23.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 315/1

—

uzimajući u obzir osnivački akt Parlamentarne skupštine Euronest od 3. svibnja 2011.,

—

uzimajući u obzir Zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanog u Vilniusu 28. i 29. studenoga 2013.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o procjeni i uspostavi prioriteta za odnose Unije sa zemljama Istočnog partnerstva (2),

—

uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. ožujka 2013. naslovljenu „Europska politika susjedstva: rad na jačanju partnerstva”,

—

uzimajući u obzir Zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (3),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva – stajalište Europskog parlamenta o izvješćima o napretku za 2012. (4),

—

uzimajući u obzir rezolucije Europskog parlamenta o pregledu europske politike susjedstva i njezine istočne dimenzije te rezolucije o Republici Armeniji, Azerbajdžanskoj Republici, Republici Bjelarusu, Republici Gruziji, Republici Moldovi i Ukrajini,

—

uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europske unije i Republike Armenije koju su 29. studenoga 2013. u Vilniusu donijeli potpredsjednica Komisije/visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te armenski ministar vanjskih poslova i sigurnosne politike Edward Nalbandian,

A.

budući da je Istočno partnerstvo osnovano 2009. kao zajednički poduhvat Europske unije i njezinih istočnoeuropskih partnera čiji je cilj ubrzavanje njihova političkog udruživanja i ekonomske integracije na temelju zajedničkih interesa, obveza, odgovornosti i zajedničkog vlasništva;

B.

budući da su se države koje sudjeluju u Istočnom partnerstvu međusobno obvezale na poštovanje temeljnih vrijednosti, demokracije, ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja te načela tržišnoga gospodarstva i održivoga razvoja;

C.

budući da je sastanak na vrhu Istočnog partnerstva održan u studenome 2013. u Vilniusu obilježen brojnim postignućima, novim sporazumima i napretkom prema užoj suradnji, no taj su dojam pokvarile odluke nekih partnerskih zemalja o odustajanju od sporazuma o pridruživanju s EU-om, usprkos uspješnom završetku pregovora;

D.

budući da je odluka tadašnjeg predsjednika Ukrajine na sastanku na vrhu u Vilniusu bila okidač za masovne prosvjede na trgu Majdanu nakon kojih su tijekom 2014. u cijeloj zemlji uslijedila dramatična zbivanja, što se osobito odnosi na val prosvjeda u veljači u kojima su stotine Ukrajinaca izgubile život, nezakonito rusko pripajanje Krima u ožujku te, na proljeće, izbijanje novog sukoba u istočnoj Ukrajini, uz izravnu vojnu prisutnost Ruske Federacije i njezino pružanje potpore separatističkim snagama, u kojem je šest tisuća ljudi izgubilo život;

E.

budući da su EU, s jedne strane, i Gruzija, Moldova i Ukrajina, s druge strane, potpisali i potom ratificirali bilateralne sporazume o pridruživanju, uključujući uspostavu područja detaljne i sveobuhvatne slobodne trgovine, usprkos izravnom političkom, vojnom i ekonomskom pritisku Ruske Federacije;

F.

budući da su EU i Bjelarus počeli pregovarati o sporazumima o pojednostavljenju viznog režima i ponovnom prihvatu, čime bi se potaknuli kontakti među ljudima; budući da će, međutim, nastavak političkog i gospodarskog dijaloga između EU-a i Bjelarusa ovisiti o bezuvjetnom puštanju svih preostalih bjelaruskih političkih zatvorenika te njihovoj potpunoj rehabilitaciji u pogledu političkih i građanskih prava;

G.

budući da su sve partnerske zemlje osim Bjelarusa suočene sa separatizmom i teritorijalnim sporovima u kojima je Rusija ili izravno uključena ili vrši znatan utjecaj;

H.

budući da su na teritoriju Gruzije i Moldove uspostavljeni ilegalni separatistički režimi; budući da je poluotok Krim u Ukrajini pripojila Rusija te budući da u jugoistočnoj Ukrajini i dalje traju oružani sukobi između separatista i službenih snaga Kijeva;

I.

budući da je za partnerske zemlje i njihova gospodarstva neophodan pristup tržištu EU-a, ali i tržištima susjednih euroazijskih zemalja, osobito Rusije; budući da određeni industrijski sektori partnerskih zemalja i dalje ovise o proizvodnim lancima iz doba Sovjetskog Saveza, zahvaljujući kojima su gospodarski povezani s Ruskom Federacijom; budući da proširenje carinske unije Ruske Federacije, Kazahstana i Bjelarusa na druge partnerske zemlje i Euroazijsku ekonomsku uniju ne treba promatrati kao konkurentske projekte gospodarskoj komponenti Istočnog partnerstva, pod uvjetom da partnerske zemlje mogu slobodno birati kojoj se organizaciji pridružiti; budući da su za poboljšanje suradnje i usklađenosti dvaju gospodarskih područja potrebni napori kako bi zemlje Istočnog partnerstva mogle u potpunosti iskoristiti svoj potencijal;

J.

budući da je EU u travnju i srpnju 2014. uveo restriktivne mjere protiv Rusije te ih u rujnu 2014. osnažio kako bi potaknuo Rusiju da prestane povlačiti avanturističke i agresivne poteze kojima se krše suverenitet i teritorijalna cjelovitost Ukrajine te destabilizira istok zemlje;

K.

budući da je u kolovozu 2014., u znak odmazde protiv restriktivnih mjera EU-a i potpisivanja sporazumâ o pridruživanju, Rusija odlučila uvesti embargo na poljoprivredne i prehrambene proizvode iz EU-a, drugih zapadnih i nekih partnerskih zemalja;

L.

budući da je 2014. bila prva godina obnovljenog programskog i financijskog okvira za provedbu europske politike susjedstva EU-a, konkretno njezine istočne dimenzije, do 2020.;

1.

naglašava da je od svog začetka 2009. Istočno partnerstvo ostvarilo brojna konkretna i opipljiva postignuća koja su koristila i društvima EU-a i partnerskih zemalja te su se odrazila u brojnim sporazumima na različitim razinama političke, gospodarske i kulturne suradnje koji uz dovoljnu podršku svih uključenih strana imaju velik potencijal za poboljšanje;

2.

pozdravlja činjenicu da su sudionici sastanka na vrhu u Vilniusu ponovno istaknuli svoju temeljnu predanost načelima Istočnog partnerstva, i to prvenstveno vladavini prava, poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda te demokraciji; naglašava da ta načela valja poštovati;

3.

slaže se sa sudionicima sastanka na vrhu u Vilniusu koji smatraju da bi u skladu s načelom diferencijacije svaki partner trebao slobodno i suvereno odlučivati o rasponu svojih ambicija i ciljeva koje želi ostvariti u svom odnosu s EU-om i u okviru Istočnog partnerstva; s tim u vezi podsjeća da je Istočno partnerstvo dobrovoljni projekt koji poštuje slobodan izbor suverenih zemalja koje u njemu sudjeluju te učvršćuje njihove odnose, što bi njima, ali i cijeloj Europi, trebalo koristiti u pogledu stabilnosti i blagostanja;

4.

pozdravlja potpisivanje sporazumâ o pridruživanju, uključujući uspostavu područja detaljne i sveobuhvatne slobodne trgovine, između EU-a i Ukrajine, Moldove i Gruzije; poziva države članice EU-a da što prije ratificiraju te sporazume; naglašava važnost cjelovite provedbe tih sporazuma i usvajanja relevantnih reformi u svim područjima u kojima je to potrebno, kako bi se izbjegli socijalni i ekološki damping; poziva sve strane da nastave s reformama u skladu s Planom o pridruživanju te poziva Komisiju i države članice EU-a da ponude pomoć u provedbi tih reformi; potiče države članice EU-a da podijele svoje bogato iskustvo u uspostavljanju demokratskih sustava i provedbi reformi koje se temelje na poštovanju temeljnih vrijednosti i vladavine prava, osobito one države članice koje se mogu osloniti na svoje iskustvo integracije u EU i bliske odnose s partnerskim zemljama; poziva vlade partnerskih zemalja koje su ratificirale sporazume o pridruživanju s EU-om, uključujući uspostavu područja detaljne i sveobuhvatne slobodne trgovine, da organiziraju javne rasprave i informativne kampanje, uključujući na lokalnoj razini, uz aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva, uključujući nacionalne platforme Foruma civilnog društva, s obzirom na to da je za njihov uspjeh presudno dubinsko razumijevanje sadržaja i učinka navedenih sporazuma;

5.

osuđuje izravnu i neizravnu vojnu agresiju Rusije u istočnoj Ukrajini te nezakonito pripajanje Krima kao odgovor na suverenu odluku Ukrajine o kretanju u smjeru europske budućnosti; poziva Rusku Federaciju da poštuje međunarodno priznat suverenitet Ukrajine, povuče svoje snage, prestane pružati podršku separatističkim snagama na istoku Ukrajine, poštuje brojne međunarodne multilateralne i bilateralne sporazume, uključujući Povelju UN-a, Helsinški završni akt i Memorandum iz Budimpešte iz 1994., kojima se poziva na diplomatsko rješavanje svih kriza te izbjegavanje svih oblika oružane agresije ili interveniranja u drugim državama; poziva Rusiju da okonča informacijski rat čiji je cilj pobuditi etničku mržnju između Rusa i Ukrajinaca; zahtijeva potpunu suradnju svih strana tijekom istrage obaranja zrakoplova na letu MH17 te ističe da odgovorne treba izvesti pred lice pravde; nadalje, osuđuje trgovinska ograničenja koja je Rusija uvela protiv EU-a i nekoliko partnerskih zemalja; podupire restriktivne mjere koje je EU poduzeo protiv Rusije i ustraje u tome da ih treba zadržati dok se god Rusija ne bude pridržavala sporazumâ iz Minska ili ne zauzme konstruktivno stajalište o mirnom okončanju sukoba u istočnoj Ukrajini; osuđuje nezakonite, neustavne i nelegitimne izbore održane u područjima Donjecka i Luhanska, pod kontrolom separatista, koje je Rusija priznala, a koji su prijetnja jedinstvu Ukrajine i mirovnom procesu; potiče ruske vlasti da smjesta oslobode Nadiju Savčenku, otetu i nezakonito zatvorenu u Rusiji;

6.

osuđuje potpisivanje sporazuma o savezništvu i strateškom partnerstvu između Ruske Federacije i Abhazije 24. studenoga 2014. te namjeru Rusije da 2015. potpiše sporazum o pojačanoj suradnji s odcijepljenom regijom Činvalom; naglašava da su ti potezi ozbiljna prijetnja stabilnosti i sigurnosti u regiji, uzrokuju zamjetan rizik koji utječe na pokušaje normalizacije odnosa između Gruzije i Ruske Federacije te podrivaju Međunarodnu raspravu u Ženevi; poziva Rusku Federaciju da poštuje temeljna načela međunarodnog prava, teritorijalnu cjelovitost Gruzije te sporazum o prekidu vatre između Gruzije i Rusije iz 2008.;

7.

naglašava da EU snosi odgovornost jasnog definiranja mogućnosti koje želi ponuditi kao odgovor na ambicije i europsku perspektivu partnerskih zemalja; izražava žaljenje zbog činjenice da Rusija zasad doživljava te ambicije i Istočno partnerstvo isključivo kao prijetnju svojoj geopolitičkoj sferi utjecaja; napominje da carinska unija i Ugovor o Euroazijskoj ekonomskoj uniji koji je stupio na snagu u siječnju 2015. podrazumijevaju projekt ekonomske integracije država članica koji nije u skladu sa sporazumima o pridruživanju i njihovim trgovinskim elementima (područja detaljne i sveobuhvatne slobodne trgovine); poziva Rusku Federaciju da se suzdrži od gospodarskog pritiska i prijetnji u pogledu sigurnosti i opskrbe energijom te da poštuje pravo susjednih država da slobodno odlučuju o svojoj političkoj i gospodarskoj sudbini; ponovno poziva Rusku Federaciju na mirno okončanje sukoba za pregovaračkim stolom;

8.

smatra da osnivanje carinske unije i potpisivanje Ugovora o Euroazijskoj ekonomskoj uniji koji je stupio na snagu u siječnju 2015., nadahnutog načelima Europske unije, mogu imati koristan učinak na partnerske zemlje dok ih god Ruska Federacija ne prisiljava na sudjelovanje vršenjem gospodarskog pritiska i prijeteći njihovoj sigurnosti i opskrbi energijom te dok im dopušta da slobodno odlučuju o svojoj političkoj i gospodarskoj sudbini; napominje da nove strukture nisu usklađene sa sporazumima o pridruživanju i uspostavom područja detaljne i sveobuhvatne trgovine te naglašava potrebu za iznalaženjem načina suradnje i komunikacije u budućnosti jer će u svakom slučaju biti potrebno zajamčiti dobre odnose među zemljama na obje strane, uključujući trgovinske odnose;

9.

napominje potencijal Europskog instrumenta za susjedstvo kao poticaj za bolju suradnju sa zemljama koje tek trebaju potpisati sporazume o pridruživanju s EU-om te poziva da se u tom pogledu ponovno ulože napori;

10.

vjeruje da bi sastanak na vrhu Istočnog partnerstva najavljen za svibanj 2015. u Rigi trebao obilježiti jačanje Istočnog partnerstva, koje odlikuju snažnije političke i gospodarske veze između EU-a i partnerskih zemalja te produbljeni i poboljšani bilateralni i multilateralni odnosi među svim partnerima; poziva EU i partnerske zemlje da ostanu dosljedne u ostvarivanju prvotne vizije Istočnog partnerstva i da se pritom usredotoče na provedbu reformi koje donose promjene u društvima i osnažuju povezanost njihovih naroda;

11.

prepoznaje političko udruživanje, demokratske reforme, ljudska prava i temeljne slobode, povećanje kapaciteta javnih institucija, neovisnost pravosuđa, borbu protiv korupcije, poboljšanje energetske sigurnosti i kontakata među ljudima te suradnju u obrazovanju kao ključna prioritetna područja u koja EU i njegovi partneri trebaju uložiti više truda i zajamčiti rezultate na sastanku na vrhu u Rigi;

12.

poziva EU da bez odgode i u slučaju ispunjenja svih uvjeta uvede bezvizni režim za kratkoročna putovanja za one partnerske zemlje koje su se obvezale na akcijske planove za liberalizaciju viznog režima i provele ih; naglašava važnost pokretanja akcijskih planova za liberalizaciju viznog režima s onim partnerskim zemljama koje su dokazano napredovale u provedbi sporazuma s EU-om o olakšavanju dobivanja viza i ponovnom prihvatu; ističe važnost suradnje na viznim režimima i partnerstvima za mobilnost kao načinu približavanja društava i širenja među građanima osjećaja pripadnosti zajednici s istim vrijednostima;

13.

naglašava da će bliža suradnja EU-a i partnerskih zemalja ovisiti o opipljivim rezultatima demokratskih reformi i kvaliteti vladavine prava, kao i o pozitivnom razvoju događaja u upravljanju državnim institucijama, područjima političkog života i pravosuđa; u tom smislu napominje da su neke partnerske zemlje sklone sukobima između vlade i oporbe, što je vrijedno osude; potiče vlade da se suzdrže od političke osvete i selektivnog provođenja pravde te da na odgovarajući način riješe probleme koji su izazvali zabrinutost Europskog parlamenta, Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a i drugih međunarodnih institucija;

14.

preporučuje da EU i partnerske zemlje u programima koje zajedno osmišljavaju i provode zauzmu pristup koji je više strateški i usmjereniji na rezultate; smatra da bi sastanci ministara trebali biti mjesto rasprave o strategijama sektorske suradnje te da platforme Istočnog partnerstva i njihove stručne skupine trebaju biti aktivnije u predlaganju, osmišljavanju i revidiranju tih strategija;

15.

naglašava važnost poboljšanja programa suradnje i razmjene usmjerenih na mlade, studente, znanstvenike i istraživače u okviru Istočnog partnerstva; sa zadovoljstvom primjećuje da novi programi EU-a u tom području, Erasmus+ i aktivnosti programa Marie Skłodowska-Curie u sklopu okvirnog istraživačkog programa Obzor 2020., nude više prilika za povećanje mobilnosti istraživača i stipendija za mlade u partnerskim zemljama; pozdravlja uspjeh sjednica Euronest Scola i Foruma mladih vođa Istočnog partnerstva prvi put održanih 2013. i 2014. te preporučuje da se takve sjednice redovito organiziraju; potiče, nadalje, uvođenje zajedničkih sustava dodjele bespovratnih sredstava za kulturni razvoj i zajedničke kulturne događaje te predlaže izdavanje zajedničke mjesečne brošure na engleskom i na jezicima partnerskih zemalja kojom bi se njihovi stanovnici izravno informirali o Europskoj uniji i europskoj misli te koja bi pružala jasne informacije o odnosima tih partnerskih zemalja s EU-om;

16.

pozdravlja donošenje Europskog instrumenta za susjedstvo za razdoblje od 2014. do 2020., uzimajući u potpunosti u obzir istočnu dimenziju europske politike susjedstva, koji bi trebao donijeti konkretan i vidljiv napredak za dotično stanovništvo;

17.

izražava žaljenje zbog dubokih rezova u proračunu Europskog instrumenta za susjedstvo u usporedbi s prvobitnim prijedlogom Komisije; poziva na bolji dijalog s povjerenikom nadležnim za europsku politiku susjedstva kako bi se oskudna sredstva što bolje upotrijebila; smatra da treba održati ravnotežu između istočnog i južnog dijela Europskog instrumenta za susjedstvo, gdje je 40 % ukupnih dodijeljenih sredstava za suradnju namijenjeno istočnoj regiji; poziva Komisiju da pomogne partnerskim zemljama u poboljšanju administrativnih kapaciteta kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti financiranja u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo;

18.

napominje da je potrebna uravnoteženija raspodjela sredstava među partnerskim zemljama i pritom priznaje da istočni partneri trebaju podnositi kvalitetnije projektne prijedloge; smatra da je ključno da Komisija i partnerske vlade potiču i podržavaju više lokalnih aktera kad je riječ o podnošenju zahtjeva i primanju potpore iz Europskog instrumenta za susjedstvo za njihove projekte;

19.

ističe važnost načela vlasništva i međusobne odgovornosti u oblikovanju i provedbi programa po zemljama u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo; smatra da je uspjeh djelomično povezan s dogovorenim i međusobno obvezujućim dužnostima EU-a i partnerskih zemalja;

20.

preporučuje da se, za razliku od razdoblja 2007.–2013., ulože veći napori u pružanje pomoći partnerskim zemljama u provedbi novog zakonodavstva i konsolidaciji reformi potrebnih za osnaživanje demokracije i vladavine prava u skladu sa zakonodavstvom i normama EU-a; podsjeća da je prije povećanja pomoći EU-a potreban vjerodostojan uspjeh u takvoj provedbi;

21.

poziva Komisiju i partnerske zemlje da odrede ograničen broj prioriteta u okviru nacionalnih akcijskih planova i multinacionalnih regionalnih programa za 2014. i 2015. kako bi se što više povećao njihov učinak i ostvarili opipljivi i mjerljivi rezultati;

22.

poziva Komisiju da pripremi sveobuhvatnu strategiju za odnose s Bjelarusom čiji je cilj poticanje međusobnog razumijevanja te modernizacije i demokratizacije zemlje; smatra da takva strategija treba obuhvaćati prioritetna područja za reforme u Bjelarusu koje se odnose na poboljšanje odnosa i učinkovitu suradnju u okviru europske politike susjedstva te se treba temeljiti na načelu „više za više”;

23.

smatra pozitivnima odredbe koje se odnose na provedbu Europskog instrumenta za susjedstvo, a koje se oslanjaju na prilagođen pristup utemeljen na poticajima; smatra da su primjereno nadahnute načelom „više za više”, čija je primjena dosad bila ograničena; naglašava da načelo „više za više” podrazumijeva i načelo „manje za manje”, koje treba na odgovarajući način primijeniti ako dotične zemlje ne budu voljne provesti potrebne reforme; međutim, mišljenja je da valja očuvati regionalnu perspektivu, osobito poboljšanjem multilateralnih kontakata te prekograničnih platformi i projekata suradnje; pozdravlja, u tom smislu, činjenicu da se 10 % proračuna Europskog instrumenta za susjedstvo preko multinacionalnih krovnih programa dodjeljuje partnerskim zemljama koje pokazuju znakove napretka prema uspostavljanju i konsolidiranju stabilne i održive demokracije te u provedbi dogovorenih reformi koje doprinose tom cilju;

24.

sa zadovoljstvom primjećuje da će se iznos odobrenih sredstava u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo namijenjen pojedinačnim nacionalnim akcijskim planovima moći razlikovati do 20 %, što omogućava veću diferencijaciju u provedbi Europskog instrumenta za susjedstvo;

25.

preporučuje da napori partnerskih zemalja prema usklađivanju sa zakonodavstvom i normama EU-a budu popraćeni odgovarajućom tehničkom pomoći EU-a kako bi se zajamčilo neometano i postupno preuzimanje svih relevantnih dijelova pravne stečevine EU-a te donijela konkretna i vidljiva korist gospodarstvima i stanovništvima;

26.

naglašava da je potrebno da pomoć EU-a bude usmjerena na smanjenje regionalnih gospodarskih i socijalnih razlika u partnerskim zemljama, s obzirom na to da su projekti prečesto usredotočeni na jednu regiju ili glavni grad, dok ljudi iz udaljenijih područja nemaju koristi od njih i uglavnom ostaju neupoznati s vrijednostima procesa integracije u EU;

27.

poziva EU i države članice da provedu politike suradnje i potpore partnerskim zemljama dosljedno i učinkovito te u skladu s drugim međunarodnim i nacionalnim donatorima; snažno ih potiče da zajedno osmišljavaju aktivnosti i projekte u partnerskim zemljama; poziva na bolju suradnju i veću sinergiju među projektima financiranima Europskim instrumentom za susjedstvo, drugim instrumentima koje financira EU i programima EU-a u kojima mogu sudjelovati zemlje Istočnog partnerstva te naglašava da iskušani formati poput konferencija donatora i ulagača, radnih skupina i komunikacije između delegacija EU-a i veleposlanstava država članica ne smiju iz vida izgubiti dogovorene ciljeve politika;

28.

naglašava značajnu ulogu koju civilno društvo ima u doprinosu političkom dijalogu i procesima demokratskih reformi u partnerskim zemljama; preporučuje da se politička predanost EU-a civilnom društvu u partnerskim zemljama odrazi u svim programima Europskog instrumenta za susjedstvo;

29.

poziva parlamente država Istočnog partnerstva da doprinesu raspravi i podignu razinu svijesti javnosti o aktualnim procesima i glavnim postignućima okvira novog Europskog instrumenta za susjedstvo za razdoblje od 2014. do 2020. u odnosu na poboljšanje vidljivosti programa EU-a u svojim državama;

30.

nalaže svojim supredsjednicima da ovu Rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjereniku za europsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica EU-a te istočnoeuropskim partnerskim zemljama.