11/Sv. 126

HR

Službeni list Europske unije

76

21998A0214(02)

L 042/43

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

SPORAZUM

o međunarodnim normama humanog stupičarenja između Europske zajednice, Kanade i Ruske Federacije

EUROPSKA ZAJEDNICA,

VLADA KANADE

i

VLADA RUSKE FEDERACIJE,

stranke ovog Sporazuma („stranke”),

PODSJEĆAJUĆI da razvoj međunarodnih normi za humano stupičarenje, koji se temelji na znanstvenim istraživanjima, iskustvu i praktičnim dokazima, smatraju svojom obvezom;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI da sve stranke, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava i sukladno vlastitim politikama zaštite okoliša i razvitka, imaju suvereno pravo iskorištavati svoje izvore te su odgovorne za očuvanje biološke raznolikosti i korištenje bioloških resursa na održiv način;

PRIHVAĆAJUĆI činjenicu da je održivo korištenje divljači iz prirode za ljudske potrebe u skladu s načelima Svjetske strategije očuvanja, Svjetskog povjerenstva za okoliš i razvoj i Konferencije Ujedinjenih naroda za okoliš i razvoj;

SVJESNI preuzete obveze koju su na svom 18. općem zasjedanju u Rezoluciji 18.25 preuzele također i države članice Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN), da se u najkraćem izvedivom roku nehumane stupice izbace iz uporabe;

UOČIVŠI da postupak što ga je 1987. g. na razvoju međunarodnih normi humanog stupičarenja za lov sisavaca stupicama pokrenuo ISO, Međunarodna organizacija za normizaciju, još uvijek nije dovršen;

UVIĐAJUĆI da je prvenstvena svrha svake međunarodne tehnološke norme, između ostalog, poboljšati komunikaciju i olakšati trgovinu;

UVIĐAJUĆI da je obavljen znatan posao na razvoju humanijih i praktičnijih metoda stupičarenja posebno u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Ruskoj Federaciji i Europskoj zajednici;

NAGLAŠAVAJUĆI znatan posao što ga je obavila radna skupina za razvoj međunarodnih normi humanog stupičarenja sastavljena od stručnjaka iz Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Ruske Federacije i Europske zajednice;

UVAŽAVAJUĆI činjenicu da je, unatoč nepostojanju međunarodnih normi humanog stupičarenja, veći broj zemalja u svojim zakonodavstvima već zauzeo stav i uveo pravne propise za unaprjeđenje metoda stupičarenja i dobrobit divljači; te

PRIZNAJUĆI da se prvenstvena nadležnost za primjenu normi stupičarenja unutar pojedinih jurisdikcija utvrđuje unutarnjim ustavnim i institucionalnim propisima svake od stranaka,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

„stupice” znači mehaničke naprave za ubijanje i zadržavanje, ovisno o slučaju;

„metode lova stupicama” znači uporaba stupica i okolnosti njihova postavljanja (npr. vrsta divljači koja se lovi, njihovo postavljanje, vabilo, mamac i uvjeti određeni prirodnim okolišem);

„metode humanog stupičarenja” znači uporaba onih stupica za koje su nadležna tijela izdala potvrdu o usklađenosti s normama humanog stupičarenja („norme” koje se navode u Prilogu I. ovome Sporazumu), a koriste se i postavljaju u uvjetima koje posebno navedu proizvođači.

Članak 2.

Ciljevi

Ciljevi ovog Sporazuma su:

(a)

odrediti norme metoda humanog stupičarenja;

(b)

poboljšati komunikaciju i suradnju između stranaka na području primjene i razvoja tih normi; i

(c)

olakšati trgovinsku razmjenu između stranaka.

Članak 3.

Područje primjene

Ovaj Sporazum primjenjuje se na metode stupičarenja i izdavanje potvrda o primjerenosti stupica za lov divljih kopnenih i poluvodenih sisavaca navedenih u Prilogu I., a u svrhu:

(a)

primjerenog gospodarenja životom u prirodi, uključujući i nadzor nad štetočinama;

(b)

dobivanja krzna, kože i mesa; te

(c)

hvatanja sisavaca radi njihova očuvanja.

Članak 4.

Obveze proizašle iz drugih međunarodnih sporazuma

1.   Ništa u ovom Sporazumu ne smije utjecati na prava i obaveze onih stranaka koje su članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) prema Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.

2.   Za stranke koje nisu članice WTO-a, ništa u ovom Sporazumu ne smije utjecati na prava i obaveze koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma sklopljenih između stranaka, a navedeni su u Prilogu II.

Članak 5.

Postojeće mjere

Svaka od stranaka može na svojem državnom području nastaviti primjenjivati zabranu uporabe onih stupica čija je uporaba bila zabranjena na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 6.

Međunarodna suradnja

Ne dovodeći u pitanje članak 9., stranke su suglasne:

(a)

izravno ili kroz nadležne međunarodne organizacije, međusobno surađivati na pitanjima od zajedničkog interesa u području obuhvaćenom ovim Sporazumom; i

(b)

razvijati i poticati multilateralnu suradnju na području metoda humanog stupičarenja koja se temelji na zajedničkoj dobrobiti i želji da se olakša trgovinska razmjena.

Članak 7.

Obveze stranaka

Svaka od stranaka će u skladu s rasporedom iz Priloga I. poduzeti potrebne korake kako bi osigurala da njezina nadležna tijela:

(a)

utvrde odgovarajuće postupke za provjeru i izdavanje potvrda o usklađenosti stupica s normama;

(b)

osiguraju da se metode stupičarenja na njezinom državnom području provode u skladu s normama;

(c)

zabrane uporabu stupica bez potvrde o usklađenosti s normama (1); i

(d)

od proizvođača zatraže da označe stupice s potvrdom te ponude naputak za njihovo ispravno postavljanje, siguran rad i održavanje.

Članak 8.

Primjena normi

Prilikom primjene normi, nadležno tijelo svake od stranaka treba učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi osiguralo:

(a)

postojanje odgovarajućih postupaka za:

i.

davanje ili oduzimanje dozvola za uporabu stupica; i

ii.

provedbu zakona i drugih propisa o metodama humanog stupičarenja;

(b)

obuku lovaca o uporabi humanih, sigurnih i djelotvornih metoda stupičarenja, uključujući i nove metode koje s vremenom budu razvijene; te

(c)

da se prilikom utvrđivanja nacionalnih postupaka provjere i izdavanja potvrda za stupice u obzir uzmu smjernice o ispitivanju stupica iz Priloga I.

Članak 9.

Neprekidno razvijanje normi

Stranke će:

(a)

promicati i poticati istraživanja usmjerena na neprekidno razvijanje normi; i

(b)

preispitivati i dorađivati Prilog I., prvi put tri godine od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma, koristeći se posebno rezultatima istraživanja iz stavka a).

Članak 10.

Odstupanja

1.   Nadležno tijelo može u pojedinačnim slučajevima dopustiti odstupanje od obveza iz članka 7., pod uvjetom da se ono ne primjenjuje na način koji šteti ciljevima ovog Sporazuma, ako se radi o nekom od sljedećih razloga:

(a)

radi interesa javnog zdravlja i sigurnosti;

(b)

radi zaštite javne i privatne imovine;

(c)

radi istraživanja, izobrazbe, ponovnog napučivanja, ponovnog dovođenja vrste u neko stanište, uzgoja ili zaštite faune i flore; i

(d)

radi uporabe tradicionalnih drvenih stupica koje su neophodne za očuvanje kulturne baštine autohtonih zajednica.

2.   Odstupanje dopušteno prema stavku 1. mora biti popraćeno pisanim obrazloženjem razloga i uvjeta.

3.   O odstupanjima dopuštenim prema stavku 1. i pisanim razlozima i uvjetima iz stavka 2. stranke odmah obavješćuju Odbor za zajedničko upravljanje.

Članak 11.

Obavješćivanje i razmjena podataka

1.   Stranke moraju redovno razmjenjivati podatke o svim pitanjima koja se tiču njihove primjene stavki ovog Sporazuma. Međusobno se moraju obavješćivati o napretku postignutom u radu na ocjenjivanju stupica što ga, kroz primjenu rasporeda utvrđenog Prilogom I., provode u srodnim istraživanjima i na već odobrenim stupicama.

2.   Stranke se moraju međusobno obavijestiti o tome koja su tijela odgovorna za provedbu ovog Sporazuma.

Članak 12.

Međusobno priznanje

1.   Svaka od stranaka može na svom državnom području odobriti uporabu stupica koje je provjerila i odobrila neka druga stranka. Svako odbijanje mora se objasniti u pisanom obliku.

2.   Sve stranke moraju metode stupičarenja bilo koje druge stranke priznati kao jednakovrijedne, ako te metode stupičarenja koje primjenjuje neka druga stranka udovoljavaju normama.

Članak 13.

Trgovina između stranaka krznom i krznenim proizvodima

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. i stavak 2. ovog članka te mjerodavne odredbe Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES), sastavljene 3. ožujka 1973. u Washingtonu, nijedna stranka ne smije nametati mjere ograničavanja za krzna i krznene proizvode koji potječu iz bilo koje druge stranke.

2.   Na mjestu uvoza na svoje carinsko područje stranka ima pravo zatražiti svjedodžbu o podrijetlu koja:

(a)

potvrđuje da su krzna ili krzno koje je sastavni dio proizvoda koji se imaju uvesti dobiveno od životinja uhvaćenih ili uzgojenih na području bilo koje druge stranke; i

(b)

sadrži uputu na dokumente o podrijetlu koje su izdala nadležna tijela.

Članak 14.

Odbor za zajedničko upravljanje

1.   Stranke osniva Odbor za zajedničko upravljanje („Odbor”) sastavljen od predstavnika stranaka. Odbor može razmatrati sva pitanja iz područja obuhvaćenog ovim Sporazumom.

2.   Odbor se sastaje u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma. Odbor se nakon toga sastaje periodički ili na zahtjev bilo koje od strana. Odbor o temama može raspravljati i između svojih sastanaka putem razmjene pismena. Odbor na svom prvom sastanku mora donijeti svoj poslovnik.

3.   Odluke Odbora donose se konsenzusom.

4.   S vremena na vrijeme Odbor može osnivati ad hoc znanstvene i tehničke stručne radne skupine kako bi one Odboru davale preporuke o:

(a)

svim znanstvenim i tehničkim temama;

(b)

pitanjima koja se tiču tumačenja prijedloga Odbora; i

(c)

preporukama za razrješenje neslaganja.

5.   Odbor strankama može predlagati izmjene Sporazuma, uzimajući u obzir, ako je primjereno, relevantne preporuke stručnih radnih skupina.

Članak 15.

Rješavanje sporova

1.   Stranke će nastojati pregovorima postići obostrano zadovoljavajuća rješenja svakog pitanja koje može utjecati na valjanost ovog Sporazuma. Ako stranke nisu u stanju same riješiti svoja razmimoilaženja, na njihov se zahtjev radi rasprave i pronalaženja rješenja saziva Odbor. Kad Odbor rješava pitanje koje mu je upućeno na razmatranje, on tad, prema potrebi, može osnovati ad hoc znanstvenu i/ili tehničku radnu skupinu, u skladu sa stavkom 4. članka 14. ovog Sporazuma.

2.   Ne uspije li Odbor riješiti spor u roku od 90 dana, na zahtjev stranke tužiteljice osniva se arbitražno tijelo u skladu s Prilogom III.

3.   Arbitražno tijelo može donositi odluke o svakom sporu koji se odnosi na način na koji tužena stranka tumači ili primjenjuje Sporazum.

4.   Arbitražno tijelo ne smije prekoračiti okvire pravilnika oko kojeg su se suglasile stranke i ne smije donositi odluke izvan dosega predviđenog ovim člankom.

5.   Ovaj članak je primjenjiv mutatis mutandis na slučajeve s više od jednog tužitelja ili od jedne prozvane stranke.

Članak 16.

Pristupanje

Svaka zemlja može pristupiti ovome Sporazumu, ovisno o odredbama i uvjetima o kojima se dogovaraju dotična zemlja i stranke.

Članak 17.

Završne odredbe

1.   Prilozi predstavljaju sastavni dio ovog Sporazuma.

2.   Ovaj Sporazum stupa na snagu 60 dana od polaganja zadnjeg instrumenta o njegovoj ratifikaciji, sklapanju ili usvajanju, ovisno o tome koje propise primjenjuje pojedina stranka.

3.   Ovaj Sporazum nije „samoizvršni” (propis koji se u nacionalnom pravnom poretku usvaja neposredno, bez donošenja provedbenih akata). Svaka će stranka svoje zadaće i obveze proizašle iz ovog Sporazuma primijeniti u skladu sa svojim internim postupkom.

4.   Izmjene ovog Sporazuma mogu predlagati Odbor ili svaka pojedina stranka, u bilo koje vrijeme. Sve izmjene s kojima su se stranke usuglasile stupaju na snagu dan nakon polaganja zadnjega instrumenta o odobrenju, zaključenju ili usvajanju dogovorene izmjene, sukladno pravnim propisima koje primjenjuje pojedina stranka.

5.   Stranka se može povući iz ovog Sporazuma uz pisanu obavijest barem šest mjeseci unaprijed. U tom slučaju za stranku koja se povlači obveze preuzete ovim Sporazumom prestaju važiti po isteku roka iz obavijesti.

6.   Sporazum je sastavljen na danskom, engleskom, finskom, francuskom, nizozemskom, njemačkom, grčkom, talijanskom, portugalskom, španjolskom, švedskom i ruskom jeziku, a svi se tekstovi smatraju jednako vjerodostojnima. Sporazum se polaže u arhiv Glavnog tajništva Vijeća Europske unije koje svakoj stranki dostavlja jedan njegov ovjeren primjerak.

(1)  Stranke su suglasne da članak 7. pojedince ne sprječava da sami izrađuju i rabe stupice, pod uvjetom da su one u skladu s nacrtima koje je odobrilo nadležno tijelo.

PRILOZI SPORAZUMU O MEĐUNARODNIM NORMAMA HUMANOG STUPIČARENJA

 

PRILOG I.

DIO I.:   NORME

1.   CILJEVI, NAČELA I OPĆE ODREDNICE

1.1.   Ciljevi

Cilj normi osigurati je dostatnu razinu dobrobiti životinja ulovljenih stupicom, te je dodatno unaprijediti.

1.2.   Načela

1.2.1.

Prilikom ocjenjivanja je li neka metoda lova stupicom humana, mora se procijeniti i dobrobit tako ulovljene životinje.

1.2.2.

Načelo prema kojemu se odlučuje o tome je li neka metoda lova stupicom humana ispunjenje je minimalnih zahtjeva iz odjeljaka 2. i 3.

1.2.3.

Prilikom određivanja normi pretpostavlja se da bi stupice trebale biti selektivne, učinkovite i usklađene sa zahtjevima koje je svaka stranka utvrdila u vezi sa sigurnošću ljudi.

1.3.   Opće odrednice

1.3.1.

Dobrobit životinja iskazuje se kroz mjerenje stupnja lakoće ili teškoća u njihovoj prilagodbi okolišu, te stupnja uspješnosti ili neuspješnosti u snalaženju u okolišu. Budući da se različite vrste životinja na različit način pokušavaju uklopiti u okoliš, potrebno je upotrijebiti čitav niz raznih izmjera prilikom prosudbe stanja njihove dobrobiti.

Pokazatelji dobrobiti životinja uhvaćenih u stupicu uključuju i fiziološke pokazatelje, ozljede i ponašanje. Budući da neki od tih pokazatelja za brojne vrste još uvijek nisu proučeni, za određivanje minimalnih zahtjeva u okviru ovih normi bit će, gdje je potrebno, nužna daljnja znanstvena izučavanja.

Premda su unutar pojma dobrobiti moguće velike razlike, termin „humano” rabi se samo za one metode stupičarenja prilikom kojih se dobrobit životinja koje se njima love održava na dostatnoj razini, unatoč prihvaćanju činjenice da će u određenim situacijama, kad se radi o ubojitim klopkama i zamkama, postojati kratko vremensko razdoblje u kojemu razina dobrobiti može biti slaba.

1.3.2.

Minimalne vrijednosti za dobivanje potvrde za stupice utvrđene ovim normama obuhvaćaju:

(a)

za stupice kojima se životinja zadržava: razinu iznad koje se, ako je pokazatelji prijeđu, dobrobit životinje smatra lošom; i

(b)

za ubojite stupice: vrijeme potrebno da životinja izgubi svijest ili osjet, te održavanje takvog stanja do uginuća.

1.3.3.

Unatoč tome što metode stupičarenja moraju udovoljiti zahtjevima odjeljaka 2.4. i 3.4., treba također razmotriti kako nastaviti unaprjeđivati konstrukciju stupica, te način njihova postavljanja, a posebno:

(a)

kako poboljšati dobrobit životinja dok su zatočene u stupicama;

(b)

kako postići da kod životinja uhvaćenih u ubojitim stupicama besvijest i gubitak osjeta nastupe što prije; i

(c)

kako na najmanju mjeru svesti ulov životinja koje nisu predmet lova stupicom.

2.   ZAHTJEVI KOJIMA MORAJU UDOVOLJITI METODE LOVA STUPICAMA ZA ZADRŽAVANJE

2.1.   Definicija

Izraz „metode stupičarenja kojima se životinje zadržavaju” označava klopke i zamke i način njihova postavljanja koji za cilj nemaju usmrtiti ulovljenu životinju, nego ograničiti njezino kretanje do te mjere da je čovjeku s njom omogućen izravan dodir.

2.2.   Parametri

2.2.1.

Prilikom ocjenjivanja udovoljava li neka metoda stupičarenja kojom se životinja zadržava ovim normama ili ne, mora se procijeniti i dobrobit životinje.

2.2.2.

Parametri moraju obuhvaćati i pokazatelje dobivene iz ponašanja i ozljede navedene u stavcima 2.3.1. i 2.3.2.

2.2.3.

Za svaki od tih parametara mora se ocijeniti snaga reakcije.

2.3.   Pokazatelji

2.3.1.

Sljedeći pokazatelji dobiveni iz ponašanja upućuju na nisku razinu dobrobiti divljači ulovljene u stupice:

(a)

životinja grize sebe samu što dovodi to teških ozljeda (samosakaćenje);

(b)

pretjerana ukočenost i izostanak reakcije.

2.3.2.

Pregledi koji se smatraju pokazateljima niske razine dobrobiti divljači ulovljene u stupice su:

(a)

prijelom;

(b)

iščašenje zgloba u blizini zapešća (carpus) i goljenične kosti (tarsus);

(c)

kidanje tetive ili ligamenta;

(d)

znatna periostalna ogrebotina;

(e)

obilno vanjsko krvarenje ili unutarnje krvarenje;

(f)

znatno oštećenje skeletnih mišića;

(g)

presijecanje krvotoka na nekome udu;

(h)

lom trajnoga zuba kojim se otvara zubna šupljina;

(i)

ozljeda oka uključujući i razaranje rožnice;

(j)

oštećenje oka uključujući i razderotine rožnice;

(k)

teško oštećenje unutarnjih organa;

(l)

oštećenje miokarda;

(m)

amputacija;

(n)

smrt.

2.4.   Minimalne vrijednosti

Smatra se da neka metoda sputavanja stupičarenjem udovoljava normama ako:

(a)

je broj primjeraka iste ciljane vrste s kojih se prikupljaju podaci barem 20; i

(b)

barem 80 % tih životinja ne pokazuje ni jedan od pokazatelja navedenih u točkama 2.3.1. i 2.3.2.

3.   ZAHTJEVI KOJIMA MORAJU UDOVOLJITI METODE STUPIČARENJA USMRĆIVANJEM

3.1.   Definicija

Izrazom „metode stupičarenja usmrćivanjem” označavaju se stupice konstruirane i postavljene s namjerom da se ulovljena životinja ciljane vrste usmrti.

3.2.   Parametri

3.2.1.

Treba provjeriti vrijeme do pojave besvijesti i prestanka rada osjetila koji nastupaju zbog primjene tehnike usmrćivanja i održavanje takvog stanja do uginuća (npr. kad nema sumnje u prestanak rada srca).

3.2.2.

Nesvijest i gubitak osjeta moraju se pratiti provjeravanjem refleksa rožnice i palpebralnog refleksa ili bilo kojim drugim znanstveno dokazanim zamjenskim parametrom (1).

3.3.   Pokazatelji i vremenska ograničenja

Vremenska ograničenja do gubitka refleksa rožnice i palpebralnog refleksa

Vrsta

45 sekundi

Mustela erminea

120 sekundi

Martes americana

Martes zibellina

Martes martes

300 sekundi (2)

Sve ostale vrste navedene u stavku 4.1.

3.4.   Granične vrijednosti

Smatra se da neka metoda lova stupičarenja usmrćivanjem zadovoljava norme:

(a)

ako je broj primjeraka iste ciljane vrste s kojih se dobivaju podaci najmanje 12; i

(b)

ako je barem 80 % tih životinja besvjesno i bez osjeta unutar vremenske granice i u tom stanju ostaje sve do uginuća.

DIO II.:   POPIS VRSTA I RASPORED PRIMJENE

4.   POPIS VRSTA IZ ČLANKA 3. SPORAZUMA I RASPORED PRIMJENE

4.1.   Popis vrsta

Norme se primjenjuju na sljedeće vrste:

Narodno ime:

Vrsta

Kojot

Canis latrans

Vuk

Canis lupus

Sjevernoamerički dabar

Castor canadensis

Dabar

Castor fiber

Ris (američki)

Felix rufus

Vidra, riječna

Lutra canadensis

Euroazijska vidra

Lutra lutra

Kanadski ris

Lynx canadensis

Ris

Lynx lynx

Kuna

Martes americana

Velika kanadska kuna

Martes pennanti

Sobol

Martes zibellina

Kuna zlatica

Martes martes

Jazavac (obični)

Meles meles

Velika lasica

Mustela erminea

Kunopas

Nyctereutes procyonoides

Muskrat

Ondatra zibethicus

Rakun

Procyon lotor

Američki jazavac

Taxidea taxus

Dodatne vrste bit će uvrštene u budućnosti, prema potrebi.

4.2.   Raspored primjene

4.2.1.

Kako se navodi u članku 7. ovog Sporazuma, metode stupičarenja moraju se ispitati kako bi se dokazala njihova usklađenost s ovim normama, te o tome moraju dobiti potvrdu nadležnih tijela:

(a)

za metode lova stupičarenjem kojima se divljač sputava, u roku od tri do pet godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma, ovisno o tome što je prvenstveni predmet testiranja i o raspoloživosti opreme; i

(b)

za metode lova stupičarenja usmrćivanjem, u roku od tri do pet godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

4.2.2.

U skladu s člankom 7. ovog Sporazuma, tri godine od isteka rokova iz točke 4.2.1. nadležna tijela svake od stranaka moraju zabraniti uporabu stupica bez potvrde izdane u skladu s ovim normama.

4.2.3.

Ako nadležno tijelo utvrdi da rezultati testiranja ne potkrepljuju potvrdu izdanu za neku stupicu za određenu vrstu divljači ili za određene uvjete koje nameće okoliš, nadležno tijelo može i dalje, na prijelaznoj osnovi, dopustiti uporabu tih zamki ili klopki dok traju istraživanja na pronalaženju zamjenskih. Nadležno tijelo mora unaprijed obavijestiti ostale stranke ovog Sporazuma o tome kojih se zamki ili klopki dopušta privremena uporaba te o tome što je dotad postignuto istraživačkim programom.

DIO III.:   SMJERNICE

5.   SMJERNICE ZA OBAVLJANJE TESTIRANJA STUPICA I ISTRAŽIVANJA NA NEPRESTANOM RAZVIJANJU METODA LOVA STUPICAMA

Kako bi se osigurala točnost i pouzdanost te dokazalo da metode stupičarenja udovoljavaju zahtjevima ovih normi, prilikom izučavanja za testiranje metoda lova stupicama trebalo bi se pridržavati općih načela dobre istraživačke prakse.

Ako su postupci testiranja utvrđeni u okviru Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO), te su ti postupci mjerodavni za procjenu usklađenosti metoda stupičarenja sa svim zahtjevima ovih normi, tad se ISO-ovi postupci rabe kao primjereni.

5.1.   Opće smjernice

5.1.1.

Testovi se trebaju obavljati u skladu s opsežnim protokolima o ispitivanjima.

5.1.2.

Treba ispitati kako radi mehanizam stupice.

5.1.3.

Terensko testiranje stupica treba posebno provoditi prilikom procjenjivanja selektivnosti. Taj test može se primijeniti i kod prikupljanja podataka o lovnoj učinkovitosti i sigurnosti korisnika.

5.1.4.

Stupice kojima se divljač zadržava treba testirati u paru, usporedno, posebno zato da bi se ocijenili ponašanje i fiziološki parametri. Stupice koje usmrćuju treba testirati u zatvorenom prostoru, posebno radi utvrđivanja besvjesnog stanja.

5.1.5.

Kod terenskih testova, stupice treba testirati svakodnevno.

5.1.6.

Uspješnost stupice da životinju dovede u besvjesno stanje ili da je usmrti testira se na svjesnim, pokretnim životinjama, mjerenjima koja se vrše u laboratorijima, zatvorenom prostoru ili na terenu. Treba ocijeniti i sposobnost stupice da ciljanu životinju pogodi u vitalne točke.

5.1.7.

Redoslijed kojim teče postupak testiranja može se mijenjati, čime se osigurava djelotvornije ocjenjivanje stupica za testiranje.

5.1.8.

Stupica ne smije, ako se rabi na uobičajeni način, u opasnost dovesti osobu koja njome rukuje.

5.1.9.

Kad je primjereno, prilikom testiranja stupica treba provjeriti veći broj raznih izmjera. Terensko testiranje trebalo bi uključivati i analize učinaka lova stupicom, kako na ciljane životinjske vrste tako i na one koje nisu predmet lova.

5.2.   Ispitivanja

5.2.1.

Klopka ili zamka postavlja se i rabi prema najboljemu proizvođačevom ili nekom drugom naputku.

5.2.2.

Kod testiranja u zatvorenom prostoru, prostor koji se koristi treba životinjama ciljane vrste pružiti odgovarajuće okruženje i omogućiti im da se slobodno kreću, skrivaju i ponašaju sasvim uobičajeno. Postavljanje stupica te praćenje uhvaćenih životinja mora biti omogućeno. Stupica mora biti postavljena tako da se cijeli tijek lova može zabilježiti slikovno i zvučno.

5.2.3.

Kod terenskog testiranja odabiru se mjesta koja najbolje odražavaju ona na kojima će se loviti u praksi. Budući da su važni razlozi za provedbu terenskih testiranja selektivnost stupica i moguće negativne posljedice koje zamka i klopka mogu imati na vrste divljači koje nisu predmet lova, mjesta za terensko testiranje trebalo bi odabirati na različitim staništima na kojima se može očekivati pronalazak različitih usputnih vrsta. Svaku stupicu, te način njihova postavljanja i njihov okoliš treba snimiti. Na fotografije stupica snimljene prije i nakon njihova aktiviranja treba staviti identifikacijski broj tih stupica.

5.3.   Istraživačko osoblje

5.3.1.

Osoblje koje radi na testiranjima mora biti primjereno kvalificirano i obučeno.

5.3.2.

Među osobljem koje radi na testiranju, barem jedna osoba mora imati iskustva s uporabom zamki ili klopki, te biti u stanju stupicom uloviti životinje koje koriste u testiranju, dok barem jedna osoba mora imati iskustva sa svakom od metoda procjene dobrobiti životinja u stupicama za zadržavanje i s metodama procjene besvjesnosti kod ubojitih stupica. Posebno, na primjer, prosudbu ponašanja koje je odgovor na padanje u stupicu i prosudbu stupnja odbojnosti treba obavljati osoba s izobrazbom koja znade tumačiti te podatke.

5.4.   Životinje koje se rabe za testiranje stupica

5.4.1.

Životinje iz uzgoja koje se testiraju u zatvorenom prostoru trebaju biti dobrog zdravlja i biti dobar odraz stanja životinja za koje se može očekivati da će se loviti u prirodi. Upotrijebljene životinje ne smiju imati prethodno iskustvo iz lova stupica koje se tom prilikom testiraju.

5.4.2.

Životinje prije testiranja treba smjestiti u primjerenim uvjetima i osigurati im dovoljno hrane i vode. Životinje ne smiju biti smještene na način koji sam po sebi za posljedicu ima njihovu slabu dobrobit.

5.4.3.

Životinje se, prije započinjanja testa, trebaju prilagoditi zatvorenom prostoru za testiranje.

5.5.   Promatranja

5.5.1.   Ponašanje

5.5.1.1.

Ponašanje promatra za to obučena osoba, posebno u području koje se odnosi na etologiju pojedinih životinjskih vrsta.

5.5.1.2.

Stupanj odbojnosti može se ocijeniti tako da se životinja u stupicu ulovi u lako prepoznatljivoj situaciji, a zatim se ponovno izlaže toj klopki/zamki u odgovarajućoj situaciji te se ocjenjuje njezino ponašanje.

5.5.1.3.

Treba pripaziti da se prepozna razlika između reakcije na dodatne poticaje i reakcije na stupicu ili na samu situaciju.

5.5.2.   Fiziologija

5.5.2.1.

Nekim životinjama potrebno je prije testiranja pričvrstiti telemetrijske mjerače (npr. koji bilježe brzinu rada srca, broj udisaja). Pričvršćivanje treba obaviti znatno prije lova stupicom kako bi se životinja mogla oporaviti od uznemirenja prouzročenog pričvršćivanjem mjerača.

5.5.2.2.

Potrebno je poduzeti sve predostrožnosti da se ograniči mogućnost da promatranje i parametri budu neprimjereni ili pristrani, posebno zbog uplitanja čovjeka tijekom postupka uzorkovanja.

5.5.2.3.

Biološke uzorke (npr. krv, mokraću, slinu) treba uzimati u vremenima koja su relevantna za lov stupicom i vodeći računa o tome koliko je za mjereni parametar vrijeme važan čimbenik. Treba također prikupiti i usporedne podatke od životinja koje su držane na nekom drugom mjestu, u dobrim uvjetima, s drugom namjenom, zatim osnovne podatke iz vremena prije nego li su životinje ulovljene u stupicu, te neke referentne podatke nastale nakon ekstremnih podražaja (npr. test reakcije na ACTH tj. adrenokortikotropni hormon).

5.5.2.4.

Sve biološke uzorke treba uzeti i pohraniti u skladu s najboljim saznanjima, kako bi se sačuvali do analize.

5.5.2.5.

Uporabljene metode analize trebaju biti ovjerene.

5.5.2.6.

Kad se neurološka ispitivanja kod kojih se rabe refleksi (poput boli ili očiju) obavljaju u kombinaciji s EEG mjerenjima i/ili mjerenjima VER i SER, trebala bi ih, radi dobivanja relevantnih podataka o stanju svijesti životinje i djelotvornosti tehnike za ubijanje, provoditi stručna osoba.

5.5.2.7.

Ako životinje ne ostanu bez svijesti i osjeta u roku opisanom u protokolu testa, treba ih usmrtiti na human način.

5.5.3.   Ozlijede i patologija

5.5.3.1.

Radi procjene svih ozljeda svaku testnu životinju treba pomno pregledati. Za utvrđivanje mogućih prijeloma obavlja se radiografski pregled.

5.5.3.2.

Treba provesti i daljnje temeljite patološke preglede uginulih životinja. Pregled post mortem, u skladu sa za to prihvaćenom veterinarskom praksom, izvodi iskusan veterinar.

5.5.3.3.

Zahvaćeni organi i/ili područja trebaju se mikroskopski pregledati, a ako je prikladno, također i histološki.

5.6.   Izvješće

5.6.1.

Izvješće o provedenom ispitivanju treba obuhvaćati sve relevantne podatke o konstrukciji korištenoj u pokusu, materijalima i metodama, o rezultatima, a posebno:

(a)

tehnički opis konstrukcije stupica, uključujući i materijal od kojeg su izrađene;

(b)

proizvođačeve upute za uporabu;

(c)

opis samog testa;

(d)

vremenske uvjete, a posebno temperaturu i dubinu snijega;

(e)

tko je sve radio na testiranju;

(f)

broj testiranih životinja i stupica;

(g)

ukupan broj uhvaćenih primjeraka životinja ciljane vrste i vrste koja nije predmet lova, te njihovu relativnu učestalost u tom području izraženu kao „rijetka”, „uobičajena” ili „u izobilju”;

(h)

selektivnost;

(i)

pojedinosti o svakome znaku koji upućuje na to da se stupica aktivirala te da je ozlijedila neku životinju koja je ostala neulovljena;

(j)

zapažanja o ponašanju;

(k)

vrijednosti svih izmjerenih fizioloških parametara i metodologije;

(l)

opis ozljeda i pregleda post mortem;

(m)

vrijeme do gubitka svijesti i osjeta; i

(n)

statističke analize.

DIO IV.:   ISTRAŽIVANJE

6.   ISTRAŽIVAČKI PROGRAMI ZA UNAPRJEĐENJE DJELOKRUGA OVIH NORMI

Prilikom testiranja sustava za lov stupicama potrebno je procijeniti primjeren raspon izmjera za utvrđivanje životinjske dobrobiti. Sve dok takve izmjere, posebno dodatne fiziološke izmjere te one temeljene na ponašanju, nisu razvijene i ne koriste se za čitav niz životinjskih vrsta, njihova će se uporaba u ovim normama za razmatrane životinjske vrste morati znanstveno provjeriti ispitivanjima provedenim radi utvrđivanja osnovnih razina, raspona reakcije i drugih relevantnih izmjera.

6.1.   Ciljevi

Istraživanja što ih stranke pomažu i potiču u skladu s člankom 9. moraju posebno biti usmjerena na utvrđivanje polaznih vrijednosti i referentnih podataka potrebnih da se odrede granične vrijednosti za nove parametre, ili da se ocijeni značaj drugih izmjera dobrobiti koje nisu uvrštene u postojeći doseg odjeljka 2.3. ovih normi, uključujući i određeni broj fizioloških pokazatelja i pokazatelja dobivenih promatranjem ponašanja.

6.2.   Istraživački programi koji se provode samo za pojedinačne životinjske vrste

Da bi unaprijedile saznanja u području ocjenjivanja dobrobiti životinja uhvaćenih u stupice, sve stranke moraju poticati daljnja istraživanja koja se odnose na vrste navedene u tablici koja slijedi, a koja trebaju biti završena unutar utvrđenog vremenskog okvira nakon stupanja na snagu ovog Ugovora.

Vrsta

Odgovorna stranka

Vremenski okvir

Ondatra zibethicus

Europska zajednica

3 godine

Procyon lotor

Kanada

3 godine

Martes zibellina

Rusija

3 godine

6.3.   Posebna mjerenja koja treba ispitati

6.3.1.

Među parametre koje treba posebno proučiti spadaju:

a)

kako životinja ponašanjem reagira nakon što je uhvaćena u stupicu, uključujući i njezino glasanje, krajnju paniku, vrijeme potrebno da se vrati u normalno ponašanje nakon puštanja iz stupica i odbojnost. Kod testiranja odbojnosti mora se ocijeniti u kolikoj mjeri životinja izbjegava ili se opire primaknuti situaciji u kakvoj je prethodno već bila uhvaćena u stupicu; i

b)

fiziološki parametri, što uključuje broj otkucaja srca i aritmije, te biokemijske parametre (izmjere krvi, mokraće ili sline) primjerene određenoj vrsti, uključujući i glukokortikoiden receptore, koncentracije prolaktina, aktivnost kreatin-kinaza, laktat dehidrogenazu (a po mogućnosti i isonezim-5) i razine beta endorfina (ako takvi pokusi postoje).

6.3.2.

Silina reakcije fizioloških parametara promatrat će se u odnosu na polazne i krajnje razine te s obzirom na trajanje.

6.3.3.

Izraz polazna razina označava količinu i koncentraciju ili stupanj fiziološke varijable kad životinja nije uznemiravana okolnim uvjetima. Za fiziološke varijable koje se mijenjaju tijekom razdoblja od nekoliko sekundi ili minuta, polazna razina trebala bi se odrediti s obzirom na neku određenu aktivnost, npr. ležanje, stajanje, hodanje ili trčanje i skakanje. Izraz krajnja razina označava približavanje najvišoj ili najnižoj razini za dotične životinje. Očekuje se da će svi sisavci pokazati gore navedene fiziološke reakcije, ali polazne i krajnje razine i uzorak njihovih izmjena moraju se utvrditi za svaku vrstu koja se testira.

6.3.4.

Prilikom mjerenja fizioloških reakcija koje odaju slabu dobrobit utvrđuje se jesu li izmjerene razine daleko od uobičajenih te je li trajanje te promijenjene razine znatno.

6.4.   Praćenje istraživačkih programa

Odbor prati i usklađuje istraživanja koja stranke pomažu i potiču u skladu s člankom 9.

(1)  U slučajevima kad dodatnim testovima treba utvrditi udovoljavaju li metode stupičarenja normama, mogu se obaviti sljedeća dodatna mjerenja: dodatna elektroencefalografija (EEG), vidom izazvana reakcija (VER) i zvukom izazvana reakcija (SER).

(2)  Odbor će u trogodišnjem pregledu iz članka 9. stavka b) načiniti procjenu vremenske granice, kako bi se zahtjev o vremenskoj granici prilagodio svakoj pojedinoj životinjskoj vrsti s namjerom da se vremenska granica od 300 sekundi snizi na 180 sekundi, te radi određivanja razumnog vremenskog okvira za njezinu primjenu.

PRILOG II.

1.

Privremeni sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima između Europske zajednice, Europske zajednice za ugljen i čelik i Europske zajednice za atomsku energiju s jedne i Ruske Federacije s druge strane, sastavljen u Bruxellesu 17. srpnja 1995., stupio je na snagu 1. veljače 1996.

2.

Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Ruske Federacije, s druge stane, sastavljen na Krfu 24. lipnja 1994.

3.

Sporazum o trgovinskim i komercijalnim odnosima između Ruske Federacije i Kanade, stupio je na snagu 29. prosinca 1992.

PRILOG III.

ARBITRAŽNO TIJELO

Članak 1.

Stranka tužiteljica obavješćuje Odbor da spor želi uputiti na arbitražu u skladu s člankom 15. Sporazuma. U toj obavijesti obavezno treba navesti što je predmet arbitraže te, posebno, kojih je odredaba Sporazuma interpretacija ili primjena sporna.

Članak 2.

1.   Ovo arbitražno tijelo sastoji se od tri člana.

2.   U sporovima između dvije stranke, svaka stranka u sporu imenuje jednog arbitra. U sporovima između više od dvije stranke, stranke koje dijele isti interes sporazumno imenuju jednog arbitra. U oba slučaja, dva tako imenovana arbitra sporazumno imenuju trećeg arbitra kao predsjednika arbitražnog tijela.

3.   Predsjednik arbitražnog tijela ne smije:

(a)

biti državljanin stranaka koje sudjeluju u sporu;

(b)

biti povezan sa strankama u sporu; ili

(c)

imati, u bilo kojem drugom svojstvu, ikakvu raniju ulogu u tom sporu.

4.   Svaki slobodan položaj u arbitražnome tijelu popunjava se na način propisan za početna imenovanja.

Članak 3.

Ako u roku od 60 dana otkako su stranke imenovale arbitre nije imenovan predsjednik arbitražnog tijela, svaka od stranaka ima pravo zatražiti da ga imenuje predsjednik Međunarodnog suda pravde.

Članak 4.

1.   Arbitražno tijelo svoje odluke donosi strogo u skladu s odredbama ovog Sporazuma, međunarodnog prava i prema sljedećim uobičajenim pravilima:

„Utvrđuje, s obzirom na činjenice i mjerodavne odredbe Sporazuma (ovdje se pojedinačno navode te mjerodavne odredbe), ispunjava li stranka svoje obveze prema Sporazumu, te s tim u skladu donosi odluku.”

2.   Arbitražno tijelo mora utvrditi je li tužba utemeljena na činjenicama i zakonu.

Članak 5.

1.   Ako se stranke u sporu ne dogovore drukčije, arbitražno tijelo samo utvrđuje svoj poslovnik.

2.   Poslovnik arbitražnog tijela mora u svemu biti usklađen s ovim Prilogom, u dosegu ovlasti koje arbitražno tijelo ima za donošenje odluka i u skladu s načelima pravednosti postupka u međunarodnome pravu i praksi.

Članak 6.

Stranke u sporu arbitražnome tijelu moraju omogućiti rad te mu posebno, služeći se svim raspoloživim sredstvima, moraju:

(a)

dati sve relevantne dokumente, podatke i sredstva, koji podliježu jedino domaćim pravnim i upravnim zahtjevima; i

(b)

omogućiti da, kad je to potrebno, poziva svjedoke ili stručnjake i od njih prima dokaze.

Članak 7.

Stranke u sporu i arbitri moraju čuvati povjerljivost svih informacija dobivenih u povjerenju tijekom arbitražnog postupka.

Članak 8.

Stranke u sporu u jednakom dijelovima snose troškove arbitražnog postupka, uključujući i honorare i putne troškove arbitara, prevoditeljske i tajničke usluge te druge s njim povezane troškove.

Članak 9.

Arbitražno tijelo može saslušati i razmatrati protutužbe koje izravno proizlaze iz predmeta spora.

Članak 10.

Arbitražno tijelo svoje odluke, kako o tijeku postupka tako i o sadržaju spora, donosi većinom glasova arbitara. Ishod glasovanja se ne objavljuje.

Članak 11.

1.   Arbitražno tijelo svoju odluku objavljuje najkasnije 180 dana od imenovanja svog predsjednika.

2.   Arbitražno tijelo može jednoglasnim izglasavanjem odgoditi objavu odluke, ako se s tim slože i stranke u sporu.

Članak 12.

1.   Svoja razmatranja i odluke arbitražno tijelo mora popratiti pisanim priopćenjem u kojemu navodi svoje zaključke i razloge na kojima ih temelji.

2.   Spor koji se vodi zbog tumačenja ili načina provedbe odluke ili presude arbitražnog tijela može pokrenuti bilo koja od stranaka u sporu kod arbitražnog tijela koje je objavilo odluku.

Članak 13.

Odluka i presuda arbitražnog tijela konačne su, za stranke u sporu obvezujuće i ne podliježu žalbi.

PRILOG IV.

IZJAVE STRANAKA

Izjava kanadske vlade o razdoblju ubrzanog ukidanja konvencionalnih čeličnih nazubljenih klopki za zadržavanje

Kao znak priznavanja ciljeva Sporazuma o međunarodnim normama humanog stupičarenja („Sporazum”) i sukladno članku 7. Sporazuma, Kanada izjavljuje da:

1.

će se na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma, za hvatanje sljedećih životinjskih vrsta, u Kanadi zabraniti uporaba nazubljenih nožnih klopki:

Martes americana Mustela erminea Castor canadensis Ondatra zibethicus Martes pennanti Taxidea taxus Lutra canadensis

2.

(a)

Na temelju već raspoloživih rezultata testova, uporaba konvencionalnih nazubljenih čeličnih nožnih klopki za zadržavanje u Kanadi se zabranjuje za sljedeće preostale kanadske vrste navedene u Prilogu I. ovome Sporazumu:

Canis latrans Felis rufus Procyon lotor Canis lupus Lynx canadensis

(b)

Ova zabrana stupa na snagu po:

i.

završetku pune sezone terenskoga testiranja koja počinje u listopadu 1999.; ili

ii.

završetku razdoblja potrebnog za testiranje i provedbu, kako je utvrđeno podstavkom c).

(c)

„Razdobljem potrebnim za testiranje i provedbu” iz klauzule 2.b) ii. smatra se razdoblje od dvije pune sezone terenskog testiranja uz još jednu godinu nakon završetka druge sezone terenskog testiranja, koje počinje teći nakon što Vijeće Europske unije konačno sklopi Sporazum.

(d)

Sezona terenskog testiranja (iz klauzule 2. b) i. i podstavka 2. c)) za Kanadu teče od 1. listopada do 31. ožujka.

3.

S obzirom na podstavak 2. b), ova izjava ima pravni učinak u razdoblju između trenutka kad Vijeće Europske unije konačno sklopi Sporazum i njegovog stupanja na snagu, sve dok Europska zajednica Sporazum (uključujući, radi veće sigurnosti, i priložene izjave) primjenjuje u skladu s njegovim uvjetima.

Izjava Europske zajednice

Europska zajednica razumije da je potpisivanje Sporazuma o međunarodnim normama humanog stupičarenja važan i znatan korak naprijed kojim se osigurava dovoljna razina dobrobiti životinjama uhvaćenim u klopke i zamke.

Europska zajednica stoga potvrđuje da neće poduzeti nijednu mjeru radi primjene Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3254/91 unutar razumnog roka koji je ostalim strankama potreban za ratificiranje Sporazuma, a nakon ratifikacije, sve dok Sporazum bude na snazi i dok se bude primjenjivao u skladu sa svojim odredbama.