11/Sv. 37

Službeni list Europske unije

21988A1031(02)

L 297/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

MONTREALSKI PROTOKOL O TVARIMA KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI SLOJ

STRANKE OVOG PROTOKOLA,

KOJE SU UJEDNO stranke Bečke konvencije o zaštiti ozonskog sloja,

IMAJUĆI NA UMU svoju obvezu prema toj Konvenciji poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite čovjekovog zdravlja i okoliša od štetnih učinaka koji proizlaze ili će vjerojatno proizaći od ljudskih djelovanja koje dovode do promjene ili će vjerojatno dovesti do promjene u ozonskom sloju,

UVIĐAJUĆI da emisije određenih tvari na svjetskoj razini mogu značajno oštetiti i na drugi način dovesti do promjene u ozonskom sloju na način koji će vjerojatno rezultirati štetnim učincima po čovjekovo zdravlje i okoliš,

SVJESNE mogućih klimatskih posljedica emisija tih tvari,

SVJESNE da se mjere poduzete s ciljem zaštite ozonskog sloja od oštećenja trebaju temeljiti na odgovarajućim znanstvenim saznanjima, uzimajući u obzir tehnička i ekonomska razmatranja,

ODLUČNE zaštititi ozonski sloj poduzimanjem zaštitnih mjera u svrhu jednakog nadzora nad ukupnim globalnim emisijama tvari koje ga oštećuju, s krajnjim ciljem njihovog uklanjanja na temelju razvoja u znanstvenim spoznajama, uzimajući u obzir tehnička i ekonomska razmatranja,

PRIZNAJUĆI potrebu posebne odredbe radi udovoljavanja potrebama zemalja u razvoju u vezi s tim tvarima,

UZIMAJUĆI U OBZIR zaštitne mjere radi kontrole emisija određenih klorofluorougljika koje su već poduzete na nacionalnoj i regionalnoj razini,

UZIMAJUĆI U OBZIR važnost promicanja međunarodne suradnje na istraživanju i razvoju znanosti i tehnologije u vezi s nadzorom i smanjenjem emisija tvari koje oštećuju ozonski sloj, imajući na umu posebno potrebe zemalja u razvoju,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Protokola:

1.	„Konvencija” znači Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja, usvojena 22. ožujka 1985.

2.	„Stranke” znači, osim ako u tekstu nije drukčije naznačeno, stranke ovog Protokola.

3.	„Tajništvo” znači tajništvo Konvencije.

4.	„Kontrolirana tvar” znači tvar navedena u Prilogu A ovom Protokolu, bilo da se javlja samostalno ili u spoju. Isključena je međutim svaka tvar ili spoj koji se nalaze u proizvedenom proizvodu, osim spremnika koji se koristi za prijevoz ili skladištenje navedene tvari.

5.	„Proizvodnja” znači količina proizvedenih kontroliranih tvari umanjenih za količinu uništenu tehnologijama koje stranke trebaju odobriti.

6.	„Potrošnja” znači proizvodnja uvećana za uvoz umanjena za izvoz kontroliranih tvari.

7.	„Obračunske razine” proizvodnje, uvoza, izvoza i potrošnje znači razine utvrđene sukladno članku 3.

8.	„Industrijska racionalizacija” znači prijenos svih ili dijela obračunske razine proizvodnje s jedne stranke na drugu, u svrhu postizanja gospodarskih učinkovitosti ili reagiranja na predviđene podbačaje u opskrbi kao rezultat zatvaranja postrojenja.

Članak 2.

Mjere kontrole

1. Svaka stranka osigurava da u dvanaestomjesečnom razdoblju koje započinje prvog dana sedmog mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola, te u svakom kasnijem dvanaestomjesečnom razdoblju, njezina obračunska razina potrošnje kontroliranih tvari iz skupine I. u Prilogu A ne prijeđe njezinu obračunsku razinu potrošnje iz 1986. Do konca spomenutog razdoblja svaka stranka koja proizvodi jednu ili više tih tvari osigurava da njena obračunska razina proizvodnje tih tvari ne premaši njezinu obračunsku razinu proizvodnje iz 1986., s time što je takva razina mogla porasti za najviše 10 % na osnovi razine iz 1986. Takav se porast dozvoljava jedino radi zadovoljenja osnovnih domaćih potreba stranaka koje postupaju prema članku 5. i u svrhu industrijske racionalizacije između stranaka.

2. Svaka stranka osigurava da u dvanaestomjesečnom razdoblju koje započinje prvog dana trideset i sedmog mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola, te u svakom kasnijem dvanaestomjesečnom razdoblju, njezina obračunska razina potrošnje kontroliranih tvari navedenih u skupini II. iz Priloga A ne prijeđe njezinu obračunsku razinu potrošnje iz 1986. Svaka stranka koja proizvodi jednu ili više tih tvari osigurava da njezina obračunska razina proizvodnje tih tvari ne prekorači njezinu obračunsku razinu proizvodnje iz 1986., s time što je takva razina mogla porasti za najviše 10 % na osnovi razine iz 1986. Takav se porast dozvoljava jedino radi zadovoljenja osnovnih domaćih potreba stranaka koje postupaju prema članku 5. i u svrhu industrijske racionalizacije između stranaka. O mehanizmima provedbe tih mjera odlučuju stranke na njihovom prvom sastanku nakon prvog znanstvenog prikaza.

3. Svaka stranka osigurava da u razdoblju od 1. srpnja 1993. pa do 30. lipnja 1994. te u svakom kasnijem dvanaestomjesečnom razdoblju, njezina obračunska razina potrošnje kontroliranih tvari iz skupine I. u Prilogu A ne prijeđe na godišnjoj razini 80 % od njezine obračunske razine potrošnje iz 1986. Svaka stranka koja proizvodi jednu ili više tih tvari, u istim razdobljima osigurava da njezina obračunska razina proizvodnje tih tvari ne prekorači na godišnjoj razini 80 % od njezine obračunske razine proizvodnje iz 1986. Međutim, s ciljem zadovoljenja osnovnih domaćih potreba stranaka koje postupaju prema članku 5. i u svrhu industrijske racionalizacije između stranaka, njihove obračunske razine proizvodnje mogu prekoračiti tu granicu za najviše 10 % od njihove obračunske razine proizvodnje iz 1986.

4. Svaka stranka osigurava da u razdoblju od 1. srpnja 1998. pa do 30. lipnja 1999. te u svakom kasnijem dvanaestomjesečnom razdoblju njezina obračunska razina potrošnje kontroliranih tvari iz skupine I. u Prilogu A ne prijeđe na godišnjoj razini 50 % od njezine obračunske razine potrošnje iz 1986. Svaka stranka koja proizvodi jednu ili više tih tvari, u istim razdobljima, osigurava da njezina obračunska razina proizvodnje tih tvari ne prekorači na godišnjoj razini 50 % od njezine obračunske razine proizvodnje iz 1986. Međutim, s ciljem zadovoljenja osnovnih domaćih potreba stranaka koje postupaju prema članku 5. i u svrhu industrijske racionalizacije između stranaka, njihove obračunske razine proizvodnje mogu prekoračiti tu granicu za najviše 15 % od njihove obračunske razine proizvodnje iz 1986. Ovaj će se stavak primjenjivati osim ako stranke ne odluče drukčije na sastanku dvotrećinskom većinom stranaka koje su nazočne i koje glasuju, a na koje otpada najmanje dvije trećine ukupne obračunske razine potrošnje tih tvari. Ova se odluka razmatra i donosi u svjetlu procjena navedenih u članku 6.

5. Svaka stranka čija je obračunska razina proizvodnje kontroliranih tvari iz skupine I. Priloga A u 1986. iznosila manje od 25 kilotona može u svrhu industrijske racionalizacije prenijeti na ili primiti od neke druge stranke proizvodnju koja prelazi granice navedene u stavcima 1., 3. i 4., pod uvjetom da ukupne združene obračunske razine proizvodnje dotičnih stranka ne prekoračuju granice proizvodnje navedene u ovom članku. O svakom prijenosu takve proizvodnje dostavlja se obavijest tajništvu, najkasnije u trenutku prijenosa.

6. Svaka stranka koja ne postupa u skladu s člankom 5., a gradi postrojenja za proizvodnju kontroliranih tvari, ili je ugovorila njihovu gradnju prije 16. rujna 1987. te ju je predvidjela u svojem nacionalnom zakonodavstvu prije 1. siječnja 1987., može dodati proizvodnju iz takvih postrojenja svojoj proizvodnji takvih tvari iz 1986. u svrhu utvrđivanja svoje obračunske razine proizvodnje za 1986., pod uvjetom da se takva postrojenja dovrše do 31. prosinca 1990. i da takva proizvodnja ne podigne godišnju obračunsku razinu potrošnje kontrolirane tvari dotične stranke iznad 0,5 kilograma po glavi stanovnika.

7. O svakom prijenosu proizvodnje sukladno stavku 5. ili svakom dodatku proizvodnji sukladno stavku 6. dostavlja se obavijest tajništvu, najkasnije u trenutku prijenosa ili dodatka.

(a)	Sve stranke koje su države članice regionalne zajednice gospodarskog udruživanja kako je definirano u članku 1. stavku 6. Konvencije mogu se suglasiti o zajedničkom ispunjavanju svojih obveza u pogledu potrošnje na temelju ovog članka, pod uvjetom da njihova ukupna združena obračunska razina ne prekoračuje razine koje se zahtijevaju ovim člankom.
(b)	Stranke svakog takvog sporazuma obavješćuju tajništvo o uvjetima sporazuma prije datuma smanjenja potrošnje koja je predmet sporazuma.
(c)	Takav će sporazum stupiti na snagu samo ako su sve države članice regionalne zajednice gospodarskog udruživanja i dotične organizacije stranke Protokola i ako su obavijestile tajništvo o svojem načinu provedbe sporazuma.

(a)

Na temelju procjena izvršenih u skladu s člankom 6. stranke mogu odlučiti:

i.	treba li izvršiti prilagodbe u faktorima oštećenja ozonskog sloja navedenih u Prilogu A i, ako treba, koje to prilagodbe trebaju biti; i

ii.	treba li poduzeti daljnje prilagodbe i smanjenja proizvodnje ili potrošnje kontroliranih tvari od razina iz 1986. i, ako treba, u kojem opsegu, količini i vremenu.

(b)

Tajništvo strankama priopćava prijedloge takvih prilagodbi najmanje šest mjeseci prije sastanka stranaka na kojem se predlažu za usvajanje.

(c)

Pri donošenju takvih odluka, stranke ulažu sve napore da sporazum postignu konsenzusom. Ako se iscrpe svi napori za ostvarivanjem konsenzusa i sporazum se ne postigne, takve se odluke u krajnjem slučaju usvajaju dvotrećinskom većinom glasova stranaka koje su nazočne i koje glasuju, a na koje otpada najmanje 50 % ukupne potrošnje kontroliranih tvari stranaka.

(d)

O odlukama, koje su obvezujuće za sve stranke, depozitar odmah dostavlja priopćenje svim strankama. Osim ako odlukama nije drukčije predviđeno, one stupaju na snagu po isteku šest mjeseci od datuma kada je depozitar razaslao takvo priopćenje.

10.

(a)

Na temelju procjena izvršenih sukladno članku 6. ovog Protokola i u skladu s postupkom navedenim u članku 9. Konvencije, stranke mogu odlučiti:

i.	treba li neku tvar i, ako da, koju, dodati ili ukloniti iz nekog priloga ovom Protokolu; i

ii.	o mehanizmu, opsegu i vremenu mjera kontrole koje se trebaju primjenjivati na te tvari.

(b)

Svaka takva odluka stupa na snagu, pod uvjetom da je prihvaćena dvotrećinskom većinom glasova stranaka koje su nazočne i koje glasuju.

11. Bez obzira na odredbe sadržane u ovom članku, stranke mogu poduzeti strože mjere od onih koje se zahtijevaju ovim člankom.

Članak 3.

Obračun kontrolnih razina

U smislu članaka 2. i 5., svaka stranka za svaku skupinu tvari iz Priloga A utvrđuje svoje obračunske razine:

(a)

proizvodnje:

i.	množenjem svoje godišnje proizvodnje takve kontrolirane tvari s faktorom oštećenja ozona navedenog u odnosu na nju u Prilogu A; i

ii.	zbrajanjem, za svaku takvu skupinu, dobivenih brojki;

(b)	uvoza odnosno izvoza, slijedeći, mutatis mutandis, postupak naveden u podstavku (a); i

(c)

potrošnje, zbrajanjem svojih obračunskih razina proizvodnje i uvoza te oduzimanjem svoje obračunske razine izvoza kako je utvrđeno sukladno podstavcima (a) i (b). Međutim, počevši od 1. siječnja 1993. svaki izvoz kontroliranih tvari zemalja koje nisu stranke ovog Protokola ne oduzima se pri obračunavanju razine potrošnje stranke izvoznice.

Članak 4.

Kontrola trgovinske razmjene sa zemljama koje nisu stranke Protokola

1. U roku od godine dana od stupanja na snagu ovog Protokola, svaka stranka zabranjuje uvoz kontroliranih tvari iz svake države koja nije stranka ovog Protokola.

2. Počevši od 1. siječnja 1993. niti jedna stranka koja djeluje na temelju stavka 1. članka 5. ne smije izvoziti niti jednu kontroliranu tvar u niti jednu zemlju koja nije stranka ovog Protokola.

3. U roku od tri godine od datuma stupanja na snagu ovog Protokola, pridržavajući se postupaka iz članka 10. Konvencije, stranke izrađuju kao prilog popis proizvoda koji sadrže kontrolirane tvari. Stranke koje nisu imale prigovor na prilog u skladu s tim postupcima zabranjuju, u roku od godine dana nakon stupanja priloga na snagu, uvoz tih proizvoda iz bilo koje države koja nije stranka ovog Protokola.

4. U roku od pet godina od stupanja na snagu ovog Protokola, stranke utvrđuju izvedivost zabrane ili ograničenja uvoza proizvoda proizvedenih s kontroliranim tvarima, ali koji ih ne sadrže, iz država koje nisu stranke ovog Protokola. Ako se utvrde izvedivima, pridržavajući se postupaka iz članka 10. Konvencije, stranke izrađuju kao prilog popis takvih proizvoda. Stranke koje na njega nisu imale prigovor, u skladu s tim postupcima zabranjuju ili ograničavaju u roku od godinu dana od stupanja priloga na snagu uvoz tih proizvoda iz svake države koja nije stranka ovog Protokola.

5. Svaka stranka utječe na sprečavanje izvoza tehnologije za proizvodnju i za korištenje kontroliranih tvari u svaku državu koja nije stranka ovog Protokola.

6. Svaka stranka suzdržava se od davanja novih subvencija, pomoći, kredita, jamstava ili programa osiguranja za izvoz u države koje nisu stranke ovog Protokola, proizvoda, opreme, postrojenja ili tehnologije koji bi olakšali proizvodnju kontroliranih tvari.

7. Stavci 5. i 6. ne odnose se na proizvode, opremu, postrojenja ili tehnologiju kojima se poboljšava zadržavanje, ponovno dobivanje, recikliranje ili uništavanje kontroliranih tvari, promiče razvoj alternativnih tvari, ili na neki drugi način doprinosi smanjenju emisija kontroliranih tvari.

8. Bez obzira na odredbe ovog članka, uvoz iz stavaka 1., 3. i 4. može se dozvoliti iz svake države koja nije stranka ovog Protokola ako se na sastanku stranaka utvrdi da ta država u potpunosti postupa u skladu s člankom 2. i ovim člankom, te da je u tom smislu i dostavila podatke kako je navedeno u članku 7.

Članak 5.

Poseban položaj zemalja u razvoju

1. Svaka stranka koja je zemlja u razvoju i čija godišnja obračunska razina potrošnje kontroliranih tvari iznosi manje od 0,3 kilograma po glavi stanovnika na dan stupanja Protokola na snagu za tu stranku, ili u bilo koje vrijeme nakon toga u roku od 10 godina od dana stupanja Protokola na snagu, ima pravo radi zadovoljenja svojih osnovnih domaćih potreba odgoditi svoje usklađivanje s mjerama kontrole navedenima u stavcima od 1. do 4. članka 2. za 10 godina nakon razdoblja navedenih u tim stavcima. Međutim, ta stranka ne smije prekoračiti godišnju obračunsku razinu potrošnje od 0,3 kilograma po glavi stanovnika. Svaka takva stranka ima pravo koristiti bilo prosječni iznos svoje godišnje obračunske razine potrošnje za razdoblje od 1995. do uključivo 1997. ili obračunsku razinu potrošnje od 0,3 kilograma po glavi stanovnika, već prema tome što bude manje, kao osnovicu za svoje pridržavanje mjera kontrole.

2. Stranke se obvezuju olakšati pristup ekološki sigurnim alternativnim tvarima i tehnologiji strankama koje su zemlje u razvoju i pomoći im da brzo počnu koristiti takve alternative.

3. Stranke se obvezuju olakšati na dvostranoj ili višestranoj razini davanje subvencija, pomoći, kredita, jamstava ili programa osiguranja strankama koje su zemlje u razvoju u vezi s upotrebom alternativne tehnologije i zamjenskih proizvoda.

Članak 6.

Procjena i pregled mjera kontrole

Počevši od 1990., a nakon toga najmanje svake četiri godine, stranke procjenjuju mjere kontrole predviđene člankom 2. na temelju raspoloživih znanstvenih, ekoloških, tehničkih i ekonomskih informacija. Najmanje godinu dana prije takve procjene stranke sazivaju odgovarajuća radna tijela stručnjaka kvalificiranih za navedena područja i utvrđuju sastav i nadležnosti svih takvih radnih tijela. U roku od godine dana od njihovog sazivanja, radna tijela putem tajništva podnose izvješće strankama o njihovim zaključcima.

Članak 7.

Izvješćivanje podataka

1. Svaka stranka u roku od tri mjeseca od svojeg postanka strankom dostavlja tajništvu statističke podatke o svojoj proizvodnji, uvozu i izvozu svake od kontroliranih tvari za 1986. godinu, ili najbolje moguće procjene takvih podataka kada stvarni podaci nisu dostupni.

2. Svaka stranka dostavlja statističke podatke tajništvu o svojoj godišnjoj proizvodnji (sa zasebnim podacima o količinama uništenima tehnologijama koje stranke trebaju odobriti), uvozu i izvozu strankama i zemljama koje nisu stranke Protokola, takvih tvari za godinu tijekom koje postaje stranka te za svaku godinu nakon toga. Podatke prosljeđuje najkasnije u roku od devet mjeseci nakon isteka godine na koju se podaci odnose.

Članak 8.

Nepridržavanje

Stranke na svom prvom sastanku razmatraju i odobravaju postupke i institucionalne mehanizme za utvrđivanje nepridržavanja odredaba ovog Protokola i postupanja sa strankama za koje se utvrdi da ih se ne pridržavaju.

Članak 9.

Istraživanje, razvoj, podizanje javne svijesti i razmjena informacija

1. Stranke izravno ili putem nadležnih međunarodnih tijela surađuju, dosljedno njihovim nacionalnim zakonima, propisima i praksama te posebno uzimajući u obzir potrebe zemalja u razvoju, na promicanju istraživanja, razvoja i razmjene informacija o:

(a)	najboljim tehnologijama za poboljšanje ograničenja, oporabe, recikliranja ili uništavanja kontroliranih tvari ili na neki drugi način smanjenja njihovih emisija;

(b)	mogućim alternativama kontroliranih tvari, proizvoda koji sadrže takve tvari i proizvoda dobivenih pomoću njih; i

(c)	troškovima i koristima odgovarajućih strategija kontrole.

2. Stranke pojedinačno, zajednički ili putem svojih nadležnih međunarodnih tijela surađuju na promicanju javne svijesti o učincima emisija kontroliranih tvari i ostalih tvari koje oštećuju ozonski sloj na okoliš.

3. U roku od dvije godine od stupanja na snagu ovog Protokola, a nakon toga svake dvije godine, svaka stranka dostavlja tajništvu sažetak o svojim aktivnostima provedenima sukladno ovom članku.

Članak 10.

Tehnička pomoć

1. Stranke u kontekstu odredaba članka 4. i posebno uzimajući u obzir potrebe zemalja u razvoju, surađuju na promicanju tehničke pomoći radi olakšavanja sudjelovanja u ovom Protokolu i njegovoj provedbi.

2. Svaka stranka ili potpisnica ovog Protokola može podnijeti zahtjev tajništvu za tehničkom pomoći u svrhu provedbe ili sudjelovanja u Protokolu.

3. Stranke na svojem prvom sastanku započinju s razmatranjima načina ispunjavanja obveza navedenih u članku 9. i stavcima 1. i 2. ovog članka, uključujući pripremu radnih planova. U takvim se radnim planovima posebna pažnja pridaje potrebama i okolnostima zemalja u razvoju. Države i regionalne zajednice gospodarskog udruživanja koje nisu stranke Protokola treba poticati na sudjelovanje u aktivnostima predviđenima u takvim radnim planovima.

Članak 11.

Sastanci stranka

1. Stranke redovito održavaju sastanke. Tajništvo saziva prvi sastanak stranaka najkasnije godinu dana nakon dana stupanja na snagu ovog Protokola i zajedno sa sjednicom Konferencije stranaka Konvencije, ako je potonja planirana u tom razdoblju.

2. Kasniji redoviti sastanci stranaka održavaju se, osim ako stranke ne odluče drukčije, zajedno sa sjednicama Konferencije stranaka Konvencije. Izvanredni sastanci stranaka održavaju se u drugim terminima koji se budu smatrali potrebnima za održavanje sastanka stranaka ili na pisani zahtjev neke stranke, pod uvjetom da ga u roku od šest mjeseci od kada im je tajništvo priopćilo takav zahtjev podrži najmanje jedna trećina stranaka.

3. Stranke na svojem prvom sastanku:

(a)	konsenzusom usvajaju poslovnik za svoje sastanke;

(b)	konsenzusom usvajaju financijski pravilnik iz stavka 2. članka 13.;

(c)	osnivaju radna tijela i utvrđuju nadležnosti navedene u članku 6.;

(d)	razmatraju i odobravaju postupke i institucionalne mehanizme navedene u članku 8.; i

(e)	započinju s pripremama radnih planova sukladno stavku 3. članka 10.

4. Svrha sastanaka stranaka je da se na njima:

(a)	ponovno ispita provedba ovog Protokola;

(b)	odluči o svim prilagodbama ili smanjenjima iz stavka 9. članka 2.;

(c)	odluči o svakom dodavanju, umetanju ili izbacivanju tvari iz nekog priloga ili o mjerama kontrole s tim u vezi, u skladu sa stavkom 10. članka 2.;

(d)	prema potrebi utvrde smjernice ili postupci izvješćivanja o informacijama kako je predviđeno člankom 7. i stavkom 3. članka 9.;

(e)	preispituju zahtjevi za tehničkom pomoći podneseni sukladno stavku 2. članka 10.;

(f)	pregledavaju izvješća koja je pripremilo tajništvo u skladu s točkom (c) članka 12.;

(g)	procjenjuju, u skladu s člankom 6., mjere kontrole predviđene člankom 2.;

(h)	razmatraju i prema potrebi usvajaju prijedlozi izmjena ovog Protokola ili nekog priloga te svakog novog priloga;

(i)	razmatra i usvaja proračun za provedbu Protokola; i

(j)	razmatraju i poduzimaju sve dodatne radnje koje mogu biti potrebne za postizanje ciljeva ovog Protokola.

5. Na sastancima stranaka kao promatrači mogu prisustvovati predstavnici Ujedinjenih naroda, njegovih specijaliziranih agencija i Međunarodne agencije za atomsku energiju, kao i svaka država koja nije stranka ovog Protokola. Svako tijelo ili agencija, bilo nacionalna ili međunarodna, vladina ili nevladina, koja se bavi pitanjima zaštite ozonskog sloja, a izvijestila je tajništvo o svojoj želji da kao promatrač prisustvuje na sastanku stranaka, može prisustvovati osim ako se tome ne protivi najmanje jedna trećina prisutnih stranaka. Pristupanje i sudjelovanje promatrača podliježe poslovniku koji usvajaju stranke.

Članak 12.

Tajništvo

Za potrebe ovog Protokola, tajništvo:

(a)	organizira i pruža podršku sastancima stranaka kako je predviđeno člankom 11.;

(b)	prima i na zahtjev stranke stavlja na raspolaganje podatke dostavljene sukladno članku 7.;

(c)	priprema i redovito dostavlja strankama izvješća na temelju informacija prikupljenih sukladno člancima 7. i 9.;

(d)	obavješćuje stranke o svakom zahtjevu za tehničkom pomoći zaprimljenom u skladu s člankom 10. kako bi se olakšalo dobivanje takve pomoći;

(e)	potiče zemlje koje nisu stranke Protokola da prisustvuju sastancima stranka i da postupaju u skladu s odredbama ovog Protokola;

(f)	daje prema potrebi, informacije i zahtjeve iz podstavaka (c) i (d) promatračima zemalja koje nisu stranke Protokola; i

(g)	obavlja ostale funkcije radi postizanja ciljeva ovog Protokola koje mu stranke dodijele.

Članak 13.

Financijske odredbe

1. Sredstva potrebna za provedbu ovog Protokola, uključujući ona za rad tajništva u vezi s ovom Protokolom, naplaćuju se isključivo iz doprinosa stranaka.

2. Stranke na svom prvom sastanku konsenzusom usvajaju financijski pravilnik za provedbu ovog Protokola.

Članak 14.

Odnos između ovog Protokola i Konvencije

Osim ako ovim Protokolom nije drukčije predviđeno, odredbe Konvencije koje se odnose na njezine protokole primjenjuju se i na ovaj Protokol.

Članak 15.

Potpisivanje

Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje državama i regionalnim zajednicama gospodarskog udruživanja u Montrealu 16. rujna 1987., u Ottawi od 17. rujna 1987. do 16. siječnja 1988. i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 17. siječnja 1988. do 15. rujna 1988.

Članak 16.

Stupanje na snagu

1. Ovaj Protokol stupa na snagu 1. siječnja 1989., pod uvjetom da su države ili regionalne zajednice gospodarskog udruživanja na koje otpadaju najmanje dvije trećine procijenjene globalne potrošnje kontroliranih tvari u 1986. položile najmanje 11 instrumenata o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju Protokola ili njegovom pristupanju, i pod uvjetom da su zadovoljene odredbe stavka 1. članka 17. Konvencije. U slučaju da ti uvjeti nisu ispunjeni do toga datuma, Protokol stupa na snagu devedesetog dana od dana kada uvjeti budu zadovoljeni.

2. Za potrebe stavka 1. svaki takav instrument koji položi regionalna zajednica gospodarskog udruživanja ne smatra se kao dodatak onima koje su položile države članice takve organizacije.

3. Nakon stupanja na snagu ovog Protokola, svaka država ili regionalna zajednica gospodarskog udruživanja postaju njegove stranke devedesetog dana od dana polaganja svojeg instrumenta o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

Članak 17.

Stranke koje Protokolu pristupaju nakon njegovog stupanja na snagu

Podložno članku 5. svaka država ili regionalna zajednica gospodarskog udruživanja koje postanu stranke ovog Protokola nakon datuma njegovog stupanja na snagu odmah ispunjavaju sve obveze prema članku 2., kao i prema članku 4., koje na taj dan vrijede za države i regionalne zajednice gospodarskog udruživanja koje postaju stranke na dan stupanja Protokola na snagu.

Članak 18.

Ograničenja

Na ovaj Protokol ne smiju se stavljati nikakva ograničenja.

Članak 19.

Povlačenje

Za potrebe ovog Protokola primjenjuju se odredbe članka 19. Konvencije u vezi s povlačenjem, osim u pogledu stranaka iz stavka 1. članka 5. Svaka takva stranka može se povući iz ovog Protokola upućivanjem pisane obavijesti depozitaru u bilo koje vrijeme nakon četiri godine od preuzimanja obveza navedenih u stavcima od 1. do 4. članka 2. Svako takvo povlačenje stupa na snagu po isteku godine dana nakon dana kada ga je depozitar zaprimio, ili nekog kasnijeg datuma koji se navodi u obavijesti o povlačenju.

Članak 20.

Vjerodostojnost tekstova

Izvornik ovog Protokola, s tim da su arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekstovi jednako vjerodostojni, pohranjuju se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U potvrdu toga dolje potpisani, valjano ovlašteni za to, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljen u Montrealu šesnaestog rujna tisuću devetsto osamdeset sedme godine.

Prilog A

KONTROLIRANE TVARI

Skupina	Tvar		Faktor oštećenja ozona (1)
Skupina I.	CFCl3	(CFC-11)	1,0
	CF2Cl2	(CFC-12)	1,0
	C2F3Cl3	(CFC-113)	0,8
	C2F4Cl2	(CFC-114)	1,0
	C2F5Cl	(CFC-115)	0,6
Skupina II.	CF2BrCl	(halon-1211)	3,0
	CF3Br	(halon-1301)	10,0
	C2F4Br2	(halon-2402)	(treba odrediti)

(1) Ovi faktori oštećenja ozona predstavljaju procjene temeljene na postojećim saznanjima i periodički će se pregledavati i revidirati.

PRILOG II.

Deklaracija Europske ekonomske zajednice u skladu s člankom 13. stavkom 3. Bečke konvencije o zaštiti ozonskog o opsegu njezine nadležnosti s obzirom na pitanja obuhvaćena Konvencijom i Montrealskim protokolom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

U skladu s odgovarajućim člancima Ugovora o EEZ-u, Zajednica ima nadležnost poduzeti radnje u pogledu očuvanja, zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša.

Zajednica je svoju nadležnost pokazala u području obuhvaćenom Bečkom konvencijom i Montrealskim protokolom usvajanjem Odluke Vijeća 80/372/EEZ od 26. ožujka 1980. o klorofluorougljicima u okolišu (1), Odluke Vijeća 82/795/EEZ od 15. studenoga 1982. o objedinjavanju zaštitnih mjera u pogledu klorofluorougljika u okolišu (2) i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3322/88 od 14. listopada 1988. o određenim klorofluorougljicima i halonima koji oštećuju ozonski sloj (3). Zajednica može isto tako iskoristiti svoju nadležnost i u budućnosti usvajanjem daljnjih zakonodavstava na tom području.

U području istraživanja koje se tiče zaštite okoliša, kako je navedeno u Konvenciji, Zajednica posjeduje određenu nadležnost na temelju Odluke Vijeća 86/234/EEZ od 10. lipnja 1986. o usvajanju višegodišnjih programa istraživanja i razvoja u području zaštite okoliša (od 1986. do 1990.).

(1) SL L 90, 3.4.1980., str. 45.

(2) SL L 329, 25.11.1982., str. 29.

(3) SL L 297, 31.10.1988., str. 1.