21988A0602(04)

EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA ZA KLANJE

DRŽAVE ČLANICE VIJEĆA EUROPE, potpisnice ove Konvencije,

uzimajući u obzir da je poželjno osigurati zaštitu životinja za klanje,

uzimajući u obzir da bi se načini klanja, koji će u najvećoj mogućoj mjeri poštedjeti životinje patnje i boli, trebali ujednačeno primjenjivati u njihovim zemljama,

uzimajući u obzir da strah, uznemirenost, patnja i bol koji se nanose životinjama tijekom klanja mogu utjecati na kvalitetu mesa,

SUGLASILI SU SE KAKO SLIJEDI:

POGLAVLJE I.

Opća načela

Članak 1.

1.   Ova se Konvencija primjenjuje na kretanje, privremeni smještaj, omamljivanje i klanje domaćih kopitara, preživača, svinja, zečeva i peradi.

2.   U smislu ove Konvencije:

klaonica: znači svaki objekt pod zdravstvenim nadzorom koji je namijenjen stručnom klanju životinja u svrhu proizvodnje mesa za prehranu ili iz drugih razloga;

premještanje životinja: znači njihov istovar ili prevoženje od istovarnih platformi, staja ili obora u klaonicama do prostorija ili mjesta gdje će biti zaklane;

privremeni smještaj: znači držanje životinja u stajama, oborima ili natkrivenim prostorima klaonice, kako bi ih se zbrinulo (voda, hrana, odmor) prije klanja;

sputavanje: znači primjenu bilo kojeg postupka na životinji u skladu s odredbama ove Konvencije, čija je svrha ograničavanje kretanja kako bi se olakšalo omamljivanje ili klanje,

omamljivanje: znači bilo koji postupak u skladu s odredbama ove Konvencije, koji, primijenjen na životinji, izaziva stanje neosjetljivosti koje traje do njene smrti, pošteđujući ih u svakom slučaju svake nepotrebne patnje;

klanje: znači uzrokovanje smrti životinje po sputavanju, omamljivanju i iskrvarenju, uz izuzeća predviđena poglavljem III. ove Konvencije.

Članak 2.

1.   Svaka ugovorna stranka poduzima potrebne mjere kako bi osigurala provedbu odredbi ove Konvencije.

2.   Ova Konvencija ni na koji način ne sprečava ugovorne stranke od usvajanja još strožih pravila za zaštitu životinja.

3.   Svaka ugovorna stranka mora osigurati da koncepcija, konstrukcija i objekti klaonice i njeno funkcioniranje budu takvi da osiguravaju ispunjavanje odgovarajućih uvjeta predviđenih ovom Konvencijom kako bi se životinje poštedjele nepotrebnog uznemiravanja, bola ili patnje.

4.   Za klanje izvan ili unutar klaonica svaka ugovorna stranka mora osigurati da se životinje poštede nepotrebne boli ili patnje.

POGLAVLJE II.

Dopremanje životinja do klaonice i njihov smještaj u boksove do klanja

Članak 3.

1.   Životinje se moraju istovariti što je prije moguće. Dok čekaju u prijevoznim sredstvima treba ih zaštititi od ekstremnih vremenskih uvjeta i osigurati odgovarajuće prozračivanje.

2.   Osoblje nadležno za premještanje životinja i njihov privremeni smještaj mora imati potrebno znanje i vještine i mora postupati u skladu sa zahtjevima ove Konvencijom.

Odjeljak I.

Kretanje životinja u ograđenim prostorima klaonice

Članak 4.

1.   Istovar i premještanje životinja treba vršiti pažljivo.

2.   Za istovar životinja mora se koristiti odgovarajuća oprema kao što su mostovi, rampe ili prolazi. Oprema mora biti konstruirana s podnožjem koje omogućuje odgovarajuće uporište pod nogama i, ako je potrebno, mora imati bočnu zaštitu. Mostovi, rampe i prolazi moraju imati najmanji mogući nagib.

3.   Životinje se ne smiju plašiti ili uznemiravati. U svakom slučaju se mora osigurati da se životinje ne mogu klizati ili ispasti s mostova, rampa ili prolaza. Životinje se naročito ne smiju podizati za glavu, noge ili rep na način koji im nanosi bol ili patnju.

4.   Ako je potrebno životinje se moraju voditi pojedinačno. Prolazi kroz koje se životinje premještaju moraju biti konstruirani tako da se životinje ne mogu ozlijediti.

Članak 5.

1.   Pri premještanju životinja treba iskoristiti njihovu sklonost za slijeđenje nagona stada. Pribor koji se koristi za usmjeravanje životinja smije se koristiti samo u te svrhe i samo tijekom kratkih razdoblja. Ne smije ih se tući ili pritiskati na posebno osjetljive dijelove tijela. Elektrošokovi se mogu koristiti samo za goveda i svinje, s time da elektrošokovi ne smiju trajati dulje od dvije sekunde, između njih moraju biti dovoljno dugi razmaci i životinje moraju imati prostora za kretanje; takvi se šokovi primjenjuju samo na odgovarajuće mišiće.

2.   Ne smije se gnječiti, zavrtati ili lomiti rep životinje ili joj pritiskati oči. Ne smiju se zadavati udarci nogom ili bilo koji drugi udarci.

3.   Kavezima, košarama ili sanducima u kojima se prevoze životinje mora se rukovati pažljivo. Ne smiju se bacati na zemlju ili prevrtati.

4.   Životinje koje se prevoze u kavezima, košarama ili sanducima s fleksibilnim ili perforiranim dnom treba posebno pažljivo istovarivati kako bi se izbjeglo ozljeđivanje ekstremiteta životinja. Ako je potrebno moraju se istovariti pojedinačno.

Članak 6.

1.   Životinje se ne smiju dopremiti do mjesta klanja ako se ne mogu odmah zaklati.

2.   Životinje koje se ne kolju odmah po dolasku moraju biti privremeno smještene.

Odjeljak II.

Privremeni smještaj

Članak 7.

1.   Životinje se moraju zaštititi od nepovoljnih klimatskih uvjeta. Klaonice moraju biti opremljene dovoljnim brojem staja ili obora za privremeni smještaj životinja koji omogućuju zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta.

2.   Podovi u prostorima gdje se životinje istovaruju, kreću, čekaju ili privremeno borave ne smiju biti skliski. Oni moraju biti takvi da omogućuju čišćenje, dezinfekciju i potpuno odvođenje tekućina.

3.   Klaonice moraju imati natkrivene prostore s pojilicama i hranilicama i napravama za vezivanje životinja.

4.   Životinje koje trebaju provesti noć u klaonicama moraju biti smještene i, prema potrebi, vezane tako da mogu leći.

5.   Životinje koje su po naravi zbog svoje vrste, spola, dobi ili podrijetla, neprijateljski raspoložene jedne prema drugima treba razdvojiti.

6.   Životinje koje su dopremljene u kavezima, košarama ili sanducima moraju biti zaklane što je prije moguće; u suprotnom ih treba napojiti i nahraniti u skladu s odredbama članka 8.

7.   Ako su životinje bile izložene visokim temperaturama i velikoj razini vlage, treba ih rashladiti.

8.   Ako klimatski uvjeti to zahtijevaju (npr. visoka vlaga, niske temperature), životinje treba smjestiti u dobro prozračen prostor. Tijekom hranjenja staje moraju imati odgovarajuću rasvjetu.

Odjeljak III.

Zbrinjavanje

Članak 8.

1.   Životinjama koje nisu što je prije moguće dovedene na mjesto klanja, treba dati vodu po dolasku u klaonicu.

2.   Uz izuzeće životinja koje će se zaklati u roku od 12 sati od dolaska, životinjama se po dolasku moraju davati umjerene količine hrane i vode u odgovarajućim razmacima.

3.   Ako životinje nisu vezane, treba osigurati hranilice koje im omogućuju neometano hranjenje.

Članak 9.

1.   Stanje i zdravlje životinja moraju se provjeravati najmanje svako jutro i večer.

2.   Bolesne, slabe ili ozlijeđene životinje moraju biti odmah zaklane. Ako to nije moguće, one se moraju izdvojiti i zaklati što je moguće prije.

Odjeljak IV.

Ostale odredbe

Članak 10.

Što se tiče sobova, svaka stranka može odobriti odstupanja od odredbi poglavlja II. ove Konvencije.

Članak 11.

Svaka ugovorna stranka može propisati da se odredbe poglavlja II. ove Konvencije primjenjuju mutatis mutandis na kretanje i privremeni smještaj životinja izvan klaonica.

POGLAVLJE III.

Klanje

Članak 12.

Ako je to potrebno životinje se sputavaju neposredno prije klanja i, uz izuzeća previđena člankom 17., omamljuju se na odgovarajući način.

Članak 13.

U slučaju obrednog klanja goveda, ona se sputavaju prije klanja mehaničkim sredstvima koja su oblikovana tako da ih poštede nepotrebnog bola, patnje, uznemiravanja, ozljeđivanja ili nagnječenja.

Članak 14.

Ne smiju se koristiti sredstva za sputavanje koja uzrokuju nepotrebnu patnju; životinje se ne smiju vezati ili vješati za stražnje noge prije klanja, ili u slučaju obrednog klanja, prije nego iskrvare. Perad i zečevi mogu biti obješeni za noge radi klanja pod uvjetom da se omamljivanje vrši neposredno nakon vješanja.

Članak 15.

Ostali postupci klanja, osim onih iz članka 1. stavka 2., mogu započeti tek nakon smrti životinje.

Članak 16.

1.   Načini omamljivanja koji odobre ugovorne stranke moraju životinje dovesti u stanje neosjetljivosti koje traje tijekom klanja, pošteđujući ih u svakom slučaju nepotrebne patnje.

2.   Zabranjeno je korištenje noževa za klanje, čekića ili sjekire.

3.   Za kopitare, preživače i svinje dopušteni su samo sljedeći načini omamljivanja:

4.   Svaka ugovorna stranka može odobriti odstupanja od odredbi stavaka 2. i 3. ovog članka u slučaju klanja životinja na mjestu na kojem ju je proizvođač uzgojio za osobnu potrošnju.

Članak 17.

1.   Svaka ugovorna stranka može odobriti odstupanja od odredbi o prethodnom omamljivanju u sljedećim slučajevima:

2.   Međutim, svaka ugovorna stranka koja primjenjuje odredbe stavka 1. ovog članka, mora osigurati da se u trenutku takvog klanja ili ubijanja životinje poštede nepotrebne boli i patnje.

Članak 18.

1.   Svaka ugovorna stranka treba provjeriti stručnost osoba koje se profesionalno bave sputavanjem, omamljivanjem i klanjem životinja.

2.   Svaka ugovorna stranka treba osigurati da instrumenti, uređaji ili instalacije potrebne za sputavanje i omamljivanje životinja budu usklađene sa zahtjevima ove Konvencije.

Članak 19.

Svaka ugovorna stranka koja dopušta klanje u skladu s vjerskim obredima mora osigurati da, ako sama ne izdaje potrebna odobrenja, osobe koje žrtvuju životinje budu propisno ovlaštene od strane dotičnih vjerskih tijela.

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 20.

1.   Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe i Europske ekonomske zajednice. Ona podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobravanju. Instrumenti ratifikacije, prihvaćanje ili odobravanja polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2.   Ova Konvencija stupa na snagu šest mjeseci nakon datuma kad države članice Vijeća Europe polože četvrti instrument ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja.

3.   Za svaku stranku potpisnicu koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju nakon datuma iz stavka 2. ovog članka, ona stupa na snagu šest mjeseci od datuma polaganja instrumenta o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju.

Članak 21.

1.   Po stupanju na snagu ove Konvencije, Odbor ministara Vijeća Europe može u skladu s odredbama i uvjetima koje smatra odgovarajućim pozvati i države nečlanice da pristupe Konvenciji.

2.   Takvo pristupanje vrši se polaganjem instrumenta pristupanja kod glavnog tajnika Vijeća Europe i proizvodi pravne učinke šest mjeseci nakon datuma polaganja.

Članak 22.

1.   Svaka država može u trenutku potpisivanja ili polaganja instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja navesti područje ili područja na koja se primjenjuje ova Konvencija.

2.   Svaka država može, pri polaganju instrumenta prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja, ili na neki kasniji datum, izjavom naslovljenom na glavnog tajnika Vijeća Europe, proširiti ovu Konvenciju na bilo koje drugo područje ili područja navedena u izjavi, za čije međunarodne odnose je nadležna ili u čije ime je ovlaštena na obvezivanje.

3.   Svaka izjava koja je dana u skladu s prethodnim stavkom može se, u pogledu bilo kojeg teritorija iz te izjave, povući putem obavijesti naslovljene na glavnog tajnika. Takvo povlačenje proizvodi pravni učinak nakon datuma kad glavni tajnik primi tu obavijest.

Članak 23.

1.   Svaka ugovorna stranka, u mjeri u kojoj se to na nju odnosi, može otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti naslovljene na glavnog tajnika Vijeća Europe.

2.   Takvo otkazivanje proizvodi pravne učinke šest mjeseci nakon datuma na koji glavni tajnik primi takvu obavijest.

Članak 24.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavješćuje države članice Vijeća i svaku ugovornu stranku koja nije članica Vijeća o: