21964A1229(01)

SPORAZUM

o pridruživanju

između Europske ekonomske zajednice i Turske

(64/733/EEZ)

SAŽETAK

TEKST SPORAZUMA

Preambula

Glava I.: Načela

Glava II.: Provedba prijelazne faze

Poglavlje 1.: Carinska unija

Poglavlje 2.: Poljoprivreda

Poglavlje 3.: Ostale odredbe gospodarske prirode

Glava III.: Opće i završne odredbe

PROTOKOLI

Protokol br. 1: Privremeni protokol

Protokol br. 2: Financijski protokol

PREAMBULA

Njegovo Veličanstvo Kralj Belgije,

predsjednik Savezne Republike Njemačke,

predsjednik Francuske Republike,

predsjednik Talijanske Republike,

Njezino Kraljevsko Visočanstvo Velika Vojvotkinja od Luksemburga,

Njezino Veličanstvo Kraljica Nizozemske,

i Vijeće Europske ekonomske zajednice,

s jedne strane, i

predsjednik Republike Turske,

s druge strane,

ustrajni da uspostave što bliže odnose između turskog naroda i naroda ujedinjenih u okviru Europske ekonomske zajednice;

odlučni da osiguraju trajno poboljšanje životnih uvjeta u Turskoj i u Europskoj ekonomskoj zajednici ubrzanim gospodarskim napretkom i skladnim proširenjem razmjena, kao i da smanje jaz između gospodarstva Turske i gospodarstva država članica Zajednice;

uzimajući u obzir specifične poteškoće koje donosi razvoj turskoga gospodarstva i potrebu da se Turskoj odobri gospodarska pomoć tijekom određenog razdoblja;

prepoznajući da će podrška Europske ekonomske zajednice nastojanjima turskoga naroda da poboljša svoj životni standard u konačnici olakšati pristup Turske Zajednici;

odlučni da sačuvaju i ojačaju mir i slobodu zajedničkim ostvarenjem ideala koji je nadahnuo ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJE:

g. Paul-Henri SPAAK, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova

PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE:

g. Gerhard SCHROEDER, ministar vanjskih poslova

PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPUBLIKE:

g. Maurice COUVE DE MURVILLE, ministar vanjskih poslova

PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPUBLIKE:

g. Emilio COLOMBO, ministar financija

NJEZINO KRALJEVSKO VISOČANSTVO VELIKA VOJVOTKINJA LUKSEMBURGA:

g. Eugène SCHAUS, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE:

g. Joseph M.A.H. LUNS, ministar vanjskih poslova

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE:

g. Joseph M.A.H. LUNS, predsjednik Vijeća europske zajednice i ministar vanjskih poslova Nizozemske

PREDSJEDNIK REPUBLIKE TURSKE:

g. Feridun Cemal ERKIN, ministar vanjskih poslova

SPORAZUMJELI KAKO SLIJEDI:

GLAVA I.

NAČELA

Članak 1.

Ovim se sporazumom uspostavlja pridruživanje između Europske ekonomske zajednice i Turske.

Članak 2.

1.   Cilj je ovog Sporazuma promicati trajno i uravnoteženo jačanje trgovinskih i gospodarskih odnosa među strankama, uzimajući u cijelosti u obzir potrebu da se osigura ubrzani razvoj gospodarstva Turske i poveća stopa zaposlenosti i životni uvjeti turskog naroda.

2.   Radi ostvarivanja ciljeva navedenih u prethodnom stavku, postupno uvođenje carinske unije predviđeno je u skladu s uvjetima i na načine navedene u člancima 3., 4. i 5.

3.   Pridruživanje uključuje:

Članak 3.

1.   Tijekom pripremne faze, Turska uz pomoć Zajednice jača svoje gospodarstvo kako bi mogla preuzeti obveze koje će joj biti nametnute tijekom prijelazne i završne faze.

Načini primjene koji se odnose na ovu pripremnu fazu, posebno uz pomoć Zajednice, utvrđeni su u privremenom protokolu i u financijskom protokolu koji se nalaze u Prilogu ovom Sporazumu.

2.   Pripremna faza traje pet godina, osim u slučaju produljenja čiji su načini predviđeni u privremenom protokolu.

Prijelaz na privremenu fazu odvija se u skladu s uvjetima i načinima predviđenim u prvom članku privremenog protokola.

Članak 4.

1.   Tijekom prijelazne faze, ugovorne stranke na temelju uzajamnih i ujednačenih obveza osiguravaju:

2.   Trajanje ove faze ne bi trebalo biti dulje od dvanaest godina, podložno iznimkama koje se predviđaju zajedničkim sporazumom. Te iznimke ne smiju biti prepreka za dovršetak uspostave carinske unije u razumnom roku.

Članak 5.

Konačna faza temelji se na carinskoj uniji i podrazumijeva jačanje koordinacije gospodarskih politika ugovornih stranaka.

Članak 6.

Kako bi se osigurala primjena i postupni razvoj režima pridruživanja, ugovorne se stranke sastaju u okviru Vijeća za pridruživanje koje djeluje unutar ograničenja koja su mu dodijeljena sporazumom.

Članak 7.

Ugovorne stranke poduzimaju sve opće ili specifične mjere potrebne kako bi se osiguralo izvršavanje obaveza koje proistječu iz sporazuma.

One se suzdržavaju od svih mjera koje bi mogle dovesti u opasnost ostvarivanje ciljeva iz Sporazuma.

GLAVA II.

PROVEDBA PRIJELAZNE FAZE

Članak 8.

Radi ostvarivanja ciljeva navedenih u članku 4., Vijeće za pridruživanje prije početka prijelazne faze i u skladu s postupkom predviđenim u prvom članku privremenog protokola utvrđuje uvjete, načine i ritam provedbe odredaba koje se odnose na područja predviđena Ugovorom o osnivanju Zajednice koja će se morati uzeti u obzir, a posebno ona utvrđena u ovoj glavi, kao i svaku zaštitnu klauzulu koja bi se mogla pokazati korisnom.

Članak 9.

Ugovorne stranke prepoznaju da je u području primjene Sporazuma, ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje bi mogle biti utvrđene u skladu s člankom 8., svaka diskriminacija na nacionalnoj osnovi zabranjena u skladu s načelom navedenim u članku 7. Ugovora o osnivanju Zajednice.

Prvo poglavlje

Carinska unija

Članak 10.

1.   Carinska unija predviđena u članku 2. stavku 2. Sporazuma obuhvaća sveukupnu razmjenu robe.

2.   Carinska unija obuhvaća:

Poglavlje 2.

Poljoprivreda

Članak 11.

1.   Režim pridruživanja obuhvaća poljoprivredu i razmjenu poljoprivrednih proizvoda u skladu s posebnim načinima, vodeći računa o zajedničkoj poljoprivrednoj politici Zajednice.

2.   Pod poljoprivrednim se proizvodima podrazumijevaju proizvodi navedeni na popisu u Prilogu II. Ugovoru o osnivanju Zajednice, kako je trenutačno dopunjen u skladu s odredbama članka 38. stavka 3. navedenog Ugovora.

Poglavlje 3.

Ostale odredbe gospodarske naravi

Članak 12.

Ugovorne stranke sporazumne su da će se voditi člancima 48., 49. i 50. Ugovora o osnivanju Zajednice kako bi postupno ostvarile slobodno kretanje radnika među njima.

Članak 13.

Ugovorne stranke sporazumne su da će se voditi člancima od 52. do 56. te člankom 58. Ugovora o osnivanju Zajednice kako bi među sobom uklonile ograničenja u pogledu slobode nastana.

Članak 14.

Ugovorne stranke sporazumne su da će se voditi člancima 55. i 56. te člancima od 58. do 65. Ugovora o osnivanju Zajednice kako bi među sobom uklonile ograničenja u pogledu slobode pružanja usluga.

Članak 15.

Uvjeti i načini proširenja na Tursku odredaba Ugovora o osnivanju Zajednice i akata donesenih na temelju tih odredaba u pogledu prijevoza utvrđuju se vodeći računa o geografskom položaju Turske.

Članak 16.

Ugovorne stranke prepoznaju da načela navedena u odredbama u pogledu tržišnog natjecanja, oporezivanja i približavanja zakonodavstava, sadržanih u glavi I. trećeg dijela Ugovora o osnivanju Zajednice, trebaju postati primjenjiva u njihovim odnosima pridruživanja.

Članak 17.

Svaka država stranka Sporazuma provodi gospodarsku politiku potrebnu kako bi se osigurala ravnoteža njezine ukupne platne bilance i održavanja povjerenja u njenu valutu, pritom osiguravajući trajan i uravnotežen rast svojega gospodarstva u stabilnosti razine cijena.

Ona provodi politiku konjukture i posebno financijsku i monetarnu politiku kako bi postigla te ciljeve.

Članak 18.

Svaka država stranka ovog Sporazuma u pogledu deviznog tečaja provodi politiku koja omogućuje ostvarivanje ciljeva pridruživanja.

Članak 19.

Države članice Zajednice i Turska dopuštaju, u valuti zemlje u kojoj prebivaju vjerovnik i korisnici, plaćanja ili prijenose koja se odnose na razmjene robe, usluga i kapitala, kao i prijenose kapitala i plaća, u mjeri u kojoj je promet roba, usluga, kapitala i osoba među njima oslobođen na temelju Sporazuma.

Članak 20.

Ugovorne se stranke savjetuju kako bi između država članica Zajednice i Turske olakšale kretanja kapitala koja potpomažu ostvarivanje ciljeva Sporazuma.

One nastoje istražiti sve načine koji promiču ulaganja kapitala iz država članica Zajednice u Tursku koja bi mogla doprinijeti razvoju turskoga gospodarstva.

Stanovnici svake države članice koriste sve prednosti, posebno u pogledu deviznog tečaja i u poreznom pogledu, koje se tiču postupanja sa stranim kapitalom, a koje Turska daje drugoj državi članici ili trećoj zemlji.

Članak 21.

Ugovorne stranke suglasne su da će izraditi savjetodavnu proceduru koja omogućava osiguravanje koordinacije njihovih trgovinskih politika u pogledu trećih zemalja i poštivanje njihovih uzajamnih interesa u tom području, između ostalog u slučaju naknadnih pristupanja ili pridruživanja trećih zemalja Zajednici.

GLAVA III.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

1.   Radi ostvarivanja ciljeva utvrđenih Sporazumom i u slučajevima koje on predviđa, Vijeće za pridruživanje ima ovlaštenje za donošenje odluka. Svaka od dviju stranaka obavezna je poduzeti mjere koje obuhvaćaju izvršavanje donesenih odluka. Vijeće za pridruživanje također može dati korisne preporuke.

2.   Vijeće za pridruživanje periodično pregledava rezultate režima pridruživanja, vodeći računa o ciljevima Sporazuma. Međutim, tijekom pripremnog razdoblja, ti se pregledi ograničavaju na razmjenu mišljenja.

3.   Od početka prijelazne faze, Vijeće za pridruživanje donosi odgovarajuće odluke u slučaju kada se čini da je potrebna zajednička aktivnost ugovornih stranaka kako bi se u provedbi režima pridruživanja postigao jedan od ciljeva Sporazuma, osim ako u potonjem nisu predviđena ovlaštenja za aktivnosti potrebna u tu svrhu.

Članak 23.

Vijeće za pridruživanje sastoji se s jedne strane od članova vlada država članica, Vijeća i Komisije Zajednice, a s druge strane od članova Turske vlade.

Članovi Vijeća za pridruživanje mogu biti zastupani u uvjetima predviđenima u poslovniku.

Vijeće za udruživanje donosi odluke jednoglasno.

Članak 24.

Predsjedništvo nad Vijećem za pridruživanje naizmjence preuzimaju predstavnik Zajednice i predstavnik Turske, a traje šest mjeseci. Trajanje prvog kruga predsjedništva može se skratiti odlukom Vijeća za pridruživanje.

Vijeće za pridruživanje donosi svoj poslovnik.

Ono može donijeti odluku o osnivanju odbora za pomoć u ostvarivanju ciljeva, a posebno odbor koji bi osigurao kontinuitet suradnje potreban radi dobrog funkcioniranja Sporazuma.

Vijeće za pridruživanje određuje misiju i nadležnosti svojih odbora.

Članak 25.

1.   Svaka ugovorna stranka može Vijeću za pridruživanje podnijeti svaki spor koji se odnosi na primjenu ili tumačenje Sporazuma, a tiče se Zajednice, države članice Zajednice ili Turske.

2.   Vijeće za pridruživanje može spor riješiti odlukom; ono također može odlučiti da spor podnese Sudu pravde Europskih zajednica ili nekom drugom postojećem sudu.

3.   Svaka je stranka obavezna poduzeti mjere radi izvršenja odluke ili presude.

4.   Vijeće za pridruživanje utvrđuje, u skladu s člankom 8. Sporazuma, načine arbitražnog postupka ili svakog drugog sudskog postupka kojemu ugovorne stranke mogu pribjeći tijekom prijelazne i završne faze Sporazuma u slučaju kada se spor nije mogao riješiti u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

Članak 26.

Odredbe ovog Sporazuma ne primjenjuju se na proizvode koji spadaju u nadležnost Europske zajednice za ugljen i čelik.

Članak 27.

Vijeće za pridruživanje poduzima sve korisne mjere kako bi se olakšala suradnja i potrebni kontakti između Europske parlamentarne skupštine i Gospodarskog i socijalno odbora i drugih tijela Zajednice s jedne strane, te Turskog parlamenta i odgovarajućih turskih tijela s druge strane.

Međutim, tijekom pripremne faze, ti se kontakti ograničavaju na odnose između Europske parlamentarne skupštine i Turskog parlamenta.

Članak 28.

Čim funkcioniranje Sporazuma bude omogućilo da se razmotri da Turska u cijelosti prihvati obveze koje proizlaze iz Ugovora o osnivanju Zajednice, ugovorne stranke ispituju mogućnost pristupanja Turske Zajednici.

Članak 29.

1.   Sporazum se, s jedne strane, primjenjuje na europsko područje Kraljevine Belgije, Savezne Republike Njemačke, Francuske Republike, Talijanske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga i Kraljevine Nizozemske, a s druge strane na državno područje Republike Turske.

2.   On se jednako tako primjenjuje na francuske prekomorske departmane za ona područja Sporazuma koja odgovaraju onima utvrđenima u stavku 2. alineji 1. članka 227. Ugovora o osnivanju Zajednice.

Uvjeti primjene odredaba Sporazuma na ova državna područja koji se tiču drugih područja naknadno se utvrđuju sporazumom između ugovornih stranaka.

Članak 30.

Protokoli za koje su se ugovorne stranke sporazumjele da se prilažu ovom Sporazumu čine njegov sastavni dio.

Članak 31.

Sporazum potvrđuju države potpisnice u skladu sa svojim ustavnim propisima te se od strane Zajednice valjano sklapa odlukom Vijeća donesenom u skladu s odredbama Ugovora o osnivanju Zajednice, o kojoj se obavješćuju stranke Sporazuma.

Instrumenti ratifikacije i obavijest o sklapanju predviđeni ovim Sporazumom razmjenjuju se u Bruxellesu.

Članak 32.

Sporazum stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca nakon datuma razmjene instrumenata ratifikacije predviđenih u članku 31.

Članak 33.

Sporazum je sastavljen u po dva primjerka na njemačkom, francuskom, talijanskom, nizozemskom i turskom jeziku, s time da su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

PROTOKOL br. 1

Privremeni protokol

UGOVORNE STRANKE,

svjesne važnosti, posebno u pripremnoj fazi, izvoza duhana, grožđica, suhih smokava i lješnjaka za tursko gospodarstvo,

u želji da donesu privremeni protokol predviđen u članku 3. Sporazuma o pridruživanju,

SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama:

Članak 1.

1.   Četiri godine nakon stupanja Sporazuma na snagu, Vijeće za pridruživanje ispituje, vodeći računa o gospodarskoj situaciji Turske, je li moguće, u obliku dodatnog protokola, donijeti odredbe u pogledu uvjeta, načina i ritma ostvarivanja prijelazne faze predviđene u članku 4. Sporazuma.

Ugovorne stranke potpisuju dodatni protokol koji stupa na snagu nakon završetka potrebnih ustavnih postupaka u svakoj od njih.

2.   Ako u roku od pet godina nije bilo moguće donijeti dodatni protokol, ponovno se pokreće postupak predviđen u stavku 1. nakon roka koji određuje Vijeće za pridruživanje, a koji ne smije biti dulji od tri godine.

3.   Odredbe ovog protokola ostaju valjane sve do stupanja na snagu dodatnog protokola, a najkasnije do kraja desete godine.

Međutim, u slučaju da je bilo moguće donijeti dodatni protokol, ali da on nije mogao stupiti na snagu na kraju desete godine, privremeni se protokol produljuje na razdoblje od najviše jedne godine.

U slučaju kada po isteku devete godine nije bilo moguće donijeti dodatni protokol, Vijeće za pridruživanje odlučuje o režimu nakon pripremne faze koji vrijedi od kraja desete godine.

Članak 2.

Od stupanja na snagu ovog protokola, države članice Zajednice otvaraju sljedeće godišnje carinske kvote za uvoz podrijetlom iz Turske:

Članak 3.

Od trenutka konačnog usklađivanja nacionalnih carina država članica Zajednice u pogledu zajedničke carinske tarife za proizvode predviđene u članku 2., Zajednica svake godine u korist Turske otvara carinske kvote za količine jednake zbroju nacionalnih kvota otvorenih na taj dan. Taj se postupak primjenjuje ne dovodeći u pitanje odluke koje bi Vijeće za pridruživanje moglo donijeti na temelju članka 4. za sljedeću kalendarsku godinu.

Međutim, što se tiče lješnjaka, taj se postupak primjenjuje na lješnjake tek u trenutku kada je, zajedno s tri ostala proizvoda, obavljeno usklađivanje nacionalnih carina država članica Zajednice u pogledu zajedničke carinske tarife.

Članak 4.

Nakon druge godine koja slijedi nakon stupanja na snagu Sporazuma, Vijeće za pridruživanje može odlučiti povećati količinu carinskih kvota predviđenu u člancima 2. i 3. U slučaju da ne postoji suprotna odluka Vijeća za pridruživanje, ta povećanja ostaju. Svako povećanje stupa na snagu sljedeće kalendarske godine.

Članak 5.

U slučaju da se dan stupanja na snagu Sporazuma ne poklapa s početkom kalendarske godine, države članice Zajednice otvaraju, za razdoblje od dana stupanja na snagu Sporazuma do početka sljedeće kalendarske godine, carinske kvote za količinu koja odgovara dvanaestini količina navedenih u članku 2. za svaki mjesec između dana stupanja na snagu Sporazuma i početka sljedeće kalendarske godine.

Međutim, čim Sporazum stupi na snagu, Vijeće za pridruživanje može odlučiti povećati veličinu carinskih kvota koja proizlaze iz primjene prethodne alineje kako bi se uzeo u obzir sezonski karakter izvoza dotičnih proizvoda.

Članak 6.

Na kraju treće godine od stupanja na snagu Sporazuma, Vijeće za pridruživanje može odlučiti o mjerama koje bi mogle pogodovati prodaji drugih proizvoda na tržištu Zajednice od onih predviđenih u članku 2.

Članak 7.

Odmah nakon provedbe zajedničke poljoprivredne politike za duhan, lješnjake ili suhe smokve, Zajednica donosi mjere koje su eventualno potrebne kako bi Turskoj sačuvala, vodeći računa o režimu predviđenom za tu zajedničku poljoprivrednu politiku, mogućnosti izvoza koje su jednake mogućnostima koje su joj osigurane na temelju ovog protokola.

Članak 8.

U slučaju da Zajednica otvori carinske kvote za proizvode predviđene u članku 2. ovog protokola, prema Turskoj se neće postupati manje povoljno u pogledu razine carina koje vrijede u okviru tih carinskih kvota nego prema nekoj zemlji koja nije stranka Sporazuma.

Članak 9.

Turska nastoji prema svim državama članicama Zajednice postupati na najpovoljniji način koje je jednak načinu na koji postupa prema jednoj ili više njih.

Članak 10.

Svaka ugovorna stranka može, tijekom pripremne faze, Vijeću za pridruživanje podnijeti sve poteškoće u pogledu prava nastana, pružanja usluga, prijevoza i tržišnog natjecanja. Ako je to potrebno, Vijeće za pridruživanje može ugovornim strankama uputiti korisne preporuke kako bi se uklonile te poteškoće.

Članak 11.

Ovaj se Protokol nalazi u Prilogu Sporazumu.

PROTOKOL br. 2

Financijski protokol

UGOVORNE STRANKE,

u velikoj želji da pogoduju ubrzanom razvoju turskoga gospodarstva radi olakšavanja ostvarivanja ciljeva Sporazuma o pridruživanju,

SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama:

Članak 1.

Turska država i turska poduzeća mogu Europskoj investicijskoj banci predočiti zahtjeve za financiranje investicijskih projekata koji doprinose rastu produktivnosti turskoga gospodarstva, promičući ostvarivanje ciljeva Sporazuma u okviru plana turskog razvoja, a potonja ih obavješćuje o ishodu njihovih zahtjeva.

Članak 2.

Zahtjevi koji su dobili pozitivno rješenje financiraju se zajmovima. Ukupni iznos takvih zajmova može iznositi najviše 175 milijuna obračunskih jedinica i biti angažiran tijekom pet godina nakon stupanja na snagu Sporazuma.

Članak 3.

Zahtjevi za financiranjem, kada dolaze od turskih poduzeća, mogu biti pozitivno riješeni samo uz pristanak Turske vlade.

Članak 4.

1.   Zajmovi se odobravaju na temelju gospodarskih karakteristika projekata za čije su financiranje namijenjeni.

2.   Zajmovi koji se posebno odnose na nejasne ili dugoročne investicije mogu biti popraćeni posebnim uvjetima, kao što su smanjena kamatna stopa, produljeni rokovi otplate, razdoblja počeka i, kada je to potrebno, drugim posebnim načinima otplate koji bi Turskoj mogli olakšati otplaćivanje tih zajmova.

3.   Kada je zajam odobren poduzeću ili tijelu koje nije Turska država, odobravanje toga zajma podliježe jamstvu Turske države.

Članak 5.

1.   Banka može odrediti da je odobravanje zajmova podložno organizaciji natječaja ili poziva za ponude. Sudjelovanje u tim natječajima ili pozivima za ponude otvoreno je, pod jednakim uvjetima, svim fizičkim ili pravnim osobama s prebivalištem u Turskoj i državama članicama Zajednice.

2.   Zajmovi se mogu koristiti za pokrivanje troškova uvoza, kao i za unutarnje troškove potrebne za realizaciju odobrenih investicijskih projekata.

3.   Banka pazi na to da su sredstva iskorištena na najracionalniji način i u skladu s ciljevima Sporazuma.

Članak 6.

Turska se obvezuje dužnicima, korisnicima zajmova, omogućiti kupnju strane valute potrebne za vraćanje glavnice i kamata.

Članak 7.

Natječaji organizirani u okviru ovog Protokola radi realizacije određenih projekata mogu biti u obliku sudjelovanja u financiranju u kojima posebno sudjeluju treće zemlje, međunarodne financijske organizacije ili kreditna ili razvojna tijela i institucije Turske ili država članica Zajednice.

Članak 8.

Pomoć predviđena za gospodarski i socijalni razvoj Turske u uvjetima navedenima u Sporazumu i u ovom protokolu predstavlja komplementarno nastojanje u odnosu na ono koje ostvaruje Turska država.

Članak 9.

Ovaj se Protokol nalazi u Prilogu Sporazumu.

ZAVRŠNI AKT

(64/734/CEE)

Punomoćnici

Njegovog Veličanstva Kralja Belgije,

predsjednika Savezne Republike Njemačke,

predsjednika Francuske Republike,

predsjednika Talijanske Republike,

Njezinog Kraljevskog Visočanstva Velike Vojvotkinje od Luksemburga,

Njezinog Veličanstva Kraljice Nizozemske,

i Vijeća Europske ekonomske zajednice,

s jedne strane, i

predsjednika Republike Turske,

s druge strane,

koji su se sastali u Ankari dana dvanaestog rujna tisuću devetsto šezdeset i treće radi potpisivanja Sporazuma o uspostavi pridruživanja između Europske ekonomske zajednice i Turske,

donijeli su sljedeće tekstove:

kao i sljedeće protokole:

Punomoćnici su, između ostalog:

Punomoćnici su sporazumni da će, prema potrebi, izjave koje su priložene ovom aktu biti podložne postupcima potrebnima radi osiguranja njihove valjanosti pod istim uvjetima kao i Sporazum o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske.

PRILOG I.

1.   Izjava o namjeri u pogledu grožđica pozivajući se na članak 2. privremenog protokola

Zajednica izjavljuje da ne planira uspostaviti zajedničku organizaciju tržišta za grožđice.

2.   Interpretativna izjava u pogledu vrijednosti obračunske jedinice predviđene u članku 2. Financijskog protokola

Ugovorne stranke izjavljuju da:

U slučaju da jedna država članica Zajednice ili više njih neće provesti odluku koju je donio Međunarodni monetarni fond predviđenu u gornjoj alineji, težina čistog zlata obračunske jedinice varira obrnuto proporcionalno izmjeni o kojoj je odlučio Međunarodni monetarni fond. Međutim, Vijeće Europske ekonomske zajednice ispitat će tako nastalu situaciju i donijeti potrebne mjere kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije i nakon mišljenja Monetarnog odbora.

3.   Interpretativna izjava u pogledu definicije pojma „ugovorne stranke” iz Sporazuma o pridruživanju

Ugovorne stranke sporazumne su da će Sporazum o pridruživanju tumačiti u smislu da izraz „ugovorne stranke” koji se nalazi u Sporazumu s jedne strane označava Zajednicu i države članice, ili samo ili države članice ili Zajednicu, a s druge strane Republiku Tursku. Značenje koje u pojedinom slučaju treba dati tom izrazu zaključuje se iz dotičnih odredaba Sporazuma, kao i iz odgovarajućih odredaba Ugovora o osnivanju Zajednice. U određenim slučajevima, izraz „ugovorne stranke” može označavati države članice tijekom prijelaznog razdoblja Ugovora o osnivanju Zajednice, odnosno Zajednicu nakon isteka dotičnog razdoblja.

PRILOG II.

Izjave Vlade Savezne Republike Njemačke

1.   Izjava u pogledu definicije njemačkih državljana

Državljanima Savezne Republike Njemačke smatraju se svi Nijemci u smislu Ustava Savezne Republike Njemačke.

2.   Izjava u pogledu primjene Berlinskog sporazuma

Sporazum o pridruživanju jednako se primjenjuje na Land Berlin, osim ako Vlada Savezne Republike Njemačke ugovornim strankama nije dala suprotnu izjavu u roku od tri mjeseca.

Razmjena pisama od 12. rujna 1963. u Ankari između predsjednika delegacija Zajednice i Turske

(64/735/CEE)

Nadnevak: 12. rujna 1963.

Predmet: Poteškoće vezane uz radnu snagu u Turskoj

Ankara, 12. rujna 1963.

Gospodine predsjedniče,

nastavno na želje koje ste izrazili tijekom ovih pregovora, čast mi je obavijestiti Vas da Zajednica prihvaća da, uzimajući u obzir odredbe članaka 4. i 12. Sporazuma o pridruživanju, Vijeće o pridruživanju može već od pripremne faze proučavati poteškoće vezane uz radnu snagu u Turskoj.

Ljubazno Vas molim da potvrdite primitak ovog pisma.

Gospodine predsjedniče, molim Vas da primite izraze mojega najdubljeg poštovanja.

Nadnevak: 12. rujna 1963.

Predmet: Odgovor na pismo predsjednika delegacije Europske ekonomske zajednice

Ankara, 12. rujna 1963.

Gospodine predsjedniče,

u svojem pismu od 12. rujna 1963. napisali ste sljedeće:

Gospodine predsjedniče, molim Vas da primite izraze mojega najdubljeg poštovanja.

Čast mi je potvrditi primitak te obavijesti.

Informacije o danu stupanja na snagu Sporazuma o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske

(64/736/CEE)

Instrumenti ratifikacije Sporazuma o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, potpisanog u Ankari dana 12. rujna 1963., razmijenjeni su u Bruxellesu 28. listopada 1964., a Sporazum je stupio na snagu 1. prosinca 1964. u skladu s njegovim člankom 32.