Članak 1.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju uslugu od općeg gospodarskog interesa u svim sektorima, osim na:

(a)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima koji se bave primarnom proizvodnjom proizvoda ribarstva i akvakulture;

(b)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima koji se bave preradom i stavljanjem na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture, ako je iznos potpore utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište;

(c)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima u primarnoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda;

(d)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda, u jednom od sljedećih slučajeva:

ako se iznos potpore utvrđuje na temelju cijene ili količine tih proizvoda koji su kupljeni od primarnih proizvođača ili koje dotični poduzetnici stavljaju na tržište;

ii.

ako su potpore uvjetovane njihovim djelomičnim ili potpunim prenošenjem na primarne proizvođače;

(e)

potpore dodijeljene za djelatnosti povezane s izvozom u treće zemlje ili države članice, konkretno potpore izravno povezane s izvezenim količinama, uspostavljanjem i radom distribucijske mreže ili drugim tekućim rashodima povezanima s djelatnošću izvoza;

(f)

potpore koje se uvjetuju upotrebom domaćih proizvoda ili usluga umjesto uvoznih.

Ako poduzetnik djeluje i u jednom od sektorima iz stavka 1. točke (a), (b), (c) ili (d) i u jednom ili više sektora obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe ili obavlja druge djelatnosti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, ova se Uredba primjenjuje na potpore dodijeljene u vezi s tim drugim sektorima odnosno djelatnostima, uz uvjet da predmetna država članica osigura odgovarajućim sredstvima, kao što je razdvajanje djelatnosti ili razdvajanje računa, da djelatnosti u sektorima isključenima iz područja primjene ove Uredbe ne ostvaruju korist od de minimis potpore dodijeljene u skladu s ovom Uredbom.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„poljoprivredni proizvodi” znači proizvodi navedeni u Prilogu I. Ugovoru, osim proizvoda ribarstva i akvakulture obuhvaćenih Uredbom (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 );

(b)

„primarna poljoprivredna proizvodnja” znači proizvodnja plodova zemlje i proizvoda stočarstva navedenih u Prilogu I. Ugovoru bez obavljanja dodatnih operacija kojima bi se promijenila priroda tih proizvoda;

(c)

„prerada poljoprivrednih proizvoda” znači svaki postupak proveden na poljoprivrednom proizvodu čiji je rezultat proizvod koji je isto poljoprivredni proizvod, osim aktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima koje su potrebne za pripremu životinjskog ili biljnog proizvoda za prvu prodaju;

(d)

„stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda” znači držanje ili izlaganje poljoprivrednog proizvoda u cilju prodaje, ponuda na prodaju, isporuka ili bilo koji drugi način stavljanja na tržište, osim prve prodaje preprodavateljima i prerađivačima koju obavlja primarni proizvođač i svih djelatnosti povezanih s pripremom proizvoda za takvu prvu prodaju; prodaja krajnjim potrošačima koju obavlja primarni proizvođač smatra se stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda ako se odvija u zasebnim za to namijenjenim prostorima;

(e)

„proizvodi ribarstva i akvakulture” znači proizvodi definirani u članku 5. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1379/2013;

(f)

„primarna proizvodnja proizvoda ribarstva i akvakulture” znači sve operacije povezane s ribolovom, uzgojem ili rastom vodenih organizama, kao i aktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima ili na brodu koje su potrebne za pripremu životinje ili biljke za prvu prodaju, uključujući rezanje, filetiranje ili zamrzavanje, i prva prodaja preprodavačima ili prerađivačima;

(g)

„prerada i stavljanje na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture” znači sve operacije, uključujući rukovanje, obradu i preradu, koje se obavljaju nakon iskrcaja (ili sakupljanja u slučaju akvakulture) i čiji je rezultat prerađen proizvod, kao i distribucija tih proizvoda;

(h)

„neprofitni subjekt” znači subjekt čija je primarna svrha obavljanje socijalnih zadaća, koji reinvestira svu ostvarenu dobit i koji se pretežno bavi nekomercijalnim djelatnostima, bez obzira na njegov pravni status (osnovan u skladu s javnim ili privatnim pravom) ili način financiranja. Ako taj subjekt obavlja i komercijalne djelatnosti, mora osigurati da se financiranje, troškovi i prihodi od tih komercijalnih djelatnosti obračunavaju odvojeno od nekomercijalnih djelatnosti.

Za potrebe ove Uredbe pojam „jedan poduzetnik” znači sva poduzeća koja su barem u jednom od sljedećih odnosa jedan prema drugom:

(a)

jedno poduzeće ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom poduzeću;

(b)

jedno poduzeće ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog poduzeća;

(c)

jedno poduzeće ima pravo na ostvarivanje vladajućeg utjecaja nad drugim poduzećem na temelju ugovora sklopljenog s tim poduzećem ili na temelju odredbe njegova osnivačkog akta ili statuta;

(d)

jedno poduzeće koje je dioničar ili član u drugom poduzeće, samo kontrolira većinu glasačkih prava dioničara ili glasačkih prava članova u tom poduzeću u dogovoru s drugim dioničarima ili članovima tog poduzeća.

Poduzeća koja su u bilo kojem odnosu iz točaka od (a) do (d) preko jednog ili više drugih poduzeća također se smatraju jednim poduzetnikom. Međutim, poduzeća koja pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa i koja nisu u međusobnom odnosu, osim što je svako od njih izravno povezano s istim javnim tijelom ili tijelima odnosno s istim neprofitnim subjektom ili subjektima, ne smatraju se jednim poduzetnikom za potrebe ove Uredbe.

Članak 3.

De minimis potpore

Ako mjere potpore dodijeljene poduzetnicima za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa ispunjavaju uvjete propisane ovom Uredbom, smatra se da ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te stoga ne podliježu obvezi prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

Ukupan iznos de minimis potpora koje se po državi članici dodjeljuju jednom poduzetniku koji pruža usluge od općeg gospodarskog interesa ne smije premašiti 750 000 EUR tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja.

De minimis potpora smatra se dodijeljenom u trenutku kada poduzetnik u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom stekne zakonsko pravo na primanje potpore, neovisno o datumu isplate de minimis potpore predmetnom poduzetniku.

Gornja granica utvrđena u stavku 2. primjenjuje se bez obzira na oblik de minimis potpore ili na cilj koji se namjerava postići te neovisno o tome financira li se potpora koju dodjeljuje država članica u cijelosti ili djelomično iz sredstava koja potječu iz Unije.

Za potrebe gornje granice iz stavka 2. potpore se izražavaju kao gotovinska bespovratna sredstva. Svi iznosi koji se primjenjuju bruto su iznosi, tj. iznosi prije odbitka poreza i druge naknade. Ako se potpora ne dodjeljuje u obliku bespovratnih sredstava, iznos potpore jednak je bruto novčanoj protuvrijednosti potpore.

Potpore koje se isplaćuju u više obroka diskontiraju se na vrijednost potpore u trenutku njezine dodjele. Kamatna stopa koju treba primijeniti pri diskontiranju diskontna je stopa koja se primjenjuje u trenutku dodjele potpore.

Ako bi se dodjelom nove de minimis potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa premašila gornja granica iz stavka 2., ta nova potpora ne može imati koristi od ove Uredbe.

U slučaju spajanja i preuzimanja, pri utvrđivanju prelazi li se gornja granica utvrđena u stavku 2. bilo kojom novom de minimis potporom dodijeljenom novom poduzetniku ili poduzetniku preuzimatelju, u obzir se uzimaju sve prethodne de minimis potpore dodijeljene bilo kojem od poduzetnika uključenih u postupak spajanja. De minimis potpore koje su zakonito dodijeljene prije spajanja ili preuzimanja ostaju zakonite.

Ako se jedan poduzetnik podijeli na dva ili više zasebnih poduzetnika, de minimis potpora dodijeljena prije podjele dodjeljuje se poduzetniku koji je od nje ostvario korist, što je načelno poduzetnik koji je preuzeo djelatnosti za koje je korištena de minimis potpora. Ako takva raspodjela nije moguća, de minimis potpora razmjerno se dodjeljuje na temelju knjigovodstvene vrijednosti vlasničkog kapitala novih poduzetnika na datum kad je podjela stupila na snagu.

Članak 4.

Izračun bruto novčane protuvrijednosti

Ova se Uredba primjenjuje samo na potpore za koje je moguće unaprijed točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost potpore bez potrebe za provođenjem procjene rizika („transparentne de minimis potpore”).

Potpore koje se sastoje od bespovratnih sredstava ili subvencioniranih kamatnih stopa smatraju se transparentnim de minimis potporama.

Potpore koje se sastoje od zajmova smatraju se transparentnim de minimis potporama:

(a)

ako se nad poduzetnikom ne provodi skupni postupak u slučaju nesolventnosti niti on, u skladu s nacionalnim pravom, ispunjava kriterije da se nad njim pokrene skupni postupak u slučaju nesolventnosti na zahtjev vjerovnika. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara barem kreditnom rejtingu „B-”; i ili

(b)

ako je zajam osiguran kolateralom kojim je pokriveno najmanje 50 % zajma i zajam iznosi ili 3 750 000 EUR u razdoblju od pet godina ili 1 875 000 EUR u razdoblju od 10 godina; ako je zajam manji od tih iznosa ili je odobren na razdoblje kraće od pet odnosno 10 godina, bruto novčana protuvrijednost tog zajma izračunava se kao razmjerni dio gornje granice utvrđene u članku 3. stavku 2. ove Uredbe; ili

(c)

ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju referentne stope primjenjive u trenutku dodjele.

Potpore sadržane u dokapitalizacijama smatraju se transparentnim de minimis potporama samo ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu utvrđenu člankom 3. stavkom 2.

Potpore koje se sastoje od mjera rizičnog financiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja smatraju se transparentnim de minimis potporama samo ako kapital dodijeljen jednom poduzetniku ne prelazi gornju vrijednost utvrđenu člankom 3. stavkom 2.

Potpore koje se sastoje od jamstava smatraju se transparentnim de minimis potporama:

(a)

(b)

ako jamstvo ni u jednom trenutku ne premašuje 80 % temeljnog zajma, gubitke snose razmjerno i na isti način zajmodavac i jamac, neto povrati koji proizlaze iz naplate zajma iz jamstava koje je dao zajmoprimac razmjerno smanjuju gubitke koje snose zajmodavac i jamac te je zajamčeni iznos 5 625 000 EUR, a trajanje jamstva pet godina ili je zajamčeni iznos 2 813 036 EUR a trajanje jamstva 10 godina; ako je zajamčeni iznos manji od tih iznosa ili se jamstvo odnosi na razdoblje kraće od pet odnosno 10 godina, bruto novčana protuvrijednost tog jamstva izračunava se kao razmjerni dio odgovarajuće gornje granice utvrđene u članku 3. stavku 2.; ili

(c)

ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije; ili

(d)

prije provedbe,

ako je metodologija upotrijebljena za izračun bruto novčane protuvrijednosti jamstva prijavljena Komisiji na temelju neke druge uredbe Komisije u području državnih potpora koja se primjenjuje u tom trenutku i koju je Komisija prihvatila kao usklađenu s Obavijesti o jamstvima ili bilo kojom obavijesti koja je zamjenjuje; i

ii.

ako se ta metodologija izričito odnosi na vrstu jamstva i vrstu temeljne transakcije koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

Potpore koje se sastoje od drugih instrumenata smatraju se transparentnim de minimis potporama ako je u okviru tog instrumenta gornja vrijednost kojom se osigurava da se ne premaši gornja granica utvrđena u članku 3. stavku 2. ove Uredbe.

Članak 5.

Kumulacija

De minimis potpore dodijeljene u skladu s ovom Uredbom mogu se kumulirati s de minimis potporama dodijeljenima u skladu s drugim uredbama o de minimis potporama ( 2 ).

De minimis potpore na temelju ove Uredbe ne smiju se kumulirati s bilo kakvom drugom naknadom za istu uslugu, bez obzira na to predstavlja li ona državnu potporu.

De minimis potpore dodijeljene u skladu s ovom Uredbom ne kumuliraju se s državnim potporama u vezi s istim prihvatljivim troškovima niti s državnim potporama za istu mjeru rizičnog financiranja ako bi se takvom kumulacijom premašio najviši relevantni intenzitet potpore ili iznos potpore koji je za konkretan slučaj utvrđen uredbom o skupnom izuzeću ili odlukom Komisije. De minimis potpore koje nisu dodijeljene za određene prihvatljive troškove ili se ne mogu se pripisati takvim troškovima mogu se kumulirati s drugim državnim potporama dodijeljenima na temelju uredbe o skupnom izuzeću ili odluke Komisije.

Članak 6.

Praćenje i izvješćivanje

Države članice od 1. siječnja 2026. osiguravaju da se informacije o de minimis potporama dodijeljenima za usluge od općeg gospodarskog interesa registriraju u središnjem registru na nacionalnoj razini ili razini Unije. Informacije u središnjem registru sadržavaju podatke o korisniku, iznosu potpore, datumu dodjele, davatelju potpore, instrumentu potpore i predmetnom sektoru na temelju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti u Uniji („klasifikacija NACE”). Središnji registar uspostavlja se na način da se javnosti omogući jednostavan pristup informacijama i istodobno osigura usklađenost s pravilima Unije o zaštiti podataka, među ostalim pseudonimizacijom određenih unosa kad je to potrebno.

Države članice registriraju informacije iz stavka 1. u središnji registar za sve de minimis potpore koje je dodijelilo bilo koje tijelo u predmetnoj državi članici u roku od 20 radnih dana od dodjele potpore. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale točnost podataka u središnjem registru.

Države članice vode evidenciju o registriranim informacijama o de minimis potporama 10 godina od datuma dodjele potpore.

Država članica dodjeljuje nove de minimis potpore u skladu s ovom Uredbom tek nakon što utvrdi da ukupan iznos de minimis potpora koji je taj poduzetnik primio neće premašiti odgovarajuće gornje granice iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe te da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni ovom Uredbom.

Države članice koje se koriste središnjim registrom na nacionalnoj razini do 30. lipnja svake godine Komisiji dostavljaju agregirane podatke o de minimis potporama dodijeljenima za prethodnu godinu. Agregirani podaci sadržavaju broj korisnika, ukupni iznos dodijeljenih de minimis potpora i ukupni iznos de minimis potpora dodijeljenih po sektoru (korištenjem klasifikacije NACE). Prvi unos podataka odnosit će se na de minimis potpore dodijeljene od 1. siječnja do 31. prosinca 2026. Države članice Komisiju mogu izvijestiti o ranijim razdobljima ako su dostupni agregirani podaci.

Predmetna država članica na pisani zahtjev Komisije u roku od 20 radnih dana, ili u duljem roku navedenom u tom zahtjevu, Komisiji dostavlja sve informacije koje Komisija smatra potrebnima kako bi ocijenila jesu li ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe, a posebno o ukupnom iznosu de minimis potpora u smislu ove Uredbe i drugih uredaba o de minimis potporama koje je primio bilo koji poduzetnik.

Članak 7.

Prijelazne odredbe

Ova se Uredba primjenjuje na potpore dodijeljene prije njezina stupanja na snagu ako potpore ispunjavaju sve uvjete utvrđene u ovoj Uredbi.

Za svaku pojedinačnu de minimis potporu dodijeljenu od 29. travnja 2012. do 31. prosinca 2023. koja ispunjava uvjete iz Uredbe (EU) br. 360/2012 smatra se da ne ispunjava sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzima od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

Nakon isteka razdoblja važenja ove Uredbe, sve de minimis potpore koje ispunjavaju uvjete iz ove Uredbe mogu se valjano odobravati još šest mjeseci.

Dok se središnji registar ne osnuje i obuhvati trogodišnje razdoblje, ako država članica poduzetniku namjerava dodijeliti de minimis potporu u skladu s ovom Uredbom, ona tog poduzetnika pisanim ili elektroničkim putem obavješćuje o iznosu potpore izraženom u bruto novčanoj protuvrijednosti i o njezinu de minimis karakteru, izravno upućujući na ovu Uredbu. Ako se de minimis potpora u skladu s ovom Uredbom dodjeljuje različitim poduzetnicima na temelju programa i ako se u okviru tog programa tim poduzetnicima dodjeljuju različiti iznosi pojedinačnih potpora, predmetna država članica može odlučiti svoju obvezu ispuniti tako da poduzetnike obavijesti o iznosu koji odgovara najvišem iznosu potpore koji će se dodijeliti u okviru tog programa. U tom će se slučaju taj fiksni iznos upotrijebiti za provjeru poštovanja gornje granice iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe. Prije dodjeljivanja potpore, država članica od dotičnog poduzetnika mora dobiti izjavu, u pisanom ili elektroničkom obliku, o svakoj drugoj de minimis potpori na koju se primjenjuje ova Uredba ili druge uredbe o de minimis potporama primljenoj tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja.

Članak 8.

Stupanje na snagu i razdoblje primjene

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2024.

Primjenjuje se do 31. prosinca 2030.