0. OPĆI PODACI

0.1. Marka (trgovačko ime proizvođača):

0.2. Tip:

0.2.1. Trgovačka imena (ako postoje):

0.3. Podaci za identifikaciju tipa, ako su postavljeni na vozilo/sastavni dio/ zasebnu tehničku jedinicu (1) (3):

0.3.1. Mjesto te oznake:

0.4. Kategorija vozila (4):

0.5. Ime i adresa proizvođača:

0.8. Imena i adrese proizvodnih pogona:

0.9. Ime i adresa proizvođačeva zastupnika (ako postoji):

1. OPĆE KONSTRUKCIJSKE KARAKTERISTIKE VOZILA

1.1. Fotografije, slike i/ili crteži reprezentativnog vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (1):

0. OPĆI PODACI

0.1. Marka (trgovačko ime proizvođača):

0.2. Tip:

0.2.1. Trgovačka imena (ako postoje):

0.3. Podaci za identifikaciju tipa, ako su postavljeni na vozilo/sastavni dio/ zasebnu tehničku jedinicu (1) :

0.3.1. Mjesto te oznake:

0.4. Kategorija vozila ( 2 ):

0.5. Ime i adresa proizvođača:

0.8. Imena i adrese proizvodnih pogona:

0.9. Ime i adresa proizvođačeva zastupnika (ako postoji):

1. OPĆE KONSTRUKCIJSKE KARAKTERISTIKE VOZILA

1.1. Fotografije i/ili crteži reprezentativnog vozila:

1. Dodatni podaci (ako je primjenjivo): vidjeti Dopunu.

2. Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja:

3. Datum ispitnog izvješća:

4. Broj ispitnog izvješća:

5. Napomene (ako ih ima): vidjeti Dopunu.

6. Mjesto:

7. Datum:

8. Potpis:

1. Na temelju Pravilnika UN-a, koristeći sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice s EU homologacijom tipa: da/ne ( 3 )

2. Homologacijski postupak u skladu s člankom 30. stavkom 7. Uredbe (EU) 2018/858 (virtualno ispitivanje): da/ne (3)

3. Homologacijski postupak u skladu s člankom 72. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/858 (unutarnja tehnička služba) i njezinim Prilogom VII.: da/ne (3)

4. Primjer homologacijske oznake na sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici ako je riječ o sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama:

5. Napomene:

1.1. Opće odredbe

1.1.1. Proizvođačeva propisana pločica opisana u ovom odjeljku mora biti postavljena na svako vozilo.

1.1.2. Proizvođačevu propisanu pločicu na vozilo pričvršćuje proizvođač vozila ili zastupnik proizvođača vozila.

1.1.3. Proizvođačeva propisana pločica je jedno od sljedećeg:

1.1.4. Metalne pločice pričvršćuju se zakovicama ili na ekvivalentan način.

1.1.5. Naljepnice moraju biti takve da svako neovlašteno mijenjanje bude vidljivo, da imaju mjere protiv krivotvorenja i da se same unište ako ih se pokuša skinuti.

1.2. Podaci koji moraju biti navedeni na proizvođačevoj propisanoj pločici

1.2.1. Sljedeći podaci moraju biti sljedećim redoslijedom neizbrisivo otisnuti na proizvođačevoj propisanoj pločici:

1.2.2. Visina znakova podatka iz točke 1.2.1. podtočke (d) ne smije biti manja od 4 mm.

1.2.3. Visina znakova podataka iz točke 1.2.1. koji nisu identifikacijski broj vozila ne smije biti manja od 2 mm.

1.3. Posebne odredbe

1.3.1. Prikolice

1.3.1.1. Kad je riječ o prikolicama, navodi se najveće tehnički dopušteno statičko vertikalno opterećenje na spojnoj točki.

1.3.1.2. Spojna točka uzima se kao osovina. Ta osovina označava se brojem „0”.

1.3.1.3. Prva osovina označava se brojem „1”, druga brojem „2” i tako dalje, pri čemu se za razdvajanje koristi povlaka.

1.3.1.4. Izostavlja se podatak o masi skupa vozila iz točke 1.2.1. podtočke (f).

1.3.2. Teška vozila

1.3.2.1. Kad je riječ o vozilima kategorije N3, O3 ili O4, navodi se i najveća tehnički dopuštena masa na skupini osovina. Unos „skupine osovina” označava se slovom „T” iza kojeg slijedi povlaka.

1.3.2.2. Kad je riječ o vozilima kategorije M3, N3, O3 ili O4, proizvođač može na proizvođačevoj propisanoj pločici navesti najveću dopuštenu masu opterećenog vozila pri registraciji/u uporabi.

1.3.2.2.1. Dio proizvođačeve propisane pločice na kojem su mase navedene dijeli se na dva stupca: najveće dopuštene mase pri registraciji/u uporabi navode se u lijevom stupcu, a najveće tehnički dopuštene mase opterećenog vozila u desnom stupcu.

1.3.2.2.2. U zaglavlju lijevog stupca navodi se dvoslovna oznaka zemlje za registraciju u kojoj je vozilo namijenjeno. Ta oznaka mora biti u skladu s normom ISO 3166-1:2006.

1.3.2.3. Zahtjevi iz točke 1.3.2.1. ne primjenjuju se:

1.4. Dodatni podaci

1.4.1. Proizvođač može navesti dodatne podatke ispod ili pokraj propisanih natpisa, izvan jasno označenog pravokutnika koji smije sadržavati samo podatke iz točaka 1.2. i 1.3.

1.5. Primjeri proizvođačevih propisanih pločica

1.5.1. Primjeri različitih mogućih proizvođačevih propisanih pločica dani su u odjeljku B.

1.5.2. Podaci na primjerima su izmišljeni.

1.6. Zahtjevi za mjesto na vozilu

1.6.1. Proizvođačeve propisane pločice moraju biti čvrsto pričvršćene na vidljivom i lako dostupnom mjestu.

1.6.2. Mjesto se odabire tako da dio na koji se propisana pločica postavi nije dio koji treba mijenjati tijekom uporabe.

2.0.1. VIN je označen na svakom vozilu.

2.0.2. VIN je jedinstven i nedvosmisleno dodijeljen određenom vozilu.

2.0.3. VIN se označava na podvozju ili vozilu kada ono izlazi iz proizvodne linije.

2.0.4. Proizvođač osigurava sljedivost vozila pomoću VIN-a u razdoblju od 30 godina.

2.0.5. Postojanje mjera koje proizvođač poduzima za osiguravanje sljedivosti vozila iz točke 2.0.4. ne treba provjeravati prilikom homologacije tipa.

2.1. VIN se sastoji od tri odjeljka i kontrolne znamenke:

2.2. WMI je kôd dodijeljen proizvođaču na temelju kojeg je moguće identificirati proizvođača.

2.2.1. Kôd se sastoji od tri alfanumerička znaka, velikih latiničnih slova ili arapskih brojki, koje dodjeljuje nadležno tijelo u zemlji u kojoj je glavno sjedište proizvođača.

2.2.2. Nadležno tijelo dužno je postupati u skladu s međunarodnom organizacijom iz norme ISO 3780:2009 „Cestovna vozila – Međunarodni identifikacijski kod proizvođača”.

2.2.3. Ako je globalna proizvodnja proizvođača manja od 500 vozila godišnje, treći znak je uvijek „9”. Nadležno tijelo iz točke 2.2. dodjeljuje treći, četvrti i peti znak VIS-a radi identifikacije takvih proizvođača.

2.3. VDS se sastoji se od šest alfanumeričkih znakova, velikih latiničnih slova ili arapskih brojki, koji služe za navođenje općih karakteristika vozila. Ako proizvođač ne koristi neke od pet znakova, neiskorištena se mjesta popunjavaju alfanumeričkim znakovima prema nahođenju proizvođača tako da ukupan broj znakova bude pet.

2.4. Deveto mjesto VIN-a je kontrolni broj koji mora biti matematički točan u skladu s formulom iz odjeljka C.

2.5. VIS se sastoji od osam alfanumeričkih znakova, velikih latiničnih slova ili arapskih brojki, pri čemu posljednja četiri znaka moraju biti znamenke.

2.6. Visina znakova VIN-a označenog na šasiji ne smije biti manja od 7 mm.

2.7. Između znakova ne smije biti razmaka.

2.8. Ne smiju se koristiti slova „I”, „O” ni „Q”.

2.9. Početak i kraj VIN-a označavaju se jednim simbolom prema proizvođačevu odabiru. Taj simbol ne smije biti ni veliko latinično slovo ni arapski broj.

2.9.1. Zahtjev iz točke 2.9. ne mora biti ispunjen ako je VIN prikazan u jednom retku.

2.9.2. Ako je VIN prikazan u dva retka, zahtjev iz točke 2.9. primjenjuje se na oba retka.

2.10. Zahtjevi za mjesto VIN-a na vozilu

2.10.1. VIN mora biti prikazan u jednom retku.

2.10.1.1. Ako iz tehničkih razloga, npr. zbog nedovoljnog prostora, VIN ne može biti prikazan u jednom retku, nacionalno tijelo može na zahtjev proizvođača dopustiti da bude prikazan u dva retka. U tom slučaju nijedan od odjeljaka iz točke 2.1. ne smije biti razlomljen.

2.10.2. VIN se označava otiskivanjem ili mehaničkim kovanjem na šasiji, okviru ili drugom sličnom dijelu konstrukcije.

2.10.3. Umjesto te tehnike mogu se upotrijebiti tehnike koje dokazano nude jednaku otpornost na nedopuštene zahvate ili krivotvorenja kao mehaničko kovanje.

2.10.4. VIN mora biti označen na jasno vidljivom i lako dostupnom mjestu tako da se oznaka ne može uništiti ili pokvariti.

2.10.5. VIN mora biti smješten s desne strane vozila.

Napomena:  stupac na lijevoj strani nije obavezan.

Napomena:  stupac na lijevoj strani nije obavezan.

1.1. Svakoj brojci u VIN-u dodjeljuje se njegova matematička vrijednost i svakom se slovu u VIN-u dodjeljuje vrijednost kako slijedi:

1.2. Vrijednost dodijeljena svakom znaku VIN-a množi se s vrijednosti koja odgovara njegovu mjestu u VIN-u, definiranom kako slijedi:

1.3. Zbroj umnožaka dijeli se s 11.

1.4. Kontrolni broj (znamenka od 0 do 9 ili slovo X) se temelji ili na ostatku u obliku razlomka ili na ostatku u obliku decimalnog ekvivalenta (zaokruženog na najbližu tisućinku) u skladu s tablicom u nastavku.

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

2. Mjesto identifikacijskog broja vozila:

3. Mjesto propisane pločice:

4. Propisana pločica za višestupanjsko vozilo: da/ne (1)

5. Napomene:

1. Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1. „gotovo ravna površina” znači površina od čvrstog materijala, koja se također može sastojati od mrežaste ili rešetkaste strukture, s polumjerom zakrivljenosti od najmanje 3 000  mm;

1.2. „površina s mrežastom strukturom” znači površina koja se sastoji od jednoličnog uzorka rupa, npr. ravnomjerno raspoređene okrugle, ovalne, romboidne, pravokutne ili kvadratne rupe, čiji razmak ne smije biti veći od 15 mm;

1.3. „površina s rešetkastom strukturom” znači površina koja se sastoji od ravnomjerno raspoređenih paralelnih šipki čiji međusobni razmak ne smije biti veći od 15 mm;

1.4. „nazivna površina” znači teoretska geometrijski savršena površina na kojoj se ne uzimaju u obzir nepravilnosti površine kao što su izbočenja ili udubljenja;

1.5. „središnja uzdužna ravnina vozila” znači ravnina simetrije vozila ili, ako vozilo nije simetrično, vertikalna uzdužna ravnina koja prolazi kroz središte osovina vozila;

1.6. „nagib” znači stupanj kutnog odstupanja u odnosu na okomitu ravninu.

2. Tehnički zahtjevi

2.1. Vozila moraju imati prostor za postavljanje i pričvršćivanje stražnjih registarskih pločica.

2.1.1. Vozila kategorija M i N moraju imati i prostor za postavljanje i pričvršćivanje prednjih registarskih pločica.

2.1.2. Vozila kategorija O3 i O4 moraju imati dva odvojena prostora za postavljanje i pričvršćivanje stražnjih registarskih pločica (da bi se omogućila opcionalna identifikacija vučnog vozila ako nacionalno tijelo to zahtijeva).

2.2. Oblik i dimenzije prostora za postavljanje registarske pločice

2.2.1. Prostor određen za postavljanje mora biti pravokutna površina čije su najmanje dimenzije:

2.3. Postavljanje i pričvršćivanje prednje i stražnje registarske pločice

2.3.1. Prostor za postavljanje prednje i stražnje registarske pločice mora biti ravna ili gotovo ravna pravokutna površina.

2.3.1.1. Nosač ili držač registarske pločice može biti baza prostora za postavljanje registarske pločice ako se isporučuje kao dio standardne opreme. Smije biti konstruiran tako da se pričvršćuje na vozilo samo zajedno s registarskom pločicom.

2.3.1.2. Proizvođač vozila može na vozilu definirati opcionalne ili alternativne prostore za registarske pločice, koji također moraju ispunjavati zahtjeve.

2.3.2. Na površini koju prekriva prednja ili stražnja registarska pločica smije biti rupa ili otvora, ali te rupe odnosno otvori ne smiju biti viši od 75 mm, ne uzimajući u obzir njihovu širinu.

2.3.3. Na površini koju prekriva prednja ili stražnja registarska pločica smije biti izbočina ako nisu izbočene više od 5,0 mm u odnosu na nazivnu površinu. Ne uzimaju se u obzir komadi vrlo mekanih materijala, kao što je pjena ili filc za sprečavanje vibracija registarske pločice.

2.3.4. Prostor za postavljanje prednje ili stražnje registarske pločice mora biti takav da su zahtjevi u nastavu ispunjeni kad je ispitna pločica, kako je definirana u točki 3.4., pričvršćena prema proizvođačevim uputama.

2.3.4.1. Mjesto prostora za postavljanje prednje ili stražnje registarske pločice:

2.3.4.1.1. prostor za postavljanje registarske pločice na prednji dio vozila mora omogućavati da pločica bude potpuno smještena unutar dvije paralelne uzdužne vertikalne ravnine koje prolaze kroz najizbočenije vanjske dijelove vozila, ne uzimajući u obzir naprave za neizravno gledanje. Sam taj određeni prostor ne smije biti najšira točka vozila;

2.3.4.1.2. prostor za postavljanje registarske pločice na stražnji dio vozila mora omogućavati da pločica bude potpuno smještena unutar dvije paralelne uzdužne vertikalne ravnine koje prolaze kroz najizbočenije vanjske dijelove vozila, ne uzimajući u obzir naprave za neizravno gledanje. Sam taj određeni prostor ne smije biti najšira točka vozila;

2.3.4.1.3. prednja i stražnja registarska pločica moraju biti okomite (±5°) na središnju uzdužnu ravninu vozila, mjereno u središtu pločice. ►M1  Međutim, homologacijsko tijelo može dopustiti odstupanje od ± 15° ako to zatraži proizvođač u svrhu odstupanja smještanja prednje registarske pločice od središnje linije prednje strane vozila zbog tehničkih, aerodinamičkih ili drugih razloga. ◄

2.3.4.2. Položaj prednje i stražnje pločice u odnosu na vertikalnu poprečnu ravninu:

2.3.4.2.1. pločica smije biti nagnuta u odnosu na vertikalu ne manje od – 5° i ne više od 30° ako gornji rub pločice nije udaljen više od 1 500  mm od površine tla;

2.3.4.2.2. pločica smije biti nagnuta u odnosu na vertikalu ne manje od – 15° i ne više od 5° ako je gornji rub pločice udaljen više od 1 500  mm od površine tla.

2.3.4.3. Udaljenost prednje i stražnje pločice od površine tla:

2.3.4.3.1. donji rub prednje pločice ne smije biti manje od 100 mm od površine tla;

2.3.4.3.2. donji rub stražnje pločice ne smije biti manje od 200 mm od površine tla.

2.3.4.3.3. udaljenost gornjih rubova prednje i stražnje pločice od površine tla ne smije biti veća od 1 500  mm;

2.3.4.3.3.1. za vozila za posebnu namjenu kod kojih zbog konstrukcije vozila nije praktično ispuniti odredbu o udaljenosti od tla prostora za prednju ili stražnju registarsku pločicu najveći razmak od tla smije odstupati od točke 2.3.4.3.3. i biti veći od 1 500  mm ako je onoliko blizu toj graničnoj vrijednosti koliko je moguće zbog konstrukcijskih karakteristika vozila.

2.3.4.4. Geometrijska vidljivost:

2.3.4.4.1. prednje i stražnje pločice moraju biti vidljive unutar cijelog prostora definiranog sa sljedeće četiri ravnine:

2.3.4.4.2. unutar opisanog prostora ne smije se nalaziti nijedan konstrukcijski element, čak i ako je potpuno proziran.

2.3.4.5. Otvor između rubova postavljene i pričvršćene registarske pločice i stvarne površine prostora za pločicu ne smije biti veći od 5,0 mm duž cijelog vanjskog ruba pločice.

2.3.4.5.1. Taj otvor može biti veći ako se mjeri na rupi ili otvoru na površini s mrežastom strukturom ili između paralelnih šipki na površini s rešetkastom strukturom.

2.3.5. Za potrebe zahtjeva za uređaj za osvjetljavanje stražnje registarske pločice u obzir se uzimaju stvarno mjesto i oblik postavljene i pričvršćene ispitne pločice, kako su prethodno određeni, a osobito dobiveni polumjer zakrivljenosti.

2.4. Ostali zahtjevi

2.4.1. Registarska pločica ne smije biti baza ili dio baze za pričvršćivanje, postavljanje ili spajanje bilo kojeg drugog dijela, sastavnog dijela ili uređaja vozila (npr. nosači uređaja za osvjetljavanje ne smiju se pričvršćivati na registarsku pločicu).

2.4.2. Nijedan dio, nosač, sastavni dio ili uređaj vozila ne smije postati slabije pričvršćen ili odvojen zbog uklanjanja registarske pločice.

2.4.3. Nakon što se registarska pločica pričvrsti, njezina vidljivost ne smije se smanjiti u uobičajenim uvjetima uporabe, a osobito ne zbog vibracija i dinamičkih sila kao što su sile vjetra zbog vožnje.

2.4.4. Nije dopušteno specificirati mjesto za postavljanje registarske pločice koje se može lako pomicati prema gore i/ili dolje više nego unutar kutova utvrđenih u točkama 2.3.4.2.1. i 2.3.4.2.2. u odnosu na konstrukciju vozila u uobičajenim uvjetima vožnje (tj. sa zatvorenim vratima i pristupnim pločama).

2.4.5. Ako je proizvođač vozila naveo da je vozilo prikladno za vuču tereta (točka 2.11.5. u opisnom dokumentu iz članka 24. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/858), a bilo koji dio prikladne mehaničke vučne spojnice bi, neovisno o tome je li ugrađen na tip motornog vozila, mogao (djelomično) zaklanjati bilo koji prostor za postavljanje i pričvršćivanje stražnje registarske pločice, primjenjuje se sljedeće:

3. Ispitni postupak

3.1. Utvrđivanje vertikalnog nagiba i udaljenosti registarske pločice od površine tla

3.1.1. Vozilo se postavlja na vodoravnu površinu. Prije mjerenja upravljani se kotači usmjeravaju ravno naprijed, a masa vozila prilagođava se tako da bude jednaka masi u voznom stanju, ali bez vozača.

3.1.2. Ako je vozilo opremljeno hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom, ili nekim drugim uređajem koji se može prilagoditi u odnosu na opterećenje, ispitivanje se provodi tako da su ovjes ili uređaj u uobičajenom voznom stanju prema specifikacijama proizvođača.

3.1.3. Ako je primarna i vidljiva strana registracijske pločice okrenuta prema dolje, vrijednost nagiba izražava se kao negativan kut (negativni predznak).

3.2. Izbočenja se mjere okomito i izravno prema nazivnoj površini koju registarska pločica treba prekriti.

3.3. Otvor između ruba postavljene i pričvršćene ispitne registarske pločice i površine mjeri se okomito i izravno prema stvarnoj površini koju pločica treba prekriti.

3.4. Registarska pločica koja se koristi za provjeru sukladnosti mora biti jedne od dvije veličine iz točke 2.2.1. debljine najviše 4,0 mm. Polumjer zaobljenosti kutova mora biti 10 mm.

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

1.2. Opis prostora za registarske pločice (prednju i stražnju):

2. Prostor za registarsku pločicu prikladan je za pričvršćivanje registarske pločice veličine do (mm):

2.1. prednja: 520 × 120 / 340 × 240 (2)

2.2. stražnja: 520 × 120 / 340 × 240 (2)

2.3. Druga stražnja registarska pločica za vozila kategorija O3 i O4: 520 × 120/340 × 240 (2)

4. Prostor za stražnju registarsku pločicu je zaklonjen ako je ugrađena bilo kakva mehanička vučna spojnica: da/ne (2)

5. Napomene:

1. Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1. „područje brisanja” znači područja na vjetrobranu koja se čiste metlicama brisača kad sustav za brisanje radi u uobičajenim uvjetima;

1.2. „intervalni rad sustava za brisanje” znači automatski nekontinuirani način rada sustava za brisanje u kojem nakon svakog punog ciklusa slijedi razdoblje tijekom kojeg su brisači u stanju mirovanja u jednom specifičnom zadanom položaju za mirovanje;

1.3. „komanda sustava za pranje” znači naprava kojom se sustav za pranje ručno uključuje i isključuje;

1.4. „pumpa sustava za pranje” znači uređaj za prijenos tekućine iz spremnika sustava za pranje na vanjsku površinu vjetrobrana;

1.5. „mlaznica” znači naprava koja služi za usmjeravanje tekućine na vjetrobran;

1.6. „potpuno pripremljen sustav” znači sustav koji je bio aktiviran i u uobičajenom radu tijekom određenog razdoblja za vrijeme kojeg je tekućina prenošena kroz pumpu i cijevi pa izlazila kroz mlaznice;

1.7. „očišćena površina” znači prethodno zaprljana površina na kojoj se nakon što se potpuno osuši ne nalaze nikakvi tragovi kapljica ni preostale prljavštine;

1.8. „vidno polje A” znači ispitno područje A definirano u stavku 2.2. Priloga 21. Pravilniku UN-a br. 43 o homologaciji materijala za sigurnosna stakla i njihove ugradnje na vozila ( 7 );

1.9. „vidno polje B” znači ispitno područje B definirano u stavku 2.4. Priloga 21. Pravilniku UN-a br. 43 bez izuzimanja područja iz stavka 2.4.1. (tj. vidno polje A je uključeno);

1.10. „trodimenzionalna referentna mreža” znači referentna mreža kako je opisana u Prilogu 1. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3.);

1.11. „glavni kontrolni prekidač vozila” znači naprava kojom se ugrađeni elektronički sustav vozila iz isključenog stanja, kao što je slučaj kad je vozilo parkirano i vozač nije prisutan, prebacuje u uobičajeni način rada.

2. Tehnički zahtjevi

2.1. Sustav za brisanje vjetrobrana

2.1.1. Svako vozilo s vjetrobranom mora imati sustav za brisanje vjetrobrana koji može raditi kad je glavni kontrolni prekidač vozila u položaju uključeno bez ikakve aktivnosti vozača osim prebacivanja komande za uključivanje i isključivanje sustava za brisanje vjetrobrana u položaj uključeno.

2.1.1.1. Sustav za brisanje vjetrobrana sastoji se od najmanje jednog nosača brisača s lako zamjenjivom metlicom.

2.1.2. Područje brisanja vjetrobrana mora obuhvaćati barem 98 % vidnog polja A.

2.1.3. Područje brisanja vjetrobrana mora obuhvaćati barem 80 % vidnog polja B.

2.1.4. Područje brisanja vjetrobrana mora ispunjavati zahtjeve iz točaka 2.1.2. i 2.1.3. kad sustav radi učestalošću brisanja iz točke 2.1.5.1., a ispituje se u uvjetima iz točaka od 3.1.10. do 3.1.10.3.

2.1.5. Sustav za brisanje vjetrobrana mora imati najmanje dvije učestalosti brisanja:

2.1.5.1. učestalost od najmanje 10 i najviše 55 ciklusa u minuti; i

2.1.5.2. učestalost od najmanje 45 cijelih ciklusa u minuti.

2.1.5.3. Razlika između najviše i niže učestalosti brisanja mora biti najmanje 15 ciklusa u minuti.

2.1.5.4. Za ispunjavanje zahtjeva iz točaka od 2.1.5.1. do 2.1.5.3. može se upotrijebiti intervalni rad sustava za brisanje.

2.1.6. Učestalosti iz točaka od 2.1.5. do 2.1.5.3. ispituju se u uvjetima utvrđenima u točkama od 3.1.1. do 3.1.6. i 3.1.8.

2.1.7. Ako je sustav za brisanje vjetrobrana zaustavljen prebacivanjem komande u položaj isključeno, nosači brisača i metlice moraju se vratiti u svoj položaj mirovanja.

2.1.8. Sustav za brisanje vjetrobrana mora biti sposoban podnijeti blokiranje na barem 15 sekundi. Dopuštena je uporaba naprava za automatsku zaštitu strujnih krugova, pod uvjetom da za vraćanje u početno stanje nije potreban nikakva radnja osim uporabe komande sustava za brisanje vjetrobrana.

2.1.9. Sposobnost sustava za brisanje vjetrobrana da izdrži zastoj iz točke 2.1.8. ispituje se u uvjetima utvrđenima u točki 3.1.7.

2.1.10. Ako položaj mirovanja nosača ili metlica nije izvan vidnog polja B, mora postojati mogućnost ručnog pomicanja nosača tako da se metlice mogu podići iz njihova položaja na vjetrobranu kako bi se omogućilo ručno čišćenje vjetrobrana.

2.1.11. Sustav za brisanje vjetrobrana mora moći raditi 120 sekundi na suhom vjetrobranu dok je temperatura okoline – 18 °C bez smanjenja radnog učinka.

2.1.12. Radni učinak sustava za brisanje vjetrobrana na – 18 °C ispituje se u uvjetima utvrđenima u točki 3.1.11.

2.1.13. Sustav za brisanje vjetrobrana mora i dalje ispunjavati zahtjeve iz točke 2.1.2. bez smanjenja radnog učinka kad radi najvećom učestalošću dok je vozilo izloženo relativnoj brzini zraka od 80 % najveće konstrukcijske brzine vozila ili 160 km/h, ovisno o tome koja je manja. Vidno polje A vjetrobranskog stakla mora biti pripremljeno u skladu s točkama 3.1.8. i 3.1.9. Aerodinamički učinci zbog veličine i oblika vjetrobrana, nosača brisača i metlica provjeravaju se u tim uvjetima, pri čemu se također uzima u obzir točka 3.1.9.1. Tijekom ispitivanja metlice moraju biti u stalnom dodiru s vjetrobranom, a potpuno odizanje nije dopušteno. Metlice moraju biti u potpunom dodiru s vjetrobranom u području definiranom u točki 2.1.2. tijekom svakog cijelog ciklusa, a djelomično odizanje nije dopušteno tijekom kretanja ni prema gore ni prema dolje.

2.2. Sustav za pranje vjetrobrana

2.2.1. Svako vozilo s vjetrobranom mora imati sustav za pranje vjetrobrana koji može raditi kad je glavni kontrolni prekidač vozila u položaju uključeno, pri čemu taj sustav mora moći izdržati opterećenja i tlakove koji nastanu kad se sustav pokrene dok su mlaznice začepljene u skladu s postupkom iz točaka od 3.2.1.1. do 3.2.1.1.2.

2.2.2. Na radni učinak sustava za pranje vjetrobrana ne smije negativno utjecati izlaganje temperaturnim ciklusima u skladu s točkama od 3.2.1. do 3.2.5.

2.2.3. Sustav za pranje vjetrobrana mora moći prskati tekućinu na ciljano područje vjetrobrana, pri čemu ne smije biti nikakvog curenja, odspajanja bilo koje cijevi ni neispravnog rada bilo koje mlaznice u uvjetima uobičajenih temperatura okoline od – 18 °C do 80 °C. Sustav uz to ne smije vidljivo curiti niti mu se smije odspojiti bilo koja cijev dok su mlaznice začepljene.

2.2.3.1. Ako je sustav za pranje vjetrobrana konstruiran tako da ima funkciju za ublažavanje prekomjernih tlakova ako su mlaznice začepljene (npr. rasteretni ventil), takva se funkcija, odstupajući od druge rečenice točke 2.2.3., dopušta ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.2.4. Sustav za pranje vjetrobrana mora moći dovoditi dovoljno tekućine za čišćenje da očisti najmanje 60 % vidnog polja A u uvjetima utvrđenima u točkama od 3.2.6. do 3.2.6.4.

2.2.5. Sustav za pranje vjetrobrana mora se moći ručno uključiti komandom sustava. Uključivanje i isključivanje sustava može se koordinirati i kombinirati s radom bilo kojeg drugog sustava vozila.

2.2.6. Zapremnina spremnika koji sadrži tekućinu mora biti ≥ 1,0 l.

3. Ispitni postupak

3.1. Ispitni uvjeti za sustav za brisanje vjetrobrana

3.1.1. Ako nije drugačije navedeno, ispitivanja u nastavku provode se u uvjetima određenima u točkama od 3.1.2. do 3.1.5.

3.1.2. Temperatura okoline mora biti unutar raspona od 5 °C do 40 °C.

3.1.3. Vjetrobran se mora održavati tako da bude vlažan.

3.1.4. Ako je sustav za brisanje vjetrobrana električni, moraju biti ispunjeni sljedeći dodatni uvjeti.

3.1.4.1. Na početku ispitivanja svi akumulatori moraju biti potpuno napunjeni.

3.1.4.2. Motor, ako je ugrađen, mora raditi na brzini koja nije veća od 30 % brzine koja odgovara njegovoj najvećoj snazi. Međutim, ako se dokaže da to nije praktično zbog posebnih strategija upravljanja motorom, na primjer kad je riječ o hibridnim električnim vozilima, određuje se realističan scenarij, pri čemu se u obzir uzimaju brzine motora te periodični ili potpuni prestanak rada motora tijekom uobičajenih voznih uvjeta. Ako sustav za brisanje vjetrobrana može ispuniti zahtjeve bez rada motora, motor uopće ne mora raditi.

3.1.4.3. Kratka glavna svjetla moraju biti uključena.

3.1.4.4. Svi ugrađeni sustavi za grijanje, prozračivanje, odmrzavanje i odmagljivanje (neovisno o njihovu mjestu u vozilu) moraju raditi s najvećom potrošnjom električne energije.

3.1.5. Sustavi za brisanje vjetrobrana s pogonom na stlačeni zrak ili podtlak moraju moći kontinuirano raditi na propisanim učestalostima brisanja neovisno o brzini vrtnje motora i opterećenju motora ili najmanjim i najvećim razinama napunjenosti akumulatora koje je proizvođač specificirao za uobičajeni rad.

3.1.6. Učestalosti brisanja sustava za brisanje vjetrobrana moraju ispunjavati zahtjeve iz točki od 2.1.5. do 2.1.5.3. nakon što je sustav prethodno radio 20 minuta na mokrom vjetrobranu.

3.1.7. Smatra se da su zahtjevi iz točke 2.1.8. ispunjeni ako se nosači brisača blokiraju u položaju koji odgovara polovici ciklusa tijekom razdoblja od 15 sekundi dok je komanda brisača vjetrobrana postavljena na najveću učestalost brisanja.

3.1.8. Vanjska površina vjetrobrana temeljito se odmašćuje denaturiranim alkoholom ili ekvivalentnim sredstvom za odmašćivanje. Nakon sušenja primjenjuje se otopina amonijaka koncentracije od najmanje 3 % i najviše 10 %. Pušta se da se površina ponovno osuši pa se zatim briše suhom pamučnom tkaninom.

3.1.9. Na vanjsku površinu vjetrobrana jednoliko se nanosi sloj ispitne mješavine, u skladu sa specifikacijama iz točke 4., i pušta da se osuši.

3.1.9.1. Ako je vanjska površina vjetrobrana pripremljena u skladu s točkama 3.1.8. i 3.1.9., sustav za pranje vjetrobrana smije se upotrijebiti tijekom primjenjivih ispitivanja.

3.1.10. Područje brisanja sustava za brisanje vjetrobrana, kako je propisano u točki 2.1.4., utvrđuje se kako slijedi.

3.1.10.1. Vanjska površina vjetrobrana mora biti pripremljena u skladu s točkama 3.1.8. i 3.1.9.

3.1.10.2. Kako bi se provjerilo da su ispunjeni zahtjevi iz točaka 2.1.2. i 2.1.3., uključuje se sustav za brisanje vjetrobrana, uzimajući u obzir točku 3.1.9.1., te se stvara obris područja brisanja koji se uspoređuje s obrisom vidnih polja A i B.

3.1.10.3. Tehnička služba može prihvatiti alternativni ispitni postupak (npr. virtualno ispitivanje) za provjeru ispunjenosti zahtjeva iz točaka 2.1.2. i 2.1.3.

3.1.11. Zahtjevi iz točke 2.1.11. moraju biti ispunjeni na temperaturi okoline od –18 ±3 °C, na kojoj je vozilo provelo najmanje četiri sata. Vozilo se priprema za rad u uvjetima iz točaka 3.1.4. i 3.1.5. Tijekom ispitivanja sustav za brisanje mora raditi na uobičajen način, ali na najvećoj učestalosti brisanja. Nije potrebno promatrati područje brisanja.

3.2. Ispitni uvjeti za sustav za pranje vjetrobrana

3.2.1. Ispitivanje br. 1 Sustav za pranje vjetrobrana puni se vodom, potpuno priprema i ostavlja na temperaturi okoline od 20 ±2 °C najmanje četiri sata. Voda se mora stabilizirati na toj temperaturi.

3.2.1.1. Svi izlazi mlaznica se začepljuju na mjestima na kojima tekućina izlazi iz mlaznice, nakon čega se komanda sustava za pranje vjetrobrana aktivira šest puta u jednoj minuti, svaki put na najmanje tri sekunde. Međutim, ako začepljivanje nije tehnički izvedivo na mjestu na kojem tekućina izlazi, može se provesti unutar izlaza mlaznica.

3.2.1.1.1. Ako je pogon sustava za pranje vjetrobrana snaga mišića vozača, u slučaju ručne pumpe primijenjena sila mora biti od 11,0 do 13,5 daN. U slučaju nožne sile primijenjena sila mora biti od 40,0 do 44,5 daN.

3.2.1.1.2. U slučaju električnih pumpi ispitni napon ne smije biti manji od nazivnog napona ni veći od nazivnog napona plus 2 V.

3.2.1.2. Radni učinak sustava za pranje vjetrobrana na kraju ispitivanja mora biti u skladu s točkom 2.2.3.

3.2.2. Ispitivanje br. 2 Sustav za pranje vjetrobrana puni se vodom, potpuno priprema i ostavlja na temperaturi okoline od –18 ±3 °C najmanje četiri sata. Voda se ne mora stabilizirati na toj temperaturi.

3.2.2.1. Komanda sustava za pranje vjetrobrana aktivira se šest puta u jednoj minuti, svaki put na najmanje tri sekunde u skladu s točkama 3.2.1.1.1. i 3.2.1.1.2. Sustav se zatim ostavlja na temperaturi okoline od 20 ±2 °C dok se led potpuno ne odmrzne. Voda se ne mora stabilizirati na toj temperaturi. Radni učinak sustava za pranje vjetrobrana zatim se provjerava aktiviranjem sustava u skladu s točkama 3.2.1.1. i 3.2.1.2.

3.2.3. Ispitivanje br. 3 Ispitivanje s izlaganjem ciklusu niske temperature

3.2.3.1. Sustav za pranje vjetrobrana puni se vodom, potpuno priprema i ostavlja na temperaturi okoline od –18 ±3 °C najmanje četiri sata tako da se ukupna masa vode u sustavu za pranje zamrzne. Sustav se zatim ostavlja na temperaturi okoline od 20 ±2 °C dok se led potpuno ne odmrzne, ali nipošto ne dulje od četiri sata. Ciklus zamrzavanja/odmrzavanja ponavlja se šest puta. Zatim se, nakon što se sustav za pranje vjetrobrana postavi u okolinu temperature 20 ±2 °C i led potpuno odmrzne, iako se voda ne mora stabilizirati na toj temperaturi, radni učinak sustava za pranje vjetrobrana provjerava aktiviranjem sustava u skladu s točkama 3.2.1.1. i 3.2.1.2.

3.2.3.2. Sustav za pranje vjetrobrana puni se vodom i potpuno priprema za rad s tekućinom za pranje vjetrobrana na niske temperature koja se sastoji od otopine s udjelom metanola, ili alternativno izopropil alkohola, od 50 % u vodi čija tvrdoća nije veća od 205 mg/l (Ca). Sustav se zatim ostavlja na temperaturi okoline od –18 ±3 °C najmanje četiri sata. Tekućina se ne mora stabilizirati na toj temperaturi. Radni učinak sustava za pranje vjetrobrana zatim se provjerava aktiviranjem sustava u skladu s točkama 3.2.1.1. i 3.2.1.2.

3.2.4. Ispitivanje br. 4 Ispitivanje s izlaganjem ciklusu visoke temperature

3.2.4.1. Ako je bilo koji dio sustava za pranje vjetrobrana smješten u motornom prostoru, sustav se puni vodom, potpuno priprema i ostavlja na temperaturi okoline od 80 ±3 °C najmanje osam sati. Voda se ne mora stabilizirati na toj temperaturi. Radni učinak sustava za pranje vjetrobrana zatim se provjerava aktiviranjem sustava u skladu s točkama 3.2.1.1. i 3.2.1.2.

3.2.4.2. Ako nijedan dio sustava za pranje vjetrobrana nije smješten u motornom prostoru, sustav za pranje vjetrobrana puni se vodom, potpuno priprema i ostavlja na temperaturi okoline od 80 ±3 °C najmanje osam sati. Voda se ne mora stabilizirati na toj temperaturi. Zatim se sustav postavlja u okolinu temperature 20 ±2 °C. Nakon što se temperatura voda stabilizira, radni učinak sustava za pranje vjetrobrana provjerava se aktiviranjem sustava u skladu s točkama 3.2.1.1. i 3.2.1.2. Nakon toga sustav se puni vodom, potpuno priprema i ostavlja na temperaturi okoline od 60 ±3 °C najmanje osam sati. Voda se ne mora stabilizirati na toj temperaturi. Radni učinak sustava za pranje vjetrobrana zatim se provjerava aktiviranjem sustava u skladu s točkama 3.2.1.1. i 3.2.1.2. Alternativno, proizvođač može zatražiti da se sustav za pranje vjetrobrana ispita u uvjetima utvrđenima u točki 3.2.4.1.

3.2.5. Ispitivanja sustava za pranje vjetrobrana utvrđena u točkama od 3.2.1. do 3.2.4.2. provode se uzastopno na istom sustavu za pranje vjetrobrana. Sustav se može ispitati ugrađen u tip vozila za koji se traži EU homologacija tipa ili zasebno. Ako se traži EU homologacija tipa za zasebnu tehničku jedinicu, sustav se ispituje zasebno.

3.2.6. Ispitivanje br. 5 Ispitivanje radnog učinka sustava za pranje vjetrobrana

3.2.6.1. Sustav za pranje vjetrobrana puni se vodom i potpuno priprema. Dok je vozilo u stanju mirovanja i nema značajnijeg utjecaja vjetra, dopušteno je podesiti mlaznice tako da bude usmjerene prema ciljanom području na vanjskoj površini vjetrobrana.

3.2.6.2. Vanjska površina vjetrobrana mora biti pripremljena u skladu s točkama 3.1.8. i 3.1.9.

3.2.6.3. Sustav za pranje vjetrobrana pokreće se u skladu s uputama proizvođača, uzimajući u obzir točke 3.2.1.1.1. i 3.2.1.1.2. Ukupno trajanje ispitivanja ne smije biti dulje od 10 cijelih ciklusa automatskog rada sustava za brisanje vjetrobrana koji radi na najvećoj učestalosti brisanja.

3.2.6.4. Kako bi se provjerilo da su ispunjeni zahtjevi iz točke 2.2.4., stvara se obris područja brisanja koji se uspoređuje s obrisom vidnog polja A. Ako je promatraču očito da su zahtjevi ispunjeni, nije potrebno pripremati obrise.

3.2.7. Ispitivanje utvrđeno u točkama od 3.2.6. do 3.2.6.4. uvijek se provodi na tipu vozila za koji se traži EU homologacija tipa, čak i ako je u to vozilo ugrađena homologirana zasebna tehnička jedinica.

4. Specifikacije ispitne mješavine za ispitivanje sustava za brisanje i pranje vjetrobrana

4.1. Ispitna mješavina iz točke 3.1.9. sastoji se od sljedećeg:

4.1.1. vode tvrdoće manje od 205 mg/l (Ca): 92,5 % volumnog udjela

4.1.2. zasićene vodene otopine soli (natrijev klorid): 5,0 % volumnog udjela

4.1.3. prašine, u skladu sa specifikacijama iz točaka od 4.1.3.1. do 4.1.3.2.6.: 2,5 % volumnog udjela

4.1.3.1. Specifikacije analize ispitne prašine

4.1.3.1.1. SiO2 68 ± 1 % masenog udjela

4.1.3.1.2. Fe2O3 4 ± 1 % masenog udjela

4.1.3.1.3. Al2O3 16 ± 1 % masenog udjela

4.1.3.1.4. CaO 3 ± 1 % masenog udjela

4.1.3.1.5. MgO 1,0 ± 0,5 % masenog udjela

4.1.3.1.6. Alkaliji 4 ± 1 % masenog udjela

4.1.3.1.7. Gubitak pri izgaranju 2,5 ± 0,5 % masenog udjela

4.1.3.2. Specifikacije distribucije veličine čestica u krupno zrnatoj prašini

4.1.3.2.1. 12 ± 2 % čestica veličine od 0 do 5 μm

4.1.3.2.2. 12 ± 3 % čestica veličine od 5 do 10 μm

4.1.3.2.3. 14 ± 3 % čestica veličine od 10 do 20 μm

4.1.3.2.4. 23 ± 3 % čestica veličine od 20 do 40 μm

4.1.3.2.5. 30 ± 3 % čestica veličine od 40 do 80 μm

4.1.3.2.6. 9 ± 3 % čestica veličine od 80 do 200 μm

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

1.2. Opis metode rada sustava za brisanje i pranje:

1.3. Detaljan opis sustava za brisanje (broj metlica, duljina metlica, dimenzije nosača brisača itd.):

1.4. Detaljan opis sustava za pranje (broj mlaznica, broj izlaznih otvora po mlaznici, pumpa, spremnik tekućine, cijevi i njihovo pričvršćivanje na pumpu i mlaznice itd.):

1.5. Zapremnina spremnika tekućine (u litrama):

1.6. Najveća konstrukcijska brzina vozila (km/h):

2. Položaj upravljača: lijevo/desno (2)

3. Sustav za položaj upravljača na lijevoj strani i zrcalni sustav za položaj upravljača na desnoj strani: da/ne (2)

4. Aerodinamični spojler učvršćen na nosač brisača/metlicu (2) na vozačkoj strani/u sredini/na putničkoj strani / … (2)

5. Napomene:

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa zasebne tehničke jedinice:

1.2. Detaljan opis sustava za pranje:

1.2.1. Broj mlaznica:

1.2.2. Broj izlaznih otvora po mlaznici:

1.2.3. Opis cijevi sustava za pranje i cijevi i njihova pričvršćivanja na pumpu i mlaznice:

1.2.4. Opis pumpe:

1.2.5. Zapremnina spremnika tekućine (u litrama):

2. Predviđen za položaj upravljača: lijevo/desno (3)

3. Dio sustava može biti smješten u motornom prostoru: da/ne (3)

4. Zasebna tehnička jedinica: univerzalna/specifična za vozilo (3)

5. Napomene:

6. Popis tipova vozila za koje je zasebna tehnička jedinica homologirana (ako je primjenjivo):

1. Oznaka EU homologacije tipa za zasebne tehničke jedinice iz članka 38. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/858 sastoji se od:

1.1. pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg slijedi razlikovni broj države članice koja je dodijelila EU homologaciju za sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu u skladu sa sljedećim:

1.2. u blizini pravokutnika, dvije znamenke koje označavaju niz izmjena sa zahtjevima koje ta zasebna tehnička jedinica ispunjava, trenutačno „00”, iza kojih slijede razmak i peteroznamenkasti broj iz točke 2.4. Priloga IV. Uredbi (EU) 2018/858.

2. Oznaka EU homologacije tipa zasebnih tehničkih jedinica mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

3. Primjer oznake EU homologacije tipa zasebne tehničke jedinice prikazan je na slici 1.

Legenda Ovu EU homologaciju tipa zasebne tehničke jedinice izdala je Nizozemska pod brojem 00406. Prve dvije znamenke, 00, označavaju da je zasebna tehnička jedinica homologirana na temelju ove Uredbe.

1. Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1. „plašt” znači najveća širina presjeka i vanjskog promjera gume, uključujući dopuštena odstupanja, kako je dopušteno i navedeno u specifikacijama u skladu s homologacijom sastavnog dijela;

1.2. „naprava za prianjanje na snijegu” znači lanac za snijeg ili druga odgovarajuća naprava koja osigurava prianjanje na snijegu, koja se može postaviti na kombinaciju guma/kotač, a koja nije guma za snijeg, zimska guma, cjelogodišnja guma ni bilo koja druga vrsta gume.

2. Tehnički zahtjevi

2.1. Opće odredbe

2.1.1. Vozilo mora imati blatobran na svakom kotaču.

2.1.2. Blatobran mogu biti dijelovi nadogradnje ili zasebne blatobranske naprave te mora biti konstruiran tako da u mjeri u kojoj je to moguće štiti sudionike u prometu od kamenja, blata, leda, snijega i vode koje podiže okretanje kotača i smanji opasnost od dodira s takvim kotačima.

2.2. Posebni zahtjevi

2.2.1. Blatobrani moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka od 2.2.1.1. do 2.2.1.4. s masom vozila prilagođenom masi u voznom stanju prema proizvođačevim specifikacijama kojoj je dodana masa jednog dodatnog putnika u prvom redu sjedala, ako je primjenjivo, i s upravljanim kotačima usmjerenima ravno naprijed.

2.2.1.1. U dijelu koji tvore radijalne ravnine pod kutom od 30° s prednje strane i 50° sa stražnje strane središta kotača (vidjeti sliku 1.) ukupna širina (q) blatobrana mora biti barem dovoljna da prekrije ukupnu širinu gume (b) uzimajući u obzir plašt i krajnje vrijednosti kombinacija guma/kotač prema proizvođačevim specifikacijama. Ako je riječ o dvostrukim kotačima, uzimaju se u obzir plašt i ukupna širina za dvije gume (t).

2.2.1.1.1. U određivanju širina iz točke 2.2.1.1. ne uzimaju se u obzir oznake, ukrasi, zaštitne trake ni rebra na stijenkama gume.

2.2.1.2. Kraj stražnjeg dijela blatobrana ne smije biti iznad vodoravne ravnine 150 mm iznad osi okretanja kotača te:

2.2.1.2.1. ako je riječ o jednostrukim kotačima, presjek stražnjeg ruba blatobrana s vodoravnom ravninom iz točke 2.2.1.2. (vidjeti točku A na slici 1.) mora biti s vanjske strane u odnosu na središnju uzdužnu ravninu gume;

2.2.1.2.2. ako je riječ o dvostrukim kotačima, presjek stražnjeg ruba blatobrana s vodoravnom ravninom iz točke 2.2.1.2. (vidjeti točku A na slici 1.) mora biti s vanjske strane u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vanjske gume.

2.2.1.3. Profil i mjesto svakog blatobrana moraju biti takvi da su blatobrani što bliži gumama. Kad je riječ o dijelu koji tvore radijalne ravnine iz točke 2.2.1.1., sljedeći zahtjevi moraju biti ispunjeni:

2.2.1.3.1. dubina (p) udubine u vertikalnoj ravnini osi gume, izmjerena od vanjskih i unutarnjih rubova blatobrana u vertikalnoj uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz središte gume u blatobranu, mora biti najmanje 30 mm. Ta se dubina (p) može postupno smanjivati prema nuli prema radijalnim ravninama iz točke 2.2.1.1.;

2.2.1.3.2. razmak (c) između donjih rubova blatobrana i osi koja prolazi kroz središte okretanja kotača ne smije biti veći od 2 × r, pri čemu je (r) statički polumjer gume.

2.2.1.4. Vozila s ovjesima podesive visine moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 2.2.1.3.1. i 2.2.1.3.2. dok je vozilo u uobičajenom voznom položaju prema proizvođačevim specifikacijama.

2.2.2. Blatobrani se mogu sastojati od više dijelova ako među tim dijelovima, ili unutar njih, nakon sklapanja ne postoje otvori.

2.2.3. Blatobrani moraju biti čvrsto pričvršćeni. Međutim, dopušteno je da budu odvojivi, kao cjelina ili u dijelovima.

2.3. Uporaba naprave za prianjanje na snijegu

2.3.1. Za vozila s pogonom na samo dva kotača proizvođač je dužan potvrditi da je vozilo konstruirano tako da se barem jedan tip naprave za prianjanje na snijegu može upotrijebiti na barem jednoj kombinaciji kotača i gume homologiranih za pogonsku osovinu tog vozila. Proizvođač je pod stavkom 6.6.4. opisnog dokumenta dužan navesti napravu za prianjanje na snijegu i kombinacije guma/kotač prikladne za tip vozila.

2.3.2. Za vozila s pogonom na svim kotačima, uključujući vozila na kojima se pogonske osovine mogu ručno ili automatski odvojiti od pogona, proizvođač je dužan potvrditi da je vozilo konstruirano tako da se barem jedan tip naprave za prianjanje na snijegu može upotrijebiti na barem jednoj kombinaciji kotača i gume homologiranih za pogonsku osovinu tog vozila koja se ne može odvojiti od pogona. Proizvođač je pod stavkom 6.6.4. opisnog dokumenta dužan navesti napravu za prianjanje na snijegu i kombinacije guma/kotač prikladne za tip vozila.

2.3.3. Proizvođač vozila mora u uputama za korisnike motornog vozila (npr. korisnički priručnik, priručnik vozila) jasno navesti odgovarajuće upute za ispravnu uporabu deklarirane naprave za prianjanje na snijegu.

(1) Širina gume (b) određuje se na gornjem dijelu gume (širina presjeka gume između radijalnih ravnina iz točke 2.2.1.1.).

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

1.2. Opis blatobrana:

1.3. Kombinacije guma/kotač (uključujući veličinu gume, veličinu naplatka i dubinu nalijeganja):

1.4. Opis tipa naprave za prianjanje na snijegu koja se može koristiti:

1.5. Kombinacije guma/kotač (uključujući veličinu gume, veličinu naplatka i dubinu nalijeganja) za uporabu s napravom za prianjanje na snijegu:

2. Stalne pogonske osovine: 1. osovina/2. osovina/… (1)

3. Ovjes podesive visine: da/ne (1)

4. Blatobrani: odvojivi/neodvojivi (1) kao cjelina/u dijelovima (1)

5. Napomene:

1.1. „odmrznuta površina” znači površina na vjetrobranu čija je vanjska površina suha ili prekrivena otopljenim ili djelomično otopljenim mokrim mrazom koji je moguće ukloniti radom ugrađenog sustava za brisanje vjetrobrana;

1.2. „zamagljenje” znači tanki sloj kondenzata na unutrašnjoj strani ostakljene površine vjetrobrana;

1.3. „odmagljena površina” znači dio vjetrobrana čija je unutrašnja površina suha, bez kapljica ili tragova vode, a koja je prije bila prekrivena zamagljenjem;

1.4. „vidno polje A” znači ispitno područje A definirano u stavku 2.2. Priloga 21. Pravilniku UN-a br. 43;

1.5. „vidno polje B” znači ispitno područje B definirano u stavku 2.4. Priloga 21. Pravilniku UN-a br. 43 bez izuzimanja područja iz stavka 2.4.1. (tj. vidno polje A je uključeno);

1.6. „glavni kontrolni prekidač vozila” znači naprava kojom se ugrađeni elektronički sustav vozila iz isključenog stanja, kao što je slučaj kad je vozilo parkirano i vozač nije prisutan, prebacuje u uobičajeni način rada.

2.1.1. Svako vozilo s vjetrobranom mora imati sustav za uklanjanje mraza i leda s vanjske ostakljene površine vjetrobrana. Sustav za odmrzavanje vjetrobrana mora biti dovoljno djelotvoran da osigura odgovarajuću vidljivost kroz vjetrobran po hladnom vremenu.

2.1.2. Učinkovitost sustava provjerava se periodičnim utvrđivanjem odmrznute površine vjetrobrana nakon pokretanja motora vozila, pri čemu je vozilo moralo prethodno provesti određeno vrijeme u hladnoj komori.

2.1.3. Zahtjevi iz točaka 2.1.1. i 2.1.2. provjeravaju se metodom iz točke 3.1.

2.1.4. Moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.1.4.1. 20 minuta nakon početka ispitnog razdoblja 80 % vidnog polja A mora biti odmrznuto;

2.1.4.2. 25 minuta nakon početka ispitnog razdoblja odmrznuta površina vjetrobrana na suvozačevoj strani mora biti usporediva s površinom iz točke 2.1.4.1. za vozačevu stranu;

2.1.4.3. 40 minuta nakon početka razdoblja ispitivanja 95 % vidnog polja A mora biti odmrznuto.

2.2.1. Svako vozilo s vjetrobranom mora imati sustav za uklanjanje zamagljenja s unutarnje ostakljene površine vjetrobrana.

2.2.2. Sustav za odmagljivanje mora biti dovoljno djelotvoran da ponovno uspostavi vidljivost kroz vjetrobran ako se on zamagli. Učinkovitost sustava provjerava se u skladu s postupkom iz točke 3.2.

2.2.3. Moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.2.3.1. 90 % vidnog polja A mora biti odmagljeno nakon 10 minuta;

2.2.3.2. 80 % vidnog polja B mora biti odmagljeno nakon 10 minuta.

3.1.1. Ispitivanje se provodi na temperaturi od – 8 ±2 °C ili – 18 ±3 °C, prema odabiru proizvođača.

3.1.1.1. Ispitivanje se provodi u hladnoj komori dovoljno velikoj da primi cijelo vozilo koja je opremljena tako da se u njoj tijekom ispitivanja održava jedna od temperatura iz točke 3.1.1. i da cirkulira hladni zrak. Temperatura hladne komore održava se na ispitnoj temperaturi ili nižoj tijekom najmanje 24 sata prije početka razdoblja u kojem se vozilo izlaže hladnoći. ►M1  Međutim, ako je moguće provjeriti je li temperatura hladne komore, izmjerena na reprezentativnim položajima kao što su otvor za zrak ili na stijenkama, stabilizirana na propisanoj ispitnoj temperaturi, razdoblje od 24 sata može se skratiti. ◄

3.1.2. Prije stavljanja vozila u ispitnu komoru unutarnje i vanjske površine vjetrobrana temeljito se odmašćuju denaturiranim alkoholom ili ekvivalentnim sredstvom za odmašćivanje. Nakon sušenja primjenjuje se otopina amonijaka koncentracije najviše 2 % ili komercijalna otopina amonijaka bez dodanih mirisa koji stvaraju ovisnost. Površinu je potrebno pustiti da se ponovno osuši prije brisanja suhom pamučnom krpom.

3.1.3. Vozilo se isključuje i čuva na ispitnoj temperaturi najmanje 10 sati prije početka ispitivanja.

3.1.3.1. Razdoblje iz točke 3.1.3. može se skratiti ako je moguće provjeriti da su tekućina za hlađenje motora i mazivo vozila stabilizirani na ispitnoj temperaturi.

3.1.4. Nakon razdoblja izlaganja iz točke 3.1.3. na cijelu vanjsku površinu vjetrobrana nanosi se ravnomjeran sloj leda od 0,044 g/cm2 pomoću pištolja za prskanje vode pod radnim tlakom od 3,5 ±0,2 bara.

3.1.4.1. Mlaznica se, namještena na široko prskanje i najjači protok, drži okomito u odnosu na ostakljenu površinu na udaljenosti od 200 do 250 mm te se pomiče s jedne na drugu stranu tako da se na vjetrobranu stvori ravnomjeran sloj leda.

3.1.4.1.1. Za ispunjavanje zahtjeva iz točke 3.1.5. može se upotrijebiti pištolj za prskanje s mlaznicom promjera 1,7 mm i protokom tekućine od 0,395 l/min koji s udaljenosti od 200 mm može na ostakljenoj površini proizvesti uzorak prskanja promjera 300 mm. Dopušteno je koristiti svaku drugu napravu kojom se mogu ispuniti ti zahtjevi.

3.1.5. Nakon što se na vjetrobranu stvori led, vozilo se čuva u hladnoj komori još najmanje 30 minuta, ali ne dulje od 40 minuta.

3.1.6. Nakon što prođe razdoblje iz točke 3.1.5., u vozilo ulaze jedan ili dva promatrača, nakon čega se glavni kontrolni prekidač vozila može prebaciti u položaj uključeno i pokrenuti svaki motor, vanjskim sredstvima ako je to nužno. Ispitno razdoblje počinje čim se glavni kontrolni prekidač vozila prebaci u položaj uključeno.

3.1.6.1. Ako je u vozilo ugrađen motor, tijekom prvih pet minuta ispitnog razdoblja brzine vrtnje motora smiju se prilagoditi prema proizvođačevim specifikacijama preporučenim za zagrijavanje kad se motor pokreće po hladnom vremenu.

3.1.6.2. Tijekom preostalih 35 minuta ispitnog razdoblja (ili tijekom cijelog ispitnog razdoblja ako se ne primjenjuje zagrijavanje) vrijedi sljedeće.

3.1.6.2.1. Motor, ako je ugrađen, mora raditi na brzini koja nije veća od 50 % brzine koja odgovara njegovoj najvećoj snazi. Međutim, ako se dokaže da to nije praktično zbog posebnih strategija upravljanja motorom, na primjer kad je riječ o hibridnim električnim vozilima, određuje se realističan najgori scenarij. U tom se scenariju uzimaju u obzir brzine motora te periodični ili potpuni prestanak rada motora tijekom uobičajenih voznih uvjeta na temperaturi okoline od – 8 °C ili – 18 °C, ovisno o tome koju je temperaturu proizvođač odabrao za ispitivanje. Ako sustav može ispuniti zahtjeve za odmrzavanje bez motora koji radi, motor se uopće ne mora pokretati.

3.1.6.3. Na početku ispitivanja svi akumulatori moraju biti potpuno napunjeni. Međutim, visokonaponske baterije vozila s električnim pogonskim sklopom moraju biti napunjene > 60 %.

3.1.6.5. Temperatura u ispitnoj komori mjeri se na razini vjetrobrana u točki na koju znatno ne utječe toplina vozila koje se ispituje.

3.1.6.6. Vodoravna komponenta brzine zraka za hlađenje komore, izmjerena neposredno prije ispitivanja na središnjoj ravnini vozila u točki 300 mm ispred podnožja vjetrobrana i na razini na pola puta između podnožja i vrha vjetrobrana, mora biti što manja, a obvezno manja od 8 km/h.

3.1.6.7. Ako su ugrađeni, poklopac motora, krov, sva vrata, prozori i ventilacijski otvori, osim ulaznih i izlaznih otvora cijevi sustava za grijanje i prozračivanje, moraju biti zatvoreni; ako proizvođač zatraži, jedan ili dva prozora smiju biti otvoreni s ukupnim vertikalnim otvorom od 25 mm.

3.1.7.8. Komande sustava za odmrzavanje vozila podešavaju se prema preporukama proizvođača vozila za ispitnu temperaturu.

3.1.6.9. Za vrijeme ispitivanja smiju se koristiti brisači vjetrobrana, ali bez ikakve ručne pomoći osim upravljanja komandama u unutrašnjosti vozila.

3.1.7. Svakih pet minuta od početka ispitivanja promatrači označavaju odmrznutu površinu na unutarnjoj površini vjetrobrana.

3.1.8. Nakon ispitivanja uzorak odmrznute površine označene na unutarnjoj strani vjetrobrana u skladu sa zahtjevima iz točke 3.1.7. bilježi se i označava kako bi se identificirala vidna područja A i B vjetrobrana.

3.2.1. Prije stavljanja vozila u ispitnu komoru unutarnje i vanjske površine vjetrobrana temeljito se odmašćuju denaturiranim alkoholom ili ekvivalentnim sredstvom za odmašćivanje. Nakon sušenja primjenjuje se otopina amonijaka koncentracije najviše 2 % ili komercijalna otopina amonijaka bez dodanih mirisa koji stvaraju ovisnost. Površinu je potrebno pustiti da se ponovno osuši prije brisanja suhom pamučnom krpom.

3.2.2. Ispitivanje se provodi u klimatskoj komori koja je dovoljno velika da u nju stane cijelo vozilo koja može postići i održavati ispitnu temperaturu od – 3 ±1 °C tijekom cijelog ispitnog razdoblja.

3.2.2.1. Temperatura u ispitnoj komori mjeri se na razini vjetrobrana u točki na koju znatno ne utječe toplina vozila koje se ispituje.

3.2.2.2. Vodoravna komponenta brzine zraka za hlađenje komore, izmjerena neposredno prije ispitivanja na središnjoj ravnini vozila u točki 300 mm ispred podnožja vjetrobrana i na razini na pola puta između podnožja i vrha vjetrobrana, mora biti što manja, a obvezno manja od 8 km/h.

3.2.2.3. Ako su ugrađeni, poklopac motora, krov, sva vrata, prozori i ventilacijski otvori, osim ulaznih i izlaznih otvora cijevi sustava za grijanje i prozračivanje, moraju biti zatvoreni; ako proizvođač zatraži, od početka ispitivanja odmagljivanja jedan ili dva prozora smiju biti otvoreni s ukupnim vertikalnim otvorom od 25 mm.

3.2.3. Zamagljenje se postiže generatorom vodene pare opisanim u točki 4. Generator mora sadržavati dovoljno vode da na temperaturi okoline od – 3 °C stvori barem 70 ±5 g/h vodene pare za svako sjedište koje je proizvođač deklarirao.

3.2.4. Unutarnja površina vjetrobrana mora se očistiti u skladu s točkom 3.2.1. prije nego se vozilo uvede u klimatsku komoru. Temperatura okoline tad se spušta i stabilizira na – 3 ± 1 °C. Vozilo se isključuje i čuva na ispitnoj temperaturi najmanje 10 sati prije početka ispitivanja. Međutim, to razdoblje od 10 sati može se skratiti ako je moguće potvrditi da su tekućina za hlađenje motora i mazivo vozila stabilizirani na definiranoj ispitnoj temperaturi.

3.2.5. Generator vodene pare postavlja se tako da su njegovi izlazni otvori u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila u drugom redu sjedala u vozilu. Obično se postavlja iza prednjih sjedala. Ako to nije moguće zbog konstrukcije vozila, generator se postavlja ispred naslona, u položaj najbliži gore spomenutome.

3.2.6. Nakon što generator radi pet minuta u vozilu, jedan ili dva promatrača brzo ulaze u vozilo, pri čemu vrata kroz koja ulaze ne smiju ukupno biti otvorena dulje od 8 sekundi, te sjedaju na prednja sjedišta, nakon čega se proizvodnja generatora smanjuje za 70 ±5 g/h za svakog promatrača.

3.2.7. Jednu minutu nakon što promatrači uđu u vozilo glavni kontrolni prekidač vozila može se prebaciti u položaj uključeno i pokrenuti svaki motor, vanjskim sredstvima ako je to nužno. Ispitno razdoblje počinje čim se glavni kontrolni prekidač vozila prebaci u položaj uključeno.

3.2.7.1. Ako je u vozilo ugrađen motor, mora raditi na brzini koja nije veća od 50 % brzine koja odgovara njegovoj najvećoj snazi. Međutim, ako se dokaže da to nije praktično zbog posebnih strategija upravljanja motorom, na primjer kad je riječ o hibridnim električnim vozilima, određuje se realističan najgori scenarij. U tom se scenariju uzimaju u obzir brzine motora te periodični ili potpuni prestanak rada motora tijekom uobičajenih voznih uvjeta na temperaturi okoline od – 1 °C. Ako sustav može ispuniti zahtjeve za odmagljivanje bez motora koji radi, motor se uopće ne mora pokretati.

3.2.7.2. Komande sustava za odmagljivanje vozila podešavaju se prema preporukama proizvođača vozila za ispitnu temperaturu.

3.2.7.3. Na početku ispitivanja svi akumulatori moraju biti potpuno napunjeni. Međutim, visokonaponske baterije vozila s električnim pogonskim sklopom moraju biti napunjene > 60 %.

3.2.8. Nakon ispitivanja uzorak odmagljene površine bilježi se i označava kako bi se identificirala vidna područja A i B vjetrobrana.

4.1. Generator vodene pare koji se koristi u ispitivanju mora imati sljedeće opće karakteristike:

4.1.1. zapremnina spremnika za vodu od najmanje 2,25 litara;

4.1.2. gubitak topline u vrelištu od najviše 75 W na temperaturi okoline od – 3 ± 1 °C;

4.1.3. kapacitet ventilatora od 0,07 do 0,10 m3/min na statičkom tlaku od 0,5 mbara;

4.1.4. šest otvora za izlaz vodene pare na vrhu generatora raspoređenih duž oboda s jednakim razmakom (vidjeti sliku 1.);

4.1.5. umjerenost na – 3 ± 1 °C za očitanje za svakih 70 ± 5 g/h izlaza do najveće vrijednost od n puta taj broj, pri čemu je n najveći broj sjedišta koji je proizvođač deklarirao.

4.2. Navedeni dijelovi moraju ispuniti sljedeće zahtjeve s obzirom na dimenzije i materijale:

4.2.1. mlaznica:

4.2.1.1. dimenzije:

4.2.1.1.1. duljina 100 mm;

4.2.1.1.2. unutarnji promjer 15 mm;

4.2.1.2. materijal:

4.2.1.2.1. mjed;

4.2.2. komora za raspršivanje:

4.2.2.1. dimenzije:

4.2.2.1.1. vanjski promjer cijevi 75 mm;

4.2.2.1.2. debljina stijenke 0,38 mm;

4.2.2.1.3. duljina 115 mm;

4.2.2.1.4. šest ravnomjerno raspoređenih otvora promjera 6,3 mm, 25 mm iznad dna komore za raspršivanje;

4.2.2.2. materijal:

4.2.2.2.1. mjed.

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

1.2. Opis sustava za odmrzavanje i odmagljivanje:

1.3. Opis unutarnjeg rasporeda ili opreme koji bi mogli utjecati na ispitivanja:

1.4. Najveći broj sjedišta:

1.5. Karakteristike vjetrobrana:

1.6. Nazivni napon električne instalacije (V):

2. Položaj upravljača: lijevo/desno (1)

3. Pogonski motor: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje/električni/hibridni električni/… (1)

4. Ispitna temperatura za odmrzavanje: – 8 °C/– 18 °C (1)

5. Napomene:

1.1.1. Sva motorna vozila moraju imati ugrađenu vučnu napravu na prednjem dijelu.

1.1.2. Vozila kategorije M1, kako je definirana u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/858, osim vozila koja nisu prikladna ni za kakvu vuču, moraju imati ugrađenu vučnu napravu i na stražnjem dijelu.

1.1.3. Stražnja vučna naprava može se zamijeniti mehaničkom vučnom spojnicom, kako je utvrđeno u Pravilniku UN-a br. 55, ako su ispunjeni zahtjevi iz točke 1.2.1.

1.2.1. Svaka vučna naprava ugrađena na vozilo mora moći izdržati vučnu i tlačnu statičku silu jednaku sili gravitacije na barem pola najveće tehnički dopuštene mase opterećenog vozila.

1.3.1. Kako bi se omogućilo da se motorno vozilo u kvaru s prometnice odvuče na vlastitim kotačima, mora ga biti moguće vući ili staviti u način za vuču, s ključem vozila i bez upotrebe posebnih alata ili rastavljanja dijelova koji nisu konstruirani za tu svrhu, u skladu s postupkom koji je proizvođač naveo u uputama za upotrebu predmetnog motornog vozila. Proizvođač može ograničiti uvjete vuče u uputama za korisnike u pogledu najveće dopuštene brzine i udaljenosti vuče kako bi se izbjeglo nepopravljivo oštećenje, no mora biti omogućena udaljenost vuče od barem 100 m u manje od 10 minuta.

2.1. Svaka vučna naprava ugrađena na vozilo ispituje se s ispitnim opterećenjima za vučnu i tlačnu silu.

2.2. Ispitna opterećenja primjenjuju se u vodoravnom uzdužnom smjeru u odnosu na vozilo.

1. Dodatne informacije

1.1. Kratak opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

1.2. Ukupni broj i mjesta vučnih naprava:

1.3. Način pričvršćenja na vozilo:

1.4. Najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila (kg):

2. Prednje vučne naprave: uklonjivo/neuklonjivo (1) kuka/ušica/drugo (1)

3. Stražnje vučne naprave: uklonjivo/neuklonjivo (1) kuka/ušica/drugo (1)

4. Vozilo je/nije (1) prikladno za vuču tereta.

5. Napomene:

1.1. „blatobranska naprava” znači kruti ili djelomično kruti sastavni dio namijenjen za zaustavljanje vode koju dižu gume u pokretu i njezino usmjeravanje prema tlu koji može biti u potpunosti ili djelomično integralni dio nadogradnje vozila ili drugih dijelova vozila, kao što je donji dio teretne površine;

1.2. „zavjesica” znači savitljivi sastavni dio postavljen vertikalno iza kotača na donjem dijelu šasije ili teretne površine, ili na blatobranskoj napravi, koji smanjuje rizik da mali predmeti, posebno kamenčići, zbog guma polete s tla uvis ili u stranu prema drugim sudionicima u cestovnom prometu;

1.3. „separator vode i zraka” znači sastavni dio zaslona i/ili zavjesice kroz koji može prolaziti zrak tako da se pri tome smanjuje prskanje raspršene vode;

1.4. „apsorber energije” znači sastavni dio blatobranske naprave i/ili zaslona i/ili zavjesice koji apsorbira energiju mlaza vode i time smanjuje prskanje raspršenog mlaza vode;

1.5. „vanjski zaslon” znači sastavni dio smješten približno unutar vertikalne ravnine paralelne s uzdužnom ravninom vozila koji može biti dio blatobranske naprave ili nadogradnje vozila;

1.6. „upravljani kotači” znači kotači koje zakreće upravljački sustav vozila;

1.7. „samozakretna osovina” znači osovina koja se zakreće oko središnje točke tako da može opisati vodoravni luk;

1.8. „samoupravljani kotači” znači kotači koje ne zakreće upravljačka naprava vozila, a koji se zbog trenja u dodiru s tlom mogu zakretati za kut koji nije veći od 20o;

1.9. „podizna osovina” znači osovina kako je definirana u točki 1.34. odjeljka A dijela 2. Priloga XIII.;

1.10. „neopterećeno vozilo” znači vozilo u voznom stanju kako je definirano u točki 1.3. odjeljka A dijela 2. Priloga XIII.;

1.11. „gazni sloj” znači dio gume kako je definiran u stavku 2.8. Pravilnika UN-a br. 30 ( 13 ) odnosno Pravilnika UN-a br. 54 ( 14 ), ovisno o slučaju.

2.1. Opće odredbe

2.2. Potrebna ispitivanja

2.3. Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja moraju se dostaviti:

2.4. Oznake

2.5. Homologacijskoj se oznaci u skladu s dijelom 3. odjeljkom C dodaje simbol „A” za uređaje koji rade na principu apsorpcije energije odnosno simbol „S” za uređaje koji rade na principu separacije zraka i vode.

3.1.  Ispitivanja naprave za zaštitu od prskanja ispod kotača tipa apsorbera energije

3.1.1. Načela

3.1.2. Oprema

3.1.3. Ispitni uvjeti

3.1.3.1. Ispitivanje se provodi u zatvorenom prostoru bez kretanja zraka.

3.1.3.2. Temperatura okoline i ispitnih uzoraka mora biti 21 ± 3 °C.

3.1.3.3. Mora se koristiti deionizirana voda.

3.1.3.4. Ispitni uzorci moraju se navlažiti prije svakog ispitivanja.

3.1.4. Postupak

3.1.4.1. Uzorak opreme koju treba ispitati širine 500 + 0/– 5 mm i visine 750 mm pričvršćuje se za uspravnu ploču ispitne opreme, pri čemu se pazi da je uzorak unutar oboda sabirne posude tako da nikakva prepreka ne može skrenuti mlaz vode ni prije ni poslije njegova udara.

3.1.4.2. Protok mlaza podešava se na 0,675 ± 0,01 l/s nakon čega se s vodoravne udaljenosti od 500 ± 2 mm uzorak šprica s najmanje 90 l i najviše 120 l (slika 8. u Dodatku).

3.1.4.3. Pušta se da se voda slije s uzorka u sabirnu posudu. Izračunava se postotak dijeljenjem prikupljene vode s vodom mlaza.

3.1.4.4. Ispitivanje se provodi pet puta na uzorku u skladu s točkama 3.1.4.2. i 3.1.4.3. Izračunava se prosječni postotak niza od pet ispitivanja.

3.1.5. Rezultati

3.1.5.1. Prosječni postotak izračunan u točki 3.1.4.4. mora biti najmanje 70 %.

3.1.5.2. Ako u nizu od pet ispitivanja najviši i najniži postoci prikupljene vode odstupaju od prosječnog postotka za više od 5 %, niz od pet ispitivanja mora se ponovno provesti.

3.1.5.3. Mora se provjeriti utječe li uspravni položaj naprave na dobivene rezultate. Ako taj položaj utječe na rezultate, postupak opisan u točkama od 3.1.4.1. do 3.1.4.4. ponavlja se u položajima u kojima se postiže najviši i najniži postotak prikupljene vode; primjenjuju se zahtjevi iz točke 3.1.5.2.

3.2. Ispitivanje naprave tipa separatora vode i zraka

3.2.1. Načela

3.2.2. Oprema

3.2.3. Ispitni uvjeti

3.2.3.1. Ispitivanje se provodi u zatvorenom prostoru bez kretanja zraka.

3.2.3.2. Temperatura okoline i ispitnih uzoraka mora biti 21 (±3) °C.

3.2.3.3. Mora se koristiti deionizirana voda.

3.2.3.4. Ispitni uzorci moraju se navlažiti prije svakog ispitivanja.

3.2.4. Postupak

3.2.4.1. U ispitni sklop pričvršćuje se uzorak dimenzija 305 × 100 mm u vertikalnom položaju. Provjerava se da između uzorka i gornje zakrivljene ploče nema prostora i da je plitica na svojem mjestu. Spremnik prskalice puni se s 1 ± 0,005 l vode i postavlja kao na shemi.

3.2.4.2. Prskalica se podešava na sljedeći način:

3.2.4.3. Prskanje traje dok ne prestane izlaziti vodena magla pa se bilježi trajanje prskanja. Čeka se 60 sekundi da se voda slije s uzorka u pliticu pa se mjeri količina prikupljene vode. Mjeri se količina vode preostale u spremniku prskalice. Izračunava se postotak dijeljenjem zapremnine prikupljene vode sa zapremninom prskane vode.

3.2.4.4. Ispitivanje se provodi pet puta pa se izračunava prosječni postotak prikupljene zapremnine. Prije svakog ispitivanja provjerava se da su posuda, spremnik prskalice i mjerna posuda suhi.

3.2.5. Rezultati

3.2.5.1. Prosječni postotak izračunan u točki 3.2.4.4. mora biti najmanje 85 %.

3.2.5.2. Ako u nizu od pet ispitivanja najviši i najniži postoci prikupljene vode odstupaju od prosječnog postotka za više od 5 %, niz od pet ispitivanja mora se ponovno provesti. Ako u drugom nizu od pet ispitivanja najviši i najniži postoci prikupljene vode ponovo odstupaju od prosječnog postotka za više od 5 % i ako donja vrijednost ne ispunjava zahtjeve iz točke 3.2.5.1., homologacija tipa se odbija.

3.2.5.3. Ako vertikalni položaj naprave utječe na rezultate, postupak opisan u točkama od 3.2.4.1. do točke 3.2.4.4. ponavlja se u položajima u kojima se postigne najviši i najniži postotak prikupljene vode; primjenjuju se zahtjevi iz točke 3.2.5.2.

4.1. Vozila kategorije O i N, osim terenskih vozila kako su definirana u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/858, moraju biti izrađena s ili opremljena sustavima za zaštitu od prskanja ispod kotača tako da ispunjavaju zahtjeve iz ovog Priloga. Kad je riječ o vozilima sa šasijom/kabinom, ovi se zahtjevi primjenjuju samo na kotače koje prekriva kabina.

4.2. Zahtjevi iz ovog Priloga koji se odnose na naprave za zaštitu od prskanja ispod kotača, kako su definirane u članku 2. stavku 19., nisu obvezni za vozila kategorija N, O1 i O2 s najvećom dopuštenom masom opterećenog vozila koja nije veća od 7,5 tona, vozila sa šasijom/kabinom, vozila bez nadogradnje ili vozila čija namjena nije kompatibilna s postojanjem naprave za zaštitu od prskanja ispod kotača. Međutim, ako su takve naprave ugrađene u ta vozila, one moraju ispunjavati zahtjeve iz ove Uredbe.

4.3. Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja mora se dostaviti vozilo reprezentativno za tip vozila koje treba homologirati s ugrađenim sustavom za zaštitu od prskanja ispod kotača.

4.4. Osovine

4.4.1.  Podizne osovine

4.4.2.  Samozakretne osovine

4.5.  Mjesto vanjskog zaslona

4.6.  Stanje vozila

4.7.  Sustavi za zaštitu od prskanja ispod kotača

4.7.1. Sustav za zaštitu od prskanja ispod kotača mora biti u skladu sa specifikacijama iz točke 4.8. ili 4.10.

4.7.2. Sustav za zaštitu od prskanja ispod kotača za neupravljane ili samoupravljane kotače koji su prekriveni podnicom nadogradnje ili donjim dijelom nosive površine mora biti u skladu ili sa specifikacijama iz točke 4.8. ili 4.10. ili sa specifikacijama iz točke 4.9.

4.8.  Zahtjevi koji se odnose na sustave za zaštitu od prskanja ispod kotača s apsorpcijom energije za osovine s upravljanim ili samoupravljivim ili neupravljanim kotačima.

4.8.1. Blatobranske naprave

4.8.1.1. Blatobranske naprave moraju prekrivati područje neposredno iznad, ispred i iza guma na sljedeći način:

4.8.1.2. Prednja strana stražnjeg dijela blatobranske naprave mora biti opremljena napravom za zaštitu od prskanja ispod kotača u skladu sa specifikacijama iz točke 3.1. Taj materijal mora prekrivati unutrašnjost blatobranske naprave do visine određene pravcem koji prolazi kroz središte kotača i zatvara kut od najmanje 30° s vodoravnom ravninom (slika 3. u Dodatku).

4.8.1.3. Ako su blatobranske naprave sastavljene od nekoliko sastavnih dijelova, nakon ugradnje u tim dijelovima ne smije biti nikakvog otvora koji bi omogućio prskanje dok se vozilo kreće. Smatra se da je taj zahtjev ispunjen ako bilo koji mlaz koji radijalno polazi od središta kotača duž cijele širine gazne površine gume i unutar raspona prekrivenog blatobranskom napravom uvijek udari u dio sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača, neovisno o tome je li vozilo opterećeno.

4.8.2. Vanjski zasloni

4.8.2.1. Ako je riječ o pojedinačnim osovinama, donji rub vanjskog zaslona ne smije biti smješten izvan sljedećih udaljenosti i polumjera, mjereno od središta kotača, osim na najnižim točkama na kojima može biti zaobljen (slika 2. u Dodatku).

4.8.2.2. Ako je riječ o višestrukim osovinama, zahtjevi iz točke 4.8.2.1. ne primjenjuju se između vertikalnih poprečnih ravnina koje prolaze kroz središte prve i zadnje osovine gdje vanjski zaslon može biti ravan radi kontinuiteta sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača (Slika 4. u Dodatku.).

4.8.2.3. Razmak između krajnje gornje i krajnje donje točke sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača (blatobranska naprava i vanjski zaslon) izmjeren u bilo kojem poprečnom presjeku okomitom na blatobran (vidjeti slike 1.b i 2. u Dodatku) mora biti najmanje 45 mm na svim točkama iza vertikalnog pravca kroz središte kotača, odnosno prvog kotača u slučaju višestrukih osovina. Ta se veličina može postupno smanjivati ispred tog vertikalnog pravca.

4.8.2.4. Na vanjskim zaslonima ni između vanjskih zaslona i ostalih dijelova blatobranske naprave ne smije biti nikakvih otvora kroz koje bi moglo prskati kad se vozilo kreće.

4.8.2.5. Zahtjevi iz točaka 4.8.2.3. i 4.8.2.4. ne moraju biti lokalno ispunjeni ako je zaslon sastavljen od različitih pomičnih elemenata.

4.8.2.6. Vučna vozila za poluprikolice s niskom šasijom, konkretno vozila čija visina vučnog svornjaka (kako je definirano u točki 6.20. norme ISO 612:1978) nije veća od 1 100 mm, mogu biti konstruirana na takav način da budu izuzeta od zahtjeva iz točaka 4.8.1.1. podtočke (a), 4.8.1.3. i 4.8.2.4. U tom slučaju blatobranske naprave i zasloni ne smiju prekrivati područje neposredno iznad guma stražnjih osovina kad su ta vučna vozila spojena s poluprikolicom kako bi se spriječilo uništavanje sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača. Međutim, blatobranske naprave i zasloni tih vozila moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 4.8.1.1. podtočke (a), 4.8.1.3. i 4.8.2.4. u područjima više od 60o od vertikalnog pravca kroz središte kotača ispred i iza tih guma.

4.8.3. Zavjesice

4.8.3.1. Širina zavjesice mora ispunjavati zahtjev za „q” iz točke 4.8.1.1. podtočke (c), osim za dijelove zavjesice unutar blatobranske naprave. U tim slučajevima taj dio zavjesice mora biti barem širok kao širina gazne površine gume.

4.8.3.2. Položaj zavjesice načelno je uspravan.

4.8.3.3. Najveća visina donjeg ruba ne smije biti veća od 200 mm (slika 3. u Dodatku).

4.8.3.4. Zavjesica ne smije biti više od 300 mm udaljena od krajnjeg stražnjeg ruba gume, mjereno vodoravno.

4.8.3.5. Ako je riječ o višestrukim osovinama s razmakom „d” između guma na susjednim osovinama manjim od 250 mm, samo na stražnje kotače moraju biti ugrađene zavjesice. Zavjesica se mora nalaziti iza svakog kotača ako razmak „d” između guma na susjednim osovinama nije manji od 250 mm (slika 4. u Dodatku).

4.8.3.6. Zavjesice se ne smiju otkloniti za više od 100 mm prema stražnjem dijelu kad se iz točke smještene 50 mm iznad donjeg ruba zavjesica na njih primijeni sila od 3 N po 100 mm širine zavjesice.

4.8.3.7. Cijela prednja površina dijela zavjesice s minimalnim propisanim dimenzije mora biti opremljena napravom za zaštitu od prskanja ispod kotača u skladu sa specifikacijama iz točke 3.1.

4.8.3.8. Između donjeg stražnjeg ruba blatobranske naprave i zavjesice ne smije biti nikakvih otvora kroz koje bi moglo prskati.

4.8.3.9. Ako je naprava za zaštitu od prskanja ispod kotača u skladu sa specifikacijama koje se odnose na zavjesice iz točke 4.8.3., dodatna zavjesica nije obvezna.

4.9.  Zahtjevi za sustave za zaštitu od prskanja ispod kotača opremljene napravama za zaštitu od prskanja ispod kotača s apsorpcijom energije za određene osovine s neupravljanim ili samoupravljivim kotačima (vidjeti točku 5.2.)

4.9.1. Blatobranske naprave

4.9.1.1. Blatobranske naprave moraju prekrivati područje neposredno iznad guma. Njihovi krajnji prednji i stražnji dijelovi moraju se protezati barem do vodoravne ravnine tangencijalne s gornji rubom guma (slika 5. u Dodatku). Međutim, krajnji stražnji dio može se zamijeniti zavjesicom, u kom se slučaju ona mora protezati do gornjeg dijela blatobranske naprave (ili ekvivalentnog sastavnog dijela).

4.9.1.2. Na cijelu unutarnju površinu stražnjeg dijela blatobranske naprave mora biti ugrađena naprava za zaštitu od prskanja ispod kotača koja ispunjava zahtjeve iz točke 3.1.

4.9.2. Vanjski zasloni

4.9.2.1. Ako je riječ o pojedinačnim ili višestrukim osovinama s razmakom između susjednih guma koji nije manji od 250 mm, vanjski zaslon mora prekrivati površinu od donjeg do gornjeg dijela blatobranske naprave sve do pravca koji tvori tangenta gornjeg ruba guma i koji se nalazi između vertikalne ravnine koju tvori tangenta do prednjeg dijela gume i blatobranske naprave ili zavjesice iza kotača (slika 5.b u Dodatku).

4.9.2.2. Između vanjskih zaslona i unutarnjih dijelova blatobranske naprave ne smije biti nikakvih otvora kroz koje bi moglo prskati.

4.9.2.3. Ako zavjesice nisu ugrađene iza svakog kotača (vidjeti točku 4.8.3.5.), ne smije biti prekida u vanjskom zaslonu od vanjskog ruba zavjesica do vertikalne ravnine tangencijalne s najudaljenijom točkom na prednjem dijelu gume (slika 5.a u Dodatku) prve osovine.

4.9.2.4. Na cijeloj unutarnjoj površini vanjskog zaslona, čija visina ne smije biti manja od 100 mm, mora biti ugrađena naprava za zaštitu od prskanja ispod kotača s apsorpcijom energije koja ispunjava zahtjeve iz točke 3.1.

4.9.3. Te se zavjesice moraju protezati do donjeg dijela blatobranske naprave i biti u skladu s točkama od 4.8.3.1. do 4.8.3.9.

4.10.  Zahtjevi koji se odnose na sustave za zaštitu od prskanja ispod kotača s ugrađenom napravom za zaštitu od prskanja ispod kotača sa separacijom vode i zraka za osovine s upravljanim i neupravljanim kotačima

4.10.1. Blatobranske naprave

4.10.1.1. Blatobranske naprave moraju ispunjavati zahtjeve iz točke 4.8.1.1. podtočke (c).

4.10.1.2. Blatobranske naprave za pojedinačne ili višestruke osovine s razmakom između guma na susjednim osovinama većim od 300 mm moraju također ispunjavati zahtjeve iz točke 4.8.1.1. podtočke (a).

4.10.1.3. Blatobranske naprave za višestruke osovine s razmakom između guma na susjednim osovinama koji nije veći od 300 mm moraju također biti sukladne s modelom prikazanim na slici 7.

4.10.2. Vanjski zasloni

4.10.2.1. Donji rubovi vanjskih zaslona moraju biti opremljeni napravom za zaštitu od prskanja ispod kotača sa separacijom vode i zraka koja ispunjava zahtjeve iz Priloga.

4.10.2.2. Ako je riječ o pojedinačnim ili višestrukim osovinama s razmakom između guma na susjednim osovinama većim od 300 mm, donji rub naprave za zaštitu od prskanja ispod kotača, ugrađene na vanjski zaslon mora biti sljedećih najvećih dimenzija i polumjera počevši od središta kotača (slike 6. i 7. u Dodatku):

4.10.2.3. Ako je riječ o višestrukim osovinama s razmakom između guma na susjednim osovinama koji nije veći od 300 mm, vanjski zasloni u prostoru između osovina moraju imati oblik u skladu sa zahtjevima iz točke 4.10.1.3. te se protezati prema dolje tako da ne budu više od 100 mm iznad vodoravnog pravca kroz središta kotača (slika 7. u Dodatku).

4.10.2.4. Dubina vanjskog zaslona mora se protezati najmanje 45 mm na svim točkama iza vertikalnog pravca kroz središte kotača. Ta se dubina može postupno smanjivati ispred tog vertikalnog pravca.

4.10.2.5. U vanjskim zaslonima i između vanjskih zaslona i blatobranskih naprava ne smije biti nikakvih otvora kroz koje bi moglo prskati.

4.10.3. Zavjesice

4.10.3.1. Zavjesice moraju ispunjavati jedan od sljedećih skupova zahtjeva:

4.10.3.2. Oprema za zaštitu od prskanja ispod kotača u skladu sa specifikacijama iz točke 4. Dodatka mora biti ugrađena na zavjesice iz točke 4.10.3.1. podtočke (b) barem duž cijelog ruba.

4.10.3.2.1. Donji rub naprave za zaštitu od prskanja ispod kotača ne smije biti više od 200 mm iznad tla. Najveća visina donjeg ruba zavjesica u odnosu na tlo može se povisiti na 300 mm ako proizvođač to smatra tehnički prikladnim s obzirom na karakteristike ovjesa.

4.10.3.2.2. Naprava za zaštitu od prskanja ispod kotača mora biti duboka najmanje 100 mm.

4.10.3.2.3. Osim donjeg dijela, koji uključuje napravu za zaštitu od prskanja ispod kotača, zavjesica se, kako je propisana u točki 4.10.3.1. podtočki (b), ne smije otkloniti za više od 100 mm prema stražnjem dijelu kad se iz točke smještene 50 mm iznad donjeg ruba zavjesica na nju primijeni sila od 3 N po 100 mm širine zavjesice, mjereno u sjecištu zavjesice i naprave za zaštitu od prskanja ispod kotača u njenom radnom položaju.

4.10.3.3. Zavjesica ne smije biti više od 200 mm udaljena od krajnjeg stražnjeg ruba gume, mjereno vodoravno.

4.11. Ako je riječ o višestrukim osovinama, nije nužno da sustav za zaštitu od prskanja ispod kotača jedne osovine, osim krajnje stražnje, prekriva cijelu širinu gazne površine gume u slučaju kad lokalno postoji mogućnost od negativnog međusobnog utjecanja sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača i strukture osovine ili ovjesa ili podvozja.

Napomena: Slike upućuju na točku 4.8.1.1. podtočku (c) dijela 2. ovog Priloga.