02020H0912 — HR — 18.01.2022 — 014.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja ( L 208I 1.7.2020, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 230 |
26 |
17.7.2020 |
||
|
L 248 |
26 |
31.7.2020 |
||
|
L 261 |
83 |
11.8.2020 |
||
|
L 354 |
19 |
26.10.2020 |
||
|
L 431 |
75 |
21.12.2020 |
||
|
L 33 |
1 |
29.1.2021 |
||
|
L 41 |
1 |
4.2.2021 |
||
|
L 165I |
66 |
11.5.2021 |
||
|
L 182 |
1 |
21.5.2021 |
||
|
L 198 |
1 |
4.6.2021 |
||
|
L 221 |
12 |
21.6.2021 |
||
|
L 235 |
27 |
2.7.2021 |
||
|
L 255 |
3 |
16.7.2021 |
||
|
L 306 |
4 |
31.8.2021 |
||
|
L 320 |
1 |
10.9.2021 |
||
|
L 341 |
1 |
24.9.2021 |
||
|
L 360 |
128 |
11.10.2021 |
||
|
L 388 |
1 |
3.11.2021 |
||
|
L 397 |
28 |
10.11.2021 |
||
|
L 413 |
37 |
19.11.2021 |
||
|
L 434 |
8 |
6.12.2021 |
||
|
L 11 |
52 |
18.1.2022 |
||
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/912
od 30. lipnja 2020.
o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
1. Države članice trebale bi od 17. siječnja 2022. koordinirano i postupno ukidati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na osobe s boravištem u trećim zemljama navedenima u Prilogu I.
Pri određivanju trećih zemalja za koje bi trebalo ukinuti trenutačno ograničenje neobveznih putovanja u EU trebalo bi uzeti u obzir epidemiološku situaciju u predmetnim trećim zemljama i daljnje kriterije kako su utvrđeni u ovoj Preporuci.
2. ►M7 U pogledu epidemiološke situacije trebali bi se primjenjivati sljedeći kriteriji:
Da bi se uključile u Prilog I., treće zemlje trebale bi ispunjavati sljedeće pragove: 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 nije viša od ►M9 75 ◄ , stopa testiranja je iznad 300, a stopa pozitivnih testova nije viša od 4 %. Osim toga, u obzir se može uzeti ukupan odgovor na COVID-19, osobito dostupne informacije o aspektima kao što su nadzor, praćenje kontakata, ograničavanje širenja, liječenje i izvješćivanje kao i pouzdanost dostupnih informacija i izvora podataka te, prema potrebi, ukupna prosječna ocjena svih dimenzija Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR). ◄
Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) trebao bi dostavljati podatke o ,stopi testiranja՚, ,stopi pozitivnih testova՚ i ,varijantama koje izazivaju zabrinutost i varijantama od interesa՚ na temelju informacija dostupnih ECDC-u. Takvi podaci mogli bi se dopuniti informacijama koje dostavljaju delegacije EU-a, SZO i drugi centri za kontrolu bolesti, ako su dostupni, ujedno na temelju kontrolnog popisa priloženog Komunikaciji od 11. lipnja 2020.
Uz informacije iz točke 2. prvog stavka ECDC bi trebao objavljivati i redovito ažurirati zemljovid s prikazom stanja u vezi s varijantama koje izazivaju zabrinutost i varijantama od interesa u trećim zemljama.
3. Pri odlučivanju o tome primjenjuje li se privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU na nekog državljanina treće zemlje, odlučujući čimbenik trebalo bi biti boravište u trećoj zemlji za koju su ukinuta ograničenja neobveznih putovanja (a ne državljanstvo).
4. Vijeće bi svaka dva tjedna trebalo preispitati i, prema potrebi, ažurirati popis trećih zemalja iz Priloga I. nakon bliskog savjetovanja s Komisijom i relevantnim agencijama i službama EU-a i slijedom ukupne procjene na temelju metodologije, kriterija i informacija iz stavka 2.
Ograničenja putovanja za određenu treću zemlju koja je već navedena u Prilogu I. mogu se u potpunosti ili djelomično ukinuti ili ponovno uvesti, u skladu s promjenama nekih od navedenih uvjeta te, slijedom toga, promjenama procjene epidemiološke situacije.
Ako se epidemiološka situacija brzo pogorša, a posebno ako je otkrivena velika učestalost varijanti virusa koje izazivaju zabrinutost, za neobvezna putovanja za treće zemlje koje su već navedene u Prilogu I. mogu se brzo ponovno uvesti ograničenja putovanja.
Kako bi se ukinulo privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na treće zemlje navedene u Prilogu I., države članice trebale bi na pojedinačnoj osnovi uzimati u obzir reciprocitet koji se primjenjuje za područje EU+.
5. Države članice trebale bi snažno odvraćati od neobveznih putovanja iz područja EU+ u zemlje koje nisu navedene na popisu u Prilogu I.
►M7 6. ◄ Ako se na određenu treću zemlju i dalje primjenjuju privremena ograničenja putovanja, sljedeće kategorije osoba trebalo bi izuzeti od ograničenja putovanja, neovisno o svrsi putovanja:
građane Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a i državljane trećih zemalja koji, na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i tih trećih zemalja, s druge strane, imaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije, te članove njihovih obitelji ( 1 );
državljane trećih zemalja s dugotrajnim boravištem na temelju Direktive o dugotrajnom boravištu ( 2 ) i osobe koje imaju pravo boravka na temelju drugih direktiva EU-a ili nacionalnog prava ili koje imaju nacionalne vize za dugotrajni boravak te članove njihovih obitelji.
Uz navedeno trebalo bi dopustiti obvezna putovanja posebnih kategorija putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz Priloga II.
▼M7 —————
Ako se epidemiološka situacija brzo pogorša, a posebno ako je otkrivena velika učestalost varijanti virusa koje izazivaju zabrinutost, države članice mogu privremeno ograničiti kategorije putnika navedene u Prilogu II. Putovanje opravdano uvjerljivim razlozima i dalje bi trebalo biti moguće.
▼M9 —————
Na temelju prijedloga Komisije Vijeće može preispitati popis posebnih kategorija putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz Priloga II., ovisno o socijalnim i gospodarskim aspektima kao i ukupnoj procjeni razvoja epidemiološke situacije te na temelju navedene metodologije, kriterija i informacija.
6.a Ne dovodeći u pitanje točku 6. podtočke (a) i (b), ako prihvaćaju dokaz o cijepljenju kako bi odstupile od ograničenja putovanja radi ograničavanja širenja bolesti COVID-19, države članice trebale bi u načelu ukinuti privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU za putnike iz trećih zemalja koji su primili posljednju preporučenu dozu jednog od cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenih u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 najkasnije 14 dana prije ulaska u područje EU+.
Države članice mogle bi ukinuti privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU i za putnike koji su primili posljednju preporučenu dozu jednog od cjepiva protiv bolesti COVID-19 koja su prošla kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima najkasnije 14 dana prije ulaska u područje EU+.
U tu svrhu putnici koji žele otići na neobvezna putovanja u državu članicu trebali bi posjedovati valjan dokaz o cijepljenju protiv bolesti COVID-19. Države članice mogle bi prihvatiti potvrde o cijepljenju iz trećih zemalja koje sadržavaju barem minimalni skup podataka kao što su identifikacijski podaci o osobi, vrsta cjepiva i datum davanja cjepiva, u skladu s nacionalnim pravom, uzimajući pritom u obzir potrebu za provjerom vjerodostojnosti, valjanosti i cjelovitosti potvrde te sadržava li sve relevantne podatke.
Ako odluče ukinuti ograničenja za putnike koji posjeduju valjani dokaz o cijepljenju protiv bolesti COVID-19, države članice trebale bi na pojedinačnoj osnovi uzeti u obzir reciprocitet odobren za područje EU+.
►M7 7. ◄ ►M9 Ne dovodeći u pitanje točku 6.a ◄ ►M7 Države članice trebale bi zahtijevati da su osobe koje putuju zbog nužnih ili neobveznih razloga, funkcije ili potrebe, uz iznimku radnika u prometu i pograničnih radnika, negativne na COVID-19 na temelju testa lančane reakcije polimerazom (PCR) koji je proveden najranije 72 sata prije polaska, te da predoče odgovarajući dokaz o takvom rezultatu testa u obliku koji propišu vlasti.
Ako testovi prilikom odlaska nisu mogući, osobe iz točke 6. podtočaka (a) i (b) trebale bi imati mogućnost podvrgnuti se testu nakon dolaska u skladu s nacionalnim postupcima. Time se ne dovodi u pitanje bilo kakva obveza podvrgavanja daljnjim mjerama, među ostalim i karanteni.
Osim toga, države članice mogu propisati samoizolaciju, karantenu i praćenje kontakata u razdoblju do 14 dana, a prema potrebi i dodatno testiranje na COVID-19 tijekom istog razdoblja, uz uvjet da iste zahtjeve uvedu i za svoje državljane koji putuju iz iste treće zemlje. Za putnike koji dolaze iz treće zemlje u kojoj je otkrivena varijanta virusa koja izaziva zabrinutost države članice trebale bi uvesti takve zahtjeve, posebice karantenu pri dolasku i dodatno testiranje pri dolasku ili nakon dolaska. ◄
7.a Ako se epidemiološka situacija u trećoj zemlji ili regiji brzo pogoršava, a posebice ako je otkrivena varijanta koja izaziva zabrinutost ili varijanta od interesa, države članice iznimno mogu donijeti hitno privremeno ograničenje svih putovanja u EU za državljane treće zemlje s boravištem u toj trećoj zemlji. To ograničenje putovanja ne bi se trebalo primjenjivati na osobe iz točke 6. podtočaka (a) i (b) i na putnike navedene u točki i. te točkama od iv. do ix. Priloga II. Unatoč tome, ti putnici trebali bi se podvrgnuti primjerenom i redovitom testiranju, među ostalim prije odlaska kako je predviđeno u točki 7., te samoizolaciji/karanteni čak i ako su primili posljednju preporučenu dozu jednog od cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenoga u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 ili jednog od cjepiva protiv bolesti COVID-19 koja su prošla kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima najkasnije 14 dana prije ulaska u područje EU+.
Ako država članica primjenjuje takva ograničenja, države članice koje se sastaju u okviru struktura Vijeća trebale bi u bliskoj suradnji s Komisijom hitno preispitati situaciju. Takva ograničenja trebala bi se preispitivati najmanje svaka dva tjedna, uzimajući u obzir razvoj epidemiološke situacije.
7.b
U pogledu putovanja povezanih s nužnom funkcijom ili potrebom kako su utvrđene u Prilogu II.:
8. Države članice trebale bi izraditi obrazac za lociranje putnika i od osoba koje ulaze u EU tražiti da ga predaju u skladu s primjenjivim zahtjevima u pogledu zaštite podataka. Izrađuje se zajednički europski obrazac za lociranje putnika koji bi države članice mogle upotrebljavati. Kad je to moguće, trebalo bi se koristiti digitalnom opcijom za dostavljanje informacija o lokaciji putnika kako bi se pojednostavnila obrada i ubrzalo praćenje kontakata, pri čemu bi se svim državljanima trećih zemalja osigurao jednak pristup.
►M7 9. ◄ Država članica ne bi trebala donijeti odluku o ukidanju ograničenja neobveznih putovanja u EU za određenu treću zemlju prije nego što je to ukidanje ograničenja koordinirano u skladu s ovom Preporukom.
►M7 10. ◄ Osobe s boravištem u Andori, Monaku, San Marinu i Vatikanu / Svetoj Stolici trebale bi se smatrati osobama s boravištem u EU-u za potrebe ove Preporuke.
►M7 11. ◄ Sve države članice trebale bi ovu Preporuku provoditi na svim vanjskim granicama.
PRILOG I.
Treće zemlje, posebna upravna područja te drugi subjekti i teritorijalna tijela u kojima boravište imaju osobe na koje ne bi trebalo utjecati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU koje se primjenjuje na vanjskim granicama:
I. DRŽAVE
BAHREIN
ČILE
KOLUMBIJA
INDONEZIJA
KUVAJT
NOVI ZELAND
PERU
KATAR
RUANDA
SAUDIJSKA ARABIJA
JUŽNA KOREJA
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI
URUGVAJ
KINA ( 3 )
II. POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE
Posebno Upravno Područje Hong Kong
Posebno Upravno Područje Makao
III. SUBJEKTI I TERITORIJALNA TIJELA KOJE NAJMANJE JEDNA DRŽAVA ČLANICA NE PRIZNAJE KAO DRŽAVE
Tajvan
PRILOG II.
Posebne kategorije putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe:
zdravstveni djelatnici, istraživači u zdravstvu i djelatnici u skrbi za starije osobe;
pogranični radnici;
sezonski radnici u poljoprivredi;
osoblje u prometnom sektoru;
diplomati, osoblje međunarodnih organizacija i osobe koje primaju poziv međunarodnih organizacija i čija je fizička prisutnost potrebna za dobro funkcioniranje tih organizacija, vojno osoblje, humanitarni djelatnici i osoblje civilne zaštite pri obavljanju svojih dužnosti;
putnici u tranzitu;
osobe koje putuju zbog nužnih obiteljskih razloga;
pomorci;
osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, ili zbog drugih humanitarnih razloga;
državljani trećih zemalja koji putuju radi studiranja;
visokokvalificirani državljani trećih zemalja ako je njihovo zaposlenje nužno iz gospodarskih razloga, a posao se ne može odgoditi ili obavljati u inozemstvu.
( 1 ) Kako je definirano u člancima 2. i 3. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).
( 2 ) Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).
( 3 ) Podložno potvrdi o reciprocitetu.