02016L1919 — HR — 04.11.2016 — 000.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

DIREKTIVA (EU) 2016/1919 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. listopada 2016.

o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga

( L 297 4.11.2016, 1)


►C1

,  L 091, 5.4.2017,  40 (2016/1919)




▼B

DIREKTIVA (EU) 2016/1919 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. listopada 2016.

o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga



Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Direktivom utvrđuju zajednička minimalna pravila o pravu na pravnu pomoć za:

(a) osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku; i

(b) osobe koje podliježu postupku na temelju europskog uhidbenog naloga na temelju Okvirne odluke 2002/584/PUP (tražene osobe).

2.  Ovom se Direktivom dopunjuju direktive 2013/48/EU i (EU) 2016/800. Ništa u ovoj Direktivi ne tumači se kao ograničenje prava predviđenih u tim direktivama.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku koje imaju pravo na pristup odvjetniku na temelju Direktive 2013/48/EU i:

(a) kojima je oduzeta sloboda,

(b) kojima mora pomagati odvjetnik u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom; ili

(c) od kojih se traži ili kojima se dopušta da prisustvuju istražnoj radnji ili radnji povezanoj s prikupljanjem dokaza koja obuhvaća najmanje sljedeće:

i. dokazne radnje prepoznavanja;

ii. suočavanja;

iii. rekonstrukcije događaja na mjestu počinjenja kaznenog djela.

2.  Ova se Direktiva također primjenjuje, od trenutka uhićenja u državi članici izvršenja, na tražene osobe koje imaju pravo na pristup odvjetniku na temelju Direktive 2013/48/EU.

3.  Ova se Direktiva pod uvjetima jednakima onima iz stavka 1. primjenjuje i na osobe koje prvotno nisu bile osumnjičenici ili okrivljenici, ali su to postale tijekom ispitivanja koje provodi policija ili neko drugo tijelo kaznenog progona.

4.  Ne dovodeći u pitanje pravo na pošteno suđenje, u pogledu lakših kažnjivih djela:

(a) ako je pravom države članice predviđeno da sankciju izriče tijelo koje nije sud nadležan u kaznenim stvarima, a na izricanje te sankcije može se podnijeti žalba pred takvim sudom ili se predmet izricanja te sankcije može uputiti takvom sudu; ili

(b) ako se oduzimanje slobode ne može izreći kao sankcija,

ova se Direktiva primjenjuje samo na postupke pred sudom nadležnim u kaznenim stvarima.

Ova se Direktiva u svakom slučaju primjenjuje pri donošenju odluke o pritvoru i tijekom trajanja pritvora, u svakom stadiju postupka do njegova završetka.

Članak 3.

Definicija

Za potrebe ove Direktive „pravna pomoć” znači financiranje pomoći odvjetnika od strane države članice, kojom se omogućuje ostvarivanje prava na pristup odvjetniku.

Članak 4.

Pravna pomoć u kaznenom postupku

1.  Države članice osiguravaju da osumnjičenici i okrivljenici koji nemaju dovoljno sredstava za plaćanje pomoći odvjetnika imaju pravo na pravnu pomoć kad to nalaže interes pravde.

2.  Države članice mogu provesti provjeru imovinskog stanja, provjeru osnovanosti zahtjeva ili obje te provjere kako bi utvrdile treba li se odobriti pravna pomoć u skladu sa stavkom 1.

3.  Pri provjeri imovinskog stanja država članica uzima u obzir sve relevantne i objektivne čimbenike, kao što su prihod, imovina i obiteljske prilike dotične osobe, kao i troškovi pomoći odvjetnika i životni standard u toj državi članici, kako bi, na temelju kriterija koji se primjenjuju u toj državi članici, utvrdila nedostaje li osumnjičeniku ili okrivljeniku dovoljno sredstava za plaćanje pomoći odvjetnika.

4.  Pri provjeri osnovanosti zahtjeva država članica uzima u obzir ozbiljnost kaznenog djela, složenost predmeta i težinu očekivane sankcije kako bi utvrdila nalaže li interes pravde odobravanje pravne pomoći. U svakom slučaju smatra se da su uvjeti u slučaju provjere osnovanosti zahtjeva ispunjeni u sljedećim situacijama:

(a) kada je osumnjičenik ili okrivljenik izveden pred nadležni sud ili suca kako bi se odlučilo o pritvoru u bilo kojem stadiju postupka u okviru područja primjene ove Direktive; i

(b) tijekom pritvora.

5.  Države članice osiguravaju da se pravna pomoć odobrava bez nepotrebnog odgađanja, a najkasnije prije ispitivanja osobe koje provodi policija, neko drugo tijelo kaznenog progona ili pravosudno tijelo, ili prije provođenja istražnih radnji ili radnji povezanih s prikupljanjem dokaza navedenih u članku 2. stavku 1. točki (c).

6.  Pravna pomoć odobrava se samo u svrhu kaznenog postupka u kojem je dotična osoba osumnjičena ili okrivljena da je počinila kazneno djelo.

Članak 5.

Pravna pomoć u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga

1.  Država članica izvršenja osigurava da tražene osobe od trenutka uhićenja na temelju europskog uhidbenog naloga imaju pravo na pravnu pomoć dok ne budu predane ili dok odluka o tome da neće biti predane ne postane pravomoćna.

2.  Država članica koja je izdala nalog osigurava da tražene osobe koje podliježu postupku na temelju europskog uhidbenog naloga radi provođenja kaznenog progona i koje ostvaruju svoje pravo na imenovanje odvjetnika u državi članici koja je izdala nalog kao pomoć odvjetniku u državi članici izvršenja u skladu s člankom 10. stavcima 4. i 5. Direktive 2013/48/EU imaju pravo na pravnu pomoć u državi članici koja je izdala nalog za potrebe takvog postupka u državi članici izvršenja, u onoj mjeri u kojoj je pravna pomoć nužna za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu.

3.  Pravo na pravnu pomoć iz stavaka 1. i 2. može podlijegati provjeri imovinskog stanja u skladu s člankom 4. stavkom 3. koji se primjenjuje mutatis mutandis.

Članak 6.

Odluke o odobravanju pravne pomoći

1.  Odluke o odobravanju ili odbijanju pravne pomoći i o dodjeli odvjetnika donosi nadležno tijelo bez nepotrebnog odgađanja. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da nadležno tijelo svoje odluke donosi brižljivo i poštujući prava obrane.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osumnjičenici, okrivljenici i tražene osobe dobiju pisanu obavijest o tome je li njihov zahtjev za pravnu pomoć odbijen u cijelosti ili djelomično.

Članak 7.

Kvaliteta usluga pravne pomoći i osposobljavanja

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere, uključujući mjere u pogledu financiranja, kako bi osigurale:

(a) da postoji učinkovit sustav pravne pomoći koji je adekvatne kvalitete; i

(b) da su usluge pravne pomoći kvalitete koja je adekvatna za zaštitu pravičnosti postupka, uz poštovanje neovisnosti pravne struke.

2.  Države članice osiguravaju odgovarajuće osposobljavanje za osoblje koje sudjeluje u donošenju odluka o pravnoj pomoći u kaznenom postupku i postupku na temelju europskog uhidbenog naloga.

3.  Uz poštovanje neovisnosti pravne struke i uloge osoba odgovornih za osposobljavanje odvjetnika države članice poduzimaju odgovarajuće mjere radi promicanja adekvatnog osposobljavanja odvjetnika koji pružaju usluge pravne pomoći.

4.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osumnjičenici, okrivljenici i tražene osobe imaju pravo na to da im se na zahtjev zamijeni dodijeljeni odvjetnik koji im pruža usluge pravne pomoći ako je to opravdano posebnim okolnostima.

Članak 8.

Pravna sredstva

Države članice osiguravaju da osumnjičenici, okrivljenici i tražene osobe u slučaju kršenja njihovih prava iz ove Direktive imaju učinkovito pravno sredstvo u okviru nacionalnog prava.

Članak 9.

Ranjive osobe

Države članice osiguravaju da se pri provedbi ove Direktive uzimaju u obzir posebne potrebe ranjivih osumnjičenika, okrivljenika i traženih osoba.

Članak 10.

Pružanje podataka i izvješćivanje

1.  Države članice do ►C1  5. svibnja 2021. ◄ i svake tri godine nakon toga podnose Komisiji dostupne podatke o tome kako se ostvaruju prava utvrđena u ovoj Direktivi.

2.  Komisija do ►C1  5. svibnja 2022. ◄ i svake tri godine nakon toga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi ove Direktive. Komisija u svom izvješću procjenjuje provedbu ove Direktive u pogledu prava na pravnu pomoć u kaznenom postupku i postupku na temelju europskog uhidbenog naloga.

Članak 11.

Zabrana ograničavanja ili odstupanja

Ništa u ovoj Direktivi ne tumači se kao ograničavanje ili odstupanje od bilo kojih prava i postupovnih jamstava osiguranih Poveljom, EKLJP-om ili drugim mjerodavnim odredbama međunarodnog prava ili prava bilo koje države članice kojim je predviđena viša razina zaštite.

Članak 12.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do ►C1  5. svibnja 2019. ◄ One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 14.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.