(a) troškove financiranja za sredstva koje su države članice namijenile za otkup proizvoda u skladu s metodama izračuna iz Priloga I.;

(b) rashode za fizičke mjere koje se odnose na otkup, prodaju i ostale oblike prijenosa proizvoda (ulaz, skladištenje i izlaz proizvoda u okviru programa javnog skladištenja), kako je navedeno u Prilogu II., temeljene na jedinstvenim paušalnim iznosima za Uniju koji su izračunani u skladu s metodama iz Priloga III.;

(c) rashode za fizičke mjere koje nisu nužno povezane s otkupom, prodajom ili ostalim oblicima prijenosa proizvoda, na temelju paušalnih iznosa ili nepaušalnih iznosa u skladu s odredbama koje je Komisija utvrdila u okviru sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva koje se odnosi na predmetne proizvode i u Prilogu IV.;

(d) rashode koji nastaju zbog prijevoza unutar ili izvan državnog područja države članice ili zbog izvoza, na temelju paušalnih ili nepaušalnih iznosa koji se odobravaju u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 );

(e) amortizaciju skladištenih proizvoda u skladu s metodama izračuna iz Priloga V.;

(f) razlike (dobici i gubici) između knjigovodstvene vrijednosti i prodajne cijene proizvoda, ili razlike koje su posljedica drugih čimbenika.

(a) Prilogom VI. za manjkove;

(b) Prilogom VII. za proizvode koji su izgubili na kvaliteti ili su uništeni;

(c) Prilogom VIII. za proizvode koji su ušli u skladište, ali čije je preuzimanje odbijeno.

1. Početkom svake obračunske godine Komisija određuje jedinstvenu kamatnu stopu u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za cijelu Uniju za potrebe izračuna troškova financiranja koje snosi EFJP za sredstva koje države članice koriste za otkup interventnih proizvoda. Jedinstvena kamatna stopa odgovara prosjeku kamatnih stopa EURIBOR za tromjesečni i dvanaestomjesečni terminski tečaj, zabilježenih tijekom šestomjesečnog referentnog razdoblja koje utvrđuje Komisija, s ponderiranjem od jedne trećine odnosno dvije trećine.

2. Radi određivanja kamatnih stopa koje se primjenjuju na odgovarajuću obračunsku godinu, države članice obavješćuju Komisiju, na njezin zahtjev, o prosječnoj kamatnoj stopi koju su stvarno snosile tijekom referentnog razdoblja iz točke 1. najkasnije do roka navedenog u tom zahtjevu. Obavješćivanje se izvršava s pomoću obrasca koji državama članicama zadaje Komisija.

U nedostatku obavijesti od strane države članice, u obliku i u roku iz prvog podstavka, smatra se da kamatna stopa koju snosi država članica iznosi 0 %.

Ako država članica prijavi da nije snosila nikakve troškove kamata jer tijekom referentnog razdoblja nije imala javno skladištenih poljoprivrednih proizvoda, Komisija određuje tu stopu na temelju prosječnih referentnih kamatnih stopa tijekom referentnog razdoblja iz prvog stavka ove točke, plus jedan postotni bod. Te su referentne kamate stope sljedeće:

Ako referentne kamatne stope ili stope EURIBOR ►C1  iz točke 1. ◄ nisu dostupne za cijelo referentno razdoblje, koriste se stope dostupne za to razdoblje.

3. Za svaku predmetnu državu članicu kamatna stopa utvrđena na temelju ►C1  odredbi iz točke 2. ◄ uspoređuje se s jedinstvenom kamatnom stopom utvrđenom na temelju ►C1  odredbi iz točke 1. ◄ Za svaku državu članicu primjenjuje se niža od ovih dviju kamatnih stopa.

Kamatne stope utvrđene Provedbenom uredbom Komisije donesenom na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za svaku obračunsku godinu zaokružuju se na jedno decimalno mjesto.

1. Izračun troškova financiranja dijeli se prema razdobljima važenja kamatnih stopa koje je odredila Komisija u skladu s dijelom I.

2. Troškovi financiranja iz članka 3. stavka 1. točke (a) izračunavaju se primjenom kamatne stope države članice na prosječnu vrijednost po toni otkupljenog proizvoda, te množenjem tako dobivenog rezultata s prosječnim zalihama za obračunsku godinu.

Prosječna vrijednost po toni proizvoda izračunava se dijeljenjem zbroja vrijednosti proizvoda na skladištenju prvoga dana obračunske godine i proizvoda otkupljenih tijekom te godine sa zbrojem količina proizvoda na skladištenju prvoga dana obračunske godine i proizvoda otkupljenih tijekom obračunske godine.

Prosječne zalihe obračunske godine izračunavaju se dijeljenjem zbroja zaliha početkom svakog mjeseca i zaliha krajem svakog mjeseca brojem koji je jednak dvostrukom broju mjeseci u obračunskoj godini.

3. Ako je za određeni proizvod određen koeficijent amortizacije u skladu s točkom 1. Priloga V., vrijednost proizvoda otkupljenih tijekom obračunske godine izračunava se oduzimanjem iznosa amortizacije od otkupne cijene primjenom tog koeficijenta.

4. U slučaju proizvoda za koje je određena druga amortizacija u skladu s drugim podstavkom točkom 3. Priloga V., prosječne zalihe izračunavaju se prije stvarnog datuma svake amortizacije uzete u obzir za potrebe prosječne vrijednosti.

5. Ako je pravilima za zajedničku organizaciju tržišta predviđeno da se plaćanje za proizvod koji je otkupila agencija za plaćanja ne može izvršiti prije nego što prođe barem jedan mjesec od dana preuzimanja, izračunane prosječne zalihe smanjuju se za količinu koja proizlazi iz sljedećeg izračuna:

pri čemu je

Za potrebe ovog izračuna, minimalno razdoblje dano u pravilima uzima se kao rok plaćanja. Smatra se da mjesec ima 30 dana. Svako razdoblje dulje od 15 dana smatra se cijelim mjesecom; svako razdoblje kraće ili jednako 15 dana pri izračunu se ne uzima u obzir.

Ako izračun prosječnih zaliha na kraju obračunske godine daje negativan rezultat nakon što se primijeni smanjenje iz prvog podstavka, taj se iznos oduzima od izračunanih prosječnih zaliha za sljedeću obračunsku godinu.

1. Ako je za prodaju proizvoda od strane agencija za plaćanja na temelju pravila o zajedničkoj organizaciji tržišta ili obavijesti o pozivima na natječaj kupcu tih proizvoda ostavljen rok u kojem treba preuzeti proizvode nakon što je izvršena uplata te ako je taj rok dulji od 30 dana, troškovi financiranja izračunani u skladu s dijelom II. smanjuju se u računima agencija za plaćanja, i to za iznos dobiven sljedećim izračunom:

pri čemu je

2. U slučaju prodaje poljoprivrednih proizvoda od strane agencija za plaćanja na temelju određenih uredbi Unije, pri čemu je stvarni rok plaćanja nakon odvoženja tih proizvoda dulji od 30 dana, troškovi financiranja izračunani u skladu s dijelom II. uvećavaju se u računima agencija za plaćanja za iznos dobiven sljedećim izračunom:

pri čemu je

3. Na kraju svake obračunske godine troškovi financiranja navedeni u stavcima 1. i 2. knjiže se za tu poljoprivrednu proračunsku godinu za broj dana koje treba uzeti u obzir do tog datuma, a ostatak se knjiži na teret sljedeće obračunske godine.

(a) fizičko kretanje žitarica od sredstva prijevoza do dolaska u ćeliju skladišta (silos ili komora skladišta) – prvi prijenos;

(b) vaganje;

(c) uzorkovanje/analiza/utvrđivanje kvalitete.

(a) najam prostora po ugovorenoj cijeni;

(b) troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c) troškovi suzbijanja nametnika kojim se osigurava prvotna kvaliteta proizvoda u skladištu (osim ako su uključeni pod (a));

(d) godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a));

(e) ventilacija, ako je potrebno (osim ako je uključeno pod (a)).

(a) vaganje žitarica;

(b) uzorkovanje/analiza (ako ide na teret interventne mjere);

(c) fizičko iznošenje i utovar žitarica na prvo prijevozno sredstvo.

(a) provjera kvalitete mesa s kostima;

(b) vaganje mesa s kostima;

(c) rukovanje;

(d) ugovorna cijena otkoštavanja, uključujući:

(a) najamnina prostora po ugovorenoj cijeni;

(b) troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c) provjera temperature (osim ako je uključeno pod (a));

(d) godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a));

(a) vaganje;

(b) provjera kvalitete (ako je u nadležnosti interventnog tijela);

(c) prijenos mesa iz hladnjače do mjesta utovara.

(a) premještanje maslaca nakon dolaska do mjesta skladištenja iz prijevoznog sredstva u skladišnu ćeliju;

(b) vaganje i identifikacija paketa;

(c) uzorkovanje/provjera kvalitete;

(d) unos u hladnjaču i zamrzavanje;

(e) drugo uzorkovanje/provjera kvalitete na kraju ispitnog razdoblja.

(a) najam prostora po ugovorenoj cijeni;

(b) troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c) provjera temperature (osim ako je uključeno pod (a));

(d) godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a)).

(a) vaganje i identifikacija paketa;

(b) premještanje maslaca iz hladnjače do mjesta utovara ako je prijevozno sredstvo kontejner, ili utovareno na parkiralištu skladišta ako je prijevozno sredstvo kamion ili željeznički vagon.

(a) premještanje obranog mlijeka u prahu iz prijevoznog sredstva do mjesta skladištenja nakon dolaska;

(b) vaganje;

(c) uzorkovanje/provjera kvalitete;

(d) provjera oznaka i pakiranja.

(a) najam prostora po ugovorenoj cijeni;

(b) troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c) provjera temperature (osim ako je uključeno pod (a));

(d) godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a)).

(a) vaganje;

(b) uzorkovanje/provjera dobara (ako je u nadležnosti interventnog tijela);

(c) premještanje obranog mlijeka u prahu do mjesta utovara i utovar u prijevozno sredstvo, bez učvršćivanja tereta, ako se radi o kamionu ili željezničkom vagonu; premještanje obranog mlijeka u prahu do mjesta utovara ako se radi o nekom drugom prijevoznom sredstvu, npr. kontejneru.

1. Paušalni iznosi primjenjivi u cijeloj Uniji određuju se po proizvodu na temelju najnižih troškova zabilježenih tijekom referentnog razdoblja koje počinje 1. listopada godine n, a završava 30. travnja sljedeće godine.

2. „Zabilježeni troškovi” znači troškovi za fizičke mjere iz Priloga II. izvršene tijekom referentnog razdoblja, na temelju bilo pojedinačnih faktura za te mjere bilo ugovora sklopljenog u vezi s njima. Ako tijekom referentnog razdoblja postoje zalihe nekog proizvoda, a da nije bilo ni ulaza ni izlaza, mogu se koristiti i referentni troškovi navedeni u ugovorima o skladištenju za taj proizvod.

Troškovi primanja i ulaza u skladište (I.) te izlaza iz skladišta (III.) prijavljuju se po toni proizvoda uključenog u svaku pojedinačnu mjeru (a, b, c,…) kako je utvrđeno Prilogom II. Troškovi skladištenja (II.) prijavljuju se svakoga mjeseca za svaku tonu uskladištenu za svaku pojedinačnu mjeru (a, b i c) kako je utvrđeno Prilogom II.

3. Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije do 10. svibnja o troškovima navedenima u prethodnoj točki 2. koji se odnose na mjere iz Priloga II. izvršene tijekom referentnog razdoblja. Paušalni iznosi iz točke 1. određuju se u eurima na temelju ponderiranog prosjeka tih troškova zabilježenih tijekom referentnog razdoblja u barem četiri države članice s najmanjim troškovima za danu fizičku mjeru, ako se oni podudaraju s barem 33 % ukupnih prosječnih skladištenih količina predmetnog proizvoda tijekom referentnog razdoblja. U suprotnom se troškovi ostalih država članica uključuju u ponderiranje sve dok postotak ne dosegne iznos od 33 % skladištenih količina.

4. Ako manje od četiri države članice stave određeni proizvod u javno skladištenje, paušalni iznosi za taj proizvod određuju se na temelju troškova zabilježenih u predmetnim državama članicama. Međutim, konačni paušalni iznos za taj proizvod ne smije se razlikovati za više od 2 % od iznosa utvrđenog za prethodnu godinu.

5. Ako su troškovi proizvoda na skladištu koje država članica prijavi i upotrebljava u izračunima iz točaka 3. i 4. više nego dvostruki veći od aritmetičke sredine troškova koje su prijavile ostale države članice za taj izračun, tada se trošak smanjuje na razinu aritmetičke sredine.

6. Troškovi korišteni za izračun iz točaka 3. i 4. ponderiraju se na temelju količina koje su uskladištile države članice uključenih u izračun.

7. Troškovi koje prijave države članice čija valuta nije euro preračunavaju se u euro na temelju prosječnog tečaja za njihovu valutu tijekom referentnog razdoblja iz točke 1.

1. Paušalni trošak izlaza iz skladišta može se uvećati za iznos koji izračunava Komisija u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 pod uvjetom da država članica podnese izjavu, koja obuhvaća cijelu predmetnu obračunsku godinu i sve zalihe predmetnog proizvoda, navodeći da neće primijeniti granice dopuštenog odstupanja iz članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 te da jamči za količinu.

Ta se izjava naslovljava na Komisiju koja istu treba zaprimiti prije nego što zaprimi prvu mjesečnu izjavu za predmetnu obračunsku godinu, ili ako predmetni proizvod nije u interventnom skladištu početkom obračunske godine, najkasnije u mjesecu nakon onoga u kojem je proizvod prvi puta ušao u skladište.

Povećanje predviđeno prvim podstavkom izračunava se množenjem referentnog praga za predmetni proizvod iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013 s granicama dopuštenog odstupanja za taj proizvod utvrđenima u Prilogu IV. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014.

2. Paušalni iznosi određeni za trošak ulaza i izlaza iz skladišta za sve skladištene proizvode osim za govedinu/teletinu, smanjuju se primjenom sljedećih koeficijenata ako predmetne količine nisu fizički premještene.

3. Komisija može prenijeti paušalne iznose prethodno određene za proizvod ako u tekućoj obračunskoj godini nije bilo ili neće biti javnog skladištenja.

1. Ako je za predmetni proizvod procijenjena prodajna cijena u javnim interventnim zalihama niža od otkupne cijene, u vrijeme otkupa proizvoda primjenjuje se postotak amortizacije nazvan „koeficijent k”. Utvrđuje se za svaki proizvod početkom svake obračunske godine u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2. Postotak amortizacije ne prelazi razliku između otkupne cijene i procijenjene prodajne cijene za svaki proizvod.

3. U vrijeme otkupa Komisija može ograničiti amortizaciju na dio postotka izračunanog u skladu s točkom 2. Taj dio ne smije biti manji od 70 % amortizacije određene u skladu s točkom 1.

U tim slučajevima Komisija provodi drugu amortizaciju krajem svake obračunske godine u skladu s metodom iz točke 5.

4. U slučaju amortizacija iz točke 3. drugog podstavka Komisija određuje sveukupne iznose amortizacije po proizvodu i po državi članici prije početka sljedeće obračunske godine.

S tim se ciljem procijenjena prodajna cijena za proizvode na skladištenju uspoređuje s procijenjenom vrijednosti prijenosa po proizvodu i državi članici. Sveukupni iznosi amortizacije po proizvodu i predmetnoj državi članici dobivaju se množenjem razlika između procijenjenih vrijednosti prijenosa i procijenjenih prodajnih cijena po procijenjenim količinama u skladištu na kraju obračunske godine.

5. Procjena količina u javnom skladištenju i vrijednosti prijenosa po proizvodu i državi članici temelji se na izvješćima država članica poslanima Komisiji najkasnije do 7. rujna godine n+1 o proizvodima skladištenima na dan 30. rujna te godine, uključujući sljedeće elemente:

6. Vrijednosti u nacionalnoj valuti u izvješćima država članica čija valuta nije euro, imajući u vidu izračun amortizacije na kraju obračunske godine, preračunavaju se u euro primjenjujući važeće tečajeve u vrijeme kada se izračunavaju sveukupni iznosi amortizacije za kraj te obračunske godine.

7. Komisija obavješćuje sve predmetne države članice o sveukupnim iznosima amortizacije po proizvodima kako bi ih one mogle uvrstiti u svoju konačnu mjesečnu izjavu o rashodima za EFJP za predmetnu obračunsku godinu.

(a) Ako su prijeđene granice dopuštenog odstupanja iz članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 za skladištenje ili preradu proizvoda, ili ako je utvrđeno da količine nedostaju zbog krađe ili drugih razloga koji se mogu utvrditi, vrijednost manjkova računa se množenjem tih količina s referentnim pragom iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013, koja je na snazi za standardnu kvalitetu svakog proizvoda na prvi dan obračunske godine u kojoj su prijeđene granice dopuštenog odstupanja ili u kojoj je utvrđeno da nedostaju količine, uvećano za 5 %.

(b) Ako je na dan utvrđivanja manjkova prosječna tržišna cijena standardne kvalitete u državi članici skladištenja veća od 105 % osnovnog referentnog praga, kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013, ugovaratelji su dužni agencijama za intervencije nadoknaditi tržišnu cijenu koju je zabilježila država članica, uvećanu za 5 %.

Država članica određuje prosječnu tržišnu cijenu na temelju podataka iz svojih redovitih izvješća Komisiji.

Razlike između iznosa prikupljenih primjenom tržišne cijene i iznosa knjiženih u okviru EFJP-a primjenom referentnog praga, kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013, pripisuju se u korist EFJP-a na kraju obračunske godine među ostalim elementima potraživanja.

(c) Ako je utvrđeno da nedostaju količine nakon što su proizvodi preneseni ili prevezeni iz interventnog skladišta ili mjesta skladištenja koje je odredila agencija za plaćanja na neko drugo mjesto i ako nije određena posebna vrijednost na temelju odgovarajućeg zakonodavstva Unije, vrijednost manjkova određuje se u skladu s točkom (a).

1. Osim ako je posebnim pravilima Unije određeno drugačije, smatra se da je proizvod izgubio na kvaliteti ako više ne zadovoljava zahtjeve kvalitete koji su vrijedili prilikom otkupa.

2. Vrijednost proizvoda koji su izgubili na kvaliteti ili su uništeni izračunava se ovisno vrsti uzroka kako slijedi:

Odluka o prodaji proizvoda donosi se u skladu s poljoprivrednim zakonodavstvom koje se primjenjuje na predmetni proizvod. Prihodi od prodaje knjiže se u mjesecu tijekom kojega je došlo do izlaza proizvoda iz skladišta.

1. Osim ako je posebnim pravilima Unije drugačije predviđeno, troškovi ulaza, izlaza, skladištenja i financiranja koji su već knjiženi za svaku odbijenu količinu oduzimaju se i uzimaju u obzir odvojeno kako slijedi:

2. Troškovi iz stavka 1. knjiže se pod fizičke mjere u mjesecu izlaza.