2014L0049 — HR — 02.07.2014 — 000.002


►B

DIREKTIVA 2014/49/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o sustavima osiguranja depozita

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)

( L 173, 12.6.2014, p.149)


 C1

,  L 212, 18.7.2014,  47 (2014/49/EU)

►C2

,  L 309, 30.10.2014,  37 (2014/49/EU)




▼B

DIREKTIVA 2014/49/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o sustavima osiguranja depozita

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)



EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke ( 1 ),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom ( 2 ),

budući da:

(1)

Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) znatno je izmijenjena ( 4 ). S obzirom na potrebu za daljnjim izmjenama, navedenu bi Direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Kako bi se olakšalo osnivanje i obavljanje djelatnosti kreditnih institucija, potrebno je ukloniti određene razlike među zakonima država članica u pogledu pravila o sustavima osiguranja depozita (SOD-ovima) kojima te kreditne institucije podliježu.

(3)

Ova Direktiva predstavlja ključni instrument za ostvarenje unutarnjeg tržišta u području kreditnih institucija kako sa stajališta slobode poslovnog nastana tako i sa stajališta slobode pružanja financijskih usluga, povećavajući istodobno stabilnost bankarskog sustava i zaštitu deponenata. S obzirom na troškove propasti kreditne institucije za gospodarstvo u cjelini i štetan utjecaj koji to ima na financijsku stabilnost i povjerenje deponenata, poželjno je ne samo propisati odredbe o nadoknadi deponentima, nego i omogućiti državama članicama dovoljnu fleksibilnost kako bi se SOD-ovima omogućilo da provedu mjere za smanjenje vjerojatnosti budućih potraživanja prema SOD-ovima. Te bi mjere uvijek trebale biti usklađene s pravilima o državnim potporama.

(4)

Kako bi se uzela u obzir rastuća integracija unutarnjeg tržišta, trebalo bi omogućiti spajanje SOD-ova različitih država članica ili stvaranje zasebnih prekograničnih sustava na dobrovoljnoj osnovi. Države članice trebale bi osigurati dostatnu stabilnost i uravnotežen sastav novih i postojećih SOD-ova. Trebalo bi izbjegavati štetne učinke na financijsku stabilnost, primjerice ako se samo kreditne institucije s visokorizičnim profilom prenose na prekogranične SOD-ove.

(5)

Direktivom 94/19/EZ od Komisije se zahtijeva da, prema potrebi, uputi prijedloge za izmjenu te Direktive. Ta Direktiva obuhvaća usklađivanje mehanizama financiranja SOD-ova, uvođenje doprinosa koji se temelje na riziku te usklađivanje obuhvaćenog opsega proizvoda i deponenata.

(6)

Direktiva 94/19/EZ temelji se na načelu minimalnog usklađivanja. Slijedom toga trenutno u Uniji postoje brojni SOD-ovi s vrlo različitim karakteristikama. Kao rezultat zajedničkih zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi, trebala bi biti osigurana ujednačena razina zaštite za deponente diljem Unije uz istodobno osiguravanje iste razine stabilnosti SOD-ova. Istodobno su ti zajednički zahtjevi od iznimne važnosti kako bi se eliminirali poremećaji tržišta. Ova Direktiva stoga daje doprinos upotpunjavanju unutarnjeg tržišta.

(7)

Kao rezultat ove Direktive, deponenti će profitirati od značajno poboljšanog pristupa SOD-ovima, zahvaljujući proširenom i pojašnjenom opsegu pokrića, kraćim rokovima isplate, boljim informacijama i snažnijim zahtjevima financiranja. Time će se poboljšati povjerenje potrošača u financijsku stabilnost diljem unutarnjeg tržišta.

(8)

Države članice trebale bi osigurati da SOD-ovi raspolažu dobrom praksom upravljanja i da izrađuju godišnje izvješće o svom poslovanju.

(9)

U slučaju zatvaranja insolventne kreditne institucije, deponenti bilo koje podružnice smještene u državi članici koja nije država članica u kojoj kreditna institucija o kojoj je riječ ima sjedište, trebali bi biti zaštićeni istim SOD-om kao i ostali deponenti te kreditne institucije.

(10)

Ova Direktiva ne bi trebala sprječavati države članice da u njeno područje primjene uključe kreditne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ) koje ne ulaze u područje primjene Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) na temelju članka 2. stavka 5. te Direktive. Za potrebe ove Direktive države članice trebale bi moći odlučiti da se prema središnjem tijelu i svim kreditnim institucijama pridruženim tom središnjem tijelu postupa kao prema jedinstvenoj kreditnoj instituciji.

(11)

U načelu, ovom se Direktivom zahtijeva od svake kreditne institucije da se pridruži SOD-u. Država članica koja dopušta da podružnice određene kreditne institucije imaju sjedište u trećoj zemlji trebale bi donijeti odluku o načinu primjene ove Direktive na te podružnice te bi trebala uzeti u obzir potrebu zaštite deponenata i održavanja integriteta financijskog sustava. Deponenti u takvim podružnicama trebali bi biti u punom opsegu obaviješteni o modalitetima osiguranja koji se na njih primjenjuju.

(12)

Trebalo bi priznati činjenicu da postoje institucionalni sustavi zaštite (ISZ) koji štite samu kreditnu instituciju i koji posebice osiguravaju njezinu likvidnost i solventnost. Kada je takav sustav odvojen od SOD-a, trebalo bi uzeti u obzir njegovu dodatnu ulogu zaštite pri određivanju doprinosa njegovih članova SOD-u. Usklađena razina pokrića predviđena ovom Direktivom ne bi trebala utjecati na sustave koji štite samu kreditnu instituciju, osim ako se njima ne isplaćuju deponenti.

(13)

Svaka kreditna institucija trebala bi biti dio SOD-a priznatog u okviru ove Direktive čime bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača i jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za sve kreditne institucije te sprečavanje regulatorne arbitraže. SOD bi trebao moći osigurati tu zaštitu u svakom trenutku.

(14)

Ključna zadaća SOD-a zaštititi je deponente od posljedica nesolventnosti kreditne institucije. SOD-ovi bi trebali moći osigurati tu zaštitu na različite načine. SOD-ovi bi se prvenstveno trebali koristiti radi isplaćivanja deponenata na temelju ove Direktive (funkcija „paybox”).

(15)

SOD-ovi bi također trebali pružati pomoć pri financiranju sanacije kreditnih institucija u skladu s Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ).

(16)

Također bi trebalo biti moguće, kada je to dopušteno prema nacionalnom pravu, da SOD ne obavlja isključivo funkciju plaćanja naknade nego da koristi raspoloživa financijska sredstva kako bi se spriječila propast kreditne institucije s ciljem izbjegavanja troškova plaćanja naknade deponentima i ostalih štetnih utjecaja. Međutim, te bi se mjere trebale provoditi u okviru jasno definiranog okvira te bi u svakom slučaju trebale biti u skladu s pravilima o državnim potporama. SOD-ovi bi, između ostalog, trebali raspolagati odgovarajućim sustavima i postupcima za odabir i provedbu takvih mjera te za praćenje povezanih rizika. Provedba takvih mjera trebala bi biti povezana s nametanjem uvjeta kreditnoj instituciji koji uključuju barem strože praćenje rizika i veću provjeru prava za SOD-ove. Troškovi mjera poduzetih s ciljem sprečavanja propasti kreditne institutcije ne bi trebali prelaziti troškove ispunjavanja zakonskih ili ugovornih mandata određenog SOD-a u odnosu na zaštitu osiguranih depozita u kreditnoj instituciji ili samoj instituciji.

(17)

SOD-ovi bi također trebali moći preuzeti oblik ISZ-ova. Nadležna tijela trebala bi moći priznati ISZ-ove kao SOD-ove ako oni ispunjavaju sve kriterije utvrđene u ovoj Direktivi.

(18)

Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na ugovorne sustave i ISZ-ove koji nisu službeno priznati kao SOD-ovi, osim u pogledu malobrojnih zahtjeva u vezi s oglašavanjem i informacijama za deponente u slučaju isključenja ili povlačenja kreditne institucije. U svakom slučaju, ugovorni sustavi i ISZ-ovi podliježu pravilima o državnim potporama.

(19)

Za trajanja nedavne financijske krize, neusklađena povećanja pokrića diljem Unije u nekim su slučajevima dovela do prebacivanja novca od strane deponenata u kreditne institucije u zemljama u kojima su osiguranja depozita bila viša. Takva neusklađena povećanja iscrpila su likvidnost kreditnih institutcija u razdobljima stresa. U razdobljima stabilnosti, moguće je da različite razine pokrića dovedu do toga da deponenti biraju najvišu razinu zaštite depozita umjesto depozitnog proizvoda koji im je najbolje prilagođen. Moguće je da takva različita razina pokrića dovede do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Stoga je potrebno osigurati usklađenu razinu zaštite depozita od strane svih priznatih SOD-ova, bez obzira na to gdje se u Uniji depoziti nalaze. Međutim, tijekom ograničenog vremena, trebalo bi biti moguće da određeni depoziti koji su uvjetovani osobnom situacijom deponenata budu pokriveni na višoj razini.

(20)

Ista bi se razina pokrića trebala primjenjivati na sve deponente, neovisno o tome je li valuta države članice euro. Države članice čija valuta nije euro trebale bi imati mogućnosti zaokruživanja iznosa koji proizlaze iz konverzije bez dovođenja u pitanje jednake zaštite deponenata.

(21)

S jedne strane, razina pokrića utvrđenog u ovoj Direktivi ne bi trebala ostaviti preveliki dio depozita bez zaštite kako u interesu zaštite potrošača tako i u interesu stabilnosti financijskog sustava. S druge strane, trebalo bi uzeti u obzir trošak financiranja SOD-ova. Stoga je svrhovito odrediti usklađenu razinu pokrića za iznos od 100 000  EUR.

(22)

Ovom se Direktivom zadržava načelo usklađenog ograničenja po deponentu umjesto takvog ograničenja po depozitu. Stoga valja uzeti u obzir depozite deponenata koji ili nisu spomenuti kao imatelji određenog računa ili nisu njegovi jedini imatelji. Ograničenje bi se trebalo primjenjivati na svakog deponenta kojeg se može identificirati. Načelo da se ograničenje primjenjuje na svakog deponenta kojeg se može identificirati ne bi se trebalo primjenjivati na društva za zajednička ulaganja koja podliježu posebnim pravilima zaštite koja se ne primjenjuju na takve depozite.

(23)

Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ) uvedena je fiksna razina pokrića za iznos od 100 000  EUR što je stavilo pojedine države članice u situaciju u kojoj moraju smanjiti svoju razinu pokrića, uz rizik narušavanja povjerenja deponenata. Iako je usklađivanje ključno kako bi se osigurali isti uvjeti i financijska stabilnost na unutarnjem tržištu, trebalo bi uzeti u obzir rizike narušavanja povjerenja deponenata. Stoga bi države članice trebale moći primjenjivati višu razinu pokrića ako su predvidjele razinu pokrića koja je bila viša od usklađene razine prije primjene Direktive 2009/14/EZ. Takva viša razina pokrića trebala bi biti ograničena vremenski i u opsegu te bi države članice o kojima je riječ trebale razmjerno prilagoditi ciljnu razinu i naknade koje se plaćaju njihovim SOD-ovima. S obzirom na to da nije moguće prilagoditi ciljnu razinu ako je razina pokrića neograničena, primjereno je ograničiti tu mogućnost na države članice koje su 1. siječnja 2008. primijenile razinu pokrića u rasponu između 100 000  EUR i 300 000  EUR. Kako bi se ograničio utjecaj različitih razina pokrića te uzimajući u obzir da će Komisija preispitati provedbu ove Direktive do 31. prosinca 2018., primjereno je dozvoliti tu mogućnost do tog datuma.

(24)

SOD-ovima bi trebalo dopustiti prebijanje obveza deponenta s njegovim ili njezinim zahtjevom za isplatu samo ako su te obveze dospjele na dan ili prije dana nedostupnosti. Takav prijeboj ne bi trebao ograničiti kapacitet SOD-ova za isplatu depozita unutar roka koji se utvrđuje ovom Direktivom. Države članice ne bi trebale sprečavati u poduzimanju odgovarajućih mjera vezanih uz prava SOD-ova tijekom likvidacije ili postupka reorganizacije kreditne institucije.

(25)

Trebalo bi biti moguće od isplate isključiti one depozite kod kojih, u skladu s nacionalnim pravom, deponirana sredstva nisu na raspolaganju deponentu, a deponent i kreditna institucija sklopili su ugovor prema kojemu depozit služi jedino za otplatu zajma ugovorenog za kupnju privatne imovine u obliku nekretnina. Takvi bi depoziti trebali služiti za za prebijanje s neotplaćenim iznosom zajma.

(26)

Države članice trebale bi osigurati da zaštita depozita koji proizlaze iz određenih transakcija, ili služe za određenu društvenu ili neku drugu svrhu, bude viša od iznosa od 100 000  EUR u određenom razdoblju. Države članice trebale bi odlučiti o privremenoj najvišoj razini pokrića za takve depozite i pritom bi trebale uzeti u obzir važnost zaštite za deponente i životne uvjete u državama članicama. U svim bi se takvim slučajevima trebali poštovati propisi o državnim potporama.

(27)

Potrebno je uskladiti metode financiranja SOD-ova. S jedne strane, trošak financiranja SOD-ova trebale bi u načelu snositi same kreditne institucije te bi, s druge strane, kapacitet financiranja SOD-ova trebao biti razmjeran njihovim obvezama. Kako bi se osiguralo da deponenti u svim državama članicama uživaju slično visoku razinu zaštite, financiranje SOD-ova trebalo uskladiti na visokoj razini s ujednačenom ex ante financijskom ciljnom razinom za sve SOD-ove.

(28)

Međutim, u određenim okolnostima, kreditne institucije mogu djelovati na vrlo koncentriranom tržištu na kojem je većina kreditnih institucija takve veličine i stupnja međupovezanosti da nije vjerojatno da bi one bez ugrožavanja financijske stabilnosti bile likvidirane u uobičajenom stečajnom postupku te je stoga vjerojatnije da bi bile podvrgnute redovnom sanacijskom postupku. U takvim okolnostima, sustavi bi mogli podlijegati nižoj ciljnoj razini.

(29)

Elektronički novac i sredstva primljena u zamjenu za elektronički novac ne bi se trebali, u skladu s Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ) smatrati depozitima te stoga ne bi trebali ulaziti u područje primjene ove Direktive.

(30)

Kako bi se ograničila zaštita depozita u mjeri potrebnoj da se osigura pravna sigurnost i transparentnost za deponente te kako bi se izbjegao prijenos investicijskih rizika na SOD-ove, financijski instrumenti trebali bi biti isključeni iz opsega pokrića, osim za postojeće štedne proizvode koji su evidentirani pomoću potvrde o depozitu koja je izdana imenovanoj osobi.

(31)

Određeni deponenti ne bi trebali biti prihvatljivi za zaštitu depozita, posebno tijela javne vlasti ili druge financijske institucije. Njihov ograničen broj u usporedbi sa svim ostalim deponentima minimalizira utjecaj na financijsku stabilnost u slučaju propasti kreditne institucije. Tijela također imaju lakši pristup kreditu od građana. Međutim, države članice trebale bi moći odlučiti da depoziti tijela lokalne vlasti s godišnjim proračunom do najviše 500 000  EUR budu pokriveni. Nefinancijska društva trebala bi, u načelu, biti osigurana, neovisno o njihovoj veličini.

(32)

Deponenti čije aktivnosti uključuju pranje novca u smislu članka 1. stavka 2. ili 3. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ) trebali bi biti isključeni iz isplata iz SOD-a.

(33)

Trošak sudjelovanja u SOD-u za kreditne institucije nije povezan s troškom koji bi proizašao iz masovnog povlačenja depozita, ne samo iz kreditne institucije u teškoćama, nego i iz stabilnih institucija slijedom gubitka povjerenja deponenata u stabilnost bankarskog sustava.

(34)

Raspoloživa financijska sredstva SOD-ova moraju dostići određenu ciljnu razinu i moraju se moći prikupiti izvanredni doprinosi. U svakom slučaju, SOD-ovi bi trebali imati spremne odgovarajuće alternativne aranžmane financiranja kako bi bili u mogućnosti pribaviti kratkoročna financijska sredstva radi ispunjenja protiv njih istaknutih potraživanja. Trebalo bi biti moguće da raspoloživa financijska sredstva SOD-ova uključuju gotovinu, depozite, obveze plaćanja i niskorizičnu imovinu koje je moguće utržiti u kratkom roku. Iznosom doprinosa SOD-u trebalo bi odgovarajuće uzeti u obzir poslovni ciklus, stabilnost sektora koji prima depozite i postojeće obveze SOD-a.

(35)

SOD-ovi bi trebali ulagati u niskorizičnu imovinu.

(36)

Doprinosi SOD-ovima trebali bi biti utemeljeni na iznosu osiguranih depozita i stupnju rizika koji snose dotični članovi. To bi omogućilo odražavanje profila rizika pojedinačnih kreditnih institucija, uključujući njihove različite poslovne modele. To bi također trebalo dovesti do poštenog izračuna doprinosa te dati poticaje za poslovanje prema manje rizičnom poslovnom modelu. Kako bi se doprinosi oblikovali prema okolnostima tržišta i profilima rizika, SOD-ovi bi trebali moći koristiti svoje vlastite metode koje se temelje na riziku. Kako bi se uzeli u obzir posebno niskorizični sektori koji su uređeni nacionalnim pravom, državama članicama trebalo bi omogućiti da osiguraju odgovarajuća smanjenja doprinosa uz istodobno poštovanje ciljne razine za svaki SOD. U svakom slučaju, metode izračuna trebala bi odobriti nadležna tijela. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ) trebalo bi izdati smjernice za određivanje metoda za izračun doprinosa.

(37)

Zaštita depozita ključni je element u ostvarenju unutarnjeg tržišta i neophodna nadopuna sustava nadzora kreditnih institucija s obzirom na solidarnost koju stvara među svim institucijama na određenom financijskom tržištu u slučaju propasti bilo koje od njih. Stoga bi države članice trebale moći dozvoliti SOD-ovima da jedni drugima pozajmljuju novac na dobrovoljnoj osnovi.

(38)

Postojeći rok isplate protivan je potrebi za održavanjem povjerenja deponenta i ne zadovoljava potrebe deponenata. Stoga bi rok isplate trebalo skratiti na sedam radnih dana.

(39)

U mnogim slučajevima, međutim, još ne postoje potrebni postupci za kratki rok isplate. Stoga bi državama članicama trebalo tijekom prijelaznog razdoblja dati mogućnost da postupno skrate rok isplate na sedam radnih dana. Najdulja odgoda isplate određena u ovoj Direktivi ne bi trebala sprečavati SOD-ove u realizaciji ranijih isplata deponentima. Kako bi se osiguralo da, tijekom prijelaznog razdoblja, deponenti nemaju financijskih poteškoća u slučaju propasti njihove kreditne institucije, deponenti bi, međutim, trebali, na zahtjev, imati pristup odgovarajućem iznosu svojih osiguranih depozita radi pokrića svojih životnih troškova. Takav bi pristup jedino trebao biti omogućen na temelju podataka koje je pružila kreditna institucija. S obzirom na različite životne troškove između država članica, taj bi iznos trebale utvrditi države članice.

(40)

Razdoblje potrebno za isplatu depozita trebalo bi u obzir uzeti slučajeve kada sustavi imaju poteškoća pri utvrđivanju iznosa isplate i prava deponenta, posebno ako se radi o depozitima od transakcija koje uključuju nekretnine za stanovanje ili određene životne događaje, ako deponent nema apsolutno pravo na iznose po određenom računu, ako je depozit predmet pravnog spora ili suprotstavljenih potraživanja za iznosima koji se nalaze na računu ili ako je depozit predmet gospodarskih restriktivnih mjera koje su odredile nacionalne vlade ili međunarodna tijela.

(41)

Kako bi se osigurala isplata, SOD-ovi bi trebali imati pravo subrogacije u prava isplaćenih deponenata u odnosu na propalu kreditnu instituciju. Države članice trebale bi moći ograničiti razdoblje tijekom kojega deponenti čiji depoziti nisu isplaćeni ili nisu priznati u okviru roka za isplatu mogu zahtijevati isplatu svojih depozita kako bi se omogućilo SOD-ovima da ostvare prava u koja su ušli subrogacijom do datuma na koji ta prava trebaju biti registrirana u stečajnom postupku.

(42)

SOD u državi članici u kojoj kreditna institucija ima podružnice trebali bi obavijestiti i isplatiti deponente u ime SOD-ova u državama članicama u kojima kreditna institucija ima odobrenje za rad. Potrebne su zaštitne mjere kako bi se osiguralo da SOD putem kojeg se deponent isplaćuje prije isplate primi od domaćeg SOD-a potrebna financijska sredstva i upute. SOD na koji se to može odnositi trebao bi unaprijed sklopiti sporazume kako bi se olakšale ove zadaće.

(43)

Informacije su ključni element u zaštiti deponenta. Stoga bi deponentima trebalo pružiti informaciju o njihovom pokriću i odgovornom SOD-u na njihovim izvadcima računa. Potencijalnim deponentima trebalo bi pružiti istu informaciju putem standardiziranog informativnog lista primitak kojeg bi se od njih trebalo zatražiti da potvrde. Sadržaj takvih informacija trebao bi biti jednak za sve deponente. Neregulirana upotreba upućivanja koja se odnose na razinu pokrića i obuhvat SOD-a u svrhe oglašavanja mogla bi utjecati na stabilnost bankarskog sustava ili povjerenje deponenata. Stoga bi upućivanja na SOD-ove u oglasima trebala biti ograničena na kratke činjenične navode.

(44)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 12 ) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koja se provodi na temelju ove Direktive. SOD-ovi i relevantna tijela trebali bi s podacima koji se odnose na pojedinačne depozite postupati s iznimnom pozornošću te bi trebali održati visok standard zaštite podataka u skladu s tom Direktivom.

(45)

Ova Direktiva ne bi trebala imati za posljedicu odgovornost država članica ili njihovih mjerodavnih tijela prema deponentima, ako su osigurali da su uvedeni i službeno priznati jedan ili više sustava osiguranja depozita ili samih kreditnih institucija te osigurali nadoknadu za deponente ili zaštitu deponenata pod uvjetima propisanima u ovoj Direktivi.

(46)

Uredbom (EU) br. 1093/2010 niz zadaća u vezi s Direktivom 94/19/EZ dodijeljeno je EBA-i.

(47)

Uz poštovanje nadzora SOD-ova od strane država članica, EBA bi trebala doprinijeti ostvarenju cilja olakšavanja osnivanja i obavljanja djelatnosti kreditnim institucijama, istodobno osiguravajući djelotvornu zaštitu deponenata i smanjivanje na najmanju mjeru rizika za porezne obveznike. Države članice trebale bi obavještavati Komisiju i EBA-u o identitetu njihovog imenovanog tijela s obzirom na zahtjev za suradnju između EBA-e i imenovanih tijela predviđenih ovom Direktivom.

(48)

Potrebno je uvesti smjernice u području financijskih usluga kako bi se osigurali jednaki uvjeti djelovanja te odgovarajuća zaštita deponenata diljem Unije. Takve bi se smjernice trebale izdati za određivanje metode izračuna doprinosa koji se temelje na riziku.

(49)

Kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno funkcioniranje SOD-ova i uravnoteženo razmatranje njihovih položaja u različitim državama članicama, EBA bi trebala moći riješiti njihove uzajamne sporove s obvezujućim učinkom.

(50)

S obzirom na razilaženja u administrativnim praksama u vezi sa SOD-ovima u državama članicama, države članice trebale bi slobodno odlučiti o tijelu koje utvrđuje nedostupnost depozita.

(51)

Nadležna tijela, imenovana tijela, sanacijska tijela, mjerodavna upravna tijela i SOD-ovi trebali bi međusobno surađivati i izvršavati svoje ovlasti u skladu s ovom Direktivom. Oni bi trebali od početka surađivati u pripremi i provedbi sanacijskih mjera kako bi se odredio iznos do kojeg je SOD odgovoran kada se financijska sredstva koriste za financiranje sanacije kreditnih institucija.

(52)

Kako bi se razina pokrića za ukupne depozite istog deponenta, kako je utvrđena u ovoj Direktivi, prilagodila prema inflaciji u Uniji, a na temelju promjena indeksa potrošačkih cijena, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(53)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjima ( 13 ), države članice obvezale su se u opravdanim slučajevima uz obavijesti o svojim mjerama prijenosa priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se pojašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra da je prosljeđivanje takvih dokumenata opravdano.

(54)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest usklađivanje propisa o funkcioniranju SOD-ova, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(55)

Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebala bi se ograničiti na one odredbe koje su sadržajno izmijenjene u usporedbi s prethodnim direktivama. Obveza prenošenja odredaba koje su nepromijenjene proizlazi iz prethodnih Direktiva.

(56)

Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje u nacionalno pravo direktiva određenih u Prilogu II.,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:



Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se pravila i postupci koji se odnose na uspostavu i funkcioniranje sustavâ osiguranja depozita (SOD-ova).

2.  Ova se Direktiva primjenjuje na:

(a) zakonske SOD-ove;

(b) ugovorne SOD-ove koji su službeno priznati kao SOD-ovi u skladu s člankom 4. stavkom 2.;

(c) institucionalne sustave zaštite koji su službeno priznati kao SOD-ovi u skladu s člankom 4. stavkom 2.;

(d) kreditne institucije pridružene sustavima navedenim u točkama (a), (b) ili (c) ovog stavka.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 16. stavke 5. i 7., sljedeći sustavi ne podliježu ovoj Direktivi:

(a) ugovorni sustavi koji nisu službeno priznati kao SOD-ovi, uključujući sustave koji nude dodatnu zaštitu do razine pokrića utvrđene u članku 6. stavku 1.;

(b) institucionalni sustavi zaštite (ISZ) koji nisu službeno priznati kao SOD-ovi.

Države članice osiguravaju da sustavi navedeni u prvom podstavku točkama (a) i (b) raspolažu dostatnim financijskim sredstvima ili relevantnim financijskim aranžmanima za ispunjavanje svojih obveza.

Članak 2.

Definicije

1.  Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „sustavi osiguranja depozita ili SOD-ovi” znači sustavi navedeni u članku 1. stavku 2. točki (a), (b) ili (c);

2. „institucionalni sustavi zaštite” ili „ISZ-ovi” znači institucionalni sustavi zaštite kako su navedeni u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

3. „depozit” znači svaki potražni saldo koji proizlazi iz sredstava preostalih na računu ili privremenih situacija proizašlih iz uobičajenih bankovnih transakcija koje kreditna institucija mora isplatiti prema primjenjivim zakonskim i ugovornim uvjetima, uključujući oročeni depozit i štedni depozit, ali isključujući potražni saldo ako:

(a) se njegovo postojanje može dokazati jedino financijskim instrumentom kako je definirano člankom 4. stavkom 17. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 14 ), osim ako se radi o štednom proizvodu koji se evidentira pomoću potvrde o depozitu koja je izdana imenovanoj osobi i koji postoji u državi članici 2. srpnja 2014;

(b) njegova glavnica ne može se isplatiti po nominali;

(c) glavnica je naplativa samo po nominali prema posebnom jamstvu ili sporazumu koji pruža kreditna institucija ili treća strana;

4. „prihvatljivi depoziti” znači depoziti koji nisu isključeni od zaštite na temelju članka 5.;

5. „osigurani depoziti” znači dio prihvatljivog depozita koji ne prelazi razinu pokrića utvrđenu u članku 6.;

6. „deponent” znači imatelj ili, u slučaju zajedničkog računa, svaki od imatelja depozita;

7. „zajednički račun” znači račun otvoren na ime dvije ili više osoba ili preko kojeg dvije ili više osoba imaju prava koja se ostvaruju putem potpisa jedne ili više tih osoba;

8. „nedostupan depozit” znači depozit koji je dospio i koji treba biti isplaćen, ali koji kreditna institucija nije isplatila prema zakonskim ili ugovornim uvjetima koji su primjenjivi u tom slučaju, ako:

(a) su mjerodavna upravna tijela utvrdila da se prema njihovom mišljenju kreditna institucija o kojoj je riječ za sada ne čini sposobnom, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, isplatiti depozit i da ta institucija trenutno nema izgleda da će to biti u stanju učiniti; ili

(b) je pravosudno tijelo donijelo odluku zbog razloga koji su izravno povezani s financijskim stanjem kreditne institucije i koji imaju učinak suspendiranja prava deponenata na ostvarivanje potraživanja prema instituciji;

9. „kreditne institucije” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

10. „podružnica” znači mjesto poslovanja u državi članici koje predstavlja pravno ovisni dio kreditne institucije i koje izravno obavlja sve ili neke transakcije svojstvene poslovanju kreditnih institucija;

11. „ciljna razina” znači iznos dostupnih financijskih sredstava do kojih SOD treba doći u skladu s člankom 10. stavkom 2., izražen kao postotak osiguranih depozita njegovih članova;

12. „dostupna financijska sredstva” znači gotovina, depoziti i niskorizična imovina koja se može utržiti u roku koji ne prelazi onaj naveden u članku 8. stavku 1. te obveze plaćanja do granice određene u članku 10. stavku 3.;

13. „obveze plaćanja” znači obveze plaćanja kreditne institucije prema SOD-u koje su potpuno kolateralizirane pod uvjetom da kolateral:

(a) se sastoji od niskorizične imovine;

(b) nije opterećen pravima bilo koje treće strane i da SOD njime može raspolagati;

14. „niskorizična imovina” znači stavke koje spadaju u prvu ili drugu kategoriju koja je navedena u tablici 1. iz članka 336. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili bilo koja imovina koju nadležno ili imenovano tijelo smatra slično sigurnom i likvidnom;

15. „matična država članica” znači matična država članica kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 43. Uredbe (EU) br. 575/2013;

16. „država članica domaćin” znači država članica domaćin kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 44. Uredbe (EU) br. 575/2013;

17. „nadležno tijelo” znači nacionalno nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013;

18. „imenovano tijelo” znači tijelo koje upravlja SOD-om na temelju ove Direktive, ili, kada djelovanjem SOD-a upravlja privatno tijelo, tijelo javne vlasti koje je za provođenje nadzora nad tim sustavom na temelju ove Direktive imenovala država članica o kojoj je riječ.

2.  Kada ova Direktiva upućuje na Uredbu (EU) br. 1093/2010, tijelo koje upravlja SOD-om ili kada djelovanjem SOD-a upravlja privatno tijelo, tijelo javne vlasti koje nadzire taj sustav, za potrebe te Uredbe, smatra se nadležnim tijelom kako je definirano u članku 4. stavku 2. te Uredbe.

3.  Udjeli u irskim stambenim štedionicama ili stambenim štedionicama Ujedinjene Kraljevine, osim onih kapitalne prirode obuhvaćenih u članku 5. stavku 1. točki (b), smatraju se depozitima.

Članak 3.

Mjerodavna upravna tijela

1.  Države članice određuju mjerodavno upravno tijelo u svojoj državi članici za potrebe članka 2. stavka 1. točke 8. podtočke (a).

2.  Nadležna tijela, imenovana tijela, sanacijska tijela i mjerodavna upravna tijela međusobno surađuju i izvršavaju svoje ovlasti u skladu s ovom Direktivom.

Mjerodavno upravno tijelo donosi utvrđenje navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) što je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije pet radnih dana nakon što je prvi put utvrdilo da kreditna institucija nije isplatila dospjele i depozite koji trebaju biti isplaćeni.

Članak 4.

Službeno priznanje, članstvo i nadzor

1.  Svaka država članica osigurava uvođenje i službeno priznanje jednog ili više SOD-ova na svom državnom području.

To ne isključuje spajanje SOD-ova ili uspostavljanje prekograničnih SOD-ova. Odobrenje za takve prekogranične ili spojene SOD-ove dobiva se od onih država članica u kojima su uspostavljeni SOD-ovi o kojima je riječ.

2.  Ugovorni sustavi navedeni u članku 1. stavku 2. točki (b) ove Direktive mogu biti službeno priznati kao SOD-ovi ako su u skladu s ovom Direktivom.

ISZ može biti službeno priznat kao SOD ako ispunjavaj kriterije utvrđene u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 i ako je usklađen s ovom Direktivom.

3.  Nijedna kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad u državi članici na temelju članka 8. Direktive 2013/36/EU ne prima depozite ako nije članica sustava koji je službeno priznat u matičnoj državi članici te kreditne institucije na temelju stavka 1. ovog članka.

4.  Ako kreditna institucija ne ispunjava obveze koje za nju proizlaze iz članstva u SOD-u, o tome se odmah obavješćuju nadležna tijela i, u suradnji sa SOD-om, hitno poduzimaju sve odgovarajuće mjere, uključujući, ako je to potrebno, određivanje kazni, kako bi se osiguralo da kreditna institucija ispunjava svoje obveze.

5.  Ako se mjerama poduzetim u okviru stavka 4. ne osigura da kreditna institucija ispunjava obveze, SOD može, podložno nacionalnom pravu i izričitoj suglasnosti nadležnih tijela, uputiti obavijest najmanje mjesec dana unaprijed o svojoj namjeri da kreditnu instituciju isključi iz članstva u SOD-u. Depoziti primljeni prije isteka tog roka za obavješćivanje i dalje su u potpunosti osigurani putem SOD-a. Ako po isteku roka za obavješćivanje kreditna institucija nije ispunila svoje obveze, SOD isključuje kreditnu instituciju.

6.  Depoziti koji se drže na datum kada je kreditna institucija isključena iz članstva u SOD-u i dalje su pokriveni putem tog SOD-a.

7.  Imenovana tijela na stalnoj osnovi, a u pogledu njihove usklađenosti s ovom Direktivom, nadziru sve SOD-ove iz članka 1.

Prekogranične SOD-ove nadziru predstavnici imenovanih tijela država članica u kojima pridružene kreditne institucije imaju odobrenje za rad.

8.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi od svojih članova, u bilo koje vrijeme i na zahtjev SOD-a, primaju sve informacije potrebne radi pripremanja isplate deponentima, uključujući namjenska sredstva u okviru članka 5. stavka 4.

9.  SOD-ovi osiguravaju povjerljivost i zaštitu podataka koji se odnose na račune deponenata. Svaka obrada takvih podataka na temelju ove Direktive provodi se u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

10.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi provode testove otpornosti na stres svojih sustava te da što prije budu obaviješteni u slučaju da nadležna tijela utvrde probleme u kreditnoj instituciji koji bi mogli dovesti do intervencije SOD-a.

Takvi se testovi obavljaju najmanje svake tri godine i češće ako je to potrebno. Prvi se test održava najkasnije do 3. srpnja 2017.

Na temelju rezultata testova otpornosti na stres, EBA provodi, barem svakih pet godina, poredbena preispitivanja na temelju članka 30. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kako bi se ispitala otpornost SOD-ova. SOD-ovi podliježu zahtjevima u vezi s čuvanjem profesionalne tajne u skladu s člankom 70. te Uredbe prilikom razmjene informacija s EBA-om.

11.  SOD koristi informacije potrebne za provedbu testova otpornosti na stres svojih sustava isključivo za provedbu tih testova te čuva takve informacije samo onoliko dugo koliko je potrebnu za tu potrebu.

12.  Države članice osiguravaju da njihovi SOD-ovi imaju uspostavljenu ispravnu i transparentnu upravljačku praksu. SOD-ovi izrađuju godišnja izvješća o svojim aktivnostima.

Članak 5.

Prihvatljivost depozita

1.  Od bilo kakve isplate od strane SOD-ova isključuje se sljedeće:

(a) pridržavajući se članka 7. stavka 3. ove Direktive, depoziti ostalih kreditnih institucija u njihovo ime i za njihov račun;

(b) „regulatorni kapital” kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 118. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c) depoziti koji proizlaze iz transakcija u odnosu na koje su donesene kaznene presude za pranje novca kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive Vijeća 2005/60/EZ;

(d) depoziti financijskih institucija kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 26. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e) depoziti investicijskih poduzeća kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2004/39/EZ;

(f) depoziti čiji imatelj nikad nije identificiran na temelju članka 9. stavka 1. Direktive 2005/60/EZ kada su postali nedostupni;

(g) depoziti osiguravajućih društava i društava za reosiguranja kako je navedeno u članku 13. stavcima 1. do 6. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 15 );

(h) depoziti društava za zajednička ulaganja,

(i) depoziti mirovinskih fondova;

(j) depoziti tijela javne vlasti;

(k) dužnički vrijednosni papiri kreditnih institucija i obveze iz vlastitih akcepata i vlastitih mjenica.

2.  Odstupajući od stavka 1. ovog članka, države članice mogu osigurati da je sljedeće uključeno do razine pokrića kako je utvrđeno u članku 6. stavku 1.:

(a) depoziti koje drže osobni ili strukovni mirovinski sustavi malih ili srednjih poduzeća;

(b) depoziti koje drže tijela lokalne vlasti s godišnjim proračunom do najviše 500 000  EUR.

3.  Države članice mogu odrediti da su depoziti, koji u skladu s nacionalnim pravom mogu biti stavljeni na raspolaganje jedino radi otplate zajma za privatnu imovinu u obliku nekretnina koji je odobren bilo od strane kreditne institucije ili druge institucije koja drži depozit, isključeni iz isplate od strane SOD-a.

4.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije označe prihvatljive depozite na način koji omogućava trenutnu identifikaciju takvih depozita.

Članak 6.

Razina pokrića

1.  U slučaju nedostupnosti depozita države članice osiguravaju da razina pokrića ukupnih depozita svakog deponenta jest iznos od 100 000  EUR.

2.  Osim navedenog u stavku 1., države članice osiguravaju da sljedeći depoziti budu zaštićeni iznad 100 000  EUR barem tri mjeseca i najdulje 12 mjeseci nakon knjiženja iznosa ili od trenutka kada takvi depoziti postanu pravno prenosivi:

(a) depoziti od transakcija koje uključuju nekretnine koje su povezane s privatnom imovinom namijenjenom za stanovanje;

(b) depoziti koji služe za društvene potrebe utvrđene u nacionalnom pravu i vezane uz određene događaje u životu deponenta poput braka, razvoda, umirovljenja, ostavke, otpuštanja, invaliditeta ili smrti;

(c) depoziti koji služe za potrebe utvrđene u nacionalnom pravu i utemeljeni na plaćanju naknade iz osiguranja ili odštete za žrtve kaznenih djela ili žrtve pravosudnih pogrešaka.

3.  Stavci 1.i 2. ne sprečavaju države članice da održe ili uvedu sustave kojima se štite proizvodi kojima se skrbi za stariju životnu dob i mirovine, pod uvjetom da takvi sustavi ne obuhvaćaju samo depozite, nego nude sveobuhvatno pokriće za sve proizvode i situacije relevantne u tom pogledu.

4.  Države članice osiguravaju da se isplate provedu na bilo koji od sljedećih načina:

(a) u valuti države članice u kojoj se nalazi SOD;

(b) u valuti države članice u kojoj je imatelj računa rezident;

(c) u eurima;

(d) u valuti računa;

(e) u valuti države članice u kojoj se nalazi račun.

Deponenti se obavještavaju o valuti u kojoj će se izvršiti isplata.

Ako se računi drže u valuti različitoj od valute isplate, primjenjuje se devizni tečaj onog dana na koji mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b).

5.  Države članice koje iznos iz stavka 1. pretvore u svoju nacionalnu valutu, pri pretvaranju najprije primjenjuju devizni tečaj koji je važeći na dan 3. srpnja 2015.

Države članice mogu zaokružiti iznose nakon pretvaranja, pod uvjetom da takvo zaokruživanje ne premaši 5 000  EUR.

Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, države članice svakih pet godina usklađuju razine pokrića pretvorene u druge valute s iznosom iz stavka 1. ovog članka. Države članice dužne su izvršiti ranije usklađivanje razina pokrića, nakon savjetovanja s Komisijom, slijedom nastupanja nepredviđenih događaja poput fluktuacije valute.

6.  Iznos iz stavka 1. redovito preispituje Komisija i to najmanje svakih pet godina. Ako je to potrebno, Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog Direktive radi usklađivanja iznosa navedenog u stavku 1., posebno uzimajući u obzir kretanja u bankarskom sektoru i gospodarsku te monetarnu situaciju u Uniji. Prvo se preispitivanje provodi najranije 3. srpnja 2020., osim ako je ranije preispitivanje potrebno zbog nepredviđenih događaja.

7.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. kako bi prilagodila iznos naveden u stavku 6., najmanje svakih pet godina, u skladu s inflacijom u Uniji na temelju promjena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena koji je Komisija objavila od prethodnog usklađivanja.

Članak 7.

Određivanje iznosa koji je potrebno isplatiti

1.  Ograničenje navedeno u članku 6. stavku 1. primjenjuje se na ukupne depozite kod iste kreditne institucije, bez obzira na broj depozitâ, valutu i lokaciju unutar Unije.

2.  Udio svakog deponenta u zajedničkom računu uzima se u obzir kod izračunavanja ograničenja iz članka 6. stavka 1.

Ako ne postoje posebne odredbe, takav se račun dijeli među deponentima na jednake dijelove.

Države članice mogu odrediti da se depoziti na računu na koji pravo imaju dvije ili više osoba, kao članovi poslovnog partnerstva, udruženja ili grupacije slične prirode bez statusa pravne osobe, mogu zbrojiti i tretirati kao sredstva jednog deponenta za potrebe izračunavanja ograničenja predviđenog u članku 6. stavku 1.

3.  Ako deponent nema apsolutno pravo na iznose s računa, jamstvom je obuhvaćena osoba koja ima to apsolutno pravo, pod uvjetom da je ta osoba identificirana ili ju je moguće identificirati prije datuma kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b). Kada više osoba ima apsolutno pravo, kod izračunavanja ograničenja iz članka 6. stavka 1. uzima se u obzir udio svake od njih u skladu s aranžmanima prema kojima se tim iznosima upravlja.

4.  Referentni datum za izračun iznosa koji je potrebno isplatiti jest dan kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b). Obveze deponenta u odnosu na kreditnu instituciju ne uzimaju se u obzir pri izračunavanja iznosa koji je potrebno isplatiti.

5.  Države članice mogu odlučiti da se obveze deponenta prema kreditnoj instituciji uzimaju u obzir pri izračunavanju iznosa koji je potrebno isplatiti, ako te obveze dospijevaju na dan ili prije dana kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b), u mjeri u kojoj je prijeboj moguć prema zakonskim i ugovornim odredbama kojima je uređen ugovor između kreditne institucije i deponenta.

Kreditna institucija mora prije sklapanja ugovora deponente obavijestiti ako se njihove obveze prema kreditnoj instituciji uzimaju u obzir pri izračunavanju iznosa koji je potrebno isplatiti.

6.  Države članice moraju osigurati da SOD-ovi mogu u bilo kojem trenutku od kreditnih institucija zatražiti da ih obavijeste o ukupnom iznosu raspoloživih depozita svakog deponenta.

7.  Kamatu na depozite koja je obračunata no još nije knjižena u korist računa na dan kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b) nadoknađuje SOD. Ne smije se prekoračiti ograničenje iz članka 6. stavka 1.

8.  Države članice mogu odlučiti da se određene kategorije depozita koje ispunjavaju socijalnu funkciju definiranu nacionalnim pravom, a za koje je treća strana dala jamstvo koje je u skladu s pravilima o državnim potporama, ne uzimaju u obzir pri agregiranju depozita koje isti deponent drži kod iste kreditne institucije iz stavka 1. ovog članka. U takvim slučajevima jamstvo treće strane ograničeno je na pokriće utvrđeno u članku 6. stavku 1.

9.  Kada je kreditnim institucijama prema nacionalnom pravu dopušteno poslovati pod različitim žigovima kako je definirano u članku 2. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 16 ), države članice dužne su osigurati da deponenti budu jasno obaviješteni o tome da kreditna institucija posluje pod različitim žigovima i da se razina pokrića utvrđena u članku 6. stavcima 1., 2. i 3. ove Direktive primjenjuje na agregirane depozite koje deponent drži kod kreditne institucije. Ta informacija mora biti uključena u informacije za deponenta iz članka 16. i Priloga I. ovoj Direktivi.

Članak 8.

Isplata

1.  SOD-ovi osiguravaju da se iznos koji je potrebno isplatiti stavi na raspolaganje u roku od sedam radnih dana od dana kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b).

2.  Međutim, za prijelazno razdoblje do 31. prosinca 2023. države članice mogu utvrditi sljedeće rokove isplate do najviše:

(a) 20 radnih dana, do 31. prosinca 2018.;

(b) 15 radnih dana od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020.;

(c) 10 radnih dana od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023.

3.  Države članice mogu odlučiti da se na depozite iz članka 7. stavka 3. primjenjuje dulji rok isplate koji ne smije biti dulji od tri mjeseca od dana kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b).

4.  Tijekom prijelaznog razdoblja do 31. prosinca 2023., kada SOD-ovi ne mogu u roku od sedam radnih dana staviti na raspolaganje iznos koji je potrebno isplatiti, oni deponentima u roku od pet radnih dana od zahtjeva osiguravaju pristup odgovarajućem iznosu njihovih osiguranih depozita radi pokrivanja životnih troškova.

SOD-ovi odobravaju pristup jedino prikladnom iznosu iz prvog podstavka na temelju podataka koje pruža SOD ili kreditna institucija.

Prikladni iznos iz prvog podstavka oduzima se od iznosa koji je potrebno isplatiti iz članka 7.

5.  Isplata iz stavaka 1. i 4. može se odgoditi ako:

(a) nije sigurno ima li određena osoba pravo na primanje isplate ili ako je depozit predmet pravnog spora;

(b) je depozit predmet mjera ograničavanja koje su odredile nacionalne vlade ili međunarodna tijela;

(c) odstupajući od stavka 9. ovog članka u posljednja 24 mjeseca nije bilo transakcije u odnosu na depozit (račun u mirovanju);

(d) se iznos koji se treba isplatiti smatra dijelom privremenog visokog salda kako je definirano u članku 6. stavku 2.; ili

(e) se iznos koji se treba isplatiti plaća putem SOD-a države članice domaćina u skladu s člankom 14. stavkom 2.

6.  Iznos koji je potrebno isplatiti stavlja se na raspolaganje bez potrebe podnošenja zahtjeva SOD-u. U tu svrhu kreditna institucija dostavlja potrebne informacije o depozitima i deponentima čim to od nje zatraži SOD.

7.  Sva pisana komunikacija između SOD-a i deponenta sastavlja se:

(a) na službenom jeziku institucija Unije koji koristi kreditna institucija koja drži osigurani depozit prilikom pisanog obraćanja deponentu; ili

(b) na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj se nalazi osigurani depozit.

Ako kreditna institucija posluje izravno u drugoj državi članici u kojoj nije osnovala podružnice, informacije se pružaju na jeziku koji je deponent odabrao prilikom otvaranja računa.

8.  Neovisno o roku utvrđenom u stavku 1. ovog članka, u slučajevima kada je deponent ili bilo koja osoba koja ima pravo na ili interes u odnosu prema iznosima koji se drže na računu optužena za kažnjivu radnju koja proizlazi iz pranja novca u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2005/60/EZ ili je s time povezana, SOD može do donošenja sudske presude suspendirati svako plaćanje za deponenta o kojem je riječ.

9.  Isplate se ne provode ako nije bilo transakcija u odnosu na depozit u posljednja 24 mjeseca i ako je vrijednost depozita niža od administrativnih troškova koji bi provođenjem takve isplate nastali za SOD.

Članak 9.

Potraživanja od SOD-ova

1.  Države članice osiguravaju da prava deponenata na naknadu mogu biti predmetom pravnog sredstva protiv SOD-a.

2.  Ne dovodeći u pitanje prava koja on može imati prema nacionalnom pravu, SOD koji provodi isplate u okviru osiguranja depozita unutar nacionalnog okvira ima pravo na subrogaciju u prava deponenata u postupcima likvidacije ili reorganizacije u iznosu koji je jednak njihovim isplatama deponentima. Ako SOD provodi isplate u kontekstu postupaka sanacije, uključujući primjenu alata za sanaciju ili izvršavanje sanacijskih ovlasti u skladu s člankom 11., taj SOD ima pravo od odgovarajuće kreditne institucije potraživati iznos jednak njegovim isplatama. To je potraživanje na istoj razini kao osigurani depoziti prema nacionalnom pravu koje uređuje uobičajeni stečajni postupak kako je određen u Direktivi 2014/59/EU.

3.  Države članice mogu ograničiti vrijeme u kojem deponenti kojima SOD nije isplatio ili priznao depozite u rokovima navedenima u članku 8. stavcima 1. i 3. mogu potraživati isplatu svojih depozita.

Članak 10.

Financiranje SOD-ova

1.  Države članice moraju osigurati da SOD-ovi raspolažu odgovarajućim sustavima za utvrđivanje njihovih potencijalnih obveza. Raspoloživa financijska sredstva SOD-ova razmjerna su tim obvezama.

SOD-ovi prikupljaju dostupna financijska sredstva putem doprinosa svojih članova koji se trebaju uplaćivati najmanje godišnje. To ne sprečava dodatno financiranje iz drugih izvora.

2.  Države članice osiguravaju da, do 3. srpnja 2024., raspoloživa financijska sredstva SOD-a postignu barem ciljnu razinu od 0,8 % iznosa osiguranih depozita njegovih članova.

Ako kapacitet financiranja ne postigne ciljnu razinu, uplata doprinosa nastavlja se barem dok se ponovno ne postigne ciljna razina.

Ako su, nakon što se prvi put postigne ciljna razina, raspoloživa financijska sredstva smanjena na manje od dvije trećine ciljne razine, razina redovitog doprinosa određuje se tako da se ciljna razina može postići u roku od šest godina.

Redoviti doprinos odgovarajuće uzima u obzir fazu poslovnog ciklusa i mogući utjecaj procikličnih doprinosa prilikom određivanja godišnjih doprinosa u kontekstu ovog članka.

Države članice mogu produljiti početno razdoblje iz prvog podstavka na najviše četiri godine ako je SOD proveo kumulativne isplate iznad 0,8 % osiguranih depozita.

3.  Raspoloživa financijska sredstva koja se moraju uzeti u obzir kako bi se postigla ciljna razina mogu obuhvaćati obveze plaćanja. Ukupni udio obveza plaćanja ne smije premašiti 30 % ukupnog iznosa raspoloživih financijskih sredstava prikupljenih u skladu s ovim člankom.

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Direktive, EBA izdaje smjernice za obveze plaćanja.

4.  Neovisno o stavku 1. ovog članka, država članica može, u svrhu ispunjavanja svojih obveza prema tom stavku, prikupiti raspoloživa financijska sredstva putem obveznih doprinosa koje kreditne institucije uplaćuju u postojeće sustave obveznih doprinosa koje je država članica uspostavila na svojem državnom području radi pokrivanja troškova povezanih sa sistemskim rizikom, propasti i sanacijom institucija.

SOD-ovi imaju pravo na iznos jednak iznosu takvih doprinosa do ciljne razine određene u stavku 2. ovog članka, koji će država članica na zahtjev odmah staviti na raspolaganje tim SOD-ovima, i to isključivo za upotrebu u svrhe predviđene u članku 11.

SOD-ovi imaju pravo na taj iznos jedino ako nadležno tijelo smatra da oni ne mogu prikupiti izvanredne doprinose od svojih članova, a SOD taj iznos mora isplatiti iz doprinosa svojih članova u skladu s člankom 10. stavcima 1. i 2.

5.  Doprinosi aranžmanima za financiranja sanacije u okviru glave VII. Direktive 2014/59/EU, uključujući raspoloživa financijska sredstva koja je potrebno uzeti u obzir kako bi se postigla ciljna razina aranžmana financiranja sanacije prema članku 102. stavku 1. Direktive 2014/59/EU, ne obračunavaju se u odnosu na postizanje ciljne razine.

6.  Odstupajući od stavka 2., države članice mogu, ako je to odgovarajuće opravdano i po odobrenju Komisije, odobriti najmanju ciljnu razinu koja je niža od ciljne razine navedene u stavku 2., pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) smanjenje se temelji na pretpostavci da nije vjerojatno da će se znatan udio raspoloživih financijskih sredstava koristiti za mjere u svrhu zaštite obuhvaćenih deponenata, osim onih predviđenih u članku 11. stavcima 2. i 6.; i

(b) bankarski sektor u kojem djeluju kreditne institucije povezane sa SOD-om karakteriziran je visokom razinom koncentracije i u njemu količinski veliku imovinu drži mali broj kreditnih institucija ili grupa banaka, podložnih nadzoru na konsolidiranoj osnovi, za koje je, s obzirom na njihovu veličinu, vjerojatno da će biti predmetom postupaka sanacije u slučaju propasti.

Ta snižena ciljna razina ne smije biti niža od 0,5 % od osiguranih depozita.

7.  Raspoloživa financijska sredstva SOD-a ulažu se na niskorizičan i dovoljno raznolik način.

8.  Ako raspoloživa financijska sredstva SOD-a nisu dovoljna za isplatu deponenata u trenutku kad depoziti nisu na raspolaganju, njegovi članovi plaćaju izvanredne doprinose koji ne prelaze 0,5 % njihovih osiguranih depozita po kalendarskoj godini. SOD u iznimnim okolnostima i uz suglasnost nadležnog tijela može zahtijevati veće doprinose.

Sanacijsko tijelo može djelomično ili u cijelosti odgoditi plaćanje izvanrednih ex post doprinosa institucije aranžmanu financiranja sanacije ako bi plaćanje tih doprinosa ugrozilo likvidnost ili solventnost institucije. Takva odgoda odobrava se za razdoblje od najdulje 6 mjeseci, no može se obnoviti na zahtjev institucije. Doprinosi odgođeni u skladu s ovim stavkom plaćaju se kasnije, u trenutku kada takvo plaćanje više ne ugrožava likvidnost ili solventnost institucije.

9.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi raspolažu odgovarajućim alternativnim aranžmanima financiranja koji im omogućavaju pribavljanje kratkoročnih financijskih sredstava za ispunjavanje potraživanja prema tim SOD-ovima.

10.  Države članice do 31. ožujka svake godine obavješćuju EBA-u o iznosu osiguranih depozita u svojoj državi članici i o iznosu raspoloživih financijskih sredstava svojih SOD-ova na dan 31. prosinca prethodne godine.

Članak 11.

Korištenje sredstava

1.  Financijska sredstva iz članka 10. prvenstveno se koriste kako bi se isplatili deponenti na temelju ove Direktive.

2.  Financijska sredstva SOD-a koriste se za financiranje sanacije kreditnih institucija u skladu s člankom 109. Direktive 2014/59/EU. Tijelo nadležno za sanaciju, nakon savjetovanja sa SOD-om, određuje iznos za koji SOD odgovara.

3.  Države članice SOD-u mogu dopustiti korištenje raspoloživih financijskih sredstava za alternativne mjere radi sprečavanja propasti kreditne institucije, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) tijelo nadležno za sanaciju nije poduzelo nikakvu sanacijsku mjeru na temelju članka 32. Direktive 2014/59/EU;

(b) SOD ima odgovarajuće sustave i postupke za odabir i provedbu alternativnih mjera te za praćenje povezanih rizika;

(c) troškovi mjera ne premašuju troškove ispunjavanje zakonskog ili ugovornog mandata SOD-a;

(d) korištenje alternativnih mjera od strane SOD-a povezano je s uvjetima nametnutim kreditnoj instituciji koju se podupire i uključuju barem strože praćenje rizika i veću provjeru prava za SOD;

(e) korištenje alternativnih mjera od strane SOD-a povezano je s obvezama kreditne institucije koju se podupire radi osiguravanja pristupa osiguranim depozitima;

(f) sposobnost povezanih kreditnih institucija da plate izvanredne doprinose u skladu sa stavkom 5. ovog članka potvrđuje se procjenom nadležnog tijela.

SOD se savjetuje s tijelom nadležnim za sanaciju i nadležnim tijelom o mjerama i uvjetima nametnutima kreditnoj instituciji.

4.  Alternativne mjere kako su navedene u stavku 3. ovog članka ne primjenjuju se ako nadležno tijelo nakon savjetovanja s tijelom nadležnim za sanaciju smatra da su ispunjeni uvjeti za sanacijsku mjeru u okviru članka 27. stavka 1. Direktive 2014/59/EU.

5.  Ako se raspoloživa financijska sredstva koriste u skladu sa stavkom 3. ovog članka, povezane kreditne institucije SOD-u odmah osiguravaju sredstva koja se koriste za alternativne mjere, prema potrebi u obliku izvanrednih doprinosa ako:

(a) se ukaže potreba za isplatom naknade deponentima i ako raspoloživa financijska sredstva SOD-a iznose manje od dvije trećine ciljne razine;

(b) raspoloživa financijska sredstva padnu ispod 25 % ciljne razine.

6.  Države članice mogu odlučiti da se raspoloživa financijska sredstva mogu koristiti i za financiranje mjera radi očuvanja pristupa osiguranim depozitima deponentima, uključujući prijenos imovine i obveza te prijenos depozita, u kontekstu nacionalnog stečajnog postupka, pod uvjetom da troškovi koje snosi SOD ne premašuju neto iznos naknade osiguranim deponentima u dotičnoj kreditnoj instituciji.

Članak 12.

Pozajmljivanje među SOD-ovima

1.  Države članice mogu SOD-ovima dopustiti pozajmljivanje drugim SOD-ovima unutar Unije na dobrovoljnoj osnovi, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) SOD koji prima zajam ne može ispunjavati svoje obveze prema članku 9. stavku 1. zbog nedostatka raspoloživih financijskih sredstava iz članka 10.;

(b) SOD koji prima zajam koristi se izvanrednim doprinosima iz članka 10. stavka 8.;

(c) SOD koji prima zajam preuzima pravnu obvezu da će se pozajmljena sredstva koristiti za isplatu potraživanja prema članku 9. stavku 1.;

(d) SOD koji prima zajam trenutačno ne podliježe obvezi otplate zajma drugim SOD-ovima prema ovom članku;

(e) SOD koji prima zajam navodi traženi iznos novca;

(f) ukupni pozajmljeni iznos ne premašuje 0,5 % osiguranih depozita SOD-a koji prima zajam;

(g) SOD koji prima zajam bez odlaganja obavješćuje EBA-u i navodi razloge zbog kojih smatra da su uvjeti navedeni u ovom stavku ispunjeni te traženi iznos novca.

2.  Za zajam vrijede sljedeći uvjeti:

(a) SOD koji prima mora otplatiti zajam u roku od pet godina. On može otplatiti zajam u godišnjim obrocima. Kamate dospijevaju tek u vrijeme otplate;

(b) kamatna stopa mora biti određena barem u visini kamatne stope Europske središnje banke za mogućnost granične posudbe tijekom kreditnog razdoblja;

(c) SOD koji daje zajam mora obavijestiti EBA-u o početnoj kamatnoj stopi i o trajanju zajma.

3.  Države članice osiguravaju da su doprinosi koje naplaćuje SOD koji prima zajam dovoljni za nadoknadu pozajmljenog iznosa i za ponovno uspostavljanje ciljne razine, što je prije moguće.

Članak 13.

Izračun doprinosa SOD-ovima

1.  Doprinosi SOD-ovima iz članka 10. temelje se na iznosu osiguranih depozita i stupnju rizika koji snosi odgovarajući član.

Države članice mogu predvidjeti niže doprinose za niskorizične sektore koji su uređeni nacionalnim pravom.

Države članice mogu odlučiti da članovi ISZ-a uplaćuju niže doprinose u SOD-ove.

Države članice mogu središnjem tijelu i svim kreditnim institucijama trajno povezanima sa središnjim tijelom kako je navedeno u članku 10. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 dopustiti da kao jedna cjelina podliježu primjeni ponderiranja rizika određenog za središnje tijelo i za institucije povezane s njim na konsolidiranoj osnovi.

Države članice mogu odlučiti da kreditne institucije plaćaju minimalni doprinos, bez obzira na iznos njihovih osiguranih depozita.

2.  SOD-ovi mogu upotrebljavati svoje vlastite metode utemeljene na riziku za određivanje i izračun doprinosa članova koji se temelje na riziku. Izračun doprinosa razmjeran je riziku članova i uzima u obzir profile rizika raznih poslovnih modela. Te metode mogu uzeti u obzir i aktivu bilance te pokazatelje rizika, poput adekvatnosti kapitala, kvalitete i likvidnosti imovine.

Svaku metodu odobrava nadležno tijelo u suradnji s imenovanim tijelom. EBA-i se priopćavaju odobrene metode.

3.  Radi osiguravanja dosljedne primjene ove Direktive, EBA do 3. srpnja 2015. izdaje smjernice na temelju članka 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuju metode za izračun doprinosa SOD-ovima u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka.

To posebno obuhvaća formulu za izračun, posebne pokazatelje, kategorije rizika za članove, pragove za pondere rizika dodijeljene pojedinim kategorijama rizika te druge potrebne elemente.

Do 3. srpnja 2017. i barem svakih pet godina nakon toga EBA provodi preispitivanje smjernica o metodama utemeljenima na riziku ili alternativnim metodama utemeljenima na vlastitom riziku koje primjenjuju SOD-ovi.

Članak 14.

Suradnja u okviru Unije

1.  SOD-ovi osiguravaju deponente u podružnicama koje su u drugim državama članicama osnovale kreditne institucije koje su članovi SOD-ova.

2.  Deponente u podružnicama koje su kreditne institucije osnovale u drugoj državi članici isplaćuje SOD u državi članici domaćinu u ime SOD-a u matičnoj državi članici. SOD države članice domaćina provodi isplate u skladu s uputama SOD-a matične države članice. SOD države članice domaćina ne snosi nikakvu odgovornost za djelovanja u skladu s uputama SOD-a matične države članice. SOD matične države članice osigurava potrebno financiranje prije isplate i nadoknađuje SOD-u države članice domaćina nastale troškove.

SOD države članice domaćina također pruža informacije deponentima o kojima je riječ u ime SOD-a matične države članice te ima pravo primati dopise od tih deponenata u ime SOD-a matične države članice.

3.  Ako kreditna institucija prestane biti članom SOD-a i pridruži se drugom SOD-u, doprinosi, uplaćeni tijekom 12 mjeseci koji prethode prestanku članstva, uz iznimku izvanrednih doprinosa u okviru članka 10. stavka 8., prenose se u drugi SOD. To se ne primjenjuje ako je kreditna institucija isključena iz SOD-a u skladu s člankom 4. stavkom 5.

Ako se neke aktivnosti kreditne institucije prenesu u neku drugu državu članicu i tako počnu biti predmet nekog drugog SOD-a, doprinosi koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu, uz iznimku izvanrednih doprinosa u skladu s člankom 10. stavkom 8., prenose se u drugi SOD razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita.

4.  Države članice osiguravaju da SOD matične države članice razmjenjuje informacije iz članka 4. stavka 7. ili stavaka 8. i 10. s onima u državama članicama domaćinima. Primjenjuju se ograničenja određena u tom članku.

Ako kreditna institucija namjerava izvršiti prijenos iz jednog SOD-a u drugi u skladu s ovom Direktivom, o toj svojoj namjeri obavješćuje najmanje šest mjeseci unaprijed. Tijekom tog razdoblja kreditna institucija i dalje je obvezna doprinositi svojem prvotnom SOD-u, u skladu s člankom 10., kako u smislu ex ante, tako i u smislu ex post financiranja.

5.  Radi olakšavanja djelotvorne suradnje među SOD-ovima, osobito s obzirom na ovaj članak i članak 12., SOD-ovi ili, prema potrebi, imenovana tijela, imaju pisane sporazume o suradnji. U tim se sporazumima uzimaju u obzir zahtjevi određeni u članku 4. stavku 9.

Imenovano tijelo obavješćuje EBA-u o postojanju i sadržaju takvih sporazuma te EBA može izdati mišljenja u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako nadležna tijela ili SOD-ovi ne mogu postići dogovor ili ako postoji spor oko tumačenja nekog sporazuma, bilo koja stranka može uputiti pitanje EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, a EBA postupa u skladu s tim člankom.

Izostanak takvog sporazuma ne utječe na potraživanja deponenata u okviru članka 9. stavka 1. ili kreditnih institucija u okviru stavka 3. ovog članka.

6.  Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih postupaka kako bi se SOD-ovima omogućila razmjena informacija i učinkovito komuniciranje s drugim SOD-ovima, njihovim pridruženim kreditnim institucijama i odgovarajućim nadležnim i imenovanim tijelima u okviru njihovog vlastitog djelokruga te s drugim agencijama na prekograničnoj osnovi, prema potrebi.

7.  EBA i nadležna te imenovana tijela međusobno surađuju i izvršavaju svoje ovlasti u skladu s odredbama ove Direktive i Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o identitetu svojeg imenovanog tijela do 3. srpnja 2015.

8.  Pri analizi sistemskog rizika u vezi sa SOD-ovima EBA surađuje s Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) koji je osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 17 ).

Članak 15.

Podružnice kreditnih institucija osnovane u trećim zemljama

1.  Države članice provjeravaju imaju li podružnice koje je na njihovom državnom području osnovala kreditna institucija sa sjedištem izvan Unije zaštitu istovrijednu onoj koja je propisana ovom Direktivom.

Ako zaštita nije istovrijedna, države članice mogu, pridržavajući se članka 47. stavka 1. Direktive 2013/36/EU, odrediti da podružnice koje je osnovala kreditna institucija sa sjedištem izvan Unije moraju pristupiti SOD-u koji djeluje unutar njihovih državnih područja.

Prilikom obavljanja provjere predviđene u prvom podstavku ovog stavka, države članice provjeravaju uživaju li deponenti barem jednaku razinu pokrića i opseg zaštite kako je predviđeno ovom Direktivom.

2.  Svaka podružnica koju je osnovala kreditna institucija sa sjedištem izvan Unije i koja nije član SOD-a aktivnog u državi članici pruža sve relevantne informacije u vezi s aranžmanima osiguranja za depozite postojećih i potencijalnih deponenata u toj podružnici.

3.  Informacije navedene u stavku 2. moraju biti dostupne na jeziku o kojem su se dogovorili deponent i kreditna institucija prilikom otvaranja računa ili na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj je ta podružnica osnovana na način koji propisuje nacionalno pravo te moraju biti jasne i razumljive.

Članak 16.

Informacije za deponenta

1.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije stavljaju postojećim i potencijalnim deponentima na raspolaganje informacije potrebne za identifikaciju SOD-ova čiji su članovi institucija i njezine podružnice unutar Unije. Države članice osiguravaju da kreditne institucije obavijeste postojeće i potencijalne deponente o primjenjivim izuzećima od zaštite SOD-a.

2.  Prije sklapanja ugovora o primanju depozita deponentima se pružaju informacije iz stavka 1. Oni potvrđuju primitak tih informacija. U tu svrhu koristi se predložak iz Priloga I.

3.  Potvrda o prihvatljivosti depozita dostavlja se deponentima na njihovim izvacima računa, uključujući upućivanje na informativni list naveden u Prilogu I. Na informativnom listu navodi se internetska stranica relevantnog SOD-a. Informativni list naveden u Prilogu I. dostavlja se deponentu barem jednom godišnje.

Internetska stranica SOD-a sadrži informacije potrebne deponentima, a posebno informacije o odredbama u vezi s postupkom i uvjetima osiguranja depozita kako je predviđeno u okviru ove Direktive.

4.  Informacije predviđene u stavku 1. moraju biti dostupne na način koji propisuje nacionalno pravo na jeziku o kojem su se dogovorili deponent i kreditna institucija prilikom otvaranja računa ili na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj je podružnica osnovana.

5.  Države članice u oglašavanju ograničavaju primjenu informacija iz stavaka 1., 2. i 3. na činjenično upućivanje na SOD kojim se jamči za proizvod na koji se oglas odnosi i na sve dodatne informacije koje se zahtijevaju prema nacionalnom pravu.

Takve informacije mogu obuhvaćati i činjenični opis funkcioniranja SOD-a, no ne smiju sadržavati upućivanje na neograničeno pokriće depozita.

6.  U slučaju spajanja odnosno pripajanja, pretvorbe društava kćeri u podružnice ili sličnih operacija deponente se obavješćuje barem mjesec dana prije nego što operacija počne proizvoditi pravni učinak, osim ako nadležno tijelo dopusti kraći rok zbog poslovne tajne ili financijske stabilnosti.

Nakon obavijesti o spajanju odnosno pripajanju ili pretvorbi ili sličnoj operaciji, deponenti imaju na raspolaganju rok od tri mjeseca da, bez obveze plaćanja penala, povuku ili u drugu kreditnu instituciju prenesu svoje prihvatljive depozite, uključujući sve obračunate kamate i naknade ako oni u trenutku operacije premašuju razinu pokrića na temelju članka 6.

7.  Države članice osiguravaju da kreditna institucija u slučaju svog povlačenja ili isključenja iz SOD-a obavijesti svoje deponente o takvom povlačenju ili isključenju u roku od mjesec dana.

8.  Ako deponent koristi internetsko bankarstvo, informacije koje trebaju biti objavljene prema ovoj Direktivi mogu se priopćiti elektroničkim putem. Kada deponent to traži, priopćavaju se u papirnatom obliku.

Članak 17.

Popis kreditnih institucija s odobrenjem za rad

1.  Države članice osiguravaju da, prilikom obavješćivanja EBA-e o odobrenjima u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive 2013/36/EU, nadležna tijela za svaku kreditnu instituciju navedu u kojem je SOD-u ona član.

2.  Prilikom objavljivanja i ažuriranja popisa kreditnih institucija s odobrenjem za rad u skladu s člankom 20. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU, EBA za svaku kreditnu instituciju navodi u kojem je SOD-u ona član.

Članak 18.

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata navedenih u članku 6. stavku 7. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje.

3.  Delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 7. mogu u svakom trenutku opozvati Europski parlament ili Vijeće. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 19.

Prijelazne odredbe

1.  Ako određeni depoziti ili kategorije depozita ili drugi instrumenti prestanu biti osigurani, djelomično ili u potpunosti, od strane SOD-a nakon prenošenja ove Direktive ili Direktive 2009/14/EZ u nacionalno pravo, države članice mogu dopustiti da depoziti i drugi instrumenti koji imaju početni datum dospijeća budu osigurani do njihova početnog datuma dospijeća ako su plaćeni ili izdani prije 2. srpnja 2014.

2.  Države članice osiguravaju da su deponenti obaviješteni o depozitima ili kategorijama depozita ili drugim instrumentima koje SOD više neće osiguravati od 3. srpnja 2015.

3.  Dok se prvi put ne postigne ciljna razina, države članice mogu primijeniti pragove iz članka 11. stavka 5. u odnosu na raspoloživa financijska sredstva.

4.  Odstupajući od članka 6. stavka 1., države članice koje su, na dan 1. siječnja 2008., predvidjele razinu pokrića između 100 000  EUR i 300 000  EUR, mogu ponovno primijeniti tu višu razinu pokrića do 31. prosinca 2018. U tom se slučaju odgovarajuće prilagođavaju ciljna razina i doprinosi kreditnih institucija.

5.  Do 3. srpnja 2019. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću i, prema potrebi, zakonodavni prijedlog u kojem navodi na koji način SOD koji djeluje u Uniji može surađivati putem europskog sustava radi sprečavanja rizika koji proizlaze iz prekograničnih aktivnosti i zaštite depozita od takvih rizika.

6.  Do 3. srpnja 2019. Komisija, u suradnji s EBA-om, dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o napretku u provedbi ove Direktive. U tom bi izvješću posebno trebalo razmotriti:

(a) ciljnu razinu na temelju osiguranih depozita, zajedno s procjenom prikladnosti određenog postotka, uzimajući u obzir propast kreditnih institucija u Uniji u prošlosti;

(b) utjecaj alternativnih mjera korištenih u skladu s člankom 11. stavkom 3. na zaštitu deponenata i dosljednost s redovnim postupkom likvidacije u bankarskom sektoru;

(c) utjecaj na raznolikost bankarskih modela;

(d) prikladnost postojeće razine pokrića za deponente; i

(e) jesu li se pitanja iz ovog podstavka rješavala na način da se očuva zaštita deponenata.

Do 3. srpnja 2019. EBA obavješćuje Komisiju o modelima izračuna i njihovoj važnosti za poslovni rizik članova. Pri obavješćivanju EBA uzima u obzir profile rizika raznih poslovnih modela.

Članak 20.

Prenošenje

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima od 1. do 4., člankom 5. stavkom 1. točkama od (d) do (k), člankom 5. stavcima 2., 3. i 4. člankom 6. stavcima od 2. do 7., člankom 7. stavcima od 4. do 9., člankom 8. stavcima od 1. do 3. i stavcima od 5. do 7. te stavkom 9., člankom 9. stavcima 2. i 3., člancima od 10. do 16., člancima 18. i 19. te Prilogom I. do 3. srpnja 2015. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 8. stavkom 4. do 31. svibnja 2016.

Ako odgovarajuća tijela nakon pomnog ispitivanja utvrde da SOD još nije u mogućnosti uskladiti se s člankom 13. do 3. srpnja 2015., relevantni zakoni i drugi propisi stupaju na snagu do 31. svibnja 2016.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje. One uključuju i izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanja na direktive stavljene izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju način upućivanja i oblik navedene izjave.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje one donose u području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 21.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 94/19/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu II., stavlja se izvan snage s učinkom od ►C2  4. srpnja 2015. ◄ , ne dovodeći u pitanje obveze država članica u odnosu na rokove za prijenos u nacionalno pravo i datume primjene direktiva određenih u Prilogu II.

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5. stavak 1. točke (a), (b) i (c), članak 6. stavak 1., članak 7. stavci od 1. do 3., članak 8. stavak 8., članak 9. stavak 1. i članak 17. primjenjuju se od 4. srpnja 2015.

Članak 23.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.




PRILOG I.



INFORMATIVNI PREDLOŽAK ZA DEPONENTA

Osnovne informacije o zaštiti depozita

Depozite u [umetnite naziv kreditne institucije] štiti:

[umetnite naziv relevantnog SOD-a] (1)

Ograničenje zaštite:

100 000  EUR po deponentu po kreditnoj instituciji (2)

[zamijenite odgovarajućim iznosom ako valuta nije EUR]

[Kada je to primjenjivo:] Sljedeći žigovi dio su vaše kreditne institucije [umetnite sve žigove koji su pod istom licencijom]

Ako u istoj kreditnoj instituciji imate više depozita:

Svi su vaši depoziti u istoj kreditnoj instituciji „agregirani”, a ukupan iznos ograničen je na 100 000  EUR [zamijenite odgovarajućim iznosom ako valuta nije EUR] (2)

Ako dijelite račun s drugom(-im) osobom(-ama):

Ograničenje od 100 000  EUR [zamijenite odgovarajućim iznosom ako valuta nije EUR] primjenjuje se na svakog deponenta zasebno (3)

Razdoblje nadoknade u slučaju propasti kreditne institucije:

7 radnih dana (4)

[zamijenite drugim rokom ako je to primjenjivo]

Valuta nadoknade:

euro [zamijenite drugom valutom kada je to primjenjivo]

Kontakt:

[Umetnite podatke za kontakt odgovarajućeg SOD-a

(adresa, telefon, e-pošta itd.)]

Više informacija:

[Umetnite internetsku stranicu relevantnog SOD-a]

Potvrda deponenta o primitku:

 

Dodatne informacije (sve ili neke od onih u nastavku)

(1)   Sustav odgovoran za zaštitu Vašeg depozita

(2)   Opće ograničenje zaštite

(3)   Ograničenje zaštite za zajedničke račune

(4)   NadoknadaOdgovorni sustav osiguranja depozita je [umetnite naziv i adresu, broj telefona, adresu e-pošte i internetsku stranicu]. On će isplatiti vaše depozite (do iznosa od 100 000  EUR [zamijenite odgovarajućim iznosom ako valuta nije EUR]) najkasnije u roku od [umetnite rok isplate kako se zahtijeva prema nacionalnom pravu], a od [31. prosinca 2023.] u roku od [7 radnih dana].[Dodajte informacije o hitnoj/privremenoj isplati ako iznos odnosno iznosi koje je potrebno isplatiti nisu raspoloživi u roku od 7 radnih dana.]Ako ne primite isplatu u tim rokovima, trebali biste stupiti u kontakt sa sustavom osiguranja depozita jer vrijeme za potraživanje nadoknade može isteći nakon proteka određenog roka. Dodatne informacije mogu se dobiti na [umetnite internetsku stranicu odgovornog sustava osiguranja depozita].Druge važne informacijeSvi deponenti koji spadaju u stanovništvo ili poduzeća u načelu su osigurani putem sustava osiguranja depozita. Izuzeća za određene depozite navedena su na internetskim stranicama odgovornog sustava osiguranja depozita. Vaša će vas kreditna institucija na zahtjev također izvijestiti o tome jesu li određeni proizvodi osigurani ili ne. Ako su depoziti osigurani, kreditna institucija to također potvrđuje na izvatku s računa.




PRILOG II.

DIO A

Direktive stavljene izvan snage, zajedno s njihovim naknadnim izmjenama (navedene u članku 21.)

Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

Direktiva 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

DIO B

Rokovi za prijenos u nacionalno zakonodavstvo (navedeni u članku 21.)



Direktiva

Rok za prijenos

94/19/EZ

1.7.1995.

2009/14/EZ

30.6.2009.

2009/14/EZ (članak 1. drugi stavak točka 3. podtočka (i)., članak 7. stavci 1.a i 3. i članak 10. stavak 1. Direktive 94/19/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ)

31.12.2010.




PRILOG III.



KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 94/19/EZ

Direktiva 2009/14/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

 
 

Članak 2. stavak 1. točka 1.

Članak 1. stavak 1.

 

Članak 2. stavak 1. točka 3.

 
 

Članak 2. stavak 1. točka 4.

Članak 1. stavak 2.

 

Članak 2. stavak 1. točka 7.

Članak 1. stavak 3.

Članak 1. stavak 1.

Članak 2. stavak 1. točka 8.

Članak 1. stavak 4.

 

Članak 2. stavak 1. točka 9-

Članak 1. stavak 5.

 

Članak 2. stavak 1. točka 10.

 
 

Članak 2. stavak 1. točke od 11. do 18.

 
 

Članak 2. stavak 2.

Članak 1. stavak 1.

 

Članak 2. stavak 3.

 
 

Članak 3.

Članak 3. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 1.

 
 

Članak 4. stavak 2.

Članak 3. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 3.

Članak 3. stavak 2.

 

Članak 4. stavak 4.

Članak 3. stavak 3.

 

Članak 4. stavci 5. i 6.

 
 

Članak 4. stavak 9.

 
 

Članak 4. stavci 10. i 11.

Članak 2.

 

Članak 5. stavak 1. točke (a), (b) i (c)

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točka 1.

 

Članak 5. stavak 1. točka (d)

 
 

Članak 5. stavak 1. točka (e)

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točka 10.

 

Članak 5. stavak 1. točka (f)

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točka 2.

 

Članak 5. stavak 1. točka (g)

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točka 5.

 

Članak 5. stavak 1. točka (h)

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točka 6.

 

Članak 5. stavak 1. točka (i).

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točke 3. i 4.

 

Članak 5. stavak 1. točka (j)

Članak 7. stavak 2., Prilog I. točka 12.

 

Članak 5. stavak 1. točka (k)

Članak 7. stavak 1.

Članak 1. stavak 3. točka (a)

Članak 6. stavak 1.

 
 

Članak 6. stavci 2. i 3.

 
 

Članak 6. stavak 4.

 

Članak 1. stavak 3. točka (a)

Članak 6. stavak 5.

Članak 7. stavak 5.

 

Članak 6. stavak 6.

 

Članak 1. stavak 3. točka (d)

Članak 6. stavak 7.

Članak 8.

 

Članak 7. stavci 1., 2. i 3.

 
 

Članak 7. stavci od 4. do 9.

Članak 10. stavak 1.

Članak 1. stavak 6. točka (a)

Članak 8. stavak 1.

 
 

Članak 8. stavci od 2. do 6.

Članak 10. stavak 4.

 

Članak 8. stavak 7.

Članak 10. stavak 5.

 

Članak 8. stavak 8.

 
 

Članak 8. stavak 9.

Članak 7. stavak 6.

 

Članak 9. stavak 1.

Članak 11.

 

Članak 9. stavak 2.

 
 

Članak 9. stavak 3.

 
 

Članci od 10. do 13.

Članak 4. stavak 1.

 

Članak 14. stavak 1.

 
 

Članak 14. stavci od 2. do 8.

Članak 6.

 

Članak 15.

Članak 9. stavak 1.

Članak 1. stavak 5.

Članak 16. stavci 1., 2. i 3.

Članak 9. stavak 2.

 

Članak 16. stavak 4.

 
 

Članak 16. stavak 5.

Članak 13.

 

Članak 17.

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 18.



( 1 ) SL C 99, 31.3.2011., str. 1.

( 2 ) Stajalište Europskog parlamenta od 16. veljače 2012. (SL C 249 E, 30.8.2013., str. 81.) i Odluka Vijeća u prvom čitanju od 3. ožujka 2014. (još nije objavljena u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 3 ) Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL L 135, 31.5.1994., str. 5.).

( 4 ) Vidjeti Prilog III.

( 5 ) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

( 6 ) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

( 7 ) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (vidjeti stranicu 190 ovog Službenog lista).

( 8 ) Direktiva 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjenama i dopunama Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita u pogledu razine pokrića i odgode isplate (SL L 68, 13.3.2009., str. 3.).

( 9 ) Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

( 10 ) Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).

( 11 ) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

( 12 ) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

( 13 ) Zajednička politička deklaracija država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjima od 28. rujna 2011. (SL C 369, 17.12.2011., str. 14.).

( 14 ) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

( 15 ) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

( 16 ) Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, 8.11.2008., str. 25.).

( 17 ) Uredba (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (SL L 331, 15.12.2010., str. 1.).