02013R0952 — HR — 12.12.2022 — 004.002
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UREDBA (EU) br. 952/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije ( L 269 10.10.2013, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
UREDBA (EU) 2016/2339 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. prosinca 2016. |
L 354 |
32 |
23.12.2016 |
|
UREDBA (EU) 2019/474 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 19. ožujka 2019. |
L 83 |
38 |
25.3.2019 |
|
UREDBA (EU) 2019/632 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. travnja 2019. |
L 111 |
54 |
25.4.2019 |
|
UREDBA (EU) 2022/2399 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. studenoga 2022. |
L 317 |
1 |
9.12.2022 |
Koju je ispravio:
UREDBA (EU) br. 952/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 9. listopada 2013.
o Carinskom zakoniku Unije
(preinačena)
SADRŽAJ |
|
GLAVA I. |
OPĆE ODREDBE |
POGLAVLJE 1. |
Područje primjene carinskog zakonodavstva, misija carina i definicije |
POGLAVLJE 2. |
Prava i obveze osoba u vezi s carinskim zakonodavstvom |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
POGLAVLJE 3. |
Konverzija valute i rokovi |
GLAVA II. |
ČIMBENICI NA TEMELJU KOJIH SE PRIMJENJUJE UVOZNA ILI IZVOZNA CARINA I DRUGE MJERE U VEZI S TRGOVINOM ROBOM |
POGLAVLJE 1. |
Zajednička carinska tarifa i razvrstavanje robe u Carinsku tarifu |
POGLAVLJE 2. |
Podrijetlo robe |
|
|
|
|
|
|
POGLAVLJE 3. |
Vrijednost robe u carinske svrhe |
GLAVA III. |
CARINSKI DUG I OSIGURANJA |
POGLAVLJE 1. |
Nastanak carinskog duga |
|
|
|
|
|
|
POGLAVLJE 2. |
Osiguranje za carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati |
POGLAVLJE 3. |
Naplata, plaćanje, povrat i otpust iznosa uvozne ili izvozne carine |
|
|
|
|
|
|
POGLAVLJE 4. |
Gašenje carinskog duga |
GLAVA IV. |
ROBA UNESENA NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE |
POGLAVLJE 1. |
Ulazna skraćena deklaracija |
POGLAVLJE 2. |
Dolazak robe |
|
|
|
|
|
|
GLAVA V. |
OPĆA PRAVILA O CARINSKOM STATUSU, STAVLJANJU ROBE U CARINSKI POSTUPAK, PROVJERI, PUŠTANJU I RASPOLAGANJU ROBOM |
POGLAVLJE 1. |
Carinski status robe |
POGLAVLJE 2. |
Stavljanje robe u carinski postupak |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
POGLAVLJE 3. |
Provjera i puštanje robe |
|
|
|
|
POGLAVLJE 4. |
Raspolaganje robom |
GLAVA VI. |
PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET I OSLOBOĐENJE OD UVOZNE CARINE |
POGLAVLJE 1. |
Puštanje u slobodni promet |
POGLAVLJE 2. |
Oslobođenje od uvoznih carina |
|
|
|
|
GLAVA VII. |
POSEBNI POSTUPCI |
POGLAVLJE 1. |
Opće odredbe |
POGLAVLJE 2. |
Provoz |
|
|
|
|
POGLAVLJE 3. |
Smještaj |
|
|
|
|
|
|
POGLAVLJE 4. |
Posebna uporaba |
|
|
|
|
POGLAVLJE 5. |
Prerada |
|
|
|
|
|
|
GLAVA VIII. |
ROBA KOJA SE IZNOSI IZ CARINSKOG PODRUČJA UNIJE |
POGLAVLJE 1. |
Formalnosti prije izlaska robe |
POGLAVLJE 2. |
Formalnosti kod izlaska robe |
POGLAVLJE 3. |
Izvoz i ponovni izvoz |
POGLAVLJE 4. |
Izlazna skraćena deklaracija |
POGLAVLJE 5. |
Obavijest o ponovnom izvozu |
POGLAVLJE 6. |
Oslobođenje od izvozne carine |
GLAVA IX. |
ELEKTRONIČKI SUSTAVI, POJEDNOSTAVLJENJA, DELEGIRANJE OVLASTI, POSTUPAK ODBORA I ZAVRŠNE ODREDBE |
POGLAVLJE 1. |
Razvoj elektroničkih sustava |
POGLAVLJE 2. |
Pojednostavljenja u primjeni carinskog zakonodavstva |
POGLAVLJE 3. |
Delegiranje ovlasti i postupak odbora |
POGLAVLJE 4. |
Završne odredbe |
PRILOG |
KORELACIJSKA TABLICA |
GLAVA I.
OPĆE ODREDBE
POGLAVLJE 1.
Područje primjene carinskog zakonodavstva, misija carina i definicije
Članak 1.
Predmet i područje primjene
Ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i konvencije te zakonodavstvo Unije u ostalim područjima, Zakonik se primjenjuje ujednačeno na cijelom carinskom području Unije.
Članak 2.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. kojima se preciziraju odredbe carinskog zakonodavstva i njihovo pojednostavljenje u pogledu carinske deklaracije, ►C2 dokazivanja carinskog statusa, uporabe postupka unutarnjeg provoza Unije, u mjeri u kojoj se time ◄ ne utječe na pravilnu primjenu odgovarajućih fiskalnih mjera koje se primjenjuju na trgovinu robom Unije iz članka 1. stavka 3. Ti akti mogu se odnositi na posebne okolnosti u vezi s trgovinom robom Unije koja uključuje samo jednu državu članicu.
Članak 3.
Misija carinskih tijela
Carinska tijela prvenstveno su odgovorna za nadzor nad međunarodnom trgovinom Unije, pridonoseći na taj način pravednoj i otvorenoj trgovini, provedbi vanjskih aspekata unutarnjeg tržišta, zajedničke trgovinske politike i ostalih zajedničkih politika Unije koje imaju utjecaj na trgovinu i na opću sigurnost lanca opskrbe. Carinska tijela provode mjere koje su posebno namijenjene sljedećem:
zaštiti financijskih interesa Unije i njezinih država članica;
zaštiti Unije od nepravedne i nezakonite trgovine, a podržavanju zakonitih poslovnih aktivnosti;
osiguravanju sigurnosti i zaštite Unije i njezinih stanovnika te zaštite okoliša, ako je potrebno uz blisku suradnju s ostalim nadležnim tijelima, i
održavanju primjerene ravnoteže između carinske provjere i omogućavanja zakonite trgovine.
Članak 4.
Carinsko područje
Carinsko područje Unije uključuje sljedeća državna područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutrašnje vode i zračni prostor:
Sljedeća područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutrašnje vode i zračni prostor, koji su smješteni izvan državnih područja država članica, uzimajući u obzir konvencije i ugovore koji se na njih primjenjuju, smatraju se dijelom carinskog područja Unije:
FRANCUSKA
Područje Monaka, kako se definira u Carinskoj konvenciji potpisanoj u Parizu 18. svibnja 1963. (Journal Officiel de la République française – Službeni list Francuske Republike – od 27. rujna 1963., str. 8679.);
CIPAR
Područje suverenih vojnih baza Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia, kako je definirano u Ugovoru koji se odnosi na osnivanje Republike Cipra, potpisanom u Nikoziji 16. kolovoza 1960. (United Kingdom Treaty Series No 4 (1961) Cmnd. 1252).
Članak 5.
Definicije
Za potrebe ovog Zakonika, primjenjuju se sljedeće definicije:
„carinska tijela” znači carinske uprave država članica koje su odgovorne za primjenu carinskog zakonodavstva i sva ostala nadležna tijela koja prema nacionalnom pravu imaju ovlasti primijeniti određene carinske propise;
„carinsko zakonodavstvo” znači skup zakona koji se sastoji od sljedećeg:
Zakonika i odredbi koje ga dopunjuju ili provode i donesene su na razini Unije ili na nacionalnoj razini;
Zajedničke carinske tarife;
propisa koji uspostavljaju sustav Unije za oslobođenje od carina;
međunarodnih sporazuma koji sadrže carinske odredbe, u mjeri u kojoj se primjenjuju u Uniji;
Uredbe (EU) 2022/2399 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) i odredbi koje je dopunjuju ili provode;
„carinske provjere” znači posebne radnje koje obavljaju carinska tijela kako bi osigurala poštovanje carinskog zakonodavstva i drugog zakonodavstva koje regulira ulazak, izlazak, provoz, kretanje, smještaj i uporabu robe u posebne svrhe koja se kreće između carinskog područja Unije i zemalja ili područja izvan tog područja, te prisutnost i kretanje robe koja nije roba Unije unutar carinskog područja Unije i robe koje je stavljena u ►C2 postupak uporabe u posebne svrhe ◄ ;
„osoba” znači fizička osoba, pravna osoba i svako udruženje osoba koje nije pravna osoba, ali kojem pravo Unije ili nacionalno pravo priznaje sposobnost poduzimanja pravnih radnji;
„gospodarski subjekt” znači osoba koja je tijekom svojeg poslovanja uključena u aktivnosti koje pokriva carinsko zakonodavstvo;
„carinski zastupnik” znači bilo koja osoba koju imenuje druga osoba da obavlja radnje i formalnosti koje se zahtijevaju prema carinskom zakonodavstvu u poslovanju s carinskim tijelima;
„rizik” znači vjerojatnost i učinak događaja koji se događa, u vezi s ulaskom, izlaskom, provozom, kretanjem ili uporabom u posebne svrhe robe koja se kreće između carinskog područja Unije i zemalja ili područja izvan tog područja i u vezi s prisutnošću unutar carinskog područja Unije robe koja nije roba Unije, koji bi mogao:
spriječiti ispravnu primjenu mjera Unije ili nacionalnih mjera;
dovesti u pitanje financijske interese Unije i njezinih država članica, ili
predstavljati prijetnju za sigurnost i zaštitu Unije i njezinih stanovnika, zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, okoliša ili potrošača;
„carinske formalnosti” znači sve radnje koje osoba i carinska tijela moraju obaviti kako bi poštovali carinsko zakonodavstvo;
„ulazna skraćena deklaracija” znači radnja kojom osoba obavješćuje carinska tijela, u propisanom obliku i na propisani način, unutar određenog roka, da će se roba unijeti u carinsko područje Unije;
„izlazna skraćena deklaracija” znači radnja kojom osoba obavješćuje carinska tijela, u propisanom obliku i na propisani način, unutar određenog roka, da će se roba iznijeti iz carinskog područja Unije;
„deklaracija za privremeni smještaj” znači radnja kojom osoba navodi u propisanom obliku i na propisani način, da je roba u privremenom smještaju;
„carinska deklaracija” znači radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu stavi u određeni carinski postupak, po potrebi uz naznaku posebnih postupaka koje je potrebno primijeniti;
„deklaracija za ponovni izvoz” znači radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu koja nije roba Unije, uz izuzetak robe koja se nalazi u slobodnoj zoni ili privremenom smještaju, iznese iz carinskog područja Unije;
„obavijest o ponovnom izvozu” znači radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu koja nije roba Unije, a nalazi se u slobodnoj zoni ili privremenom smještaju, iznese izvan carinskog područja Unije;
„deklarant” znači osoba koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu u svoje ime ili osobe u čije ime se takva deklaracija ili obavijest podnose;
„carinski postupak” znači bilo koji od sljedećih postupaka u koji se roba može staviti u skladu sa Zakonikom:
puštanje u slobodni promet;
posebni postupci;
izvoz;
„privremeni smještaj” znači situacija u kojoj je roba koja nije roba Unije privremeno smještena pod carinski nadzor u razdoblju između podnošenja carini i stavljanja u carinski postupak ili ponovni izvoz;
„carinski dug” znači obveza osobe da plati iznos uvozne ili izvozne carine koja se primjenjuje na određenu robu prema carinskom zakonodavstvu na snazi;
„dužnik” znači bilo koja osoba koja je odgovorna za carinski dug;
„uvozne carine” znači carine koje se plaćaju pri uvozu robe;
„izvozne carine” znači carine koje se plaćaju pri izvozu robe;
„carinski status” znači status robe kao robe Unije ili robe koja nije roba Unije;
„roba Unije” znači roba koja potpada pod bilo koju od sljedećih kategorija:
roba koja je u cijelosti dobivena na carinskom području Unije i ne sadrži robu koja je uvezena iz zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije;
roba koja je unesena u carinsko područje Unije iz zemalja ili područja izvan tog područja i koja je puštena u slobodni promet;
roba dobivena ili proizvedena u carinskom području Unije, ili isključivo iz robe iz točke (b) ili iz robe iz točaka (a) i (b);
„roba koja nije roba Unije” znači druga roba od one koja se navodi u točki 23. ili ona koja je izgubila carinski status kao roba Unije;
„upravljanje rizikom” znači sustavno prepoznavanje rizika, uključujući kroz nasumične provjere i primjena svih potrebnih mjera za ograničavanje izlaganja riziku;
„puštanje robe” znači radnja kojom carinska tijela stavljaju robu na raspolaganje u svrhe koje su određene za carinski postupak u kojem se roba nalazi;
„carinski nadzor” znači djelovanje koju carinska tijela općenito poduzimaju s ciljem osiguranja poštovanja carinskog zakonodavstva i, po potrebi, ostalih odredaba koje se primjenjuju na robu koja podliježe takvoj radnji;
„povrat” znači refundiranje iznosa uvozne ili izvozne carine koja je bila plaćena;
„otpust” znači odustajanje od obveze na plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji nije bila plaćena;
„prerađeni proizvodi” znači roba koja se stavlja u postupak prerade i koja je prošla proizvodne radnje;
„osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije” znači:
u slučaju fizičke osobe, svaka osoba koja ima uobičajeno boravište na carinskom području Unije;
u slučaju pravne osobe ili udruženja osoba, svaka osoba koja ima registrirani ured, glavno sjedište ili trajni poslovni nastan na carinskom području Unije;
„trajni poslovni nastan” znači stalno mjesto poslovanja, na kojem su stalno prisutni ◄ potrebni ljudski i tehnički resursi i preko kojih se radnje osobe u vezi s carinom provode u cijelosti ili djelomično;
„podnošenje robe carini” znači obavješćivanje carinskih tijela o dolasku robe u carinski ured ili na drugo mjesto koje su carinska tijela odredila ili odobrila i dostupnost te robe za carinsku provjeru;
„posjednik robe” znači osoba koja je vlasnik robe ili koja ima slično pravo na raspolaganje robom ili fizičku kontrolu nad robom;
„mjere trgovinske politike” znači netarifne mjere, koje su uvedene kao dio zajedničke trgovinske politike, u obliku odredaba Unije koje reguliraju međunarodnu trgovinu robom;
„proizvodne radnje” znači:
obrada robe, uključujući postavljanje, sastavljanje ili ugradnju u drugu robu;
prerada robe;
uništenje robe;
popravak robe, uključujući obnavljanje i osposobljavanje;
korištenje robe koja se ne nalazi u prerađenim proizvodima, ali koja omogućava ili olakšava proizvodnju tih proizvoda, čak i ako je u potpunosti ili djelomično iskorištena u postupku (pomoćni uređaji za proizvodnju);
„normativ proizvodnje” znači količina ili postotak prerađenih proizvoda koji se dobivaju iz prerade određene količine robe koja je stavljena u postupak prerade;
„odluka” znači svaka radnja kojom carinska tijela u skladu s carinskim zakonodavstvom donose odluku o određenom slučaju i koja proizvodi učinke za dotičnu osobu ili osobe;
„prijevoznik” znači:
u kontekstu ulaska, osoba koja unosi robu u carinsko područje Unije ili koja preuzima odgovornost za prijevoz robe u carinsko područje Unije. Međutim,
u slučaju kombiniranog prijevoza, „prijevoznik” znači osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom koje se, nakon što je ušlo na carinsko područje Unije, kreće samostalno kao aktivno prijevozno sredstvo;
u slučaju pomorskog ili zračnog prijevoza u okviru ugovora o raspodjeli prostora plovila ili ugovornog aranžmana ◄ , „prijevoznik” znači osoba koja sklapa ugovor i izdaje teretnicu ili zračni tovarni list za stvarni prijevoz robe u carinsko područje Unije;
u kontekstu izlaska, osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije ili koja preuzima odgovornost za prijevoz robe iz carinskog područja Unije. Međutim:
u slučaju kombiniranog prijevoza, kada aktivno prijevozno sredstvo koje napušta carinsko područje Unije samo prevozi drugo prijevozno sredstvo koje se, nakon stizanja aktivnog prijevoznog sredstva na svoje odredište, kreće samostalno kao aktivno prijevozno sredstvo, „prijevoznik” znači osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom koje se, nakon napuštanja carinskog područja Unije i stizanja na svoje odredište, kreće samostalno;
u slučaju pomorskog ili zračnog prijevoza u okviru ugovora o raspodjeli prostora plovila ili ugovornog aranžmana ◄ , „prijevoznik” znači osoba koja sklapa ugovor i izdaje teretnicu ili zračni tovarni list za stvarni prijevoz robe iz carinskog područja Unije;
„kupovna provizija” znači naknada koju uvoznik plaća zastupniku za to što ga zastupa u kupnji robe kojoj se određuje vrijednost.
POGLAVLJE 2.
Prava i obveze osoba u vezi s carinskim zakonodavstvom
Članak 6.
Sredstva za razmjenu i pohranu informacija i zajednički zahtjevi u pogledu podataka
Sredstva za razmjenu i pohranu informacija koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka iz stavka 1. mogu se koristiti na sljedeći način:
stalno, kada je to opravdano vrstom prometa ili kada uporaba tehnika elektroničke obrade podataka nije primjerena za dotične carinske formalnosti;
privremeno, u slučaju privremenog pada sustava računalne obrade podataka carinskih tijela ili gospodarskih subjekata;
Takva odluka o odstupanju opravdava se posebnom situacijom države članice koja ga traži i odstupanje se dodjeljuje za određeno razdoblje. Odstupanje se periodično provjerava i može se produljiti za daljnja određena razdoblja na temelju dodatnog zahtjeva države članice kojoj je upućeno. Odstupanje se opoziva kada više nije opravdano.
Odstupanje ne utječe na razmjenu informacija između države članice kojoj je upućeno i drugih država članica kao ni na izmjenu i pohranu informacija u drugim državama članicama za potrebe primjene carinskog zakonodavstva.
Članak 7.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
zajedničkih zahtjeva u pogledu podataka iz članka 6. stavka 2., uzimajući u obzir potrebu ispunjavanja carinskih formalnosti propisanih carinskim zakonodavstvom te prirodu i svrhu razmjene i pohrane informacija iz članka 6. stavka 1.;
posebnih slučajave u kojima se, u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a) mogu koristiti sredstva za razmjenu i pohranu informacija koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka;
vrste informacija i podataka koji se trebaju nalaziti u evidencijama iz članka 148.h stavka 4. i članka 214. stavka 1.
Članak 8.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija, putem provedbenih akata, određuje:
gdje je to potrebno, oblik i oznaku zajedničkih zahtjeva u pogledu podataka iz članka 6. stavka 2.;
postupovna pravila o razmjeni i pohrani informacija koje se mogu izvršavati sredstvima koje nisu tehnike elektroničke obrade podataka iz članka 6. stavka 3.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 285. stavka 2.
Članak 9.
Registracija
Ako se osobe iz prvog podstavka moraju registrirati, primjenjuje se sljedeće:
ako imaju poslovni nastan na carinskom području Unije registriraju se kod carinskih tijela koja su nadležna za mjesto njihovog poslovnog nastana;
ako nemaju poslovni nastan na carinskom području Unije, registriraju se kod carinskih tijela koja su nadležna za mjesto na kojemu su prvo podnijeli deklaraciju ili zatražili odluku.
Članak 10.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
slučajeva iz članka 9. stavka 2., kada se gospodarski subjekti koji nemaju poslovni nastan na carinskom području Unije moraju registrirati kod carinskih tijela;
slučajeva iz članka 9. stavka 3. prvog podstavka, kada se osobe koje nisu gospodarski subjekti moraju registrirati kod carinskih tijela;
slučajeva iz članka 9. stavka 4., kada carinska tijela poništavaju registraciju.
Članak 11.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje carinsko tijelo nadležno za registraciju iz članka 9.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 12.
Priopćavanje informacija i zaštita podataka
Međutim, takve se informacije mogu otkriti bez dozvole ako su carinska tijela obvezna ili ovlaštena to učiniti temeljem važećih odredaba, posebno u vezi sa zaštitom podataka ili u vezi s pravnim postupcima.
Članak 13.
Razmjena dodatnih informacija između carinskih tijela i gospodarskih subjekata
Članak 14.
Informacije koje pružaju carinska tijela
Članak 15.
Informacije koje se pružaju carinskim tijelima
Podnošenjem carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu koje osoba podnosi carinskim tijelima ili pri podnošenju zahtjeva za odobrenje ili neku drugu odluku, dotična je osoba odgovorna za sve sljedeće:
točnost i potpunost informacija koje se navode u deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu;
vjerodostojnost, točnost i valjanost svih dokumenata koji se prilažu deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu;
ako je potrebno, ispunjenje svih obveza koje se odnose na stavljanje dotične robe u predmetni carinski postupak ili na obavljanje odobrenih radnji.
Prvi podstavak primjenjuje se i na pružanje svih informacija u bilo kojem drugom obliku koje carinska tijela zahtijevaju ili koje im se pružaju.
Ako deklaraciju ili obavijest ili zahtjev podnosi ili informacije daje carinski zastupnik dotične osobe, kako je navedeno u članku 18., taj carinski zastupnik također je vezan obvezama koje su navedene u prvom podstavku ovog stavka.
Članak 16.
Elektronički sustavi
Članak 17.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje tehničke mjere za razvoj, održavanje i korištenje elektroničkih sustava iz članka 16. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 18.
Carinski zastupnik
Takvo zastupanje može biti izravno, u kojem slučaju carinski zastupnik djeluje u ime i za račun druge osobe ili neizravno, u kojem slučaju carinski zastupnik djeluje u svoje ime, ali za račun druge osobe.
Od toga se zahtjeva oslobađa, osim ako je propisano drukčije, ako carinski zastupnik djeluje za račun osoba koje ne moraju imati poslovni nastan unutar carinskog područja Unije.
Članak 19.
Opunomoćivanje
Osobe koje ne navedu da djeluju kao carinski zastupnik ili koje navedu da djeluju kao carinski zastupnik bez punomoći da tako djeluju, smatraju se da djeluju u svoje ime i za svoj račun.
U posebnim slučajevima, carinska tijela ne zahtijevaju prilaganje takvog dokaza.
Članak 20.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
slučajeva kada se oslobođenje iz članka 18. stavka 2. drugog podstavka ne primjenjuje;
slučajeva kada carinska tijela ne zahtijevaju dokaz o punomoći iz članka 19. stavka 2. prvog podstavka.
Članak 21.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o dodjeli i dokazivanju prava iz članka 18. stavka 3.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 22.
Odluke koje se donose na temelju zahtjeva
Donošenje odluke također se može zahtijevati te se odluka može odnositi na nekoliko osoba, u skladu s uvjetima utvrđenima u carinskom zakonodavstvu.
Osim ako je drukčije predviđeno, nadležno carinsko tijelo jest ono iz mjesta na kojem se drži ili je dostupna glavna računovodstvena evidencija podnositelja zahtjeva u carinske svrhe i gdje se treba obavljati barem dio radnji koje trebaju biti obuhvaćene odlukom.
Ako carinska tijela utvrde da zahtjev sadrži sve informacije koje su im potrebne za donošenje odluke, o prihvaćanju obavješćuju podnositelja zahtjeva u roku navedenom u prvom podstavku.
Ako carinska tijela nisu u mogućnosti udovoljiti roku za donošenje odluke, ona obavješćuju podnositelja zahtjeva o toj činjenici prije isteka tog roka, navodeći razloge i naznačujući daljnje razdoblje koje smatraju potrebnim kako bi se donijela odluka. Osim ako je drukčije predviđeno, to daljnje razdoblje ne prelazi 30 dana.
Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, carinska tijela mogu produljiti rok za donošenje odluke propisan carinskim zakonodavstvom kada podnositelj zahtjeva zatraži produljenje radi izvršavanja prilagodbi kako bi osigurao ispunjenje uvjeta i kriterija. O tim prilagodbama i daljnjem razdoblju koje je potrebno za njihovo izvršavanje obavješćuju se carinska tijela koja odlučuju o produljenju.
Prvi podstavak ne primjenjuje se ni u jednom od sljedećih slučajeva:
kada se odnosi na odluku iz članka 33. stavka 1.;
u slučaju odbijanja povlastice carinskih kvota kada je dosegnut određeni opseg carinskih kvota iz članka 56. stavka 4. prvog podstavka;
kada tako zahtijeva narav ili razina prijetnje za sigurnost i zaštitu Unije i njezinih stanovnika, zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, okoliša ili potrošača;
kada odluka ima za cilj osiguranje provedbe druge odluke na koju se primijenio prvi podstavak, ne dovodeći u pitanje pravo dotične države članice;
ako bi dovela u pitanje istrage koje su započete u borbi protiv prijevare;
u drugim posebnim slučajevima.
Članak 23.
Upravljanje odlukama koje se donose na temelju zahtjeva
U posebnim slučajevima, carinska tijela provode sljedeće:
ponovo procjenjuju odluku;
suspendiraju odluku koju ne treba poništiti, opozvati ili izmijeniti.
Članak 24.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
izuzetaka od članka 22. stavka 1. trećeg podstavka;
uvjeta za prihvaćanje zahtjeva navedenih u članku 22. stavku 2.;
roka za donošenje određene odluke, uključujući moguće produljenje tog roka u skladu s člankom 22. stavkom 3.;
slučajeva iz članka 22. stavka 4., kada odluka proizvodi učinke od dana koji je različit od dana na koji je podnositelj zahtjeva primio ili se smatra da je primio odluku;
slučajeva iz članka 22. stavka 5., kada odluka nije valjana bez vremenskog ograničenja;
trajanja razdoblja iz članka 22. stavka 6. prvog podstavka;
određenih slučajeva iz članka 22. stavka 6. drugog podstavka točke (f) kada se podnositelju zahtjeva ne daje prilika da izrazi svoje stajalište;
slučajeva i pravila za ponovnu procjenu i suspendiranje odluka u skladu s člankom 23. stavkom 4.;
Članak 25.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za:
podnošenje i prihvaćanje zahtjeva za odluku, iz članka 22. stavaka 1. i 2.;
donošenje odluke iz članka 22., uključujući, po potrebi, savjetovanje s dotičnim državama članicama;
praćenje odluke u skladu s člankom 23.a stavkom 5.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 26.
Valjanost odluka na cijelom području Unije
Osim u slučajevima kada je učinak odluke ograničen na jednu ili više država članica, odluke koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva valjane su na cijelom carinskom području Unije.
Članak 27.
Poništenje povoljnih odluka
Carinska tijela poništavaju odluku koja je povoljna za korisnika odluke, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
odluka je donesena na temelju netočnih ili nepotpunih informacija;
korisnik odluke je znao ili je opravdano trebao znati da su informacije netočne ili nepotpune;
ako bi odluka bila drugačija da su informacije bile točne ili potpune.
Članak 28.
Opoziv i izmjena povoljnih odluka
Povoljna odluka opoziva se ili mijenja ako, u slučajevima različitim od onih navedenih u članku 27.:
jedan ili više uvjeta za donošenje te odluke nisu bili ili više nisu ispunjeni; ili
na zahtjev korisnika odluke.
Međutim, u iznimnim slučajevima, kada legitimni interesi korisnika odluke tako zahtijevaju, carinska tijela mogu odgoditi do jedne godine dan na koji opoziv ili izmjena proizvode učinke. Taj se dan navodi u odluci o opozivu ili izmjeni odluke.
Članak 29.
Odluke koje se donose bez prethodnog zahtjeva
Osim kad carinsko tijelo djeluje kao pravosudno tijelo, članak 22. stavci 4., 5., 6. i 7., članak 23. stavak 3. i članci 26., 27. i 28. primjenjuju se i na odluke koje donose carinska tijela bez prethodnog zahtjeva od strane dotične osobe.
Članak 30.
Ograničenja koja se odnose na odluke o robi koja je stavljena u carinski postupak ili u privremeni smještaj
Osim kada to zatraži dotična osoba, opoziv, izmjena ili suspenzija povoljne odluke ne utječe na robu koja je, u trenutku kada opoziv, izmjena ili suspenzija proizvode učinke, već stavljena i još se uvijek nalazi u carinskom postupku ili u privremenom smještaju na temelju opozvane, izmijenjene ili suspendirane odluke.
Članak 31.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
slučajeva iz članka 28. stavka 2. kada se povoljna odluka koja je upućena na više osoba može opozvati također u pogledu osoba koje nisu osoba koja ne uspije ispuniti obvezu koja joj je tom odlukom nametnuta;
iznimnih slučajeva kad carinska tijela mogu odgoditi dan od kojeg opoziv ili izmjena proizvode učinke u skladu člankom 28. stavkom 4. drugim podstavkom.
Članak 32.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za poništenje, opoziv ili izmjenu povoljnih odluka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 33.
Odluke koje se odnose na obvezujuće informacije
Takav zahtjev ne prihvaća se ni u jednoj od sljedećih okolnosti:
ako je zahtjev predan ili je već bio predan u istom ili nekom drugom carinskom uredu te ga predaje korisnik odluke ili se predaje za njegov račun u vezi s istom robom te, za odluke o OIP-u, pod istim okolnostima koje utvrđuju stjecanje podrijetla;
ako se zahtjev ne odnosi ni na kakvu predviđenu uporabu odluke o OTI-u ili OIP-u ili predviđenu uporabu carinskog postupka.
Odluke o OTI-u ili OIP-u obvezujuće su samo u odnosu na razvrstavanje u Carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla robe:
za carinska tijela u odnosu na korisnika odluke, samo u odnosu na robu za koju su obavljene carinske formalnosti, nakon dana od kojeg takva odluka proizvodi učinke.
za korisnika odluke u odnosu na carinska tijela, od dana na koji on primi ili se smatra da je primio obavijest o odluci.
Za primjenu odluka o OTI-u ili OIP-u u kontekstu određenog carinskog postupka, korisnik odluke mora biti u stanju dokazati da:
u slučaju odluke o OTI-u, roba koja je deklarirana u svakom pogledu odgovara onoj opisanoj u odluci;
u slučaju odluke o OIP-u, dotična roba i okolnosti koje utvrđuju stjecanje podrijetla u svakom pogledu odgovaraju robi i okolnostima opisanima u odluci.
Članak 34.
Upravljanje odlukama koje se odnose na obvezujuće informacije
Odluka o OTI-u prestaje biti valjana prije kraja razdoblja iz članka 33. stavka 3. ako više nije u skladu s pravom, kao posljedica jednog od sljedećih razloga:
donošenja izmjene nomenklatura iz članka 56. stavka 2. točaka (a) i (b);
donošenja mjera iz članka 57. stavka 4.;
s učinkom od dana primjene takve izmjene ili mjera.
Odluka o OIP-u prestaje biti valjana prije kraja razdoblja iz članka 33. stavka 3. u svakom od sljedećih slučajeva:
kada je donesena uredba ili sklopljen sporazum Unije koji se primjenjuje u Uniji i odluka o OIP-u više nije sukladna tako utvrđenom pravu, s učinkom od dana primjene te uredbe ili sporazuma;
kada više nije u skladu sa Sporazumom o pravilima o podrijetlu u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ili s pojašnjenjima ili mišljenjem o podrijetlu donesenim za tumačenje tog sporazuma, s učinkom od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije.
Carinska tijela opozivaju odluke o OTI-u:
kada više nisu sukladne s tumačenjem neke od nomenklatura iz članka 56. stavka 2. točaka (a) i (b) kao rezultat:
objašnjenjâ iz članka 9. stavka 1. točke (a) druge alineje Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi ( 2 ) s učinkom od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije;
presude Suda Europske unije, s učinkom od dana objave operativnog dijela presude u Službenom listu Europske unije;
odluka o razvrstavanju, mišljenja o razvrstavanju ili izmjena objašnjenja nomenklature Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označivanja robe donesenih od strane organizacije uspostavljene Konvencijom o Vijeću za carinsku suradnju sastavljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950., s učinkom od dana objave Komunikacije Komisije u seriji „C”Službenog lista Europske unije; ili
u drugim posebnim slučajevima.
Odluke o OIP-u opozivaju se:
kada više nisu u sukladne s presudom Suda Europske unije, s učinkom od dana objave operativnog dijela te presude u Službenom listu Europske unije; ili
u drugim posebnim slučajevima.
Produljena primjena iz prvog podstavka ne premašuje šest mjeseci od dana na koji je odluka o OTI-u ili OPI-u prestala biti valjana ili je opozvana. Međutim, mjera iz članka 57. stavka 4. ili članka 67. može isključiti tu produljenu primjenu ili odrediti kraće razdoblje. U slučaju proizvoda za koje je uvozno ili izvozno uvjerenje predano kada se obavljaju carinske formalnosti, razdoblje od 6 mjeseci zamjenjuje se razdobljem valjanosti uvjerenja.
Kako bi mogao koristiti produljenu primjenu odluke o OTI-u ili OIP-u, korisnik odluke podnosi zahtjev carinskom tijelu koje je donijelo odluku u roku od 30 dana od dana na koji prestaje biti valjana ili je opozvana, navodeći količine za koje je razdoblje produljene primjene zatraženo i državu članicu ili države članice u kojima će roba biti carinjena u razdoblju produljene primjene. To carinsko tijelo donosi odluku o produljenoj primjeni i obavješćuje korisnika bez odlaganja, a najkasnije 30 dana od dana na koji primi sve informacije potrebne za donošenje te odluke.
Komisija obavješćuje carinska tijela u slučaju:
kada je suspendirano donošenje odluka o OTI-u i OIP-u za robu za koju nije osigurano ispravno i ujednačeno razvrstavanje u Carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla;
kada se suspenzija iz točke (a) povlači.
Članak 35.
Odluke o obvezujućim informacijama u pogledu drugih čimbenika
U posebnim slučajevima carinska tijela na zahtjev donose odluke u vezi obvezujućih informacija u pogledu drugih čimbenika iz glave II. na temelju kojih se primjenjuju uvozne ili izvozne carine i druge mjere u vezi s trgovinom robom.
Članak 36.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
posebnih slučajeva iz članka 34. stavka 7. točke (b) i stavka 8. točke (b) kada se opozivaju odluke o OTI-u i OIP-u;
slučajeva iz članka 35. kada se odluke o obvezujućim informacijama donose u pogledu drugih čimbenika na temelju kojih se primjenjuju uvozne ili izvozne carine i druge mjere u vezi s trgovinom robom.
Članak 37.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za:
primjenu odluke o OTI-u ili OIP-u nakon što prestane biti valjana ili je opozvana, u skladu s člankom 34. stavkom 9.;
obavješćivanje carinskih tijela od strane Komisije u skladu s člankom 34. stavkom 10. točkama (a) i (b);
primjenu odluka iz članka 35., utvrđenih u skladu s člankom 36. točkom (b), nakon što prestanu biti valjane;
suspenziju odluka iz članka 35., utvrđenih u skladu s člankom 36. točkom (b), te za obavješćivanje carinskih tijela o suspenziji ili povlačenju suspenzije.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Komisija putem provedbenih akata donosi odluke kojima od država članica traži opoziv:
odluka iz članka 34. stavka 11.;
odluka iz članka 35., utvrđenih u skladu s člankom 36. točkom (b).
Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 285. stavka 2.
Ako je mišljenje odbora iz članka 285. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 285. stavak 6.
Članak 38.
Zahtjev i odobrenje
Carinska tijela, po potrebi nakon savjetovanja s drugim nadležnim tijelima, dodjeljuju takav status, koji podliježe praćenju.
Status ovlaštenoga gospodarskog subjekta sastoji se od sljedećih vrsta odobrenja:
za ovlaštenoga gospodarskog subjekta za carinsko pojednostavljenje koje omogućuje korisniku odobrenja korištenje određenih pojednostavljenja u skladu s carinskim zakonodavstvom; ili
za ovlaštenoga gospodarskog subjekta za sigurnost i zaštitu koje omogućuje korisniku odobrenja pojednostavljenja koja se odnose na sigurnost i zaštitu.
Članak 39.
Odobrenje statusa
Kriteriji za odobrenje statusa „ovlaštenoga gospodarskog subjekta” su sljedeći:
nepostojanje ikakve teške povrede ili ponovljene povrede carinskog zakonodavstva i poreznih pravila, uključujući nepostojanje teških kaznenih djela povezanih s gospodarskim aktivnostima podnositelja zahtjeva;
dokazivanje, od strane podnositelja zahtjeva, visoke razine kontrole vlastitih djelovanja i protoka robe kroz sustav upravljanja trgovinskim, i ako je potrebno, transportnim evidencijama koji omogućuje odgovarajuće carinske provjere;
financijska solventnost koja se smatra dokazanom kada podnositelj ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike dotične poslovne aktivnosti;
u vezi s odobrenjem iz članka 38. stavka 2. točke (a), praktični standardi za osposobljenost ili stručne kvalifikacije koje su izravno povezane s aktivnostima koje se obavljaju;
u vezi s odobrenjem iz članka 38. stavka 2. točke (b), odgovarajući standardi sigurnosti i zaštite za koje se smatra da su zadovoljeni kada podnositelj zahtjeva dokaže da poduzima odgovarajuće mjere koje osiguravaju sigurnost i zaštitu međunarodnog lanca opskrbe uključujući područja fizičkog integriteta i kontrole pristupa, logističkih postupaka i rukovanja određenom vrstom robe, osoblja i utvrđivanja njegovih poslovnih partnera.
Članak 40.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
pojednostavljenja iz članka 38. stavka 2. točke (a);
pojednostavljenja iz članka 38. stavka 2. točke (b);
povlaštenijeg tretmana iz članka 38. stavka 6.
Članak 41.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi načine za primjenu kriterija iz članka 39.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 42.
Primjena sankcija
Ako se primjenjuju administrativne sankcije, one mogu, među ostalim, imati jedan od sljedećih oblika ili oba:
novčanu kaznu koju naplaćuju carinska tijela, uključujući po potrebi poravnanje, koje se primjenjuje umjesto kaznenih sankcija;
opoziv, suspenziju ili izmjenu svih odobrenja koje dotična osoba ima.
Članak 43.
Odluke koje donose pravosudna tijela
Članci 44. i 45. ne primjenjuju se na žalbe koje se podnose u svrhu poništavanja, opoziva ili izmjene odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva, a koju donose pravosudna tijela ili carinska tijela koja djeluju kao pravosudna tijela.
Članak 44.
Pravo žalbe
Svaka osoba koja je podnijela zahtjev carinskim tijelima za odlukom, a nije dobila odluku na taj zahtjev u roku navedenom u članku 22. stavku 3., također ima pravo ostvariti svoje pravo na žalbu.
Pravo na žalbu može se ostvariti u najmanje dva koraka:
najprije, pri carinskim tijelima ili pravosudnom tijelu ili drugom tijelu koje država članica odredi u tu svrhu;
naknadno, pri višemu neovisnom tijelu, koje može biti pravosudno tijelo ili odgovarajuće specijalizirano tijelo, u skladu s važećim odredbama u državama članicama.
Članak 45.
Suspenzija provedbe
Članak 46.
Upravljanje rizikom i carinske provjere
Carinske provjere osobito se mogu sastojati od pregleda robe, uzimanja uzoraka, provjere točnosti i potpunosti informacija koje se navode u deklaraciji ili obavijesti i postojanju, vjerodostojnosti, točnosti i valjanosti dokumenata, pregledavanja računa gospodarskih subjekata i drugih evidencija, provjere prijevoznih sredstava, provjere prtljage i ostale robe koju nose osobe i obavljanja službenih ispitivanja i ostalih sličnih radnji.
Provjere koje se temelje na takvim informacijama i kriterijima obavljaju se ne dovodeći u pitanje ostale provjere koje se obavljaju u skladu sa stavkom 1. ili ostalim važećim odredbama.
Upravljanje rizikom uključuje radnje kao što su prikupljanje podataka i informacija, analiziranje i procjenu rizika, propisivanje i poduzimanje mjera i redovno praćenje i pregled tog postupka i njegovih rezultata, na temelju međunarodnih i nacionalnih izvora i strategija te izvora i strategija Unije.
Carinska tijela razmjenjuju informacije o riziku i rezultatima analize rizika kada:
carinsko tijelo procjenjuje da su rizici značajni i da zahtijevaju carinsku provjeru te rezultati povjere utvrđuju postojanje rizičnog događaja; ili
rezultati provjere ne utvrđuju postojanje rizičnog događaja, ali dotična carinska tijela smatraju da prijetnja predstavlja visoki rizik drugdje u Uniji.
Za uspostavljanje zajedničkih kriterija i standarda za rizike, mjera provjere i prioritetnih područja provjere iz stavka 3., vodi se računa o svim sljedećim elementima:
proporcionalnosti u odnosu na rizik;
žurnosti potrebne provedbe provjera;
vjerojatnom učinku na trgovinski tok, na pojedine države članice i resurse za provjeru.
Zajednički kriteriji i standardi za rizike iz stavka 3. uključuju sve sljedeće elemente:
opis rizika;
čimbenike ili pokazatelje rizika koji se koriste pri odabiru robe ili gospodarskih subjekata za carinsku provjeru;
vrstu carinskih provjera koje carinska tijela poduzimaju;
trajanje primjene carinskih provjera iz točke (c).
Članak 47.
Suradnja između tijela
Članak 48.
Naknadna provjera
Za potrebe carinskih provjera, carinska tijela mogu provjeriti točnost i potpunost informacija iz carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu te postojanje, vjerodostojnost, točnost i valjanost svih pratećih isprava te mogu ispitati račune deklaranta i ostale evidencije koje se odnose na aktivnosti u vezi predmetne robe ili prije naknadnih trgovačkih aktivnosti koje uključuju tu robu nakon njezinog puštanja. Ta tijela također mogu pregledati takvu robu i/ili uzeti uzorke ako je to još uvijek moguće učiniti.
Takve se provjere mogu obaviti u poslovnim prostorima posjednika robe ili posjednikovog zastupnika, prostorima svake osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe.
Članak 49.
Letovi unutar Unije i prijevoz morem
Stavak 1. primjenjuje se ne dovodeći u pitanje sljedeće:
provjere sigurnosti i zaštite;
provjere koje su povezane sa zabranama ili ograničenjima.
Članak 50.
Dodjela provedbenih ovlasti
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano utemeljenih na potrebi brzog ažuriranja okvira zajedničkog upravljanja rizikom i prilagodbe razmjene informacija i analize rizika, zajedničkih mjerila i standarda za rizike, mjera provjere i područja prioritetne provjere u odnosu na razvoj rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 285. stavka 5.
Ako je mišljenje odbora iz članka 285. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 285. stavak 6.
Komisija putem provedbenih akata određuje luke ili zračne luke u kojima će se primjenjivati, u skladu s člankom 49., carinske provjere i formalnosti za:
kabinsku i predanu prtljagu koja pripada:
osobama koje putuju na letu u zrakoplovu koji dolazi iz zračne luke koja nije u Uniji i koje, nakon zaustavljanja u zračnoj luci u Uniji, nastavljaju putovanje u drugu zračnu luku u Uniji;
osobama koje putuju na letu u zrakoplovu koji se zaustavlja u zračnoj luci u Uniji prije nego što nastavi putovanje u zračnu luku izvan Unije;
osobama koje koriste pomorske usluge koje pruža isto plovilo i koje se sastoje od druge dionice puta, a koje polaze iz, pristaju u ili završavaju u luci izvan Unije;
osobama na izletničkim brodovima i turističkim ili poslovnim zrakoplovima;
kabinsku i predanu prtljagu:
koja dolazi u zračnu luku u Uniji zrakoplovom koji dolazi iz zračne luke izvan Unije i koja se pretovaruje u toj zračnoj luci u Uniji u drugi zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije;
ukrcanu u zračnoj luci u Uniji u zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije, da bi se u drugoj zračnoj luci u Uniji pretovarila u drugi zrakoplov čije je odredište zračna luka izvan Unije.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 51.
Čuvanje isprava i drugih informacija
U slučaju robe koja se pušta u slobodni promet u okolnostima drugačijim od onih iz trećeg podstavka ili robe koja je deklarirana za izvoz, to razdoblje teče od kraja godine u kojoj su carinske deklaracije za puštanje robe u slobodni promet ili izvoz prihvaćene.
U slučaju robe koja je puštena u slobodni promet oslobođena od carine ili po smanjenoj stopi uvozne carine zbog njezine uporabe u posebne svrhe, to razdoblje teče od kraja godine u kojoj roba prestaje biti predmetom carinskog nadzora.
U slučaju robe koja se nalazi u drugom carinskom postupku, ili robe u privremenom smještaju, to razdoblje teče ►C2 od kraja godine u kojoj je predmetni carinski postupak zaključen ili privremeni smještaj završen. ◄
Ako je podnesena žalba ili ako su započeli sudski postupci, isprave i informacije čuvaju se tijekom razdoblja koje se predviđa stavkom 1. ili dok se žalbeni postupak ili sudski postupci ne završe, koje god završi kasnije.
Članak 52.
Naknade i troškovi
Carinska tijela mogu nametnuti naknade ili zahtijevati povrat troškova ako su pružila posebne usluge, a posebno sljedeće:
prisutnost, ako se tako zahtijeva, carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili u prostorima izvan prostora carine;
analizu ili stručna izvješća o robi i poštanske pristojbe za povrat robe podnositelju zahtjeva, posebno u vezi s odlukama koje su donesene prema članku 33. ili pružanjem informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1.;
pregled ili uzorkovanje roba s ciljem provjere ili uništenja robe, koje uključuje troškove osim onih za korištenje carinskog osoblja;
iznimne mjere provjere, kada su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika.
POGLAVLJE 3.
Konverzija valute i rokovi
Članak 53.
Konverzija valute
Nadležna tijela objavljuju, i/ili objavljuju na internetu, devizni tečaj koji se primjenjuje ako je potrebna konverzija valute iz jednog od sljedećih razloga:
jer su čimbenici koji su korišteni za određivanje carinske vrijednosti robe izraženi u drugoj valuti, a ne u valuti države članice u kojoj se određuje carinska vrijednost;
jer se zahtijeva vrijednost eura u nacionalnim valutama u svrhu razvrstavanja robe u Carinsku tarifu i iznosa uvozne i izvozne carine, uključujući vrijednosne pragove u Zajedničkoj carinskoj tarifi.
Članak 54.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje pravila o konverzijama valute za potrebe iz članka 53. stavaka 1. i 3.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 55.
Razdoblja, datumi i rokovi
GLAVA II.
ČIMBENICI NA TEMELJU KOJIH SE PRIMJENJUJE UVOZNA ILI IZVOZNA CARINA I DRUGE MJERE U VEZI S TRGOVINOM ROBOM
POGLAVLJE 1.
Zajednička carinska tarifa i razvrstavanje robe u Carinsku tarifu
Članak 56.
Zajednička carinska tarifa i nadzor
Ostale mjere koje propisuju odredbe Unije, koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom primjenjuju se, po potrebi, u skladu s razvrstavanjem te robe u Carinsku tarifu.
Zajednička carinska tarifa sadrži sve sljedeće elemente:
kombiniranu nomenklaturu robe kako je utvrđeno u Uredbi (EEZ) br. 2658/87;
sve druge nomenklature koje se u cijelosti ili djelomično temelje na kombiniranoj nomenklaturi ili koje predviđaju njezine daljnje podjele i koje se utvrđuju odredbama Unije koje uređuju određena područja s ciljem primjene tarifnih mjera koje se odnose na trgovinu robom;
konvencionalnu ili normalnu autonomnu stopu carine koja se primjenjuje na robu koja je obuhvaćena kombiniranom nomenklaturom;
povlaštene tarifne mjere koje su sadržane u sporazumima koje je Unija sklopila s određenim zemljama ili područjima izvan carinskog područja Unije ili skupinama takvih zemalja ili područja;
povlaštene tarifne mjere koje je Unija jednostrano donijela u vezi s određenim zemljama ili područjima izvan carinskog područja Unije ili skupinama takvih zemalja ili područja;
autonomne mjere koje predviđaju smanjenje ili izuzeće od carine na određenu robu;
povoljnije tarifno postupanje koje je određeno za neku robu, zbog njezine prirode ili uporabe u posebne svrhe, u okviru mjera iz točaka (c) do (f) ili (h);
ostale tarifne mjere predviđene poljoprivrednim ili trgovinskim ili drugim zakonodavstvom Unije.
U slučaju carinskih plafona, takva primjena prestaje na temelju pravnog akta Unije.
Članak 57.
Razvrstavanje robe u Carinsku tarifu
Članak 58.
Dodjela provedbenih ovlasti
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano utemeljenih na potrebi brzog osiguranja ispravne i ujednačene primjene kombinirane nomenklature, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 285. stavka 5.
Ako je mišljenje odbora iz članka 285. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 285. stavak 6.
POGLAVLJE 2.
Podrijetlo robe
Članak 59.
Područje primjene
Članci 60. i 61. utvrđuju pravila za određivanje nepovlaštenog podrijetla robe u svrhu primjene sljedećeg:
Zajedničke carinske tarife, uz iznimku mjera iz članka 56. stavka 2. točaka (d) i (e);
mjera, osim tarifnih mjera, koje se utvrđuju odredbama Unije i koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom;
drugih mjera Unije koje se odnose na podrijetlo robe.
Članak 60.
Stjecanje podrijetla
Članak 61.
Dokaz o podrijetlu
Članak 62.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane aktea u skladu s člankom 284., kojima se utvrđuju pravila sukladno kojima se roba, čije je određivanje nepovlaštenog podrijetla potrebno za primjenu mjera Unije iz članka 59., smatra u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili području ili da je na njoj napravljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada, u poduzeću opremljenom za taj postupak, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade u zemlji ili području, u skladu s člankom 60.
Članak 63.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi postupovna pravila o pružanju i provjeri dokaza o podrijetlu iz članka 61.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 64.
Povlašteno podrijetlo robe
Ta pravila temelje se na kriteriju da je roba u cijelosti dobivena ili na kriteriju da je roba nastala iz dovoljne obrade ili prerade.
Privremeno odstupanje opravdano je u sljedećim okolnostima:
unutarnji ili vanjski čimbenici koji zemlji ili području korisniku privremeno onemogućuju poštovanje pravila o povlaštenom podrijetlu;
zemlja ili područje korisnik treba vrijeme da se pripremi za poštovanje tih pravila.
Dotična zemlja ili područje korisnik podnosi zahtjev za odstupanje pisanim putem Komisiji. U zahtjevu se sukladno drugom podstavku navode razlozi zbog kojih se odstupanje traži te mu se prilažu odgovarajuće prateće isprave.
Privremeno odstupanje ograničava se na trajanje učinaka unutarnjih ili vanjskih čimbenika koji su ga izazvali ili na razdoblje potrebno zemlji ili području korisniku za postizanje poštovanja pravila.
Kada je odstupanje odobreno, dotična zemlja ili područje korisnik mora poštovati sve utvrđene zahtjeve u pogledu informacija koje se trebaju dostaviti Komisiji u vezi s korištenjem odstupanja i upravljanjem količinama za koje je odstupanje odobreno.
Članak 65.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. kojima se određuju pravila o povlaštenom podrijetlu iz članka 64. stavka 3.
Članak 66.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi:
postupovna pravila iz članka 61 stavku 1. za olakšavanje određivanja povlaštenog podrijetla robe u Uniji;
mjere koje zemlji ili području korisniku odobravaju privremeno odstupanje iz članka 64. stavka 6.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 67.
Mjere koje poduzima Komisija
Komisija može donijeti mjere za određivanje podrijetla određene robe u skladu s pravilima o podrijetlu koja se primjenjuju na tu robu.
Članak 68.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi mjere iz članka 67. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano utemeljenih na potrebi brzog osiguranja ispravne i ujednačene primjene pravila o podrijetlu, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 285. stavka 5.
Ako je mišljenje odbora iz članka 285. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 285. stavak 6.
POGLAVLJE 3.
Vrijednost robe u carinske svrhe
Članak 69.
Područje primjene
Carinska vrijednost robe, u svrhu primjene Zajedničke carinske tarife i netarifnih mjera, koje utvrđuju odredbe Unije koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom, određuju se u skladu s člancima 70. i 74.
Članak 70.
Metoda određivanja carinske vrijednosti na temelju transakcijske vrijednosti
Transakcijska se vrijednost primjenjuje pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
nema ograničenja za kupca u vezi s raspolaganjem ili korištenjem robe, osim sljedećih:
ograničenja koja nameće ili zahtijeva zakon ili javna tijela u Uniji;
ograničenja u smislu zemljopisnog područja na kojem se roba može ponovo prodati;
ograničenja koja ne utječu u bitnoj mjeri na carinsku vrijednost robe;
prodaja ili cijena ne podliježu nekom uvjetu ili činidbi čija se vrijednost ne može odrediti u odnosu prema robi čija se vrijednost određuje;
nikakva naknada koju kupac dobiva od iduće preprodaje, raspolaganja ili korištenja robe neće se plaćati izravno ili neizravno prodavaču, osim ako se napravi primjerena prilagodba;
kupac i prodavač nisu povezani ili takva veza nije utjecala na cijenu.
Članak 71.
Elementi transakcijske vrijednosti
U određivanju carinske vrijednosti prema članku 70., na stvarno plaćenu ili plativu cijenu uvezene robe dodaju se:
u mjeri u kojoj ih snosi kupac, a nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu robe:
provizije i naknade za posredovanje, osim kupovnih provizija;
troškovi ambalaže koja se u carinske svrhe smatra jedinstvenim dijelom dotične robe, i
troškovi pakiranja, bilo radne snage ili materijala;
vrijednost, po potrebi raspodijeljena, sljedeće robe i usluga koje kupac izravno ili neizravno isporučio besplatno ili po sniženoj cijeni za uporabu u vezi s proizvodnjom i prodajom uvezene robe radi izvoza, u onoj mjeri u kojoj ta vrijednost nije uključena u stvarno plaćenu ili plativu cijenu:
materijala, sastavnih dijelova, dijelova i sličnih elemenata ugrađenih u uvezenu robu;
alata, matrica, kalupa i sličnih elemenata koji su korišteni u proizvodnji uvezene robe;
materijala utrošenih u proizvodnji uvezene robe, i
inženjerstva, razvoja, umjetničkog rada, oblikovnog rada i planova i skica izrađenih izvan Unije i potrebnih za proizvodnju uvezene robe;
naknade od licencija za robu koja se procjenjuje, a koje kupac izravno ili neizravno mora platiti kao uvjet za prodaju robe koja se procjenjuje, u mjeri u kojoj te naknade nisu uključene u stvarno plaćenu ili plativu cijenu;
vrijednost svakog dijela prihoda od svake iduće preprodaje, raspolaganja ili korištenja uvezene robe koja izravno ili neizravno nastaje za prodavača, i
sljedeći troškovi sve do mjesta na kojem je roba unesena u carinsko područje Unije:
troškovi prijevoza i osiguranja uvezene robe, i
troškovi utovara i rukovanja povezani s prijevozom uvezene robe.
Članak 72.
Elementi koji se ne uključuju u carinsku vrijednost
Kod određivanja carinske vrijednosti prema članku 70., ne uključuje se ništa od sljedećeg:
troškovi prijevoza uvezene robe nakon njezinog ulaska u carinsko područje Unije;
troškovi izgradnje, podizanja, sklapanja, održavanja ili tehničke pomoći koji su poduzeti nakon ulaska u carinsko područje Unije uvezene robe poput industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme;
troškovi kamata proisteklih iz financijskog sporazuma koji je sklopio kupac i koji se odnosi na kupovinu uvezene robe, bez obzira na to je li to financiranje omogućio prodavatelj ili druga osoba, pod uvjetom da je financijski sporazum sastavljen u pisanom obliku i da, ako se to zahtijeva, kupac može dokazati da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
ta je roba stvarno prodana po cijeni deklariranoj kao stvarno plaćenoj ili plativoj;
tražena kamatna stopa ne premašuje uobičajenu razinu za takve transakcije u zemlji u kojoj i u vrijeme kada je financiranje pruženo;
troškovi prava reproduciranja uvezene robe u Uniji;
kupovne provizije;
uvozne carine ili druga davanja plativa u Uniji zbog uvoza ili prodaje robe;
neovisno o članku 71. stavku 1. točki (c), plaćanja kupca za prava distribucije ili ponovne prodaje uvezene robe, ako ta plaćanja nisu uvjet za prodaju za izvoz robe u Uniju.
Članak 73.
Pojednostavljenje
Carinska tijela na zahtjev mogu dopustiti da se sljedeći iznosi određuju na temelju posebnih kriterija kada oni nisu mjerljivi na dan prihvaćanja carinske deklaracije:
iznosi koje se trebaju uključiti u carinsku vrijednost u skladu s člankom 70. stavkom 2., i
iznosi iz članaka 71. i 72.
Članak 74.
Druge metode za određivanje carinske vrijednosti
Redoslijed primjene točaka (c) i (d) stavka 2. zamjenjuje se ako deklarant tako zahtijeva.
Carinska vrijednost, prema stavku 1., jest:
transakcijska vrijednost istovjetne robe koja je prodana za izvoz u carinsko područje Unije i izvezena u isto ili slično vrijeme kao i roba kojoj se određuje vrijednost;
transakcijska vrijednost slične robe koja je prodana za izvoz u carinsko područje Unije i izvezena u isto ili slično vrijeme kao i roba kojoj se određuje vrijednost;
vrijednost koja se temelji na jediničnoj cijeni po kojoj se uvozna roba ili ista ili slična uvezena roba prodaje u carinskom području Unije u najvećoj ukupnoj količini osobama koje nisu povezane s prodavačima, ili
izračunana vrijednost koja se sastoji od zbroja:
troškova ili vrijednosti materijala i izrade ili druge prerade koja se koristi u proizvodnji uvezene robe;
iznosa dobiti i općih troškova koji je jednak onome koji se obično odražava u prodaji robe iste klase ili vrste kao što je roba koja se procjenjuje, a koju proizvode u zemlji izvoznici za izvoz u Uniju;
troška ili vrijednosti elemenata iz članka 71. stavka 1. točke (e).
Ako se carinska vrijednost ne može utvrditi prema stavku 1., utvrđuje se na temelju dostupnih podataka na carinskom području Unije, koristeći razumna sredstva koja su u skladu s načelima i općim odredbama svega sljedećeg:
sporazuma o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini;
članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini;
ovog poglavlja.
Članak 75.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja uvjeta za izdavanje odobrenja iz članka 73.
Članak 76.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata utvrđuje postupovna pravila za:
određivanje carinske vrijednosti u skladu s člankom 70. stavcima 1. i 2. te člancima 71. i 72., uključujući one za prilagodbu stvarno plaćene ili plative cijene;
primjenu uvjeta iz članka 70. stavka 3.;
određivanje carinske vrijednosti iz članka 74.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
GLAVA III.
CARINSKI DUG I OSIGURANJA
POGLAVLJE 1.
Nastanak carinskog duga
Članak 77.
Puštanje u slobodni promet i privremeni uvoz
Uvozni carinski dug nastaje stavljanjem robe koja nije roba Unije i koja podliježe plaćanju uvoznih carina u bilo koji od sljedećih carinskih postupaka:
puštanje u slobodni promet, uključujući prema odredbama za uporabu u posebne svrhe;
privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od uvoznih carina.
Ako je carinska deklaracija, koja se odnosi na jedan od postupaka iz stavka 1., sastavljena na temelju informacija koje su imale za posljedicu da uvozna carina nije ili nije u cijelosti naplaćena, osoba koja je pružila potrebne informacije za popunjavanje carinske deklaracije i koja je znala, ili je opravdano trebala znati, da su ti podaci lažni, također je dužnik.
Članak 78.
Posebne odredbe koje se odnose na robu bez podrijetla
Članak 79.
Carinski dug koji nastaje uslijed neispunjavanja obveza
Za robu koja podliježe uvoznoj carini, uvozni carinski dug nastaje uslijed neispunjavanja bilo čega od sljedećeg:
jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom, koja se odnosi na unos robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, njezino izuzimanje ispod carinskog nadzora ili kretanje, preradu, privremeni smještaj, privremeni uvoz ili raspolaganje takvom robom unutar tog područja;
jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom i koja se odnosi na uporabu robe u posebne svrhe unutar carinskog područja Unije;
uvjeta koji uređuje stavljanje robe koja nije roba Unije u carinski postupak ili odobravanje, na temelju uporabe robe u posebne svrhe, izuzeća od carine ili smanjene stope uvozne carine.
Vrijeme u kojem nastaje carinski dug je jedno od sljedećeg:
trenutak u kojem obveza čije neispunjavanje dovodi do carinskog duga nije ispunjena ili prestaje biti ispunjena;
trenutak u kojem se prihvaća carinska deklaracija za stavljanje robe u carinski postupak ako se naknadno utvrdi da uvjet koji uređuje stavljanje robe u taj postupak ili odobravanje izuzeća od carine ili smanjene stope uvozne carine, na temelju uporabe robe u posebne svrhe, u stvari nije ispunjen.
U slučajevima iz stavka 1. točaka (a) i (b), dužnik je netko od sljedećih:
svaka osoba koja je trebala ispuniti dotične obveze;
svaka osoba koja je znala ili je opravdano trebala znati da obveza prema carinskom zakonodavstvu nije bila ispunjena i koja je djelovala za račun osobe koja je bila obvezna ispuniti obvezu ili koja je sudjelovala u radnji koja je dovela do neispunjavanja obveze;
svaka osoba koja je nabavila ili držala dotičnu robu i koja je znala ili je opravdano trebala znati, u vrijeme nabavljanja ili primanja robe, da obveza prema carinskom zakonodavstvu nije bila ispunjena.
Ako je carinska deklaracija sastavljena u vezi s jednim od carinskih postupaka iz stavka 1. točke (c) i ako je carinskim tijelima pružena ►C2 bilo kakva informacija koja se traži prema carinskom zakonodavstvu o uvjetima kojima se uređuje stavljanje robe u taj carinski postupak ◄ , a dovodi do tog da uvozna carina nije ili nije u cijelosti naplaćena, osoba koja je pružila informacije potrebne za sastavljanje deklaracije i koja je znala ili koja je opravdano trebala znati da su te informacije lažne, također je dužnik.
Članak 80.
Odbitak određenog iznosa od već plaćene uvozne carine
Prvi podstavak primjenjuje se ako je carinski dug nastao u vezi s ostacima i otpacima koji su proizašli iz uništenja takve robe.
Članak 81.
Izvoz i vanjska proizvodnja
Ako je carinska deklaracija sastavljena na temelju informacija koji dovode do tog da izvozna carina nije ili nije u cijelosti naplaćena, osoba koja je pružila potrebne informacije za sastavljanje carinske deklaracije i koja je znala, ili je opravdano trebala znati, da su takvi podaci lažni, također je dužnik.
Članak 82.
Carinski dug koji nastaje uslijed neispunjavanja obveza
Za robu koja podliježe izvoznoj carini, izvozni carinski dug nastaje uslijed neispunjavanja bilo čega od sljedećeg:
jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom za izlazak robe;
uvjeta pod kojima se roba smije iznijeti iz carinskog područja Unije s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od izvozne carine.
Vrijeme u kojem nastaje carinski dug jedno je od sljedećeg:
trenutak u kojem se roba stvarno iznese iz carinskog područja Unije bez carinske deklaracije;
trenutak u kojemu roba stiže na odredište koje nije odredište za koje je roba dobila dozvolu za iznošenje iz carinskog područja Unije s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od izvozne carine;
ako carinska tijela nisu u mogućnosti odrediti trenutak iz točke (b), trenutak kada istječe rok koji je određen za pružanje dokaza o tome da su uvjeti, prema kojima roba smije biti oslobođena, ispunjeni.
U slučajevima iz stavka 1. točke (a), dužnik je jedan od sljedećih:
svaka osoba koja je trebala ispuniti dotične obveze;
svaka osoba koja je znala ili je opravdano trebala znati da dotična obveza nije ispunjena i koja je djelovala za račun osobe koja je bila obvezna ispuniti obvezu;
svaka osoba koja je sudjelovala u radnji koja je dovela do neispunjavanja obveze i koja je znala ili je opravdano trebala znati da carinska deklaracija nije bila podnesena, a trebala je biti.
Članak 83.
Zabrane i ograničenja
Međutim, carinski dug ne nastaje iz sljedećeg:
kada se na carinsko područje Unije nezakonito unese krivotvorena valuta;
kada se na carinsko područje Unije unesu opojne droge i psihotropne tvari, osim kada ih nadležna tijela strogo nadziru s ciljem uporabe u medicinske i znanstvene svrhe.
Članak 84.
Solidarni dužnici
Ako je više osoba odgovorno za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara jednom carinskom dugu, one su solidarno odgovorne za plaćanje tog iznosa.
Članak 85.
Opća pravila za izračun iznosa uvozne ili izvozne carine
Međutim, ako informacije koje su dostupne carinskim tijelima omogućavaju carinskim tijelima da utvrde da je carinski dug nastao prije vremena u kojemu su one donijele takav zaključak, smatra se da je carinski dug nastao u najranijem trenutku u kojem je moguće utvrditi takve okolnosti.
Članak 86.
Posebna pravila za izračun iznosa uvozne carine
Međutim, carinska vrijednost, količina, priroda i podrijetlo robe koja nije roba Unije, koja se koristi u poslovima, uzima se u obzir za izračun iznosa uvozne carine.
Članak 87.
Mjesto nastanka carinskog duga
U svim ostalim slučajevima, mjesto nastanka carinskog duga je mjesto na kojemu su nastupile okolnosti iz kojih dug proizlazi.
Ako nije moguće odrediti to mjesto, carinski dug nastaje na mjestu za koje carinska tijela zaključe da je roba u okolnostima u kojima nastaje carinski dug.
Članak 88.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284., radi određivanja:
pravila za izračun iznosa uvozne ili izvozne carine koja se primjenjuju na robu za koju je nastao carinski dug u kontekstu posebnog postupka, dopunjujući pravila utvrđena u člancima 85. i 86.;
slučajeva iz članka 86. stavka 4.;
roka iz članka 87. stavka 2.
POGLAVLJE 2.
Osiguranje za carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati
Članak 89.
Opće odredbe
Ako carinska tijela traže polaganje osiguranja za carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati, to osiguranje mora obuhvatiti iznos uvozne ili izvozne carine i druga dospjela davanja u vezi s uvozom ili izvozom robe ako se:
osiguranje koristi za stavljanje robe u postupak provoza Unije; ili
osiguranje može koristiti u više od jedne države članice.
Osiguranje koje se ne smije koristiti izvan države članice u kojoj se zahtijeva valjano je samo u toj državi članici te mora obuhvatiti najmanje iznos uvozne ili izvozne carine.
Osiguranje koje se polaže za određenu deklaraciju primjenjuje se na iznos uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu i drugim davanjima u vezi sa svom robom koja je obuhvaćena ili se pušta na temelju te deklaracije, bez obzira na to je li deklaracija točna ili ne.
Ako osiguranje nije vraćeno, također se može koristiti, u granicama osiguranog iznosa, za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine i drugih davanja koji se naplaćuju nakon naknadne provjere robe.
Osiguranje nije potrebno ni u kojoj od sljedećih situacija:
roba koja se prevozi Rajnom, vodnim putovima Rajne, Dunavom ili vodnim putovima Dunava;
roba koja se prevozi fiksnim instalacijama;
u posebnim slučajevima kada je roba stavljena u postupak privremenog uvoza;
roba koja je stavljena u postupak provoza Unije korištenjem pojednostavljenja iz članka 233. stavka 4. točke (e) i koja se prevozi morem ili zrakom između luka Unije ili između zračnih luka Unije.
Članak 90.
Obvezno osiguranje
Ako nije moguće utvrditi točan iznos, osiguranje se, prema procjeni carinskih tijela, određuje na najviši iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima koji su nastali ili mogli nastati.
Članak 91.
Neobvezno osiguranje
►C2 Ako polaganje osiguranja nije obvezno, carinska tijela u svakom slučaju zahtijevaju ◄ takvo osiguranje ako smatraju da nije sigurno da će iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima biti plaćen u propisanom roku. Ta tijela utvrđuju taj iznos na način da se ne prekorači razina iz članka 90.
Članak 92.
Polaganje osiguranja
Osiguranje se može položiti u jednom od sljedećih oblika:
polaganjem gotovine ili putem drugih sredstava plaćanja koja carinska tijela priznaju kao jednakovrijedna polaganju gotovine, u eurima ili u valuti države članice u kojoj se zahtijeva osiguranje;
preuzetom obvezom jamca;
drugim oblikom osiguranja koje pruža jednakovrijedno osiguranje da će iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima biti plaćen.
Ako se osiguranje daje polaganjem gotovine ili putem drugih jednakovrijednih sredstava plaćanja, carinska tijela ne plaćaju kamate.
Članak 93.
Izbor osiguranja
►C2 Osoba od koje se zahtijeva polaganje osiguranja može izabrati ◄ između oblika osiguranja koji se navode u članku 92. stavku 1.
Međutim, carinska tijela mogu odbiti izabrani oblik osiguranja ako on nije prikladan za ispravnu provedbu odgovarajućeg carinskog postupka.
Carinska tijela mogu zahtijevati da se u određenom razdoblju zadrži izabrani oblik osiguranja.
Članak 94.
Jamac
Članak 95.
Zajedničko osiguranje
Odobrenje iz članka 89. stavka 5. izdaje se samo osobama koje zadovoljavaju sve sljedeće uvjete:
imaju poslovni nastan na carinskom području Unije;
ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 39. točki (a);
redovito koriste dotični carinski postupak ili vode prostor za privremeni smještaj ili ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 39. točki (d).
Članak 96.
Privremene zabrane u vezi s uporabom zajedničkih osiguranja
U slučaju posebnih postupaka ili privremenog smještaja, Komisija može odlučiti privremeno zabraniti uporabu bilo čega od sljedećeg:
zajedničkog osiguranja za smanjeni iznos ili odricanja od osiguranja iz članka 95. stavka 2.;
zajedničkog osiguranja iz članka 95. u pogledu robe koja je prepoznata kao podložna masovnoj prijevari.
Ako se primjenjuje stavak 1. točka (a) ili (b) ovog članka, uporaba zajedničkog osiguranja za smanjeni iznos ili odricanje od osiguranja ili uporaba zajedničkog osiguranja iz članka 95. mogu se odobriti ako dotična osoba ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
da osoba može pokazati da u vezi dotične robe nije bilo carinskog duga tijekom aktivnosti koja je ta osoba poduzimala u dvije godine koje prethode odluci iz stavka 1.;
ako su carinski dugovi nastali tijekom dvije godine prije odluke iz stavka 1., dotična osoba može pokazati da su dužnik ili dužnici ili jamac u potpunosti isplatili te dugove u propisanom roku.
Za dobivanje odobrenja za uporabu privremeno zabranjenog zajedničkog osiguranja, dotična osoba mora također ispunjavati kriterije utvrđene u članku 39. točkama (b) i (c).
Članak 97.
Dodatno ili novo osiguranje
►C2 Ako carinska tijela utvrde da položeno osiguranje ne osigurava, ili nije više sigurno ili dovoljno da osigura, plaćanje u propisanom roku iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu i drugim davanjima, ona mogu zahtijevati da bilo koja osoba iz članka 89. stavka 3. ili položi dodatno osiguranje ili zamijeni ◄ originalno osiguranje novim osiguranjem po svojem izboru.
Članak 98.
Vraćanje osiguranja
Članak 99.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
posebnih slučajeva, iz članka 89. stavka 8. točke (c) kada osiguranje nije potrebno za robu koja je stavljena u postupak privremenog uvoza;
oblika osiguranja iz članka 92. stavka 1. točke (c) i pravila o jamcu iz članka 94;
uvjeta za izdavanje odobrenja za uporabu zajedničkog osiguranja sa smanjenim iznosom ili odricanja od osiguranja iz članka 95. stavka 2.;
rokova za vraćanje osiguranja.
Članak 100.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila:
za određivanje iznosa osiguranja, uključujući smanjeni iznos iz članka 95. stavaka 2. i 3.;
o polaganju i praćenju osiguranja iz članka 89., opozivu i poništenju preuzete obveze jamca iz članka 94. te vraćanju osiguranja iz članka 98.;
o privremenim zabranama iz članka 96.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano utemeljenih potrebom brzog poboljšanja zaštite financijskih interesa Unije i njezinih država članica, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 285. stavka 5.
Ako je mišljenje odbora iz članka 285. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 285. stavak 6.
POGLAVLJE 3.
Naplata, plaćanje, povrat i otpust iznosa uvozne ili izvozne carine
Članak 101.
Određivanje iznosa uvozne ili izvozne carine
Ako se iznos iz prvog podstavka izražava u eurima, zaokruživanje ne smije biti više od zaokruživanja na najbliži veći ili manji cijeli broj.
Država članica čija valuta nije euro može ili primijeniti na odgovarajući način odredbe drugog podstavka ili odstupiti od tog podstavka, pod uvjetom da pravila koja se primjenjuju na zaokruživanje nemaju veći financijski učinak od pravila iz drugog podstavka.
Članak 102.
Obavijest o carinskom dugu
Obavijest iz prvog podstavka ne izdaje se ni u jednom od sljedećih slučajeva:
ako je, do utvrđivanja iznosa uvozne ili izvozne carine, nametnuta privremena mjera trgovinske politike koja ima oblik carine;
ako iznos dospjele uvozne ili izvozne carine prelazi onaj koji se utvrđuje na temelju odluke koja se donosi u skladu s člankom 33.;
ako je izvorna odluka da se o carinskom dugu ne obavješćuje ili da se obavješćuje, pri čemu je iznos uvozne ili izvozne carine manji od iznosa dospjele uvozne ili izvozne carine, donesena na temelju općih odredbi koje su kasnije poništene sudskom odlukom;
ako se carinska tijela, prema carinskom zakonodavstvu, izuzimaju od obavješćivanja o carinskom dugu.
Međutim, ako bi obavijest o carinskom dugu dovela u pitanje kaznenu istragu, carinska tijela mogu odgoditi tu obavijest do trenutka kada ona više ne dovodi u pitanje kaznenu istragu.
Članak 103.
Ograničenje carinskog duga
Razdoblja utvrđena u stavcima 1. i 2. suspendiraju se ako:
je podnesena žalba u skladu s člankom 44.; takva se suspenzija primjenjuje od dana podnošenja žalbe i traje tijekom trajanja žalbenog postupka; ili
carinska tijela priopće dužniku, u skladu s člankom 22. stavkom 6., razloge na temelju kojih namjeravaju obavijestiti o carinskim dugu; takva se suspenzija primjenjuje od dana tog priopćenja do isteka razdoblja u kojem je dužniku omogućeno da izrazi svoje stajalište.
Članak 104.
Knjiženje
Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučajevima iz članka 102. stavka 1. drugog podstavka.
Članak 105.
Vrijeme knjiženja
Međutim, pod uvjetom da je plaćanje osigurano, ukupni iznos uvozne ili izvozne carine koja se odnosi na svu roba koja je puštena za istu osobu tijekom razdoblja koje određuju carinska tijela, a koje nije duže od 31 dan, može biti obuhvaćen jedinstvenim knjiženjem na kraju tog razdoblja. Takvo knjiženje obavlja se u roku od 14 dana od isteka dotičnog razdoblja.
Međutim, ako se carinski dug odnosi na privremenu mjeru trgovinske politike koja ima oblik carine, iznos dospjele uvozne ili izvozne carine knjiži se u roku od dva mjeseca od dana objavljivanja uredbe o uspostavi konačne mjere trgovinske politike u Službenom listu Europske unije.
Članak 106.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. ►C3 radi određivanja slučajeva iz članka 102. stavka 1. drugog podstavka točke (d) ◄ kad su carinska tijela izuzeta od obavijesti o carinskom dugu.
Članak 107.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi mjere kojima se osigurava međusobna pomoć carinskih tijela u slučaju nastanka carinskog duga.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 108.
Opći rokovi za plaćanje i suspenziju roka za plaćanje
Ne dovodeći u pitanje članak 45. stavak 2., to razdoblje ne smije premašiti 10 dana od obavješćivanja dužnika o tom carinskom dugu. U slučaju zbirnih knjiženja prema uvjetima koji se određuju u članku 105. stavku 1. drugom podstavku, ona se određuju tako da dužniku ne omogućuju dulje razdoblje za plaćanje od onog koje bi bilo određeno da mu je odobrena odgoda plaćanja u skladu s člankom 110.
Carinska tijela mogu produljiti to razdoblje na zahtjev dužnika, ako je iznos dospjele uvozne ili izvozne carine utvrđen naknadnom provjerom iz članka 48. Ne dovodeći u pitanje članak 112. stavak 1., takva produljenja ne smiju premašiti vrijeme koje je potrebno dužniku da poduzme primjerene korake da ispuni svoju obvezu.
Rok za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu suspendira se u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
ako je podnesen zahtjev za otpust carine u skladu s člankom 121.;
ako će roba biti zaplijenjena, uništena ili ustupljena u korist države;
ako je carinski dug nastao prema članku 79. i postoji više od jednog dužnika.
Članak 109.
Plaćanje
Članak 110.
Odgoda plaćanja
►C2 Carinska tijela, na zahtjev dotične osobe i po polaganju osiguranja, odobravaju odgodu plaćanja ◄ dospjele carine na jedan od sljedećih načina:
odvojeno za svaki iznos uvozne ili izvozne carine koji je knjižen u skladu s člankom 105. stavkom 1. prvim podstavkom ili člankom 105. stavkom 4.;
skupno za sve iznose uvozne ili izvozne carine koji su knjiženi u skladu s člankom 105. stavkom 1. prvim podstavkom tijekom razdoblja kojeg su odredila carinska tijela i koje ne premašuje 31 dan;
skupno za sve iznose uvozne ili izvozne carine knjižene jedinstveno u skladu s člankom 105. stavkom 1. drugim podstavkom.
Članak 111.
Rok odgode plaćanja
Ako su ti rokovi mjeseci, države članice mogu predvidjeti da se iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno, plaća najkasnije 16. dan u mjesecu nakon dotičnog mjeseca.
Članak 112.
Ostale pogodnosti plaćanja
Za državu članicu čija je valuta euro, kreditna kamatna stopa jednaka je stopi objavljenoj u Službenom listu Europske unije, Serija C, koju je Europska središnja banka primijenila za svoje glavne operacije refinanciranja, prvog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećanoj za jedan postotni bod.
Za državu članicu čija valuta nije euro, kreditna kamatna stopa jednaka je stopi koju prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje nacionalna središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za jedan postotni bod ili, za državu članicu za koju nije dostupna stopa nacionalne središnje banke, najbliža stopa koju prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje tržište novca te države članice, uvećana za jedan postotni bod.
Članak 113.
Izvršenje naplate
Ako iznos dospjele uvozne ili izvozne carine nije plaćen u propisanom razdoblju, carinska tijela osiguravaju plaćanje tog iznosa svim sredstvima koja su im na raspolaganju prema pravu dotične države članice.
Članak 114.
Zatezne kamate
Za država članicu čija je valuta euro, stopa zateznih kamata jednaka je stopi objavljenoj u Službenom listu Europske unije, Serija C, koju je Europska središnja banka primijenila za svoje glavne operacije refinanciranja, prvog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećanoj za dva postotna boda.
Za država članicu čija valuta nije euro, stopa zateznih kamata jednaka je stopi koju prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje nacionalna središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda ili, za državu članicu za koju nije dostupna stopa nacionalne središnje banke, najbliža stopa koju prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje tržište novca te države članice, uvećana za dva postotna boda.
Stopa zateznih kamata određuje u skladu sa stavkom 1.
Članak 115.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja pravila za suspenziju roka za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu iz članka 108. stavka 3. i razdoblja suspenzije.
Članak 116.
Opće odredbe
Podložno uvjetima utvrđenima u ovom odjeljku, iznosi uvozne ili izvozne carine vraćaju se ili otpuštaju na temelju bilo čega od sljedećeg:
previše naplaćenog iznosa uvozne ili izvozne carine;
robe s nedostacima ili robe koja nije u skladu s uvjetima ugovora;
greške nadležnih tijela;
pravičnosti.
Ako je iznos uvozne ili izvozne carine bio plaćen, a odgovarajuća carinska deklaracija poništena u skladu s člankom 174., taj se iznos vraća.
Ako carinska tijela smatraju da bi povrat ili otpust trebalo odobriti na temelju članaka 119. ili 120., dotična država članica šalje dokumentaciju Komisiji na odlučivanje u svim sljedećim slučajevima:
ako carinska tijela smatraju da su posebne okolnosti nastale zbog neispunjavanja obveza od strane Komisije;
ako carinska tijela smatraju da je Komisija pogriješila u smislu članka 119.;
ako su okolnosti nekog slučaja povezane s nalazima istrage Unije koje se provela u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima ( 6 ), ili u skladu s bilo kojim zakonodavstvom Unije ili sporazumom koji je Unija sklopila sa zemljama ili skupinama zemalja a koji sadrži odredbe za provođenje takvih istraga Unije;
ako je iznos za koji dotična osoba može biti odgovorna u vezi s jednom ili više uvoznih ili izvoznih radnji jednak ili veći od 500 000 EUR kao posljedica greške ili posebnih okolnosti.
Neovisno o prvom podstavku, dokumentacija se ne šalje u jednoj od sljedećih situacija:
ako je Komisija već donijela odluku o nekom slučaju s usporedivim činjeničnim i pravnim stanjem;
ako Komisija već razmatra neki slučaj s usporedivim činjeničnim i pravnim stanjem.
Međutim, kamate se plaćaju ako se odluka kojom se odobrava povrat ne provede u roku od tri mjeseca od dana kada je takva odluka donesena, osim ako je neispunjavanje roka bilo izvan kontrole carinskih tijela.
U takvim se slučajevima kamate plaćaju od dana isteka tromjesečnog razdoblja do dana povrata. Kamatna stopa utvrđuje se u skladu s člankom 112.
U tim slučajevima, ►C3 kamate plaćene prema stavku 6. drugom podstavku moraju se nadoknaditi. ◄
Članak 117.
Previše naplaćeni iznosi uvozne ili izvozne carine
Ako se zahtjev za povrat ili otpust zasniva na postojanju, u vrijeme kada je prihvaćena deklaracija za puštanje u slobodni promet, smanjene ili nulte stope uvozne carine za robu u okviru carinske kvote, carinskog plafona ili drugih povoljnih tarifnih mjera, povrat ili otpust odobravaju se pod uvjetom da je u vrijeme podnošenja zahtjeva popraćenog potrebnim dokumentima ispunjen bilo koji od ovih uvjeta:
u slučaju carinskih kvota, njihov opseg nije iskorišten;
u drugim slučajevima, stopa carine koja se uobičajeno primjenjuje nije ponovno uvedena.
Članak 118.
Roba s nedostacima ili roba koja ne odgovara uvjetima ugovora
Smatra se da roba s nedostacima uključuje robu koja je oštećena prije puštanja.
Povrat ili otpust ne odobrava se:
ako je roba, prije puštanja u slobodni promet, stavljena u posebni postupak za testiranje, osim ako je ustanovljeno da činjenica da je roba s nedostacima ili da ne odgovara uvjetima ugovora ne bi mogla biti normalno otkrivena takvim testovima;
ako su nedostaci robe uzeti u razmatranje tijekom izrade uvjeta ugovora, osobito cijene, prije nego što je roba stavljena u carinski postupak koji uključuje nastajanje carinskog duga; ili
ako je podnositelj zahtjeva prodao robu nakon što je utvrđeno da se radi o robi s nedostacima ili robi koja ne odgovara uvjetima ugovora.
Članak 119.
Greške nadležnih tijela
U slučajevima osim onih na koje se odnosi članak 116. stavak 1. drugi podstavak i članci 117., 118. i 120., iznos uvozne ili izvozne carine vraća se ili otpušta ako je iznos koji odgovara carinskom dugu koji je prvotno prijavljen, kao rezultat greške koju su počinila nadležna tijela, bio niži od dospjelog iznosa, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
dužnik nije razumno mogao otkriti takvu grešku; i
dužnik je djelovao u dobroj vjeri.
Međutim, izdavanje neispravnog uvjerenja ne predstavlja grešku ako se uvjerenje temelji na netočnim činjenicama koje je dao izvoznik, osim ako je očito da su tijela koja su izdala potvrdu znala ili trebala znati da roba ne zadovoljava propisane uvjete za dodjeljivanje prava na povlašteno postupanje.
Smatra se da je dužnik djelovao u dobroj vjeri ako može dokazati da je, tijekom razdoblja dotičnog trgovinskog posla, posvetio dužnu pažnju kako bi osigurao da su ispunjeni svi uvjeti za povlašteno postupanje.
Dužnik se ne može pozivati na dobru vjeru ako je Komisija objavila u Službenom listu Europske unije obavijest o postojanju razloga za sumnju da zemlja ili područje korisnik neispravno primjenjuju povlaštena postupanja.
Članak 120.
Pravičnost
Članak 121.
Postupak za povrat i otpust
Zahtjevi za povrat ili otpust u skladu s člankom 116. predaju se carinskim tijelima u sljedećim razdobljima:
u slučaju previše naplaćenih iznosa uvozne ili izvozne carine, greške nadležnih tijela ili pravičnosti, u roku od tri godine od dana obavijesti o carinskom dugu;
u slučaju robe s nedostacima ili robe koja ne odgovara uvjetima ugovora, u roku od godine dana od dana obavijesti o carinskom dugu;
u slučaju poništenja carinske deklaracije, u roku koji se navodi u pravilima koja se primjenjuju na poništenje.
Razdoblje navedeno u prvom podstavku točkama (a) i (b) produljuje se ako podnositelj zahtjeva pribavi dokaz da je bio spriječen u podnošenju zahtjeva u propisanom roku zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile.
Članak 122.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. kojima se utvrđuju pravila koje ona mora poštovati pri donošenju odluke iz članka 116. stavka 3., a osobito o sljedećem:
uvjetima za prihvaćanje dokumentacije;
roku za donošenje odluke i suspenziji tog roka;
priopćenju osnova na kojima Komisija namjerava temeljiti svoju odluku, prije donošenje odluke koja bi štetno utjecala na dotičnu osobu;
obavješćivanju o odluci;
posljedicama nedonošenja odluke ili njezinog nepriopćavanja.
Članak 123.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata utvrđuje postupovna pravila za:
povrat i otpust iz članka 116.;
obavješćivanje Komisije u skladu s člankom 121. stavkom 4. i za potrebne informacije.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 285. stavka 2.
Ako je mišljenje odbora iz članka 285. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 285. stavak 6.
POGLAVLJE 4.
Gašenje carinskog duga
Članak 124.
Gašenje
Ne dovodeći u pitanje važeće odredbe koje se odnose na ne-naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu u slučaju sudski utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika, uvozni ili izvozni carinski dug gasi se na jedan od sljedećih načina:
ako se dužnika više ne može obavijestiti o carinskom dugu sukladno članku 103.;
plaćanjem iznosa uvozne ili izvozne carine;
podložno stavku 5., otpustom od iznosa uvozne ili izvozne carine;
ako je carinska deklaracija poništena za robu koja je deklarirana za carinski postupak koji stvara obvezu plaćanja uvozne ili izvozne carine;
ako je roba koja podliježe uvoznoj ili izvoznoj carini zaplijenjena ili oduzeta i istovremeno ili naknadno zaplijenjena;
ako je roba koja podliježe uvoznoj ili izvoznoj carini uništena pod carinskim nadzorom ili ustupljena u korist države;
ako je nestanak robe ili neispunjavanje obveza koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva posljedica potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka te robe zbog stvarne prirode robe ili nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica uputa carinskih tijela; za potrebe ove točke, roba se smatra nepovratno izgubljenom ako ju je neka osoba proglasila neupotrebljivom;
ako je carinski dug nastao prema članku 79. ili 82. i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
propust koji je doveo do nastanka carinskog duga nije imao značajan učinak na ispravnost privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka i nije predstavljao pokušaj prijevare;
sve potrebne formalnosti za reguliranje statusa robe naknadno su obavljene;
ako je roba koja je puštena u slobodni promet oslobođena od carine ili po sniženoj stopi uvozne carine na temelju njezine uporabe u posebne svrhe bila izvezena uz dozvolu carinskih tijela;
ako je nastao prema članku 78. i ako su formalnosti, koje su obavljene radi omogućavanja odobravanja povlaštenog tarifnog postupanja iz tog članka, poništene;
ako je, podložno stavku 6., carinski dug nastao prema članku 79. i pružen je zadovoljavajući dokaz carinskim tijelima da roba nije bila korištena ili upotrijebljena i da je bila iznesena izvan carinskog područja Unije.
Članak 125.
Primjena sankcija
Ako se carinski dug gasi na temelju članka 124. stavka 1. točke (h), države članice nisu isključene od primjene sankcija za nepoštovanje carinskog zakonodavstva.
Članak 126.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja popisa propusta koji nisu imali značajan učinak na ispravnost privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka i dopunjivanja članka 124. stavka 1. točke (h) podtočke i.
GLAVA IV.
ROBA UNESENA NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE
POGLAVLJE 1.
Ulazna skraćena deklaracija
Članak 127.
Podnošenje ulazne skraćene deklaracije
Od obveze iz članka 1. odstupa se:
za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području, i
u drugim slučajevima kada je to valjano utemeljeno na vrsti robe ili prometa ili se to zahtijeva međunarodnim sporazumima.
Carinska tijela mogu dopustiti da se ulazna skraćena deklaracija podnese u drugom carinskom uredu, pod uvjetom da on odmah obavijesti carinski ured prvog ulaska ili mu elektroničkim putem omogući pristup potrebnim podacima.
Neovisno o obvezama prijevoznika, ulaznu skraćenu deklaraciju može umjesto njega podnijeti jedna od sljedećih osoba:
uvoznik ili primatelj ili druga osoba u čije ime ili za čiji račun prijevoznik djeluje;
svaka osoba koja može podnijeti dotičnu robu ili koja može organizirati da se roba podnese ulaznom carinskom uredu.
Članak 128.
Analiza rizika
Carinski ured iz članka 127. stavka 3. dužan je, unutar određenog roka, osigurati provođenje analize rizika, prvenstveno zbog razloga sigurnosti i zaštite, na temelju ulazne skraćene deklaracije iz članka 127. stavka 1. ili podataka iz članka 127. stavka 8. te poduzeti potrebne mjere koje se temelje na rezultatima te analize rizika.
Članak 129.
Izmjena i poništenje ulazne skraćene deklaracije
Izmjene nisu moguće nakon jednog od sljedećeg:
nakon što su carinska tijela obavijestila osobu koja je ponijela ulaznu skraćenu deklaraciju da namjeravaju pregledati robu;
nakon što su carinska tijela utvrdila da su podaci ulazne skraćene deklaracije netočni;
nakon što je roba već podnesena carini.
Ako roba za koju je podnesena ulazna skraćena deklaracija nije unesena na carinsko područje Unije, carinska tijela poništavaju tu deklaraciju bez odgode u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
na zahtjev deklaranta; ili
nakon isteka 200 dana od podnošenja deklaracije.
Članak 130.
Deklaracije koje se podnose umjesto ulazne skraćene deklaracije
Članak 131.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
slučajeva u kojima se odriče zahtjeva za podnošenjem ulazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 127. stavkom 2. točkom (b);
određenog roka iz članka 127. stavaka 3. i 7. u kojem se treba podnijeti ulazna skraćena deklaracija prije nego što se roba unese na carinsko područje Unije, uzimajući u obzir vrstu robe ili prometa;
slučajeva iz članka 127. stavka 6. i drugih osoba od kojih se u tim slučajevima može tražiti pružanje podataka ulazne skraćene deklaracije.
Članak 132.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje:
postupovna pravila za podnošenja ulazne skraćene deklaracije iz članka 127.;
postupovna pravila i pružanje podataka ulazne skraćene deklaracije od strane drugih osoba iz članka 127. stavka 6.;
rok u kojem se treba provesti analiza rizika i poduzeti potrebne mjere, u skladu s člankom 128.;
postupovna pravila za izmjenu ulazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 129. stavkom 1.;
postupovna pravila za poništenje ulazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 129. stavkom 2., uzimajući u obzir pravilno upravljanje ulaskom robe.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 2.
Dolazak robe
Članak 133.
Obavijest o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova
Ako su podaci o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova dostupni carinskim tijelima, ona se mogu odreći obavijesti iz prvog podstavka.
Članak 134.
Carinski nadzor
Ona ostaje pod takvim nadzorom koliko god je potrebno za utvrđivanje njezinog carinskog statusa i ne izuzima se ispod carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela.
Ne dovodeći u pitanje članak 254., roba Unije ne podliježe carinskom nadzoru kada se utvrdi njezin carinski status.
Roba koja nije roba Unije ostaje pod carinskim nadzorom dok joj se ne promijeni carinski status ili se iznese iz carinskog područja Unije ili uništi.
Članak 135.
Prijevoz na primjereno mjesto
Članak 136.
Roba koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom
Članak 137.
Prijevoz pod posebnim okolnostima
Članak 138.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o:
obavijesti o dolasku iz članka 133.;
prijevozu robe iz članka 135. stavka 5.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 139.
Podnošenje robe carini
Jedna od sljedećih osoba podnosi carini robu, koja se unosi na carinsko područje Unije, odmah po dolasku u određen carinski ured ili na drugo mjesto koje su carinska tijela odredila ili odobrila ili u slobodnu zonu:
osoba koja je unijela robu na carinsko područje Unije;
osoba u čije ime ili za čiji račun djeluje osoba koja je unijela robu u to područje;
osoba koja je preuzela odgovornost za prijevoz robe nakon što je ona unesena na carinsko područje Unije.
Neovisno o obvezama osobe iz stavka 1., podnošenje robe može umjesto nje obaviti jedna od sljedećih osoba:
svaka osoba koja odmah stavlja robu u carinski postupak;
korisnik odobrenja za vođenje prostora za smještaj ili svaka osoba koja obavlja djelatnost u slobodnoj zoni.
Članak 140.
Istovar i pregled robe
Međutim, takvo se odobrenje ne traži u slučaju neposredne opasnosti koja iziskuje neodložno istovarivanje sve robe ili dijela robe. U tom se slučaju odmah obavješćuju carinska tijela.
Članak 141.
Roba u provozu
Članak 142.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja uvjeta za odobravanje mjesta iz članka 139. stavka 1.
Članak 143.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o podnošenju robe carini iz članka 139.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 144.
Roba u privremenom smještaju
Roba koja nije roba Unije u privremenom je smještaju od trenutka njezinog podnošenja carini.
Članak 145.
Deklaracija za privremeni smještaj
Carinska tijela mogu prihvatiti da deklaracija za privremeni smještaj ima jedan od sljedećih oblika:
upućivanje na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju koja je podnesena za dotičnu robu, dopunjeno podacima deklaracije za privremeni smještaj;
manifest ili druga prijevozna isprava ako sadrži podatke deklaracije za privremeni smještaj, uključujući upućivanja na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju za dotičnu robu;
Deklaracija za privremeni smještaj može se koristiti za:
obavijest o dolasku iz članka 133.; ili
podnošenje robe carini iz članka 139., ako su ispunjeni uvjeti navedeni u tim odredbama.
Članak 146.
Izmjena i poništenje deklaracije za privremeni smještaj
Izmjene nisu moguće nakon jednog od sljedećeg:
carinska su tijela obavijestila osobu koja je podnijela deklaraciju da namjeravaju pregledati robu;
carinska su tijela utvrdila da su podaci deklaracije netočni.
Ako roba za koju je podnesena deklaracija za privremeni smještaj nije podnesena carini, carinska tijela poništavaju tu deklaraciju bez odgode u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
na zahtjev deklaranta; ili
nakon isteka 30 dana od podnošenja deklaracije.
Članak 147.
Uvjeti i odgovornosti za privremeni smještaj robe
Korisnik odobrenja iz članka 148. ili osoba koja pohranjuje robu u slučajevima kada je roba smještena na drugim mjestima koja su odredila ili odobrila carinska tijela odgovorni su za sve sljedeće:
osiguravanje da se roba u privremenom smještaju ne izuzme iz carinskog nadzora;
ispunjavanje obveza koje proizlaze iz smještaja robe u privremenom smještaju.
Članak 148.
Odobrenje za vođenje prostora za privremeni smještaj
Uvjeti pod kojima je dopušteno vođenje prostora za privremeni smještaj navode se u odobrenju.
Odobrenje iz stavka 1. izdaje se samo osobama koje zadovolje sve sljedeće uvjete:
imaju poslovni nastan na carinskom području Unije;
pruže potrebne dokaze o primjerenom vođenju poslova; smatra se da ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje ispunjava taj uvjet ako je vođenje prostora za privremeni smještaj uzeto u obzir u odobrenju iz članka 38. stavka 2. točke (a).
polože osiguranje u skladu s člankom 89.
Ako je položeno zajedničko osiguranje, ispunjenje obveza vezanih uz osiguranje prati se putem primjerene revizije.
Evidencije sadrže podatke koji omogućuju carinskim tijelima da nadziru vođenje prostora za privremeni smještaj, posebno u vezi s identifikacijom pohranjene robe, njezinim carinskim statusom i kretanjem.
Smatra se da ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje ispunjava obvezu iz prvog i drugog podstavka u mjeri u kojoj je njegova evidencija primjerena za svrhu vođenja privremenog smještaja.
Carinska tijela mogu odobriti da korisnik odobrenja premjesti robu u privremenom smještaju između različitih prostora za privremeni smještaj ako takvo kretanje ne povećava rizik od prijevare, kako slijedi:
takvo kretanje odvija se uz odgovornost jednog carinskog tijela;
takvo kretanje obuhvaćeno je samo jednim odobrenjem koje se izdaje ovlaštenom gospodarskom subjektu za carinsko pojednostavljenje; ili
u drugim slučajevima kretanja.
Članak 149.
Istek privremenog smještaja
Roba koja nije roba Unije, a nalazi se u privremenom smještaju, stavlja se u carinski postupak ili ponovo izvozi u roku od 90 dana.
Članak 150.
Izbor carinskog postupka
Osim ako je drukčije predviđeno, deklarant može slobodno izabrati carinski postupak u koji želi staviti robu, pod uvjetima za taj postupak, bez obzira na prirodu ili količinu robe, zemlju njezinog podrijetla, pošiljku ili odredište.
Članak 151.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
uvjeta za odobravanje mjesta iz članka 147. stavka 1.;
uvjeta za izdavanje odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj iz članka 148.;
slučajeva kretanja iz članka 148. stavka 5. točke (c).
Članak 152.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila:
za podnošenje deklaracije za privremeni smještaj iz članka 145.;
za izmjenu deklaracije za privremeni smještaj, u skladu s člankom 146. stavkom 1.;
za poništenje deklaracije za privremeni smještaj, u skladu s člankom 146. stavkom 2.;
za kretanje robe u privremenom smještaju iz članka 148. stavka 5.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
GLAVA V.
OPĆA PRAVILA O CARINSKOM STATUSU, STAVLJANJU ROBE U CARINSKI POSTUPAK, PROVJERI, PUŠTANJU I RASPOLAGANJU ROBOM
POGLAVLJE 1.
Carinski status robe
Članak 153.
Pretpostavka o carinskom statusu robe Unije
Članak 154.
Gubitak carinskog statusa robe Unije
Roba Unije postaje roba koja nije roba Unije u sljedećim slučajevima:
ako je iznesena iz carinskog područja Unije, u mjeri u kojoj se ne primjenjuju pravila unutarnjeg provoza;
ako je stavljena u postupak vanjskog provoza, postupak smještaja ili postupak unutarnje proizvodnje, u mjeri u kojoj carinsko zakonodavstvo to dopušta;
ako je bila stavljena u ►C2 postupak uporabe u posebne svrhe ◄ i naknadno je ustupljena u korist države ili je uništena, a ostaju otpaci;
ako je deklaracija za puštanje u slobodni promet poništena nakon puštanja robe.
Članak 155.
Roba Unije koja privremeno napušta carinsko područje Unije
Članak 156.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
slučajeva u kojima se ne primjenjuju pretpostavka utvrđena u članku 153. stavku 1.;
uvjeta za olakšavanje dokazivanja carinskog statusa robe Unije;
slučajeva u kojima roba iz članka 153. stavka 3. nema carinski status robe Unije;
slučajeva u kojima carinski status robe iz članka 155. stavka 2. nije promijenjen.
Članak 157.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o pružanju i provjeri dokaza carinskog statusa robe Unije.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 2.
Stavljanje robe u carinski postupak
Članak 158.
Carinska deklaracije robe i carinski nadzor robe Unije
Članak 159.
Nadležni carinski uredi
Članak 160.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja slučajeva kada se carinska deklaracija može podnijeti korištenjem drugih sredstava, a ne tehnikama elektroničke obrade podataka u skladu s člankom 158. stavkom 2
Članak 161.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila:
za određivanje nadležnih carinskih ureda osim onog iz članka 159. stavka 3., uključujući ulazne i izlazne carinske urede;
za podnošenje carinske deklaracije u slučajevima iz članka 158. stavka 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 162.
Sadržaj standardne carinske deklaracije
Standardna carinska deklaracija sadrži sve podatke koji su potrebni za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak za koji se roba deklarira.
Članak 163.
Priložene isprave
Smatra se da su priložene isprave za primjenjive necarinske formalnosti Unije navedene u Prilogu Uredbi (EU) 2022/2399 u posjedu deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima u vrijeme kada se podnosi carinska deklaracija, pod uvjetom da ta tijela mogu dobiti potrebne podatke iz odgovarajućih necarinskih sustava Unije putem sustava razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkama (a) i (c) te uredbe.
Članak 164.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. kojima se određuju uvjeti za izdavanje odobrenja iz članka 163. stavka 3.
Članak 165.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila:
za podnošenje standardne carinske deklaracije iz članka 162.;
o dostupnosti priloženih isprava iz članka 163. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 166.
Pojednostavljena deklaracija
Članak 167.
Dopunska deklaracija
U slučaju pojednostavljene deklaracije prema članku 166., potrebne priložene isprave su u posjedu deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima unutar određenog roka.
Dopunska deklaracija može biti opća, periodična ili rekapitulativna.
Od obveze podnošenja dopunske deklaracije može se odustati u sljedećim slučajevima:
ako se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja;
u drugim posebnim slučajevima.
Carinska se tijela mogu odreći zahtjeva za podnošenje dopunske deklaracije ako se primjenjuju sljedeći uvjeti:
pojednostavljena deklaracija odnosi se na robu čija je vrijednost i količina ispod statističkog praga;
pojednostavljena deklaracija već sadrži sve podatke koji su potrebni za dotični carinski postupak; i
pojednostavljena deklaracija nije nastala unosom u evidencije deklaranta.
Članak 168.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
uvjeta za izdavanje odobrenja iz članka 166. stavka 2.;
određenog roka iz članka 167. stavka 1. prvog podstavka u kojem se treba podnijeti dopunska deklaracija;
određenog roka iz članka 167. stavka 1. drugog podstavka u kojem su priložene isprave u posjedu deklaranta;
posebnih slučajeva u kojima se odustaje od obveze podnošenja dopunske deklaracije, u skladu s člankom 167. stavkom 2. točkom (b);
Članak 169.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za podnošenje:
pojednostavljene deklaracije iz članka 166.;
dopunske deklaracije iz članka 167.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 170.
Podnošenje carinske deklaracije
Međutim, ako prihvaćanje carinske deklaracije nameće posebne obveze za određenu osobu, tu deklaraciju mora podnijeti ta osoba ili njezin zastupnik.
Odstupajući od stavka 2., sljedeći deklaranti ne moraju imati poslovni nastan unutar carinskog područja Unije:
osobe koje podnose carinsku deklaraciju za provoz ili privremeni uvoz;
osobe koje povremeno podnose carinsku deklaraciju, uključujući za uporabu u posebne svrhe ili unutarnju proizvodnju, ako carinska tijela to smatraju opravdanim;
osobe s poslovnim nastanom u zemlji čije je državno područje susjedno carinskom području Unije, a koje podnose robu na koju se odnosi carinska deklaracija u graničnom carinskom uredu Unije koji je susjedan toj zemlji, pod uvjetom da zemlja u kojoj osobe imaju poslovni nastan priznaje recipročne koristi osobama s poslovnim nastanom na carinskom području Unije.
Članak 171.
Podnošenje carinske deklaracije prije podnošenja robe
Carinska deklaracija može se podnijeti prije očekivanog podnošenja robe carini. Ako roba nije podnesena u roku od 30 dana nakon podnošenja carinske deklaracije, smatra se da carinska deklaracije nije podnesena.
Članak 172.
Prihvaćanje carinske deklaracije
Članak 173.
Izmjena carinske deklaracije
Takve izmjene nisu dopuštene ako se traže nakon jednog od sljedećih događaja:
nakon što su carinska tijela obavijestila deklaranta da namjeravaju pregledati robu;
nakon što su carinska tijela utvrdila da su podaci carinske deklaracije netočni;
nakon što su carinska tijela pustila robu.
Članak 174.
Poništenje carinske deklaracije
Carinska tijela, na zahtjev deklaranta, poništavaju carinsku deklaraciju koja je već bila prihvaćena, u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
ako su uvjerena da će roba odmah biti stavljena u drugi carinski postupak;
ako su uvjerena da, zbog posebnih okolnosti, stavljanje robe u carinski postupak za koji je deklarirana više nije opravdano.
Međutim, ako su carinska tijela obavijestila deklaranta da imaju namjeru pregledati robu, zahtjev za poništenjem carinske deklaracije ne prihvaća se prije nego što se obavi pregled.
Članak 175.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja slučajeva kada se carinska deklaracija poništava nakon puštanja robe, kako je navedeno u članku 174. stavku 2.
Članak 176.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za:
podnošenje carinske deklaracije u skladu s člankom 171.;
prihvaćanje carinske deklaracije kako je navedeno u članku 172., uključujući primjenu tih pravila na slučajeve iz članka 179.;
izmjenu carinske deklaracije nakon puštanja robe u skladu s člankom 173. stavkom 3.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 177.
Pojednostavljenje sastavljanja carinskih deklaracija za robu iz različitih tarifnih podbrojeva
Članak 178.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi mjere za određivanje tarifnih podbrojeva za primjenu članka 177. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 179.
Centralizirano carinjenje
Od uvjeta za odobrenje iz prvog podstavka može se odustati ako je carinska deklaracija podnesena i roba podnesena carinskim uredima pod nadležnošću jednog carinskog tijela.
Carinski ured u kojem je carinska deklaracija podnesena dužan je:
nadzirati stavljanje robe u dotični carinski postupak;
provesti carinske provjere za pregled carinske deklaracije iz članka 188. točaka (a) i (b);
ako je opravdano, zatražiti da carinski ured kojem je podnesena roba provede carinske provjere za provjeru carinske deklaracije iz članka 188.; i
provesti carinske formalnosti za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu.
Carinski ured u kojem se podnosi carinska deklaracija pušta robu u skladu s člancima 194. i 195., uzimajući u obzir:
rezultate vlastitih provjera za provjeru carinske deklaracije,
rezultate provjera carinskog ureda u kojem se podnosi roba za provjeru carinske deklaracije i provjere robe koja se unosi u carinsko područje Unije ili iznosi iz njega.
Članak 180.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja uvjeta za izdavanje odobrenja iz članka 179. stavka 1. prvog podstavka.
Članak 181.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o:
centraliziranom carinjenju, uključujući relevantne carinske formalnosti i provjere iz članka 179.;
odustajanju od obveze podnošenja robe iz članka 182. stavka 3. u kontekstu centraliziranog carinjenja.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 182.
Unos u evidencije deklaranta
To se odustajanje može odobriti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
deklarant je ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje;
to traži priroda i protok dotične robe te je to poznato carinskom tijelu;
nadzorni carinski ured ima pristup svim podacima koje smatra potrebnima za omogućivanje ostvarivanja svojeg prava na pregled robe u slučaju potrebe;
u vrijeme unosa u evidenciju roba više nije bila podložna zabranama ili ograničenjima, osim ako je u odobrenju određeno drukčije.
Međutim, nadzorni carinski ured može u posebnim situacijama tražiti da se roba podnese.
Članak 183.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja uvjeta za izdavanje odobrenja iz članka 182. stavka 1.
Članak 184.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o unosu u evidencije deklaranta iz članka 182., uključujući relevantne carinske formalnosti i provjere.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 185.
Samoprocjena
Članak 186.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
uvjeta za izdavanje odobrenja iz članka 185. stavka 1.;
carinskih formalnosti i provjera koje treba obaviti korisnik odobrenja iz članka 185. stavka 1.
Članak 187.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o carinskim formalnostima i provjerama koje treba obaviti korisnik odobrenja iz članka 185. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 3.
Provjera i puštanje robe
Članak 188.
Provjera carinske deklaracije
Carinska tijela mogu, u svrhu provjere točnosti podataka koji su navedeni u prihvaćenoj carinskoj deklaraciji:
pregledati deklaraciju i priložene isprave;
tražiti da deklarant pruži druge isprave;
pregledati robu;
uzeti uzorke za analizu ili za podrobno ispitivanje robe.
Članak 189.
Pregled i uzorkovanje robe
Članak 190.
Djelomični pregled i uzorkovanje robe
Međutim, deklarant može zahtijevati daljnji pregled ili uzorkovanje robe ako smatra da rezultati djelomičnog pregleda ili analize ili ispitivanja uzetih uzoraka nisu valjani u odnosu na ostatak deklarirane robe. Zahtjev se odobrava pod uvjetom da roba nije bila puštena ili pod uvjetom da, ako je bila puštena, deklarant dokaže da nije bila izmijenjena na bilo koji način.
Članak 191
Rezultati provjere
Članak 192.
Mjere za prepoznavanje
Te mjere za prepoznavanje imaju isti pravni učinak u čitavom carinskom području Unije.
Članak 193.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje mjere za provjeru carinske deklaracije, pregled i uzorkovanje robe te rezultate provjere.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 194.
Puštanje robe
Prvi podstavak također se primjenjuje ako se provjera na koju se odnosi članak 188. ne može obaviti unutar razumnog roka i roba više ne treba biti prisutna radi provjere.
Za potrebe prvog podstavka, ako carinska deklaracija obuhvaća robu iz dvije ili više stavki, smatra se da podaci koji se odnose na robu iz svake stavke čine zasebnu carinsku deklaraciju.
Članak 195.
Puštanje koje ovisi o plaćanju iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu ili polaganju osiguranja
Međutim, ne dovodeći u pitanje treći podstavak, prvi podstavak ne primjenjuje se na privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje od uvozne carine.
Ako, prema odredbama koje uređuju carinski postupak za koji je roba deklarirana, ►C2 carinska tijela traže polaganje osiguranja, ta se roba ne pušta u dotični carinski postupak dok se ne položi takvo osiguranje. ◄
Članak 196.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja slučajeva iz članka 195. stavka 2.
POGLAVLJE 4.
Raspolaganje robom
Članak 197.
Uništenje robe
Ako carinska tijela imaju opravdane razloge za to, ona mogu tražiti da se roba koja je bila podnesena carini uništi i shodno tomu obavještavaju posjednika robe. Trošak uništenja snosi posjednik robe.
Članak 198.
Mjere koje poduzimaju carinska tijela
Carinska tijela poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući zapljenu i prodaju ili uništenje, za raspolaganje robom u sljedećim slučajevima:
ako jedna od obveza koje se određuju carinskim zakonodavstvom, a koja se odnosi na unošenje robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, nije ispunjena ili je roba izuzeta ispod carinskog nadzora;
ako se roba ne može pustiti iz jednog od sljedećih razloga:
nije bilo moguće, iz razloga koji se pripisuju deklarantu, poduzeti ili nastaviti pregled robe u razdoblju kojeg su propisala carinska tijela;
isprave koje se moraju podnijeti prije nego što se roba može staviti u ili pustiti u zahtijevani carinski postupak nisu podnesene;
plaćanja ili osiguranje koje je trebalo biti obavljeno ili položeno u vezi s uvoznom ili izvoznom carinom, ovisno o slučaju, nije bilo obavljeno ili položeno u propisanom roku;
roba podliježe zabranama ili ograničenjima;
ako roba nije iznesena u razumnom roku nakon puštanja;
ako se, nakon puštanja, ustanovi da roba ne ispunjava uvjete za takvo puštanje; ili
ako se roba ustupa u korist države u skladu s člankom 199.
►C2 Ako je roba koja se treba uništiti, ustupiti u korist države, oduzeti ili zaplijeniti već podložna carinskoj deklaraciji, evidencija uključuje upućivanje na carinsku deklaraciju. ◄ Carinska tijela poništavaju tu carinsku deklaraciju.
Troškove mjera iz stavka 1. snosi:
u slučaju iz stavka 1. točke (a), svaka osoba koja je trebala ispuniti dotične obveze ili koja je izuzela robu ispod carinskog nadzora;
u slučajevima iz stavka 1. točaka (b) i (c), deklarant;
u slučaju iz stavka 1. točke (d), osoba koja je trebala ispuniti uvjete koji uređuju puštanje robe;
u slučaju iz stavka 1. točke (e), osoba koja je ustupila robu u korist države.
Članak 199.
Ustupanje
Robu koja nije roba Unije i robu koja je stavljena u ►C2 postupak uporabe u posebne svrhe ◄ , korisnik postupka ili po potrebi posjednik robe može, uz prethodno odobrenje carinskih tijela, ustupiti u korist države.
Članak 200.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o:
uništenju robe iz članka 197.;
prodaji robe iz članka 198. stavka 1.;
ustupanju robe u korist države u skladu s člankom 199.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
GLAVA VI.
PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET I OSLOBOĐENJE OD UVOZNE CARINE
POGLAVLJE 1.
Puštanje u slobodni promet
Članak 201.
Područje primjene i učinak
Puštanje u slobodni promet sastoji se od sljedećeg:
naplate sve dospjele uvozne carine;
naplate, po potrebi, ostalih davanja, kako se predviđa prema odgovarajućim važećim odredbama koje se odnose na naplatu tih davanja;
primjene mjera trgovinske politike i zabrana i ograničenja ukoliko ih nije trebalo primijeniti u ranijoj fazi; i
ispunjavanja drugih formalnosti koje se navode u vezi s uvozom robe.
Članak 202.
Mjere trgovinske politike
Ako zakonodavstvo Unije utvrđuje mjere trgovinske politike za puštanje u slobodni promet, takve mjere ne primjenjuje se na prerađene proizvode koji se puštaju u slobodni promet nakon vanjske proizvodnje u sljedećim slučajevima ako:
prerađeni proizvodi zadržavaju svoje podrijetlo iz Unije u smislu članka 60.;
vanjska proizvodnja uključuje popravak, uključujući sustav standardne zamjene iz članka 261.; ili
vanjska proizvodnja slijedi daljnje proizvodne radnje u skladu s člankom 258.
POGLAVLJE 2.
Oslobođenje od uvoznih carina
Članak 203.
Područje primjene i učinak
Prvi podstavak primjenjuje se čak i ako vraćena roba predstavlja samo dio robe koja je prethodno izvezena iz carinskog područja Unije.
Ako uporaba u posebne svrhe za koju se dotična roba pušta u slobodni promet više nije ista, iznos uvozne carine smanjuje se za sve iznose koji su bili naplaćeni za robu kada je ona prvi puta puštena u slobodni promet. Ako taj iznos prelazi onaj koji se obračunava za puštanje vraćene robe u slobodni promet, ne odobrava se povrat.
Članak 204
Roba za koju su iskorištene mjere utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom
►C2 Oslobođenje od uvozne carine iz članka 203. ne dopušta se za robu za koju su iskorištene mjere utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom ◄ , a uključuju njezin izvoz iz carinskog područja Unije, osim ako je u određenim slučajevima drukčije predviđeno.
Članak 205.
Roba koja je prethodno stavljena u postupak unutarnje proizvodnje
Članak 206.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
slučajeva kada se roba smatra vraćenom u stanju u kojem je izvezena;
posebnih slučajeva iz članka 204.
Članak 207.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o pružanju informacija iz članka 203. stavka 6.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 208.
Proizvodi morskog ribolova i ostali proizvodi iz mora
Ne dovodeći u pitanje članak 60. stavak 1., sljedeća roba oslobađa se od uvozne carine kada se pušta u slobodni promet:
proizvodi morskog ribolova i ostali proizvodi izvađeni iz teritorijalnog mora zemlje ili područja izvan carinskog područja Unije pomoću plovila ◄ koja su isključivo registrirana ili upisana u državi članici i koja plove pod zastavom te države;
proizvodi koji su dobiveni iz proizvoda iz točke (a) na brodovima-tvornicama koji ispunjavaju uvjete koji se utvrđuju tom točkom.
Članak 209.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o pružanju dokaza iz članka 208. stavka 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
GLAVA VII.
POSEBNI POSTUPCI
POGLAVLJE 1.
Opće odredbe
Članak 210.
Područje primjene
Roba se može staviti u jednu od sljedećih kategorija posebnih postupaka:
provoz, koji se sastoji od vanjskog i unutarnjeg provoza;
smještaj, koji se sastoji od smještaja u carinskom skladištu i slobodnih zona;
posebnu uporabu, koja se sastoji od privremenog uvoza i uporabe u posebne svrhe;
preradu, koja se sastoji od unutarnje i vanjske proizvodnje.
Članak 211.
Odobrenje
Odobrenje carinskih tijela potrebno je za sljedeće:
primjenu postupka unutarnje ili vanjske proizvodnje, postupka privremenog uvoza ili ►C2 postupka uporabe u posebne svrhe ◄ ;
upravljanje prostorom za smještaj za carinsko skladištenje robe, osim ako prostor za smještaj vodi samo carinsko tijelo.
U odobrenju se navode uvjeti pod kojima se dopušta primjena jednog ili više postupaka iz prvog podstavka ili upravljanje prostorom za smještaj.
Carinska tijela daju odobrenje s retroaktivnim učinkom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
dokazana je gospodarska potreba;
zahtjev nije povezan s pokušajem prijevare;
podnositelj zahtjeva dokazao je, temeljem računa ili evidencije, da:
su svi uvjeti postupka ispunjeni;
se roba, po potrebi, može identificirati za dotično razdoblje;
takvi računi ili evidencije omogućuju nadzor postupka;
sve se potrebne formalnosti za reguliranje stanja robe mogu provesti, uključujući po potrebi poništenje dotične carinske deklaracije;
podnositelju zahtjeva nije izdano odobrenje s retroaktivnim učinkom u roku tri godine od dana kada je prihvaćen zahtjev;
ispitivanje gospodarskih uvjeta nije potrebno, osim kada se zahtjev odnosi na obnavljanje odobrenja za istu vrstu djelatnosti i robe;
zahtjev se ne tiče upravljanja prostorom za smještaj za carinsko skladištenje robe;
ako se zahtjev odnosi na obnavljanje odobrenja za istu vrstu djelatnosti i robe, zahtjev se podnosi u roku od tri godine od isteka izvornog odobrenja.
►C5 Carinska tijela mogu dati odobrenje s retroaktivnim učinkom i kada roba ◄ koja je stavljena u carinski postupak više nije raspoloživa u vrijeme kada je prihvaćen zahtjev za takvo odobrenje.
Osim ako je drukčije predviđeno, odobrenje iz stavka 1. izdaje se samo osobama koje zadovoljavaju sve sljedeće uvjete:
imaju poslovni nastan na carinskom području Unije;
podnesu potrebno uvjerenje o primjerenom vođenju poslova; smatra se da ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje ispunjava ovaj uvjet u mjeri u kojoj je aktivnost vezana uz dotični posebni postupak uzeta u obzir u odobrenju iz članka 38. stavka 2. točke (a);
ako carinski dug ili drugi troškovi mogu nastati za robu koja je stavljena u posebni postupak, polože osiguranje u skladu s člankom 89.;
u slučaju privremenog uvoza ili postupka unutarnje proizvodnje, koriste robu ili dogovore njezino korištenje ili obavljaju proizvodne radnje na robi ili dogovore njihovo obavljanje, tim redom.
Osim ako je drukčije predviđeno i uz stavak 3., odobrenje iz stavka 1. daje se samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
carinska tijela mogu obavljati carinski nadzor, a da ne moraju uvoditi upravne mjere koje su nerazmjerne uključenim gospodarskim potrebama;
bitni interesi proizvođača Unije nisu ugroženi odobrenjem za postupak prerade (gospodarski uvjeti).
Članak 212.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
uvjeta za izdavanje odobrenja za postupke iz članka 211. stavka 1.;
iznimaka od uvjeta iz članka 211. stavaka 3. i 4.;
slučajeva u kojima se gospodarski uvjeti smatraju ispunjenima iz članka 211. stavka 5.
Članak 213.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o ispitivanju gospodarskih uvjeta iz članka 211. stavka 6.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 214.
Evidencija
Ta evidencija mora sadržavati informacije i podatke koji omogućuju carinskim tijelima da nadziru dotični postupak, posebno u vezi s prepoznavanjem robe koja je stavljena u taj postupak, njezinim carinskim statusom i kretanjem.
Članak 215.
Zaključenje posebnog postupka
Članak 216.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja roka iz članka 215. stavka 4.
Članak 217.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o zaključenju posebnog postupka iz članka 215.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 218.
Prijenos prava i obveza
Prava i obveze korisnika postupka u vezi s robom koja je stavljena u posebni postupak osim provoza mogu se potpuno ili djelomično prenijeti na drugu osobu koja ispunjava uvjete utvrđene za dotični postupak.
Članak 219.
Kretanje robe
U posebnim slučajevima, roba koja je stavljena u posebni postupak osim provoza ili u slobodnu zonu može se kretati između različitih mjesta na carinskom području Unije.
Članak 220.
Uobičajeni oblici rukovanja
Roba koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja ili u postupak prerade ili u slobodnu zonu, može biti podvrgnuta uobičajenim oblicima rukovanja koji su namijenjeni očuvanju robe, poboljšanju njezinog izgleda ili tržne kvalitete ili njezinoj pripremi za distribuciju ili preprodaju.
Članak 221.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284.:
za utvrđivanje slučajeva i uvjeta za kretanje robe koja je stavljena u posebni postupak osim provoza ili u slobodnu zonu sukladno članku 219.;
za određivanje uobičajenog oblika rukovanja robom koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja ili u postupak prerade ili u slobodnu zonu iz članka 220.
Članak 222.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za:
prijenos prava i obveza korisnika postupka u vezi s robom koja je u posebnom postupku osim provoza sukladno članku 218.;
kretanje robe koja je stavljena u posebni postupak osim provoza ili u slobodnu zonu sukladno članku 219.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 223.
Istovrijedna roba
U postupku vanjske proizvodnje, istovrijedna roba se sastoji od robe koja nije roba Unije, koja se prerađuje umjesto robe Unije koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje.
Osim ako je drukčije predviđeno, istovrijedna roba ima jednaku osmoznamenkastu oznaku kombinirane nomenklature, jednaku trgovačku vrijednost i jednake tehničke karakteristike kao i roba koju zamjenjuje.
Carinska tijela na zahtjev odobravaju sljedeće, pod uvjetom da je osigurano ispravno provođenje postupka, posebno u vezi s carinskim nadzorom:
uporabu istovrijedne robe u postupku carinskog skladištenja, slobodnih zona, uporabi u posebne svrhe i postupku prerade;
uporabu istovrijedne robe u postupku privremenog uvoza, u posebnim slučajevima;
u slučaju postupka unutarnje proizvodnje, izvoz prerađenih proizvoda koji su dobiveni od istovrijedne robe prije uvoza robe koju zamjenjuju;
u slučaju postupka vanjske proizvodnje, uvoz prerađenih proizvoda koji su dobiveni od istovrijedne robe prije izvoza robe koju zamjenjuju.
Smatra se da ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje ispunjava uvjet da je osigurano ispravno provođenje postupka u mjeri u kojoj je aktivnost vezana uz uporabu istovrijedne robe za dotični posebni postupak uzeta u obzir u odobrenju iz članka 38. stavka 2. točke (a).
Uporaba istovrijedne robe ne odobrava se u sljedećim slučajevima:
ako se uobičajeni oblici rukovanja, kako se definira člankom 220., obavljaju u postupku unutarnje proizvodnje;
ako se na robu bez podrijetla, koja se koristi u izradi prerađenih proizvoda u postupku unutarnje proizvodnje, primjenjuje zabrana povrata ili izuzeće od uvozne carine, za koju je dokaz o podrijetlu izdan ili sastavljen u okviru povlaštenog postupanja između Unije i određenih zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije ili skupina takvih zemalja ili područja;
ako bi ona dovela do neopravdane prednosti u vezi s uvoznom carinom ili ako je tako predviđeno zakonodavstvom Unije.
Članak 224.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
izuzeća iz članka 223. stavka 1. trećeg podstavka;
uvjeta u kojima se koristi istovrijedna roba sukladno članku 223. stavku 2.;
posebnih slučajeva uporabe istovjetne robe u postupku privremenog uvoza sukladno članku 223. stavku 2. točki (b);
slučajeva kada se uporaba istovrijedne robe ne odobrava sukladno članku 223. stavku 3. točki (c).
Članak 225.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za uporabu istovrijedne robe sukladno članku 223. stavku 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 2.
Provoz
Članak 226.
Vanjski provoz
U postupku vanjskog provoza, roba koja nije roba Unije može se kretati od jedne točke do druge točke unutar carinskog područja Unije, a da ne podliježe sljedećemu:
uvoznoj carini;
drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;
mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
Kretanje iz stavka 1. odvija se na jedan od sljedećih načina:
u postupku vanjskog provoza Unije;
u skladu s Konvencijom TIR, pod uvjetom da je takvo kretanje:
započelo ili će završiti izvan carinskog područja Unije;
obavljeno između dvije točke na carinskom području Unije na području zemlje ili područja izvan carinskog područja Unije;
u skladu s Konvencijom ATA/Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;
pod pokrićem Rajnskog manifesta (članak 9. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom);
pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951.;
prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kada robu prevoze nositelji prava i obveza ili se prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.
Članak 227.
Unutarnji provoz
Kretanje iz stavka 1. odvija se na jedan od sljedećih načina:
u postupku unutarnjeg provoza Unije, pod uvjetom da se takva mogućnost predviđa međunarodnim sporazumom;
u skladu s Konvencijom TIR;
u skladu s Konvencijom ATA/Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;
pod pokrićem Rajnskog manifesta (članak 9. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom);
pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951.;
prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kada robu prevoze nositelji prava i obveza ili se prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.
Članak 228.
Jedinstveno područje za potrebe provoza
Ako se roba kreće od jednog mjesta na carinskom području Unije na drugo u skladu s Konvencijom TIR, Konvencijom ATA/Istanbulskom konvencijom, pod pokrićem obrasca 302 ili prema poštanskom sustavu, smatra se da carinsko područje Unije, za potrebe takvog prijevoza, čini jedinstveno područje.
Članak 229.
Isključenje osoba iz prijevozâ TIR
Članak 230.
Ovlašteni primatelj za potrebe TIR-a
Carinska tijela mogu, na zahtjev, ovlastiti neku osobu, navedenu kao „ovlaštenog primatelja” za primanje robe koja se premješta sukladno Konvenciji TIR na ovlaštenom mjestu, tako da se postupak dovršava sukladno članku 1. točki (d) Konvencije TIR.
Članak 231.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
posebnih slučajeva kada se roba Unije stavlja u postupak vanjskog provoza sukladno članku 226. stavku 2,
uvjeta za davanje odobrenja iz članka 230.
Članak 232.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za primjenu članaka 226. stavka 3. točaka od (b) do (f) i članka 227. stavka 2. točaka od (b) do (f) na carinskom području Unije, uzimajući u obzir potrebe Unije.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 233.
Obveze korisnika postupka provoza Unije i prijevoznika i primatelja robe koja se kreće u postupku provoza Unije
Korisnik postupka provoza Unije odgovoran je za sve sljedeće:
podnošenje robe u nepromijenjenom stanju i potrebnih podataka odredišnom carinskom uredu u propisanom roku i u skladu s mjerama koje poduzimaju carinska tijela radi osiguranja njezinog prepoznavanja;
poštovanje carinskih odredaba u vezi s postupkom;
osim ako je carinskim zakonodavstvom drukčije predviđeno, polaganje osiguranja radi osiguranja plaćanja ◄ iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu ili ostalim davanjima, kako se predviđa drugim odgovarajućim važećim odredbama, koje mogu nastati u vezi s robom.
Carinska tijela mogu, na zahtjev, odobriti bilo koje od sljedećih pojednostavljenja vezano uz stavljanje robe u postupak provoza Unije ili završetak tog postupka:
status ovlaštenog pošiljatelja koji omogućuje korisniku odobrenja da stavi robu u postupak provoza Unije bez podnošenja carini;
status ovlaštenog primatelja koji omogućuje korisniku odobrenja da primi robu koja se kreće u postupku provoza Unije na odobrenom mjestu kako bi se postupak dovršio u skladu s člankom 233. stavkom 2.;
korištenje posebne vrste pečata, ako je pečaćenje potrebno za osiguranje prepoznavanja robe koja je stavljena u postupak provoza Unije;
uporabu carinske deklaracije s ublaženim zahtjevima za podacima za stavljanje robe u postupak provoza Unije;
uporabu elektroničkih prijevoznih isprava kao carinsku deklaraciju za stavljanje robe u postupak provoza Unije, ako one sadrže podatke takve deklaracije i ako su ti podaci dostupni carinskim tijelima na polasku i odredištu ►C2 kako bi se omogućio carinski nadzor robe i zaključenje tog postupka. ◄
Članak 234.
Roba koja prolazi preko područja zemlje ili područja izvan carinskog područja Unije u postupku vanjskog provoza Unije
Postupak vanjskog provoza Unije primjenjuje se na robu koja prolazi kroz zemlju ili područje izvan carinskog područja Unije ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
takve je mogućnost predviđena međunarodnim sporazumom;
provoz kroz tu zemlju ili područje obavlja se pod pokrićem jedinstvene prijevozne isprave koja je sastavljena na carinskom području Unije.
Članak 235.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja uvjeta za izdavanje odobrenja iz članka 233. stavka 4.
Članak 236.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o:
stavljanju robe u postupak provoza Unije i završetku tog postupka;
primjeni pojednostavljenja iz članka 233. stavka 4.;
carinskom nadzoru robe koja prolazi preko područja zemlje ili područja izvan carinskog područja Unije u postupku vanjskog provoza Unije iz članka 234.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 3.
Smještaj
Članak 237.
Područje primjene
U postupku smještaja, roba koja nije roba Unije može se smjestiti na carinskom području Unije, a da ne podliježe sljedećem:
uvoznoj carini;
drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;
mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
Članak 238.
Trajanje postupka smještaja
Članak 239.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o stavljanju robe Unije u postupak carinskog skladištenja ili slobodne zone iz članka 237. stavka 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Članak 240.
Smještaj u carinskim skladištima
Članak 241.
Prerada
Članak 242.
Odgovornosti korisnika odobrenja ili postupka
Korisnik odobrenja i korisnik postupka odgovorni su za sljedeće:
osiguravanje da se roba u postupku carinskog skladištenja ne izuzme iz carinskog nadzora; i
ispunjavanje obveza koje proizlaze iz smještaja robe u okviru postupka carinskog skladištenja;
Članak 243.
Određivanje slobodnih zona
Država članica za svaku slobodnu zonu određuje područje koje zauzima i određuje ulazne i izlazne točke.
Neposredni pristupni prostor i ulazne i izlazne točke područja slobodnih zona podliježu carinskom nadzoru.
Članak 244.
Zgrade i djelatnosti u slobodnim zonama
Članak 245.
Podnošenje robe i njezino stavljanje u postupak
Roba koja se unosi u slobodnu zonu podnosi se carini i podvrgava propisanim carinskim formalnostima u sljedećim slučajevima:
ako se unosi u slobodnu zonu izravno s područja izvan carinskog područja Unije;
ako je stavljena u carinski postupak koji je završen ili je zaključen kada je roba stavljena u postupak slobodne zone;
ako je stavljena u postupak slobodne zone kako bi iskoristila odluku kojom se odobrava povrat ili otpust od uvozne carine;
ako zakonodavstvo različito od carinskog zakonodavstva predviđa takve formalnosti.
Ne dovodeći u pitanje članak 246., smatra se da je roba koja se unese u slobodnu zonu stavljena u postupak slobodne zone:
u trenutku njezinog ulaska u slobodnu zonu, osim ako je već bila stavljena u drugi carinski postupak; ili
u trenutku kada se postupak provoza završi, osim ako se odmah stavlja u sljedeći carinski postupak.
Članak 246.
Roba Unije u slobodnim zonama
Na zahtjev dotične osobe, carinska tijela utvrđuju carinski status sljedeće robe kao robe Unije:
roba Unije koja je unesena u slobodnu zonu;
roba Unije koja je bila podvrgnuta proizvodnim radnjama u slobodnoj zoni;
roba koja je puštena u slobodni promet u slobodnoj zoni.
Članak 247.
Roba koja nije roba Unije u slobodnim zonama
U takvim se slučajevima ne smatra da je roba u postupku slobodne zone.
U slučaju takve uporabe ili potrošnje, carinska deklaracija za postupak puštanja u slobodni promet ili privremenog uvoza nije potrebna.
Međutim, takva je deklaracija potrebna ako takva roba podliježe carinskim kvotama ili plafonu.
Članak 248.
Iznošenje robe iz slobodne zone
Članak 249.
Carinski status
Ako se roba iznosi iz slobodne zone u drugi dio carinskog područja Unije ili se stavlja u carinski postupak, smatra se da je riječ o robi koja nije roba Unije, osim ako se ne dokaže njezin carinski status kao robe Unije.
Međutim, za potrebe primjene izvozne carine i izvoznih dozvola ili mjera provjere pri izvozu, koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama, takva se roba smatra robom Unije, osim ako se utvrdi da nema carinski status robe Unije.
POGLAVLJE 4.
Posebna uporaba
Članak 250.
Područje primjene
U postupku privremenog uvoza, roba koja nije roba Unije, koja je namijenjena za ponovni izvoz, može podlijegati posebnoj uporabi na carinskom području Unije, s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, a da ne podliježe sljedećem:
drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;
mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj one ne zabranjuju ulazak na ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
Postupak privremenog uvoza može se primijeniti samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
roba nije namijenjena podvrgavanju bilo kakvim promjenama, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog njezinom uporabom;
moguće je osigurati da se roba koja se stavi u postupak može prepoznati, osim ako je, s obzirom na prirodu robe ili predviđenu uporabu, vjerojatno da će zbog nedostatka mjera za prepoznavanje doći do zlouporabe postupka ili, u slučaju iz članka 223., ako se usklađenost s uvjetima u vezi s istovrijednom robom može provjeriti;
korisnik postupka ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije, osim ako je određeno drukčije;
ispunjeni su uvjeti, utvrđeni carinskim zakonodavstvom, za potpuno ili djelomično oslobođenje od carine.
Članak 251.
Razdoblje u kojem roba može ostati u postupku privremenog uvoza
Članak 252.
Iznos uvozne carine u slučaju privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine
Taj iznos dospijeva svaki mjesec ili dio mjeseca u kojemu je roba bila stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.
Članak 254.
Postupak uporabe u posebne svrhe
Carinski nadzor u ►C2 postupku uporabe u posebne svrhe ◄ završava u sljedećim slučajevima:
ako se roba koristila u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;
ako je roba iznesena iz carinskog područja Unije, uništena ili ustupljena u korist države;
ako se roba koristila u druge svrhe osim onih koje se utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine a uvozna je carina, koja se primjenjuje na robu, plaćena.
POGLAVLJE 5.
Prerada
Članak 255.
Normativ proizvodnje
Osim ako je normativ proizvodnje određen u zakonodavstvu Unije koje uređuje posebna područja, carinska tijela određuju ili normativ proizvodnje ili prosječni normativ proizvodnje proizvodne radnje ili metodu kojom se određuje takav normativ, po potrebi.
Normativ proizvodnje ili prosječan normativ proizvodnje određuje se na temelju stvarnih okolnosti u kojima se obavljaju ili će se obavljati proizvodne radnje. Taj se normativ može prilagoditi, po potrebi, u skladu s člankom 28.
Članak 256.
Područje primjene
Ne dovodeći u pitanje članak 223., u postupku unutarnje proizvodnje može se koristiti roba koja nije roba Unije, na carinskom području Unije, u jednoj ili više proizvodnih radnji, a da ta roba ne podliježe sljedećem:
uvoznoj carini;
drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;
mjerama trgovinske politike, ako one ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
U slučaju iz članka 223., postupak se može primijeniti ako se može provjeriti usklađenost s uvjetima koji se navode u vezi s istovrijednom robom.
Osim stavaka 1. i 2., postupak unutarnje proizvodnje može se koristiti za sljedeću robu:
robu koja je namijenjena podvrgavanju radnjama za osiguravanje usklađenosti s tehničkim uvjetima za njezino puštanje u slobodni promet;
robu koja se mora podvrgnuti uobičajenim oblicima rukovanja u skladu s člankom 220.
Članak 257.
Razdoblje zaključenja
To razdoblje teče od dana kad se roba koja nije roba Unije stavlja u postupak te se uzima u obzir ►C2 vrijeme koje je potrebno za obavljanje proizvodnih radnji i zaključenje postupka. ◄
To odobrenje može odrediti da razdoblje koje započinje u toku mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, istječe posljednjim danom sljedećeg mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, tim redom.
Razdoblje iz prvog podstavka određuje se u mjesecima i ne prelazi šest mjeseci. Ono teče od datuma prihvaćanja izvozne deklaracije koja se odnosi na prerađene proizvode koji su dobiveni iz odgovarajuće istovrijedne robe.
Članak 258.
Privremeni ponovni izvoz radi daljnje prerade
Carinska tijela mogu, na zahtjev, odobriti da se neka ili sva roba koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje ili prerađeni proizvodi mogu privremeno ponovo izvesti u svrhu daljnje prerade izvan carinskog područja Unije, u skladu s uvjetima koji se navode u postupku vanjske proizvodnje.
Članak 259.
Područje primjene
Vanjska proizvodnja nije dozvoljena za sljedeću robu Unije:
robu čiji izvoz dovodi do povrata ili otpusta uvozne carine;
robu koja je prije izvoza bila puštena u slobodni promet uz izuzeće od carine ili po smanjenoj stopi carine na temelju njezine uporabe u posebne svrhe, dok god nije ispunjena svrha za takvu uporabu u posebne svrhe, osim ako takva roba mora biti podvrgnuta popravku;
roba čiji izvoz dovodi do odobravanja povrata izvozne carine;
roba u vezi s kojom se dodjeljuju financijske pogodnosti, osim povrata iz točke (c), prema zajedničkoj poljoprivrednoj politici na temelju izvoza te robe.
Članak 260.
Roba koja se popravlja bez naplate
Članak 260.a
Roba koje se popravlja ili mijenja u kontekstu međunarodnih sporazuma
Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za prerađene proizvode koji su dobiveni od robe koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje, ako se na način prihvatljiv za carinska tijela utvrdi:
da je ta roba popravljena ili izmijenjena u zemlji ili na području izvan carinskog područja Unije s kojima je Unija sklopila međunarodni sporazum kojim je predviđeno takvo oslobođenje; i
da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od uvozne carine utvrđeni u sporazumu iz točke (a).
Članak 261.
Sustav standardne zamjene
Međutim, carinska se tijela odriču uvjeta navedenih u prvom podstavku ako je nadomjesni proizvod nabavljen bez naplate i to ili zbog ugovorne ili zakonske obveze koja proizlazi iz jamstva ili zbog materijalnog ili proizvodnog nedostatka.
Članak 262.
Prethodni uvoz nadomjesnih proizvoda
►C2 U slučaju takvog prethodnog uvoza nadomjesnog proizvoda, polaže se osiguranje koje pokriva iznos ◄ uvozne carine koji dospijeva ako se roba s nedostacima ne izveze u skladu sa stavkom 2.
GLAVA VIII.
ROBA KOJA SE IZNOSI IZ CARINSKOG PODRUČJA UNIJE
POGLAVLJE 1.
Formalnosti prije izlaska robe
Članak 263.
Podnošenje deklaracije prije otpreme
Od obveze iz stavka 1. odustaje se:
za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području; ili
u drugim posebnim slučajevima kada je to propisno opravdano vrstama robe ili prometa ili to traže međunarodni ugovori.
Deklaracija prije otpreme ima jedan od sljedećih oblika:
carinska deklaracija, kada se roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije stavlja u carinski postupak za koji je potrebna takva deklaracija;
deklaracija za ponovni izvoz, u skladu s člankom 270.;
izlazna skraćena deklaracija, u skladu s člankom 271.
Članak 264.
Analiza rizika
Carinski ured kojem se podnosi deklaracija prije otpreme iz članka 263. dužan je osigurati da se u određenom roku provede analiza rizika, prvenstveno za potrebe sigurnosti i zaštite, na temelju navedene deklaracije te da se poduzmu potrebne mjere na temelju rezultata analize rizika.
Članak 265.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja:
određenog roka iz članka 263. stavka 1. u kojem se podnosi deklaracija prije otpreme, prije nego što se roba iznese iz carinskog područja Unije, uzimajući u obzir vrstu prometa;
posebnih slučajeva u kojima se odustaje od obveze za podnošenjem deklaracije prije otpreme, u skladu s člankom 263. stavkom 2. točkom (b).
Članak 266.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje rok iz članka 264. u kojem se treba provesti analiza rizika uzimajući u obzir rok iz članka 263. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 2.
Formalnosti kod izlaska robe
Članak 267.
Carinski nadzor i formalnosti kod izlaska
Robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku carini podnosi jedna od sljedećih osoba:
osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije;
osoba u čije ime ili za čiji račun osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije djeluje;
osoba koja preuzima odgovornost za prijevoz robe prije njezinog izlaska iz carinskog područja Unije.
Roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije podložna je, po potrebi, sljedećem:
povratu ili otpustu uvozne carine;
plaćanju izvoznih subvencija;
naplati izvoznih carina;
formalnosti koje se zahtijevaju prema važećim odredbama u odnosu na ostala davanja;
primjeni zabrana i ograničenja koja su opravdana na temelju, između ostalog, javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva, uključujući provjere na prekursore droga, robe koja krši određena prava intelektualnog vlasništva i gotovine koja se iznosi iz Unije, kao i primjenu mjera za očuvanje i upravljanje ribarstvom i mjera trgovinske politike.
Puštanje za izlazak odobravaju carinska tijela pod uvjetom da se dotična roba iznese iz carinskog područja Unije u istom stanju kao kada:
je prihvaćena carinska deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz; ili
je podnesena izlazna skraćena deklaracija.
Članak 268.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila o izlasku iz članka 267.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 3.
Izvoz i ponovni izvoz
Članak 269.
Izvoz robe Unije
Stavak 1. ne primjenjuje se na sljedeću robu Unije:
robu koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje;
robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije nakon što je stavljena u ►C2 postupak uporabe u posebne svrhe ◄ ;
robu isporučenu za opskrbu zrakoplova ili broda, oslobođenu od PDV-a ili trošarina, bez obzira na odredište zrakoplova ili broda, za što je potreban dokaz takve opskrbe;
robu koja je stavljena u postupak unutarnjeg provoza;
robu koja se privremeno premješta izvan carinskog područja Unije u skladu s člankom 155.
Članak 270.
Ponovni izvoz robe koja nije roba Unije
Stavak 1. ne primjenjuje se na sljedeću robu:
robu koja je stavljena u postupak vanjskog provoza i koja samo prolazi kroz carinsko područje Unije;
robu koja se pretovaruje u ili se izravno ponovo izvozi iz slobodne zone;
robu u privremenom smještaju koja se izravno ponovo izvozi iz prostora za privremeni smještaj.
POGLAVLJE 4.
Izlazna skraćena deklaracija
Članak 271.
Podnošenje izlazne skraćene deklaracije
Carinska tijela mogu dopustiti da se izlazna skraćena deklaracija podnese u drugom carinskom uredu, pod uvjetom da potonja odmah obavijesti izlazni carinski ured ili mu elektroničkim putem omogući pristup potrebnim podacima.
Neovisno o obvezama prijevoznika, izlaznu skraćenu deklaraciju može umjesto njega podnijeti jedna od sljedećih osoba:
izvoznik ili primatelj ili druga osoba u čije ime ili za čiji račun prijevoznik djeluje;
svaka osoba koja može podnijeti dotičnu robu ili koja može organizirati da se roba podnese izlaznom carinskom uredu.
Članak 272.
Izmjena i poništenje izlazne skraćene deklaracije
Izmjene nisu moguće nakon jednog od sljedećeg:
nakon što su carinska tijela obavijestila osobu koja je ponijela izlaznu skraćenu deklaraciju da namjeravaju pregledati robu;
nakon što su carinska tijela utvrdila da je jedan ili više podataka izlazne skraćene deklaracije netočan ili nepotpun;
nakon što su carinska tijela već odobrila puštanje robe za izlazak.
Ako roba za koju je podnesena izlazna skraćena deklaracija nije iznesena iz carinskog područja Unije, carinska tijela poništavaju tu deklaraciju bez odgode u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
na zahtjev deklaranta; ili
nakon isteka 150 dana od podnošenja deklaracije.
Članak 273.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za:
podnošenje izlazne skraćene deklaracije iz članka 271.;
izmjenu izlazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 272. stavkom 1. prvim podstavkom;
poništenje izlazne skraćene deklaracije, u skladu s člankom 272. stavkom 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 5.
Obavijest o ponovnom izvozu
Članak 274.
Podnošenje obavijesti o ponovnom izvozu
►C2 Carinska tijela mogu prihvatiti da se obavijest o ponovnom izvozu podnese korištenjem trgovinskih, lučkih ili prijevozničkih informacijskih sustava ako oni sadrže ◄ potrebne podatke za takvu obavijest te su ti podaci dostupni u određenom roku, prije nego što se roba iznese iz carinskog područja Unije.
Članak 275.
Izmjena i poništenje obavijesti o ponovnom izvozu
Izmjene nisu moguće nakon jednog od sljedećeg:
nakon što su carinska tijela obavijestila osobu koja je ponijela obavijest o ponovnom izvozu da namjeravaju pregledati robu;
nakon što su carinska tijela utvrdila da je jedan ili više podataka obavijesti o ponovnom izvozu netočan ili nepotpun;
nakon što su carinska tijela već odobrila puštanje robe za izlazak.
Ako roba za koju je podnesena obavijest o ponovnom izvozu nije iznesena iz carinskog područja Unije, carinska tijela poništavaju tu obavijest bez odgode u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
na zahtjev deklaranta; ili
nakon isteka 150 dana od podnošenja obavijesti.
Članak 276.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata određuje postupovna pravila za:
podnošenje obavijesti o ponovnom izvozu iz članka 274.;
izmjenu obavijesti o ponovnom izvozu, u skladu s člankom 275. stavkom 1. prvim podstavkom;
poništenje obavijesti o ponovnom izvozu u skladu s člankom 275. stavkom 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 6.
Oslobođenje od izvozne carine
Članak 277.
Oslobođenje od izvozne carine za privremeno izvezenu robu Unije
Ne dovodeći u pitanje članak 259., roba Unije koja privremeno izvezena iz carinskog područja Unije može iskoristiti oslobođenje od izvozne carine, što je uvjetovano njezinim ponovnim uvozom.
GLAVA IX.
ELEKTRONIČKI SUSTAVI, POJEDNOSTAVLJENJA, DELEGIRANJE OVLASTI, POSTUPAK ODBORA I ZAVRŠNE ODREDBE
POGLAVLJE 1.
Razvoj elektroničkih sustava
Članak 278.
Prijelazne mjere
Sredstva koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka iz članka 6. stavka 1. mogu se upotrebljavati na prijelaznoj osnovi najkasnije do 31. prosinca 2022. ako još nisu operativni elektronički sustavi potrebni za primjenu sljedećih odredbi Zakonika:
odredbi o obavijesti o dolasku, o podnošenju i o deklaracijama za privremeni smještaj utvrđenih u člancima 133., 139., 145. i 146.; i
odredbi koje se odnose na carinsku deklaraciju za robu koja se unosi na carinsko područje Unije utvrđenih u člancima 158., 162., 163., 166., 167., od 170. do 174., 201., 240., 250., 254. i 256.
Sredstva koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka iz članka 6. stavka 1. mogu se upotrebljavati na prijelaznoj osnovi najkasnije do 31. prosinca 2025. ako još nisu operativni elektronički sustavi potrebni za primjenu sljedećih odredbi Zakonika:
odredbi o osiguranjima za carinske dugove koji su nastali ili bi mogli nastati utvrđenih u članku 89. stavku 2. točki (b) i članku 89. stavku 6.;
odredbi o ulaznim skraćenim deklaracijama i analizi rizika utvrđenih u člancima 46., 47., 127., 128. i 129.;
odredbi o carinskom statusu robe utvrđenih u članku 153. stavku 2.;
odredbi o centraliziranom carinjenju utvrđenih u članku 179.;
odredbi o provozu utvrđenih u članku 210. točki (a), članku 215. stavku 2. i člancima 226., 227., 233. i 234.; i
odredbi o vanjskoj proizvodnji, deklaracijama prije otpreme, formalnostima kod izlaska robe, izvozu robe Unije, ponovnom izvozu robe koja nije roba Unije i izlaznim skraćenim deklaracijama za iznošenje robe iz carinskog područja Unije utvrđenih u člancima 258., 259., 263., 267., 269., 270., 271., 272., 274. i 275.
Članak 278.a
Obveze u vezi s izvješćivanjem
U godišnjem izvješću ocjenjuje se napredak Komisije i države članice u razvoju svakog od elektroničkih sustava, uzimajući posebno u obzir sljedeće ključne točke:
datum objave tehničkih specifikacija za vanjsku komunikaciju elektroničkog sustava;
razdoblje ispitivanja usklađenosti s gospodarskim subjektima; i
planirane i stvarne datume uvođenja elektroničkih sustava.
Članak 279.
Delegiranje ovlasti
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 284., kojima se određuju pravila o razmjeni i pohrani podataka u situacijama iz članka 278.
Članak 280.
Program rada
Program rada iz stavka 1. sadrži sljedeće prioritete:
usklađenu razmjenu podataka na temelju međunarodno prihvaćenih modela podataka i oblika poruka;
ponovno osmišljavanje carinskih postupaka i postupaka povezanih s carinom radi optimizacije njihove učinkovitosti, ujednačene provedbe i smanjenja troškova usklađivanja; i
široka ponuda elektroničkih carinskih usluga gospodarskim subjektima koja bi im omogućila jednaku suradnju s carinskim tijelima svih država članica.
Članak 281.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi program rada iz članka 280.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi provedbene akte iz prvog stavka ovog članka i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
POGLAVLJE 2.
Pojednostavljenja u primjeni carinskog zakonodavstva
Članak 282.
Ispitivanja
Komisija može, na zahtjev, ovlastiti jednu ili više država članica da u ograničenom vremenskom roku ispitaju pojednostavljenja u primjeni carinskog zakonodavstva, osobito ako se odnose na informacijske tehnologije. Ispitivanje ne smije utjecati na primjenu carinskog zakonodavstva u onim državama članicama koje ne sudjeluju u takvom ispitivanju te se mora periodično ocjenjivati.
Članak 283.
Dodjela provedbenih ovlasti
Komisija putem provedbenih akata donosi odluke iz članka 282.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 285. stavka 4.
POGLAVLJE 3.
Delegiranje ovlasti i postupak odbora
Članak 284.
Izvršavanje ovlasti
Članak 285.
Postupak odbora
POGLAVLJE 4.
Završne odredbe
Članak 286.
Stavljanje izvan snage i izmjene propisa na snazi
Članak 287.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 288.
Primjena
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG
KORELACIJSKA TABLICA
Uredba (EZ) br. 450/2008 |
Ova Uredba |
Članak 1. stavci 1. i 2. |
Članak 1. stavci 1. i 2. |
Članak 1. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 1. stavak 3 |
Članak 1. stavak 3. drugi podstavak |
Članak 2. |
Članak 2. |
Članak 3. |
Članak 3. |
Članak 4. |
Članak 4. točke 1. do 8. |
Članak 5. točke 1. do 8. |
Članak 4. točka 9. |
Članak 5. točke 9. i 10. |
Članak 4. točka 10. |
Članak 5. točka 12. |
Članak 4 točke 11. i 12. |
Članak 5. točke 15. i 16. |
Članak 4. točke 13. do 17. |
Članak 5. točke 18. do 22. |
Članak 4. točka 18. podtočka (a) prva rečenica |
Članak 5. točka 23. podtočka (a) |
Članak 4. točka 18. podtočka (a) druga rečenica |
Članak 130. stavak 3. |
Članak 4. točka 18. podtočke (b) i (c) |
Članak 5. točka 23. podtočke (b) i (c) |
Članak 4. točke 19. do 26. |
Članak 5. točke 24. do 31. |
Članak 4. točke 27. do 32. |
Članak 5. točke 33. do 38. |
Članak 4. točka 33. |
— |
Članak 5. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 6. stavak 1. |
Članak 5. stavak 1. drugi i treći podstavak |
Članak 6. stavak 3. i članak 7. točka (b) |
Članak 5. stavak 2. |
Članak 6. stavak 2., članak 7. točka (a) i članak 8. stavak 1. točka (a) |
Članak 6. |
Članak 12. |
Članak 7. |
Članak 13. |
Članak 8. |
Članak 14. |
Članak 9. |
Članak 15. |
Članak 10. stavak 1. |
Članak 9. i članak 16. stavak 1. |
Članak 10. stavak 2. |
Članci 10., 11.a i 17. |
Članak 11. stavak 1. prvi i drugi podstavak |
Članak 18. |
Članak 11. stavak 1. treći podstavak |
Članak 18. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 11. stavak 2. |
Članak 18. stavak 3. |
Članak 11. stavak 3. točka (a) |
Članak 18. stavak 2. drugi podstavak i članak 21. |
Članak 11. stavak 3. točka (b) |
Članak 21 |
Članak 11. stavak 3. točka (c) |
— |
Članak 12. stavak 1. |
Članak 19. stavak 1. |
Članak 12. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 19. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 12. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 19. stavak 2. drugi podstavak i članak 20. točka (b) |
Članak 13. stavak 1. |
Članak 38.a stavak 1. |
Članak 13. stavak 2. |
Članak 38. stavci 2. i 3. |
Članak 13. stavak 3. |
Članak 38. stavak 4. |
Članak 13. stavak 4. |
Članak 38. stavak 5. prva rečenica |
Članak 13. stavak 5. |
— |
Članak 13. stavak 6. |
Članak 23. stavak 2. |
Članak 14. |
Članak 39. |
Članak 15. stavak 1. točka (a) |
Članak 22., članak 24. točke (a) do (g) i članak 25. točke (a) i (b) |
Članak 15. stavak 1. točka (b) |
Članak 23.a stavak 4. točka (b) i članak 24. točka (h) |
Članak 15. stavak 1. točka (c) |
— |
Članak 15. stavak 1. točka (d) |
Članak 22. stavak 1. treći podstavak i članak 24. točka (a) |
Članak 15. stavak 1. točka (e) |
Članak 40. točka (b) |
Članak 15. stavak 1. točka (f) |
Članak 25. točka (b) |
Članak 15. stavak 1. točka (g) |
Članak 23.a stavak 4. točka (b), članak 24. točka (c), članak 28., članak 31. točka (b) i članak 32. |
Članak 15. stavak 1. točka (h) |
— |
Članak 15. stavak 2. |
— |
Članak 16. stavak 1. |
Članak 22. stavak 1. prvi i drugi podstavak |
Članak 16. stavak 2. |
Članak 22. stavak 3. prvi i drugi podstavak |
Članak 16. stavak 3. |
Članak 22. stavak 2. |
Članak 16. stavak 4. prvi podstavak |
Članak 22. stavak 6. prvi podstavak prva rečenica |
Članak 16. stavak 4. drugi podstavak |
Članak 22. stavak 6. prvi podstavak prva rečenica i članak 22. stavak 7. |
Članak 16. stavak 5. točka (a) |
Članak 22. stavak 6. drugi podstavak i članak 24. točka (g) |
Članak 16. stavak 5. točka (b) |
Članak 24. točka (f) |
Članak 16. stavak 6. |
Članak 23.a stavak 3. |
Članak 16. stavak 7. |
Članak 29. |
Članak 17. |
Članak 26. |
Članak 18. stavci 1. do 3. |
Članak 27. |
Članak 18. stavak 4. |
Članak 32. |
Članak 19. stavak 1. |
Članak 28. stavak 1. točka (a) |
Članak 19. stavci 2. i 3. |
Članak 28. stavci 2. i 3. |
Članak 19. stavak 4. |
Članak 28. stavak 4. prvi podstavak i drugi podstavak prva rečenica |
Članak 19. stavak 5. |
Članak 31. točka (a) |
Članak 20. stavci 1. do 4. |
Članak 33. |
Članak 20. stavak 5. |
Članak 34.a stavak 4. |
Članak 20. stavak 6. prvi podstavak |
Članak 34.a stavak 5. prva rečenica |
Članak 20. stavak 6. drugi podstavak |
Članak 34.a stavak 6. |
Članak 20. stavak 7. |
Članci 22., 23., 24., 25. i 32. |
Članak 20. stavak 8. točka (a) |
Članak 34.a stavci 1. do 3. |
Članak 20. stavak 8. točka (b) |
Članak 34. stavak 9. i članak 37. stavak 1. točka (a) |
Članak 20. stavak 8. točka (c) |
Članak 34. stavak 11. i članak 37. stavak 2. |
Članak 20. stavak 9. |
Članak 35., članak 36. točka (b) i članak 37. stavak 1. točke (c) i (d) |
Članak 21. |
Članak 42. |
Članak 22. |
Članak 43. |
Članak 23. |
Članak 44. |
Članak 24. stavci 1. i 2. |
Članak 45. stavci 1. i 2. |
Članak 24. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 45. stavak 3. |
Članak 24. stavak 3. drugi podstavak |
— |
Članak 25. stavak 1. |
Članak 46. stavak 1. |
Članak 25. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 46 stavak 2. |
Članak 25. stavak 2. drugi i treći podstavak |
Članak 46. stavak 3. |
Članak 25. stavak 3. |
Članak 46. stavci 4. do 8. i članak 50. stavak 1. |
Članak 26. |
Članak 47. |
Članak 27. |
Članak 48. |
Članak 28. stavci 1. i 2. |
Članak 49 |
Članak 28. stavak 3. |
Članak 50. stavak 2. |
Članak 29 |
Članak 51. |
Članak 30. stavak 1. |
Članak 52. |
Članak 30. stavak 2. |
— |
Članak 31. stavak 1. |
Članak 53. stavak 1. |
Članak 31. stavak 2. |
Članak 53. stavak 3. |
Članak 31. stavak 3. |
Članak 54. |
Članak 32. |
Članak 55. |
Članak 33. stavci 1. do 4. |
Članak56. stavci 1. do 4. |
Članak 33. stavak 5. |
Članak 56. stavak 5. i članak 58. stavak 1. |
Članak 34. |
Članak 57. stavci 1., 2. i 3. |
Članak 35. |
Članak 59. |
Članak 36. |
Članak 60. |
Članak 37. |
Članak 61 |
Članak 38. |
Članaci 62, 63, 67 i 68 |
Članak 39. stavci 1. i 2. |
Članak 64. stavak 1. i 2. |
Članak 39. stavak 3. |
Članak 64. stavak 3., prvi podstavak |
Članak 39. stavci 4. i 5. |
Članak 64. stavci 4. i 5. |
Članak 39. stavak 6. |
Članak 64. stavak 3. drugi podstavak, članak 64. stavak 6. i članci 63. do 68. |
Članak 40. |
Članak 69. |
Članak 41. |
Članak 70. |
Članak 42. stavak 1. |
Članak 74. stavak 1. |
Članak 42. stavak 2. |
Članak 74. stavak 2. točke (a) do (c) i uvodna rečenica točke (d) |
Članak 42. stavak 3. |
Članak 74. stavak 3. |
Članak 43. točka (a) |
Članci 71., 72. te članak 76. točka (a) |
Članak 43. točka (b) |
Članak 74. stavak 2. točka (d) podtočke i., ii. i iii. |
Članak 43. točka (c) |
— |
Članak 43. točka (d) |
Članci 73. i 75. te članak 76. točke (b) i (c) |
Članak 44. |
Članak 77. |
Članak 45. |
Članak 78. |
Članak 46. |
Članak 79. |
Članak 47. |
Članak 80. |
Članak 48. |
Članak 81. |
Članak 49. |
Članak 82. |
Članak 50. |
Članak 83. |
Članak 51. |
Članak 84. |
Članak 52. |
Članak 85. |
Članak 53. stavci 1. do 3. |
Članak 86. stavci 1. do 3. |
Članak 53. stavak 4. |
Članak 86. stavak 6. |
Članak 54. točke (a) i (b) |
Članak 86. stavak 5. i članak 88. točka (a) |
Članak 54. točka (c) |
Članak 86. stavak 4. i članak 88. točka (b) |
Članak 55. stavak 1. |
Članak 87. stavak 1. |
Članak 55. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 87. stavak 2. |
Članak 55. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 88. točka (c) |
Članak 55. stavci 3. i 4. |
Članak 87. stavci 3. i 4. |
Članak 56. stavci 1. do 5. |
Članak 89. stavci 1. do 5. |
Članak 56. stavak 6. |
Članak 89. stavak 7. |
Članak 56. stavak 7. |
Članak 89. stavak 9. |
Članak 56. stavak 8. |
Članak 89. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 56. stavak 9. prva alineja |
Članak 100. stavak 1. točka (b) |
Članak 56. stavak 9. druga alineja |
Članak 89. stavak 8. i članak 99. točka (a) |
Članak 56. stavak 9. treća alineja |
Članak 89. stavak 2.a drugi podstavak |
Članak 57. stavci 1. i 2. |
Članak 90. |
Članak 57. stavak 3. |
Članak 100. stavak 1. točka (a) |
Članak 58. prvi stavak |
Članak 91. |
Članak 58. drugi stavak |
— |
Članak 59. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 100. stavak 1. |
Članak 59. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 99. točka (b) |
Članak 59. stavak 2. |
Članak 92. stavak 2. |
Članak 60. |
Članak 93. |
Članak 61. |
Članak 94. |
Članak 62. stavci 1. i 2. |
Članak 95. stavci 1. i 2. |
Članak 62. stavak 3. |
Članak 22., članak 24. točke (a) do (g), članak 25. točke (a) i (b) i članak 99. točka (c) |
Članak 63. stavci 1. i 2. |
— |
Članak 63. stavak 3. točka (a) |
— |
Članak 63. stavak 3. točka (b) |
Članak 96. stavak 1. točka (a), članak 96. točka (2), članak 100. stavak 1. točka (c) i članak 100. stavak(2) |
Članak 63. stavak 3. točka (c) |
Članak 96. stavak 1. točka (b), članak 96. stavak 2., članak 100. stavak 1. točka (c) i članak 100. stavak 2. |
Članak 64. |
Članak 97. |
Članak 65 stavci 1. i 2. |
Članak 98. |
Članak 65. stavak 3. |
Članak 99. točka (d) i članak 100. stavak 1. točka (b) |
Članak 66. |
Članak 101. stavci 1. i 2, |
Članak 67. stavak 1. prvi i drugi podstavak |
Članak 102. stavak 1. |
Članak 67. stavak 1. treći podstavak |
Članak 106. |
Članak 67. stavci 2. i 3. |
Članak 102. stavak 2. i stavak 3. prvi podstavak |
Članak 68. stavci 1. i 2. |
Članak 103. stavci 1. i 2, |
Članak 68. stavak 3. |
Članak 103. stavak 3. točka (a) |
Članak 68. stavak 4. |
Članak 103. stavak 4. |
Članak 69. |
Članak 104. |
Članak 70. |
Članak 105. stavci 1. do 5. |
Članak 71. |
Članak 105. stavak 6. |
Članak 72. stavci 1. i 2. |
Članak 108. stavci 1. i 2. |
Članak 72. stavak 3. |
Članak 108. stavak 3. i članak 115. |
Članak 73. |
Članak 109. |
Članak 74. |
Članak 110. |
Članak 75. |
Članak 111. |
Članak 76. |
— |
Članak 77. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 112. stavak 1. |
Članak 77. stavak 1. drugi i treći podstavak |
Članak 112. stavak 2. |
Članak 77. stavak 2. |
Članak 112. stavak 3. |
Članak 77. stavak 3. |
Članak 112 stavak 4. |
Članak 78. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 113. |
Članak 78. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 99. točka (d) i članak 100. stavak 1. točka (b) |
Članak 78. stavci 2. do 4. |
Članak 114. stavci 1. do 3. |
Članak 78. stavak 5. |
Članak 114.a stavak 4. |
Članak 79. stavak 1. |
Članak 116 stavak 1. |
Članak 79. stavci 2. do 5. |
Članak 116 stavci 4. do 7. |
Članak 80. |
Članak 117. stavak 1. |
Članak 81. stavci 1. i 2. |
Članak 118. stavci 1. i 2. |
Članak 81. stavak 3. |
Članak 118. stavak 4. |
Članak 82. stavak 1. |
Članak 119. stavak 1. |
Članak 82. stavak 2. |
Članak 119. stavak 3. |
Članak 83. |
Članak 120. stavak 1. |
Članak 84. stavak 1. |
Članak 121. stavak 1. |
Članak 84. stavak 2. |
Članak 121. stavak 3. |
Članak 85. prva rečenica |
Članak 116. stavak 2., članak 117. stavak 2., članak 118. stavak 3., članak 119. stavak 2., članak 120. stavak 2., članak 121. stavak 2. i članak 123. stavak 1. |
Članak 85. druga rečenica |
Članak 106. stavak 3., članak 122 i članak 123. stavak 2. |
Članak 86. stavak 1. uvodna rečenica |
Članak 124. stavak 1. uvodna rečenica i točka (a) |
Članak 86. stavak 1. točke (a) do (c) |
Članak 124. stavak 1. točke (b) do (d) |
Članak 86. stavak 1. točke (d) i (e) |
Članak 124. stavak 1. točka (e) |
Članak 86 stavak 1. točke (f) do (k) |
Članak 124. stavak 1. točke (f) do (k) |
Članak 86. stavci 2. i 3. |
Članak 124. stavci 2. i 3. |
Članak 86. stavci 4. do 6. |
Članak 124. stavci 5. do 7. |
Članak 86. stavak 7. |
Članak 126. |
Članak 87. stavak 1. |
Članak 127. stavak 1. i članak 127. stavak 2. točka (a) |
Članak 87. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 127. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 87. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 127. stavak 8. |
Članak 87. stavak 3. prvi podstavak točka (a) |
Članaks 127. stavak 2. točka (b) i članak 131. točka (a) |
Članak 87. stavak 3. prvi podstavak točke (b) i (c) |
Članak 131. točka (b) |
Članak 87. stavak 3. prvi podstavak točka (d) |
Članak 127. stavak 3. i članak 161. točka (a) |
Članak 87. stavak 3. drugi podstavak |
— |
Članak 88. stavak 1. prvi podstavak, prva rečenica |
Članak 6. stavak 1. |
Članak 88. stavak 1. prvi podstavak, druga rečenica |
Članak 127. stavak 7. |
Članak 88. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 6. stavak 2. |
Članak 88. stavak 2. |
Članak 127 stavak 4. prvi podstavak |
Članak 88. stavak 3. |
Članak 127. stavak 4. drugi podstavak i stavak 6. |
Članak 88. stavak 4. prvi podstavak |
Članak 133. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 88. stavak 4. drugi i treći podstavak |
Članak 6. stavci 2. i 7. točka (a) |
Članak 89. stavak 1. |
Članak 129. stavak 1. |
Članak 89. stavak 2. |
— |
Članak 90. |
Članak 130. stavak 1. |
Članak 91. |
Članak 134. |
Članak 92. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 135. stavak 1. |
Članak 92. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 135. stavak 2. |
Članak 92. stavak 1. treći podstavak |
— |
Članak 92. stavci 2. do 5. |
Članak 135. stavci 3. do 6. |
Članak 93. stavak 1. |
Članak 136. |
Članak 93. stavak 2. |
— |
Članak 94. |
Članak 137. |
Članak 95. stavak 1. |
Članak 139. stavak 1. |
Članak 95. stavci 2. i 3. |
Članak 139. stavci 3. i 4. |
Članak 95. stavak 4. |
Članak 139. stavak 6. |
Članak 96. stavci 1. i 2. |
Članak 140. |
Članak 96. stavak 3. |
Članak 139. stavak 7. |
Članak 97. stavak 1. |
Članak 149 |
Članak 97. stavak 2. |
Članak 150 |
Članak 98. stavak 1. |
Članak 144 |
Članak 98. stavak 2. |
Članak 139(5) |
Članak 99. |
Članak 141(1) |
Članak 100. |
Članak 141stavak 2. |
Članak 101. stavak 1. |
Članak 153(stavak 1. |
Članak 101. stavak 2. točka (a) |
Članak 153stavak 2. i članak 156točka (a) |
Članak 101. stavak 2. točka (b) |
Članak 156točka (b) i članak 157 |
Članak 101. stavak 2. točka (c) |
Članci 153 stavak 3. i 156 točka (c) |
Članak 102. |
Članak 154 |
Članak 103. |
Članci 155 stavak 2. i 156 točka (d) |
Članak 104. stavak 1. |
Članak 158 stavak 1. |
Članak 104. stavak 2. |
Članak 158stavak 3. |
Članak 105. stavak 1. |
Članci 159 stavci 1. i 2 |
Članak 105. stavak 2. točke (a) i (b) |
Članci 159 stavak 3. i 161 točka (a) |
Članak 105. stavak 2. točka (c) |
Članci 22 stavak 1, treći podstavak, and 25(c) |
Članak 106. stavak 1. prvi podstavak prva rečenica |
Članak 179. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 106. stavak 1. prvi podstavak druga rečenica |
— |
Članak 106. stavak 2. |
Članak 179. stavci 3. i 6. |
Članak 106. stavak 3. |
Članak 179. stavak 5. |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točka (a) |
Članak 22., članak 24. točke (a) do (g) i članak 25. točke (a) i (b) |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točka (b) |
Članak 23.a stavak 4. točka (a) i članak 24. točka (h) |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točka (c) |
Članak 179. stavak 1. drugi podstavak, članak 179. stavak 2. i članak 180. |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točka (d) |
Članak 22. stavak 1. treći podstavak i članak 24. točka (a) |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točka (e) |
Članak 25. točka (b) |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točka (f) |
Članak 23.a stavak 4. točka (b), članak 24. točka (h), članak 28., članak 31. točka (b) i članak 32. |
Članak 106. stavak 4. prvi podstavak točke (g) i (h) |
Članak 181. |
Članak 106. stavak 4. drugi podstavak |
— |
Članak 107. stavak 1. prva rečenica |
Članak 6. stavak 1. |
Članak 107. stavak 1. druga rečenica |
Članak 182. stavak 1. |
Članak 107. stavak 2. |
Članak 158. stavak 2. |
Članak 107. stavak 3. |
Članak 160., članak 161. točka (b), članak 182. stavci 2. do 4.b te članci 183. i 184. |
Članak 108. stavak 1. prvi podstavak prva rečenica |
Članak 162. |
Članak 108. stavak 1. prvi podstavak druga i treća rečenica |
Članak 170. stavak 4. |
Članak 108. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 6. stavak 2., članak 7. točka (a) i članak 8. stavak 1. točka (a) |
Članak 108. stavak 2. |
Članak 163. stavci 1. i 2. |
Članak 108. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 6. stavak 1. |
Članak 108. stavak 3. drugi podstavak |
— |
Članak 108. stavak 4. |
Članak 163. stavak 3., članak 164. i članak 165. točka (b) |
Članak 109. stavak 1. |
Članak 166. stavak 1. |
Članak 109. stavak 2. |
Članak 166. stavak 2. i članak 168. točka (a) |
Članak 109. stavak 3. |
Članak 6. stavak 2., članak 7. točka (a), članak 8. stavak 1. točka (a) i članak 165. točka (a) |
Članak 110. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 167. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 110. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 167. stavak 1. treći podstavak |
Članak 110. stavak 1. treći podstavak |
Članak 167. stavci 2. i 3. i članak 168. točka (d) |
Članak 110. stavci 2. i 3. |
Članak 167. stavci 4. i 5. |
Članak 111. stavak 1. |
Članak 170. stavak 1. |
Članak 111. stavak 2. prva rečenica |
Članak 170. stavak 2. |
Članak 111. stavak 2. druga rečenica |
Članak 170. stavak 3. točke (a) i (b) |
Članak 111. stavak 3. |
Članak 170. stavak 3. točka (c) |
Članak 112. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 172. stavak 1. |
Članak 112. stavak 1. drugi podstavak prva rečenica |
Članak 182. stavak 2. |
Članak 112. stavak 1. drugi podstavak druga rečenica |
Članak 182. stavak 3. |
Članak 112. stavak 2. |
— |
Članak 112. stavak 3. |
Članak 172. stavak 2. |
Članak 112. stavak 4. |
Članak 176. točka (b) |
Članak 113. stavci 1. i 2. |
Članak 173. stavci 1. i 2. |
Članak 113. stavak 3. |
Članak 173. stavak 3. i članak 176. točka (c) |
Članak 114. stavak 1. |
Članak 174. stavak 1. |
Članak 114. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 172. stavak 2. |
Članak 114. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 175. |
Članak 115. prvi stavak |
Članak 177. stavak 1. |
Članak 115. drugi stavak |
Članak 177. stavak 2. i članak 178. |
Članak 116. stavak 1. |
Članak 185. stavak 1. |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točka (a) |
Članak 22, članak 24. točke (a) do (g) i članak 25. točke (a) i (b) |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točka (b) |
Članak 23.a stavak 4. točka (b), članak 23.a stavak 5., članak 24. točka(h) i članak 25. točka (c) |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točke (c) i (d) |
Članak 185. stavak 2. i članak 186. točka (a) |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točka (e) |
Članak 22. stavak 1. treći podstavak i članak 24. točka (a) |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točka (f) |
Članak 25. točka (b) |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točka (g) |
Članaks 23.a stavak 4. točka (b), članak 24. točka (h),članak 28., članak 31. točka (b) i članak 32. |
Članak 116. stavak 2. prvi podstavak točke (h) i (i) |
Članak 186. točka (b) i članak 187. |
Članak 116. stavak 2. drugi podstavak |
— |
Članak 117. |
Članak 188. |
Članak 118. |
Članak 189. |
Članak 119. stavci 1. i 2. |
Članak 190. |
Članak 119. stavak 3. |
Članak 193. |
Članak 120. |
Članak 191. |
Članak 121. |
Članak 192. |
Članak 122. |
Članak 193. |
Članak 123. stavci 1. i 2. |
Članak 194. |
Članak 123. stavak 3. |
Članak 179.a stavak 4. |
Članak 124. stavak 1. |
Članak 195. stavak 1. |
Članak 124. stavak 2. |
Članak 195. stavci 2. i 3. i članak 196. |
Članak 125. |
Članak 197. |
Članak 126. stavak 1. |
Članak 198. stavak 1. |
Članak 126. stavak 2. |
Članak 198. stavak 2. prvi podstavak prva rečenica |
Članak 127. stavak 1. |
Članak 199. |
Članak 127. stavak 2. |
Članak 198. stavak 3. točka (d) |
Članak 128. |
Članak 198. stavak 2. prvi podstavak druga rečenica i drugi podstavak, članak 198. stavak 3. točke (a) do (c) i članak 200. |
Članak 129. |
Članak 201. |
Članak 130. stavak 1. |
Članak 203. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 130. stavci 2. do 5. |
Članak 203. stavci 2. do 5. |
Članak 131. točka (a) |
— |
Članak 131. točka (b) |
Članak 204. |
Članak 132. |
Članak 205. |
Članak 133. |
Članak 208. stavak 1. |
Članak 134. |
Članak 202., članak 203. stavak 1. drugi podstavak, članak 203. stavak 6. te članci 206., 207. i 209. |
Članak 135. |
Članak 210. |
Članak 136. stavak 1. |
Članak 211. stavak 1. |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (a) |
Članak 22, članak 24. točke (a) do (g) i članak 25. točke (a) i (b) |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (b) |
Članak 23.a stavak 4. točka (a) i članak 24. točka (h) |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (c) |
Članak 212. točka (a) |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (d) |
Članak 22. stavak 1. treći podstavak i članak 24. točka (a) |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (e) |
Članak 25. točka (b) |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (f) |
Članak 23.a stavak 4. točka (b), članak 24. točka (h), članak 28., članak 31. točka (b) i članak 32. |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (g) |
— |
Članak 136. stavak 2. prvi podstavak točka (h) |
— |
Članak 136. stavak 2. drugi podstavak |
— |
Članak 136. stavak 3. prvi podstavak točka (a) |
Članak 211. stavak 3. prvi podstavak točka (a) |
Članak 136. stavak 3. prvi podstavak točka (b) |
Članak 211. stavak 3. prvi podstavak točke (b) i (c) |
Članak 136. stavak 3. prvi podstavak točka (c) |
Članak 211. stavak 3. prvi podstavak točka (d) |
Članak 136. stavak 3. drugi podstavak |
Članak 212. točka (b) |
Članak 136. stavak 4. prvi podstavak |
Članak 211. stavak 4. |
Članak 136. stavak 4. drugi podstavak |
Članak 211. stavak 5. |
Članak 136. stavak 4. treći podstavak |
Članak 211. stavak 6. |
Članak 136. stavak 4. četvrti podstavak točke (a) i (b) |
Članak 213. |
Članak 136. stavak 4. četvrti podstavak točka (c) |
Članak 212. točka (c) |
Članak 136. stavak 5. |
Članak 23.a stavak 2. |
Članak 137. stavak 1. |
Članak 214. stavak 1. |
Članak 137. stavak 2. |
Članak 214. stavak 2. i članak 7. točka (c) |
Članak 138. |
Članak 215. stavci 1. do 3. |
Članak 139. |
Članak 218. |
Članak 140. stavak 1. |
Članak 219. |
Članak 140. stavak 2. |
Članak 221. točka (a) i članak 222. točka (b) |
Članak 141. |
Članak 220. |
Članak 142. stavak 1. prvi, drugi i treći podstavak |
Članak 223. stavak 1. |
Članak 142. stavak 1. četvrti podstavak |
Članak 224. točka (a) |
Članak 142. stavak 2. prvi podstavak točka (a) |
Članak 223. stavak 2. prvi podstavak točka (a) |
Članak 142. stavak 2. prvi podstavak točke (b) i (c) |
Članak 223. stavak 2. prvi podstavak točke (c) i (d) |
Članak 142. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 223. stavak 2. prvi podstavak točka (b) i članak 224. točka (c) |
Članak 142. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 223. stavak 3. |
Članak 142. stavak 3. drugi podstavak |
Članak 224. točka (d) |
Članak 142. stavak 4. |
Članak 223. stavak 4. |
Članak 143. |
Članak 211. stavak 2., članak 216, članak 217., članak 221. točka (b), članak 222. točka (b), članak 224. točka (b), članak 225., članak 228., članak 229., članak 230., članak 231. točka (b), članak 232., članak 233. točka (4), članak 235., članak 236., članak 243. točka (2), članak 251. točka (4), članak 254. točke (2), (3), (6) i (7) te članak 257. točka (4). |
Članak 144. stavak 1. |
Članak 226. stavak 1. |
Članak 144. stavak 2. |
Članak 226. stavak 2. i članak 231. točka (a) |
Članak 144. stavak 3. |
Članak 226. stavak 3. |
Članak 144. stavak 4. |
— |
Članak 145. stavci 1. i 2. |
Članak 227. |
Članak 145. stavak 3. prvi podstavak |
Članak 155. stavak 1. |
Članak 145. stavak 3. drugi podstavak |
Članak 157. |
Članak 146. |
Članak 233. stavci 1. do 3. |
Članak 147. |
Članak 234. |
Članak 148. stavak 1. |
Članak 237. stavak 1. |
Članak 148. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 237. stavak 2. |
Članak 148. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 237. stavak 3. i članak 239. |
Članak 149. |
Članak 242. |
Članak 150. stavak 1. |
Članak 238. stavak 1. |
Članak 150. stavak 2. točka (a) |
— |
Članak 150 stavak 2. točka (b) |
Članak 238. stavak 2. |
Članak 150. stavak 3. |
— |
Članak 151. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 144. |
Članak 151. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 145. stavak 3. |
Članak 151. stavak 2. |
Članak 145. stavci 5. i 11. |
Članak 151. stavak 3. |
— |
Članak 151. stavak 4. |
Članak 147. stavak 4. |
Članak 151. stavak 5. |
Članak 145. stavci 1., 2., 4. i 6. do 9., članak 146., članak 147. stavci 3. i 4. te članci 148. i 151. |
Članak 152. |
Članak147. stavci 1. i 2. |
Članak 153. |
Članak 240. |
Članak 154. stavak 1. točka (a) |
Članak 237. stavak 3. prva rečenica |
Članak 154. stavak 1. točka (b) |
Članak 241. stavak 1. |
Članak 154. stavak 2. |
Članak 237. stavak 3. druga rečenica i članak 241. stavak 2. |
Članak 155. stavak 1. |
Članak 243. stavak 1. |
Članak 155. stavci 2. i 3. |
Članak 243. stavci 3. i 4. |
Članak 156. |
Članak 244. |
Članak 157. |
Članak 245. |
Članak 158. |
Članak 246. |
Članak 159. |
Članak 247. |
Članak 160. |
Članak 248. |
Članak 161. |
Članak 249. |
Članak 162. |
Članak 250. |
Članak 163. |
Članak 251. stavci 1. do 3. |
Članak 164. prvi stavak |
Članak 253. |
Članak 164. drugi stavak |
— |
Članak 165. |
Članak 252. |
Članak 166. stavak 1. |
Članak 254. stavak 1. |
Članak 166. stavci 2. i 3. |