02013R0575 — HR — 30.09.2021 — 011.002


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

▼M9

UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. lipnja 2013.

o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

▼B

( L 176 27.6.2013, 1)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

 M1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/62 оd 10. listopada 2014.

  L 11

37

17.1.2015

 M2

UREDBA (EU) 2016/1014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 8. lipnja 2016.

  L 171

153

29.6.2016

►M3

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/2188 оd 11. kolovoza 2017.

  L 310

1

25.11.2017

►M4

UREDBA (EU) 2017/2395 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2017.

  L 345

27

27.12.2017

►M5

UREDBA (EU) 2017/2401 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2017.

  L 347

1

28.12.2017

 M6

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/405 оd 21. studenoga 2017.

  L 74

3

16.3.2018

►M7

UREDBA (EU) 2019/630 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. travnja 2019.

  L 111

4

25.4.2019

►M8

UREDBA (EU) 2019/876 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. svibnja 2019.

  L 150

1

7.6.2019

►M9

UREDBA (EU) 2019/2033 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. studenoga 2019.

  L 314

1

5.12.2019

►M10

UREDBA (EU) 2020/873 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 24. lipnja 2020.

  L 204

4

26.6.2020

►M11

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/424 оd 17. prosinca 2019.

  L 84

1

11.3.2021

►M12

UREDBA (EU) 2021/558 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 31. ožujka 2021.

  L 116

25

6.4.2021

 M13

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/1043 оd 24. lipnja 2021.

  L 225

52

25.6.2021


Koju je ispravio:

 C1

Ispravak,  L 332, 7.12.2016,  31 (br. 2015/62)

►C2

Ispravak,  L 020, 25.1.2017,  2 (575/2013)

 C3

Ispravak,  L 060, 8.3.2017,  64 ((EU) 2015/62)

►C4

Ispravak,  L 335, 13.10.2020,  20 (2019/630)

►C5

Ispravak,  L 405, 2.12.2020,  79 (2019/2033)

 C6

Ispravak,  L 065, 25.2.2021,  61 (2019/876)

►C7

Ispravak,  L 398, 11.11.2021,  42 (2019/876)




▼B

▼M9

UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. lipnja 2013.

o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

▼B



DIO PRVI

OPĆE ODREDBE



GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

▼M8

Članak 1.

Područje primjene

Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o općim bonitetnim zahtjevima koje institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU ispunjavaju u odnosu na sljedeće stavke:

(a) 

kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika, rizika namire i financijske poluge;

(b) 

zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;

(c) 

likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d) 

zahtjevi za izvješćivanje u vezi s točkama (a), (b) i (c);

(e) 

zahtjevi za javnu objavu.

Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje ispunjavaju sanacijski subjekti koji su globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili su dio GSV institucija i značajno društvo kći GSV institucija izvan EU-a.

Ovom Uredbom ne uređuju se zahtjevi za objavu za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija utvrđeni u Direktivi 2013/36/EU.

Članak 2.

Ovlasti nadzora

1.  
Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi 2013/36/EU i ovoj Uredbi.
2.  
Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom sanacijska tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) i ovoj Uredbi.
3.  
Nadležna tijela i sanacijska tijela surađuju radi osiguranja usklađenosti sa zahtjevima u vezi s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama.
4.  
Radi osiguranja usklađenosti s njihovim nadležnostima, Jedinstveni sanacijski odbor osnovan člankom 42. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ) i Europska središnja banka u odnosu na pitanja koja su povezana sa zadaćama koje su joj dodijeljene Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 ( 3 ) jamče redovnu i pouzdanu razmjenu relevantnih informacija.

▼M9

5.  
Pri primjeni odredaba iz članka 1. stavka 2. i članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) u vezi s investicijskim društvima iz tih stavaka, nadležna tijela kako su definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ) tretiraju ta investicijska društva kao da su ona „institucije” u okviru ove Uredbe.

▼B

Članak 3.

Primjena strožih zahtjeva od strane institucija

Ova Uredba ne sprečava institucije da imaju regulatorni kapital i njegove sastavne dijelove koji nadilaze zahtjeve navedene u Uredbi odnosno provode mjere koje su strože od navedenih u Uredbi.

Članak 4.

Definicije

1.  

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M9

(1) 

„kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost bilo što od sljedećeg:

(a) 

primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita, za vlastiti račun;

(b) 

obavljanje bilo koje od aktivnosti navedenih u Prilogu I. odjeljku A točkama 3. i 6. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) ako se primjenjuje jedno od sljedećeg, a društvo nije trgovac robom i emisijskim jedinicama, ni subjekt za zajednička ulaganja ni društvo za osiguranje:

i. 

ukupna vrijednost konsolidirane imovine društva iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR;

ii. 

ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u toj grupi koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR i koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR; ili

iii. 

ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR, ako konsolidirajuće nadzorno tijelo uz savjetovanje s kolegijem nadzornih tijela tako odluči kako bi odgovorilo na potencijalne rizike zaobilaženja pravila i potencijalne rizike za financijsku stabilnost Unije;

za potrebe točke (b) podtočaka ii. i iii., ako je društvo dio grupe iz treće zemlje, ukupna imovina svake podružnice grupe iz treće zemlje koja je dobila odobrenje za rad u Uniji uključena je u kombiniranu ukupnu vrijednost imovine svih društava u grupi;

(2) 

„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Direktive 2014/65/EU, koje je dobilo odobrenje za rad na temelju te direktive, isključujući kreditne institucije;

(3) 

„institucija” znači kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad na temelju članka 8. Direktive 2013/36/EU ili društvo iz njezina članka 8.a stavka 3.;

▼M9 —————

▼B

(5) 

„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 13. točkom (1) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) ( 7 );

(6) 

„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 13. točkom (4) Direktive 2009/138/EZ;

▼M8

(7) 

„subjekt za zajedničko ulaganje” ili „CIU” znači UCITS definiran člankom 1. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ) ili alternativni investicijski fond (AIF) definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 );

▼B

(8) 

„subjekt javnog sektora” znači neprofitno administrativno tijelo odgovorno središnjoj državi, područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi ili tijelima koja imaju iste ovlasti kao područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ili neprofitno društvo koje je u vlasništvu ili koje su osnovale i financiraju središnja država ili područna (regionalna) ili lokalna samouprava, i za koje vrijedi izričito jamstvo i može uključivati zakonski regulirana samoupravna tijela koja su pod javnim nadzorom;

(9) 

„upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (7) Direktive 2013/36/EU;

(10) 

„više rukovodstvo” znači više rukovodstvo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (9) Direktive 2013/36/EU;

(11) 

„sistemski rizik” znači sistemski rizik definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (10) Direktive 2013/36/EU;

(12) 

„rizik modela” znači rizik modela definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (11) Direktive 2013/36/EU;

▼M5

(13) 

„inicijator” znači inicijator kako je definiran u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2017/2402 ( 10 );

(14) 

„sponzor” znači sponzor kako je definiran u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) 2017/2402;

▼M5

(14.a) 

„izvorni zajmodavac” znači izvorni zajmodavac kako je definiran u članku 2. točki 20. Uredbe (EU) 2017/2402;

▼B

(15) 

„matično društvo” znači sljedeće:

(a) 

matično društvo u smislu članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(b) 

za potrebe odjeljka II. poglavlja 3. i 4. glave VII. i glave VIII. Direktive 2013/36/EU te dijela petog ove Uredbe, matično društvo u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ i svako društvo koje stvarno ostvaruje dominantan utjecaj na drugo društvo;

(16) 

„društvo kći” znači sljedeće:

(a) 

društvo kći u smislu članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(b) 

društvo kći u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ i svako društvo nad kojim matično društvo stvarno ostvaruje dominantan utjecaj;

Društva kćeri društava kćeri također se smatraju društvima kćerima društva koje je njihovo izvorno matično društvo;

(17) 

„podružnica” znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio institucije, te koje izravno obavlja sve ili neke poslove koji su dio djelatnosti institucija;

(18) 

„društvo za pomoćne usluge” znači društvo čiju osnovnu djelatnost čini vlasništvo nad imovinom ili upravljanje njome, upravljanje uslugama obrade podataka ili slična djelatnost koja je pomoćna u odnosu na osnovnu djelatnost jedne institucije ili više njih;

(19) 

„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 2. točkom (5) Direktive 2002/87/EZ ili upravitelj alternativnog investicijskog fonda definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2011/61/EU, uključujući, osim ako je drukčije određeno, subjekte iz trećih zemalja koji obavljaju slične djelatnosti i koji podliježu propisima treće zemlje koja primjenjuje nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji;

▼M8

(20) 

„financijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom institucije ili financijske institucije i koja nije mješoviti financijski holding; društva kćeri financijske institucije uglavnom su institucije ili financijske institucije ako je barem jedno od njih institucija i ako je više od 50 % vlasničkog kapitala financijske institucije, konsolidirane imovine, prihoda, osoblja ili drugog pokazatelja koje nadležno tijelo smatra relevantnim povezano s društvima kćerima koja su institucije ili financijske institucije;

▼B

(21) 

„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 2. točkom (15) Direktive 2002/87/EZ;

(22) 

„mješoviti holding” znači matično društvo, osim financijskog holdinga ili institucije ili mješovitog financijskog holdinga, čija društva kćeri obuhvaćaju barem jednu instituciju;

(23) 

„društvo za osiguranje iz treće zemlje” znači društvo za osiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (3) Direktive 2009/138/EZ;

(24) 

„društvo za reosiguranje iz treće zemlje” znači društvo za reosiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (6) Direktive 2009/138/EZ;

(25) 

„priznato investicijsko društvo iz treće zemlje” znači društvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

društvo koje bi, da ima poslovni nastan u Uniji, bilo obuhvaćeno definicijom investicijskog društva;

(b) 

društvo koje ima odobrenje za rad u trećoj zemlji;

(c) 

društvo koje podliježe bonitetnim pravilima i ispunjava bonitetna pravila koja nadležna tijela smatraju barem jednako strogima kao što su ona koja propisuje ova Uredba ili Direktiva 2013/36/EU;

▼M9

(26) 

„financijska institucija” znači društvo koje nije institucija i koje nije samo industrijski holding, čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući investicijsko društvo, financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ) i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;

▼B

(27) 

„subjekt financijskog sektora” znači jedno od sljedećeg:

(a) 

institucija;

(b) 

financijska institucija;

(c) 

društvo za pomoćne usluge uključeno u konsolidirani financijski položaj institucije;

(d) 

društvo za osiguranje;

(e) 

društvo za osiguranje iz treće zemlje;

(f) 

društvo za reosiguranje;

(g) 

društvo za reosiguranje iz treće zemlje;

(h) 

osigurateljni holding definiran člankom 212. stavkom 1. točkom (f) Direktive 2009/138/EZ;

(k) 

društvo isključeno iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive;

(l) 

društvo iz treće zemlje čija je osnovna djelatnost usporediva s bilo kojim subjektom navedenim u točkama od (a) do (k);

▼M8

(28) 

„matična institucija u državi članici” znači institucija u državi članici koja ima instituciju, financijsku instituciju ili društvo za pomoćne usluge kao društvo kćer ili koja ima sudjelujući udio u instituciji, financijskoj instituciji ili društvu za pomoćne usluge te koja sama nije društvo kći neke druge institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;

▼B

(29) 

„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija u državi članici koja nije društvo kći neke druge institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

▼M9

(29.a) 

„matično investicijsko društvo u državi članici” znači matično društvo u državi članici koje je investicijsko društvo;

(29.b) 

„matično investicijsko društvo unutar EU-a” znači matično društvo iz EU-a koje je investicijsko društvo;

▼M8

(29c) 

„matična kreditna institucija u državi članici” znači matična institucija u državi članici koja je kreditna institucija;

(29d) 

„matična kreditna institucija unutar EU-a” znači matična institucija iz EU-a koja je kreditna institucija;

▼B

(30) 

„matični financijski holding u državi članici” znači financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;

(31) 

„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(32) 

„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači mješoviti financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u toj istoj državi članici;

(33) 

„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(34) 

„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 2. točkom (1) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(35) 

„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio u smislu prve rečenice članka 17. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima određenih vrsta trgovačkih društava ( 12 ) ili vlasništvo, izravno ili neizravno, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala nekog društva;

(36) 

„kvalificirani udio” znači izravno ili neizravno ulaganje u društvo koje predstavlja 10 % ili više kapitala ili glasačkih prava ili koje omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje tim društvom;

(37) 

„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, na način kako je definirano člankom 1. Direktive 83/349/EEZ ili računovodstvenim standardima kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i društva;

(38) 

„uska povezanost” znači situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane na bilo koji od sljedećih načina:

(a) 

sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala društva;

(b) 

kontrola;

(c) 

činjenica da su obje ili sve osobe stalno povezane s istom trećom osobom odnosom kontrole;

(39) 

„grupa povezanih osoba” znači jedno od sljedećeg:

(a) 

dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama;

(b) 

dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole opisan u točki (a), a za koje se smatra da predstavljaju jedan rizik jer su tako međusobno povezane da, ako bi za jednu od tih osoba nastali financijski problemi, posebno teškoće povezane s financiranjem ili otplatom, druga osoba ili sve ostale osobe vjerojatno bi se i same suočile s poteškoćama povezanim s financiranjem ili otplatom.

Neovisno o točkama (a) i (b) kada središnja država ima izravnu kontrolu nad ili je izravno povezana s više od jednom fizičkom ili pravnom osobom, grupa koju čine središnja država i sve fizičke ili pravne osobe nad kojima ona u skladu s točkom (a) ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili su u skladu s točkom (b) povezane s njom ne mora se smatrati grupom povezanih osoba. Umjesto toga se postojanje grupe povezanih osoba koju čine središnja država i druge fizičke ili pravne osobe može procjenjivati zasebno za svaku osobu nad kojom ona u skladu s točkom (a) ima izravnu kontrolu ili s kojom je u skladu s točkom (b) izravno povezana i sve fizičke i pravne osobe nad kojima ta osoba u skladu s točkom (a) ima kontrolu ili koje su u skladu s točkom (b) povezane s tom osobom, uključujući središnju državu. Isto vrijedi i za slučajeve koji uključuju područnu (regionalnu) ili lokalnu samoupravu na koju se primjenjuje članak 115. stavak 2.;

▼M8

Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje zbog svoje izravne izloženosti istoj središnjoj drugoj ugovornoj strani za potrebe poravnanja ispunjavaju uvjete iz točke (a) ili točke (b) ne smatraju se grupom povezanih osoba;

▼B

(40) 

„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom i službeno priznato i ovlašteno za nadzor nad institucijama u sklopu sustava nadzora na snazi u dotičnoj državi članici;

▼M8

(41) 

„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači nadležno tijelo odgovorno za vršenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU;

▼B

(42) 

„odobrenje za rad” znači instrument koji nadležna tijela izdaju u bilo kojem obliku, a kojim se daje pravo na obavljanje djelatnosti;

(43) 

„matična država članica” znači država članica u kojoj je institucija dobila odobrenje za rad;

(44) 

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj institucija ima podružnicu ili u kojoj pruža usluge;

(45) 

„središnje banke ESSB-a” znači nacionalne središnje banke članice Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europska središnja banka (ESB);

(46) 

„središnje banke” znači središnje banke ESSB-a i središnje banke trećih zemalja;

(47) 

„konsolidirani položaj” znači položaj koji nastaje kao rezultat primjene zahtjeva ove Uredbe u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog na jednu instituciju kao da ta institucija s jednim ili više drugih subjekata čini jednu jedinstvenu instituciju;

(48) 

„konsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja;

(49) 

„potkonsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, isključujući podgrupu subjekata ili na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji nije konačna matična institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding;

(50) 

„financijski instrument” znači jedno od sljedećeg:

(a) 

ugovor iz kojeg proizlaze financijska imovina za jednu ugovornu stranu i financijska obveza ili vlasnički instrument za drugu ugovornu stranu;

(b) 

bilo koji instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ;

(c) 

izvedeni financijski instrument;

(d) 

osnovni financijski instrument;

(e) 

gotovinski instrument.

Instrumenti iz točaka (a), (b) i (c) smatraju se financijskim instrumentima samo ako je njihova vrijednost izvedena iz cijene odnosnog financijskog instrumenta ili neke druge odnosne stavke, stope ili indeksa.

▼M9

(51) 

„inicijalni kapital” znači iznosi i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU;

▼B

(52) 

„operativni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz neadekvatnih ili neuspjelih unutarnjih procesa, ljudi i sustava ili iz vanjskih događaja, uključujući pravni rizik;

(53) 

„razrjeđivački rizik” znači rizik smanjenja iznosa otkupljenih potraživanja na osnovi gotovinskih ili negotovinskih potraživanja dužnika;

(54) 

„vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „PD” (engl. probability of default, PD) znači vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane tijekom jednogodišnjeg razdoblja;

(55) 

„gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „LGD” (engl. loss given default, LGD) znači omjer gubitka po izloženosti zbog neispunjavanja obveze druge ugovorne strane i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze;

(56) 

„konverzijski faktor” znači omjer trenutačno neiskorištenog iznosa preuzete obveze koji bi mogao biti iskorišten i koji bi stoga bio nepodmiren u trenutku neispunjavanja obveze i trenutačno neiskorištenog iznosa preuzete obveze; iznos preuzete obveze jednak je odobrenom limitu, osim ako je limit koji nije odobren dužniku veći;

(57) 

„smanjenje kreditnog rizika” znači tehnika kojom se institucija koristi za smanjivanje kreditnog rizika povezanog s izloženošću ili izloženostima koje ta institucija još ima;

(58) 

„materijalna kreditna zaštita” znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz prava te institucije da, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja povezanih s drugom ugovornom stranom, unovči ili prenese na sebe ili prisvoji ili zadrži određenu imovinu ili iznose, ili da smanji iznos izloženosti na iznos razlike između iznosa izloženosti i iznosa potraživanja prema instituciji ili ga zamijeni iznosom razlike;

(59) 

„nematerijalna kreditna zaštita” znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz obveze treće strane na plaćanje određenog iznosa u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja;

▼M9

(60) 

„instrument koji se može smatrati gotovinom” znači certifikat o depozitu, obveznica, uključujući pokrivenu obveznicu ili bilo koji drugi nepodređeni instrument koji je izdala institucija ili investicijsko društvo, za koji je instituciji ili investicijskom društvu već u cijelosti plaćeno i koji institucija ili investicijsko društvo treba bezuvjetno iskupiti po njegovoj nominalnoj vrijednosti;

▼M5

(61) 

„sekuritizacija” znači sekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2017/2402;

(62) 

„sekuritizacijska pozicija” znači sekuritizacijska pozicija kako je definirana u članku 2. točki 19. Uredbe (EU) 2017/2402;

(63) 

„resekuritizacija” znači resekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 4. Uredbe (EU) 2017/2402;

▼B

(64) 

„resekuritizacijska pozicija” znači izloženost resekuritizaciji;

(65) 

„kreditno poboljšanje” znači ugovorni odnos kojim se poboljšava kreditna kvaliteta sekuritizacijske pozicije u odnosu na kvalitetu koju bi ta pozicija imala da nije omogućeno kreditno poboljšanje, uključujući kreditno poboljšanje koje pružaju tranše s nižim pravom prvenstva naplate u sekuritizaciji te ostale vrste kreditne zaštite;

▼M5

(66) 

„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” ili „SSPN” znači sekuritizacijski subjekt posebne namjene ili SSPN kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2017/2402;

(67) 

„tranša” znači tranša kako je definirana u članku 2. točki 6. Uredbe (EU) 2017/2402;

▼B

(68) 

„vrednovanje po tržišnoj vrijednosti” znači vrednovanje pozicija po odmah dostupnim zaključnim cijenama pribavljenim od neovisnih izvora, uključujući cijene s burza, elektroničkih kotacija ili kotacija više neovisnih brokera dobre reputacije;

(69) 

„vrednovanje po modelu” znači svako vrednovanje na osnovi referentnih mjerila, procijenjeno ili na drugi način izračunato na osnovi jednog ili više ulaznih tržišnih parametara;

(70) 

„neovisna provjera cijena” znači proces redovite provjere točnosti i neovisnosti tržišnih cijena ili ulaznih parametara za vrednovanje po modelu;

(71) 

„priznati kapital” znači sljedeće:

(a) 

u svrhu glave III. dijela drugog, znači zbroj sljedećih elemenata:

i. 

osnovni kapital kako je navedeno u članku 25., bez primjene odbitka u članku 36. stavku 1. točki (k) podtočki i.;

ii. 

dopunski kapital kako je navedeno u članku 71. koji je jednak jednoj trećini osnovnog kapitala ili manji od nje, izračunat u skladu s podtočkom i. ove točke;

(b) 

▼M8

za potrebe članka 97. to znači zbroj sljedećih elemenata:

▼B

i. 

osnovni kapital kako je navedeno u članku 25.;

ii. 

dopunski kapital kako je navedeno u članku 71. koji je jednak jednoj trećini osnovnog kapitala ili manji od nje;

(72) 

„priznata burza” znači burza koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

▼M9

(a) 

uređeno je tržište ili tržište treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/65/EU;

▼B

(b) 

ima klirinški mehanizam, pri čemu ugovori navedeni u Prilogu II. podliježu zahtjevima za dnevno utvrđivanje marže koja prema mišljenju nadležnih tijela osigurava odgovarajuću zaštitu;

(73) 

„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači poboljšane mirovinskih pogodnosti koje institucija dodjeljuje zaposleniku na diskrecijskoj osnovi kao dio paketa varijabilnih primitaka tog zaposlenika, a koje ne uključuju obračunate doprinose koje institucija dodjeljuje zaposleniku pod uvjetima mirovinskog plana društva;

(74) 

„hipotekarna vrijednost” znači vrijednost nekretnine koja je utvrđena razboritom procjenom buduće utrživosti nekretnine uzimajući u obzir dugoročne, održive aspekte nekretnine, uobičajene i lokalne tržišne uvjete, tekuću upotrebu i alternativne odgovarajuće načine upotrebe nekretnine;

(75) 

„stambena nekretnina” znači stambena nekretnina u kojoj stanuje vlasnik ili najmoprimac, uključujući pravo stanovanja u stambenim zadrugama koje se nalaze u Švedskoj;

(76) 

„tržišna vrijednost” za potrebe nekretnine znači procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na datum vrednovanja između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji po tržišnim uvjetima nakon odgovarajućeg marketinga, pri čemu je svaka strana bila dobro obaviještena te postupila razborito i bez prisile;

(77) 

„primjenjivi računovodstveni okvir” znači računovodstveni standardi kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili Direktivom 86/635/EEZ;

(78) 

„jednogodišnja stopa neispunjavanja obveza” znači omjer između broja neispunjenih obveza do kojih je došlo u razdoblju koje započinje godinu dana prije dana T i broja dužnika pripisanih tom razredu ili skupini godinu dana prije tog datuma;

(79) 

„špekulativno financiranje nekretnina” znači zajmovi za stjecanje ili razvoj zemljišta ili gradnju na zemljištu povezanom s nekretninom ili za stjecanje takve nekretnine i u vezi s takvom nekretninom s namjerom kasnije prodaje radi ostvarivanja dobiti;

(80) 

„financiranje trgovine” znači financiranje, uključujući jamstva, povezano s razmjenom robe i usluga upotrebom financijskih instrumenata s fiksnim kratkoročnim dospijećem, obično kraćim od jedne godine, bez mogućnosti automatskog obnavljanja;

(81) 

„službeno podupirani izvozni krediti” znači zajmovi ili krediti za financiranje izvoza robe ili usluga za koji službene agencije za kreditiranje izvoza daju jamstva, osiguranje ili izravno financiranje;

(82) 

„repo ugovor” i „obratni repo ugovor” znači bilo koji ugovor kojim institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu ili zajamčena prava koji se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom ako to jamstvo izdaje priznata burza koja ima prava na vrijednosne papire ili robu i ugovor instituciji ne dopušta prijenos ili zalog određenog vrijednosnog papira ili robe u odnosu na više od jedne druge ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa ili na zamjenske vrijednosne papire ili robu koja odgovara istom opisu po određenoj cijeni na budući datum koji je odredio ili će odrediti prenositelj, što predstavlja repo ugovor za instituciju koja prodaje vrijednosne papire ili robu, a obratni repo ugovor za instituciju koja ih kupuje;

(83) 

„repo transakcija” znači bilo koja transakcija koja je regulirana repo ugovorom ili obratnim repo ugovorom;

(84) 

„jednostavni repo ugovor” znači repo transakcija u vezi s pojedinačnom imovinom ili sličnom nesloženom imovinom za razliku od košarice imovine;

(85) 

„pozicije s namjerom trgovanja” znači jedno od sljedećeg:

(a) 

vlasničke pozicije i pozicije koje proizlaze iz servisiranja klijenata i održavanja tržišta;

(b) 

pozicije s namjerom kratkoročne ponovne prodaje;

(c) 

pozicije s namjerom ostvarivanja koristi od stvarnih ili očekivanih kratkoročnih razlika u cijeni između njihove prodajne i kupovne cijene ili na račun promjene drugih cijena ili promjene kamatnih stopa;

▼M8

(86) 

„knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija drži s namjerom trgovanja ili da bi zaštitila pozicije koje drži s namjerom trgovanja u skladu s člankom 104.;

▼B

(87) 

„multilateralni trgovinski proizvod” znači multilateralni trgovinski proizvod definiran člankom 4. točkom (15) Direktive 2004/39/EZ;

(88) 

„kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te Uredbe;

(89) 

„jamstveni fond” znači fond koji osniva središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012 i koji se upotrebljava u skladu s člankom 45. te Uredbe;

(90) 

„preduplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane” znači uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane koju uplaćuje institucija;

▼M8

(91) 

„izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijski iznos nadoknade koja pripada klirinškom članu i koji on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te inicijalni iznos nadoknade;

▼B

(92) 

„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. točkom (14) Direktive 2004/39/EZ;

(93) 

„financijska poluga” znači, u odnosu na regulatorni kapital institucije, relativna veličina imovine, izvanbilančnih obveza i potencijalnih obveza institucije za plaćanje ili isporuku ili pružanje kolaterala, uključujući obveze na osnovi primljenih izvora financiranja, preuzete obveze, izvedenice ili repo ugovore, a isključujući obveze koje je moguće izvršiti samo tijekom likvidacije institucije;

(94) 

„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik koji proizlazi iz ranjivosti institucije zbog financijske poluge ili potencijalne financijske poluge i koji može dovesti do neželjenih izmjena njezinog poslovnog plana, uključujući prisilnu prodaju imovine što može rezultirati gubicima ili prilagodbom vrednovanja njezine preostale imovine;

(95) 

„ispravak vrijednosti za kreditni rizik” znači iznos posebnih i općih rezervacija za gubitke po kreditima zbog kreditnih rizika koji se priznaje u financijskim izvještajima institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

▼M8

(96) 

„interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicije iz knjige trgovanja i jedne ili više pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili između dvaju organizacijskih jedinica za trgovanje;

▼B

(97) 

„referentna obveza” znači obveza koja se upotrebljava radi utvrđivanja vrijednosti gotovinske namire kreditne izvedenice;

(98) 

„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” ili „VIPKR” znači agencija za kreditni rejting koja je registrirana ili certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting ( 13 ) ili središnja banka koja daje kreditne rejtinge na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 1060/2009;

(99) 

„odabrani VIPKR” znači VIPKR koji je odabrala institucija;

(100) 

„akumulirana ostala sveobuhvatna dobit” ima isto značenje kao i u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS) 1 koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;

(101) 

„osnovna vlastita sredstva” znači osnovna vlastita sredstva u smislu članka 88. Direktive 2009/138/EZ;

(102) 

„stavke osigurateljnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive;

(103) 

„stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive, a uključenje tih stavki ograničeno je delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 99. te Direktive;

(104) 

„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital I u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 2. te Direktive;

(105) 

„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II” znači stavke osnovnih osigurateljnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital II u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 3. te Direktive;

(106) 

„odgođena porezna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(107) 

„odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti” znači odgođena porezna imovina čiju je buduću vrijednost moguće realizirati samo ako institucija u budućnosti ostvari oporezivu dobit;

(108) 

„odgođene porezne obveze” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(109) 

„imovina mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca” znači imovina mirovinskog fonda ili plana, prema potrebi, koja je izračunata nakon što je od nje oduzet iznos obveza u okviru istog fonda ili plana;

(110) 

„raspodjela” znači isplata dividendi ili kamata u bilo kojem obliku;

(111) 

„financijsko društvo” ima isto značenje kao u članku 13. točki (25) podtočkama b. i d. Direktive 2009/138/EZ;

(112) 

„rezerve za opće bankovne rizike” ima isto značenje kao u članku 38. Direktive 86/635/EEZ;

(113) 

goodwill” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(114) 

„neizravno ulaganje” znači bilo koja izloženost prema posredniku koji je izložen instrumentima kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora, pri čemu se, u slučaju da instrumenti kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora budu trajno otpisani, gubitak koji bi institucija ostvarila ne bi značajno razlikovao od gubitka koji bi institucija ostvarila u slučaju izravnog ulaganja u te instrumente kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora;

(115) 

„nematerijalna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru i obuhvaća goodwill;

(116) 

„ostali instrumenti kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora i koji ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, odnosno stavke osigurateljnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I ili stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II;

(117) 

„ostale rezerve” znači rezerve u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira koje se moraju objaviti u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom, isključujući iznose koji su već uključeni u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit ili zadržanu dobit;

(118) 

„regulatorni kapital” znači zbroj osnovnog kapitala i dopunskog kapitala;

(119) 

„instrumenti regulatornog kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaje institucija i koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala;

(120) 

„manjinski udio” znači iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri institucije koji pripada fizičkim ili pravnim osobama koje nisu uključene u bonitetni opseg konsolidacije institucije;

(121) 

„dobit” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(122) 

„recipročno međusobno ulaganje” znači ulaganje institucije u instrumente regulatornog kapitala ili druge instrumente kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora, ako i ti subjekti imaju ulaganje u instrumente regulatornog kapitala koje izdaje institucija;

(123) 

„zadržana dobit” znači prenesena dobit i gubitak koji proizlaze iz dobiti ili gubitka proteklih godina, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(124) 

„račun premija na dionice” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(125) 

„privremene razlike” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(126) 

„sintetsko ulaganje” znači ulaganje institucije u financijski instrument čija je vrijednost izravno povezana s vrijednošću instrumenata kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora;

(127) 

„shema međusobnih jamstava” znači shema koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

▼M8

(a) 

institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite kako se navodi u članku 113. stavku 7. ili su trajno mrežom povezane sa središnjim tijelom;

▼B

(b) 

institucije su uključene u punu konsolidaciju u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b), (c) ili (d) ili člankom 1. stavkom 2. Direktive 83/349/EEZ te su obuhvaćene nadzorom na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matična institucija u državi članici u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog ove Uredbe i podliježu kapitalnim zahtjevima;

(c) 

matična institucija u državi članici i društva kćeri osnovani su u istoj državi članici i podliježu dobivanju odobrenja za rad od istog nadležnog tijela i njegovom nadzoru;

(d) 

matična institucija u državi članici i društva kćeri sklopili su ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno;

(e) 

postoje uređenja koja osiguravaju promptno pružanje financijskih sredstava u obliku kapitala i likvidnosti ako to bude potrebno u skladu s ugovornim ili zakonski određenim uređenjem odgovornosti iz točke (d);

(f) 

prikladnost uređenja iz točaka od (d) do (e) redovito prati nadležno tijelo;

(g) 

najkraći otkazni rok za dobrovoljni izlazak društva kćeri iz uređenja odgovornosti jest deset godina;

(h) 

nadležno tijelo je ovlašteno zabraniti dobrovoljni izlazak društva kćeri iz uređenja odgovornosti;

▼M8

(128) 

„stavke raspoložive za raspodjelu” znači iznos dobiti na kraju posljednje financijske godine uvećan za bilo koju prenesenu dobit i rezerve raspoložive u tu svrhu prije raspodjele imateljima instrumenata regulatornog kapitala i umanjen za sve prenesene gubitke, bilo kakvu dobit koja nije raspoloživa za raspodjelu u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom ili internim aktima institucije i bilo kakve iznose koji su raspoređeni u rezerve koje nisu raspoložive za raspodjelu u skladu s nacionalnim pravom ili statutom institucije, u svakom od slučajeva s obzirom na posebne kategorije instrumenata regulatornog kapitala na koje se pravo Unije ili nacionalno pravo ili interni akti institucije odnose; takva dobit, gubici i rezerve utvrđuju se na temelju pojedinačnih financijskih izvještaja institucije, a ne na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja;

▼M5

(129) 

„serviser” znači serviser kako je definiran u članku 2. točki 13. Uredbe (EU) 2017/2402;

▼M8

(130) 

„sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU;

(131) 

„sanacijski subjekt” znači sanacijski subjekt definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 83.a Direktive 2014/59/EU;

(132) 

„sanacijska grupa” znači sanacijska grupa definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b Direktive 2014/59/EU;

(133) 

„globalna sistemski važna institucija” ili „GSV institucija” znači GSV institucija utvrđena u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. Direktive 2013/36/EU;

(134) 

„globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” ili „GSV institucija izvan EU-a” znači globalna sistemski važna bankarska grupacija ili banka (GSV banka) koja nije GSV institucija i na popisu je GSV banaka koji objavljuje Odbor za financijsku stabilnost i koji se redovito ažurira;

(135) 

„značajno društvo kći” znači društvo kći koje na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

društvo kći drži više od 5 % konsolidirane rizikom ponderirane imovine svojeg izvornog matičnog društva;

(b) 

društvo kći ostvaruje više od 5 % ukupnih prihoda iz poslovanja svojeg izvornog matičnog društva;

(c) 

mjera ukupne izloženosti, iz članka 429. stavka 4. ove Uredbe, društva kćeri iznosi više od 5 % konsolidirane mjere ukupne izloženosti njegova izvornog matičnog društva.

Za potrebe određivanja značajnog društva kćeri, ako se primjenjuje članak 21.b stavak 2. Direktive 2013/36/EU, dva posrednička matična društva u EU-u računaju se kao jedno društvo kći na temelju njihova konsolidiranog položaja;

(136) 

„GSV subjekt” znači subjekt koji ima pravnu osobnost i koji je GSV institucija ili je dio GSV institucije ili GSV institucije izvan EU-a;

(137) 

„bail-in instrument” znači bail-in instrument definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 57. Direktive 2014/59/EU;

(138) 

„grupa” znači grupa društava od kojih je najmanje jedno institucija i koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri ili društava koja su međusobno povezana kako je utvrđeno u članku 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 14 );

(139) 

„transakcija financiranja vrijednosnih papira” znači repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit;

(140) 

„inicijalni iznos nadoknade” ili „IM” znači bilo koji kolateral, osim varijacijskog iznosa nadoknade, primljen od subjekta ili dan subjektu radi pokrića postojeće ili potencijalne buduće izloženosti transakcije ili portfelja transakcija u razdoblju potrebnom za unovčenje tih transakcija, ili radi ponovne uspostave zaštite njihovih tržišnih rizika, nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u transakciji ili portfelju transakcija;

(141) 

„tržišni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tržišnih cijena, uključujući promjene tečajeva stranih valuta ili promjene cijene robe;

(142) 

„valutni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečajeva stranih valuta;

(143) 

„robni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijena robe;

(144) 

„organizacijska jedinica za trgovanje” znači jasno određena skupina trgovaca koju je institucija osnovala radi zajedničkog upravljanja portfeljem pozicija u knjizi trgovanja u skladu s jasno određenom i dosljednom poslovnom strategijom i koja posluje u okviru iste strukture za upravljanje rizicima;

(145) 

„mala i jednostavna institucija” znači institucija koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

nije velika institucija;

(b) 

ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, u prosjeku je jednaka pragu od 5 milijardi EUR ili manja u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućem godišnjem izvještajnom razdoblju; države članice mogu smanjiti taj prag;

(c) 

ne podliježe nikakvim obvezama ili podliježe pojednostavnjenim obvezama u pogledu planiranja oporavka i sanacije u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU;

(d) 

njezini poslovi iz knjige trgovanja klasificiraju se kao mali u skladu s člankom 94. stavkom 1.;

(e) 

ukupna vrijednost njezinih pozicija u izvedenicama koje drži s namjerom trgovanja ne premašuje 2 % njezine ukupne bilančne i izvanbilančne imovine, ukupna vrijednost njezinih ukupnih pozicija u izvedenicama ne premašuje 5 %, kako je u oba slučaja izračunano u skladu s člankom 273.a stavkom 3.;

(f) 

više od 75 % konsolidirane ukupne imovine institucije i konsolidiranih ukupnih obveza institucije, osim izloženosti unutar grupe u oba slučaja, odnosi se na poslove s drugim ugovornim stranama smještenima u Europskom gospodarskom prostoru;

(g) 

institucija ne primjenjuje interne modele kako bi ispunila bonitetne zahtjeve u skladu s ovom Uredbom, osim za društva kćeri koja primjenjuju interne modele izrađene na razini grupe, pod uvjetom da grupa podliježe zahtjevima za objavljivanje utvrđenima u članku 433.a ili članku 433.c na konsolidiranoj osnovi;

(h) 

institucija se nije usprotivila tomu da je nadležno tijelo klasificira kao malu i jednostavnu instituciju;

(i) 

nadležno tijelo nije odlučilo da se institucija na temelju analize veličine, povezanosti, složenosti i profila rizičnosti ne može smatrati malom i jednostavnom institucijom;

(146) 

„velika institucija” znači institucija koja ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

ona je GSV institucija;

(b) 

smatra se ostalom sistemski važnom institucijom (OSV institucija) u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 3. Direktive 2013/36/EU;

(c) 

prema ukupnoj vrijednosti imovine, jedna je od triju najvećih institucija u državi članici u kojoj ima poslovni nastan;

(d) 

ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na temelju konsolidiranog položaja u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU iznosi 30 milijardi EUR ili više;

(147) 

„veliko društvo kći” znači društvo kći koje se smatra velikom institucijom;

(148) 

„institucija koja nije uvrštena na burzi” znači institucija koja ne izdaje vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 21. Direktive 2014/65/EU;

(149) 

„financijski izvještaj”, za potrebe dijela osmog, znači financijski izvještaj u smislu članaka 4. i 5. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 15 );

▼M9

(150) 

„trgovac robom i emisijskim jedinicama” znači društvo čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje aktivnosti povezanih s robnim izvedenicama ili ugovorima o robnim izvedenicama iz točaka 5., 6., 7., 9. i 10., izvedenicama emisijskih jedinica iz točke 4. ili emisijskim jedinicama iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.

▼B

2.  
Sva upućivanja u ovoj Uredbi na nekretnine ili stambenu ili poslovnu nekretninu ili hipoteku na takvoj nekretnini obuhvaćaju i dionice u finskim društvima za stambenu izgradnju koja posluju u skladu s finskim zakonom o društvima za stambenu izgradnju iz 1991. ili naknadno donesenim istovjetnim zakonodavstvom. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu dopustiti da se s dionicama koje čine istovjetno neizravno ulaganje u nekretninu postupa kao s izravnim ulaganjem u nekretninu pod uvjetom da je takvo neizravno ulaganje posebno uređeno nacionalnim pravom dotične države članice i da, kada se zalaže kao kolateral, osigurava istovjetnu zaštitu vjerovnicima.
3.  
Financiranje trgovine iz točke (80) stavka 1. općenito je neobvezujuće i zahtijeva zadovoljavajuću prateću transakcijsku dokumentaciju za svaki zahtjev za povlačenje financiranja čime se omogućava odbijanje financiranja u slučaju bilo kakve sumnje u kreditnu sposobnost ili prateću transakcijsku dokumentaciju. Otplata izloženosti s osnove financiranja trgovine obično ne ovisi o dužniku, a sredstva se ostvaruju s osnove gotovine primljene od uvoznika ili su rezultat prihoda od prodaje odnosne robe.

▼M8

4.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se utvrđuju okolnosti u kojima su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (39).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B

Članak 5.

Definicije koje su specifične za kapitalne zahtjeve za kreditni rizik

Za potrebe glave II. dijela trećeg primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) 

„izloženost” znači stavka imovine ili izvanbilančna stavka;

(2) 

„gubitak” znači ekonomski gubitak, uključujući značajne učinke diskontiranja, te značajne izravne i neizravne troškove povezane s naplatom po pojedinom instrumentu;

(3) 

„očekivani gubitak” ili „EL” (engl. expected loss, EL) znači omjer između iznosa za koji se očekuje da će biti izgubljen po određenoj izloženosti zbog potencijalnog neispunjavanja obveza druge ugovorne strane ili razrjeđivanja tijekom jednogodišnjeg razdoblja i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze.



GLAVA II.

RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA



POGLAVLJE 1.

Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

Članak 6.

Opća načela

▼M8

1.  
Institucije ispunjavaju obveze iz dijela drugog, trećeg, četvrtog, sedmog, sedmog A i osmog ove Uredbe i poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 na pojedinačnoj osnovi, uz iznimku točke (d) članka 430. stavka 1. ove Uredbe

▼C7

1.a  
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, samo institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima te koje su i GSV subjekti i nemaju društva kćeri moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 92.a na pojedinačnoj osnovi.

▼M8

Značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.b na pojedinačnoj osnovi ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a) 

nisu sanacijski subjekti;

(b) 

nemaju društva kćeri;

(c) 

nisu društva kćeri matične institucije iz EU-a.

▼B

2.  
Institucija koja je ili društvo kći u državi članici gdje ima odobrenje za rad i u kojoj se nad njom provodi nadzor ili matično društvo te institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze propisane člancima 89., 90. i 91. na pojedinačnoj osnovi.

▼M8

3.  
Institucija koja je ili matično društvo ili društvo kći te svaka institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze utvrđene u dijelu osmom na pojedinačnoj osnovi.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije iz stavka 1.a ovog članka moraju ispunjavati uvjete iz članka 437.a i članka 447. točke (h) na pojedinačnoj osnovi.

▼M9

4.  

Institucije ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom i u članku 430. stavku 1. točki (d) ove Uredbe na pojedinačnoj osnovi.

Sljedeće institucije ne moraju ispunjavati uvjete iz članka 413. stavka 1. ni zahtjeve o povezanom likvidnosnom izvješćivanju iz dijela sedmog A ove Uredbe:

(a) 

institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b) 

institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 16. i člankom 54. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 16 ), pod uvjetom da ne izvršavaju nikakve znatne promjene dospijeća; i

(c) 

institucije koje su imenovane u skladu s člankom 54. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 909/2014, pod uvjetom da:

i. 

su njihove aktivnosti ograničene na pružanje bankarskih usluga, kako su navedene u odjeljku C Priloga toj Uredbi, središnjim depozitorijima vrijednosnih papira kojima je izdano odobrenje u skladu s člankom 16. te Uredbe; i

ii. 

ne izvršavaju nikakve znatne promjene dospijeća.

5.  
Institucije za koje su nadležna tijela primijenila odstupanje navedeno u članku 7. stavcima 1. ili 3. ove Uredbe i institucije kojima je ujedno izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 nisu dužne na pojedinačnoj osnovi ispunjavati obveze propisane u dijelu sedmom i povezane zahtjeve u vezi s izvješćivanjem o omjeru financijske poluge utvrđene u dijelu sedmom A ove Uredbe.

▼B

Članak 7.

Odstupanje od primjene bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.  

Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. bilo koje društvo kćer institucije ako se i za društvo kćer i za instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a društvo kći je uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matično društvo, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društva kćeri:

(a) 

ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza od strane matičnog društva;

(b) 

matično društvo ispunjava zahtjeve nadležnog tijela u vezi s razboritim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz odobrenje nadležnog tijela, da jamči za obveze društva kćeri ili su rizici društva kćeri zanemarivi;

(c) 

postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika matičnog društva obuhvaćaju društvo kćer;

(d) 

matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

2.  
Nadležna tijela mogu upotrijebiti mogućnost iz stavka 1. ako je matično društvo financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan u istoj državi članici kao i institucija, pod uvjetom da se na njega primjenjuje isti nadzor kao i onaj za institucije, a posebno standardi određeni člankom 11. stavkom 1.
3.  

Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. matičnu instituciju u državi članici ako se za tu instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a ona je uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društava kćeri:

(a) 

ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza matičnoj instituciji u državi članici; te

(b) 

postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika relevantni za konsolidirani nadzor obuhvaćaju matičnu instituciju u državi članici.

Nadležno tijelo koje primijeni ovaj stavak dužno je obavijestiti nadležna tijela svih drugih država članica.

Članak 8.

Odstupanje od primjene likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.  

Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri u Uniji i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu ako one ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a) 

matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom;

▼M8

(b) 

matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi prati i u svakom trenutku ima pregled nad likvidnosnim pozicijama svih institucija unutar grupe ili podgrupe koje podliježu izuzeću, u svakom trenutku prati i ima pregled nad pozicijama izvora financiranja svih institucija unutar grupe ili podgrupe u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) iz dijela šestog glave IV. i osigurava zadovoljavajuću razinu likvidnosti i stabilnog financiranja u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za NSFR iz dijela šestog glave IV., za sve te institucije;

▼B

(c) 

institucije su sklopile ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između njih kako bi one mogle podmiriti pojedinačne i zajedničke obveze po njihovom dospijeću;

(d) 

ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za ispunjenje ugovora navedenih u točki (c).

Komisija do 1. siječnja 2014. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o svim pravnim preprekama koje mogu onemogućiti primjenu točke (c) prvog podstavka te je pozvana da do 31. prosinca 2015., ako je to potrebno, priredi prijedlog zakonodavnog akta u vezi s preprekama koje je potrebno ukloniti.

2.  
Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri ako sve institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u istoj državi članici i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.
3.  

Ako institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u nekoliko država članica, odredbe iz stavka 1. primjenjuju se nakon provođenja postupka opisanog u članku 21. i samo na institucije čija se nadležna tijela slažu oko sljedećih elemenata:

(a) 

njihove procjene usklađenosti ustrojstva i tretmana likvidnosnog rizika s uvjetima propisanim člankom 86. Direktive 2013/36/EU unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe;

▼M8

(b) 

raspodjele iznosâ, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa, u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za koeficijent likvidnosne pokrivenosti (LCR) kako je naveden u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., i raspodjele iznosâ i lokacije dostupnih stabilnih izvora financiranja u okviru jedinstvene likvidnosne podgrupe, u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za NSFR-a iz dijela šestog glave IV.;

(c) 

određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju institucije koje su izuzete od primjene zahtjeva za LCR, kako je navedeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., trebaju imati i određivanje minimalnih iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja koji institucije koje su izuzete od primjene zahtjeva za NSFR-a iz dijela šestog glave IV. trebaju imati;

▼B

(d) 

potrebe za primjenom strožih parametara od onih navedenih u dijelu šestom;

(e) 

neograničene razmjene svih informacija među nadležnim tijelima;

(f) 

potpunog razumijevanja implikacija takvog izuzeća.

4.  
Nadležna tijela također mogu primjenjivati odredbe stavka 1., stavka 2. i stavka 3. na institucije koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite kako je navedeno u članku 113. stavku 7., pod uvjetom da ispunjavaju sve tamo utvrđene uvjete i na druge institucije koje su povezane odnosom iz članka 113. stavka 6. pod uvjetom da ispunjavaju sve uvjete koji su u njemu utvrđeni. Nadležna tijela u tom slučaju određuju jednu od institucija na koju se primjenjuje izuzeće da ispuni zahtjeve iz dijela šestog na osnovi konsolidiranog položaja svih institucija jedinstvene likvidnosne podgrupe.
5.  
U slučaju kad je odobreno izuzeće prema odredbama stavka 1. ili stavka 2., nadležna tijela mogu također primijeniti članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe i izuzeti od primjene članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove na pojedinačnoj osnovi.

▼M8

6.  
Ako u skladu s ovim člankom nadležno tijelo u cijelosti ili djelomično izuzme od primjene dio šesti za pojedinu instituciju, ono tu instituciju može izuzeti i od primjene zahtjeva o povezanom likvidnosnom izvješćivanju iz članka 430. stavka 1. točke (d).

▼B

Članak 9.

Metoda pojedinačne konsolidacije

1.  
Uz primjenu stavaka od 2. do 3. ovog članka i članka 144. stavka 3. Direktive 2013/36/EU nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi dopustiti matičnim institucijama da uključe u izračun svojih zahtjeva iz članka 6. stavka 1. društva kćeri koja ispunjavaju uvjete iz članka 7. stavka 1. točaka (c) i (d) te imaju značajne izloženosti ili značajne obveze prema toj matičnoj instituciji.
2.  
Tretman iz stavka 1. dopušta se samo ako matična institucija u potpunosti dokaže nadležnim tijelima okolnosti i mjere, uključujući pravno uređenje, na temelju kojih ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu dospjelih obveza društva kćeri prema njegovom matičnom društvu.
3.  
Ako se nadležno tijelo koristi diskrecijskim pravom iz stavka 1., ono mora redovito, a najmanje jednom godišnje, izvijestiti nadležna tijela svih drugih država članica o korištenju prava iz stavka 1. te o okolnostima i mjerama iz stavka 2. Ako je društvo kći u trećoj zemlji, nadležna tijela moraju također dostaviti iste informacije nadležnim tijelima te treće zemlje.

Članak 10.

Izuzeće za kreditne institucije stalno povezane sa središnjim tijelom

▼M8

1.  

Nadležna tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom, izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelovima od drugog do osmog ove Uredbe i poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 jednu ili više kreditnih institucija koje se nalaze u istoj državi članici te koje su stalno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire, a koje ima sjedište u istoj državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

▼B

(a) 

obveze središnjeg tijela i povezanih institucija predstavljaju zajedničku i solidarnu odgovornost ili za obveze svojih povezanih institucija u potpunosti jamči središnje tijelo;

(b) 

solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate se kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija;

(c) 

uprava središnjeg tijela ovlaštena je za davanje uputa upravi povezanih institucija.

Države članice mogu zadržati i primjenjivati postojeće nacionalno zakonodavstvo u vezi s primjenom izuzeća iz prvog podstavka sve dok to nije u suprotnosti s ovom Uredbom ili Direktivom 2013/36/EU.

2.  
Kada nadležna tijela smatraju da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i kada za obveze središnjeg tijela u potpunosti jamče povezane institucije, nadležna tijela mogu izuzeti središnje tijelo od primjene dijela drugog do dijela osmog na pojedinačnoj osnovi.



POGLAVLJE 2.

Bonitetna konsolidacija



Odjeljak 1.

Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

▼M9

Članak 10.a

Primjena bonitetnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi ako su investicijska društva matična društva

Za potrebe primjene ovog poglavlja investicijska društva smatraju se matičnim financijskim holdinzima u državi članici ili matičnim financijskim holdinzima iz Unije ako su takva investicijska društva matična društva institucije ili investicijskog društva na koje se primjenjuje ova Uredba iz članka 1. stavka 2. ili članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/2033.

▼B

Članak 11.

Opći tretman

▼M8

1.  
Matične institucije u državi članici moraju ispunjavati, u opsegu i na način utvrđen u članku 18., obveze utvrđene u drugom, trećem, četvrtom, sedmom dijelu te dijelu sedmom A na osnovi svojeg konsolidiranog položaja, uz iznimku članka 430. stavka 1. točke (d). Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurali da su podaci potrebni za konsolidaciju obrađeni na odgovarajući način i proslijeđeni. Oni posebno osiguravaju da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju odgovarajuću konsolidaciju.
2.  

Za potrebe osiguravanja da se zahtjevi iz ove Uredbe primjenjuju na konsolidiranoj osnovi, pojmovi „institucija”, „matična institucija u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo”, ovisno o slučaju, odnose se i na:

(a) 

financijske holdinge ili mješovite financijske holdinge kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a Direktive 2013/36/EU;

(b) 

imenovanu instituciju koja je pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga ako takvo matično društvo ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. Direktive 2013/36/EU;

(c) 

financijski holding, mješoviti financijski holding ili instituciju imenovanu u skladu s člankom 21.a stavkom 6. točkom (d) Direktive 2013/36/EU.

Konsolidirani položaj društva iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka jest konsolidirani položaj matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga koji ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. Direktive 2013/36/EU. Konsolidirani položaj društva iz prvog podstavka točke (c) ovog stavka jest konsolidirani položaj njegovog matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga.

▼M8 —————

▼C7

3.a  
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, samo matične institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima te koje su GSV subjekti moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.a ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način utvrđen u članku 18. ove Uredbe.

▼M8

Samo matična društva iz EU-a koja su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koja nisu sanacijski subjekti moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.b ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način utvrđen u članku 18. ove Uredbe. Ako se primjenjuje članak 21.b stavak 2. Direktive 2013/36/EU, svaki od dva posrednička matična društva u EU-u koja su zajednički utvrđena kao značajno društvo kći mora ispunjavati uvjete iz članka 92.b ove Uredbe na temelju njihova konsolidiranog položaja.

▼M9

4.  

Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na osnovi svojeg konsolidiranog položaja ako grupu čini jedna ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.

Ako je izuzeće odobreno na temelju članka 8. stavaka od 1. do 5., institucije i, ako je primjenjivo, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su dio likvidnosne podgrupe ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe.

▼M8

5.  
Ako se primjenjuje članak 10., središnje tijelo koje se u tom članku navodi mora ispunjavati zahtjeve od dijela drugog do dijela osmog ove Uredbe i poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 na osnovi konsolidiranog položaja cjeline koju čini središnje tijelo zajedno s njegovim povezanim institucijama.
6.  
Osim zahtjeva utvrđenih u stavcima od 1. do 5. i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU, te ako je to opravdano potrebama nadzora zbog specifičnosti rizika ili strukture kapitala institucije ili ako države članice donesu nacionalne propise kojima se zahtijeva strukturno razdvajanje djelatnosti unutar bankarske grupacije, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija na potkonsolidiranoj osnovi ispunjava obveze utvrđene u dijelovima od drugog do osmog ove Uredbe te u glavi VII. Direktive 2013/36/EU.

Primjenom pristupa iz prvog podstavka ne smije se dovesti u pitanje djelotvorni nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije se dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav ili na njegove dijelove u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

▼M8 —————

▼M8

Članak 12.a

Izračun na konsolidiranoj osnovi za GSV institucije s nekoliko sanacijskih subjekata

Ako se najmanje dva GSV subjekata koji pripadaju istoj GSV instituciji smatraju sanacijskim subjektima, matična institucija iz EU-a te GSV institucije izračunava iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe. Izračun se temelji na konsolidiranom položaju matične institucije iz EU-a kao da je ona jedini sanacijski subjekt u okviru GSV institucije.

▼C7

Ako je iznos izračunan u skladu s prvim stavkom ovog članka manji od zbroja iznosâ regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe svih sanacijskih subjekata koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 4. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

Ako je iznos izračunan u skladu s prvim stavkom ovog članka veći od zbroja iznosâ regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe svih sanacijskih subjekata koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela mogu postupati u skladu s člankom 45.d stavkom 4. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

▼M8

Članak 13.

Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi

1.  
Matične institucije iz EU-a dužne su ispunjavati uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja.

Velika društva kćeri matičnih institucija iz EU-a dužna su objavljivati informacije utvrđene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451., 451.a i 453. na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU.

▼C7

2.  
Institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV subjekti moraju ispunjavati uvjete iz članka 437.a i članka 447. točke (h) na osnovi konsolidiranog položaja njihove sanacijske grupe.

▼M8

3.  
Odredbe iz stavka 1. prvog podstavka ne primjenjuju se na matične institucije iz EU-a, matične financijske holdinge iz EU-a, matične mješovite financijske holdinge iz EU-a i sanacijske subjekte ako su oni uključeni u istovjetne objave koje na konsolidiranoj osnovi objavljuje matično društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

Odredbe iz stavka 1. drugog podstavka primjenjuju se na društva kćeri matičnih društava s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se smatra da su ta društva kćeri velika društva kćeri.

4.  
Ako se primjenjuje članak 10., središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela.

Članak 14.

Primjena zahtjeva iz članka 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj osnovi

1.  
Od matičnih društava i njihovih društava kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba zahtijeva se da ispunjavaju obveze utvrđene u članku 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo da su njihovi sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju tim odredbama usklađeni i dobro integrirani i da je moguće pružiti sve podatke i informacije koji su potrebni za nadzor. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba provode sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju usklađenost s ovim odredbama.
2.  
Institucije primjenjuju dodatni ponder rizika u skladu s člankom 270.a ove Uredbe pri provedbi članka 92. ove Uredbe na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi ako su zahtjevi utvrđeni u članku 5. Uredbe (EU) 2017/2402 prekršeni na razini subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji uključenog u konsolidaciju u skladu s člankom 18. ove Uredbe te ako je kršenje značajno u odnosu na ukupni profil rizičnosti grupe.

▼M9 —————

▼B



Odjeljak 2.

Metode bonitetne konsolidacije

Članak 18.

Metode bonitetne konsolidacije

▼M8

1.  
Institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su obvezni ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. ovog poglavlja na osnovi svojeg konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri. Odredbe stavaka od 3. do 6. i stavka 9. ovog članka ne primjenjuju se ako se dio šesti i članak 430. stavak 1. točka (d) primjenjuju na osnovi konsolidiranog položaja institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe kako je utvrđeno u člancima 8. i 10.

▼M8

Za potrebe članka 11. stavka 3.a institucije koje su obvezne ispunjavati zahtjeve iz članka 92.a i 92.b na konsolidiranoj osnovi provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri u odgovarajućim sanacijskim grupama.

▼M8

2.  
Društva za pomoćne usluge uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama utvrđenima u ovom članku.
3.  
Ako su društva povezana u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU, nadležna tijela određuju način provedbe konsolidacije.
4.  
Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihova udjela u kapitalu.
5.  
U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza koji nisu navedeni u stavcima 1. i 4., nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati primjenu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.
6.  

Nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:

(a) 

ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ostvaruje značajan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama; i

(b) 

ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom, odredbama društvenog ugovora ili statuta.

Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati primjenu metode navedene u članku 22. stavcima 7., 8. i 9. Direktive 2013/34/EU. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

7.  
Ako institucija ima društvo kći koje nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge ili ima sudjelujući udio u takvom društvu, na to društvo kćer ili sudjelujući udio primjenjuje metodu udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela mogu dopustiti instituciji ili od nje zahtijevati primjenu različite metode na takva društva kćeri ili sudjelujuće udjele, uključujući metodu koja se zahtijeva primjenjivim računovodstvenim okvirom, pod sljedećim uvjetima:

(a) 

institucija još ne primjenjuje metodu udjela na 28. prosinca 2020.;

(b) 

primjena metode udjela bila bi nepotrebno opterećenje ili metoda udjela ne odražava na odgovarajući način rizike koje društvo iz prvog podstavka predstavlja za instituciju i

(c) 

primijenjena metoda ne dovodi do pune ili proporcionalne konsolidacije tog društva.

8.  

Nadležna tijela mogu zahtijevati punu ili proporcionalnu konsolidaciju društva kćeri ili društva u kojem institucija ima sudjelujući udio ako to društvo kći ili društvo nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

društvo nije društvo za osiguranje, društvo za osiguranje iz treće zemlje, društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje iz treće zemlje, osigurateljni holding ili društvo isključeno iz područje primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive;

(b) 

postoji znatan rizik da će institucija odlučiti pružiti financijsku potporu tom društvu u stresnim uvjetima, u slučaju nepostojanja ugovorne obveze o pružanju takve pomoći ili prekoračenja eventualnih ugovornih obveza o pružanju takve pomoći.

▼M8

9.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se provodi konsolidacija u slučajevima iz stavaka od 3. do 6. i stavka 8.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B



Odjeljak 3.

Opseg bonitetne konsolidacije

Članak 19.

Subjekti izuzeti iz opsega bonitetne konsolidacije

1.  

Institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji su društvo kći ili društvo u kojem se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključeni u konsolidaciju ako ukupni iznos imovine i izvanbilančnih stavki dotičnog društva ne prelazi niži od sljedeća dva iznosa:

(a) 

10 milijuna eura;

(b) 

1 % ukupnog iznosa imovine i izvanbilančnih stavki matičnog društva ili društva koje ima sudjelujući udio.

2.  

Nadležna tijela odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU mogu odlučiti na pojedinačnoj osnovi da u sljedećim slučajevima institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji su društvo kći ili u kojima se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključeni u konsolidaciju:

(a) 

ako se dotično društvo nalazi u trećoj zemlji u kojoj postoje pravne prepreke za prijenos potrebnih informacija;

(b) 

ako je dotično društvo od zanemarivog interesa samo s obzirom na ciljeve nadzora institucija;

▼C2

(c) 

ako bi prema mišljenju nadležnih tijela odgovornih za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi konsolidacija financijskog položaja dotičnog društva bila neodgovarajuća ili zavaravajuća u smislu ciljeva nadzora institucija.

▼B

3.  
Ako u slučajevima navedenima u stavku 1. i stavku 2. točki (b) nekoliko društava ispunjava prethodno navedene kriterije, ona se unatoč tomu uključuju u konsolidaciju ako su zajedno od značaja koji nije zanemariv s obzirom na navedene ciljeve.

Članak 20.

Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima

1.  

Nadležna tijela djeluju zajednički i konzultiraju se:

(a) 

u slučaju zahtjeva za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. podnesenih od strane matične institucije iz EU-a i njezinih društava kćeri ili podnesenih zajednički od strane društava kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, a s ciljem donošenja odluke o izdavanju traženog odobrenja i određivanju uvjeta, ako oni postoje, koji se trebaju primjenjivati u vezi s takvim odobrenjem;

(b) 

za potrebe utvrđivanja jesu li ispunjeni kriteriji za primjenu posebnog unutargrupnog tretmana iz članka 422. stavka 9. i članka 425. stavka 5., dopunjeni regulatornim tehničkim standardima EBA-e iz članka 422. stavka 10. i članka 425. stavka 6.

Zahtjevi se podnose isključivo konsolidirajućem nadzornom tijelu.

Zahtjev iz članka 312. stavka 2. mora sadržavati opis metodologije koja je upotrijebljena za raspodjelu kapitala za operativni rizik između različitih subjekata u grupi. U zahtjevu se navodi namjeravaju li se diversifikacijski učinci uključiti u sustav mjerenja rizika i na koji način.

2.  

Nadležna tijela čine sve u granicama svoje ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od šest mjeseci o sljedećem:

(a) 

o zahtjevu iz stavka 1. točke (a);

(b) 

o procjeni kriterija i utvrđivanju posebnog tretmana iz stavka 1. točke (b).

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji nadležno tijelo iz stavka 1. dostavlja podnositelju zahtjeva.

3.  

Rok iz stavka 2. počinje teći:

(a) 

od dana kad konsolidirajuće nadzorno tijelo primi potpun zahtjev iz stavka 1. točke (a). Konsolidirajuće nadzorno tijelo prosljeđuje potpun zahtjev drugim nadležnim tijelima bez odgode;

(b) 

od dana kad nadležna tijela od konsolidirajućeg nadzornog tijela prime izvještaj o analizi unutargrupnih obveza u okviru grupe.

4.  
Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (a). Odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela ne ograničava ovlasti nadležnih tijela iz članka 105. Direktive 2013/36/EU.

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Konsolidirajuće nadzorno tijelo odluku dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a, matičnom financijskom holdingu iz EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu iz EU-a i ostalim nadležnim tijelima.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci bilo koje dotično nadležno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

5.  
Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (b).

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Odluka se dostavlja konsolidirajućem nadzornom tijelu koje izvješćuje matičnu instituciju iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

6.  
Ako matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri te društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a upotrebljavaju napredni pristup iz članka 312. stavka 2. ili IRB pristup iz članka 143. na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela dopuštaju da kvalificirajuće kriterije navedene u člancima 321. i 322. ili u odjeljku 6. poglavlju 3. glavi II. dijelu trećem ispune matično društvo i njegova društva kćeri promatrani zajedno, na način koji je u skladu sa strukturom grupe i njezinim sustavima, procesima i metodama upravljanja rizikom.
7.  
Odluke iz stavaka 2., 4. i 5. smatraju su konačnim, a nadležna tijela ih primjenjuju u dotičnim državama članicama.
8.  
EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja iz stavka 1. točke (a) u vezi sa zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. radi lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 21.

Zajedničke odluke o razini primjene likvidnosnih zahtjeva

1.  
Po zahtjevu matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a ili potkonsolidiranog društva kćeri matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela koja su odgovorna za nadzor društava kćeri matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a u državi članici čine sve u granicama svoje ovlasti da donesu zajedničku odluku o ispunjavanju uvjeta iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d) i o utvrđivanju jedinstvene likvidnosne podgrupe radi primjene članka 8.

Ta zajednička odluka donosi se u roku od šest mjeseci po podnošenju izvještaja od strane konsolidirajućeg nadzornog tijela o utvrđivanju jedinstvenih likvidnosnih podgrupa na osnovi kriterija iz članka 8. U slučaju neslaganja tijekom razdoblja od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetuje se s EBA-om na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om i na vlastitu inicijativu.

Zajedničkom odlukom također se mogu odrediti ograničenja u vezi s lokacijom i vlasništvom nad likvidnom imovinom te zahtijevati minimalni iznosi likvidne imovine koju moraju imati institucije koje su izuzete od primjene dijela šestog.

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji likvidnosne podgrupe.

2.  
Ako se u roku od šest mjeseci ne donese zajednička odluka, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku.

Međutim, svako nadležno tijelo može u roku od šest mjeseci EBA-i uputiti pitanje jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku vodeći računa o proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice matične institucije i proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice društva kćeri. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Zajednička odluka iz stavka 1. i odluke iz drugog podstavka ovog stavka obvezujuće su.

3.  
Sva relevantna nadležna tijela također se mogu konzultirati s EBA-om u roku od šest mjeseci u slučaju neslaganja oko uvjeta iz članka 8. stavka 3. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku.

▼C7

Članak 22.

Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama

1.  
Institucije kćeri primjenjuju zahtjeve iz članaka 89., 90. i 91. i dijela trećeg, četvrtog i sedmog te povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako te institucije ili njihova matična društva, kada je matično društvo financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju instituciju ili financijsku instituciju kao društvo kćer u trećoj zemlji ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.
2.  
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije kćeri mogu ne primjenjivati zahtjeve iz članaka 89., 90 i 91. i dijela trećeg, četvrtog i sedmog te povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako je vrijednost ukupne imovine i izvanbilančnih stavki društava kćeri i sudjelujućih udjela u trećim zemljama manja od 10 % ukupne vrijednosti imovine i izvanbilančnih stavki institucije kćeri.

▼B

Članak 23.

Društva u trećim zemljama

U svrhu provedbe nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovim poglavljem, izrazi „investicijsko društvo”, „kreditna institucija”, „financijska institucija” i „institucija” odnose se i na društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definicijama tih izraza iz članka 4.

Članak 24.

Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki

1.  
Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki obavlja se u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.
2.  
Odstupajući od stavka 1. nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije obavljaju vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki i izračunavanje regulatornog kapitala u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002.



DIO DRUGI

▼M8

REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE

▼B



GLAVA I.

ELEMENTI REGULATORNOG KAPITALA



POGLAVLJE 1.

Osnovni kapital

Članak 25.

Osnovni kapital

Osnovni kapital institucije sastoji se od zbroja redovnog osnovnog kapitala i dodatnog osnovnog kapitala institucije.



POGLAVLJE 2.

Redovni osnovni kapital



Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti redovnog osnovnog kapitala

Članak 26.

Stavke redovnog osnovnog kapitala

1.  

Stavke redovnog osnovnog kapitala institucija sastoje se od sljedećeg:

(a) 

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.;

(b) 

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);

(c) 

zadržane dobiti;

(d) 

akumulirane ostale sveobuhvatne dobiti;

(e) 

ostalih rezervi;

(f) 

rezervi za opće bankovne rizike.

Stavke iz točaka od (c) do (f) priznaju se kao redovni osnovni kapital samo ako su dostupne instituciji za neograničenu i trenutačnu uporabu kako bi se pokrili rizici ili gubici čim nastanu.

2.  

Za potrebe stavka 1. točke (c) samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela institucije mogu uključiti dobit tekuće godine ostvarenu tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarenu na kraju poslovne godine u redovni osnovni kapital prije nego što institucija donese formalnu odluku kojom se potvrđuje konačna godišnja dobit ili gubitak institucije. Nadležno tijelo daje odobrenje za to ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

tu su dobit provjerile osobe koje su neovisne o instituciji i koje su odgovorne za reviziju financijskih izvještaja te institucije;

(b) 

institucija je dokazala nadležnom tijelu da je iznos te dobiti umanjen za sve predvidive troškove ili dividende.

Provjera dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine institucije mora pružiti odgovarajuću razinu sigurnosti da je ta dobit procijenjena u skladu s načelima navedenim u primjenjivom računovodstvenom okviru.

▼M8

3.  
Nadležna tijela procjenjuju ispunjavaju li izdanja instrumenata kapitala kriterije navedene u članku 28. ili, ako je to primjenjivo, u članku 29. Institucije raspoređuju izdanja instrumenata kapitala kao instrumente redovnog osnovnog kapitala tek nakon što dobiju odobrenje nadležnih tijela.

Odstupajući od prvog podstavka, institucije mogu kao instrumente redovnog osnovnog kapitala rasporediti naknadna izdanja oblika instrumenata redovnog osnovnog kapitala za koje su one već dobile odobrenje, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) 

odredbe kojima se uređuju ta naknadna izdanja uglavnom su jednaka onim odredbama kojima se uređuju ona izdanja za koja su institucije već dobile odobrenje;

(b) 

institucije su obavijestile nadležna tijela o tim naknadnim izdanjima dovoljno prije nego što su ti instrumenti raspoređeni kao instrumenti redovnog osnovnog kapitala.

Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om prije odobrenja novih oblika instrumenata kapitala koje se raspoređuje kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. Nadležna tijela uzimaju u obzir mišljenje EBA-e, a u slučaju da od njega odluče odstupiti, u roku od tri mjeseca od datuma primitka mišljenja EBA-e šalju dopis EBA-i u kojem navode razloge za odstupanje od relevantnog mišljenja. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.

Na osnovi informacija od nadležnih tijela, EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala. U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA može prikupljati sve informacije u vezi s instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje smatra potrebnima za uspostavu usklađenosti s kriterijima iz članka 28. ili ako je primjenjivo, kriterijima iz članka 29. ove Uredbe te za potrebu održavanja i ažuriranja popisa navedenog u ovom podstavku.

Slijedom postupka preispitivanja iz članka 80. i ako postoje dostatni dokazi da relevantni instrumenti kapitala ne ispunjavanju kriterije iz članka 28., ili da ih više ne ispunjavaju, ili ako je primjenjivo, kriterije iz članka 29., EBA može odlučiti da te instrumente ne doda na popis iz četvrtog podstavka ili da ih ukloni s tog popisa, ovisno o slučaju. EBA u tu svrhu objavljuje priopćenje koje se također odnosi na stajalište relevantnog nadležnog tijela o tom pitanju. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.

▼B

4.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje riječi „predvidivo” pri utvrđivanju jesu li odbijeni predvidivi troškovi ili dividende.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 27.

Instrumenti kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija u stavkama redovnog osnovnog kapitala

1.  

Stavke redovnog osnovnog kapitala obuhvaćaju sve instrumente kapitala koje institucija izdaje u skladu sa zakonskim odredbama, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

vrsta institucije je određena na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, a nadležna je tijela smatraju jednim od sljedećeg:

i. 

uzajamnom institucijom;

ii. 

zadrugom;

iii. 

štednom institucijom;

iv. 

sličnom institucijom;

v. 

kreditnom institucijom koja je u potpunosti u vlasništvu jedne od institucija navedenih u točkama od i. do iv. i ima suglasnost relevantnog nadležnog tijela za primjenu odredbi iz ovog članka, pod uvjetom da je i dotle dok je 100 % izdanih redovnih dionica kreditne institucije u izravnom ili neizravnom vlasništvu institucije navedene u ovim točkama;

(b) 

ispunjeni su uvjeti iz članaka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.

Te uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije koje su priznate kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije na temelju mjerodavnog nacionalnog prava prije 31. prosinca 2012. nastavljaju se raspoređivati kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije za potrebe ovog dijela, pod uvjetom da one nastave ispunjavati kriterije koji su utvrđeni za takvo priznavanje.

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju za potrebe ovog dijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 28.

Instrumenti redovnog osnovnog kapitala

1.  

Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

institucija izdaje instrumente izravno, uz prethodnu suglasnost vlasnika institucije ili, ako je to dopušteno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, upravljačkog tijela institucije;

▼M8

(b) 

instrumenti su u potpunosti plaćeni, a stjecanje vlasništva nad tim instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;

▼B

(c) 

instrumenti ispunjavaju sve sljedeće uvjete u vezi s njihovim raspoređivanjem:

i. 

ispunjavaju uvjete za kapital u smislu članka 22. Direktive 86/635/EEZ;

ii. 

raspoređuju se kao kapital u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira;

iii. 

raspoređuju se kao kapital u svrhu utvrđivanja bilančne insolventnosti, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom koje uređuje insolventnost;

(d) 

instrumenti su jasno i odvojeno prikazani u bilanci u financijskim izvještajima institucije;

(e) 

instrumenti su bez dospijeća;

(f) 

glavnica instrumenata ne smije se smanjiti ili otplatiti, osim u jednom od sljedeća dva slučaja:

i. 

likvidacije institucije;

ii. 

diskrecijskog otkupa instrumenata ili drugih diskrecijskih načina smanjenja kapitala, ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela u skladu s člankom 77.;

(g) 

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne navode izričito ili implicitno da bi se glavnica instrumenata smanjila ili otplatila ili da bi se mogla smanjiti ili otplatiti osim u slučaju likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način prije izdavanja instrumenata ili pri njihovu izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27., ako je odbijanje institucije da otkupi takve instrumente zabranjeno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava;

(h) 

instrumenti ispunjavaju sljedeće uvjete u vezi s raspodjelom:

i. 

ne postoji povlašteni tretman raspodjele u vezi s redoslijedom isplate raspodjela, uključujući i u odnosu na druge instrumente redovnog osnovnog kapitala, a uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne daju povlaštena prava za isplatu raspodjela;

ii. 

raspodjele se imateljima instrumenata mogu isplatiti samo iz stavki raspoloživih za raspodjelu;

iii. 

uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne uključuju gornju granicu ili drugu vrstu ograničenja maksimalne razine raspodjela, osim u slučaju instrumenata iz članka 27.;

iv. 

razina raspodjela nije određena na temelju iznosa za koji su instrumenti kupljeni pri izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27.;

v. 

uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne uključuju obvezu institucije da isplati raspodjele njihovim imateljima, a institucija nije ni na koji drugi način podložna takvoj obvezi;

vi. 

neisplata raspodjela ne predstavlja slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije;

vii. 

otkaz raspodjela instituciji ne nameće ograničenja;

(i) 

u odnosu na sve instrumente kapitala koje izdaje institucija, instrumenti apsorbiraju prvi i razmjerno najveći udio nastalih gubitaka, a svaki instrument apsorbira gubitke u istoj mjeri kao i svi drugi instrumenti redovnog osnovnog kapitala;

(j) 

instrumenti su podređeni u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

(k) 

instrumenti svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije, koja je u slučaju likvidacije institucije i nakon isplate svih nadređenih potraživanja razmjerna iznosu takvih izdanih instrumenata i nije fiksna ili podložna gornjoj granici, osim u slučaju instrumenata kapitala iz članka 27.;

(l) 

instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

i. 

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii. 

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii. 

matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

iv. 

mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;

v. 

mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

vi. 

bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;

(m) 

instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije.

Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (j) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.

▼M8

Za potrebe prvog podstavka točke (b) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.

▼B

2.  
Smatra se da su uvjeti iz stavka 1. točke (i) ispunjeni neovisno o trajnom smanjenju vrijednosti glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (f) ispunjen neovisno o smanjenju glavnice instrumenta kapitala u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (g) ispunjen neovisno o odredbama kojima se uređuje instrument kapitala i koje izričito ili implicitno navode da bi se glavnica instrumenta smanjila ili da bi se mogla smanjiti u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.

3.  
Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (h) podtočke iii. ispunjen neovisno o tome što instrument isplaćuje višekratnik dividende, ako takav višekratnik dividende ne dovodi do raspodjele koja bi uzrokovala nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala.

▼M8

Uvjeti iz stavka 1. točke (h) podtočke v. smatraju se ispunjenima neovisno o tome je li društvo kći predmet ugovora o prijenosu dobiti i gubitka sa svojim matičnim društvom, prema kojem je društvo kći obvezno, nakon pripreme svojih godišnjih financijskih izvještaja, prenijeti svoj godišnji rezultat matičnom društvu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

matično društvo posjeduje 90 % ili više glasačkih prava i kapitala društva kćeri;

(b) 

matično društvo i društvo kći nalaze se u istoj državi članici;

(c) 

sporazum je sklopljen u zakonite svrhe oporezivanja;

(d) 

društvo kći tijekom pripreme svojih godišnjih financijskih izvještaja ima diskrecijsko pravo smanjiti iznos raspodjela tako da prije bilo kakvog plaćanja svojemu matičnom društvu svu svoju dobit ili njezin dio rasporedi u svoje rezerve ili rezerve za opće bankovne rizike;

(e) 

matično društvo ugovorom je obvezano društvu kćeri u potpunosti nadoknaditi sve njegove gubitke;

(f) 

na sporazum se primjenjuje rok za obavješćivanje u skladu s kojim se ugovor može raskinuti samo na kraju računovodstvene godine, s time da taj raskid proizvodi učinke s početkom sljedeće računovodstvene godine, čime se ne mijenja obveza matičnog društva da društvu kćeri u potpunosti nadoknadi sve gubitke nastale tijekom tekuće računovodstvene godine.

Ako je institucija sklopila ugovor o prijenosu dobiti i gubitka, ona o tome bez odgode obavješćuje nadležno tijelo i šalje mu presliku ugovora. Institucija ujedno bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o bilo kakvim izmjenama ugovora o prijenosu dobiti i gubitka te njegovu raskidanju. Institucija ne sklapa više od jednog ugovora o prijenosu dobiti i gubitka.

▼B

4.  
Za potrebe stavka 1. točke (h) podtočke i. razlike u raspodjelama odražavaju samo razlike u glasačkim pravima. S tim u vezi, veće raspodjele se primjenjuju samo na instrumente redovnog osnovnog kapitala s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava.
5.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata regulatornog kapitala;

(b) 

uzrokuje li višekratnik raspodjela nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala i kada ga uzrokuje;

(c) 

značenje povlaštenih raspodjela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 29.

Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije

1.  
Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. zajedno s izmjenama koje proizlaze iz primjene ovog članka.
2.  

U vezi s otkupom instrumenata kapitala moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

osim ako je to zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, institucija mora imati mogućnost odbiti otkup instrumenata;

(b) 

ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, odredbe kojima se uređuju instrumenti moraju instituciji omogućiti ograničavanje njihova otkupa;

(c) 

odbijanje otkupa instrumenata ili ograničenje otkupa instrumenata kada je to primjenjivo ne smiju predstavljati slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije.

3.  
Instrumenti kapitala mogu uključivati gornju granicu ili ograničenje najviše razine raspodjela samo ako je ta gornja granica ili to ograničenje navedeno u mjerodavnom nacionalnom pravu ili statutu institucije.
4.  
Ako instrumenti kapitala vlasniku daju pravo na rezerve institucije u slučaju insolventnosti ili likvidacije koje su ograničene na nominalnu vrijednost instrumenata, primjenjuje se isti stupanj takvog ograničenja na imatelje svih drugih instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je ta institucija izdala.

Uvjet iz prvog podstavka ne dovodi u pitanje mogućnost da uzajamna institucija, zadruga, štedna institucija ili slična institucija u okviru redovnog osnovnog kapitala prizna instrumente koji imatelju ne daju glasačka prava i koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a) 

potraživanje imatelja instrumenata bez glasačkih prava u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije razmjerno je udjelu tih instrumenata bez glasačkog prava u ukupnim instrumentima redovnog osnovnog kapitala;

(b) 

instrumenti na drugi način ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala.

5.  
Ako instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje imovine institucije u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije koje je fiksno ili podložno gornjoj granici, primjenjuje se isti stupanj takvog ograničenja na sve imatelje svih instrumenta redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala.
6.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje vrsta ograničenja otkupa koja su nužna ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente regulatornog kapitala zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 30.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente redovnog osnovnog kapitala

U slučaju da instrument redovnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29., primjenjuje se sljedeće:

(a) 

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument redovnog osnovnog kapitala;

(b) 

računi premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaju ispunjavati uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.

Članak 31.

Instrumenti kapitala koje upisuju tijela javne vlasti u izvanrednim situacijama

1.  

U izvanrednim situacijama nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da uključuju u redovni osnovni kapital instrumente kapitala koji najmanje ispunjavaju uvjete iz članka 28. stavka 1. točaka od (b) do (e) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

instrumenti kapitala izdani su nakon 1. siječnja 2014.;

(b) 

Komisija smatra instrumente kapitala državnom potporom;

(c) 

instrumenti kapitala izdani su u sklopu mjera dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori koja su u to vrijeme bila na snazi;

(d) 

instrumenti kapitala upisani su u cijelosti i u vlasništvu su države ili relevantnog tijela javne vlasti ili subjekta u vlasništvu države;

(e) 

instrumenti kapitala mogu apsorbirati gubitke;

(f) 

osim instrumenata kapitala iz članka 27., u slučaju likvidacije instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije nakon isplate svih nadređenih potraživanja;

(g) 

postoje odgovarajući mehanizmi izlaska za državu ili, kada je to primjenjivo, relevantno tijelo javne vlasti ili subjekt u vlasništvu države;

(h) 

nadležno tijelo je dalo prethodno odobrenje te objavilo svoju odluku i obrazloženje te odluke.

2.  
Na osnovi obrazloženog zahtjeva relevantnog nadležnog tijela i u suradnji s njim EBA smatra instrumente kapitala iz stavka 1. istovjetnima instrumentima redovnog osnovnog kapitala za potrebe ove Uredbe.



Odjeljak 2.

Bonitetni filtri

Članak 32.

Sekuritizirana imovina

1.  

Institucija iz bilo kojeg elementa regulatornog kapitala isključuje svako povećanje svog kapitala u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom koje proizlazi iz sekuritizirane imovine, uključujući sljedeće:

(a) 

povećanje povezano s budućim maržnim prihodom na temelju kojeg institucija ostvaruje dobitak od prodaje;

(b) 

ako je institucija inicijator sekuritizacije, neto dobitke od kapitaliziranoga budućeg prihoda od sekuritizirane imovine koji pružaju kreditno poboljšanje sekuritizacijskim pozicijama.

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje dobitka od prodaje iz stavka 1. točke (a).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 33.

Zaštita novčanih tokova i promjene vrijednosti vlastitih obveza

1.  

Institucije ne uključuju sljedeće stavke u bilo koji element regulatornog kapitala:

(a) 

rezerve iz fer vrednovanja koje se odnose na dobitke ili gubitke na osnovi zaštite novčanog toka financijskih instrumenata koji se ne vrednuju po fer vrijednosti, uključujući projicirane novčane tokove;

(b) 

dobitke ili gubitke po obvezama institucije vrednovanim po fer vrijednosti nastale kao rezultat promjena kreditne sposobnosti same institucije;

▼M8

(c) 

dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditnog rizika same institucije.

▼B

2.  
Za potrebe stavka 1. točke (c) institucije ne prebijaju dobitke ili gubitke, nastale vrednovanjem po fer vrijednosti, koji proizlaze iz kreditnog rizika same institucije s onima koji proizlaze iz kreditnog rizika njezine druge ugovorne strane.
3.  

Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (b) institucije mogu uključiti iznos dobitaka ili gubitaka po svojim obvezama u regulatorni kapital ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

obveze su u obliku obveznica kako je navedeno u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ;

(b) 

promjene vrijednosti imovine i obveza institucije nastaju zbog istih promjena u kreditnoj sposobnosti same institucije;

(c) 

između vrijednosti obveznica iz točke (a) i vrijednosti imovine institucije postoji uska veza;

(d) 

kredite osigurane nekretninama moguće je otkupiti otkupom obveznica kojima se financiraju krediti osigurani nekretninama po tržišnoj ili nominalnoj vrijednosti.

4.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje što čini usku vezu između vrijednosti obveznica i vrijednosti imovine iz stavka 3. točke (c).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 34.

Dodatna vrijednosna usklađenja

Institucije primjenjuju zahtjeve iz članka 105. na svu svoju imovinu mjerenu po fer vrijednosti pri izračunu iznosa svog regulatornog kapitala i odbijaju od redovnog osnovnog kapitala iznos svih potrebnih dodatnih vrijednosnih usklađenja.

Članak 35.

Nerealizirani dobici i gubici mjereni po fer vrijednosti

Osim u slučaju stavki iz članka 33., institucije ne provode prilagodbe s ciljem uklanjanja nerealiziranih dobitaka ili gubitaka po svojoj imovini ili obvezama mjerenim po fer vrijednosti iz svog regulatornog kapitala.



Odjeljak 3.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala, izuzeća i alternative



Pododjeljak 1.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 36.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

1.  

Institucije od stavki redovnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:

(a) 

gubitke tekuće financijske godine;

▼M8

(b) 

nematerijalna imovina, uz iznimku razborito vrednovane imovine u obliku softvera na čiju vrijednost sanacija, insolventnost ili likvidacija institucije nemaju negativan utjecaj;

▼B

(c) 

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti;

(d) 

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima (IRB pristup), negativne iznose koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka iz članaka 158. i 159.;

(e) 

imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca u bilanci institucije;

(f) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala za koje institucija ima stvarnu ili potencijalnu obvezu kupnje na temelju postojeće ugovorne obveze;

(g) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako ti subjekti imaju s institucijom recipročno međusobno ulaganje za koje nadležno tijelo smatra da mu je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(h) 

primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(i) 

primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje;

▼C2

(j) 

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 56. koji premašuje stavke dodatnog osnovnog kapitala institucije;

▼B

(k) 

iznos izloženosti sljedećih stavki kojima se dodjeljuje ponder rizika od 1 250  %, ako institucija odbija taj iznos izloženosti od iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala kao alternativu primjeni pondera rizika od 1 250  %:

i. 

kvalificirani udjeli izvan financijskog sektora;

▼M5

ii. 

sekuritizacijske pozicije u skladu s člankom 244. stavkom 1. točkom (b), člankom 245. stavkom 1. točkom (b) i člankom 253.;

▼B

iii. 

slobodne isporuke u skladu s člankom 379. stavkom 3.;

iv. 

pozicije u košarici za koje institucija ne može utvrditi ponder rizika prema IRB pristupu u skladu s člankom 153. stavkom 8.;

v. 

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja prema pristupu internih modela u skladu s člankom 155. stavkom 4.;

(l) 

sve porezne troškove povezane sa stavkama redovnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki redovnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka;

▼M7

(m) 

primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti;

▼M8

(n) 

za zajamčenu minimalnu vrijednosti iz članka 132.c stavka 2. bilo koji iznos za koji je sadašnja tržišna vrijednost udjela ili dionica u CIU-u na kojoj se temelji zajamčena minimalna vrijednost manja od sadašnje vrijednosti zajamčene minimalne vrijednosti i za koji institucija još nije priznala smanjenje stavki redovnog osnovnog kapitala.

▼B

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje primjena odbitaka iz stavka 1. točaka (a), (c), (e), (f), (h), (i) i (l) ovog članka i povezanih odbitaka iz točaka (a), (c), (d) i (f) članka 56. i točaka (a), (c) i (d) članka 66.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste instrumenata kapitala financijskih institucija i, u konzultaciji s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. ( 17 ), društava za osiguranje i reosiguranje iz trećih zemalja i društava koja nisu obuhvaćena Direktivom 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive, koji se odbijaju od sljedećih elemenata regulatornog kapitala:

(a) 

stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b) 

stavki dodatnog osnovnog kapitala;

(c) 

stavki dopunskog kapitala.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M8

4.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje primjena odbitaka iz stavka 1. točke (b), među ostalim značajnost negativnih učinaka na vrijednost koji nemaju posljedice u vezi s bonitetnosti.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B

Članak 37.

Odbitak nematerijalne imovine

Institucije određuju iznos nematerijalne imovine koji se odbija u skladu sa sljedećim:

(a) 

iznos koji se odbija umanjuje se za iznos povezane odgođene porezne obveze koji bi prestao postojati kad bi se nematerijalna imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b) 

iznos koji se odbija uključuje goodwill koji je uključen u vrednovanje značajnih ulaganja institucije;

▼M8

(c) 

iznos koji treba odbiti umanjuje se za iznos računovodstvene revalorizacije nematerijalne imovine društava kćeri koja proizlazi iz konsolidacije društava kćeri koja pripadaju osobama koje nisu društva obuhvaćena konsolidacijom u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.

▼B

Članak 38.

Odbitak odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti

1.  
Institucije određuju iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti koja zahtijeva odbitak u skladu s ovim člankom.
2.  
Osim ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3., iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti izračunava se bez njegova umanjenja za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije.
3.  

Iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti može se umanjiti za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

subjekt ima u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom pravno izvršivo pravo prebiti tu tekuću poreznu imovinu s tekućim poreznim obvezama;

(b) 

odgođena porezna imovina i odgođene porezne obveze odnose se na poreze koje utvrđuje isto porezno tijelo i u vezi s istim poreznim subjektom.

4.  
Povezane odgođene porezne obveze institucije za potrebe stavka 3. ne smiju uključivati odgođene porezne obveze koje smanjuju iznos nematerijalne imovine ili imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se moraju odbiti.
5.  

Iznos povezanih odgođenih poreznih obveza iz stavka 4. raspoređuje se na sljedeće:

(a) 

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika te koja se ne odbija u skladu s člankom 48. stavkom 1.;

(b) 

svu drugu odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

Institucije raspoređuju povezane odgođene porezne obveze prema udjelima koje stavke u točkama (a) i (b) čine u odgođenoj poreznoj imovini koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

Članak 39.

Preplata poreza, prijenos poreznoga gubitka i odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti

1.  

Sljedeće se stavke ne odbijaju od regulatornog kapitala i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi:

(a) 

preplata poreza institucije za tekuću godinu;

(b) 

porezni gubici institucije za tekuću godinu preneseni na prijašnje godine iz čega proizlazi potraživanje od središnje države, područne (regionalne) samouprave ili lokalnog poreznog tijela.

2.  

►M8  Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja je nastala prije 23. studenoga 2016. i koja proizlazi iz privremenih razlika, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: ◄

(a) 

u slučaju da institucija iskaže gubitak kada su godišnji financijski izvještaji institucije formalno odobreni ili u slučaju likvidacije ili insolventnosti institucije, ona se bez odgode automatski i obvezno zamjenjuje potraživanjem institucije na osnovi poreza;

(b) 

institucija u skladu s mjerodavnim nacionalnim poreznim zakonom ima mogućnost prebiti potraživanje na osnovi poreza iz točke (a) s bilo kojom poreznom obvezom institucije ili bilo kojeg drugog društva koje je u porezne svrhe u skladu s tim zakonom uključeno u istu konsolidaciju kao i institucija ili bilo kojeg drugog društva koje podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c) 

kada iznos potraživanja na osnovi poreza iz točke (b) premašuje porezne obveze iz te točke, svaki se takav višak bez odgode zamjenjuje izravnim potraživanjem od središnje države države članice u kojoj je institucija osnovana.

Institucije primjenjuju ponder rizika od 100 % na odgođenu poreznu imovinu ako su ispunjeni uvjeti iz točaka (a), (b) i (c).

Članak 40.

Odbitak negativnih iznosa koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka

Iznos koji se odbija u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (d) ne umanjuje se za iznos povećanja odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti ili za druge dodatne porezne učinke do kojih bi moglo doći ako bi se rezervacije podigle na razinu očekivanih gubitaka iz odjeljka 3. poglavlja 3. glave II. dijela trećeg.

Članak 41.

Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca

1.  

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) iznos imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se odbija umanjuje se za sljedeće:

(a) 

iznos svih povezanih odgođenih poreznih obveza koji bi mogao prestati postojati kad bi se imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b) 

iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca koji institucija ima neograničenu mogućnost koristiti, pod uvjetom da je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

Toj se imovini koja se koristi za smanjivanje iznosa koji se odbija dodjeljuje se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju kriteriji prema kojima će nadležno tijelo dopustiti instituciji da umanji iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca na način kako je to navedeno u stavku 1. točki (b).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 42.

Odbitak ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (f) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a) 

institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji su uključeni u te indekse;

(c) 

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 43.

Značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

U svrhu odbitka institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

institucija posjeduje više od 10 % instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;

(b) 

institucija je usko povezana s tim subjektom i posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;

(c) 

institucija posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao, pri čemu taj subjekt nije uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, ali je uključeno u istu računovodstvenu konsolidaciju kao i institucija za potrebe financijskog izvješćivanja u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Članak 44.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (g), (h) i (i) u skladu sa sljedećim:

(a) 

ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala i ostale instrumente kapitala subjekata financijskog sektora izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b) 

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala.

Članak 45.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i) u skladu sa sljedećim odredbama:

(a) 

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

▼M8

i. 

datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;

▼B

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

Članak 46.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

1.  

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (h) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a) 

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % ukupnog iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatog nakon što se na stavke redovnog osnovnog kapitala primijeni sljedeće:

i. 

članci od 32. do 35.;

ii. 

odbici iz članka 36. stavka 1. točaka od (a) do (g), točke (k) podtočaka od ii. do v. i točke (l), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

iii. 

članci 44. i 45.;

(b) 

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

2.  
Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).
3.  

Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b) 

udio koji svaki instrument redovnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.  
Iznos ulaganja iz članka 36. stavka 1. točke (h) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.
5.  

Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b) 

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).

Članak 47.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (i) primjenjivi iznos koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala isključuje pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje se drže najviše pet radnih dana i određuje se u skladu s člancima 44. i 45. i pododjeljkom 2.

▼M7

Članak 47.a

Neprihodujuće izloženosti

1.  

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) „izloženost” uključuje bilo koju od sljedećih stavki, pod uvjetom da nisu uključene u knjigu trgovanja institucije:

(a) 

dužnički instrument, uključujući dužnički vrijednosni papir, kredit, predujam i depozit po viđenju;

(b) 

preuzetu obvezu po kreditima, preuzeto financijsko jamstvo ili bilo koju drugu preuzetu obvezu, neovisno o tome je li opoziva ili neopoziva, osim neiskorištenih kreditnih proizvoda koji se mogu bezuvjetno otkazati u bilo kojem trenutku i bez najave ili koji omogućuju automatski otkaz zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika.

2.  
Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta jednaka je njegovoj računovodstvenoj vrijednosti izmjerenoj ne uzimajući u obzir specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznose odbijene u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m), ostala smanjenja regulatornoga kapitala povezana s izloženosti ili djelomične otpise koje je institucija provela od kada je izloženost posljednji put klasificirana kao neprihodujuća.

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta koji je otkupljen po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje uključuje razliku između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje.

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti preuzete obveze po kreditima, preuzetog financijskog jamstva ili bilo koje druge preuzete obveze kako je navedeno u stavku 1. točki (b) ovog članka jednaka je njezinoj nominalnoj vrijednosti, koja čini najveću izloženost institucije kreditnom riziku ne uzimajući u obzir nikakvu materijalnu ili nematerijalnu kreditnu zaštitu. Nominalna vrijednost preuzetih obveza po kreditima jednaka je neiskorištenom iznosu koji se institucija obvezala pozajmiti, a nominalna vrijednost preuzetog financijskog jamstva jednaka je najvećem iznosu koji bi subjekt morao platiti ako se aktivira jamstvo.

Nominalnom vrijednošću iz trećeg podstavka ovog stavka ne uzimaju se u obzir nikakav specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznosi odbijeni u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) ili ostala smanjenja regulatornoga kapitala povezana s izloženosti.

3.  

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) sljedeće izloženosti klasificiraju se kao neprihodujuće:

(a) 

izloženost za koju se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;

(b) 

izloženost koja se smatra izloženosti čija je vrijednost umanjena u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(c) 

izloženost u probnom razdoblju u skladu sa stavkom 7., ako su odobrene dodatne mjere restrukturiranja ili ako izloženost bude dospjela više od 30 dana;

(d) 

izloženost u obliku obveze koja, u slučaju njezina povlačenja ili drugog korištenja, vjerojatno ne bi bila u cijelosti otplaćena bez realizacije naplate iz kolaterala;

(e) 

izloženost u obliku financijskog jamstva za koju je vjerojatno da bi primatelj jamstva mogao aktivirati financijsko jamstvo, između ostalog u slučaju kada odnosna izloženost koja je obuhvaćena jamstvom ispunjava kriterije prema kojima ju se smatra neprihodujućom izloženosti.

Za potrebe točke (a) ako institucija ima bilančne izloženosti prema dužniku koje su dospjele više od 90 dana i koje čine više od 20 % svih bilančnih izloženosti prema tom dužniku, smatra se da su sve bilančne i izvanbilančne izloženosti prema tom dužniku neprihodujuće.

4.  

Izloženosti na koje se nije primijenila mjera restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

izloženost ispunjava izlazne kriterije koje je institucija primijenila za prestanak klasifikacije u kategoriju izloženosti s umanjenom vrijednošću u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom i klasifikacije u kategoriju sa statusom neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;

(b) 

položaj dužnika poboljšao se u tolikoj mjeri da je institucija uvjerena da će se vjerojatno izvršiti potpuna i pravodobna otplata;

(c) 

dužnik nema iznosa dospjelih više od 90 dana.

5.  
Klasifikacijom neprihodujuće izloženosti kao dugotrajne imovine namijenjene za prodaju u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom ne prestaje njezina klasifikacija kao neprihodujuće izloženosti za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m).
6.  

Neprihodujuće izloženosti koje podliježu mjerama restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

izloženosti su prestale biti u položaju koji bi doveo do njihove klasifikacije kao neprihodujuće izloženosti u skladu sa stavkom 3.;

(b) 

prošla je najmanje godina dana od datuma kada su odobrene mjere restrukturiranja i datuma kada su izloženosti klasificirane kao neprihodujuće, ovisno o tome koji je datum kasniji;

(c) 

nakon primjene mjera restrukturiranja nema nepodmirenih dospjelih iznosa, a institucija je na temelju analize financijskog položaja dužnika uvjerena u vjerojatnost potpune i pravodobne otplate izloženosti.

▼C4

Potpuna i pravodobna otplata može se smatrati vjerojatnom ako je dužnik izvršio redovite i pravodobne uplate iznosa koji odgovaraju bilo kojem od sljedećih iznosa:

▼M7

(a) 

iznosu koji je bio dospio prije nego što je odobrena mjera restrukturiranja, ako je bilo iznosa koji su dospjeli;

(b) 

iznosu koji je otpisan u okviru odobrenih mjera restrukturiranja, ako nije bilo iznosa koji su dospjeli.

7.  

Ako se neprihodujuća izloženost prestane klasificirati kao neprihodujuća na temelju stavka 6., takva je izloženost u probnom razdoblju dok se ne ispune svi sljedeći uvjeti:

(a) 

prošle su najmanje dvije godine od datuma kada je izloženost koja podliježe mjerama restrukturiranja ponovno klasificirana kao prihodujuća;

(b) 

najmanje tijekom jedne polovice razdoblja u kojem bi izloženost bila u probnom razdoblju izvršena su redovna i pravodobna plaćanja koja su dovela do plaćanja znatnog ukupnog iznosa glavnice ili kamata;

(c) 

nijedna izloženost prema dužniku nije dospjela više od 30 dana.

Članak 47.b

Mjere restrukturiranja

1.  

„Mjera restrukturiranja” jest ustupak institucije prema dužniku koji ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili je vjerojatno da će ih imati. Ustupak može značiti gubitak za zajmodavca i odnosi se na bilo koju od sljedećih mjera:

(a) 

izmjenu uvjeta dužničke obveze, ako takva izmjena ne bi bila odobrena da dužnik nije imao poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza;

(b) 

potpuno ili djelomično refinanciranje dužničke obveze, ako takvo refinanciranje ne bi bilo odobreno da dužnik nije imao poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza.

2.  

Mjerama restrukturiranja smatraju se barem sljedeće situacije:

(a) 

novi uvjeti ugovora povoljniji su za dužnika od prethodnih uvjeta ugovora, u slučaju kada dužnik ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili će ih vjerojatno imati;

(b) 

novi uvjeti ugovora povoljniji su za dužnika od uvjeta ugovora koje je ista institucija ponudila dužnicima sa sličnom profilnom rizičnosti u isto vrijeme, u slučaju kada dužnik ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili će ih vjerojatno imati;

(c) 

izloženost na temelju uvjeta prvotnog ugovora klasificirana je kao neprihodujuća prije izmjene uvjeta ugovora ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da nije došlo do izmjene uvjeta ugovora;

(d) 

posljedica mjere potpuno je ili djelomično poništenje dužničke obveze;

(e) 

institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora i izloženost je bila klasificirana kao neprihodujuća prije primjene tih odredaba ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da te odredbe nisu primijenjene;

(f) 

u trenutku odobravanja duga ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanja glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi prema istoj instituciji, koja je bila klasificirana kao neprihodujuća izloženost ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da ta plaćanja nisu izvršena;

(g) 

izmjena uvjeta ugovora koja uključuje otplate preuzimanjem kolaterala, ako takva izmjena predstavlja ustupak.

3.  

Sljedeće okolnosti pokazatelji su da su možda donesene mjere restrukturiranja:

(a) 

prvotni je ugovor bio dospio više od 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije njegove izmjene ili bi bio dospio više od 30 dana da nije bilo izmjene;

(b) 

u vrijeme kada je sklopio ugovor o kreditu, ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanje glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi prema istoj instituciji koja je bila dospjela 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije odobravanja novog zaduženja;

(c) 

institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora, a izloženost je dospjela 30 dana ili bi bila dospjela 30 dana da te odredbe nisu primijenjene.

4.  
Za potrebe ovog članka poteškoće koje dužnik ima s ispunjavanjem svojih financijskih obveza procjenjuju se na razini dužnika, uzimajući u obzir sve pravne osobe u dužnikovoj grupi koje su obuhvaćene računovodstvenom konsolidacijom grupe i fizičke osobe koje kontroliraju tu grupu.

Članak 47.c

Odbitak za neprihodujuće izloženosti

1.  

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) institucije zasebno utvrđuju primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za svaku neprihodujuću izloženost koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala tako što se iznos utvrđen u točki (b) ovog podstavka oduzima od iznosa utvrđenog u točki (a) ovog podstavka, ako iznos iz točke (a) premašuje iznos iz točke (b):

(a) 

zbroj:

i. 

neosiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 2.;

ii. 

osiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 3.;

(b) 

zbroj sljedećih stavki pod uvjetom da se odnose na istu neprihodujuću izloženost:

i. 

specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;

ii. 

dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105.;

iii. 

ostalih smanjenja regulatornoga kapitala;

iv. 

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting sustavima, apsolutnih vrijednosti iznosa odbijenih na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) koji se odnose na neprihodujuće izloženosti, pri čemu se apsolutna vrijednost pripisiva svakoj neprihodujućoj izloženosti utvrđuje tako da se iznosi odbijeni na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) pomnože s udjelom iznosa očekivanog gubitka za neprihodujuću izloženost u ukupnom iznosu očekivanog gubitka za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza ili nisu u tom statusu, ovisno o tome što je primjenjivo.

v. 

kada je neprihodujuća izloženost otkupljena po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje, razlike između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje;

vi. 

iznosa koje je institucija otpisala od kada je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

Osigurani dio neprihodujuće izloženosti dio je izloženosti za koji se za potrebe izračuna zahtjevâ regulatornoga kapitala u skladu s dijelom trećim glavom II. smatra da je obuhvaćen materijalnom kreditnom zaštitom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom ili da je u cijelosti i potpuno osiguran hipotekama.

Neosigurani dio neprihodujuće izloženosti odgovara razlici, ako postoji, između vrijednosti izloženosti kako je navedena u članku 47.a stavku 1. i osiguranog dijela izloženosti, ako postoji.

2.  

Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke i. primjenjuju se sljedeći faktori:

(a) 

0,35 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana treće godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(b) 

1 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

3.  

Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke ii. primjenjuju se sljedeći faktori:

(a) 

0,25 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(b) 

0,35 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana pete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(c) 

0,55 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana šeste godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(d) 

0,70 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(e) 

0,80 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran drugom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom u skladu s dijelom trećim glavom II. koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(f) 

0,80 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(g) 

1 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran drugom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom u skladu s dijelom trećim glavom II. koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(h) 

0,85 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana devete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

(i) 

1 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite kako je navedeno u članku 201., a koji se primjenjuje od prvog dana desete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

▼M10

4.  

Odstupajući od stavka 3. ovog članka, sljedeći faktori primjenjuju se na dio neprihodujuće izloženosti za koji jamstvo ili osiguranje pruža službena agencija za kreditiranje izvoza ili za koji jamstvo ili kontrajamstvo pruža priznati pružatelj zaštite iz članka 201. stavka 1. točaka od (a) do (e), ako bi neosiguranim izloženostima u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. bio dodijeljen ponder rizika 0 %:

▼M7

(a) 

0 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju koje počinje godinu dana nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća i završava sedam godina nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća; i

(b) 

1 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

5.  
EBA ocjenjuje niz metoda koje se primjenjuju za vrednovanje osiguranih neprihodujućih izloženosti i može izraditi smjernice za određivanje zajedničke metodologije, uključujući moguće minimalne zahtjeve za ponovno vrednovanje u smislu rokova i ad hoc metoda, za bonitetno vrednovanje prihvatljivih oblika materijalne i nematerijalne kreditne zaštite, posebno u pogledu pretpostavki koje se odnose na njihov povrat i izvršivost. Te smjernice mogu uključivati i zajedničku metodologiju za utvrđivanje osiguranog dijela neprihodujuće izloženosti, kako je navedeno u stavku 1.

Te se smjernice izdaju u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6.  
Odstupajući od stavka 2., ako je za izloženost u razdoblju koje počinje godinu dana nakon što je klasificirana kao neprihodujuća i završava dvije godine nakon što je klasificirana kao neprihodujuća odobrena mjera restrukturiranja, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 2. na datum kada je mjera restrukturiranja odobrena primjenjiv je i tijekom dodatnog razdoblja od godine dana.

Odstupajući od stavka 3., ako je za izloženost u razdoblju koje počinje dvije godine nakon što je klasificirana kao neprihodujuća i završava šest godina nakon što je klasificirana kao neprihodujuća odobrena mjera restrukturiranja, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 3. na datum kada je mjera restrukturiranja odobrena primjenjiv je i tijekom dodatnog razdoblja od godine dana.

Ovaj stavak primjenjuje se samo u odnosu na prvu mjeru restrukturiranja koja je odobrena otkad je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

▼B



Pododjeljak 2.

Izuzeća i alternative odbicima od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 48.

Pragovi izuzeća za odbitke od stavki redovnog osnovnog kapitala

1.  

Pri provođenju odbitaka koji se zahtijevaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (c) i (i), institucije nisu dužne odbiti iznose stavki navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka koji su ukupno jednaki ili manji od iznosa praga iz stavka 2.:

(a) 

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i. 

članci od 32. do 35.;

ii. 

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (h), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

(b) 

ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora, izravna, neizravna i sintetska ulaganja te institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala tih subjekata koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i. 

članci od 32. do 35.;

ii. 

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (h), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika.

2.  

Za potrebe stavka 1. iznos praga jednak je iznosu iz točke (a) ovog stavka pomnoženog s postotkom iz točke (b) ovog stavka:

(a) 

preostali iznos stavki redovnog osnovnog kapitala nakon što su u cijelosti provedene prilagodbe i odbici iz članaka od 32. do 36., ali bez primjene pragova izuzeća iz ovog članka;

(b) 

17,65 %.

3.  

Za potrebe stavka 1. institucija određuje udio odgođene porezne imovine u ukupnom iznosu stavki koji nije dužna odbiti tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka dijeli iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije;

(b) 

zbroj sljedećeg:

i. 

iznosa iz točke (a);

ii. 

iznosa izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente regulatornog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija ima značajno ulaganje koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije.

Udio značajnih ulaganja u ukupnom iznosu stavki koji nije potrebno odbiti jednak je jedan umanjenom za udio iz prvog podstavka.

4.  
Iznosima stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. dodjeljuje se ponder rizika od 250 %.

Članak 49.

Zahtjev za odbitke kad se primjenjuje konsolidacija, dodatni nadzor ili institucionalni sustavi zaštite

1.  

Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi, potkonsolidiranoj osnovi i konsolidiranoj osnovi, kada nadležna tijela od institucija zahtijevaju ili im dopuštaju primjenu metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u kojem matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija imaju značajno ulaganje ako su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e) ovog stavka:

(a) 

subjekt financijskog sektora je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding;

(b) 

to društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding uključeno je u isti dodatni nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ kao matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija koja ima ulaganje;

(c) 

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela;

(d) 

prije davanja odobrenja iz točke (c) i kontinuirano nakon toga ispunjeni su uvjeti nadležnih tijela da su razina integriranog upravljanja, upravljanje rizikom i unutarnja kontrola što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije prema metodi 1., 2. ili 3. odgovarajući;

(e) 

ulaganja u subjekt pripadaju jednom od sljedećih:

i. 

matičnoj kreditnoj instituciji;

ii. 

matičnom financijskom holdingu;

iii. 

matičnom mješovitom financijskom holdingu;

iv. 

instituciji;

v. 

društvu kćeri jednog od subjekata iz podtočaka od i. do iv. koji je uključen u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glavom II. dijela prvog.

Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno tijekom vremena.

2.  
Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi i na potkonsolidiranoj osnovi institucije koje podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora uključeni u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela odluče da su ti odbici potrebni u posebne svrhe, ponajprije u svrhu strukturnog razdvajanja bankovnih djelatnosti ili planiranja sanacije.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini te biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

▼M8

Ovaj stavak ne primjenjuje se pri izračunu regulatornog kapitala za potrebe zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b. koji se izračunava u skladu s okvirom odbitka iz članka 72.e stavka 4.

▼B

3.  

Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi nadležna tijela mogu institucijama dopustiti da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala u sljedećim slučajevima:

(a) 

ako institucija ima ulaganje u drugu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz podtočaka od i. do v.:

i. 

institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite iz članka 113. stavka 7.;

ii. 

nadležna tijela su dala odobrenje iz članka 113. stavka 7.;

iii. 

ispunjeni su uvjeti iz članka 113. stavka 7.;

iv. 

institucionalni sustav zaštite sastavlja konsolidiranu bilancu iz članka 113. stavka 7. točke (e) ili, ako nije dužan sastavljati konsolidirane izvještaje, prošireni agregirani izračun, koji je prema mišljenju nadležnih tijela ekvivalentan odredbama Direktive 86/635/EEZ koja sadržava određene izmjene odredbi Direktive 83/349/EEZ ili Uredbe (EZ) br. 1606/2002 kojom se uređuju konsolidirani izvještaji grupe kreditnih institucija. Ekvivalentnost tog proširenog agregiranog izračuna provjerava vanjski revizor koji posebno provjerava da su iz izračuna uklonjeni višestruka uporaba elemenata prihvatljivih za izračun regulatornog kapitala i bilo kakvo neprikladno stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite. ►M8  Konsolidirana bilanca ili prošireni agregirani izračun dostavljaju se nadležnim tijelima najmanje onoliko često koliko je to navedeno u provedbenim tehničkim standardima iz članka 430. stavka 7. ◄ ;

►M8  v. 

institucije obuhvaćene institucionalnim sustavom zaštite zajedno ispunjavaju na konsolidiranoj ili proširenoj agregiranoj osnovi zahtjeve iz članka 92. i izvješćuju o ispunjavanju tih zahtjeva u skladu s člankom 430. ◄ U sklopu institucionalnog sustava zaštite nije potrebno odbiti udjele članova zadruge ili pravnih osoba, koji nisu članovi sustava institucionalne zaštite, ako su uklonjeni višestruka uporaba elemenata prihvatljivih za izračun regulatornog kapitala i bilo kakvo neprikladno stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite i manjinskog dioničara kada je on institucija.

(b) 

ako regionalna kreditna institucija ima ulaganje u svoju središnju ili drugu regionalnu kreditnu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz točke (a) podtočaka od i. do v.

4.  
Ulaganja u vezi s kojima se ne provode odbici u skladu sa stavkom 1., 2. ili 3. smatraju se izloženostima i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.
5.  
Ako institucija primjenjuje metodu 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, institucija objavljuje dodatne kapitalne zahtjeve i stopu adekvatnosti kapitala financijskog konglomerata izračunate u skladu s člankom 6. i Prilogom I. toj Direktivi.
6.  
EBA, EIOPA i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. ( 18 ) sastavljaju, preko Zajedničkog odbora, nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju za potrebe ovog članka uvjeti za primjenu metoda izračuna navedenih u Prilogu I. dijelu II. Direktive 2002/87/EZ, a u svrhu alternativa odbicima iz stavka 1. ovog članka.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.



Odjeljak 4.

Redovni osnovni kapital

Članak 50.

Redovni osnovni kapital

Redovni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki redovnog osnovnog kapitala nakon provedbe prilagodbi koje zahtijevaju članci od 32. do 35., odbitaka u skladu s člankom 36. te izuzeća i alternativa navedenih u člancima 48., 49. i 79.



POGLAVLJE 3.

Dodatni osnovni kapital



Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti dodatnog osnovnog kapitala

Članak 51.

Stavke dodatnog osnovnog kapitala

Stavke dodatnog osnovnog kapitala sastoje se od sljedećeg:

(a) 

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;

(b) 

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a).

Instrumenti iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Članak 52.

Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala

1.  

Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

▼M8

(a) 

instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti;

(b) 

instrumenti nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:

▼B

i. 

institucija ili njezina društva kćeri;

ii. 

društvo u kojem institucija ima sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

▼M8

(c) 

stjecanje vlasništva nad instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;

▼B

(d) 

instrumenti su podređeni u odnosu na instrumente dopunskog kapitala u slučaju insolventnosti institucije;

(e) 

instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

i. 

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii. 

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii. 

matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

iv. 

mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;

v. 

mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

vi. 

bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;

(f) 

instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije;

(g) 

instrumenti su bez dospijeća i odredbe kojima se uređuju ne uključuju poticaj instituciji da ih otkupi;

▼M8

(h) 

ako instrumenti uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa, uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;

▼B

(i) 

nad instrumentima se može izvršiti opcija kupnje, mogu se otkupiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim kada su ispunjeni uvjeti iz članka 78. stavka 4.;

▼M8

(j) 

u odredbama kojima se uređuju instrumenti nije navedeno izričito ili implicitno da bi institucija, ovisno o slučaju, kupila, otkupila ili ponovno kupila instrumente, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;

▼B

(k) 

institucija ne navodi izričito ili implicitno da bi nadležno tijelo pristalo na zahtjev za izvršenjem opcije kupnje, otkupom ili ponovnom kupnjom instrumenata;

(l) 

raspodjele u vezi s instrumentima ispunjavaju sljedeće uvjete:

i. 

isplaćuju se iz stavki raspoloživih za raspodjelu;

ii. 

razina raspodjela po instrumentima ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezinog matičnog društva;

iii. 

odredbe kojima se uređuju instrumenti daju instituciji puno diskrecijsko pravo da u bilo kojem trenutku otkaže raspodjelu po instrumentima na neograničeno razdoblje i na nekumulativnoj osnovi, a institucija ta otkazana plaćanja može upotrebljavati bez ograničenja za ispunjavanje dospjelih obveza;

iv. 

otkaz raspodjela ne predstavlja slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije;

v. 

otkaz raspodjela instituciji ne nameće ograničenja;

(m) 

instrumenti se ne uzimaju o obzir pri utvrđivanju premašuju li obveze institucije njezinu imovinu, ako takvo utvrđivanje u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom predstavlja provjeru insolventnosti;

(n) 

odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač privremeno ili trajno smanji vrijednost glavnice instrumenta ili da se instrumenti pretvore u instrumente redovnog osnovnog kapitala;

(o) 

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju osobinu koja bi mogla biti prepreka dokapitalizaciji institucije;

▼M8

(p) 

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive;

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke relevantnog tijela iz treće zemlje;

▼M8

(q) 

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, instrumenti se mogu izdavati samo u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

(r) 

instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.

▼B

Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (d) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.

▼M8

Za potrebe prvog podstavka točke (a) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.

▼B

2.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

oblik i vrsta poticaja na otkup;

(b) 

vrsta bilo kakvog povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;

(c) 

postupci i vremenski okvir za provođenje sljedećeg:

i. 

utvrđivanje nastanka događaja koji je pokretač;

ii. 

povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;

(d) 

osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije;

(e) 

korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 53.

Ograničenja otkazivanja raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala i osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije

Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (l) podtočke v. i točke (o) odredbe kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala posebno ne smiju uključivati sljedeće:

(a) 

zahtjev za raspodjele po instrumentima u slučaju da se obavi raspodjela po instrumentu koji izdaje institucija koji je jednako rangiran ili podređen u odnosu na instrument dodatnog osnovnog kapitala, uključujući i instrument redovnog osnovnog kapitala;

(b) 

zahtjev za isplatu raspodjela po instrumentima redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala koji bi se otkazao u slučaju da se ne obave raspodjele po tim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala;

(c) 

obvezu zamjene isplate kamata ili dividendi plaćanjem u bilo kakvom drugom obliku. Institucija ni na koji drugi način ne podliježe takvoj obvezi.

Članak 54.

Smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala

1.  

Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) na instrumente dodatnog osnovnog kapitala primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) 

događaj koji je pokretač nastaje kad stopa redovnog osnovnog kapitala institucije iz članka 92. stavka 1. točke (a) padne ispod bilo koje od sljedećih razina:

i. 

5,125 %;

ii. 

razine više od 5,125 % koju institucija odredi i pobliže opiše u odredbama kojima se uređuje instrument;

(b) 

institucije u odredbama kojima se uređuje instrument mogu pobliže opisati jedan ili više događaja koji su pokretači, osim onog iz točke (a);

(c) 

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju njihovo pretvaranje u instrumente redovnog osnovnog kapitala po nastanku događaja koji je pokretač, u tim odredbama treba pobliže biti navedeno jedno od sljedećeg:

i. 

stopa takvog pretvaranja i ograničenje dopuštenog iznosa za pretvaranje;

ii. 

raspon unutar kojeg će se instrumenti pretvoriti u instrumente redovnog osnovnog kapitala;

(d) 

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač smanji vrijednost njihove glavnice, smanjenjem vrijednosti umanjuje se sljedeće:

i. 

potraživanje imatelja instrumenta u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

ii. 

iznos koji treba platiti u slučaju izvršenja opcije kupnje ili otkupa instrumenta;

iii. 

raspodjele po instrumentu;

▼M8

(e) 

ako je instrumente dodatnog osnovnog kapitala izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, okidač iz točke (a) od 5.125 % ili veći izračunava se u skladu s nacionalnim pravom te treće zemlje ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti, pod uvjetom da nadležno tijelo nakon savjetovanja s EBA-om bude uvjereno da su te odredbe barem istovjetne zahtjevima iz ovog članka.

▼B

2.  
Smanjenjem vrijednosti ili pretvaranjem instrumenta dodatnog osnovnog kapitala, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, nastaju stavke koje ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.
3.  
Iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koji se priznaju u stavke dodatnog osnovnog kapitala ograničen je na minimalni iznos stavki redovnog osnovnog kapitala koji bi nastao kada bi vrijednost glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala bila u cijelosti smanjena ili pretvorena u instrumente redovnog osnovnog kapitala.
4.  

Ukupni iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti po nastanku događaja koji je pokretač, nije manji od manjeg od sljedećih dvaju iznosa:

(a) 

iznosa koji je potreban da bi omjer redovnog osnovnog kapitala institucije ponovno u cijelosti dosegnuo 5,125 %;

(b) 

ukupne glavnice instrumenta.

5.  

Po nastanku događaja koji je pokretač institucije moraju poduzeti sljedeće:

(a) 

odmah obavijestiti nadležna tijela;

(b) 

obavijestiti imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala;

(c) 

smanjiti vrijednost glavnice instrumenata ili pretvoriti instrumente u instrumente redovnog osnovnog kapitala bez odgode, ali najkasnije u roku od mjesec dana, u skladu sa zahtjevom iz ovog članka.

6.  
Institucija koja izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala koji se pretvaraju u redovni osnovni kapital po nastanku događaja koji je pokretač osigurava da je njezin odobreni dionički kapital u svakom trenutku dovoljan za pretvaranje svih takvih konvertibilnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala u dionice u slučaju nastanka događaja koji je pokretač. Na dan izdavanja takvih konvertibilnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala potrebno je dobiti sva odobrenja. Institucija u svakom trenutku raspolaže potrebnim prethodnim odobrenjem za izdavanje instrumenata redovnog osnovnog kapitala u koje bi se ti instrumenti dodatnog osnovnog kapitala pretvorili po nastanku događaja koji je pokretač.
7.  
Institucija koja izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala koji se pretvaraju u redovni osnovni kapital po nastanku događaja koji je pokretač osigurava da u njezinom društvenom ugovoru, statutu ili ugovornim odredbama ne postoje postupovne prepreke za to pretvaranje.

Članak 55.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dodatnog osnovnog kapitala

U slučaju da instrument dodatnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 52. stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

(a) 

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dodatnog osnovnog kapitala;

(b) 

dio računa premija na dionice koji se odnosi na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavku dodatnog osnovnog kapitala.



Odjeljak 2.

Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala

Članak 56.

Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala

Institucije od stavki dodatnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:

(a) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(c) 

primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 60. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana;

▼C2

(e) 

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. koji premašuje stavke dopunskog kapitala institucije;

▼B

(f) 

sve porezne troškove povezane sa stavkama dodatnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka.

Članak 57.

Odbici ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala

Za potrebe članka 56. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a) 

institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala u tim indeksima;

(c) 

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 58.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a) 

ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b) 

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala.

Članak 59.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a) 

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

▼M8

i. 

datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;

▼B

ii. 

kratke i duge pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

Članak 60.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

1.  

Za potrebe članka 56. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a) 

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i. 

članci od 32. do 35.;

ii. 

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

iii. 

članci 44. i 45.;

(b) 

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

2.  
Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).
3.  

Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije utvrđuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala koji se odbija od u skladu sa stavkom 1., koji se izračunava tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b) 

udio koji svaki instrument dodatnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.  
Iznos ulaganja iz članka 56. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.
5.  

Institucije određuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b) 

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).



Odjeljak 3.

Dodatni osnovni kapital

Članak 61.

Dodatni osnovni kapital

Dodatni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki dodatnog osnovnog kapitala nakon odbitka stavki iz članka 56. i primjene članka 79.



POGLAVLJE 4.

Dopunski kapital



Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti dopunskog kapitala

Članak 62.

Stavke dopunskog kapitala

Stavke dopunskog kapitala sastoje se od sljedećeg:

▼M8

(a) 

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63. i u opsegu utvrđenom u članku 64;

▼B

(b) 

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);

(c) 

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg, općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, neumanjenih za porezne učinke, do 1,25 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg;

(d) 

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. glave II. dijela trećeg, pozitivnih iznosa, neumanjenih za porezne učinke, koji proizlaze iz izračuna navedenog u člancima 158. i 159. do 0,6 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 3. glave II. dijela trećeg.

Stavke iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dodatnog osnovnog kapitala.

Članak 63.

Instrumenti dopunskog kapitala

▼M8

Instrumenti kapitala smatraju se instrumentima dopunskog kapitala samo ako zadovoljavaju sljedeće uvjete:

(a) 

instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti;

(b) 

instrumenti nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:

▼B

i. 

institucija ili njezina društva kćeri;

ii. 

društvo u kojem institucija ima sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

▼M8

(c) 

stjecanje vlasništva nad instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;

(d) 

potraživanja koja se odnose na glavnicu instrumenata u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti podređena su u odnosu na potraživanja koja se odnose na instrumente prihvatljivih obveza;

(e) 

instrumenti nisu osigurani ili nisu pokriveni jamstvom kojim bi se dala prednost naplati potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

▼B

i. 

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii. 

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii. 

matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

iv. 

mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;

v. 

mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

vi. 

bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;

▼M8

(f) 

instrumenti nisu podložni nikakvim sporazumima kojima bi se dala prednost naplati potraživanja u okviru instrumenata;

(g) 

instrumenti imaju izvorni rok dospijeća od najmanje pet godina;

(h) 

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju nikakav poticaj instituciji da otkupi ili otplati, prema potrebi, njihovu glavnicu prije njihova dospijeća;

(i) 

ako instrumenti uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;

(j) 

instrumenti se mogu prijevremeno kupiti, otkupiti, otplatiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 78. stavku 4.;

(k) 

u odredbama kojima se uređuju instrumenti nije izričito ili implicitno navedeno da bi institucija, ovisno o slučaju, prijevremeno kupila, otkupila, otplatila ili ponovno kupila instrumente, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;

(l) 

odredbe kojima su instrumenti uređeni ne daju imatelju pravo da ubrza buduću planiranu isplatu kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

(m) 

razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po instrumentima ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezina matičnog društva;

(n) 

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive;

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke relevantnog tijela iz treće zemlje;

▼M8

(o) 

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, instrumenti se mogu izdavati samo u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

(p) 

instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.

Za potrebe prvog stavka točke (a) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.

▼M8

Članak 64.

Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala

1.  
Puni iznos instrumenata dopunskog kapitala čiji je preostali rok do dospijeća dulji od pet godina ispunjava uvjete za stavke dopunskog kapitala.
2.  

Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:

(a) 

knjigovodstvena vrijednost instrumenata na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljena brojem dana u tom razdoblju;

(b) 

broj preostalih dana ugovornog dospijeća instrumenata.

▼B

Članak 65.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dopunskog kapitala

U slučaju da instrument dopunskog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 63. primjenjuje se sljedeće:

(a) 

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dopunskog kapitala;

(b) 

dio računa premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavke dopunskog kapitala.



Odjeljak 2.

Odbici od stavki dopunskog kapitala

Članak 66.

Odbici od stavki dopunskog kapitala

Od stavki dopunskog kapitala odbija se sljedeće:

(a) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dopunskog kapitala, uključujući vlastite instrumente dopunskog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(c) 

primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 70. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana;

▼M8

(e) 

iznos stavki koje treba odbiti od stavki prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.e koji premašuje stavke prihvatljivih obveza institucije.

▼B

Članak 67.

Odbici ulaganja u vlastite instrumente dopunskog kapitala

Za potrebe članka 66. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a) 

institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dopunskog kapitala u tim indeksima;

(c) 

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dopunskog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dopunskog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 68.

Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim odredbama:

(a) 

ulaganja u instrumente dopunskog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b) 

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I i stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II tretiraju se kao ulaganja u instrumente dopunskog kapitala.

Članak 69.

Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a) 

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

▼M8

i. 

datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;

▼B

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

Članak 70.

Odbitak instrumenata dopunskog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u relevantni subjekt

1.  

Za potrebe članka 66. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a) 

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i. 

članci od 32. do 35.;

ii. 

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

iii. 

članci 44. i 45.;

(b) 

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajna ulaganja podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

2.  
Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).
3.  

Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu dopunskog kapitala koji se drži. Institucije određuju iznos koji se odbija od svakog instrumenta dopunskog kapitala u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

ukupni iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b) 

iznos opisan u podtočki i. podijeljen s iznosom opisanim u podtočki ii.:

i. 

ukupni iznos instrumenta dopunskog kapitala;

ii. 

udio koji svaki instrument dopunskog kapitla koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.  
Iznos ulaganja iz članka 66. stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.
5.  

Institucije određuju iznos svakog instrumenta dopunskog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b) 

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).



Odjeljak 3.

Dopunski kapital

Članak 71.

Dopunski kapital

Dopunski kapital institucije sastoji se od stavki dopunskog kapitala institucije nakon odbitaka iz članka 66. i primjene članka 79.



POGLAVLJE 5.

Regulatorni kapital

Članak 72.

Regulatorni kapital

Regulatorni kapital institucije sastoji se od zbroja osnovnog kapitala i dopunskog kapitala.

▼M8



POGLAVLJE 5.a

Prihvatljive obveze



Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti prihvatljivih obveza

Članak 72.a

Stavke prihvatljivih obveza

1.  

Stavke prihvatljivih obveza sastoje se od sljedećeg, osim ako pripadaju bilo kojoj kategoriji isključenih obveza iz stavka 2. ovog članka., i u mjeri određenoj u članku 72.c:

(a) 

instrumenti prihvatljivih obveza ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 72.b, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala;

(b) 

instrumenti dopunskog kapitala čije je preostalo razdoblje do dospijeća najmanje jednu godinu, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala u skladu s člankom 64.

2.  

Sljedeće obveze isključuju se iz stavki prihvatljivih obveza:

(a) 

osigurani depoziti;

(b) 

depoziti po viđenju i kratkoročni depoziti čiji je izvorni rok dospijeća kraći od jedne godine;

(c) 

dio prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikropoduzetnika, malih i srednjih poduzetnika koji premašuje razinu pokrića iz članka 6. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 19 );

(d) 

depoziti koji bi bili prihvatljivi depoziti fizičkih osoba, mikropoduzetnika, malih i srednjih poduzetnika da ih nisu uplatile podružnice izvan Unije institucija s poslovnim nastanom u Uniji;

(e) 

osigurane obveze, uključujući pokrivene obveznice i obveze u obliku financijskih instrumenata, koje se upotrebljavaju za zaštitu od rizika i sastavni su dio skupa za pokriće i koje su u skladu s nacionalnim propisima osigurane na sličan način kao pokrivene obveznice, pod uvjetom da sva osigurana imovina povezana s pokrivenim iznosom pokrivenih obveznica ostane jednaka, odijeljena i s dovoljnim sredstvima i isključujući bilo koji dio osigurane obveze ili obveze za koju je osiguran kolateral koji premašuje vrijednost imovine, zaloga, založnog prava ili kolaterala kojim je osigurana;

(f) 

svaka obveza koja nastane na temelju držanja imovine ili novca klijenta, među ostalim i imovine ili novca klijenta koji se drže u ime subjekata za zajednička ulaganja, pod uvjetom da je takav klijent zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti;

(g) 

svaka obveza koja nastane na temelju fiducijarnog odnosa sanacijskog subjekta ili bilo kojeg njegova društva kćeri (kao fiducijara) i neke druge osobe (kao korisnika), pod uvjetom da je taj korisnik zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti ili građanskim pravom;

(h) 

obveze prema institucijama, isključujući obveze prema subjektima koji su dio iste grupe, čiji je izvorni rok dospijeća kraći od sedam dana;

(i) 

obveze čiji preostali rok do dospijeća iznosi manje od sedam dana i koje se duguju:

i. 

sustavima ili upraviteljima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 20 );

ii. 

sudionicima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ i koje nastaju na temelju sudjelovanja u takvom sustavu; ili

iii. 

središnjoj drugoj ugovornoj strani treće zemlje priznatoj u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(j) 

obveza prema bilo kojoj od sljedećih osoba:

i. 

zaposleniku, koja se odnosi na obračunanu plaću, mirovinske pogodnosti ili druge fiksne primitke, osim varijabilne komponente primitaka koja nije uređena kolektivnim ugovorom i varijabilne komponente primitaka osoba koje preuzimaju značajni rizik, kako je navedeno u članku 92. stavku 2. Direktive 2013/36/EU;

ii. 

komercijalnom ili poslovnom vjerovniku, koja nastaje na temelju prodaje robe ili pružanja usluga instituciji ili matičnom društvu, a koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje poslovanja institucije ili matičnog društva, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora;

iii. 

poreznim tijelima i tijelima nadležnim za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te obveze prema primjenjivim propisima imaju pravo prvenstva;

iv. 

sustavima osiguranja depozita, ako obveza nastaje na temelju doprinosa koji se plaćaju u skladu s Direktivom 2014/49/EU;

(k) 

obveze koje proizlaze iz izvedenica;

(l) 

obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama.

Za potrebe prvog podstavka točke (l) dužničke instrumente koji sadrže opciju prijevremenog otkupa koja se može izvršiti na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja ili imatelja i dužničke instrumente s promjenjivom kamatnom stopom koja se temelji na široko korištenoj referentnoj stopi poput Euribora ili Libora ne smatra se dužničkim instrumentima s ugrađenim izvedenicama samo zbog tih obilježja.

Članak 72.b

Instrumenti prihvatljivih obveza

1.  
Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako ispunjavaju uvjete navedene u ovom članku i samo u opsegu utvrđenom ovim člankom.
2.  

Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

obveze koje su institucije izravno izdale ili prikupile, ovisno o slučaju, i u potpunosti su podmirene;

(b) 

obveze nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:

i. 

institucija ili subjekt obuhvaćeni istom sanacijskom grupom;

ii. 

društvo u kojem institucija ima izravan ili neizravan sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, od 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

(c) 

stjecanje vlasništva nad obvezama ne financira sanacijski subjekt ni izravno ni neizravno;

(d) 

potraživanje u odnosu na glavnicu obveza u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti u cijelosti je podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2.; smatra se da je taj zahtjev podređenosti ispunjen u bilo kojoj od sljedećih situacija:

i. 

u ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno u odnosu na potraživanja koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe;

ii. 

u primjenjivom pravu navodi se da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno u odnosu na potraživanja koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe;

iii. 

instrumente je izdao sanacijski subjekt koji u svojoj bilanci nema ni jednu isključenu obvezu iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe koja je u jednakom položaju ili ima podređen položaj u odnosu na instrumente prihvatljivih obveza;

(e) 

obveze nisu osigurane niti pokrivene jamstvom ili nekim drugim aranžmanom kojima bi se dala prednost naplati potraživanja bilo koje od sljedećih osoba:

i. 

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii. 

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii. 

bilo kojeg društva koje je u uskoj povezanosti sa subjektima iz podtočaka i. i ii.;

(f) 

obveze nisu predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka u sanaciji;

(g) 

odredbe kojima se uređuju obveze ne uključuju poticaj instituciji da, ovisno o slučaju, prijevremeno kupi, otkupi ili ponovno kupi prije dospijeća ili otplati njihovu glavnicu, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 3.;

(h) 

obveze se ne mogu otkupiti na zahtjev imatelja instrumenata prije njihova dospijeća, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 2.;

(i) 

podložno članku 72.c stavcima 3. i 4. ako obveze uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 2.;

(j) 

obveze se mogu prijevremeno kupiti, otkupiti, otplatiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 77. i 78.a;

(k) 

u odredbama kojima se uređuju obveze nije izričito ili implicitno navedeno da bi sanacijski subjekt, ovisno o slučaju, prijevremeno kupio, otkupio, otplatio ili ponovno kupio obveze, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;

(l) 

odredbama kojima se uređuju obveze ne daje se imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije sanacijskog subjekta;

(m) 

razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po obvezama ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost sanacijskog subjekta ili njegova matičnog društva;

(n) 

za instrumente izdane nakon 28. lipnja 2021. relevantna ugovorna dokumentacija i, ako je primjenjivo, prospekt u vezi s izdavanjem izričito upućuje na moguće izvršenje ovlasti otpisa i konverzije u skladu s člankom 48. Direktive 2014/59/EU.

Za potrebe prvog podstavka točke (a), samo oni dijelovi obveza koji su u potpunosti plaćeni prihvatljivi su kao instrumenti prihvatljivih obveza.

Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog članka, ako su pojedine isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. podređene običnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti, između ostaloga, zbog toga što su usko povezane s vjerovnikom, koji jest ili je bio dioničar, ima kontrolu ili je u grupnom odnosu, član je upravljačkog tijela ili je povezan s bilo kojom od tih osoba, podređenost se ne procjenjuje na temelju potraživanja koja proizlaze iz takvih isključenih obveza.

3.  

Osim obveza iz stavka 2. ovog članka sanacijsko tijelo može dozvoliti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji ne premašuje 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. pod sljedećim uvjetima:

(a) 

ispunjeni su svi uvjeti navedeni u stavku 2. osim uvjeta navedenog u stavku 2. prvom podstavku točki (d);

(b) 

obveze su u jednakom položaju kao i isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., uz iznimku isključenih obveza koje su podređene redovnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz stavka 2. trećeg podstavka ovog članka; i

(c) 

uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza ne bi prouzročilo značajan rizik od uspješnog pravnog spora ili valjana potraživanja za naknadu štete kako je ocijenilo sanacijsko tijelo u odnosu na načela iz članka 34. stavka 1. točke (g) i članka 75. Direktive 2014/59/EU.

4.  

Sanacijsko tijelo može dopustiti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza uz obveze iz stavka 2. pod sljedećim uvjetima:

(a) 

instituciji nije dopušteno uključiti obveze iz stavka 3. u stavke prihvatljivih obveza;

(b) 

ispunjeni su svi uvjeti navedeni u stavku 2. osim uvjeta navedenog u stavku 2. prvom podstavku točki (d);

(c) 

obveze su u jednakom položaju ili su nadređene u odnosu na isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., uz iznimku isključenih obveza podređenih redovnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz stavka 2. trećeg podstavka ovog članka;

(d) 

iznos isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. koje su u jednakom ili podređenom položaju u odnosu na te obveze u postupku insolventnosti u bilanci institucije ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza institucije;

(e) 

uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza ne bi prouzročilo značajan rizik od uspješnog pravnog spora ili valjanih potraživanja za naknadu štete kako je ocijenilo sanacijsko tijelo u odnosu na načela iz članka 34. stavka 1. točke (g) i članka 75. Direktive 2014/59/EU.

5.  
Sanacijsko tijelo može dozvoliti instituciji da u stavke prihvatljivih obveza uključi samo obveze iz stavka 3. ili obveze iz stavka 4.
6.  
Kada provjerava jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u ovom članku, sanacijsko tijelo savjetuje se s nadležnim tijelom.
7.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a) 

odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata prihvatljivih obveza;

(b) 

oblik i vrsta poticaja na otkup za potrebe uvjeta iz ovog članka stavka 2. točke (g) prvog podstavka i članka 72.c stavka 3.

Taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 28. stavka 5. točke (a) i članka 52. stavka 2. točke (a).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 72.c

Amortizacija instrumenata prihvatljivih obveza

1.  
Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća najmanje jednu godinu u cijelosti ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine ne ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

2.  
Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opciju otkupa od imatelja koja se može izvršiti prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji imatelj može izvršiti opciju otkupa i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.
3.  
Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje poticaj izdavatelju da instrument kupi, otkupi, otplati ili ponovno kupi prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji izdavatelj može izvršiti tu opciju i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.
4.  
Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opcije prijevremenog otkupa koje se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, ali pri čemu odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju nikakav poticaj za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenta prije dospijeća i ne uključuju nikakvu opciju otkupa ili otplate na osnovi diskrecijskog prava imatelja, dospijeće instrumenta utvrđuje se na izvorno navedeno dospijeće.

Članak 72.d

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti

Ako instrument prihvatljivih obveza prestane ispunjavati primjenjive uvjete navedene u članku 72.b, obveze odmah prestaju ispunjavati uvjete za instrumente prihvatljivih obveza.

Obveze iz članka 72.b stavka 2. mogu se i dalje smatrati instrumentima prihvatljivih obveza sve dok ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.b stavkom 3. ili stavkom 4.



Odjeljak 2.

Odbici od stavki prihvatljivih obveza

Članak 72.e

Odbici od stavki prihvatljivih obveza

1.  

Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a od stavki prihvatljivih obveza odbijaju sljedeće:

(a) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente prihvatljivih obveza, uključujući vlastite obveze za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati kapacitet sanacijskog subjekta za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju;

(c) 

primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 72.i izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d) 

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana.

2.  
Za potrebe ovog odjeljka, svi instrumenti koji su u jednakom položaju kao instrumenti prihvatljivih obveza tretiraju se kao instrumenti prihvatljivih obveza, osim instrumenata koji su u jednakom položaju kao instrumenti priznati kao prihvatljive obveze u skladu s člankom 72.b stavcima 3. i 4.
3.  

Za potrebe ovog odjeljka, institucije mogu iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. izračunati na sljedeći način:

image

pri čemu je:

h

=

iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3.;

i

=

indeks koji označuje instituciju izdavatelja;

Hi

=

ukupni iznos ulaganja institucije izdavatelja i u prihvatljive obveze iz članka 72.b stavka 3.;

li

=

iznos obveza institucije izdavatelja i uključen u stavke prihvatljivih obveza u okviru ograničenja navedenih u članku 72.b stavku 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavila institucija izdavatelja; i

Li

=

ukupni iznos preostalih obveza institucije izdavatelja i iz članka 72.b stavka 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavio izdavatelj.

4.  

Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili više društava kćeri koja ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao i to matično društvo, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, nakon pomnog razmatranja mišljenja sanacijskih tijela bilo kojeg dotičnog društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbije takva ulaganja odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju. Taj prilagođeni iznos jednak je iznosu (m) izračunanom na sljedeći način:

mi = max{0; OPi + LPi – max{0; β · [Oi + Li – ri · aRWAi ]}}
pri čemu je:

i

=

indeks koji označuje društvo kćer;

OPi

=

iznos instrumenata regulatornog kapitala koje je izdalo društvo kći i, i koje drži matična institucija;

▼C7

LPi

=

iznos instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, i koje drži matična institucija;

β

=

postotak instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, i koje drži matično društvo, izračunanih kao:

image

Oi

=

iznos regulatornog kapitala društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak koji je izračunan u skladu s ovim stavkom;

Li

=

iznos prihvatljivih obveza društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak koji je izračunan u skladu s ovim stavkom;

ri

=

omjer primjenjiv na društvo kćer i na razini njegove sanacijske grupe u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe te člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Direktive 2014/59/EU; i

▼M8

aRWAi

=

ukupni iznos izloženosti riziku GSV subjekta i izračunan u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. uzimajući u obzir prilagodbe navedene u članku 12.a.

Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti prilagođeni iznos u skladu s prvim podstavkom, društvo kći odbija razliku između iznosa ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza iz prvog podstavka i tog prilagođenog iznosa.

Članak 72.f

Odbici ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a) 

institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima;

(c) 

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 72.g

Osnovica za odbitak stavki prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točaka (b), (c) i (d) institucije odbijaju bruto duge pozicije, uz iznimke iz članaka 72.h i 72.i.

Članak 72.h

Odbitak ulaganja u prihvatljive obveze ostalih GSV subjekata

Institucije koje ne primjenjuju iznimku iz članka 72.j provode odbitke iz članka 72.e stavka 1. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a) 

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;

ii. 

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima.

Članak 72.i

Odbitak prihvatljivih obveza ako institucija nema značajno ulaganje u GSV subjekte

1.  

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a) 

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunanih nakon što se primijeni sljedeće:

i. 

članci od 32. do 35.,

ii. 

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), osim iznosa koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika,

iii. 

članci 44. i 45.

(b) 

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima sanacijski subjekt nema značajno ulaganje.

2.  
Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa navedenih u stavku 1. točki (a) te iz izračuna faktora u skladu sa stavkom 1. točkom (b).
3.  

Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu prihvatljivih obveza GSV subjekta koji institucija drži. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a) 

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b) 

udio koji svaki instrument prihvatljivih obveza koji institucija drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.  
Iznos ulaganja iz članka 72.e stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredaba iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ovog članka ne odbija se i na njega se primjenjuju odgovarajući ponderi rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili 3. i zahtjevima iz dijela trećeg glave IV., ovisno o slučaju.
5.  
Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos ulaganja kojem se mora dodijeliti ponder rizika u skladu sa stavkom 4. množi udjelom koji se dobije izračunom utvrđenim u stavku 3. točki (b).

Članak 72.j

Stavke iz knjige trgovanja izuzete od odbitaka od stavki prihvatljivih obveza

1.  

Institucije mogu odlučiti da neće odbiti određeni dio svojih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza koji je u ukupnom iznosu i mjeren na osnovi bruto dugih pozicija jednak ili manji od 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene članaka od 32. do 36. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

ulaganja su u knjizi trgovanja;

(b) 

instrumenti prihvatljivih obveza drže se najviše 30 radnih dana.

2.  
Na iznose stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se kapitalni zahtjevi za stavke u knjizi trgovanja.
3.  
Ako ulaganja koja nisu odbijena u skladu sa stavkom 1. prestanu ispunjavati uvjete navedene u tom stavku, ta se ulaganja odbijaju u skladu s člankom 72.g bez primjene iznimaka iz članaka 72.h i 72.i.



Odjeljak 3.

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Članak 72.k

Prihvatljive obveze

Prihvatljive obveze institucije sastoje se od stavki prihvatljivih obveza institucije nakon odbitaka iz članka 72.e.

Članak 72.l

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza.

▼B



POGLAVLJE 6.

▼M8

Opći zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

▼B

Članak 73.

▼M8

Raspodjele po instrumentima

1.  
Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima institucija ima isključivo diskrecijsko pravo donijeti odluku o isplati raspodjela u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza osim ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.
2.  

Nadležna tijela daju prethodno odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost institucije da otkaže plaćanja u vezi s instrumentom;

(b) 

diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost instrumenta kapitala ili obveze da apsorbira gubitke;

(c) 

diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi na drugi način umanjili kvalitetu instrumenta kapitala ili obveze.

Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom o usklađenosti institucije s tim uvjetima prije izdavanja prethodnog odobrenja iz stavka 1.

3.  
Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima pravna osoba, koja nije institucija koja ih je izdala, ima diskrecijsko pravo donijeti odluku ili zahtijevati da isplata raspodjela po tim instrumentima ili obvezama bude u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza.
4.  
Institucije mogu upotrijebiti širi tržišni indeks kao jednu od osnovica za utvrđivanje razine raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza.

▼B

5.  

Stavak 4. ne primjenjuje se kada je institucija referentni subjekt u tom širem tržišnom indeksu osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) 

institucija smatra da kretanja tog šireg tržišnog indeksa nisu znatno korelirana s kreditnom sposobnošću institucije, njezine matične institucije ili matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog holdinga;

(b) 

nadležno tijelo nije donijelo zaključak različit od onoga iz točke (a).

▼M8

6.  
Institucije izvješćuju o širim tržišnim indeksima na kojima se temelje njihovi instrumenti kapitala i instrumenti prihvatljivih obveza te ih objavljuju.

▼B

7.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se indeksi smatraju širim tržišnim indeksima za potrebe stavka 4.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 74.

Ulaganja u instrumente kapitala reguliranih subjekata financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital

Institucije ne odbijaju od bilo kojeg elementa regulatornog kapitala izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente kapitala reguliranog subjekta financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital tog subjekta. Institucije primjenjuju pondere rizika na takva ulaganja u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

Članak 75.

Odbitak i zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija

▼M8

Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

▼B

(a) 

institucija ima na temelju ugovora pravo prodati na određeni budući datum dugu poziciju koja se štiti drugoj ugovornoj strani koja pruža zaštitu;

(b) 

druga ugovorna strana koja pruža zaštitu instituciji ima ugovornu obvezu kupiti od institucije na taj određeni budući datum dugu poziciju iz točke (a).

▼M8

Članak 76.

Indeksna ulaganja u instrumente kapitala i obveze

1.  

Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a), članka 69. točke (a), članka 72.f točke (a) i članka 72.h točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala ili u obvezi za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

duga pozicija koja se štiti i kratka pozicija u indeksu koja se upotrebljava da bi se zaštitila ta duga pozicija obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b) 

pozicije iz točke (a) vode se po fer vrijednosti u bilanci institucije;

(c) 

kratka pozicija iz točke (a) priznaje se kao učinkovita zaštita u skladu s procesima unutarnjih kontrola institucije;

(d) 

nadležna tijela procjenjuju prikladnost procesâ unutarnje kontrole iz točke (c) najmanje jedanput godišnje i zadovoljna su s kontinuiranom primjerenošću tih procesa.

2.  

Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima kapitala ili obvezama koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj ili više sljedećih točaka:

(a) 

vlastiti instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uključeni u indekse;

(b) 

instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključeni u indekse;

(c) 

instrumenti prihvatljivih obveza institucije uključeni u indekse.

3.  
Nadležna tijela daju prethodno odobrenje iz stavka 2. samo ako im je institucija dokazala da bi za instituciju bilo operativno opterećujuće pratiti svoju odnosnu izloženost prema stavkama navedenim u jednoj ili više točaka stavka 2., ovisno o slučaju.

▼B

4.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

kada je procjena koja se upotrebljava kao alternativa izračunu odnosne izloženosti iz stavka 2. dovoljno konzervativna;

(b) 

značenje izraza „operativno opterećujuće” za potrebe stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M8

Članak 77.

Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

1.  

Institucija je od nadležnog tijela dužna pribaviti prethodno odobrenje za svaku od sljedećih radnji:

(a) 

smanjenje, otkup ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;

(b) 

smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju u drugu stavku regulatornog kapitala računa premija na dionice povezane s instrumentima regulatornog kapitala;

(c) 

izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala prije datuma njihova ugovornog dospijeća.

2.  
Institucija je dužna pribaviti prethodno odobrenje sanacijskog tijela za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. prije datuma njihova ugovornog dospijeća.

Članak 78.

Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala

1.  

Nadležno tijelo daje instituciji odobrenje za smanjenje, kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ili za smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju povezanih računa premija na dionice ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

ako institucija prije ili u trenutku izvršenja bilo koje od radnji iz članka 77. stavka 1. zamijeni instrumente ili povezane račune premija na dionice iz članka 77. stavka 1. instrumentima regulatornog kapitala jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;

(b) 

ako institucija nadležnom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja radnje iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe premašili zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i u direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim.

Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosima koji premašuju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU, nadležno tijelo može toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje neke od radnji iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje nadležno tijelo.  ►C7  U slučaju instrumenata redovnog osnovnog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 3 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj kapitalnih zahtjeva za redovni osnovni kapital utvrđenih u ovoj Uredbi, direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU i iznosa koji nadležno tijelo smatra potrebnim. ◄ U slučaju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 10 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata redovnog dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, ovisno o slučaju.

Nadležna tijela povlače opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.

2.  
Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit iz stavka 1. točke (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala bili skuplji za instituciju od onih instrumenata kapitala ili računa premija na dionice koje bi zamijenili.
3.  
Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. stavka 1. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može izuzeti od primjene uvjete navedene u stavku 1. ovog članka ako nadležno tijelo od institucije zahtijeva da ograniči otkup takvih instrumenata na odgovarajućoj osnovi.
4.  

Nadležna tijela mogu instituciji odobriti izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala ili povezanih računa premija na dionice tijekom razdoblja od pet godina koje počinje na dan njihova izdavanja ako su ispunjeni uvjeti navedeni u stavku 1. i jedan od sljedećih uvjeta:

(a) 

došlo je do promjene u regulatornoj klasifikaciji tih instrumenata koja bi vjerojatno rezultirala njihovim isključenjem iz regulatornog kapitala ili reklasifikacijom u regulatorni kapital niže kvalitete i ispunjena su oba sljedeća uvjeta:

i. 

nadležno tijelo smatra da je takva promjena u dovoljnoj mjeri izgledna;

ii. 

institucija je dokazala nadležnim tijelima da se regulatorna reklasifikacija tih instrumenata nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihova izdavanja;

(b) 

došlo je do promjene u primjenjivom poreznom tretmanu tih instrumenata u vezi s kojom je institucija dokazala nadležnim tijelima da je ona značajna i da se nije mogla razumno predvidjeti u trenutku izdavanja instrumenata;

(c) 

instrumenti i povezani računi premija na dionice priznati su u skladu s člankom 494.b;

(d) 

ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. stavka 1. zamijeni instrumente ili povezane račune premija na dionice iz članka 77. stavka 1. instrumentima regulatornog kapitala jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit i ako je nadležno tijelo odobrilo tu radnju na temelju zaključka da bi ona bila korisna s bonitetnog stajališta i opravdana izvanrednim okolnostima;

(e) 

instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ponovno su kupljeni u svrhu održavanja tržišta.

5.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a) 

značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”;

(b) 

odgovarajuće osnove ograničenja otkupa iz stavka 3.;

(c) 

postupak kojim su obuhvaćena ograničenja i postupci izdavanja prethodnog odobrenja nadležnih tijela za radnju iz članka 77. stavka 1. i podatke koji su potrebni u zahtjevu institucije za odobrenje nadležnog tijela za provedbu radnje iz tog članka, uključujući postupak koji se primjenjuje u slučaju otkupa udjela izdanih članovima zadruga i vrijeme za obradu takvog zahtjeva;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M8

Članak 78.a

Odobrenje smanjenja instrumenata prihvatljivih obveza

1.  

Sanacijsko tijelo izdaje instituciji odobrenje za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata prihvatljivih obveza ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a) 

ako institucija prije ili u trenutku izvršenja bilo koje radnje iz članka 77. stavka 2. zamijeni instrumente prihvatljivih obveza instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;

(b) 

ako institucija sanacijskom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja radnje iz članka 77. stavka 2. ove Uredbe premašili zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji sanacijsko tijelo u dogovoru s nadležnim tijelom smatra potrebnim;

(c) 

ako institucija sanacijskom tijelu dokaže da je djelomična ili potpuna zamjena prihvatljivih obveza instrumentima regulatornog kapitala potrebna kako bi se osigurala usklađenost s kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU za nastavak odobrenja za rad.

Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje sanacijsko tijelo. Sanacijska tijela obavješćuju nadležna tijela o svakom izdanom općem prethodnom odobrenju.

Sanacijsko tijelo povlači opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.

2.  
Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), sanacijska tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala ili zamjenske prihvatljive obveze bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili.
3.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a) 

postupak suradnje između nadležnog tijela i sanacijskog tijela;

(b) 

postupak, uključujući rokove i zahtjeve za informacije, s ciljem odobrenja u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom;

(c) 

postupak, uključujući rokove i zahtjeve za informacije, s ciljem općeg prethodnog odobrenja u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom;

(d) 

značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”.

Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog stavka, nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 78.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B

Članak 79.

▼M8

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

1.  
Ako institucija drži instrumente kapitala ili obveze koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala u subjektu financijskog sektora ili za prihvatljive obveze u instituciji, a nadležno tijelo to smatra ulaganjem radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i ponovne uspostave održivosti tog subjekta ili te institucije, nadležno tijelo može privremeno izuzeti od primijene odredbe o odbitku koje bi se na te instrumente inače odnosile.

▼B

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje izraza „privremeno” za potrebe stavka 1. i uvjete prema kojima nadležno tijelo može ta privremena ulaganja smatrati ulaganjima radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja relevantnog subjekta.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M8

Članak 79.a

Procjena usklađenosti s uvjetima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Institucije vode računa o ključnim značajkama instrumenata, a ne samo o njihovu pravnom obliku, pri ocjeni usklađenosti sa zahtjevima iz dijela dva Ocjenom ključnih značajki instrumenata uzima se u obzir sve aranžmane u vezi s instrumentima, čak i ako oni nisu izričito navedeni u uvjetima samih instrumenata, kako bi se ustvrdilo jesu li ukupni ekonomski učinci takvih aranžmana u skladu s ciljem odgovarajućih odredaba.

▼B

Članak 80.

▼M8

Kontinuirana ocjena kvalitete instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

1.  
EBA prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije i u slučaju postojanja bitnih dokaza da ti instrumenti ne ispunjavaju pojedine kriterije prihvatljivosti navedene u ovoj Uredbi o tome odmah obavješćuje Komisiju.

Nadležna tijela bez odgode i na zahtjev EBA-e prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala ili novim vrstama izdanih obveza kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije.

▼B

2.  

Takva obavijest obuhvaća sljedeće:

(a) 

detaljno objašnjenje vrste i opsega utvrđenog nedostatka;

(b) 

tehnički savjet o mjerama za koje EBA smatra da bi ih Komisija trebala poduzeti;

(c) 

značajne promjene u metodologiji EBA-e koja se odnosi na testiranje otpornosti solventnosti institucija na stres.

▼M8

3.  

EBA daje tehnički savjet Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza kao rezultat jednog od sljedećega:

▼B

(a) 

relevantne promjene u vezi s tržišnim standardima ili praksom;

(b) 

promjene relevantnih pravnih ili računovodstvenih standarda;

(c) 

značajne promjene u metodologiji EBA-e koja se odnosi na testiranje otpornosti solventnosti institucija na stres.

4.  
EBA daje tehnički savjet Komisiji do 1. siječnja 2014. o mogućim tretmanima nerealiziranih dobitaka mjerenih po fer vrijednosti, a koji nisu njihovo uključivanje u redovni osnovni kapital bez prilagodbe. Takve preporuke uzimaju u obzir relevantne promjene međunarodnih računovodstvenih standarda i međunarodnih sporazuma o bonitetnim standardima za banke.



GLAVA II.

MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOG KAPITALA KOJE IZDAJU DRUŠTVA KĆERI

Članak 81.

Manjinski udjeli koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirani redovni osnovni kapital

▼M8

1.  

Manjinski udjeli sastoje se od zbroja stavki redovnog osnovnog kapitala društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

▼M9

(a) 

društvo kći jedno je od sljedećega:

i. 

institucija;

ii. 

društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii. 

financijski holding posrednik ili mješoviti financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, ili financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima Uredbe 2019/2033 na konsolidiranoj osnovi;

iv. 

investicijsko društvo;

v. 

financijski holding posrednik u trećoj zemlji pod uvjetom da se na taj financijskog holding posrednika primjenjuju bonitetni zahtjevi jednako strogi kao oni koji se primjenjuju na kreditne institucije te treće zemlje i pod uvjetom da je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. kojom je odredila da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;

▼M8

(b) 

društvo kći u cijelosti je uključeno u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;

(c) 

stavke redovnog osnovnog kapitala navedene u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.

▼B

2.  
Manjinski udjeli koje financira, izravno ili neizravno, putem subjekta posebne namjene ili na drugi način, matično društvo institucije ili njegova društva kćeri, ne ispunjavaju uvjete za konsolidirani redovni osnovni kapital.

▼M8

Članak 82.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezane račune premija na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

▼M9

(a) 

društvo kći jedno je od sljedećega:

i. 

institucija;

ii. 

društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii. 

financijski holding posrednik ili mješoviti financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, ili financijski holding posrednik koji podliježe zahtjevima iz Uredbe 2019/2033 na konsolidiranoj osnovi;

iv. 

investicijsko društvo;

v. 

financijski holding posrednik u trećoj zemlji pod uvjetom da se na tog financijskog holding posrednika primjenjuju isti bonitetni zahtjevi kao i na kreditne institucije te treće zemlje i pod uvjetom da je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. kojom je odredila da su ti bonitetni zahtjevi barem istovjetni zahtjevima iz ove Uredbe;

▼C7

(b) 

društvo kći u cijelosti je uključeno u opseg konsolidacije u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;

(c) 

stavke redovnog osnovnog kapitala, stavke dodatnog osnovnog kapitala i stavke dopunskog kapitala navedene u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.

▼B

Članak 83.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital i dopunski kapital koji izdaje subjekt posebne namjene

▼M8

1.  

Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se do 31. prosinca 2021. u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

▼B

(a) 

subjekt posebne namjene koji izdaje te instrumente u cijelosti je uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(b) 

instrumenti, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dodatni osnovni kapital samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;

(c) 

instrumenti, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dopunski kapital samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63.;

(d) 

jedina je imovina subjekta posebne namjene njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, čiji oblik ispunjava relevantne uvjete iz članka 52. stavka 1. ili članka 63., prema potrebi.

Ako nadležno tijelo smatra da je imovina subjekta posebne namjene, koja nije njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, minimalna i za takav subjekt beznačajna, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta navedenog u točki (d) prvog podstavka.

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste imovine koja se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenje izraza „minimalno” i „beznačajno” iz drugog podstavka stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 84.

Manjinski udjeli uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital

▼M9

1.  

Institucije određuju iznos manjinskih udjela društva kćeri koji je uključen u konsolidirani redovni osnovni kapital tako da se od manjinskih udjela tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:

▼C5

(a) 

redovni osnovni kapital društva kćeri umanjen za niži iznos od sljedećega:

i. 

iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje sljedećeg:

— 
zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom,
— 
ako je društvo kći investicijsko društvo, zbroja zahtjeva navedenih u članku 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom;
ii. 

iznos konsolidiranog redovnog osnovnog kapitala koji se odnosi na to društvo kći koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom;

(b) 

manjinski udjeli društva kćeri izraženi kao postotak svih stavki redovnog osnovnog kapitala tog društva.

▼B

2.  
Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kći iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kći iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, manjinski udio tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani redovni osnovni kapital.

▼M9

3.  
Ako nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7. ove Uredbe ili, ovisno o slučaju, kako je navedeno u članku 6. Uredbe (EU) 2019/2033, manjinski udio u društvima kćerima na koji se primjenjuje izuzeće ne priznaje se u regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, kako je primjenjivo.

▼B

4.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje potkonsolidirani izračun koji se zahtijeva u skladu sa stavkom 2. ovog članka, člankom 85. i člankom 87.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.  

Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće od primjene ovog članka matičnom financijskom holdingu koji ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

njegova osnovna djelatnost jest stjecanje udjela;

(b) 

on podliježe bonitetnom nadzoru na konsolidiranoj osnovi;

(c) 

on konsolidira instituciju kći u kojoj ima samo manjinski udio na osnovi odnosa kontrole definiranog člankom 1. Direktive 83/349/EEZ;

(d) 

više od 90 % konsolidiranog zahtijevanog redovnog osnovnog kapitala izračunatog na potkonsolidiranoj osnovi proizlazi iz institucije kćeri iz točke (c).

Ako nakon 28. lipnja 2013. matični financijski holding koji ispunjava uvjete propisane u prvom podstavku postane matični mješoviti financijski holding, nadležna tijela mogu odobriti izuzeće iz prvog podstavka tom matičnom mješovitom financijskom holdingu ako on ispunjava uvjete propisane u tom podstavku.

6.  
Kada kreditne institucije koje su stalno povezane u mreži sa središnjim tijelom i institucije osnovane u sklopu institucionalnog sustava zaštite u skladu s uvjetima iz članka 113. stavka 7. osnuju shemu međusobnih jamstava koja osigurava da ne postoje tekuće ili predvidive značajne, praktične ili pravne prepreke za prijenos iznosa regulatornog kapitala koji premašuje regulatorne zahtjeve s druge ugovorne strane na kreditnu instituciju, te institucije se izuzimaju od odredbi ovog članka u vezi s odbicima i mogu u cijelosti priznati bilo koji manjinski udio koji nastaje u sklopu sheme međusobnih jamstava.

Članak 85.

Instrumenti kvalificiranog osnovnog kapitala uključeni u konsolidirani osnovni kapital

▼M9

1.  

Institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:

▼C5

(a) 

osnovni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

i. 

iznos osnovnog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje sljedećeg:

— 
zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom,
— 
ako je društvo kći investicijsko društvo, zbroja zahtjeva navedenih u članku 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom;
ii. 

iznos konsolidiranog osnovnog kapitala koji se odnosi na društvo kćer koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom;

(b) 

kvalificirani osnovni kapital društva kćeri izražen kao postotak svih stavki redovnog osnovnog kapitala i dodatnog osnovnog kapitala tog društva.

▼B

2.  
Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kćer iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani osnovni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani osnovni kapital.

▼M9

3.  
Ako nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7. ove Uredbe ili, ovisno o slučaju, kako je navedeno u članku 6. Uredbe (EU) 2019/2033, instrumenti osnovnog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, kako je primjenjivo.

▼B

Članak 86.

Kvalificirani osnovni kapital uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital

Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani osnovni kapital oduzmu manjinski udjeli tog društva koji su uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital.

Članak 87.

Kvalificirani regulatorni kapital uključen u konsolidirani regulatorni kapital

▼M9

1.  

Institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b) kako slijedi:

▼C5

(a) 

regulatorni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

i. 

iznos regulatornog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje sljedećeg:

— 
zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama,
— 
ako je društvo kći investicijsko društvo, zbroja zahtjeva navedenog u članku 11. Uredbe (EU) 2019/2033, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 39. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) 2019/2034 i svih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama;
ii. 

iznos regulatornog kapitala koji se odnosi na društvo kćer koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, zahtjevâ iz članaka 458. i 459. ove Uredbe, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. te direktive i dodatnog lokalnog nadzornog kapitalnog zahtjeva u trećim zemljama;

(b) 

kvalificirani regulatorni kapital društva izražen kao postotak zbroja svih stavki redovnog osnovnog kapitala, stavki dodatnog osnovnog kapitala i stavki dopunskog kapitala, isključujući iznose iz članka 62. točaka (c) i (d), tog društva.

▼B

2.  
Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kćer iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani regulatorni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani regulatorni kapital.

▼M9

3.  
Ako nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to utvrđeno u članku 7. ove Uredbe ili, ovisno o slučaju, kako je utvrđeno u članku 6. Uredbe (EU) 2019/2033, instrumenti regulatornog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, kako je primjenjivo.

▼B

Članak 88.

Instrumenti kvalificiranog regulatornog kapitala uključeni u konsolidirani dopunski kapital

Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dopunski kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani regulatorni kapital oduzme kvalificirani osnovni kapital tog društva koji je uključen u konsolidirani osnovni kapital.

▼M8

Članak 88.a

Instrumenti kvalificiranih prihvatljivih obveza

Obveze koje je izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji koje pripada istoj sanacijskoj grupi kao i sanacijski subjekt ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirane instrumente prihvatljivih obveza institucije podložno članku 92.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

izdane su u skladu s člankom 45.f. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2014/59/EU;

(b) 

kupio ih je postojeći dioničar koji nije dio iste sanacijske grupe sve dok se vršenjem ovlasti za otpis ili konverziju u skladu s člancima od 59. do 62. Direktive 2014/59/EU ne utječe na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri;

(c) 

ne prelaze iznos određen oduzimanjem iznosa iz točke i. od iznosa iz točke ii.:

i. 

zbroj obveza koje su izdane sanacijskom subjektu i koje je kupio sanacijski subjekt izravno ili neizravno putem drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi i iznosa instrumenata regulatornog kapitala izdanih u skladu s člankom 45.f stavkom 2. točkom (b) Direktive 2014/59/EU;

ii. 

iznos zatražen u skladu s člankom 45.f stavkom 1. Direktive 2014/59/EU.

▼B



GLAVA III.

KVALIFICIRANI UDJELI IZVAN FINANCIJSKOG SEKTORA

Članak 89.

Ponderiranje rizikom i zabrana kvalificiranih udjela izvan financijskog sektora

1.  

Na kvalificirani udio čiji iznos premašuje 15 % priznatog kapitala institucije u društvu koje nije jedno od sljedećih primjenjuju se odredbe iz stavka 3.:

(a) 

subjekt financijskog sektora;

(b) 

društvo koje nije subjekt financijskog sektora, a obavlja poslove koje nadležno tijelo smatra jednim od sljedećeg:

i. 

izravnim produžetkom bankarskih usluga;

ii. 

pomoćnim bankarskim uslugama;

iii. 

najmom, otkupom potraživanja s regresom ili bez njega, upravljanjem investicijskim fondovima, upravljanjem uslugama obrade podataka ili bilo kojom drugom sličnom aktivnošću.

2.  
Na ukupni iznos kvalificiranih udjela institucije u društvima osim u društvima iz točaka (a) i (b) stavka 1. koji premašuje 60 % njezinog priznatog kapitala primjenjuju se odredbe iz stavka 3.
3.  

Nadležna tijela primjenjuju zahtjeve iz točaka (a) ili (b) na kvalificirane udjele institucija iz stavaka 1. i 2.:

(a) 

za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom trećim, institucije primjenjuju ponder rizika od 1 250  % na veći od sljedećih iznosa:

i. 

iznos kvalificiranih udjela iz stavka 1. koji prelazi 15 % priznatog kapitala;

ii. 

ukupni iznos kvalificiranih udjela iz stavka 2. koji prelazi 60 % priznatog kapitala institucije;

(b) 

nadležna tijela zabranit će institucijama posjedovanje kvalificiranih udjela iz stavaka 1. i 2. čiji iznos prelazi postotke priznatog kapitala navedene u tim stavcima.

Nadležna tijela objavljuju svoju odluku o izboru iz točke (a) ili točke (b).

4.  

Za potrebe točke (b) stavka 1. EBA izdaje smjernice kojima se pobliže određuje značenje sljedećih izraza:

(a) 

poslovi koji predstavljaju izravni produžetak bankarskih usluga;

(b) 

poslovi koji predstavljaju pomoćne bankarske usluge;

(c) 

slični poslovi.

Smjernice se donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 90.

Alternativa ponderu rizika od 1 250  %

Institucije mogu umjesto primjene pondera rizika od 1 250  % na iznose koji prelaze ograničenja navedena u članku 89. stavcima 1. i 2., te iznose odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).

Članak 91.

Iznimke

1.  

Dionice ili udjeli društava koja nisu navedena u članku 89. stavku 1. točkama (a) i (b) ne uključuju se u izračun ograničenja priznatog kapitala iz tog članka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

te dionice ili udjeli se privremeno drže za vrijeme postupka financijske pomoći kako je navedeno u članku 79.;

(b) 

držanje tih dionica ili udjela je pozicija proizišla iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koja se drži najviše pet radnih dana;

(c) 

te se dionice ili udjeli drže u ime institucije, a za račun drugih.

2.  
Dionice ili udjeli koji nisu dugotrajna financijska imovina na način kako je definirano člankom 35. stavkom 2. Direktive 86/635/EEZ ne uključuju se u izračun iz članka 89.



TREĆI DIO

KAPITALNI ZAHTJEVI



GLAVA I.

OPĆI ZAHTJEVI, VREDNOVANJE I IZVJEŠĆIVANJE



POGLAVLJE 1.

Zahtijevana razina regulatornog kapitala



Odjeljak 1.

Kapitalni zahtjevi za institucije

Članak 92.

Kapitalni zahtjevi

1.  

Pridržavajući se članaka 93. i 94., institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće kapitalne zahtjeve:

(a) 

stopa redovnog osnovnog kapitala od 4,5 %;

(b) 

stopa osnovnog kapitala od 6 %;

(c) 

stopa ukupnog kapitala od 8 %;

▼M8

(d) 

omjer financijske poluge od 3 %.

▼B

2.  

Institucije izračunavaju svoje stope kapitala na sljedeći način:

(a) 

stopa redovnog osnovnog kapitala je omjer redovnog osnovnog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku;

(b) 

stopa osnovnog kapitala je omjer osnovnog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku;

(c) 

stopa ukupnog kapitala je omjer regulatornog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku.

3.  

Ukupni iznos izloženosti riziku izračunava se kao zbroj točaka od (a) do (f) ovog stavka nakon uvažavanja odredbi iz stavka 4.:

(a) 

iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kreditni rizik i razrjeđivački rizik izračunati u skladu s glavom II. i člankom 379. za sve poslovne aktivnosti institucije osim iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za poslove iz knjige trgovanja institucije;

▼M8

(b) 

kapitalni zahtjevi za poslove iz knjige trgovanja institucije za sljedeće:

i. 

tržišni rizik određen u skladu s glavom IV. ovog dijela, isključujući pristupe iz poglavlja 1.a i poglavlja 1.b te glave;

ii. 

velike izloženosti koje prekoračuju ograničenja iz članaka od 395. do 401. u onoj mjeri u kojoj je instituciji dopušteno ta ograničenja prekoračiti, kako je određeno u skladu s dijelom četvrtim;

(c) 

kapitalni zahtjevi za tržišni rizik kako je određeno u glavi IV. ovog dijela, isključujući pristupe iz poglavlja 1.a i poglavlja 1.b te glave, za sve poslovne aktivnosti koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku;

▼M8

(ca) 

kapitalni zahtjevi izračunani u skladu s glavom V. ovog dijela, osim članka 379., za rizik namire;

▼B

(d) 

kapitalni zahtjevi izračunati u skladu s glavom VI. za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju OTC izvedenih instrumenata, osim kreditnih izvedenica koje se priznaju za umanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kreditni rizik;

(e) 

kapitalni zahtjevi određeni u skladu s glavom III. za operativni rizik;

(f) 

iznosi izloženosti ponderirani rizikom određeni u skladu s glavom II. za rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz poslova iz knjige trgovanja institucije za sljedeće vrste transakcija i ugovora:

i. 

ugovori navedeni u Prilogu II. i kreditne izvedenice;

ii. 

repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane na osnovi vrijednosnih papira ili robe;

iii. 

maržni krediti na osnovi vrijednosnih papira ili robe;

iv. 

transakcije s dugim rokom namire.

4.  

Sljedeće odredbe primjenjuju se pri izračunu ukupnog iznosa izloženosti iz stavka 3.:

(a) 

kapitalni zahtjevi iz točaka (c), (d) i (e) tog stavka uključuju one koji proizlaze iz svih poslovnih aktivnosti institucije;

(b) 

institucije množe kapitalne zahtjeve iz točaka od (b) do (e) tog stavka s 12,5.

▼M8

Članak 92.a

Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija

▼C7

1.  

U skladu s člancima 93. i 94. i iznimkama iz stavka 2. ovog članka, institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV subjekti moraju ispunjavati u svakom trenutku sljedeće zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:

▼M8

(a) 

omjer od 18 % zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4.;

(b) 

omjer od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4.

2.  

Zahtjevi iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:

(a) 

u razdoblju od tri godine nakon datuma od kada se institucija ili grupa čiji je institucija dio smatra GSV institucijom;

(b) 

u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijsko tijelo primijenilo bail-in instrument u skladu s Direktivom 2014/59/EU;

(c) 

u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijski subjekt primijenio alternativnu mjeru privatnog sektora iz članka 32. stavka 1. točke (b) Direktive 2014/59/EU kojom su instrumenti kapitala i druge obveze otpisani ili su konvertirani u stavke redovnog osnovnog kapitala radi dokapitalizacije sanacijskog subjekta bez primjene instrumenata sanacije.

▼C7

3.  
Ako ukupni iznos koji proizlazi iz primjene zahtjeva utvrđenog u stavku 1. točki (a) ovog članka na svaki sanacijski subjekt iste GSV institucije premašuje zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze izračunan u skladu s člankom 12.a ove Uredbe, sanacijsko tijelo matične institucije iz EU-a može, nakon savjetovanja s ostalim relevantnim sanacijskim tijelima, postupiti u skladu s člankom 45.d stavkom 4. ili člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

▼M8

Članak 92.b

Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a

1.  
Institucije koje su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koje nisu sanacijski subjekti u svakom trenutku moraju ispunjavati zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji iznose 90 % zahtjeva za regulatorni i prihvatljive obveze iz članka 92.a.
2.  
Za potrebe usklađenosti sa stavkom 1., instrumenti dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uzimaju se u obzir samo ako su ti instrumenti u vlasništvu krajnjeg matičnog društva GSV institucije izvan EU-a i ako su izdani izravno ili neizravno putem drugih subjekata unutar iste grupe, pod uvjetom da svi takvi subjekti imaju poslovni nastan u istoj trećoj zemlji kao to krajnje matično društvo ili u državi članici.
3.  

Instrument prihvatljivih obveza uzima se u obzir samo za potrebe usklađenosti sa stavkom 1. ako ispunjava sve sljedeće dodatne uvjete:

(a) 

u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU, potraživanje koje proizlazi iz obveze podređeno je u odnosu na potraživanja koja proizlaze iz obveza koje ne ispunjavaju uvjete iz stavka 2. ovog članka i nisu prihvatljive kao regulatorni kapital;

(b) 

podliježe ovlastima otpisa ili konverzije u skladu s člancima od 59. do 62. Direktive 2014/59/EU.

▼B

Članak 93.

Zahtjev za inicijalni kapital za redovno poslovanje

1.  
Regulatorni kapital institucije ne smije pasti ispod iznosa inicijalnog kapitala koji se zahtijevao u vrijeme izdavanja odobrenja za rad.
2.  
Kreditne institucije koje su postojale na dan 1. siječnja 1993., a čiji iznos regulatornog kapitala ne dostiže iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala, mogu nastaviti svoje poslovanje. U tom slučaju iznos regulatornog kapitala tih institucija ne smije pasti ispod najviše razine ostvarene od 22. prosinca 1989.

▼M9 —————

▼M9

4.  
Ako kontrolu nad institucijom koja ulazi u kategoriju iz stavka 2. preuzme fizička ili pravna osoba osim osobe koja je prethodno kontrolirala instituciju, iznos regulatornog kapitala te institucije mora doseći iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.
5.  
U slučaju spajanja dviju ili više institucija koje ulaze u kategoriju iz stavka 2., iznos regulatornog kapitala institucije koja nastaje spajanjem ne smije pasti ispod ukupnog regulatornog kapitala spojenih institucija u vrijeme spajanja, sve dok se ne dosegne iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.
6.  
Ako nadležna tijela smatraju da je nužno ispuniti zahtjev iz stavka 1. da bi se osigurala solventnost institucije, odredbe iz stavaka 2., 4. i 5. ne primjenjuju se.

▼M8

Članak 94.

Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja

1.  

Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (b), institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s stavkom 2. ovog članka ako je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije iz knjige trgovanja jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:

(a) 

5 % ukupne imovine institucije;

(b) 

50 milijuna EUR.

2.  

Ako su uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ispunjeni, institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja kako slijedi:

(a) 

za ugovore navedene u točki 1. Priloga II., ugovore koji se odnose na vlasnička ulaganja iz točke 3. tog Priloga i kreditne izvedenice, institucije te pozicije mogu izuzeti iz kapitalnog zahtjeva iz članka 92. stavka 3. točke (b);

(b) 

za pozicije iz knjige trgovanja osim pozicija iz točke (a) ovog stavka, institucije mogu kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (b) zamijeniti zahtjevom izračunanim u skladu s člankom 92. stavkom 3. točkom (a).

3.  

Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca za potrebe stavka 1. u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a) 

sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja u skladu s člankom 104. uključuju se u izračun, osim za sljedeće:

i. 

pozicije koje se odnose na strane valute i robu;

ii. 

pozicije u kreditnim izvedenicama koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane i transakcije kreditnim izvedenicama koje potpuno poništavaju tržišni rizik tih internih zaštita kako je navedeno u članku 106. stavku 3.;

(b) 

sve pozicije uključene u izračun u skladu s točkom (a) vrednuju se po tržišnoj vrijednosti na određeni datum; ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum; ako nisu dostupne tržišna vrijednost i fer vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;

(c) 

apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

4.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka, neovisno o obvezama iz članaka 74. i 83. Direktive 2013/36/EU, ne primjenjuju se članak 102. stavci 3. i 4., članak 103. i 104.b ove Uredbe.
5.  
Institucije obavješćuju nadležna tijela kada izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2..
6.  
Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta iz stavka 1. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.
7.  

Institucija prestaje izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:

(a) 

institucija ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (a) ili točke (b) tijekom tri uzastopna mjeseca;

(b) 

institucija ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (a) ili (b) tijekom više od šest mjeseci u posljednjih 12 mjeseci.

8.  
Ako je institucija prestala izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom, dopušteno joj je izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.
9.  
Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju, ne kupuju niti prodaju poziciju iz knjige trgovanja samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta iz stavka 1.

▼B



Odjeljak 2.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga

Članak 95.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga

1.  
Za potrebe članka 92. stavka 3. investicijska društva koja nemaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku iz stavka 2.
2.  

Investicijska društva iz stavka 1. ovog članka i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ izračunavaju ukupan iznos izloženosti riziku kao viši iznos od sljedećih:

(a) 

zbroj stavki iz točaka od (a) do (d) i točke (f) stavka 3. članka 92. nakon primjene članka 92. stavka 4.;

(b) 

iznos iz članka 97. pomnožen s 12,5.

Društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ ispunjavaju zahtjeve iz članka 92. stavaka 1. i 2. na osnovi ukupnog iznosa izloženosti riziku iz prvog podstavka.

Nadležna tijela mogu odrediti kapitalne zahtjeve za društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ kao kapitalne zahtjeve koji bi bili obvezujući za ta društva u skladu s nacionalnim mjerama prenošenja koje su na snazi 31. prosinca 2013. za direktive 2006/49/EZ i 2006/48/EZ.

3.  
Investicijska društva iz stavka 1. podliježu svim drugim odredbama u smislu operativnog rizika navedenim u pododjeljku 2. odjeljku II. poglavlju 2. glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Članak 96.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva koja imaju inicijalni kapital na način opisan u članku 28. stavku 2. Direktive 2013/36/EU

1.  

Za potrebe članka 92. stavka 3. sljedeće kategorije investicijskih društava koja imaju inicijalni kapital u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku naveden u stavku 2. ovog članka:

(a) 

investicijska društva koja trguju za vlastiti račun samo u svrhu ispunjavanja ili izvršavanja naloga klijenata ili u svrhu ulaska u sustav poravnanja i namire, ili priznate burze ako djeluju u svojstvu agenta ili izvršavaju nalog klijenta;

(b) 

investicijska društva koja ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

i. 

ne drže novac ili vrijednosne papire klijenata;

ii. 

trguju samo za vlastiti račun;

iii. 

nemaju vanjskih klijenata;

iv. 

izvršenje i namira njihovih transakcija odvija se pod odgovornošću klirinške institucije i za njih jamči ta klirinška institucija.

2.  

Kod investicijskih društava iz stavka 1. ukupan iznos izloženosti riziku izračunava se kao zbroj sljedećeg:

(a) 

točaka od (a) do (d) i točke (f) stavka 3. članka 92. nakon primjene članka 92. stavka 4.;

(b) 

iznosa iz članka 97. pomnoženog s 12,5.

3.  
Investicijska društva iz stavka 1. podliježu svim drugim odredbama u smislu operativnog rizika navedenim u pododjeljku 1. odjeljku II. poglavlju 3. glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Članak 97.

Regulatorni kapital na osnovni fiksnih općih troškova

1.  
U skladu s člancima 95. i 96. investicijsko društvo i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ moraju imati priznati kapital za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine.
2.  
Ako dođe do promjene u poslovanju investicijskog društva u odnosu na prethodnu godinu koju nadležno tijelo smatra značajnom, nadležno tijelo može prilagoditi zahtjev iz stavka 1.
3.  
Investicijsko društvo koje, počevši od dana kad je osnovano, nije dovršilo jednogodišnje poslovanje, mora imati priznati kapital za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova predviđenih u svom poslovnom planu, osim u slučaju da nadležno tijelo zahtijeva prilagodbu poslovnog plana.
4.  

EBA u konzultaciji s ESMA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

izračun zahtjeva za imanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine;

(b) 

uvjeti prilagodbe zahtjeva nadležnog tijela za imanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine;

(c) 

izračun predviđenih fiksnih općih fiksnih troškova u slučaju da investicijsko društvo nije dovršilo jednogodišnje poslovanje.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. ožujka 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 98.

Regulatorni kapital za investicijska društva na konsolidiranoj osnovi

1.  

U slučaju da su investicijska društva iz članka 95. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice primjenjuje članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:

(a) 

primjenom izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 95. stavka 2.;

(b) 

izračunom regulatornog kapitala na osnovi konsolidiranog položaja matičnog investicijskog društva ili konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, prema potrebi.

2.  

U slučaju da su investicijska društva iz članka 96. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice i investicijsko društvo pod kontrolom financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenjuju članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:

(a) 

primjenom izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 96. stavka 2.;

(b) 

primjenom izračuna regulatornog kapitala na osnovi konsolidiranog položaja matičnog investicijskog društva ili konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, prema potrebi, i u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog.

▼M8 —————

▼B



POGLAVLJE 3.

Knjiga trgovanja

Članak 102.

Zahtjevi za knjigu trgovanja

1.  
Pozicije u knjizi trgovanja ne smiju imati ograničenja njihove utrživosti ili ih je moguće zaštititi od rizika.

▼M8

2.  
Namjera trgovanja dokazuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje institucija određuje radi upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s člancima 103., 104. i 104.a.
3.  
Institucije su dužne uspostaviti i održavati sustave i kontrole za upravljanje svojom knjigom trgovanja u skladu s člankom 103.
4.  
Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 3. pozicije iz knjige trgovanja dodjeljuju se organizacijskim jedinicama za trgovanje koje su uspostavljene u skladu s člankom 104.b.

▼M8

5.  
Pozicije u knjizi trgovanja podliježu zahtjevima za bonitetno vrednovanje iz članka 105.
6.  
Institucije tretiraju interne zaštite u skladu s člankom 106.

▼M8

Članak 103.

Upravljanje knjigom trgovanja

1.  

Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci uključuju najmanje sljedeće:

(a) 

aktivnosti koje institucija smatra trgovanjem i koje čine sastavni dio knjige trgovanja u svrhu kapitalnih zahtjeva;

(b) 

mjeru u kojoj se pozicija može dnevno vrednovati po tržišnoj vrijednosti na aktivnom, likvidnom, dvosmjernom tržištu;

(c) 

za pozicije koje se vrednuju po modelu, mjeru u kojoj institucija može:

i. 

identificirati sve značajne rizike pozicije;

ii. 

zaštititi se od svih značajnih rizika pozicije instrumentima za koje postoji aktivno, likvidno, dvosmjerno tržište;

iii. 

izvesti pouzdane procjene ključnih pretpostavki i parametara koji se primjenjuju u modelu;

(d) 

mjeru u kojoj institucija može i dužna je ostvariti vrednovanje pozicije koja se može dosljedno vanjski vrednovati;

(e) 

mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi umanjili sposobnost institucije da ostvari poništavanje pozicije ili zaštitu pozicije u kratkom roku;

(f) 

mjeru u kojoj institucija može i dužna je aktivno upravljati rizicima koji proizlaze iz pozicija u okviru svojih poslova trgovanja;

(g) 

mjeru u kojoj institucija može reklasificirati rizik ili pozicije između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja te zahtjeve za takvu reklasifikaciju iz članka 104.a.

2.  

Pri upravljanju svojim pozicijama ili portfeljima pozicija u knjizi trgovanja institucija ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a) 

institucija ima jasno dokumentiranu strategiju trgovanja za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja koju odobrava više rukovodstvo i koja uključuje očekivano razdoblje držanja;

(b) 

institucija ima jasno definirane politike i postupke za aktivno upravljanje pozicijama ili portfeljima u knjizi trgovanja; te politike i postupci uključuju sljedeće:

i. 

koje pozicije ili portfelje pozicija može zauzeti svaka organizacijska jedinica za trgovanje ili, ovisno o slučaju, imenovani trgovci;

ii. 

utvrđivanje ograničenja pozicija i praćenje njihove primjerenosti;

iii. 

osiguravanje da trgovci imaju autonomno pravo da zauzimaju pozicije i upravljaju pozicijama unutar dogovorenih ograničenja i u skladu s odobrenom strategijom;

iv. 

osiguravanje da se više rukovodstvo izvješćuje o pozicijama kao sastavni dio procesa upravljanja rizicima institucije;

v. 

osiguravanje aktivnog praćenja pozicija upotrebom izvora tržišnih informacija, uz procjenu utrživosti ili mogućnosti zaštite pozicije ili njezinih rizika, uključujući procjenu, kvalitetu i dostupnost tržišnih ulaznih podataka koji se upotrebljavaju u procesu vrednovanja, razinu prometa na tržištu, veličinu pozicija kojima se trguje na tržištu;

vi. 

aktivne postupke i kontrole za sprječavanje prijevara;

(c) 

institucija ima jasno definirane politike i postupke za praćenje pozicija u odnosu na svoju strategiju trgovanja, uključujući praćenje prometa i pozicija za koje je prvotno predviđeno razdoblje držanja premašeno.

▼B

Članak 104.

Uključivanje u knjigu trgovanja

1.  
Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za određivanje pozicija koje se uključuju u knjigu trgovanja u svrhu izračuna njihovih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima iz članka 102. i definicije knjige trgovanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (86), uzimajući u obzir sposobnosti i praksu upravljanja rizicima institucije. Institucija je dužna u potpunosti dokumentirati poštivanje tih politika i postupaka te ih podvrgavati periodičnoj unutarnjoj reviziji.

▼M8 —————

▼M8

Članak 104.b

Zahtjevi u vezi s organizacijskom jedinicom za trgovanje

1.  
Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 3. institucije uspostavljaju organizacijske jedinice za trgovanje i svaku svoju poziciju iz knjige trgovanja dodjeljuju jednoj od tih organizacijskih jedinica za trgovanje. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se s istim stolom za trgovanje samo ako su u skladu s dogovorenom poslovnom strategijom za stol za trgovanje te se njima dosljedno upravlja i prati ih se u skladu sa stavkom 2. ovog članka.
2.  

Organizacijske jedinice za trgovanje institucija u svakom trenutku ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a) 

svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasnu i određenu poslovnu strategiju i strukturu za upravljanje rizicima koja je primjerena za njegovu poslovnu strategiju;

(b) 

svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasnu organizacijsku strukturu; pozicijama u pojedinoj organizacijskoj jedinici za trgovanje upravljaju imenovani trgovci u instituciji; svaki trgovac ima posebne funkcije u okviru organizacijske jedinice za trgovanje; svaki trgovac dodjeljuje se samo jednoj organizacijskoj jedinici za trgovanje;

(c) 

ograničenja pozicija određuju se u okviru svake organizacijske jedinice za trgovanje u skladu s poslovnom strategijom tog stola za trgovanje;

(d) 

izvješća o djelatnostima, profitabilnosti, upravljanju rizicima i regulatornim zahtjevima na razini organizacijske jedinice za trgovanje sastavljaju se najmanje jedanput tjedno i redovito se priopćavaju upravljačkom tijelu;

(e) 

svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasan godišnji poslovni plan koji uključuje jasno određenu politiku primitaka temeljenu na dobrim kriterijima koji se upotrebljavaju za mjerenje uspješnosti;

(f) 

za svaku organizacijsku jedinicu za trgovanje jedanput mjesečno sastavljaju se izvješća o pozicijama koje dospijevaju, unutardnevnim i dnevnim kršenjima ograničenja trgovanja i mjerama koje institucija poduzima u vezi s tim kršenjima, kao i o procjenama tržišne likvidnosti, te se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima.

3.  
Odstupajući od stavka 2. točke (b), institucija može rasporediti trgovca na više od jedne organizacijske jedinice za trgovanje pod uvjetom da institucija svome nadležnom tijelu dovoljno dobro dokaže da je raspoređivanje provedeno zbog pitanja poslovanja ili resursa te da to raspoređivanje zadržava ostale kvalitativne zahtjeve iz ovog članka koji se primjenjuju na trgovce i organizacijske jedinice za trgovanje.
4.  
Institucije obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2. Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija promijeni strukturu ili organizaciju svojih organizacijskih jedinica za trgovanje radi usklađivanja s ovim člankom.

▼B

Članak 105.

Zahtjevi za bonitetno vrednovanje

▼M8

1.  
Sve pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno osiguravaju da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti.

▼B

2.  

Institucije uspostavljaju i održavaju odgovarajuće sustave i kontrole koji omogućuju razborite i pouzdane procijenjene vrijednosti. Ti sustavi i kontrole uključuju barem sljedeće elemente:

(a) 

dokumentirane politike i postupke za proces vrednovanja, uključujući jasno definirane odgovornosti različitih područja uključenih u određivanje vrednovanja, izvore tržišnih informacija i ocjenu njihove primjerenosti, smjernice za korištenje interno procijenjenih parametara koji odražavaju pretpostavke institucije o tome što će tržišni sudionici koristiti pri određivanju cijene pozicije, učestalost neovisnog vrednovanja, vremenski okvir završnih cijena, postupke za prilagodbu vrednovanja, verifikacijske postupke ad hoc i na kraju mjeseca;

(b) 

linije izvješćivanja odjela zaduženog za proces vrednovanja koje su jasne i neovisne o jedinici za trgovanje, koje isključivo završavaju kod upravljačkog tijela.

▼M8

3.  
Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja po fer vrijednosti najmanje jedanput dnevno. Promjene vrijednosti tih pozicija iskazuju se u računu dobiti i gubitka institucije.
4.  
Institucije svoje pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti vrednuju po tržišnoj vrijednosti kad god je moguće, među ostalim i pri primjeni odgovarajućeg tretmana kapitala na te pozicije.

▼B

5.  
Pri vrednovanju po tržišnoj vrijednosti institucija upotrebljava razboritiju od ponuđene i tražene cijene, osim ako institucija može završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni. Ako se institucije koriste tim odstupanjem, one svakih šest mjeseci izvješćuju svoja nadležna tijela o dotičnim pozicijama i dostavljaju dokaze o tome da mogu završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni.

▼M8

6.  
Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, među ostalim i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije iz knjige trgovanja i pozicije mjerene po fer vrijednosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje.

▼B

7.  

Pri primjeni vrednovanja po modelu, institucije moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a) 

više rukovodstvo upoznato je s elementima knjige trgovanja ili s drugim pozicijama po fer vrijednosti za koje se primjenjuje vrednovanje po modelu i razumije značenje neizvjesnosti koja na taj način nastaje pri izvješćivanju o riziku/učinku poslovanja;

(b) 

institucije usklađuju ulazne tržišne parametre s tržišnim cijenama ako je to moguće i učestalo procjenjuju primjerenost ulaznih tržišnih parametara za određenu poziciju koja se vrednuje, kao i parametre modela;

(c) 

ako su dostupne, institucije upotrebljavaju metodologije vrednovanja koje predstavljaju prihvaćenu tržištu praksu za pojedine financijske instrumente ili robu;

(d) 

ako institucija sama razvije model, on se mora zasnivati na primjerenim pretpostavkama koje su procijenili i ispitali odgovarajući kvalificirani subjekti koji nisu sudjelovali u razvoju modela;

(e) 

institucije su dužne imati formalne postupke za kontrolu promjene i imati sigurnu kopiju modela te je povremeno upotrebljavati za provjeru vrednovanja;

(f) 

institucije pri upravljanju rizikom moraju biti svjesne slabosti modela koje upotrebljavaju i znati kako ih na najbolji način uzeti u obzir kod rezultata vrednovanja; i

(g) 

modeli institucija podliježu redovitim ocjenama s ciljem utvrđivanja točnosti njihova djelovanja, pri čemu te ocjene uključuju procjenu kontinuirane primjerenosti pretpostavki, analizu dobitaka i gubitaka u odnosu na faktore rizika i usporedbu završnih vrijednosti s rezultatima modela.

▼M8

Za potrebe prvog podstavka točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o organizacijskim jedinicama za trgovanje i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.

▼B

8.  
Uz dnevno vrednovanje po tržišnoj vrijednosti ili vrednovanje po modelu, institucije su dužne provoditi neovisnu provjeru cijena. Provjeru tržišnih cijena i ulaznih parametara za model provodi osoba ili jedinica koja je neovisna o osobama ili jedinicama koje ostvaruju koristi od knjige trgovanja, najmanje jednom mjesečno ili češće, ovisno o prirodi tržišne ili trgovačke aktivnosti. Ako neovisni izvori formiranja cijena nisu dostupni ili su subjektivni, može postojati potreba za primjenom razboritog postupanja, kao što je prilagodba vrednovanja.
9.  
Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za razmatranje prilagodbi vrednovanja.
10.  
Institucije formalno razmatraju prilagodbe vrednovanja za sljedeće: nerealizirane kreditne raspone, troškove zatvaranja pozicija, operativne rizike, neizvjesnost tržišnih cijena, ranije zatvaranje pozicija, troškove investiranja i financiranja, buduće administrativne troškove i, prema potrebi, rizik modela.
11.  

Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za izračun prilagodbe trenutačnog vrednovanja manje likvidnih pozicija koje posebno mogu nastati kao posljedica događaja na tržištu ili okolnosti povezanih s institucijom kao što su koncentrirane pozicije i/ili pozicije kod kojih je premašeno prvotno predviđeno razdoblje držanja. Institucije, ako je potrebno, takve prilagodbe provode dodatno uz sve promjene vrijednosti pozicije za potrebe financijskog izvješćivanja i tako da te prilagodbe odražavaju nelikvidnost pozicije. Prema tim postupcima institucije razmatraju nekoliko faktora pri odlučivanju je li prilagodba vrednovanja manje likvidnih pozicija nužna. Ti faktori uključuju sljedeće:

▼M8

(a) 

dodatno vrijeme koje bi bilo potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije nakon razdoblja likvidnosti koja su pripisana faktorima rizika pozicije u skladu s člankom 325.bd;

▼B

(b) 

volatilnost i prosječne razlike između ponuđene i tražene cijene;

(c) 

dostupnost tržišnih kotacija (broj i identitet održavatelja tržišta) te volatilnost i prosjek protrgovanog prometa, uključujući protrgovane promete tijekom razdoblja tržišnog šoka;

(d) 

koncentracije na tržištu;

(e) 

starenje pozicija;

(f) 

mjeru u kojoj se vrednovanje oslanja na vrednovanja po modelu;

(g) 

utjecaj drugih rizika modela.

12.  
Kada se koriste vrednovanjem provedenim od strane treće osobe ili vrednovanjem po modelu, institucije same procjenjuju hoće li primjenjivati prilagodbu vrednovanja. Osim toga, institucije razmatraju postojanje potrebe za prilagodbom za manje likvidne pozicije i redovito procjenjuju njihovu kontinuiranu primjerenost. Institucije također izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja neizvjesnih ulaznih parametara koji se upotrebljavaju u modelu.
13.  
Kod kompleksnih proizvoda, uključujući izloženosti kod sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja zbog rizika modela koji je povezan s mogućom neodgovarajućom metodologijom vrednovanja i rizika modela koji je povezan s korištenjem interno procijenjenih (a time moguće i neodgovarajućih) kalibracijskih parametara u modelu za vrednovanje.
14.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se primjenjuju zahtjevi iz članka 105. za potrebe stavka 1. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 106.

Interne zaštite

1.  

Interna zaštita posebno mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a) 

njezina osnovna namjena nije izbjegavanje ili smanjenje kapitalnih zahtjeva;

(b) 

uredno je dokumentirana i podliježe posebnim postupcima internog odobrenja i revizije;

(c) 

na nju se primjenjuju tržišni uvjeti;

(d) 

tržišnim rizikom koji nastaje internom zaštitom dinamično se upravlja u knjizi trgovanja u skladu s odobrenim limitima;

(e) 

pažljivo se prati u skladu s odgovarajućim postupcima.

Praćenje treba osigurati odgovarajućim postupcima.

2.  
Zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na zaštićene pozicije u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
3.  
Odstupajući od stavaka 1. i 2., ako se institucija štiti od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane uz pomoć kreditne izvedenice raspoređene u svoju knjigu trgovanja korištenjem interne zaštite, izloženost u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili izloženost riziku druge ugovorne strane ne smatraju se zaštićenima u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, osim ako institucija od dostupne treće strane pružatelja zaštite ne kupi odgovarajuću kreditnu izvedenicu koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Ne dovodeći u pitanje točku (h) članka 299. stavka 2., ako je ta zaštita treće strane kupljena i priznaje se kao zaštita izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva, ni interna ni eksterna zaštita kreditnom izvedenicom ne uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva.



GLAVA II.

KAPITALNI ZAHTJEVI ZA KREDITNI RIZIK



POGLAVLJE 1.

Opća načela

Članak 107.

Pristupi kreditnom riziku

1.  
Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ili, ako su to u skladu s člankom 143. nadležna tijela odobrila, pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz poglavlja 3.
2.  

Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) za izloženosti iz trgovanja i uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, primjenjuju postupak naveden u odjeljku 9. poglavlju 6. Sve ostale vrste izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani institucije tretiraju na sljedeći način:

(a) 

kao izloženosti prema instituciji za druge vrste izloženosti kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(b) 

kao izloženosti prema trgovačkim društvima za druge vrste izloženosti nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani.

▼M8

3.  
Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskom društvu iz treće zemlje, prema kreditnoj instituciji iz treće zemlje i prema burzi iz treće zemlje tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.

▼B

4.  
Za potrebe stavka 3. Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti tretirati izloženosti prema subjektima iz stavka 3. kao izloženosti prema institucijama ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju prije 1. siječnja 2014. odobrila kao prihvatljivu za takav tretman.

Članak 108.

Korištenje tehnike smanjenja kreditnog rizika u okviru standardiziranog pristupa i IRB pristupa

1.  
Za izloženost na koju institucija primjenjuje standardizirani pristup iz poglavlja 2. ili IRB pristup iz poglavlja 3., a bez primjene vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151., pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) ili iznosa očekivanih gubitaka za potrebe izračuna iz članka 36. stavka 1. točke (d) i članka 62. točke (c) institucija se može koristiti tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 4.
2.  
Za izloženost na koju institucija primjenjuje IRB pristup uz korištenje vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. institucija se može koristiti tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 3.

▼M5

Članak 109.

Tretman sekuritizacijskih pozicija

Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za poziciju koju drže u sekuritizaciji u skladu s poglavljem 5.

▼B

Članak 110.

Tretman ispravka vrijednosti za kreditni rizik

1.  
Institucije koje primjenjuju standardizirani pristup tretiraju opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 62. točkom (c).
2.  
Institucije koje primjenjuju IRB pristup tretiraju opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 159., člankom 62. točkom (d) i člankom 36. stavkom 1. točkom (d).

Za potrebe ovog članka i poglavlja 2. i 3. opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik isključuju rezerve za opće bankovne rizike.

3.  

Institucije koje se koriste IRB pristupom, a primjenjuju standardizirani pristup na dio svojih izloženosti na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, određuju u skladu s člancima 148. i 150. dio općeg ispravka vrijednosti za kreditni rizik koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema standardiziranom pristupu i dio koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema IRB pristupu, i to na sljedeći način:

(a) 

ako je to primjenjivo, kada institucija uključena u konsolidaciju primjenjuje isključivo IRB pristup, opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik te institucije tretiraju se na način opisan u stavku 2.;

(b) 

ako je to primjenjivo, kada institucija uključena u konsolidaciju primjenjuje isključivo standardizirani pristup, opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik te institucije tretira se na način opisan u stavku 1.;

(c) 

ostatak ispravka vrijednosti za kreditni rizik tretira se na proporcionalnoj osnovi, u skladu s udjelom iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koji podliježe standardiziranom pristupu i koji podliježe IRB pristupu.

4.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način izračuna općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom za sljedeće:

(a) 

vrijednost izloženosti prema standardiziranom pristupu iz članka 111.;

(b) 

vrijednost izloženosti prema IRB pristupu iz članaka od 166. do 168.;

(c) 

tretman iznosa očekivanih gubitaka iz članka 159.;

(d) 

vrijednost izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za sekuritizacijsku poziciju iz članaka 246. i 266.;

(e) 

određivanje neispunjavanja obveza iz članka 178.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



POGLAVLJE 2.

Standardizirani pristup



Odjeljak 1.

Opća načela

Članak 111.

Vrijednost izloženosti

▼M7

1.  

Vrijednost izloženosti stavke imovine čini njezina računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110., dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) i ostalih smanjenja regulatornoga kapitala povezanih sa stavkom imovine. Vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. čini sljedeći postotak njezine nominalne vrijednosti nakon umanjenja za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m):

▼B

(a) 

100 % za stavke s visokim rizikom;

(b) 

50 % za stavke sa srednjim rizikom;

(c) 

20 % za stavke sa srednjim/niskim rizikom;

(d) 

0 % za stavke s niskim rizikom.

Izvanbilančne stavke iz druge rečenice prvog podstavka raspoređuju se u kategorije rizika kako je navedeno u Prilogu I.

Ako se institucija koristi složenom metodom financijskog kolaterala iz članka 223., vrijednost izloženosti vrijednosnih papira ili robe, prodanih, ponuđenih kao kolateral ili danih u zajam na temelju repo transakcije ili u okviru transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržnih kredita, povećava se za korektivni faktor primjeren za takve vrijednosne papire ili robu kao što je propisano člancima od 223. do 225.

2.  
Vrijednost izloženosti izvedenog instrumenta navedenog u Prilogu II. određuje se u skladu s poglavljem 6., poštujući učinke ugovora o obnovi i ostalih sporazuma o netiranju koji se uzimaju u obzir u svrhu tih metoda u skladu s poglavljem 6. Vrijednost izloženosti repo transakcije, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire ili maržnih kredita može se odrediti u skladu s poglavljem 6. ili poglavljem 4.
3.  
Ako se na izloženost primjenjuje materijalna kreditna zaštita, vrijednost izloženosti koja je primjenjiva na tu stavku može se izmijeniti u skladu s poglavljem 4.

Članak 112.

Kategorije izloženosti

Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:

(a) 

izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama;

(b) 

izloženosti prema područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi;

(c) 

izloženosti prema subjektima javnog sektora;

(d) 

izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama;

(e) 

izloženosti prema međunarodnim organizacijama;

(f) 

izloženosti prema institucijama;

(g) 

izloženosti prema trgovačkim društvima;

(h) 

izloženosti prema stanovništvu;

(i) 

izloženosti osigurane nekretninama;

(j) 

izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza;

(k) 

visokorizične izloženosti;

(l) 

izloženosti u obliku pokrivenih obveznica;

(m) 

stavke koje čine sekuritizacijske pozicije;

(n) 

izloženosti prema institucijama i trgovačkim društvima s kratkoročnom kreditnom procjenom;

(o) 

izloženosti u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja (CIU);

(p) 

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja;

(q) 

ostale stavke.

Članak 113.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.  
Za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ponderi rizika primjenjuju se na sve izloženosti, osim ako se odbijaju od regulatornog kapitala, u skladu s odredbama iz odjeljka 2. Primjena pondera rizika temelji se na kategoriji izloženosti u koju se raspoređuje izloženost i na njezinoj kreditnoj kvaliteti, u opsegu određenom odjeljkom 2. Kreditnu kvalitetu moguće je odrediti s obzirom na kreditnu procjenu vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika ili kreditnu procjenu agencija za kreditiranje izvoza, kao što je opisano u odjeljku 3.
2.  
U svrhu primjene pondera rizika, kao što je navedeno u stavku 1., vrijednost izloženosti množi se ponderom rizika navedenim ili utvrđenim u skladu s odjeljkom 2.
3.  
Ako se na izloženost primjenjuje kreditna zaštita, moguće je promijeniti ponder rizika primjenjiv na tu stavku u skladu s poglavljem 4.
4.  
Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za sekuritizirane izloženosti izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.
5.  
Izloženostima za koje izračun nije određen u odjeljku 2. dodjeljuje se ponder rizika od 100 %.
6.  

Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, institucija može uz prethodnu suglasnost nadležnih tijela odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti te institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino društvo kći, društvo kći njezinog matičnog društva ili društvo povezano odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ. Nadležna tijela su ovlaštena dati suglasnost ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

druga ugovorna strana je institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge za koje vrijede odgovarajući bonitetni zahtjevi;

(b) 

druga ugovorna strana je uključena u istu punu konsolidaciju kao i institucija;

(c) 

druga ugovorna strana podliježe istim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika kao i institucija;

(d) 

druga ugovorna strana ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i institucija;

(e) 

ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza druge ugovorne strane prema instituciji.

Ako institucija u skladu s ovim stavkom ima odobrenje da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.

7.  

Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, institucije mogu uz prethodno odobrenje nadležnih tijela ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti prema drugim ugovornim stranama s kojima je institucija ušla u institucionalni sustav zaštite koji je ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno. Nadležna tijela su ovlaštena dati odobrenje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

ispunjeni su zahtjevi iz točaka (a), (d) i (e) stavka 6.;

(b) 

uređenje osigurava da institucionalni sustav zaštite bude u mogućnosti dati potrebnu potporu u okviru preuzetih obveza iz sredstava koja su mu na raspolaganju;

(c) 

institucionalni sustav zaštite ima na raspolaganju prikladne i jedinstveno određene sustave za praćenje i klasifikaciju rizika koji omogućuju potpuni pregled situacije u vezi s rizikom svih pojedinih članova i institucionalnog sustava zaštite kao cjeline, kao i odgovarajuće mogućnosti utjecanja; ti sustavi na odgovarajući način prate izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. stavkom 1.;

(d) 

institucionalni sustav zaštite provodi svoju vlastitu ocjenu rizika, koja se priopćava pojedinim članovima;

(e) 

institucionalni sustav zaštite sastavlja i objavljuje, jednom godišnje, konsolidirani izvještaj koji obuhvaća bilancu, račun dobiti i gubitka, izvještaj o položaju i izvještaj o riziku s obzirom na institucionalni sustav zaštite kao cjelinu ili izvještaj koji obuhvaća agregiranu bilancu, agregirani račun dobiti i gubitka, izvještaj o položaju i izvještaj o riziku s obzirom na institucionalni sustav zaštite kao cjelinu;

(f) 

članovi institucionalnog sustava zaštite obvezni su svoju namjeru istupanja iz sustava institucionalne zaštite najaviti barem 24 mjeseca unaprijed;

(g) 

višestruko korištenje elemenata koji su prihvatljivi za izračun regulatornog kapitala (dalje u tekstu: „višestruko uključivanje”, engl. multiple gearing), kao i sva neprikladna stvaranja regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite, eliminiraju se;

(h) 

institucionalni sustav zaštite temelji se na širokom članstvu kreditnih institucija s pretežno homogenim poslovnim profilom;

(i) 

relevantna nadležna tijela u redovnim intervalima odobravaju i prate adekvatnost sustava navedenih u točkama (c) i (d).

Ako institucija u skladu s ovim stavkom odluči da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.



Odjeljak 2.

Ponderi rizika

Članak 114.

Izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama

1.  
Osim u slučajevima navedenim u stavcima od 2. do 7., izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje se ponder rizika 100 %.
2.  

Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.



Tablica 1.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

0  %

20  %

50  %

100  %

100  %

150  %

3.  
Izloženostima prema ESB-u dodjeljuje se ponder rizika 0 %.
4.  
Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama država članica nominiranima i s izvorima sredstava u domaćoj valuti te središnje države i središnje banke dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

▼M10 —————

▼B

7.  
Ako nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuje nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji dodijele ponder rizika koji je niži od pondera navedenog u stavcima 1. i 2. izloženostima prema svojoj središnjoj državi i središnjoj banci koje su nominirane i s izvorima sredstava u domaćoj valuti, institucije mogu ponderirati te izloženosti na isti način.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na izloženosti prema središnjoj državi ili središnjoj banci treće zemlje tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 115.

Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave

1.  
Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave ponderiraju se kao izloženosti prema institucijama, osim u slučaju da se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi kako je to navedeno u stavku 2. ili 4. ili da se na njih primjenjuje ponder rizika naveden u stavku 5. Povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. ne primjenjuje se.
2.  
Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju se kao izloženosti prema središnjoj državi u kojoj su osnovane ako ne postoji razlika u riziku između takvih izloženosti zato što područna (regionalna) ili lokalna samouprava ima ovlasti prikupljanja prihoda i ako postoji posebni institucionalni okvir koji smanjuje njezin rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza.

EBA vodi javno dostupnu bazu podataka svih jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave unutar Unije koje relevantna nadležna tijela tretiraju kao izloženosti prema njihovim središnjim državama.

3.  
Izloženosti prema crkvama ili vjerskim zajednicama tretiraju se kao izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave ako su crkve i vjerske zajednice u skladu s javnim pravom osnovane kao pravne osobe i ubiru poreze u skladu sa zakonodavstvom koje im daje to pravo. U tom se slučaju stavak 2. ne primjenjuje, a za potrebe članka 150. stavka 1. točke (a) ne isključuje se dopuštenje za primjenu standardiziranog pristupa.
4.  
Kad nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuju nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji tretiraju izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave kao izloženosti prema svojoj središnjoj državi i ne postoji razlika u riziku između takvih izloženosti zato što jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave imaju ovlasti prikupljanja prihoda te zbog posebnog institucionalnog okvira koji smanjuje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije mogu ponderirati izloženosti prema toj jedinici područne (regionalne) i lokalne samouprave na isti način.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

5.  
Izloženostima prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica koje nisu navedene u stavcima od 2. do 4., a nominirane su i s izvorima sredstava u domaćoj valuti te jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave dodjeljuje se ponder rizika 20 %.

Članak 116.

Izloženosti prema subjektima javnog sektora

1.  

Izloženostima prema subjektima javnog sektora za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se u skladu s tablicom 2. ponder rizika u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi u kojoj subjekt javnog sektora ima sjedište.



Tablica 2.

Stupanj kreditne kvalitete dodijeljen središnjoj državi

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

20  %

50  %

100  %

100  %

100  %

150  %

Ponder rizika za izloženosti prema subjektima javnog sektora koji imaju sjedište u državama čijoj središnjoj državi nije dodijeljen rejting jest 100 %.

2.  
Izloženosti prema subjektima javnog sektora za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a tretiraju se u skladu s člankom 120. Povlašteni tretman iz članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje se na te subjekte.
3.  
Za izloženosti prema subjektima javnog sektora s izvornim rokom dospijeća od tri mjeseca ili manje ponder rizika je 20 %.
4.  
U iznimnim se okolnostima izloženosti prema subjektima javnog sektora mogu tretirati kao izloženosti prema središnjoj državi, jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave na čijem su području nadležnosti ona osnovana ako prema mišljenju nadležnih tijela ne postoji razlika u riziku između spomenutih izloženosti zbog postojanja odgovarajućeg jamstva središnje države ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.
5.  
Kad nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuju nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji tretiraju izloženosti prema subjektima javnog sektora u skladu sa stavkom 1. ili 2., institucije mogu ponderirati izloženosti tim subjektima javnog sektora na isti način. U protivnom, institucije primjenjuju ponder rizika od 100 %.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 117.

Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama

1.  
Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama koje nisu navedene u stavku 2. tretiraju se na isti način kao izloženosti prema institucijama. Povlašteni tretman iz članka 119. stavka 2., članka 120. stavka 2. i članka 121. stavka 3. za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje se.

Međuamerička investicijska korporacija (engl. Inter-American Investment Corporation), Crnomorska trgovinska i razvojna banka (engl. Black Sea Trade and Development Bank), Srednjoamerička banka za gospodarsku integraciju (engl. Central American Bank for Economic Integration) i CAF – razvojna banka Latinske Amerike (engl. CAF-Development Bank of Latin America) smatraju se multilateralnim razvojnim bankama.

2.  

Izloženostima prema sljedećim multilateralnim razvojnim bankama dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

(a) 

Međunarodna banka za obnovu i razvoj (engl. International Bank for Reconstruction and Development);

(b) 

Međunarodna financijska korporacija (engl. International Finance Corporation);

(c) 

Međuamerička razvojna banka (engl. Inter-American Development Bank);

(d) 

Azijska razvojna banka (engl. Asian Development Bank);

(e) 

Afrička razvojna banka (engl. African Development Bank);

(f) 

Razvojna banka Vijeća Europe (engl. Council of Europe Development Bank);

(g) 

Nordijska investicijska banka (engl. Nordic Investment Bank);

(h) 

Karipska razvojna banka (engl. Caribbean Development Bank);

(i) 

Europska banka za obnovu i razvoj (engl. European Bank for Reconstruction and Development);

(j) 

Europska investicijska banka (engl. European Investment Bank);

(k) 

Europski investicijski fond (engl. European Investment Fund);

(l) 

Multilateralna agencija za osiguravanje ulaganja (engl. Multilateral Investment Guarantee Agency);

(m) 

Međunarodna financijska pomoć za imunizaciju (engl. International Finance Facility for Immunisation);

(n) 

Islamska razvojna banka (engl. Islamic Development Bank);

▼M8

(o) 

Međunarodno udruženje za razvoj;

(p) 

Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu.

Komisija je ovlaštena za izmjenu ove Uredbe donošenjem delegiranih akata u skladu s člankom 462. kojima se mijenja, u skladu s međunarodnim standardima, popis multilateralnih razvojnih banaka iz prvog podstavka.

▼B

3.  
Ponder rizika od 20 % dodjeljuje se dijelu neuplaćenog upisanog kapitala u Europski investicijski fond.

Članak 118.

Izloženosti prema međunarodnim organizacijama

Izloženostima prema sljedećim međunarodnim organizacijama dodjeljuje se ponder rizika 0 %:

▼M8

(a) 

Europska unija i Europska zajednica za atomsku energiju;

▼B

(b) 

Međunarodni monetarni fond (engl. International Monetary Fund);

(c) 

Banka za međunarodne namire (engl. Bank for International Settlements);

(d) 

Europski instrument za financijsku stabilnost (engl. European Financial Stability Facility);

(e) 

Europski mehanizam za stabilnost (engl. European Stability Mechanism);

(f) 

međunarodna financijska institucija koju su osnovale dvije države članice ili više njih, a kojoj je cilj osigurati financiranje i pružiti financijsku pomoć svojim članicama koje se nalaze u ozbiljnim financijskim poteškoćama ili im takve poteškoće prijete.

Članak 119.

Izloženosti prema institucijama

1.  
Izloženosti prema institucijama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a ponderiraju se u skladu s člankom 120. Izloženosti prema institucijama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a ponderiraju se u skladu s člankom 121.
2.  
Izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći koje su nominirane i s izvorima u nacionalnoj valuti dužnika dodjeljuje se ponder rizika koji je za jednu kategoriju manje povoljan nego povlašteni ponder rizika iz članka 114. stavaka od 4. do 7., koji je dodijeljen izloženostima središnjoj državi u kojoj institucija ima sjedište.
3.  
Izloženostima čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći koje su nominirane i s izvorima sredstava u nacionalnoj valuti dužnika ne smije se dodijeliti ponder rizika manji od 20 %.
4.  

Izloženost prema instituciji u obliku minimalnih pričuva koje institucija održava u skladu sa zahtjevima ESB-a ili središnje banke države članice može se ponderirati kao izloženost prema središnjoj banci te države članice ako se:

(a) 

pričuve drže u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama ( 21 ) ili u skladu s nacionalnim zahtjevima koji su istovjetni toj Uredbi u svim značajnim aspektima;

(b) 

pričuve, u slučaju stečaja ili insolventnosti institucije kod koje se drže, pravodobno i u cijelosti vrate instituciji i nisu na raspolaganju za pokriće drugih obveza institucije.

▼M9

5.  

Izloženosti prema financijskim institucijama koja imaju odobrenje za rad i pod nadzorom su nadležnih tijela te podliježu bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, tretiraju se kao izloženosti prema institucijama.

Za potrebe ovog stavka bonitetni zahtjevi utvrđeni u Uredbi (EU) 2019/2033 u smislu robusnosti smatraju se usporedivima s onima koji se primjenjuju na institucije.

▼B

Članak 120.

Izloženosti prema institucijama kojima je dodijeljen rejting

1.  

Izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća duži od tri mjeseca i za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 3. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.



Tablica 3.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

20  %

50  %

50  %

100  %

100  %

150  %

2.  

Izloženostima prema instituciji čiji je preostali rok do dospijeća kraći od tri mjeseca i za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 4. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.



Tablica 4.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

20  %

20  %

20  %

50  %

50  %

150  %

3.  

Odnos između tretmana kratkoročne kreditne procjene iz članka 131. i općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2. je sljedeći:

(a) 

Ako ne postoji procjena kratkoročne izloženosti, opći povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz stavka 2. primjenjuje se na sve izloženosti prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća kraći od tri mjeseca;

(b) 

Ako postoji kratkoročna procjena i ako takva procjena određuje primjenu povoljnijeg ili jednakog pondera rizika kao i primjenu općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2., tada se kratkoročna procjena primjenjuje samo za tu navedenu izloženost. Za ostale kratkoročne izloženosti primjenjuje se opći povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz stavka 2.;

(c) 

Ako postoji kratkoročna procjena i ako takva procjena određuje primjenu manje povoljnog pondera rizika od onog koji bi se dobio primjenom općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2., tada se opći povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje te se svim kratkoročnim potraživanjima kojima nije dodijeljen rejting dodjeljuje isti ponder rizika koji se primjenjuje za tu kratkoročnu procjenu.

Članak 121.

Izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting

1.  

Izloženostima prema institucijama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi u kojoj institucija ima sjedište, u skladu s tablicom 5.



Tablica 5.

Stupanj kreditne kvalitete dodijeljen središnjoj državi

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika izloženosti

20  %

50  %

100  %

100  %

100  %

150  %

2.  
Za izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting, a koje imaju sjedište u državama čijoj središnjoj državi nije dodijeljen rejting, ponder rizika je 100 %.
3.  
Za izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting, a čiji je izvorni efektivni rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, ponder rizika je 20 %.
4.  
Bez obzira na stavke 2. i 3., za izloženosti s osnove financiranja trgovine iz točke (b) drugog podstavka članka 162. stavka 3. prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting, ponder rizika je 50 %, a kada je preostali rok do dospijeća tih izloženosti s osnove financiranja trgovine tri mjeseca ili kraći, ponder rizika je 20 %.

Članak 122.

Izloženosti prema trgovačkim društvima

1.  

Izloženostima za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 6. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.



Tablica 6.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

20  %

50  %

100  %

100  %

150  %

150  %

2.  
Izloženostima za koje ne postoji kreditna procjena dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ili ponder rizika koji se dodjeljuje izloženostima prema središnjoj državi u kojoj društvo ima sjedište, ovisno o tome koji je ponder veći.

Članak 123.

Izloženosti prema stanovništvu

Izloženostima koje ispunjavaju sljedeće kriterije dodjeljuje se ponder rizika od 75 %:

(a) 

izloženost je ili prema fizičkoj osobi ili više njih ili prema malom ili srednjem poduzetniku (MSP);

(b) 

izloženost je jedna od značajnog broja izloženosti sa sličnim karakteristikama, tako da se rizici povezani s takvim kreditiranjem značajno smanjuju;

(c) 

ukupni iznos koji dužnik ili grupa povezanih osoba duguje instituciji i njezinim matičnim društvima i njihovim društvima kćerima, uključujući sve izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza, a isključujući izloženosti koje su u cijelosti i potpuno osigurane kolateralom u obliku stambene nekretnine i koje su raspoređene u kategoriju izloženosti utvrđenu u točki i. članka 112., ne smije prema saznanju institucije prijeći 1 milijun eura. Institucija mora poduzeti razumne mjere da bi došla do takvih saznanja.

Vrijednosni papiri ne mogu se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.

Izloženosti koje ne zadovoljavaju kriterije iz točaka od (a) do (c) prvog podstavka ne smiju se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.

Sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma može se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.

▼M8

Izloženostima zbog kredita koje je kreditna institucija odobrila umirovljenicima ili zaposlenima na neodređeno vrijeme uz bezuvjetan prijenos dijela mirovine ili plaće dužnika toj kreditnoj instituciji dodjeljuje se ponder rizika od 35 % pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

kako bi otplatio kredit, dužnik bezuvjetno ovlašćuje mirovinski fond ili poslodavca da provodi izravna plaćanja kreditnoj instituciji oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za kredit od dužnikove mjesečne mirovine ili plaće;

(b) 

rizici od smrti, radne nesposobnosti, nezaposlenosti ili smanjenja neto mjesečne mirovine ili plaće dužnika primjereno su pokriveni policom osiguranja koju je dužnik sklopio u korist kreditne institucije;

(c) 

mjesečna plaćanja koja dužnik mora provesti za sve kredite koji ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) zajedno ne prelaze 20 % dužnikove neto mjesečne mirovine ili plaće;

(d) 

najdulji izvorni rok dospijeća kredita jednak je ili kraći od deset godina.

▼M8

Članak 124.

Izloženosti osigurane nekretninama

1.  
Izloženosti ili bilo kojem dijelu izloženosti koji je u cijelosti osiguran hipotekom na nekretnini dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 125. ili 126., osim za dio izloženosti koji je raspoređen u drugu kategoriju izloženosti. Dijelu izloženosti koji prelazi hipotekarnu vrijednost nekretnine dodjeljuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane izloženosti te druge ugovorne strane.

Dio izloženosti koji se tretira kao u cijelosti osiguran nekretninom ne može biti veći od založenog iznosa tržišne vrijednosti ili, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, od hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine.

1.a.  
Države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu stavka 2. To je tijelo nadležno tijelo ili imenovano tijelo.

Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat primjereno obaviještena o namjeri nadležnog tijela o upotrebi ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 2.

Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog tijela i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje bi mogle biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Tom suradnjom želi se izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog tijela i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU.

2.  

Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i drugih relevantnih pokazatelja, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a ovog članka redovito, a najmanje jedanput godišnje, ocjenjuje jesu li ponder rizika od 35 % za izloženosti jednog ili više segmenata nekretnina osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama iz članka 125. koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela i ponder rizika od 50 % za izloženosti osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama iz članka 126. koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela odgovarajući, uzimajući u obzir:

(a) 

ostvarene gubitke po izloženostima osiguranima nekretninama;

(b) 

buduća kretanja na tržištima nekretnina.

Ako na temelju ocjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. ovog članka zaključi da ponderi rizika iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2. ne odražavaju na primjereni način stvarne rizike u vezi s jednim ili više segmenata nekretnina za izloženosti koje su u cijelosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela, i ako smatra da bi neprimjerenost pondera rizika mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može povećati pondere rizika koji se odnose na te izloženosti u okviru rasponâ iz četvrtog podstavka ovog stavka ili nametnuti strože kriterije od onih iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2.

Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a ovog članka obavješćuje EBA-u i ESRB o svim prilagodbama pondera rizika i primijenjenim kriterijima na temelju ovog stavka. U roku od jednog mjeseca od primitka te obavijesti EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici. EBA i ESRB objavljuju pondere rizika i kriterije za izloženosti iz članaka 125. i 126. i članka 199. stavka 1. točke (a) kako ih provodi relevantno tijelo.

Za potrebe drugog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. može odrediti pondere rizika unutar sljedećih raspona:

(a) 

od 35 % do 150 % za izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama;

(b) 

50 % do 150 % za izloženosti osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama.

3.  
Ako tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. odredi više pondere rizika ili strože kriterije na temelju stavka 2. drugog podstavka, institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da ih primijene.
4.  
EBA, u bliskoj suradnji s ESRB-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju strogi kriteriji za procjenu hipotekarne vrijednosti iz stavka 1. i vrste faktora koje treba uzeti u obzir u procjeni primjerenosti pondera rizika iz stavka 2. prvog podstavka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.  

ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 1.a. ovog članka o sljedećem:

(a) 

faktorima koji bi mogli „negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost” iz stavka 2. drugog podstavka; i

(b) 

referentnim mjerilima koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. uzima u obzir pri određivanju viših pondera rizika.

6.  
The institutions of a Member State shall apply the risk weights and criteria that have been determined by the authorities of another Member State in accordance with paragraph 2 to all their corresponding exposures secured by mortgages on residential property or commercial immovable property located in one or more parts of that Member State.

▼B

Članak 125.

Izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama

1.  

Osim ako su nadležna tijela u skladu s člankom 124. stavkom 2. odlučila drukčije, izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama tretiraju se na sljedeći način:

(a) 

izloženostima ili bilo kojem dijelu izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima stambenim nekretninama u kojima stanuje ili će stanovati odnosno koje iznajmljuje ili će iznajmljivati vlasnik ili stvarni korisnik u slučaju osobnih investicijskih društava, dodjeljuje se ponder rizika od 35 %;

(b) 

izloženostima prema najmoprimcima po ugovoru o najmu stambenih nekretnina gdje je institucija najmodavac, a najmoprimac ima mogućnost kupnje, dodjeljuje se ponder rizika od 35 % pod uvjetom da je izloženost institucije u cijelosti i potpuno osigurana njezinim vlasništvom nad nekretninom.

2.  

Institucije smatraju izloženost ili bilo koji dio izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima za potrebe stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

vrijednost nekretnine ne smije značajno ovisiti o kreditnoj sposobnosti dužnika. Institucije mogu pri određivanju značajnosti ovisnosti isključiti situacije gdje isključivo makroekonomski čimbenici utječu i na vrijednost nekretnina i na ispunjavanje obveza dužnika;

(b) 

rizik dužnika ne smije značajno ovisiti o prinosu po odnosnoj imovini ili projektu, već o sposobnosti dužnika da podmiruje obvezu iz drugih izvora sredstava. Otplata duga stoga ne smije značajno ovisiti o novčanom toku koji generira odnosna nekretnina koja služi kao kolateral. Institucije za te druge izvore kao dio svoje kreditne politike određuju maksimalne omjere kredita u odnosu na dohodak te kod odobravanja kredita prikupljaju odgovarajuće dokaze o relevantnom dohotku;

(c) 

ispunjeni su zahtjevi iz članka 208. te pravila vrednovanja iz članka 229. stavka 1.;

(d) 

osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., dio izloženosti kojoj se dodjeljuje ponder rizika 35 % ne prelazi 80 % tržišne vrijednosti odnosne nekretnine ili 80 % hipotekarne vrijednosti odnosne nekretnine u onim državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti.

3.  

Institucije mogu odstupiti od uvjeta iz točke (b) stavka 2. za izloženosti koje su u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama koje se nalaze na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze sljedeća ograničenja:

(a) 

gubici na temelju izloženosti osiguranih stambenim nekretninama do 80 % tržišne vrijednosti ili 80 % hipotekarne vrijednosti, osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., ni u jednoj godini ne prelaze 0,3 % nepodmirenih izloženosti osiguranih stambenim nekretninama;

(b) 

ukupni gubici na temelju izloženosti osiguranih stambenim nekretninama ni u jednoj godini ne prelaze 0,5 % nepodmirenih izloženosti osiguranih stambenim nekretninama.

4.  
Ako bilo koji od limita iz stavka 3. u određenoj godini nije ispunjen, prestaje pravo na primjenu stavka 3. te se primjenjuju uvjeti iz točke (b) stavka 2. dok se ne udovolji uvjetima iz stavka 3. tijekom jedne od sljedećih godina.

Članak 126.

Izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama

1.  

Osim ako su nadležna tijela u skladu s člankom 124. stavkom 2. odlučila drukčije, izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama tretiraju se na sljedeći način:

(a) 

izloženostima ili bilo kojem dijelu izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima uredima ili drugim poslovnim prostorima može se dodijeliti ponder rizika od 50 %;

(b) 

izloženostima povezanima s ugovorom o najmu nekretnina koje se odnose na urede ili druge poslovne prostore u kojima je institucija najmodavac, a najmoprimac ima mogućnost kupnje, može se dodijeliti ponder rizika od 50 % pod uvjetom da je izloženost institucije u cijelosti i potpuno osigurana njezinim vlasništvom nad nekretninom.

2.  

Institucije smatraju izloženost ili bilo koji dio izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima za potrebe stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

vrijednost nekretnine ne smije značajno ovisiti o kreditnoj sposobnosti dužnika. Institucije mogu pri određivanju značajnosti ovisnosti isključiti situacije gdje isključivo makroekonomski čimbenici utječu i na vrijednost nekretnina i na ispunjavanje obveza dužnika;

(b) 

rizik dužnika ne smije značajno ovisiti o prinosu po odnosnoj imovini ili projektu, već o sposobnosti dužnika da otplaćuje dug iz drugih izvora. Otplata duga stoga ne smije značajno ovisiti o novčanom toku koji generira odnosna nekretnina koja služi kao kolateral;

(c) 

ispunjeni su zahtjevi iz članka 208. te pravila vrednovanja iz članka 229. stavka 1.;

(d) 

osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., ponder rizika 50 % dodjeljuje se dijelu izloženosti koji ne prelazi 50 % tržišne vrijednosti nekretnine ili, u onim državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, 60 % hipotekarne vrijednosti te nekretnine.

3.  

Institucije mogu odstupiti od uvjeta iz točke (b) stavka 2. za izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište poslovnih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze sljedeće limite:

(a) 

gubici na temelju izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama do 50 % tržišne vrijednosti ili 60 % hipotekarne vrijednosti, osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., ne prelaze 0,3 % nepodmirenih izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama;

(b) 

ukupni gubici na temelju izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama ne prelaze 0,5 % nepodmirenih izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama.

4.  
Ako bilo koji od limita iz stavka 3. u određenoj godini nije ispunjen, prestaje pravo na primjenu stavka 3. te se primjenjuju uvjeti iz točke (b) stavka 2. dok se ne udovolji uvjetima iz stavka 3. tijekom jedne od sljedećih godina.

Članak 127.

Izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza

▼M7

1.  

Neosiguranom dijelu bilo koje stavke kada je dužnik u skladu s člankom 178. u statusu neispunjavanja obveza ili, u slučaju izloženosti prema stanovništvu, neosiguranom dijelu bilo kojeg kreditnog proizvoda u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178., dodjeljuje se sljedeći ponder rizika:

(a) 

150 % kada je zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni;

(b) 

100 % kada zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) nije manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni.

▼B

2.  
Za potrebe određivanja osiguranog dijela dospjele obveze, priznatim kolateralom i jamstvima smatraju se oni koji su priznati u svrhe smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 4.
3.  
Vrijednostima izloženosti koje su preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, a koje su u skladu s člankom 125. u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama, dodjeljuje se ponder rizika 100 % ako u skladu s člankom 178. imaju status neispunjavanja obveza.
4.  
Vrijednostima izloženosti koje su preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, a koje su u skladu s člankom 126. u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama, dodjeljuje se ponder rizika 100 % ako u skladu s člankom 178. imaju status neispunjavanja obveza.

Članak 128.

Visokorizične stavke

▼M8

1.  
Institucije dodjeljuju ponder rizika 150 % izloženostima koje su izuzetno visokorizične.
2.  

Za potrebe ovog članka institucije tretiraju sve navedene izloženosti kao izuzetno visokorizične:

(a) 

ulaganja u društva rizičnog kapitala, osim kada se s takvim ulaganjima postupa u skladu s člankom 132.;

(b) 

vlasnička ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, osim kada se s takvim ulaganjima postupa u skladu s člankpm 132.;

(c) 

špekulativno financiranje nekretnina.

▼B

3.  

Pri procjeni jesu li izloženosti koje nisu navedene u stavku 2. visokorizične, institucije uzimaju u obzir sljedeće karakteristike rizika:

(a) 

postoji visok rizik od gubitka kao posljedica nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika;

(b) 

nije moguće na odgovarajući način ocijeniti može li se izloženost svrstati u točku (a).

EBA je dužna objaviti smjernice kojima se pobliže određuju vrste izloženosti koje su visokorizične i u kojim okolnostima.

Te smjernice donose se u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 129.

Izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

1.  

Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5., obveznice iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ (pokrivene obveznice) moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavku 7. i biti osigurane bilo kojom sljedećom priznatom imovinom:

(a) 

izloženostima prema središnjim državama, središnjim bankama ESSB-a, subjektima javnog sektora, jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave u Uniji ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima;

(b) 

izloženostima prema središnjim državama trećih zemalja, središnjim bankama trećih zemalja, multilateralnim razvojnim bankama, međunarodnim organizacijama koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, te izloženostima prema subjektima javnog sektora i jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave trećih zemalja, ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, kojima se u skladu s člankom 115. stavcima 1. i 2. ili člankom 116. stavcima 1., 2. ili 4. dodjeljuje ponder rizika kao za izloženosti prema institucijama ili središnjim državama i središnjim bankama i koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete, ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, te izloženostima u smislu ove točke koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete, pod uvjetom da ne prelaze 20 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucija izdavatelja;

(c) 

izloženostima prema institucijama koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete. Ukupna izloženost ove vrste ne smije prelaziti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavatelja. Izloženosti prema institucijama iz Unije s dospijećem 100 dana ili kraćim ne pripadaju 1. stupnju kreditne kvalitete, nego te institucije moraju u skladu s ovim poglavljem ispuniti minimalno uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete;

(d) 

kreditima koji su osigurani:

i. 

stambenim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 80 % vrijednosti založenih nekretnina; ili

ii. 

nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti uređeni zakonima države članice čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih stambenim nekretninama. Ako se takve nadređene tranše koriste kao kolateral, posebnim javnim nadzorom za zaštitu imatelja obveznica u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ osigurava se da se imovina koja se odnosi na takve tranše, u bilo kojem trenutku dok je uključena u skup za pokriće, sastoji od najmanje 90 % tereta na stambenim nekretninama, zajedno s prethodno upisanim teretima na stambenim nekretninama, ne prelazi najmanji od sljedećih iznosa: iznos glavnice nadređene tranše, iznos glavnice na koju je upisan teret ili 80 % vrijednosti založenih nekretnina, da te tranše u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete i da ne premašuju 10 % nominalnog iznosa nepodmirene vrijednosti izdanja;

(e) 

stambenim kreditima za koje u cijelosti jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201. koji u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za najmanje 2. stupanj kreditne kvalitete, ako dio svakog kredita koji se upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva iz ovog stavka za osiguranje pokrivene obveznice ne prelazi više od 80 % vrijednosti odgovarajuće stambene nekretnine koja se nalazi u Francuskoj i ako je omjer kredita u odnosu na dohodak najviše 33 % u trenutku odobrenja kredita. U trenutku odobrenja kredita na stambenoj nekretnini ne smiju postojati prethodno upisani tereti, a za kredite odobrene od 1. siječnja 2014. dužnik se ugovorom obvezuje da neće upisivati takve terete bez pristanka kreditne institucije koja je odobrila kredit. Omjer kredita u odnosu na dohodak jest dio bruto dohotka dužnika kojim plaća kredit, uključujući kamate. Pružatelj zaštite je financijska institucija koja ima odobrenje za rad i pod nadzorom je nadležnih tijela te podliježe bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, odnosno institucija ili društvo za osiguranje. Pružatelj zaštite osniva zajednički fond osiguranja ili ekvivalentnu zaštitu za društva za osiguranje kako bi apsorbirao gubitke od kreditnog rizika, a njegovu kalibraciju periodično provjeravaju nadležna tijela. I kreditna institucija i pružatelj zaštite obavljaju procjenu kreditne sposobnosti dužnika;

(f) 

kreditima koji su osigurani:

i. 

poslovnim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini i 60 % vrijednosti založenih nekretnina; ili

ii. 

nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti uređeni zakonima države članice čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama. Ako se takve nadređene tranše koriste kao kolateral, posebnim javnim nadzorom za zaštitu imatelja obveznica u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ osigurava se da se imovina koja se odnosi na takve tranše, u bilo kojem trenutku dok je uključena u skup za pokriće, sastoji od najmanje 90 % tereta na poslovnim nekretninama, zajedno s prethodno upisanim teretima na poslovnim nekretninama, ne prelazi najmanji od sljedećih iznosa: iznos glavnice nadređene tranše, iznos glavnice na koju je upisan teret ili 60 % vrijednosti založenih nekretnina, da te tranše u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete i da ne premašuju 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveznica.

Krediti osigurani poslovnim nekretninama prihvatljivi su ako je omjer vrijednosti kredita i založene nekretnine od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako je ukupna vrijednost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanja imatelja obveznica ispunjavaju zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz poglavlja 4. Potraživanja imatelja obveznica imaju prvenstvo u redoslijedu naplate pred ostalim zahtjevima za kolateralom;

(g) 

kreditima koji su osigurani teretima na brodovima u iznosu najviše do visine razlike između 60 % vrijednosti založenog broda i vrijednosti prethodno upisanih tereta na brod.

Za potrebe točke (c), točke (d) podtočke ii. i točke (f) podtočke ii. prvog podstavka izloženosti nastale prijenosom ili upravljanjem dužnikovim plaćanjima ili prihodom na temelju unovčenja kredita osiguranog nekretninama nadređenih tranši ili dužničkih vrijednosnih papira nisu obuhvaćene u izračun ograničenja iz ovih točaka.

Nakon savjetovanja s EBA-om nadležna tijela mogu djelomično odustati od primjene točke (c) prvog podstavka i dopustiti 2. stupanj kreditne kvalitete za najviše 10 % ukupne izloženosti nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavatelja, pod uvjetom da su značajni problemi s koncentracijom u tim državama članicama dokumentirani zbog zahtjeva za primjenu 1. stupnja kreditne kvalitete iz te točke.

2.  
Situacije opisane u točkama od (a) do (f) stavka 1. uključuju kolaterale koji su namijenjeni isključivo zaštiti imatelja obveznica od gubitaka u skladu s važećim zakonima.
3.  
Za nekretnine kojima su osigurane pokrivene obveznice institucije moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 208. i pravila vrednovanja iz članka 229. stavka 1.
4.  

Pokrivenim obveznicama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 6.a koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.



Tablica 6.a

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

10  %

20  %

20  %

50  %

50  %

100  %

5.  

Pokrivenim obveznicama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika na temelju pondera rizika dodijeljenog nadređenim neosiguranim izloženostima prema instituciji koja ih izdaje. Primjenjuje se sljedeća veza između pondera rizika:

(a) 

ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika 20 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika 10 %;

(b) 

ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika 50 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika 20 %;

(c) 

ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika 100 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika 50 %;

(d) 

ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika 150 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika 100 %.

6.  
Pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ne podliježu zahtjevima iz stavaka 1. i 3. Na njih se do dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.
7.  

Na izloženosti u obliku pokrivenih obveznica može se primijeniti povlašteni tretman pod uvjetom da institucija koja ulaže u pokrivene obveznice može nadležnim tijelima dokazati:

(a) 

da prima informacije o portfelju najmanje o:

i. 

vrijednosti skupa za pokriće i nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

ii. 

geografskoj distribuciji i vrsti imovine koja služi kao pokriće, visini kredita, riziku kamatnih stopa i valutnom riziku;

iii. 

ročnoj strukturi imovine koja služi kao pokriće i pokrivenih obveznica; i

iv. 

postotku kredita koji su dospjeli više od 90 dana;

(b) 

izdavatelj stavlja informacije iz točke (a) na raspolaganje instituciji najmanje polugodišnje.

Članak 130.

Stavke koje predstavljaju sekuritizacijske pozicije

Iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijske pozicije određuje se u skladu s poglavljem 5.

Članak 131.

Izloženosti prema institucijama i društvima s kratkoročnom kreditnom procjenom

Izloženostima prema institucijama i društvima za koje postoji kratkoročna kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 7. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.



Tablica 7.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

20  %

50  %

100  %

150  %

150  %

150  %

▼M8

Članak 132.

Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima

1.  
Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za izloženosti CIU-a, izračunanog u skladu s pristupima iz stavka 2. prvog podstavka, s postotkom udjela ili dionica koji drže te institucije.
2.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. ovog članka, institucije mogu primjenjivati pristup odnosnih izloženosti u skladu s člankom 132.a stavkom 1. ili pristup koji se temelji na mandatu u skladu s člankom 132.a stavkom 2.

U skladu s člankom 132.b stavkom 2. institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti ili pristup koji se temelji na mandatu dodjeljuju ponder rizika 1 250  % („zamjenski pristup”) svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u.

Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog stavka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa.

3.  

Institucije mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

CIU je jedno od sljedećeg:

i. 

subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), uređen Direktivom 2009/65/EZ;

ii. 

alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a registriran u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU;

iii. 

alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 2011/61/EU;

iv. 

alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 37. Direktive 2011/61/EU;

v. 

alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a i kojim se trguje u skladu s člankom 42. Direktive 2011/61/EU;

vi. 

alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim se ne trguje u Uniji i kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a s poslovnim nastanom u trećoj zemlji i koji je obuhvaćen delegiranim aktom navedenim u članku 67. stavku 6. Direktive 2011/61/EU;

(b) 

prospekt CIU-a ili ekvivalentni dokument uključuje:

i. 

kategorije imovine u koje je CIU ovlašten ulagati;

ii. 

ako se primjenjuju investicijski limiti, relativni limiti i metodologiju njihova izračuna;

(c) 

izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji u skladu je sa sljedećim zahtjevima:

i. 

o izloženostima CIU-a izvješćuje se najmanje onoliko često koliko i o izloženostima institucije;

ii. 

razina detalja financijskih informacija dovoljna je kako bi institucija mogla izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s pristupom koji je odabrala;

iii. 

ako institucija primjenjuje pristup odnosnih izloženosti, informacije o odnosnim izloženostima provjerava neovisna treća strana.

Odstupajući od ovog stavka prvog podstavka točke (a), multilateralne i bilateralne razvojne banke i druge institucije koje zajednički ulažu u CIU s multilateralnim ili bilateralnim razvojnim bankama mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti tog CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz ovog stavka prvog podstavka točaka (b) i (c) te da su politikom ulaganja CIU-a vrste imovine u koje CIU može ulagati limitirane na imovinu kojom se promiče održivi razvoj u zemljama u razvoju.

Institucije obavješćuju svoje nadležno tijelo o CIU-ovima na koje primjenjuju tretman naveden u drugom podstavku.

Odstupajući od prvog podstavka točke (c) podtočke i., ako institucija odredi iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-ovih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu, izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji može se ograničiti na politiku ulaganja CIU-a i sve njezine izmjene te se može provesti samo kada institucija izvrši prvo ulaganje u izloženost prema CIU-u i kada dođe do izmjene politike ulaganja CIU-a.

4.  

Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

treća je strana jedan od sljedećih:

i. 

depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;

ii. 

za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni podtočkom i. ove točke, društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo ispunjava uvjet iz stavka 3. točke (a);

(b) 

treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz članka 132.a stavaka 1., 2. ili 3., ovisno o slučaju;

(c) 

vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće strane.

Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna.

Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu.

5.  
Ako institucija primjenjuje pristupe iz članka 132.a u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a („prva razina CIU-a”) te ako su sve odnosne izloženosti prve razine CIU-a izloženost u obliku udjela ili dionica u drugom CIU-u („druga razina CIU-a”), iznos izloženosti ponderiran rizikom druge razine izloženosti CIU-a može se izračunati primjenom bilo kojeg od triju pristupa opisanih u stavku 2. ovog članka. Institucija može primjenjivati pristup odnosnih izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izloženosti CIU-ova na trećoj razini i na svakoj sljedećoj razini samo ako je primjenjivala taj pristup za izračun na prethodnoj razini. U bilo kojem drugom scenariju primjenjuje zamjenski pristup.
6.  
Gornja granica iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a izračunanog u skladu s pristupom odnosnih izloženosti i pristupom koji se temelji na mandatu određuje se na razini iznosa ponderiranog rizikom izloženosti tog CIU-a izračunanog u skladu sa zamjenskim pristupom.
7.  
Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu s člankom 132.a stavkom 1. mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111. s ponderom rizika (

image

) izračunanim u skladu s formulom iz članka 132.c ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) 

institucije mjere vrijednost svojih udjela ili dionica u CIU-u po povijesnom trošku, a vrijednost odnosne imovine CIU-a mjere po fer vrijednosti ako primjenjuju pristup odnosnih izloženosti;

(b) 

promjena u tržišnoj vrijednosti udjela ili dionica za koje institucije mjere vrijednost po povijesnom trošku ne mijenja ni iznos regulatornog kapitala tih institucija ni vrijednost izloženosti povezane s tim udjelima.

▼B

Članak 132.a

▼M8

Pristupi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova

1.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a na temelju tih izloženosti izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.
2.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a za primjenu pristupa odnosnih izloženosti mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s limitima utvrđenima politikom ulaganja CIU-a i relevantnim pravom.

Institucije provode izračune iz prvog podstavka pod pretpostavkom da CIU najprije ulaže u izloženosti, u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju njegove politike ulaganja ili relevantnog prava, koje imaju najveće kapitalne zahtjeve pa zatim i dalje nastavlja ulagati u izloženosti padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveći ukupni limit izloženosti te da CIU primjenjuje financijsku polugu u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnog prava, prema potrebi.

Institucije provode izračune iz prvog podstavka u skladu s metodama iz ovog poglavlja, poglavlja 5. i poglavlja 6. odjeljka 3., 4. ili 5. ove glave.

3.  
Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ovog članka mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti po izvedenicama tog CIU-a izračunati kao iznos jednak 50 % kapitalnog zahtjeva za te izloženosti po izvedenicama kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

4.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje kako institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom iz stavka 2. ako nije dostupan jedan ili više ulaznih podataka potrebnih za taj izračun.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. to 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 132.b

Isključenja iz pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova

1.  
Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. mogu isključiti instrumente redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala, dopunskoga kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koje drži CIU i koje institucije odbijaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. odnosno člancima 56., 66. i 72.e.
2.  
Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. mogu isključiti izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima iz članka 150. stavka 1. točaka (g) i (h) te umjesto toga na te izloženosti primijeniti tretman iz članka 133.

Članak 132.c

Tretman izvanbilančnih izloženosti prema CIU-ovima

1.  

Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izvanbilančne stavke s mogućnošću njihove konverzije u izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111., sa sljedećim ponderom rizika:

(a) 

za sve izloženosti za koje institucije upotrebljavaju jedan od pristupa iz članka 132.a:

image

pri čemu je:

image

=

ponder rizika

i

=

indeks koji označuje CIU:

RWAEi

=

iznos izračunan u skladu s člankom 132.a za CIUi;

image

=

vrijednost izloženosti CIU-ai;

Ai

=

računovodstvena vrijednost imovine CIU-ai; i

Eqi

=

računovodstvena vrijednost vlasničkih instrumenata CIU-ai.

(b) 
za sve ostale izloženosti,

image

.
2.  
Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti zajamčene minimalne vrijednosti koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovog članka kao diskontiranu sadašnju vrijednost zajamčenog iznosa primjenom diskontnog faktora koji ne uključuje rizik statusa neispunjavanja obveza. Institucije mogu umanjiti vrijednost izloženosti zajamčene minimalne vrijednosti za bilo koje gubitke koji su priznati u odnosu na zajamčenu minimalnu vrijednost u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom.

Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti koje ispunjavaju sve uvjete iz ovog članka stavka 3. množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti konverzijskim faktorom od 20 % i ponderom rizika izvedenim na temelju članka 132. ili 152.

3.  

Institucije utvrđuju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti u skladu sa stavkom 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

izvanbilančna izloženost institucije jest zajamčena minimalna vrijednost za ulaganje u udjele ili dionice jednog ili više CIU-a u skladu s kojim je institucija obvezna platiti u okviru zajamčene minimalne vrijednosti samo ako je tržišna vrijednost odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a niža od unaprijed određenog praga u određenom trenutku ili više njih, kako je utvrđeno u ugovoru;

(b) 

CIU je bilo koji od sljedećih:

i. 

UCITS kako je definiran u Direktivi 2009/65/EZ; ili

ii. 

alternativni investicijski fond kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU koji ulaže isključivo u prenosive vrijednosne papire ili drugu likvidnu financijsku imovinu iz članka 50. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ, ako mandat alternativnog investicijskog fonda ne dopušta višu financijsku polugu od one koja je dopuštena u skladu s člankom 51. stavkom 3. Direktive 2009/65/EZ;

(c) 

sadašnja tržišna vrijednost odnosnih izloženosti CIU-a na kojima se temelji zajamčena minimalna vrijednost bez uzimanja u obzir učinka izvanbilančnih zajamčenih minimalnih vrijednosti pokriva ili premašuje sadašnju vrijednost praga utvrđenog u zajamčenoj minimalnoj vrijednosti;

(d) 

kada opadne višak tržišne vrijednosti odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a iznad sadašnje vrijednosti zajamčene minimalne vrijednosti, institucija, ili drugo društvo ako je obuhvaćeno nadzorom na konsolidiranoj osnovi kojem podliježe i sama institucija u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU ili Direktivom 2002/87/EZ, može utjecati na sastav odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a ili na druge načine ograničiti mogućnost daljnjeg smanjenja viška;

(e) 

krajnji izravni ili neizravni korisnik zajamčene minimalne vrijednosti obično je mali ulagatelj kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 11. Direktive 2014/65/EU.

▼B

Članak 133.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

1.  

Sljedeće izloženosti smatraju se izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja:

(a) 

izloženosti koje nisu dužničke te predstavljaju podređeno rezidualno pravo na izdavateljevu imovinu ili prihod;

(b) 

dužničke izloženosti i drugi vrijednosni papiri, partnerstva, izvedenice ili drugi instrumenti čija je ekonomska bit slična izloženostima navedenima u točki (a).

2.  
Izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se ponder rizika 100 %, osim ako su odbitna stavka u skladu s dijelom drugim, te osim ako im se dodjeljuje ponder rizika 250 % u skladu s člankom 48. stavkom 4. ili im se dodjeljuje ponder rizika 1 250  % u skladu s člankom 89. stavkom 3. ili ako ih se tretira kao visokorizične stavke u skladu s člankom 128.
3.  
Ulaganja u instrumente vlasničkog ili regulatornog kapitala koje izdaju institucije smatraju se potraživanjima na osnovi vlasničkih ulaganja, osim ako predstavljaju odbitnu stavku od regulatornog kapitala ili im se dodjeljuje ponder rizika 250 % u skladu s člankom 48. stavkom 4. ili ih se tretira kao visokorizične stavke u skladu s člankom 128.

Članak 134.

Ostale stavke

1.  
Materijalnoj imovini u smislu stavke 10. pod naslovom „Imovina” u članku 4. stavku 10. Direktive 86/635/EEZ dodjeljuje se ponder rizika 100 %.
2.  
Plaćenim predujmovima i prihodima budućih razdoblja za koje institucija ne može odrediti druge ugovorne strane u skladu s Direktivom 86/635/EEZ dodjeljuje se ponder rizika 100 %.
3.  
Gotovinskim stavkama u postupku naplate dodjeljuje se ponder rizika 20 %. Novcu u blagajni i ekvivalentu gotovine dodjeljuje se ponder rizika 0 %.
4.  
Zlatu u trezoru ili na posebnoj lokaciji u mjeri u kojoj je pokriveno obvezama u zlatu dodjeljuje se ponder rizika 0 %.
5.  
Kod ugovora o prodaji i ponovnoj kupnji imovine (engl. asset sale and repurchase agreements) i ugovora o izravnim terminskim kupnjama primjenjuje se ponder rizika koji se dodjeljuje za imovinu na koju se ugovori odnose, a ne za druge ugovorne strane u tom pravnom poslu.

▼M5

6.  
Ako institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti podložno uvjetu da n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza u skupu izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do otkazivanja ugovora, rizikom ponderirani iznos izloženosti izračunava se tako da se zbroje ponderi rizika za izloženosti uključene u košaricu, isključujući izloženosti n–1, do najviše 1 250 % te se pomnože s nominalnim iznosom zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice. Izloženosti n–1 koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one od kojih svaka rezultira nižim rizikom ponderiranim iznosom izloženosti nego što je rizikom ponderirani iznos izloženosti bilo koje druge izloženosti uključene u zbroj.

▼B

7.  
Vrijednost izloženosti na osnovi najma jednaka je diskontiranim minimalnim plaćanjima najma. Minimalna plaćanja najma plaćanja su koje institucija zahtijeva ili može zahtijevati od najmoprimca tijekom trajanja ugovora o najmu i plaćanja na osnovi bilo koje opcije kupnje predmeta najma koja će vrlo vjerojatno biti izvršena. Strana koja nije najmoprimac može imati obvezu plaćanja ostatka vrijednosti imovine dane u najam i ako takva obveza plaćanja ispunjava skup uvjeta iz članka 201. u vezi s priznavanjem pružatelja zaštite, kao i zahtjeve za priznavanje drugih vrsta jamstava iz članaka od 213. do 215., može se priznati kao nematerijalna kreditna zaštita u skladu s poglavljem 4. Takve izloženosti svrstavaju se u odgovarajuću kategoriju izloženosti u skladu s člankom 112. Kada je izloženost ostatak vrijednosti imovine dane u najam, iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se na sljedeći način: 1/t * 100 % * ostatak vrijednosti, pri čemu je t viši od 1 i najbliži broj cijelih godina do preostalog razdoblja najma.



Odjeljak 3.

Priznavanje i raspoređivanje kreditnih procjena



Pododjeljak 1.

Priznavanje vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Članak 135.

Upotreba kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

1.  
Vanjska kreditna procjena može se koristiti za određivanje pondera rizika izloženosti u skladu s ovim poglavljem samo ako ju je dodijelio VIPKR ili ju je potvrdio VIPKR u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.
2.  
EBA objavljuje popis vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika u skladu s člankom 2. stavkom 4. i člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1060/2009 na svojoj internetskoj stranici.



Pododjeljak 2.

Raspoređivanje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Članak 136.

Raspoređivanje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

1.  
EBA, EIOPA i ESMA preko Zajedničkog odbora sastavljaju nacrt provedbenih standarda kako bi za sve vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika odredile kojim stupnjevima kreditne kvalitete iz odjeljka 2. odgovaraju kreditne procjene VIPKR-a („raspoređivanje”). Taj postupak mora biti objektivan i dosljedan.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014. i, ako je to potrebno, prijedloge izmjena tih tehničkih standarda.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2.  

Pri odlučivanju o raspoređivanju kreditnih procjena EBA, EIOPA i ESMA pridržavaju se sljedećih zahtjeva:

(a) 

radi razlikovanja relativnih stupnjeva rizika koje izražava svaka kreditna procjena, EBA, EIOPA i ESMA razmatraju kvantitativne faktore kao što su dugoročna stopa statusa neispunjavanja obveza povezana sa svim stavkama kojima je dodijeljena ista kreditna procjena. Za novoosnovane vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika i za one koje imaju samo kratku seriju podataka o statusu neispunjavanja obveza, EBA, EIOPA i ESMA pitaju VIPKR koja je po njegovom mišljenju dugoročna stopa statusa neispunjavanja obveza povezana sa svim stavkama kojima je dodijeljena ista kreditna procjena;

(b) 

radi razlikovanja relativnih stupnjeva rizika koje izražava svaka kreditna procjena, EBA, EIOPA i ESMA razmatraju kvalitativne faktore kao što su skupina izdavatelja koju pokriva VIPKR, raspon kreditnih procjena koje dodjeljuje VIPKR, značenje svake kreditne procjene i definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza svakog pojedinog VIPKR-a;

(c) 

EBA, EIOPA i ESMA uspoređuju ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza za svaku kreditnu procjenu pojedinog VIPKR-a te ih uspoređuju s referentnim vrijednostima određenim na temelju ostvarenih stopa statusa neispunjavanja obveza koje su zabilježile druge vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika u skupini izdavatelja koja predstavlja ekvivalentnu razinu kreditnog rizika;

(d) 

ako su ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza za kreditnu procjenu pojedinog VIPKR-a značajno i sustavno više od referentnih vrijednosti, EBA, EIOPA i ESMA dodjeljuju kreditnoj procjeni VIPKR-a viši stupanj kreditne kvalitete na skali procjene kreditne kvalitete;

(e) 

ako su EBA, EIOPA i ESMA povećale ponder rizika povezan s kreditnom procjenom pojedinog VIPKR-a, a ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza za kreditnu procjenu tog VIPKR-a više nisu značajno i sustavno više od referentnih vrijednosti, EBA, EIOPA i ESMA mogu odlučiti vratiti kreditnoj procjeni VIPKR-a izvorni stupanj kreditne kvalitete na skali procjene kreditne kvalitete.

3.  
EBA, EIOPA i ESMA sastavljaju nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju kvantitativni faktori iz točke (a), kvalitativni faktori iz točke (b) i referentne vrijednosti iz točke (c) stavka 2.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.



Pododjeljak 3.

Upotreba kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza

Članak 137.

Upotreba kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza

1.  

Za potrebe članka 114. institucije mogu upotrebljavati kreditne procjene agencija za kreditiranje izvoza koje je odabrala institucija ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a) 

riječ je o općeprihvaćenom rejtingu agencija za kreditiranje izvoza koje sudjeluju u „Dogovoru o smjernicama za službeno podupirane izvozne kredite” OECD-a;

(b) 

agencija za kreditiranje izvoza objavljuje svoje kreditne procjene te se obvezuje da će upotrebljavati dogovorenu metodologiju OECD-a, a kreditna procjena povezana je s jednom od osam minimalnih premija osiguranja izvoznih poslova (MPOIP) utvrđenih dogovorenom metodologijom OECD-a. Institucija može opozvati svoj odabir agencije za kreditiranje izvoza. Institucija mora obrazložiti taj opoziv ako postoje konkretne naznake da je cilj povlačenja smanjenje zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala.

2.  

Izloženostima kod kojih se kreditna procjena agencija za kreditiranje izvoza priznaje za potrebe dodjeljivanja pondera rizika dodjeljuje se ponder rizika naveden u skladu s tablicom 9.



Tablica 9.

MPOIP

0

1

2

3

4

5

6

7

Ponder rizika

0  %

0  %

20  %

50  %

100  %

100  %

100  %

150  %



Odjeljak 4.

Upotreba kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika za određivanje pondera rizika

Članak 138.

Opći zahtjevi

Institucija može odabrati jedan VIPKR ili više njih koji će se upotrebljavati za određivanje pondera rizika koji se dodjeljuju imovini i izvanbilančnim stavkama. Institucija može opozvati svoj odabir vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika. Institucija mora obrazložiti taj opoziv ako postoje konkretne naznake da je cilj povlačenja smanjenje zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala. Kreditne procjene ne smiju se primjenjivati selektivno. Institucija upotrebljava zatražene kreditne procjene. Međutim, institucija može upotrebljavati netražene kreditne procjene VIPKR-a ako je EBA potvrdila da se netražene kreditne procjene VIPKR-a kvalitativno ne razlikuju od zatraženih kreditnih procjena tog VIPKR-a. EBA neće dati svoju potvrdu ili će je opozvati ako je VIPKR iskoristio netraženu kreditnu procjenu kako bi izvršio pritisak na subjekt koji rangira da zatraži kreditnu procjenu ili druge usluge. Pri primjeni kreditne procjene institucije se moraju pridržavati sljedećih zahtjeva:

(a) 

institucija koja odluči upotrebljavati kreditne procjene koje dodjeljuje VIPKR za određene kategorije stavki mora upotrebljavati te kreditne procjene dosljedno za sve izloženosti iz navedene kategorije;

(b) 

institucija koja odluči upotrebljavati kreditne procjene koje dodjeljuje VIPKR mora ih upotrebljavati kontinuirano i dosljedno;

(c) 

institucija smije upotrebljavati samo kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika koje uzimaju u obzir sve iznose koje institucija potražuje, i glavnicu i pripadajuće kamate;

(d) 

ako za stavku postoji samo jedna kreditna procjena odabranog VIPKR-a, za određivanje pondera rizika za navedenu stavku upotrebljava se ta kreditna procjena;

(e) 

ako za stavku postoje dvije kreditne procjene odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika koje odgovaraju različitim ponderima rizika, navedenoj stavci dodjeljuje se viši ponder rizika;

(f) 

ako za stavku postoji više od dvije kreditne procjene odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, upotrebljavaju se kreditne procjene koje daju dva najniža pondera rizika. Ako se spomenuta dva najniža pondera rizika razlikuju, dodjeljuje se viši ponder rizika. Ako su spomenuta dva najniža pondera rizika jednaka, upotrebljava se taj ponder rizika.

Članak 139.

Kreditna procjena izdavatelja i izdanja

1.  
Ako postoji kreditna procjena za određeni program izdanja ili za financijski instrument kojem pripada stavka koja predstavlja izloženost, navedena kreditna procjena upotrebljava se za određivanje pondera rizika koji se dodjeljuje toj stavci.
2.  

Ako za određenu stavku ne postoji izravna kreditna procjena, a postoji kreditna procjena za određeni program izdanja ili financijski instrument kojemu ne pripada stavka koja predstavlja izloženost ili ako postoji općenita kreditna procjena za izdavatelja, ta se kreditna procjena upotrebljava u sljedećim slučajevima:

(a) 

ako daje viši ponder rizika nego što bi to inače bio slučaj te je dotična izloženost u svakom pogledu istog ranga ili podređena u odnosu na određeni program izdanja ili financijski instrument ili na nadređene neosigurane izloženosti tog izdavatelja;

(b) 

ako daje niži ponder rizika te je dotična izloženost u svakom pogledu istog ranga ili nadređena u odnosu na određeni program izdanja ili financijski instrument ili na nadređene neosigurane izloženosti tog izdavatelja.

U svim ostalim slučajevima izloženost se tretira kao pozicija bez rejtinga.

3.  
Primjena stavaka 1. i 2. ne sprječava primjenu članka 129.
4.  
Kreditne procjene za izdavatelje iz grupe trgovačkih društava ne mogu se koristiti kao kreditne procjene drugog izdavatelja iz iste grupe trgovačkih društava.

Članak 140.

Dugoročne i kratkoročne kreditne procjene

1.  
Kratkoročne kreditne procjene mogu se koristiti samo za kratkoročnu imovinu i izvanbilančne stavke koje predstavljaju izloženost prema institucijama i trgovačkim društvima.
2.  

Kratkoročne kreditne procjene koriste se samo za stavke na koje se odnosi kratkoročna kreditna procjena te se ne upotrebljavaju da bi se iz njih izveo ponder rizika za neku drugu stavku, osim u sljedećim slučajevima:

(a) 

ako je financijskom instrumentu za koji postoji kratkoročna kreditna procjena dodijeljen ponder rizika 150 %, onda se svim neosiguranim izloženostima istom dužniku kojima nije dodijeljen rejting, bez obzira na to jesu li one kratkoročne ili dugoročne, također dodjeljuje ponder rizika 150 %;

(b) 

ako je financijskom instrumentu za koji postoji kratkoročna kreditna procjena dodijeljen ponder rizika 50 %, ni jednoj kratkoročnoj izloženosti bez rejtinga ne smije se dodijeliti ponder rizika niži od 100 %.

Članak 141.

Stavke u domaćoj i stranoj valuti

Kreditna procjena koja se odnosi na stavku nominiranu u domaćoj valuti dužnika ne može se upotrebljavati za izvođenje pondera rizika za drugu izloženost prema istom dužniku koja je nominirana u stranoj valuti.

Ako izloženost nastane zbog sudjelovanja institucije u kreditu koji je odobrila multilateralna razvojna banka čiji je status vjerovnika s pravom prvenstva priznat na tržištu, kreditna procjena za dužnikovu stavku u domaćoj valuti može se upotrijebiti za određivanje pondera rizika.



POGLAVLJE 3.

Pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (IRB pristup)



Odjeljak 1.

Odobrenje nadležnih tijela za primjenu IRB pristupa

Članak 142.

Definicije

1.  

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) 

„rejting-sustav” znači sve metode, procesi, kontrole, prikupljanje podataka i IT sustavi koji podupiru procjenu kreditnog rizika, raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti te kvantificiranje procjena statusa neispunjavanja obveza i gubitaka za određenu vrstu izloženosti;

(2) 

„vrsta izloženosti” znači skupina izloženosti kojima se upravlja na homogen način, koja se oblikuje na temelju određene vrste financijskog instrumenta, i koje mogu biti ograničene na jedan subjekt ili na podskup subjekata unutar grupe institucija, pod uvjetom da se istom vrstom izloženosti upravlja na različite načine u drugim subjektima grupe institucija;

(3) 

„poslovna jedinica” znači zasebna organizacijski ili pravni subjekt, poslovna linija ili zemljopisni položaj;

(4) 

„veliki subjekt financijskog sektora” znači svaki subjekt financijskog sektora koji ispunjava sljedeće uvjete:

(a) 

njegova ukupna imovina, izračunata na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi jednaka je ili veća od 70 milijardi eura, pri čemu se za određivanje visine imovine upotrebljava najnoviji revidirani financijski izvještaj ili konsolidirani financijski izvještaj;

(b) 

to je subjekt, odnosno jedno od njegovih društava kćeri, na koji se primjenjuju bonitetni propisi u Uniji ili zakoni treće zemlje koja primjenjuje nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji;

(5) 

„neregulirani subjekt financijskog sektora” znači subjekt koji nije regulirani subjekt financijskog sektora, ali čija je osnovna djelatnost obavljanje jedne ili više aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili u Prilogu I. Direktivi 2004/39/EZ;

(6) 

„rejting-kategorija dužnika” znači kategorija rizika unutar rejting-skale za dužnike, za koju se izračunavaju procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD), a u koju se dužnici raspoređuju na temelju specifičnog i jasno određenog skupa rejting-kriterija;

(7) 

„rejting-kategorija proizvoda” znači kategorija rizika unutar rejting-skale za proizvode, za koju se izračunavaju vlastite procjene LGD-a, a u koju se raspoređuju izloženosti na temelju specifičnog i jasno prepoznatljivog skupa rejting-kriterija.

▼M5 —————

▼B

2.  
Za potrebe točke (4) podtočke (b) stavka 1. ovog članka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 143.

Odobrenje za primjenu IRB pristupa

1.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz ovog poglavlja, nadležno tijelo odobrava institucijama da izračunavaju svoje iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (dalje u tekstu: „IRB pristup”).
2.  
Prethodno odobrenje za primjenu IRB pristupa, uključujući vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora, zahtijeva se za svaku kategoriju izloženosti i za svaki rejting-sustav i pristupe internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja te za svaki pristup koji se primjenjuje za procjenu LGD-a i konverzijskih faktora.
3.  

Institucije od nadležnih tijela moraju dobiti prethodno odobrenje za sljedeće:

(a) 

značajne izmjene opsega primjene rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje je institucija dobila odobrenje;

(b) 

značajne izmjene rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje je institucija dobila odobrenje.

Opseg primjene rejting-sustava obuhvaća sve izloženosti relevantne vrste izloženosti za koje je razvijen taj rejting-sustav.

4.  
Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim izmjenama rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.
5.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti za procjenu značajnosti primjene postojećeg rejting-sustava na druge dodatne izloženosti koje nisu već obuhvaćene tim rejting-sustavom i izmjena rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja prema IRB pristupu.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 144.

Procjena zahtjeva za primjenu IRB pristupa od strane nadležnih tijela

1.  

Nadležno tijelo u skladu s člankom 143. izdaje instituciji odobrenje za primjenu IRB pristupa, uključujući i upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora, samo ako je ocijenilo da su zadovoljeni zahtjevi iz ovog poglavlja, pogotovo oni navedeni u odjeljku 6., da su sustavi upravljanja kreditnim izloženostima i dodjele rejtinga u instituciji zadovoljavajući i dosljedno primijenjeni u poslovanje institucije te, pogotovo, da je institucija nadležnom tijelu dokazala ispunjenje sljedećih standarda:

(a) 

rejting-sustav institucije omogućuje smislenu procjenu karakteristika dužnika i proizvoda, smislenu diferencijaciju rizika te točnu i dosljednu kvantitativnu procjenu rizika;

(b) 

interni rejtinzi i procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitaka koji se koriste u izračunu kapitalnih zahtjeva te s njima povezani sustavi i procesi imaju bitnu ulogu u upravljanju rizicima i procesu odlučivanja, kao i u procesu odobravanja kredita, internog raspoređivanja kapitala i u funkcijama korporativnog upravljanja institucije;

(c) 

institucija ima jedinicu za kontrolu kreditnog rizika za svoje rejting-sustave koja je na odgovarajući način neovisna i nije izložena nikakvom neprimjerenom utjecaju;

(d) 

institucija prikuplja i pohranjuje sve relevantne podatke kako bi osigurala učinkovitu potporu svojem procesu mjerenja kreditnog rizika i procesu upravljanja kreditnim rizikom;

(e) 

institucija dokumentira svoje rejting-sustave i razloge odabira njihovog dizajna te provodi validaciju svojih rejting-sustava;

(f) 

institucija je provela validaciju svakog rejting-sustava i svakog pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja tijekom odgovarajućeg razdoblja prije dobivanja odobrenja za primjenu tog rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja; tijekom tog razdoblja ocijenila je odgovaraju li taj rejting-sustav ili pristupi internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja opsegu primjena rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja te je na temelju takve procjene napravila potrebne izmjene tih rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja;

▼M8

(g) 

institucija je u skladu s IRB pristupom izračunala kapitalne zahtjeve na temelju svojih procjena parametara rizika i spremna je za izvješćivanje u skladu s člankom 430.;

▼B

(h) 

institucija je rasporedila i nastavlja raspoređivati sve izloženosti u opsegu primjene rejting-sustava u rejting-kategorije ili skupove izloženosti tog rejting-sustava; institucija je rasporedila i nastavlja raspoređivati sve izloženosti u opsegu primjene pristupa za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja prema tom pristupu internih modela.

Zahtjevi za primjenu IRB pristupa, uključujući upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora, primjenjuju se i kad institucija primjenjuje rejting-sustav ili model koji se koristi u okviru rejting-sustava koji je kupila od vanjskog prodavatelja.

2.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metodologija procjene koju nadležna tijela provode pri donošenju procjene o tome zadovoljava li institucija zahtjeve za primjenu IRB pristupa.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 145.

Prethodno iskustvo u primjeni IRB pristupa

1.  
Institucija koja podnosi zahtjev za primjenu IRB pristupa mora pokazati da je za dotične kategorije izloženosti iz IRB pristupa, u internom procesu mjerenja i upravljanja rizicima, najmanje tri godine prije početka primjene IRB pristupa primjenjivala rejting-sustave koji su u velikoj mjeri u skladu sa zahtjevima navedenima u odjeljku 6.
2.  
Institucija koja podnosi zahtjev za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora mora dokazati nadležnim tijelima da je procjenjivala i primjenjivala vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora na način koji u velikoj mjeri odgovara zahtjevima za primjenu vlastitih procjena parametara iz odjeljka 6. najmanje tri godine prije nego što joj se dopusti primjena vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora.
3.  
Ako institucija po dobivanju prvog odobrenja proširi primjenu IRB pristupa, iskustvo institucije smatra se dovoljnim za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1. i 2. u odnosu na dodatne obuhvaćene izloženosti. Ako se primjena rejting-sustava proširi na izloženosti koje su značajno različite u odnosu na opseg postojeće primjene u tolikoj mjeri da se ne može pretpostaviti da je postojeće iskustvo dovoljno za ispunjavanje zahtjeva ovih odredbi u odnosu na dodatne izloženosti, zahtjevi iz stavaka 1. i 2. primjenjuju se posebno na dodatne izloženosti.

Članak 146.

Mjere koje se poduzimaju ako institucije prestanu ispunjavati zahtjeve iz ovog poglavlja

Ako institucija prestane ispunjavati zahtjeve iz ovog poglavlja, o tome obavješćuje nadležno tijelo i poduzima jedno od sljedećeg:

(a) 

nadležnom tijelu iznosi vjerodostojan plan za pravodobno ponovno ispunjavanje zahtjeva i ostvaruje taj plan u roku koji je dogovoren s nadležnim tijelom;

(b) 

nadležnom tijelu vjerodostojno dokazuje da učinak prestanka ispunjavanja zahtjeva nije značajan.

Članak 147.

Metodologija za raspoređivanje izloženosti u različite kategorije izloženosti

1.  
Metodologija koju institucija primjenjuje za raspoređivanje izloženosti u različite kategorije izloženosti primjerena je i institucija je dosljedno primjenjuje.
2.  

Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:

(a) 

izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama;

(b) 

izloženosti prema institucijama;

(c) 

izloženosti prema trgovačkim društvima;

(d) 

izloženosti prema stanovništvu;

(e) 

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja;

(f) 

stavke koje predstavljaju sekuritizacijske pozicije;

(g) 

ostala imovina.

3.  

Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju iz točke (a) stavka 2.:

(a) 

izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjektima javnog sektora koje se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člancima 115. i 116.;

(b) 

izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama iz članka 117. stavka 2.;

(c) 

izloženosti prema međunarodnim organizacijama kojima se dodjeljuje ponder rizika 0 % u skladu s člankom 118.

4.  

Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju iz točke (b) stavka 2.:

(a) 

izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave koje se ne tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člancima 115. stavcima 2. i 4.;

(b) 

izloženosti prema subjektima javnog sektora koje se ne tretiraju kao izloženosti prema središnjim državama u skladu s člankom 116. stavkom 4.;

(c) 

izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama kojima se ne dodjeljuje ponder rizika 0 % u skladu s člankom 117.; i

(d) 

izloženosti prema financijskim institucijama koje se tretiraju kao izloženosti prema institucijama u skladu s člankom 119. stavkom 5.

5.  

Da bi bile prihvatljive za kategoriju izloženosti prema stanovništvu iz točke (d) stavka 2., izloženosti moraju zadovoljavati sljedeće kriterije:

(a) 

biti jedno od sljedećeg:

i. 

izloženosti prema jednoj fizičkoj osobi ili više njih;

ii. 

izloženosti prema MSP-u, pod uvjetom da ukupni iznos koji dužnik ili grupa povezanih dužnika duguje instituciji, njezinim matičnim društvima i njezinim društvima kćerima, uključujući sve dospjele izloženosti, a isključujući izloženosti osigurane kolateralom u obliku stambene nekretnine, ne premašuje milijun eura, prema saznanju institucije koja je poduzela razumne mjere da bi to provjerila;

(b) 

institucija ih u svom upravljanju rizikom tijekom vremena tretira dosljedno i na sličan način;

(c) 

njima se ne upravlja tako pojedinačno kao izloženostima u kategoriji izloženosti prema trgovačkim društvima;

(d) 

sve su dio većeg broja izloženosti kojima se upravlja na sličan način.

Osim izloženosti navedenih u prvom podstavku, u kategoriju izloženosti prema stanovništvu uključuje se i sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma.

6.  

Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz točke (e) stavka 2.:

(a) 

nedužničke izloženosti koje sadrže podređeno rezidualno pravo na imovinu ili prihod izdavatelja;

(b) 

dužničke izloženosti i drugi vrijednosni papiri, partnerstva, izvedenice ili drugi instrumenti čija je ekonomska bit slična izloženostima navedenima u točki (a).

7.  
Svaka kreditna obveza koja nije raspoređena u kategoriju izloženosti iz točaka (a), (b), (d), (e) i (f) stavka 2. raspoređuje se u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima iz točke (c) tog stavka.
8.  

U kategoriji izloženosti prema trgovačkim društvima iz točke (c) stavka 2. institucije zasebno određuju kao izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja one izloženosti koje imaju sljedeće karakteristike:

(a) 

radi se o izloženosti prema subjektu koji je osnovan posebno radi financiranja ili upravljanja materijalnom imovinom ili o ekonomski usporedivoj izloženosti;

(b) 

ugovorne odredbe daju vjerovniku značajan stupanj kontrole nad imovinom i prihodima koji se na osnovi te imovine ostvaruju;

(c) 

primarni izvor otplate obveza jest prihod koji se ostvaruje na osnovi imovine koja je predmet financiranja, a ne neovisni novčani tokovi koje taj subjekt ostvaruje u poslovanju.

9.  
Ako ostatak vrijednosti imovine dane u najam nije uključen u izloženosti s osnove najma navedene u članku 166. stavku 4., uključuje se u kategoriju izloženosti navedenu u točki (g) stavka 2.
10.  
Izloženost koja proizlazi iz pružanja zaštite kreditnom izvedenicom na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza raspoređuje se u istu kategoriju iz stavka 2. u koju bi se rasporedile izloženosti iz košarice, osim ako bi pojedine izloženosti u košarici bile raspoređene u različite kategorije izloženosti. U tom se slučaju izloženost raspoređuje u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima navedenu u točki (c) stavka 2.

Članak 148.

Uvjeti za primjenu IRB pristupa u različitim kategorijama izloženosti i poslovnih jedinica

1.  
Institucije i sva matična društva i njihova društva kćeri primjenjuju IRB pristup za sve izloženosti, osim ako su od nadležnih tijela dobili odobrenje da trajno primjenjuju standardizirani pristup u skladu s člankom 150.

Uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, uvođenje IRB pristupa moguće je obaviti postupno za različite kategorije izloženosti iz članka 147. unutar iste poslovne jedinice, u različitim poslovnim jedinicama iste grupe ili za upotrebu vlastitih procjena LGD-a ili konverzijskih faktora za izračun pondera rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama.

U slučaju kategorije izloženosti prema stanovništvu iz članka 147. stavka 5., uvođenje IRB pristupa moguće je obaviti postupno za različite kategorije izloženosti kojima odgovaraju različite korelacije iz članka 154.

2.  
Nadležna tijela određuju razdoblje u kojem institucija i sva matična društva i njihova društva kćeri moraju primijeniti IRB pristup za sve izloženosti. To razdoblje jest razdoblje koje nadležna tijela smatraju odgovarajućim na osnovi vrste i opsega poslova institucija, svih matičnih društava i njihovih društava kćeri te broja i naravi rejting-sustava koji će se primjenjivati.
3.  
Institucije provode primjenu IRB pristupa u skladu s uvjetima koje su odredila nadležna tijela. Nadležno tijelo te uvjete oblikuje tako da osiguravaju da se fleksibilnost iz stavka 1. ne koristi selektivno u svrhu postizanja smanjenih minimalnih kapitalnih zahtjeva s obzirom na one kategorije izloženosti ili poslovne jedinice koje je još potrebno uključiti u IRB pristup ili u upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora.
4.  
Institucije koje su počele primjenjivati IRB pristup tek nakon 1. siječnja 2013. ili su nadležna tijela od njih zahtijevala da do tog datuma budu sposobne izračunavati svoje kapitalne zahtjeve primjenom standardiziranog pristupa tijekom razdoblja primjene zadržavaju mogućnost izračunavanja kapitalnih zahtjeva prema standardiziranom pristupu za sve svoje izloženosti, sve dok ih nadležna tijela ne obavijeste da su na zadovoljavajući način pokazale da će primjena IRB pristupa biti dovršena.
5.  
Institucija kojoj je odobrena primjena IRB pristupa za bilo koju kategoriju izloženosti primjenjuje IRB pristup za kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz točke (e) članka 147. stavka 2., osim ako je toj instituciji u skladu s člankom 150. odobrena primjena standardiziranog pristupa za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja i za kategoriju izloženosti na osnovi ostale imovine iz točke (g) članka 147. stavka 2.
6.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela određuju odgovarajuću narav i vrijeme postupnog uvođenja IRB pristupa za kategorije izloženosti iz stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 149.

Uvjeti za povratak na primjenu manje sofisticiranih pristupa

1.  

Institucija koja primjenjuje IRB pristup za određenu kategoriju izloženosti ili vrstu izloženosti ne smije prestati koristiti taj pristup i početi primjenjivati standardizirani pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

institucija je nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokazala da primjena standardiziranog pristupa nije predložena radi umanjenja kapitalnih zahtjeva, da je nužna zbog naravi i složenosti njezinih ukupnih izloženosti te vrste i da neće imati značajan nepovoljan utjecaj na solventnost institucije ili njezinu sposobnost za učinkovito upravljanje rizikom;

(b) 

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

2.  

Institucije koje su u skladu s člankom 151. stavkom 9. dobile odobrenje za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora ne smiju se vratiti na primjenu vrijednosti LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

institucija je nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokazala da primjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. za određenu kategoriju izloženosti ili vrstu izloženosti nije predložena radi umanjenja kapitalnih zahtjeva, da je primjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. nužna zbog naravi i složenosti njezinih ukupnih izloženosti te vrste i da ona neće imati značajan nepovoljan utjecaj na solventnost institucije ili njezinu sposobnost za učinkovito upravljanje rizikom;

(b) 

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

3.  
Primjena stavaka 1. i 2. podliježe uvjetima za postupno uvođenje IRB pristupa koje su nadležna tijela odredila u skladu s člankom 148. te odobrenju za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa iz članka 150.

Članak 150.

Uvjeti za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa

1.  

Ako su od nadležnih tijela dobile prethodno odobrenje za primjenu IRB pristupa u izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za jednu ili više kategorija izloženosti, institucije mogu primjenjivati standardizirani pristup za sljedeće izloženosti:

(a) 

kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (a), ako je broj značajnih drugih ugovornih strana ograničen te bi za instituciju uvođenje rejting-sustava za te druge ugovorne strane bilo preveliko opterećenje;

(b) 

kategoriju izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (b), ako je broj značajnih drugih ugovornih strana ograničen te bi za instituciju uvođenje rejting-sustava za te druge ugovorne strane bilo preveliko opterećenje;

(c) 

izloženosti u poslovnim jedinicama koje nisu značajne, kao i kategorije izloženosti ili vrste izloženosti koje nisu značajne ni po visini izloženosti ni po procijenjenom profilu rizičnosti;

(d) 

izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama država članica, njihovim jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave, administrativnim tijelima i subjektima javnog sektora, pod sljedećim uvjetima:

i. 

ne postoji razlika u riziku između izloženosti prema toj središnjoj državi i središnjoj banci i ostalih izloženosti zbog posebnih javnih uređenja; i

▼M10

ii. 

izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje se ponder rizika 0 % prema članku 114. stavku 2. ili 4;

▼B

(e) 

izloženosti institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino društvo kći ili društvo kći njezina matičnog društva, pod uvjetom da je druga ugovorna strana institucija ili financijski holding, mješoviti financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje imovinom ili društvo za pomoćne usluge na koje se primjenjuju odgovarajući bonitetni zahtjevi ili društvo povezano odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ;

(f) 

izloženosti između institucija koje ispunjavanju zahtjeve iz članka 113. stavka 7.;

(g) 

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u subjekte čijim se kreditnim obvezama dodjeljuje ponder rizika 0 % u skladu s poglavljem 2., uključujući javno financirane subjekte kod kojih je moguća primjena pondera rizika 0 %;

(h) 

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja prema zakonodavnim programima za promicanje posebnih sektora gospodarstva koji osiguravaju institucijama značajne subvencije za ulaganje te uključuju neki oblik državnog nadzora i ograničenja za kapitalna ulaganja, pri čemu se ukupne takve izloženosti mogu izuzeti od primjene IRB pristupa do najviše 10 % regulatornoga kapitala;

(i) 

izloženosti iz članka 119. stavka 4. koje zadovoljavaju tamo navedene uvjete;

(j) 

neposredna i posredna jamstva države iz članka 215. stavka 2.

Nadležna tijela daju odobrenje za primjenu standardiziranog pristupa za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz točaka (g) i (h) prvog podstavka za koje je taj tretman odobren u drugim državama članicama. EBA objavljuje i redovito ažurira na svojoj internetskoj stranici popis izloženosti iz tih točaka koje se tretiraju u skladu sa standardiziranim pristupom.

2.  
Za potrebe stavka 1., kategorije izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucije značajne su ako njihova ukupna vrijednost, isključujući izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja nastale prema zakonodavnim programima iz stavka 1. točke (h), tijekom prethodne godine u prosjeku premašuje 10 % regulatornoga kapitala institucije. Ako je broj tih izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja manji od 10 pojedinačnih udjela, taj prag iznosi 5 % regulatornoga kapitala institucije.
3.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti primjene točaka (a), (b) i (c) stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.  
EBA će 2018. izdati smjernice o primjeni točke (d) stavka 1. kojima će odrediti ograničenja u obliku postotka ukupne bilančne i/ili rizikom ponderirane imovine koji se izračunava u skladu sa standardiziranim pristupom.

Te se smjernice donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



Odjeljak 2.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom



Pododjeljak 1.

Tretman po vrsti kategorije izloženosti

Članak 151.

Tretman po kategoriji izloženosti

1.  
Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za izloženosti koje pripadaju jednoj od kategorija izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (e) i točke (g), ako se ne odbijaju od regulatornog kapitala, izračunavaju se u skladu s pododjeljkom 2., osim ako se odbijaju od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.
2.  
Iznosi izloženosti ponderirani razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja izračunavaju se u skladu s člankom 157. Ako institucija ima pravo regresa prema prodavatelju otkupljenih potraživanja s obzirom na rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i na razrjeđivački rizik, ne primjenjuju se odredbe ovog članka i članka 152. te članka 158. stavaka od 1. do 4. u vezi s otkupljenim potraživanjima, a izloženost se tretira kao osigurana izloženost.
3.  
Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim i razrjeđivačkim rizikom temelji se na relevantnim parametrima povezanima s dotičnom izloženošću. Oni uključuju PD, LGD, efektivno dospijeće (dalje u tekstu: „M”) i vrijednost izloženosti. PD i LGD mogu se razmatrati pojedinačno ili zajedno, u skladu s odjeljkom 4.
4.  
Za sve izloženosti koje pripadaju kategoriji izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz članka 147. stavka 2. točke (e), institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom u skladu s člankom 155. Institucije mogu upotrebljavati pristupe iz članka 155. stavaka 3. i 4. ako su dobile prethodno odobrenje nadležnih tijela. Nadležna tijela daju instituciji odobrenje za primjenu pristupa internih modela iz članka 155. stavka 4. ako institucija ispunjava zahtjeve iz odjeljka 6. pododjeljka 4.
5.  
Za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom mogu se izračunavati u skladu s člankom 153. stavkom 5.
6.  
Za izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (d), institucije utvrđuju vlastite procjene PD-a u skladu s člankom 143. i odjeljkom 6.
7.  
Za izloženosti iz kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (d), institucije utvrđuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143. i odjeljkom 6.
8.  
Za izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (c), institucije primjenjuju vrijednosti LGD-a iz članka 161. stavka 1. i konverzijske faktore iz članka 166. stavka 8. točaka od (a) do (d), osim ako im je odobrena primjena vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora za te kategorije izloženosti u skladu sa stavkom 9.
9.  
Za sve izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (c), nadležno tijelo daje institucijama odobrenje za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143 i odjeljkom 6.
10.  
Za sekuritizirane izloženosti i za izloženosti iz kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (f), iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.

▼M8

Članak 152.

Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima

1.  
Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u tako što iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a, izračunan u skladu s pristupima iz stavaka 2. i 5., množe s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije.
2.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a na temelju tih odnosnih izloženosti izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.
3.  
Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ovog članka mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti po izvedenicama tog CIU-a izračunati kao iznos jednak 50 % kapitalnog zahtjeva za te izloženosti po izvedenicama kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

4.  

Institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka i koje ispunjavaju uvjete za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa u skladu s člankom 150. ili ne ispunjavaju uvjete za primjenu metoda navedenih u ovom poglavlju ili jedne ili više metoda navedenih u poglavlju 5. za sve ili dijelove odnosnih izloženosti CIU-a, izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka u skladu sa sljedećim načelima:

(a) 

za izloženosti koje su raspoređene u kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz članka 147. stavka 2. točke (e) institucije primjenjuju jednostavni pristup ponderiranja iz članka 155. stavka 2.;

(b) 

za izloženosti koje su raspoređene u kategoriju stavki koje čine sekuritizacijske pozicije iz članka 147. stavka 2. točke (f) institucije primjenjuju tretman iz članka 254. kao da te izloženosti izravno drže navedene institucije;

(c) 

za sve ostale odnosne izloženosti institucije primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ove glave.

Ako za potrebe prvog podstavka točke (a) ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, institucija tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

5.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu iz članka 132.a stavka 2. Međutim, za izloženosti navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c) ovog članka institucije primjenjuju pristupe navedene u tom stavku.
6.  
Podložno članku 132.b stavku 2., institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka ili pristup koji se temelji na mandatu u skladu sa stavkom 5. ovog članka primjenjuju zamjenski pristup iz članka 132. stavka 2.
7.  
Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog članka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa.
8.  

Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa ponderiranog rizikom CIU-a u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3., 4. i 5. mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

treća je strana jedan od sljedećih:

i. 

depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;

ii. 

za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni potočkom i. ove točke, društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a);

(b) 

za izloženosti koje nisu navedene u ovom članku stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupom odnosnih izloženosti iz članka 132.a stavka 1.;

(c) 

za izloženosti koje su navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz tog stavka;

(d) 

vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće strane.

Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe iznose izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlaze iz tih izračuna s faktorom 1,2.

Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu.

9.  
Za potrebe ovog članka primjenjuje se članak 132. stavci 5. i 6. te članak 132.b. Za potrebe ovog članka primjenjuje se članak 132.c primjenom pondera rizika izračunanih u skladu s poglavljem 3. ove glave.

▼B



Pododjeljak 2.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom

Članak 153.

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama

1.  

Uz primjenu posebnih tretmana opisanih u stavcima 2., 3. i 4., iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama izračunavaju se primjenom sljedećih formula:

image

pri čemu je ponder rizika (RW) određen na sljedeći način:

i. 

za PD = 0, RW je 0.

ii. 

za PD = 1, tj. za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza:

— 
ako institucije primjenjuju vrijednosti LGD-a iz članka 161. stavka 1., RW je 0,
— 
ako institucije primjenjuju vlastite procjene LGD-a, RW je

image

;

pri čemu je najbolja procjena očekivanoga gubitka (dalje u tekstu: „ELBE”) najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od strane institucije u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h);

iii. 

ako je 0 < PD < 1

image

pri čemu:

N(x)

=

označuje funkciju kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka x).

G (Z)

=

označuje inverz funkcije kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. tako da za vrijednost x vrijedi N(x) = z).

R

=

označuje koeficijent korelacije, određen kao

image

b

=

označuje faktor prilagodbe za efektivno dospijeće, određen kao

image

2.  
Za sve izloženosti prema velikim subjektima financijskog sektora koeficijent korelacije iz stavka 1. točke iii. množi se s 1,25. Za sve izloženosti prema nereguliranim subjektima financijskog sektora, koeficijenti korelacije iz stavka 1. točke iii., odnosno stavka 4., množe se s 1,25.
3.  

Iznos izloženosti ponderirane rizikom za svaku izloženost koja ispunjava zahtjeve iz članaka 202. i 217. može se prilagoditi prema sljedećoj formuli:

image

pri čemu je:

PDpp

=

PD pružatelja zaštite.

Ponder rizika (RW) izračunava se primjenom relevantne formule za izračun pondera rizika iz točke 1. za izloženost, PD dužnika i LGD usporedive izravne izloženosti prema pružatelju zaštite. Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće (b) izračunava se s pomoću nižeg PD-a između PD-a za dužnika i PD-a pružatelja zaštite.

4.  

Za izloženosti prema trgovačkim društvima kod kojih su ukupni godišnji poslovni prihodi na konsolidiranoj razini za grupu kojoj to trgovačko društvo pripada manji od 50 milijuna eura, institucije mogu za izračun pondera rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima iz stavka 1. točke iii. primijeniti sljedeću formulu korelacije. U spomenutoj formuli S je izražen kao ukupni godišnji poslovni prihod u milijunima eura, a može poprimiti vrijednosti iz sljedećeg intervala: 5 milijuna eura ≤ S ≤ 50 milijuna eura. Iskazani poslovnih prihodi koji su manji od 5 milijuna eura tretiraju se kao da iznose 5 milijuna eura. Za otkupljena potraživanja ukupni godišnji poslovni prihodi jesu prosjek ponderiran individualnim izloženostima u skupu izloženosti.

image

Institucije zamjenjuju ukupne godišnje poslovne prihode ukupnom imovinom grupe na konsolidiranoj razini kada je ukupna imovina bolji pokazatelj veličine društva od ukupnih godišnjih poslovnih prihoda.

5.  

Kod izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja za koje institucija ne može procijeniti PD ili procjene PD-a institucije ne zadovoljavaju zahtjeve iz odjeljka 6., institucija dodjeljuje pondere rizika u skladu s tablicom 1.:



Tablica 1.

Preostali rok do dospijeća

Kategorija 1

Kategorija 2

Kategorija 3

Kategorija 4

Kategorija 5

Kraći od 2,5 godine

50  %

70  %

115  %

250  %

0  %

Jednak ili duži od 2,5 godine

70  %

90  %

115  %

250  %

0  %

Pri dodjeli pondera rizika izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja, institucija uzima u obzir sljedeće kriterije: financijsku isplativost, političko i zakonodavno okružje, karakteristike transakcija i/ili imovine, financijsku snagu sponzora i izvođača, uključujući bilo koji oblik novčanih tokova koji proizlaze iz javno-privatnog partnerstva, kao i sigurnosni paket (engl. security package).

6.  
Za otkupljena potraživanja od trgovačkih društva institucije moraju poštovati zahtjeve iz članka 184. Ako otkupljena potraživanja od trgovačkih društva osim toga zadovoljavaju i zahtjeve iz članka 154. stavka 5. te ako bi za instituciju primjena standarda kvantifikacije rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima iz odjeljka 6. za ova potraživanja predstavljala preveliko opterećenje, institucija se može koristiti standardima kvantifikacije rizika za izloženosti prema stanovništvu iz odjeljka 6.

▼M5

7.  
Kod otkupljenih potraživanja od trgovačkih društva, povratni diskonti kupovne cijene, kolaterali ili djelomična jamstva kojima se osigurava zaštita od prvoga gubitka zbog neispunjavanja obveza, gubitka s osnove razrjeđivanja ili oba ta gubitka mogu se tretirati kao zaštita od prvoga gubitka kupca potraživanja ili korisnika kolaterala ili djelomičnog jamstva, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3 pododjeljcima 2. i 3. Prodavatelj koji omogućava povratni diskont kupovne cijene i pružatelj kolaterala ili djelomičnih jamstava tretira navedene kao izloženost poziciji prvog gubitka, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3 pododjeljcima 2. i 3.
8.  
Ako institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti podložno uvjetu da n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza u skupu izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do otkazivanja ugovora, rizikom ponderirani iznos izloženosti izračunava se tako da se zbroje ponderi rizika za izloženosti uključene u košaricu, isključujući izloženosti n–1, pri čemu zbroj iznosa očekivanog gubitka pomnožen s 12,5 i iznosom izloženosti ponderiran rizikom ne smije premašivati nominalni iznos zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice pomnožen s 12,5. Izloženosti n–1 koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one od kojih svaka rezultira nižim rizikom ponderiranim iznosom izloženosti nego što je rizikom ponderirani iznos izloženosti bilo koje druge izloženosti uključene u zbroj. Ponder rizika od 1 250 % promjenjuje se na pozicije u košarici za koje institucija ne može odrediti ponder rizika prema pristupu IRB.

▼B

9.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje kako institucije uzimaju u obzir faktore iz stavka 5. podstavka 2. pri dodjeli pondera rizika izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 154.

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema stanovništvu

1.  

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema stanovništvu izračunavaju se prema sljedećim formulama:

image

pri čemu je ponder rizika (RW) određen na sljedeći način:

i. 

za PD = 1, tj. za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza; RW je

image

;

pri čemu je ELBE najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od strane institucije u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h);

ii. 

za 0 < PD < 1, za bilo koju vrijednost PD-a osim one pod točkom i.

image

pri čemu:

N(x)

=

označuje funkciju kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka x).

G (Z)

=

označuje inverz funkcije kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. tako da za vrijednost x vrijedi N(x) = z);

R

=

označuje koeficijent korelacije određen kao

image

2.  
Iznos izloženosti ponderiran rizikom za svaku izloženost prema MSP-u iz članka 147. stavka 5. koja zadovoljava zahtjeve iz članaka 202. i 217. može se izračunati u skladu s člankom 153. stavkom 3.
3.  
Za izloženosti prema stanovništvu osigurane nekretninama koeficijent korelacije (R) u iznosu od 0,15 zamjenjuje iznos dobiven korelacijskom formulom iz stavka 1.
4.  
Za kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu u skladu s točkama od (a) do (e), koeficijent korelacije (R) od 0,04 zamjenjuje iznos dobiven korelacijskom formulom iz stavka 1.

Izloženosti se smatraju kvalificiranim obnovljivim izloženostima ako zadovoljavaju sljedeće uvjete:

(a) 

riječ je o izloženostima prema fizičkim osobama;

(b) 

izloženosti su obnovljive, neosigurane te ih u njihovom neiskorištenom iznosu institucija može odmah i bezuvjetno otkazati. U tom smislu, obnovljive izloženosti definirane su kao izloženosti kod kojih postoji mogućnost da iskorišteni iznos varira ovisno o odluci klijenta da posuđuje i otplaćuje, ali do iznosa ograničenja koji je utvrdila institucija. Neiskorištene obveze mogu se smatrati bezuvjetno opozivima ako uvjeti ugovora dopuštaju instituciji da ih otkaže u punom odobrenom iznosu u skladu sa zakonima o zaštiti potrošača i s time povezanim zakonima;

(c) 

maksimalna izloženost prema jednoj osobi u potportfelju iznosi 100 000 eura ili manje;

(d) 

primjena spomenute korelacije iz ovog stavka ograničena je na portfelje s niskom volatilnošću stopa gubitka u usporedbi s njihovim prosječnim razinama stopa gubitka, posebno za izloženosti unutar raspona niskih vrijednosti PD-a;

(e) 

tretman kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu u skladu je s rizičnim karakteristikama tog potportfelja.

Iznimno od točke (b), zahtjev da izloženost bude neosigurana ne primjenjuje se na izloženosti po kreditnim linijama koje su osigurane tako da su vezane uz račun na koji se prima plaća. Pritom se iznosi koji se naplaćuju s računa na koji se prima plaća ne smiju uzeti u obzir pri procjeni LGD-a.

Nadležna tijela prate relativnu volatilnost stopa gubitka po potportfeljima kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu, kao i na razini ukupnog portfelja kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu te razmjenjuju podatke o tipičnim karakteristikama stopa gubitka kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu u državama članicama.

5.  

Da bi se otkupljena potraživanja mogla svrstati u kategoriju izloženosti prema stanovništvu, moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 184. te sljedeće uvjete:

(a) 

institucija je kupila potraživanja od nepovezane treće osobe te njezina izloženost prema dužniku po tom potraživanju ne uključuje nikakvu izloženost koju je izravno ili neizravno kreirala sama institucija;

(b) 

otkupljena potraživanja nastala su pod tržišnim uvjetima između prodavatelja i dužnika; smatra se da potraživanja nisu nastala pod tržišnim uvjetima posebno ako se radi o međusobnim potraživanjima dužnika i prodavatelja koja mogu biti predmet prijeboja;

(c) 

institucija koja otkupljuje potraživanja ima pravo na sve prihode koji proizlaze iz otkupljenih potraživanja ili razmjerni udio u tim prihodima;

(d) 

portfelj otkupljenih potraživanja dovoljno je diversificiran.

▼M5

6.  
Kod otkupljenih potraživanja od stanovništva, povratni diskonti kupovne cijene, kolaterali ili djelomična jamstva kojima se osigurava zaštita od prvoga gubitka zbog neispunjavanja obveza, gubitka s osnove razrjeđivanja ili oba ta gubitka mogu se tretirati kao zaštita od prvoga gubitka kupca potraživanja ili korisnika kolaterala ili djelomičnog jamstva, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3. pododjeljcima 2. i 3. Prodavatelj koji omogućava povratni diskont kupovne cijene i pružatelj kolaterala ili djelomičnih jamstava tretira navedene kao izloženost poziciji prvog gubitka, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3. pododjeljcima 2. i 3.

▼B

7.  
Za hibridne skupove izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja kod kojih institucija koja ih je otkupila ne može razlučiti otkupljena potraživanja koja se odnose na izloženosti osigurane nekretninama i ona koja se odnose na kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu od ostalih izloženosti prema stanovništvu, primjenjuje se funkcija izračuna pondera rizika za izloženosti prema stanovništvu koja rezultira najvišim kapitalnim zahtjevima.

Članak 155.

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

1.  
Institucije određuju iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, isključujući one odbijene u skladu s dijelom drugim ili one koji podliježu ponderu rizika od 250 % u skladu s člankom 48., u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka. Institucija može primijeniti različite pristupe na različite portfelje vlasničkih ulaganja ako i sama institucija u internom procesu upravljanja rizicima koristi različite pristupe. Ako institucija koristi različite pristupe, njezin izbor između PD/LGD pristupa ili pristupa internih modela mora biti dosljedan, kako tijekom vremena tako i u skladu s pristupom koji se primjenjuje za interno upravljanje rizikom odgovarajuće izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja i ne smije biti određen s ciljem regulatorne arbitraže.

Institucije mogu tretirati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva za pomoćne usluge na isti način kao i ostalu imovinu.

2.  

Prema jednostavnom pristupu ponderiranja iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunava se prema sljedećoj formuli:

image

pri čemu je:

Ponder rizika (RW) = 190 % izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranim portfeljima.

Ponder rizika (RW) = 290 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi.

Ponder rizika (RW) = 370 % za sve ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

Kratke pozicije u gotovini i izvedeni financijski instrumenti koji nisu iz knjige trgovanja mogu se prebiti s dugim pozicijama u istim vlasničkim ulaganjima ako ti instrumenti izričito predstavljaju zaštitu određenih izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja i osiguravaju njihovu zaštitu najmanje još sljedećih godinu dana. Ostale kratke pozicije moraju se tretirati kao da su duge pozicije s primjerenim ponderom rizika koji se množi s apsolutnom vrijednošću svake pozicije. U slučaju ročne neusklađenosti pojedinih pozicija primjenjuje se metoda kao i za izloženosti prema trgovačkim društvima iz članka 162. stavka 5.

Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primljenu za izloženost na osnovi vlasničkih ulaganja u skladu s metodama iz poglavlja 4.

3.  
Prema PD/LGD pristupu iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se u skladu s formulama iz članka 153. stavka 1. Ako institucije nemaju dovoljno informacija za uporabu definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 178., ponderu rizika dodjeljuje se faktor prilagodbe od 1,5.

Na razini pojedinačne izloženosti zbroj očekivanoga gubitka pomnožen s 12,5 i iznosa izloženosti ponderiranog rizikom ne smije prijeći vrijednost izloženosti pomnoženu s 12,5.

Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primljenu za izloženost na osnovi vlasničkih ulaganja u skladu s metodama iz poglavlja 4. Pritom LGD za izloženosti prema pružatelju zaštite iznosi 90 %. Za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranim portfeljima može se primijeniti LGD od 65 %. Za tu svrhu M iznosi 5 godina.

4.  

Prema pristupu internih modela iznos izloženosti ponderiran rizikom predstavlja potencijalan gubitak po svim izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja institucije koji je izračunat upotrebom internih modela vrijednosti adherentne riziku uz 99. percentil, jednostrani interval pouzdanosti za razlike između tromjesečnih povrata i odgovarajuće nerizične stope izračunate na dugoročnom uzorku podataka, pomnožen s 12,5. Iznosi izloženosti ponderirani rizikom na razini portfelja vlasničkih vrijednosnih papira ne smiju biti niži od ukupnog zbroja sljedećega:

(a) 

iznosa izloženosti ponderiranih rizikom zahtijevanih u skladu s PD/LGD pristupom; i

(b) 

odgovarajućeg iznosa očekivanoga gubitka pomnoženog s 12,5.

Iznosi iz točaka (a) i (b) izračunavaju se na osnovi vrijednosti PD-a iz članka 165. stavka 1. i odgovarajućih vrijednosti LGD-a iz članka 165. stavka 2.

Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primljenu za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

Članak 156.

Iznos izloženosti ponderiran rizikom za ostalu imovinu

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za ostalu imovinu izračunavaju se u skladu sa sljedećom formulom:

image

,

osim:

(a) 

gotovine i ekvivalenata gotovine te zlatnih poluga koje su u vlastitom trezoru ili na posebnoj lokaciji u količini koja je pokrivena obvezama na istoj osnovi, a u tom se slučaju dodjeljuje ponder rizika 0 %;

(b) 

ako je izloženost ostatak vrijednosti imovine dane u najam, a u tom se slučaju izračunava na sljedeći način:

image

pri čemu je t veći od 1 i najbliži broju cijelih godina preostalog najma.



Pododjeljak 3.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja

Članak 157.

Iznosi izloženosti ponderirani razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja

1.  
Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava i stanovništva u skladu s formulom iz članka 153. stavka 1.
2.  
Institucije određuju ulazne parametre PD i LGD u skladu s odjeljkom 4.
3.  
Institucije određuju vrijednost izloženosti u skladu s odjeljkom 5.
4.  
Za potrebe ovog članka vrijednost M je 1 godina.
5.  
Nadležna tijela izuzimaju instituciju iz izračunavanja i priznavanja iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom za vrstu izloženosti koja je nastala na osnovi otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava ili stanovništva ako je institucija nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokazala da za nju razrjeđivački rizik nije značajan za tu vrstu izloženosti.



Odjeljak 3.

Iznosi očekivanoga gubitka

Članak 158.

Tretman po vrstama izloženosti

1.  
Za izračun iznosa očekivanoga gubitka za svaku se izloženost kao ulazni parametri upotrebljavaju isti iznosi PD-a, LGD-a i vrijednost izloženosti koji su upotrijebljeni za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 151.
2.  
Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizacijske izloženosti izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.
3.  
Iznos očekivanoga gubitka za izloženosti koje su raspoređene u kategoriju izloženosti „ostala imovina” iz članka 147. stavka 2. točke (g) jest nula.
4.  
Iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti u obliku dionica ili udjela u CIU iz članka 152. izračunavaju se u skladu s metodama iz ovog članka.
5.  

Očekivani gubitak (EL) i iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, odnosno izloženosti prema stanovništvu izračunavaju se primjenom sljedećih formula:

image

Iznos očekivanoga gubitka

=

EL pomnožen vrijednošću izloženosti

Za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza (PD = 100 %) kada institucije upotrebljavaju vlastite procjene LGD-a, EL jest ELBE, pri čemu ELBE označuje najbolju procjenu očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h).

Za izloženosti na koje se primjenjuje tretman iz članka 153. stavka 3. EL iznosi 0 %.

6.  

Za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, u slučajevima kada institucije za dodjelu pondera rizika primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5., iznos očekivanoga gubitka izračunava se primjenom postotaka u skladu s tablicom 2.



Tablica 2.

Preostali rok do dospijeća

Kategorija 1

Kategorija 2

Kategorija 3

Kategorija 4

Kategorija 5

Kraći od 2,5 godine

0  %

0,4  %

2,8  %

8  %

50  %

Jednak ili duži od 2,5 godine

0,4  %

0,8  %

2,8  %

8  %

50  %

7.  

Kada za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom jednostavnog pristupa ponderiranja, iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se primjenom sljedeće formule:

image

pri čemu su vrijednosti EL-a sljedeće:

Očekivani gubitak (EL) = 0,8 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranom portfelju

Očekivani gubitak (EL) = 0,8 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi

Očekivani gubitak (EL) = 2,4 % za ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

8.  

Kada za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom PD/LGD pristupa, očekivani gubitak i iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se primjenom sljedećih formula:

image

image

9.  
Kada za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom pristupa internih modela, iznos očekivanoga gubitka iznosi nula.

▼M8

9.a  
Iznos očekivanoga gubitka za zajamčenu minimalnu vrijednost koja ispunjava sve zahtjeve iz članka 132.c stavka 3. jednak je nuli.

▼B

10.  

Iznos očekivanoga gubitka za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja izračunava se primjenom sljedeće formule:

image

image

▼M7

Članak 159.

Tretman iznosa očekivanoga gubitka

Institucije oduzimaju iznose očekivanoga gubitka izračunane u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. od općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110., dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105. i ostalih smanjenja regulatornoga kapitala koja se odnose na te izloženosti, osim odbitaka izvršenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m). Diskont vezan uz bilančne izloženosti otkupljene u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 166. stavkom 1. tretira se na isti način kao specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik. Specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik u vezi s izloženostima u statusu neispunjavanja obveza ne smiju se upotrebljavati za pokriće iznosa očekivanoga gubitka iz ostalih izloženosti. Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizirane izloženosti te opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koji se odnose na te izloženosti nisu uključeni u taj izračun.

▼B



Odjeljak 4.

PD, LGD i efektivno dospijeće



Pododjeljak 1.

Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama

Članak 160.

Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)

1.  
PD za dužnike iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima i institucijama iznosi najmanje 0,03 %.
2.  

Za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procjenjivati PD ili za koja njezine procjene PD-a ne ispunjavaju uvjete iz odjeljka 6., PD se utvrđuje u skladu sa sljedećim metodama:

(a) 

za nadređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava PD je jednak procjeni EL-a od strane institucije podijeljenoj s LGD-om tih potraživanja;

(b) 

za podređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava PD je jednak procjeni EL-a od strane institucije;

(c) 

institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 143. i koja može rastaviti procijenjeni EL za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava na PD i LGD na način koji nadležno tijelo smatra pouzdanim, može primjenjivati procjenu PD-a koja proizlazi iz tog rastavljanja.

3.  
PD dužnika sa statusom neispunjavanja obveza iznosi 100 %.
4.  

Institucije mogu uzeti u obzir nematerijalnu kreditnu zaštitu kroz PD u skladu s odredbama poglavlja 4. Za razrjeđivački rizik, osim pružatelja zaštite iz članka 201. stavka 1. točke (g), prodavatelj otkupljenih potraživanja priznaje se ako ispunjava sljedeće uvjete:

(a) 

trgovačko društvo koje ima kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s poglavljem 2.;

(b) 

trgovačko društvo koje, u slučaju kada institucije iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka izračunavaju prema IRB pristupu, nema kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a i koje je interno rangirano tako da njegov PD prema internom rejtingu odgovara kreditnoj procjeni vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika za koji je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete po pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s poglavljem 2.

5.  
Institucije koje upotrebljavaju vlastite procjene LGD-a mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagode PD u skladu s člankom 161. stavkom 3.
6.  
Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava PD je jednak procijenjenom EL-u za razrjeđivački rizik. Institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 143. i koja može rastaviti procijenjeni EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava na PD i LGD na način koji nadležno tijelo smatra pouzdanim može primjenjivati procjenu PD-a koja proizlazi iz tog rastavljanja. Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu kroz PD u skladu s odredbama u poglavlju 4. Za razrjeđivački rizik, osim pružatelja zaštite iz članka 201. stavka 1. točke (g), prodavatelj otkupljenih potraživanja priznaje se ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 4.
7.  
Iznimno od članka 201. stavka 1. točke (g), trgovačka društva koja ispunjavaju uvjete iz stavka 4. mogu se priznati.

Institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a u skladu s člankom 143. za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi PD u skladu s člankom 161. stavkom 3.

Članak 161.

Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)

1.  

Institucije su dužne koristiti se sljedećim vrijednostima LGD-a:

(a) 

za nadređene izloženosti bez priznatog kolaterala: 45 %;

(b) 

za podređene izloženosti bez priznatog kolaterala: 75 %;

(c) 

institucije mogu priznati materijalnu i nematerijalnu kreditnu zaštitu kroz LGD u skladu s poglavljem 4.;

(d) 

pokrivenim obveznicama na koje se može primijeniti tretman iz članka 129. stavka 4. ili 5. može se dodijeliti LGD u iznosu od 11,25 %;

(e) 

za nadređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procjenjivati PD ili za koje njezine procjene PD-a ne ispunjavaju uvjete iz odjeljka 6.: 45 %;

(f) 

za podređene izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procjenjivati PD ili za koje njezine procjene PD-a ne ispunjavaju uvjete iz odjeljka 6.: 100 %;

(g) 

za razrjeđivački rizik za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava: 75 %.

2.  
Za razrjeđivački rizik i rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, ako je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 143. i ako može rastaviti procijenjeni EL za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava na PD i LGD na način koji nadležno tijelo smatra pouzdanim, institucija može primjenjivati procjenu LGD-a za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava.
3.  
Ako je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama u skladu s člankom 143., nematerijalna kreditna zaštita može se priznati tako da se prilagodi PD ili LGD, pri čemu je institucija dužna ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6. i dobiti odobrenje nadležnih tijela. Institucija ne smije izloženostima osiguranima jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onog za usporedivu izravnu izloženost prema davatelju jamstva.
4.  
Za potrebe društava iz članka 153. stavka 3. LGD za usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite jest LGD neosigurane izloženosti prema davatelju jamstva ili LGD neosigurane izloženosti prema dužniku, ovisno o tome, u slučaju da i za davatelja jamstva i za dužnika nastane status neispunjavanja obveza za trajanja osigurane transakcije, upućuju li dostupni dokazi i struktura jamstva na to da će naplaćeni iznos ovisiti o financijskom stanju davatelja jamstva, odnosno dužnika.

Članak 162.

Efektivno dospijeće

1.  
Institucije koje nisu dobile odobrenje za primjenu vlastitih LGD-a i konverzijskih faktora za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama dužne su dodijeliti izloženostima koje proizlaze iz repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane M od 0,5 godina, a svim ostalim izloženostima M od 2,5 godine.

Umjesto toga, u postupku davanja odobrenja iz članka 143. nadležna tijela odlučuju hoće li institucija primjenjivati efektivno dospijeće (M) za svaku izloženost u skladu sa stavkom 2.

2.  

Institucije koje su dobile odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih LGD-a i konverzijskih faktora za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama ili središnjim državama i središnjim bankama u skladu s člankom 143. dužne su izračunavati M za svaku od tih izloženosti kako je navedeno u točkama od (a) do (e) ovog stavka i pridržavajući se stavaka od 3. do 5 ovog članka. M ne može biti veći od 5 godina osim u slučajevima iz članka 384. stavka 1., kada se upotrebljava M koji je tamo određen:

(a) 

za instrument za koji je definirana otplatna tablica novčanih tokova M se izračunava prema sljedećoj formuli:

image

pri čemu CFt označuje ugovorno određene novčane tokove (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t;

(b) 

za izvedenice iz standardiziranog sporazuma o netiranju M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća izloženosti, ali ne može biti manji od jedne godine, a kao ponder se primjenjuje zamišljeni iznos svake izloženosti;

(c) 

za izloženosti proizašle iz transakcija s potpuno ili gotovo potpuno osiguranim izvedenim financijskim instrumentima iz Priloga II. i potpuno ili gotovo potpuno osiguranih maržnih kredita koji su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija, ali ne može biti manji od 10 dana;

(d) 

za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, M se izračunava kao ponderirani prosjek preostalog roka do dospijeća transakcija, ali ne može biti manji od 5 dana. Kao ponder primjenjuje se zamišljeni iznos svake izloženosti;

(e) 

institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela u skladu s člankom 143. za primjenu vlastite procjene PD-a za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava, za iskorištene iznose iz okvirnog ugovora o otkupu potraživanja M je jednak ponderiranom prosjeku dospijeća izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, ali ne može biti manji od 90 dana. Tako izračunata vrijednost M primjenjuje se i za neiskorištene iznose iz okvirnog ugovora o otkupu potraživanja ako taj ugovor sadrži odredbe, pokretače prijevremene isplate ili druge karakteristike koje instituciju koja otkupljuje potraživanja štite od značajnog pogoršanja kvalitete budućih potraživanja za koja postoji obveza otkupa za trajanja ugovora. Ako ne postoji takva učinkovita zaštita, M se za neiskorištene iznose izračunava kao zbroj najdužega mogućeg dospijeća potencijalno otkupljenog potraživanja prema okvirnom ugovoru o otkupu potraživanja i preostalog roka do dospijeća okvirnog ugovora o otkupu potraživanja, ali ne može biti manji od 90 dana;

(f) 

za sve druge instrumente koji nisu navedeni u ovom stavku ili kada institucija ne može izračunati M na način propisan u točki (a), M se postavlja na najduže preostalo vrijeme (u godinama) koje je dužniku određeno za ispunjenje njegovih ugovornih obveza, ali ne na manje od godinu dana;

(g) 

za institucije koje za izračun vrijednosti izloženosti primjenjuju metodu internog modela iz poglavlja 6. odjeljka 6., M se za izloženosti za koje institucije primjenjuju tu metodu i za koje je najduže dospijeće ugovora koji pripada skupu za netiranje duže od jedne godine izračunava prema sljedećoj formuli:

image

u kojoj je:

image = indikatorska varijabla (engl. dummy variable) čija je vrijednost u budućem razdoblju tk jednaka 0 ako je tk > 1 godine, odnosno jednaka 1 ako je tk ≤ 1

image = očekivani iznos izloženosti u budućem razdoblju tk;

image = efektivna očekivana izloženost u budućem razdoblju tk;

image = nerizični diskontni faktor za buduće razdoblje tk;

image

;
(h) 

institucija koja primjenjuje interni model za izračunavanje tržišne prilagodbe kreditnom vrednovanju rizika druge ugovorne strane (CVA) može, uz odobrenje nadležnih tijela, kao M upotrijebiti efektivno trajanje prema procjeni internog modela.

U skladu sa stavkom 2. za skupove za netiranje u kojima svi ugovori imaju izvorni rok dospijeća kraći od jedne godine, primjenjuje se formula iz točke (a);

(i) 

za institucije koje primjenjuju metodu internog modela iz poglavlja 6. odjeljka 6. za izračun vrijednosti izloženosti i koje imaju odobrenje za primjenu internog modela za specifični pozicijski rizik dužničkih pozicija iz knjige trgovanja u skladu s dijelom 3. glavom IV. poglavljem 5., M iznosi 1 u formuli iz članka 153. stavka 1., pod uvjetom da institucija može dokazati nadležnim tijelima da njezin interni model za specifični pozicijski rizik dužničkih pozicija iz knjige trgovanja primijenjen u članku 383. sadrži učinke migracije među rejtinzima;

(j) 

za potrebe članka 153. stavka 3. M je jednak efektivnom dospijeću kreditne zaštite, ali ne može biti manji od godinu dana.

3.  

Ako je ugovorom uređeno svakodnevno utvrđivanje marže i svakodnevna revalorizacija te ako je ugovorom dopuštena trenutačna likvidacija ili namira putem kolaterala u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili izostanka nadoplate marže, M iznosi najmanje jedan dan:

(a) 

za potpuno ili gotovo potpuno osigurane izvedene financijske instrumente iz Priloga II.;

(b) 

za potpuno ili gotovo potpuno osigurane maržne kredite;

(c) 

za repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane.

Osim toga, za kvalificirane kratkoročne izloženosti koje nisu dio kontinuiranog financiranja dužnika od strane institucije, M iznosi najmanje jedan dan. Kvalificirane kratkoročne izloženosti uključuju sljedeće:

▼M9

(a) 

izloženosti prema institucijama ili investicijskim društvima koje proizlaze iz namire deviznih obveza;

▼B

(b) 

kratkoročne transakcije financiranja trgovine koje se automatski likvidiraju, a koje su povezane s razmjenom robe ili usluga s preostalim rokom do dospijeća do jedne godine kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (80);

(c) 

izloženosti koje proizlaze iz namire kupnje ili prodaje vrijednosnih papira unutar uobičajenog roka isporuke ili dva radna dana;

(d) 

izloženosti koje proizlaze iz gotovinske namire putem elektroničkog prijenosa i namire elektroničkih platnih transakcija i unaprijed plaćenih troškova, uključujući prekoračenja koja proizlaze iz neuspješnih transakcija koje ne prelaze kratak, unaprijed utvrđen broj radnih dana.

4.  
Za izloženosti prema trgovačkim društvima koja se nalaze u Uniji, a čiji su konsolidirani poslovni prihodi i konsolidirana imovina manji od 500 milijuna eura, institucije mogu odabrati da M dosljedno određuju kako je navedeno u stavku 1. umjesto da primjenjuju stavak 2. Institucije mogu zamijeniti 500 milijuna eura s ukupnom imovinom od 1 000 milijuna eura za trgovačka društva koja u prvom redu posjeduju i iznajmljuju stambene nekretnine u svrhe koje nisu špekulativne.
5.  
S ročnim neusklađenostima postupa se na način naveden u poglavlju 4.



Pododjeljak 2.

Izloženosti prema stanovništvu

Članak 163.

Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)

1.  
PD za pojedinu izloženost iznosi najmanje 0,03 %.
2.  
PD dužnika ili, ako se primjenjuje pristup zasnovan na proizvodu, PD izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza iznosi 100 %.
3.  
Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja PD je jednak procijenjenom EL-u za razrjeđivački rizik. Ako institucija može rastaviti procijenjeni EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja na PD i LGD na način koji nadležna tijela smatraju pouzdanim, institucija može primjenjivati procjenu PD-a.
4.  
Nematerijalna kreditna zaštita može se uzeti u obzir tako da se PD prilagodi, u skladu s člankom 164. stavkom 2. Za razrjeđivački rizik, osim pružatelja zaštite iz članka 201. stavka 1. točke (g), prodavatelj otkupljenih potraživanja priznaje se ako su ispunjeni uvjeti iz članka 160. stavka 4.

▼M8

Članak 164.

Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)

1.  
Institucije su dužne same utvrđivati vlastite procjene LGD-a, podložno zahtjevima iz odjeljka 6. ovog poglavlja i ishođenju odobrenja od nadležnih tijela u skladu s člankom 143. Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja upotrebljava se vrijednost LGD-a od 75 %. Ako može pouzdano rastaviti vlastite procjene EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja na PD-ove i LGD-ve, institucija može primjenjivati vlastitu procjenu LGD-a.
2.  
Institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi procjene PD-a ili LGD-a, pri čemu mora ispuniti zahtjeve iz članka 183. stavaka 1., 2. i 3. te dobiti odobrenje nadležnih tijela, bilo za pojedinačnu izloženost ili skup izloženosti. Institucija ne smije izloženostima osiguranima jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onoga za usporedivu izravnu izloženost prema davatelju jamstva.
3.  
Za potrebe članka 154. stavka 2., LGD za usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite iz članka 153. stavka 3. jest LGD neosigurane izloženosti prema davatelju jamstva ili LGD neosigurane izloženosti prema dužniku, ovisno o tome, u slučaju da i za davatelja jamstva i za dužnika nastane status neispunjavanja obveza za trajanja osigurane transakcije, upućuju li dostupni dokazi i struktura jamstva na to da će naplaćeni iznos ovisiti o financijskom stanju davatelja jamstva odnosno dužnika.
4.  
Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 10 %.

Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane poslovnim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 15 %.

5.  
Države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu stavka 6. To je tijelo nadležno tijelo ili imenovano tijelo.

Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat u potpunosti obaviještena o namjeri nadležnog tijela o primjeni ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 6.

Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje mogu biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Cilj te suradnje jest izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU.

6.  
Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i drugih relevantnih pokazatelja te uzimajući u obzir buduća kretanja na tržištima nekretnina, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. ovog članka redovito, a najmanje jedanput godišnje, procjenjuje jesu li minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. ovog članka prikladne za izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela.

Ako na temelju procjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. zaključi da minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. nisu primjerene, i ako smatra da bi neprimjerenost vrijednosti LGD-a mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može odrediti više minimalne vrijednosti LGD-a za te izloženosti koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela. Te više minimalne vrijednosti mogu se također primijeniti na razini jednog ili više segmenata nekretnina za takve izloženosti.

Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. obavješćuje EBA-u i ESRB prije donošenja odluke iz ovog stavka. U roku od jednog mjeseca od primitka te obavijesti EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici. EBA i ESRB objavljuju te vrijednosti LGD-a.

7.  
Ako tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. odredi više minimalne vrijednosti LGD-a na temelju stavka 6., institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da ih primijene.

▼M8

8.  
EBA u bliskoj suradnji s ESRB-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. uzima u obzir pri procjeni prikladnosti vrijednosti LGD-a u okviru procjene iz stavka 6.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

9.  

ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 5. ovog članka o sljedećem:

(a) 

faktorima koji bi mogli „negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost” iz stavka 6. i

(b) 

indikativnim referentnim mjerilima koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. uzima u obzir pri određivanju viših minimalnih vrijednosti LGD-a.

▼M8

10.  
Institucije jedne države članice primjenjuju više minimalne vrijednosti LGD-a koje su odredila tijela druge države članice u skladu sa stavkom 6. na sve odgovarajuće izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova te države članice.;

▼B



Pododjeljak 3.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja na koje se primjenjuje PD/LGD metoda

Članak 165.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja na koje se primjenjuje PD/LGD metoda

1.  
PD se utvrđuje u skladu s metodama koje se primjenjuju na izloženosti prema trgovačkim društvima.

PD iznosi najmanje:

(a) 

0,09 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i predstavljaju dio dugoročnoga poslovnog odnosa s klijentom;

(b) 

0,09 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi i kod kojih se povrati na ulaganja temelje na redovitim i periodičnim novčanim tokovima, a ne na kapitalnim dobicima;

(c) 

0,40 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi, uključujući ostale kratke pozicije iz članka 155. stavka 2.;

(d) 

1,25 % za sve ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, uključujući ostale kratke pozicije iz članka 155. stavka 2.

2.  
Izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranom portfelju može se dodijeliti LGD u iznosu od 65 %. Svim ostalim takvim izloženostima dodjeljuje se LGD u iznosu od 90 %.
3.  
Svim izloženostima dodjeljuje se M od 5 godina.



Odjeljak 5.

Iznos izloženosti

Članak 166.

Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti prema stanovništvu

1.  
Ako nije određeno drukčije, vrijednost izloženosti bilančnih pozicija jednaka je računovodstvenoj vrijednosti određenoj bez uzimanja u obzir bilo kojih izvršenih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

Ovo se pravilo primjenjuje i na imovinu kupljenu po cijeni različitoj od iznosa koji se duguje.

Za kupljenu se imovinu razlika između iznosa koji se duguje i računovodstvene vrijednosti preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koja je evidentirana u bilanci institucija označuje kao diskont ako je iznos koji se duguje veći, odnosno kao premija, ako je taj iznos manji.

2.  
Ako institucije primjenjuju standardizirani sporazum o netiranju za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s poglavljem 4 ili 6.
3.  
Institucije su dužne za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti bilančnim netiranjem kredita i depozita iskazanih u bilanci institucije postupati u skladu s metodama navedenim u poglavlju 4.
4.  
Vrijednost izloženosti za najam diskontirana je vrijednost minimalnih plaćanja najma. Minimalna plaćanja najma obuhvaćaju plaćanja tijekom razdoblja najma koja je najmoprimac dužan ili bi mogao biti dužan izvršiti, uključujući i opcije kupnje predmeta najma za koje se već pri sklapanju ugovora o najmu može zaključiti da će se realizirati. Ako se od neke druge osobe, a ne od najmoprimca može zahtijevati plaćanje u vezi s ostatkom vrijednosti imovine dane u najam i ako ta obveza plaćanja ispunjava niz uvjeta iz članka 201. u vezi s priznavanjem pružatelja zaštite, kao i zahtjeve za priznavanje ostalih vrsta jamstava iz članka 213., obveza plaćanja može se uzeti u obzir kao nematerijalna kreditna zaštita u skladu s poglavljem 4.
5.  
U slučaju ugovora navedenog u Prilogu II., vrijednost izloženosti određuje se metodama navedenima u poglavlju 6. i ne uzima u obzir izvršene ispravke vrijednosti za kreditni rizik.
6.  
Vrijednost izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za otkupljena potraživanja vrijednost je izloženosti utvrđena u skladu sa stavkom 1. umanjena za kapitalne zahtjeve za razrjeđivački rizik prije primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.
7.  
U slučajevima kada je izloženost u obliku vrijednosnih papira ili robe, prodanih, ponuđenih kao kolateral ili danih u zajam na temelju repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita, vrijednost izloženosti jest vrijednost vrijednosnih papira ili robe utvrđena u skladu s člankom 24. Ako se primjenjuje složena metoda financijskoga kolaterala iz članka 223., vrijednost izloženosti povećava se za korektivni faktor za vrijednosne papire odnosno robu koji je naveden u članku 223. Vrijednost izloženosti repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire te maržnih kredita može se odrediti u skladu s poglavljem 6. ili člankom 220. stavkom 2.
8.  

Za sljedeće stavke vrijednost izloženosti izračunava se kao odobreni, a neiskorišteni iznos pomnožen s konverzijskim faktorom. Institucije su dužne koristiti se sljedećim konverzijskim faktorima u skladu s člankom 151. stavkom 8. za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama:

(a) 

za kreditne linije koje institucija može u svakom trenutku bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili koje automatski prestaju nastupom ugovorenih okolnosti vezanih uz pogoršanje kreditne sposobnosti dužnika primjenjivat će se konverzijski faktor od 0 %. Da bi mogle primijeniti konverzijski faktor od 0 %, institucije su dužne aktivno pratiti financijsko stanje dužnika i uspostaviti sustave unutarnjih kontrola koji će omogućiti pravodobno utvrđivanje pogoršanja kreditne kvalitete dužnika. Neiskorištene kreditne linije mogu se smatrati bezuvjetno opozivima ako ih na temelju propisa o zaštiti potrošača institucija može opozvati;

(b) 

konverzijski faktor od 20 % za kratkoročne dokumentarne akreditive povezane s kretanjem robe za instituciju koja je izdala te za instituciju koja je potvrdila akreditiv;

(c) 

za neiskorištene preuzete obveze kupnje za otkupljena obnovljiva potraživanja koje institucija može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti ili koje automatski prestaju nastupom ugovornih okolnosti, primjenjuje se konverzijski faktor od 0 %. Da bi mogle primijeniti konverzijski faktor od 0 %, institucije su dužne aktivno pratiti financijsko stanje dužnika i uspostaviti sustave unutarnjih kontrola koji će omogućiti pravodobno utvrđivanje pogoršanja kreditne kvalitete dužnika;

(d) 

za ostale kreditne linije te preuzete izvanbilančne obveze s osnove izdanja kratkoročnih obveznica i obnovljivih obveza s osnove pružanja usluge provedbe ponude, odnosno prodaje srednjoročnih obveznica uz obvezu otkupa, primjenjuje se konverzijski faktor od 75 %.

(e) 

Institucije koje ispunjavaju zahtjeve za primjenu vlastitih procjena konverzijskih faktora iz odjeljka 6. mogu se, uz odobrenje nadležnih tijela, koristiti vlastitim procjenama konverzijskih faktora za različite vrste proizvoda iz točaka od (a) do (d).

9.  
Ako se institucija ugovorom kojim je preuzela izvanbilančnu obvezu obvezala na preuzimanje nove izvanbilančne obveze, dužna je primjenjivati niži od dva konverzijska faktora primjenjiva na pojedinačnu izvanbilančnu obvezu.
10.  

Za sve izvanbilančne stavke osim onih iz stavaka od 1. do 8., vrijednost izloženosti jest sljedeći postotak njihove vrijednosti:

(a) 

100 % za izvanbilančne stavke visokog rizika;

(b) 

50 % za izvanbilančne stavke srednjeg rizika;

(c) 

20 % za izvanbilančne stavke srednjeg/nižeg rizika;

(d) 

0 % za izvanbilančne stavke niskog rizika.

Za potrebe ovog stavka izvanbilančne se stavke svrstavaju u kategoriju rizika u skladu s Prilogom I.

Članak 167.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

1.  
Vrijednost izloženosti za kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja jest računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.
2.  
Vrijednost izloženosti za kategoriju izvanbilančnih izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja jest njihova nominalna vrijednost umanjena za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik za te izloženosti.

Članak 168.

Ostala imovina

Vrijednost izloženosti za kategoriju izloženosti po ostaloj imovini jest računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.



Odjeljak 6.

Zahtjevi za primjenu IRB pristupa



Pododjeljak 1.

Rejting-sustavi

Članak 169.

Opća načela

1.  
Ako institucija primjenjuje više rejting-sustava, dužna je dokumentirati kriterije za raspoređivanje dužnika ili proizvoda u pojedini rejting-sustav i primjenjivati ih na način koji adekvatno odražava razinu rizika.
2.  
Institucija je dužna periodično provjeravati kriterije i procese za raspoređivanje dužnika ili proizvoda u pojedini rejting-sustav radi utvrđivanja njihove prikladnosti s obzirom na postojeći portfelj institucije i vanjske okolnosti.
3.  
Kada institucija dužnicima ili proizvodima dodjeljuje izravne procjene parametara rizika, oni se mogu smatrati procjenama za rejting-kategorije na kontinuiranoj rejting-skali.

Članak 170.

Struktura rejting-sustava

1.  

Struktura rejting-sustava za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama mora ispuniti sljedeće uvjete:

(a) 

rejting-sustav mora uzeti u obzir rizične karakteristike dužnika i proizvoda;

(b) 

rejting-sustav mora imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo kvantifikaciju rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika. Rejting-skala za dužnike mora imati najmanje sedam kategorija za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza;

(c) 

institucija je dužna dokumentirati odnos između pojedinih rejting-kategorija dužnika s obzirom na razinu rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza pridruženog svakoj rejting-kategoriji, kao i kriterije koje primjenjuje za razlikovanje tih razina rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(d) 

institucija čiji je portfelj koncentriran na određeni tržišni segment i na raspon rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužna je unutar tog raspona odrediti rejting-kategorije za dužnike tako da se izbjegne prekomjerna koncentracija dužnika u pojedinoj kategoriji. Ako postoje značajne koncentracije unutar pojedinačne rejting-kategorije, institucija je dužna raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija dužnika pokriva razumno uzak raspon PD-a i da se rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza svih dužnika u toj rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona;

(e) 

da bi nadležno tijelo dopustilo upotrebu vlastitih procjena LGD-a za izračun kapitalnog zahtjeva, rejting-sustav mora imati zasebnu rejting-skalu za proizvode koja odražava isključivo one karakteristike proizvoda koje su povezane s LGD-om. Definicija rejting-kategorije proizvoda mora uključivati postupke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije i kriterije za razlikovanje razine rizika te rejting-kategorije u odnosu na druge rejting-kategorije;

(f) 

ako u pojedinoj rejting-kategoriji proizvoda postoje značajne koncentracije, institucija je dužna raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija proizvoda pokriva razumno uzak raspon LGD-a i da se rizik svih izloženosti u rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona.

2.  
Institucije koje primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5. za ponderiranje izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja nisu dužne imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo kvantifikaciju rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza za te izloženosti. Za navedene izloženosti te su institucije dužne imati najmanje četiri kategorije za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza.
3.  

Struktura rejting-sustava za izloženosti prema stanovništvu mora ispuniti sljedeće uvjete:

(a) 

rejting-sustavi moraju odražavati rizik dužnika i rizik proizvoda te obuhvaćati sve relevantne rizične karakteristike dužnika i transakcija;

(b) 

institucija je dužna osigurati da razina diferencijacije rizika bude takva da je broj izloženosti u određenoj rejting-kategoriji ili skupu izloženosti dovoljan da osigura smislenu kvantifikaciju i validaciju karakteristika gubitka na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Institucija je dužna odrediti rejting-kategorije za dužnike i proizvode, odnosno skupove izloženosti tako da se izbjegnu prekomjerne koncentracije;

(c) 

proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti mora osiguravati smislenu diferencijaciju rizika i grupiranje dovoljno sličnih izloženosti te omogućivati točnu i dosljednu procjenu karakteristika gubitka na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Grupiranje otkupljenih potraživanja mora odražavati prodavateljeve uvjete odobravanja tih potraživanja i raznolikost njegovih klijenata.

4.  

Institucije su dužne pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti uzeti u obzir sljedeće činitelje rizika:

(a) 

rizične karakteristike dužnika;

(b) 

rizične karakteristike proizvoda, uključujući vrstu proizvoda, kolaterala ili oboje. Institucije su dužne posebno obratiti pozornost na slučajeve u kojima je više izloženosti osigurano istim kolateralom;

(c) 

neurednost u plaćanju, osim ako institucija ne dokaže nadležnom tijelu da dospjelo nenaplaćeno potraživanje nije značajan činitelj rizika za tu izloženost.

Članak 171.

Raspoređivanje u rejting-kategorije ili skupove izloženosti

1.  

Institucija je dužna imati posebne definicije, procese i kriterije raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a) 

definicije rejting-kategorija ili skupova izloženosti i kriteriji za raspoređivanje moraju biti dovoljno detaljno propisani kako bi osobama koje su zadužene za dodjeljivanje rejtinga omogućili dosljedno raspoređivanje dužnika ili proizvoda sa sličnim rizikom u istu rejting-kategoriju ili skup izloženosti. Ta dosljednost mora postojati u svim poslovnim linijama, odjelima i zemljopisnim područjima;

(b) 

dokumentacija rejting-procesa mora na jasan način propisivati raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti kako bi se omogućilo ponavljanje procesa raspoređivanja u rejting-kategorije i skupove izloženosti te ocjenjivanje prikladnosti raspoređivanja u rejting-kategoriju ili skup izloženosti;

(c) 

kriteriji moraju biti usklađeni s internim standardima odobravanja plasmana institucije i njezinom politikom za postupanje s dužnicima i izloženostima koje je ocijenila problematičnima.

2.  
Pri raspoređivanju dužnika i proizvoda u rejting-kategorije ili skupove izloženosti institucija je dužna uzeti u obzir sve značajne informacije. Informacije moraju biti ažurne i instituciji omogućiti predviđanje budućih performansi izloženosti. Stupanj konzervativnosti institucije pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili u skupove izloženosti ovisi o količini informacija kojima institucija raspolaže tako da je stupanj konzervativnosti to veći što je količina informacija kojom institucija raspolaže manja. Ako se institucija služi vanjskim rejtingom kao primarnim činiteljem pri utvrđivanju internog rejtinga, dužna je uzeti u obzir i druge značajne informacije.

Članak 172.

Raspoređivanje izloženosti

1.  

Raspoređivanje izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija koristi PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3. obavlja se u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a) 

svaki dužnik mora biti raspoređen u rejting-kategoriju na rejting-skali za dužnike, i to već u procesu odobravanja plasmana;

(b) 

za one izloženosti za koje je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143. dužna je svaku izloženost u procesu odobravanja plasmana rasporediti i u rejting-kategoriju na rejting-skali za proizvode;

(c) 

institucije koje primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5. za dodjelu pondera rizika za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja dužne su svaku od tih izloženosti rasporediti u rejting-kategoriju u skladu s člankom 170. stavkom 2;

(d) 

institucija je dužna svakoj pravnoj osobi prema kojoj je izložena dodijeliti zasebni rejting. Institucija je dužna donijeti odgovarajuće politike za tretman pojedinačnih klijenata dužnika i za grupe povezanih klijenata;

(e) 

institucija je dužna sve pojedinačne izloženosti prema istom dužniku rasporediti u istu rejting-kategoriju dužnika, neovisno o razlikama među pojedinačnim transakcijama. Međutim, pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu se rasporediti u različite rejting-kategorije dužnika u sljedećim slučajevima:

i. 

kada se zbog rizika transfera iz države i u državu (engl. country transfer risk) pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu rasporediti u različite rejting-kategorije ovisno o tome jesu li izloženosti nominirane u domaćoj ili stranoj valuti;

ii. 

kada se jamstvo povezano s izloženošću može priznati u prilagodbi rejting-kategorije dužnika;

iii. 

kada propisi o zaštiti potrošača, propisi o obvezi čuvanja bankovne tajne ili drugi propisi zabranjuju razmjenu podataka o klijentu.

2.  
Svaka izloženost iz kategorije izloženosti prema stanovništvu mora se u procesu odobravanja plasmana rasporediti u rejting-kategoriju ili u skup izloženosti.
3.  
Za potrebe raspoređivanja u rejting-kategorije i skupove izloženosti institucije su dužne dokumentirati slučajeve u kojima se mogu izmijeniti ulazni podaci ili rezultat procesa raspoređivanja na temelju ljudske prosudbe te dokumentirati osoblje odgovorno za odobravanje takvih korekcija. Institucije su dužne dokumentirati podatke o izvršenim korekcijama i odgovornom osoblju. Institucije su dužne analizirati performanse izloženosti kod kojih je u procesu dodjele rejtinga izvršena korekcija. Navedena analiza mora uključivati procjenu performansi izloženosti koje je korigirao pojedini zaposlenik odgovoran za odobravanje korekcija.

Članak 173.

Cjelovitost procesa dodjele rejtinga

1.  

Proces dodjele rejtinga za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija primjenjuje PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3. mora ispunjavati sljedeće uvjete u vezi s cjelovitošću:

(a) 

dodjelu rejtinga i njegove periodične provjere mora obavljati ili odobravati neovisna osoba koja nema izravne koristi od odluka o odobravanju plasmana;

(b) 

institucije su dužne obnoviti rejting najmanje jednom godišnje i prilagoditi ga kada postupak obnove rejtinga pokazuje da više nije opravdano upotrebljavati trenutačni rejting. Rejtinzi dužnika koje je institucija ocijenila visokorizičnima i izloženosti koje je ocijenila problematičnima moraju se provjeravati i češće. Institucije su dužne obnoviti rejting čim nove, značajne informacije o dužniku ili izloženosti postanu dostupne;

(c) 

institucija je dužna uspostaviti učinkovit proces prikupljanja i ažuriranja relevantnih informacija o karakteristikama dužnika koje utječu na PD i o karakteristikama proizvoda koje utječu na LGD ili na konverzijske faktore.

2.  
Za izloženosti prema stanovništvu institucija je dužna najmanje jednom godišnje obnoviti rejting dodijeljen dužnicima i proizvodima i prilagoditi ga kada postupak obnove rejtinga pokazuje da više nije opravdano upotrebljavati trenutačni rejting ili provjeriti karakteristike gubitka i dospjela nenaplaćena potraživanja za svaki skup izloženosti, ovisno o tome što je primjenjivo. Institucija je dužna najmanje jednom godišnje na temelju reprezentativnog uzorka za svaki skup izloženosti provjeriti status pojedinačnih izloženosti iz uzorka da bi osigurala ispravnost raspoređivanja izloženosti u odgovarajući skup izloženosti te prilagoditi dodijeljeni rejting kada provjera pokazuje da više nije opravdano upotrebljavati trenutačni rejting.
3.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda za metodologije nadležnih tijela za procjenu cjelovitosti procesa dodjele rejtinga i redovitu te neovisnu procjenu rizika.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 174.

Primjena modela

Ako institucija primjenjuje statističke modele i druge mehaničke metode za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili skupove izloženosti, tada je dužna ispuniti sljedeće uvjete:

(a) 

model mora imati dobru prediktivnu snagu i njegova primjena ne smije dovesti do neodgovarajućih kapitalnih zahtjeva. Varijable koje ulaze u model moraju biti kvalitetna i učinkovita osnova za procjene koje su rezultat modela. Model ne smije imati značajnijih pristranosti;

(b) 

institucija mora imati ugrađen postupak kontrole ulaznih podataka u model što uključuje procjenu točnosti, potpunosti i prikladnosti podataka;

(c) 

podaci na kojima je model razvijen moraju biti reprezentativni s obzirom na portfelj dužnika ili izloženosti institucije;

(d) 

institucija mora osigurati redovito provođenje validacije modela koja uključuje analizu učinkovitosti modela i njegove stabilnosti, provjeru specifikacija modela i uspoređivanje rezultata modela sa stvarnim ishodom;

(e) 

institucija mora statistički model dopunjavati nadzorom i procjenom stručnih zaposlenika institucije radi provjere adekvatnosti rejtinga koji je model dodijelio te osiguravanja odgovarajuće upotrebe modela. Cilj procedura za provjeru mora biti identifikacija i ograničavanje pogrešaka povezanih sa slabostima modela. Stručnjak mora pri procjeni uzeti u obzir sve relevantne informacije koje nisu obuhvaćene modelom. Institucija je dužna dokumentirati način na koji će se kombinirati procjena stručnjaka s rezultatima modela.

Članak 175.

Dokumentacija rejting-sustava

1.  
Institucije su dužne dokumentirati dizajn i operativne detalje svojih rejting-sustava. Dokumentacija služi za dokazivanje usklađenosti sa zahtjevima iz ovog odjeljka te uključuje kategorizaciju izloženosti, kriterije za dodjelu rejtinga, opseg odgovornosti zaposlenika koji dodjeljuju rejting dužnicima i izloženostima, učestalost obnove dodijeljenog rejtinga te nadzor uprave i rukovodstva nad rejting-procesom.
2.  
Institucija je dužna analizirati te dokumentirati razloge za vlastiti izbor rejting-kriterija. Institucija je dužna dokumentirati sve veće izmjene rejting-procesa. Ta dokumentacija mora podržavati utvrđivanje promjena u procesu dodjele rejtinga nakon posljednje provjere od strane nadležnih tijela. Također je potrebno dokumentirati organizaciju dodjele rejtinga, uključujući proces dodjele rejtinga te strukturu interne kontrole.
3.  
Institucije su dužne dokumentirati posebne definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitka kojima se koriste te dokazati njihovu usklađenost s definicijama iz ove Uredbe.
4.  

Ako institucija u rejting-procesu primjenjuje statističke modele, dužna je dokumentirati njihovu metodologiju. Navedena dokumentacija mora:

(a) 

sadržavati detaljan prikaz teorije, pretpostavki te matematičke i empirijske podloge za dodjelu procjena parametara rizika rejting-kategorijama, individualnim dužnicima, izloženostima ili skupovima izloženosti uključujući i izvore podataka koji se koriste za procjenu modela;

(b) 

uspostaviti strog statistički postupak za validaciju modela, uključujući testiranje učinkovitosti modela na uzorku za validaciju (engl. out-of-sample) i na novim podacima (engl. out-of-time);

(c) 

navesti sve okolnosti u kojima model nije učinkovit.

5.  
Institucija mora nadležnom tijelu dokazati da ispunjava uvjete iz ovog članka ako je rejting-sustav ili model koji se upotrebljava u sklopu rejting-sustava nabavila od vanjskog prodavatelja, a taj prodavatelj na osnovi autorskih prava odbija instituciji dati pristup ili joj ograničava pristup informacijama koje se odnose na metodologiju tog rejting-sustava ili modela, odnosno pristup osnovnim podacima koji su upotrijebljeni u razvoju te metodologije ili modela.

Članak 176.

Upravljanje podacima

1.  
Institucije su dužne prikupljati i pohranjivati podatke o internim rejting-sustavima u skladu s odredbama dijela 8.
2.  

Za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija koristi PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3., institucija je dužna prikupljati i pohranjivati:

(a) 

potpune podatke za prethodna razdoblja o rejtingu dužnika i rejtingu priznatih davatelja jamstva;

(b) 

datume kada su rejtinzi dodijeljeni;

(c) 

bitne podatke i metodologiju primijenjenu za utvrđivanje rejtinga;

(d) 

podatke o osobama odgovornima za dodjelu rejtinga;

(e) 

podatke o dužnicima i izloženostima koji su u statusu neispunjavanja obveza;

(f) 

datume i okolnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(g) 

podatke o PD-u i stopama statusa neispunjavanja obveza (engl. default rate) povezanima s rejting-kategorijama te podatke o migraciji među rejting-kategorijama.

3.  
Institucije koje ne primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su prikupljati i pohranjivati podatke o usporedbama ostvarenih LGD-a u odnosu na vrijednosti propisane u članku 161. stavku 1. i konverzijskih faktora u odnosu na vrijednosti propisane u članku 166. stavku 8.
4.  

Institucije koje primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su prikupljati i pohranjivati:

(a) 

potpune podatke za prethodna razdoblja o rejtinzima proizvoda te procjenama LGD-a i konverzijskog faktora koje se odnose na svaku rejting-kategoriju;

(b) 

datume kada su dodijeljeni rejtinzi i napravljene procjene;

(c) 

bitne podatke i metodologiju primijenjenu za utvrđivanje rejtinga proizvoda i procjenu LGD-a i konverzijskih faktora;

(d) 

podatke o osobama odgovornima za dodjelu rejtinga proizvoda te procjenu LGD-a i konverzijskih faktora;

(e) 

podatke o procijenjenom i ostvarenom LGD-u i konverzijskim faktorima koji se odnose na svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza;

(f) 

podatke o LGD-u određene izloženosti prije i nakon prilagodbe LGD-a za utjecaj jamstava ili kreditnih izvedenica za one institucije koje iskazuju učinke smanjenja kreditnog rizika jamstava ili kreditnih izvedenica pomoću prilagodbe LGD-a;

(g) 

podatke o komponentama gubitka za svaku izloženost u statusu neispunjavanja obveza.

5.  

Za kategoriju izloženosti prema stanovništvu institucija je dužna prikupljati i pohranjivati:

(a) 

podatke kojima se koristila u procesu raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti;

(b) 

podatke o procjenama PD-a, LGD-a i konverzijskih faktora koji se odnose na rejting-kategorije ili skupove izloženosti;

(c) 

podatke o dužnicima i izloženostima koji su u statusu neispunjavanja obveza;

(d) 

za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza, podatke o rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti u koje je izloženost bila raspoređena u razdoblju od jedne godine prije nastanka statusa neispunjavanja obveza te ostvarene vrijednosti LGD-a i konverzijskog faktora;

(e) 

podatke o stopama gubitaka za kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu.

Članak 177.

Testiranja otpornosti na stres koja se primjenjuju pri procjeni adekvatnosti kapitala

1.  
Institucija je dužna imati odgovarajuće postupke testiranja otpornosti na stres koje će primijeniti pri procjeni vlastite adekvatnosti kapitala. Testiranje otpornosti na stres treba obuhvatiti i identificiranje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uvjeta koji bi mogli imati nepovoljan učinak na kreditne izloženosti institucije te njezinu sposobnost da izdrži takve promjene.
2.  
Institucija je dužna redovito provoditi testiranje otpornosti na stres kreditnog rizika radi procjene učinka specifičnih uvjeta na kapitalne zahtjeve za kreditni rizik. O testovima odlučuje institucija, a podliježu nadzornoj provjeri. Testovi koji će se primjenjivati moraju biti smisleni i obuhvatiti učinke ozbiljne, ali moguće ekonomske recesije. Institucija je dužna u sklopu testiranja procijeniti i migraciju rejtinga u testnim scenarijima. Testiranje otpornosti na stres mora se provoditi na velikoj većini ukupnih izloženosti institucije.
3.  
Institucije koje primjenjuju tretman određen u članku 153. stavku 3. u sklopu procesa testiranja otpornosti na stres dužne su razmotriti utjecaj pogoršanja kreditne kvalitete pružatelja zaštite, posebno utjecaj prestanka ispunjavanja kriterija priznavanja od strane pružatelja zaštite.



Pododjeljak 2.

Kvantifikacija rizika

Članak 178.

Stupanje dužnika u status neispunjavanja obveza

1.  

Smatra se da je status neispunjavanja obveza pojedinog dužnika nastao kada je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta ili oba sljedeća uvjeta:

(a) 

institucija smatra vjerojatnim da dužnik neće u cijelosti podmiriti svoje obveze prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri ne uzimajući u obzir mogućnost naplate iz kolaterala;

▼M7

(b) 

dužnik više od 90 dana nije ispunio svoju dospjelu obvezu po bilo kojoj značajnoj kreditnoj obvezi prema instituciji, njezinu matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri. Nadležna tijela mogu zamijeniti 90 dana sa 180 dana za izloženosti koje su osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama MSP-a iz kategorije izloženosti prema stanovništvu, kao i izloženosti prema subjektima javnog sektora. Razdoblje od 180 dana ne primjenjuje se za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ili članka 127.

▼B

U slučaju izloženosti prema stanovništvu institucije mogu primjenjivati definiciju nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenu u točkama (a) i (b) prvog podstavka na razini pojedinog kreditnog proizvoda, a ne u odnosu na ukupne obveze dužnika.

2.  

Za potrebe točke (b) stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

(a) 

za prekoračenja, brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kada dužnik prekorači odobreni limit, kada mu je odobreni limit smanjen te je niži od trenutačno iskorištenog iznosa ili kada je izvršio isplatu sredstava s tekućeg računa bez pokrića, a njihov je iznos značajan;

(b) 

za potrebe točke (a), odobreni limit obuhvaća svaki kreditni limit koji je institucija odredila i o kojemu je obavijestila dužnika;

(c) 

brojenje dana zakašnjenja za izloženosti po kreditnim karticama započinje s danom na koji dospijeva obveza plaćanja minimalnog dijela;

(d) 

značajnost dospjele kreditne obveze procjenjuje se u odnosu na prag koji su utvrdila nadležna tijela. Taj prag mora odražavati razinu rizika koju nadležno tijelo smatra primjerenom;

(e) 

institucije su dužne imati dokumentirane politike u vezi s brojenjem dana zakašnjenja, posebno s obzirom na produženje roka za ispunjenje obveze, izmjena i odgoda, obnavljanje plasmana i netiranje postojećih računa. Te se politike moraju primjenjivati dosljedno tijekom vremena i biti u skladu s internim procesima upravljanja rizikom, kao i procesima odlučivanja institucije.

3.  

Za potrebe stavka 1. točke (a) institucija je pri procjeni vjerojatnosti da dužnik neće uredno ispuniti svoje obveze dužna uzeti u obzir sljedeće elemente:

(a) 

institucija ne priznaje kamatne prihode i prihode od provizija i naknada po kreditnoj obvezi;

(b) 

institucija priznaje specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik zbog uočenoga značajnog pogoršanja kreditne kvalitete dužnika koje je uslijedilo nakon nastanka te izloženosti;

(c) 

institucija je prodala kreditnu izloženost uz značajan ekonomski gubitak;

(d) 

institucija pristaje na restrukturiranje kreditne izloženosti koje će vjerojatno rezultirati umanjivanjem financijske obveze dužnika zbog značajnog otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili, prema potrebi, naknada. Ako se ponderi rizika za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja određuju korištenjem PD/LGD pristupa, navedeno uključuje i umanjenje vrijednosti samih vlasničkih vrijednosnih papira;

(e) 

institucija je podnijela zahtjev za pokretanje stečajnog ili sličnog postupka nad dužnikom u vezi s kreditnom obvezom dužnika prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri;

(f) 

nad dužnikom je podnesen ili je dužnik sam podnio zahtjev za pokretanje stečajnog ili sličnog postupka koji će dovesti do neplaćanja ili odgode plaćanja kreditne obveze dužnika prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri.

4.  
Institucije koje se koriste eksternim podacima koji nisu usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenom u stavku 1. dužne su na odgovarajući način prilagoditi te podatke da bi oni bili većinom usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza.
5.  
Ako institucija smatra da izloženost koja je prethodno bila u statusu neispunjavanja obveza više ne ispunjava ni jedan od uvjeta iz definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucija je dužna dodijeliti rejting dužniku ili proizvodu kao da se radi o izloženosti koja nije u statusu neispunjavanja obveza. Ako se naknadno ispuni neki od uvjeta iz definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza, smatrat će se da je došlo do nastanka novog statusa neispunjavanja obveza.
6.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti po kojima nadležno tijelo utvrđuje prag iz stavka 2. točke (d).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.  
EBA izdaje smjernice o primjeni ovog članka. Smjernice se donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 179.

Opći zahtjevi za procjenu

1.  

U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima institucije su dužne primjenjivati sljedeće uvjete:

(a) 

vlastite procjene parametara rizika PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora i EL-a obuhvaćaju sve relevantne podatke, informacije i metode. Procjene se temelje na iskustvu i empirijskim dokazima, a ne samo na subjektivnim prosudbama. Procjene moraju biti smislene i lako razumljive te se temeljiti na značajnim pokretačima odgovarajućih parametara rizika. Stupanj konzervativnosti je to veći što je količina informacija kojom institucija raspolaže manja;

(b) 

institucija je dužna ostvarene gubitke razdvojiti s obzirom na učestalost nastanka statusa neispunjavanja obveza, LGD, konverzijski faktor ili, ako se procjenjuje EL, na gubitak, s obzirom na činitelje koji izravno utječu na pojedine parametre rizika. Institucija je dužna dokazati da njezine procjene odražavaju dugogodišnje iskustvo;

(c) 

institucija je dužna uzeti u obzir svaku promjenu u procesu odobravanja plasmana ili procesu naplate potraživanja tijekom promatranih razdoblja iz članka 180. stavka 1. točke (h), i stavka 2. točke (e), članka 181. stavka 1. točke (j) i stavka 2. te članka 182. stavaka 2. i 3. Procjene institucije moraju odražavati učinke tehničkih unapređenja i novih podataka te drugih informacija kada postanu raspoložive. Institucija je dužna provjeravati svoje procjene kada se pojave nove informacije, a najmanje jednom godišnje;

(d) 

populacija izloženosti u skupu podataka korištenom za procjenu parametara rizika, standardi odobravanja plasmana važeći u trenutku nastanka podataka kao i druge relevantne karakteristike moraju biti usporedivi sa standardima i izloženostima institucije. Ekonomski i tržišni uvjeti u kojima su podaci nastali moraju biti relevantni u odnosu na sadašnje i buduće uvjete. Broj izloženosti u uzorku i vremenski niz podataka iskorišten za kvantifikaciju moraju biti dovoljni da osiguraju točnost i robusnost procjena institucije;

(e) 

procjene moraju odražavati sve relevantne informacije o kvaliteti otkupljenih potraživanja koje su raspoložive instituciji koja otkupljuje potraživanja, uključujući podatke o sličnim skupovima izloženosti prikupljenima od prodavatelja potraživanja, unutar same institucije koja otkupljuje potraživanja ili iz vanjskih izvora. Institucija koja otkupljuje potraživanja dužna je ocijeniti sve podatke na koje se oslanja, a koje je prikupila od prodavatelja potraživanja;

(f) 

institucija je dužna svojim procjenama dodati maržu konzervativnosti koju sama procijeni ovisno o očekivanom rasponu pogrešaka u procjenama. Marža konzervativnosti bit će veća ako se smatra da su metode i podaci manje zadovoljavajući te ako je očekivani raspon pogrešaka veći.

Ako institucije primjenjuju različite procjene za izračun pondera rizika i za interne potrebe, dužne su ih dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene. Ako institucije mogu dokazati svojim nadležnim tijelima da su podaci prikupljeni prije 1. siječnja 2007. prilagođeni na odgovarajući način da bi bili većinom usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenom u članku 178. ili s definicijom gubitka, nadležna tijela mogu instituciji dopustiti određenu fleksibilnost u primjeni zahtijevanih standarda koji se odnose na te podatke.

2.  

Ako se institucija koristi podacima iz zajedničkog skupa podataka više institucija, dužna je ispuniti sljedeće uvjete:

(a) 

rejting-sustavi i kriteriji ostalih institucija u zajedničkom skupu podataka moraju biti slični njezinim rejting-sustavima i kriterijima;

(b) 

zajednički skup podataka mora biti reprezentativan za portfelj na koji se primjenjuju podaci iz zajedničkog skupa podataka;

(c) 

institucija se dosljedno tijekom vremena mora koristiti podacima iz zajedničkog skupa podataka za svoje procjene;

(d) 

institucija mora ostati odgovorna za integritet svojih rejting-sustava;

(e) 

institucija je dužna održavati dovoljno dobro poznavanje rejting-sustava kojima se koristi, uključujući sposobnost učinkovitog obavljanja nadzora i revizije rejting-procesa.

Članak 180.

Posebni zahtjevi za procjenu PD-a

1.  

U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za procjenu PD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija koristi PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3.:

(a) 

institucije su dužne procjenjivati PD za svaku rejting-kategoriju dužnika na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa statusa neispunjavanja obveza. Procjene PD-a za dužnike koji su visoko zaduženi ili dužnike čija se imovina uglavnom sastoji od imovine kojom se trguje moraju odražavati performanse odnosne imovine u razdobljima stresnih promjena;

(b) 

za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava institucije mogu procjenjivati EL za svaku rejting-kategoriju dužnika na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa statusa neispunjavanja obveza;

(c) 

institucija koja izvodi višegodišnje prosječne procjene PD-a i LGD-a za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava iz procjene EL-a te odgovarajuće procjene PD-a ili LGD-a dužna je osigurati da proces procjene ukupnih gubitaka ispunjava standarde za procjenu PD-a i LGD-a iz ovog dijela i da je rezultat u skladu s odrednicama LGD-a iz članka 181. stavka 1. točke (a);

(d) 

institucije mogu koristiti tehnike za procjenu PD-a samo uz odgovarajuću popratnu analizu tih tehnika. Institucije su dužne uzeti u obzir prosudbe stručnjaka u postupcima kombiniranja rezultata različitih tehnika i pri prilagođivanju procjena zbog ograničenja korištenih tehnika i informacija;

(e) 

ako se institucija koristi vlastitim podacima o povijesti nastanka statusa neispunjavanja obveza za procjenu PD-a, procjene moraju odražavati njezine standarde odobravanja plasmana i razlike u rejting-sustavu korištenom u razdoblju kada su podaci nastali u odnosu na sadašnji rejting-sustav. Ako je došlo do promjene u njezinim standardima odobravanja plasmana ili rejting-sustavima, institucija je dužna na svoje procjene PD-a dodati odgovarajuću maržu konzervativnosti;

(f) 

ako institucija povezuje ili raspoređuje svoje interne rejting-kategorije na rejting-skalu koju koristi VIPKR ili slična organizacija i potom pripisuje stope statusa neispunjavanja obveza koje pripadaju rejting-kategorijama eksternih organizacija svojim rejting-kategorijama, raspoređivanje se mora temeljiti na usporedbi internih rejting-kriterija s kriterijima koje upotrebljavaju eksterne organizacije i na usporedbi internih i vanjskih rejtinga zajedničkih dužnika. Institucija je dužna izbjegavati pristranost i nedosljednost u načinu raspoređivanja ili u pripadajućim podacima. Kriteriji eksterne organizacije na temelju kojih su generirani podaci koji se koriste za kvantifikaciju moraju biti usmjereni samo na rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i ne smiju odražavati karakteristike proizvoda. Institucija je dužna analizom obuhvatiti i usporedbu definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza, pridržavajući se zahtjeva iz članka 178. Institucija je dužna dokumentirati osnovu za raspoređivanje;

(g) 

ako institucija primjenjuje statističke modele za predviđanje nastanka statusa neispunjavanja obveza, tada može procjenjivati PD kao jednostavni prosjek procjena vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza pojedinačnih dužnika u određenoj rejting-kategoriji. Korištenje takvih modela za predviđanje nastanka statusa neispunjavanja obveza mora biti u skladu s odredbama članka 174.;

(h) 

bez obzira na to upotrebljava li institucija podatke iz vanjskih izvora, interne podatke, podatke iz zajedničkih skupova podataka više institucija ili kombinaciju tih izvora podataka za procjenu PD-a, vremenski niz podataka iz barem jednog od izvora podataka mora obuhvaćati razdoblje od pet godina. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojega izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, institucija je dužna koristiti to duže razdoblje. Odredbe ove točke odnose se i na PD/LGD pristup za vlasnička ulaganja. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije koje nisu dobile odobrenje nadležnog tijela iz članka 143. za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina.

2.  

Sljedeći se uvjeti primjenjuju za izloženosti prema stanovništvu:

(a) 

institucije su dužne procjenjivati PD za svaku rejting-kategoriju dužnika odnosno skup izloženosti na temelju višegodišnjeg prosjeka jednogodišnjih stopa statusa neispunjavanja obveza;

(b) 

procjene PD-a mogu biti izvedene iz procjene ukupnih gubitaka i odgovarajućih procjena LGD-a;

(c) 

institucija je dužna kao primarni izvor informacija za procjenu karakteristika gubitka uzimati vlastite podatke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti. Institucije mogu upotrebljavati podatke (uključujući podatke iz zajedničkih skupova podataka) ili statističke modele iz vanjskih izvora za kvantifikaciju pod uvjetom da postoje obje sljedeće čvrste veze:

i. 

između procesa raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti institucije i procesa koji primjenjuje vanjski izvor podataka; i

ii. 

između internoga profila rizičnosti institucije i sadržaja podataka iz vanjskih izvora;

(d) 

institucija koja izvodi višegodišnje prosječne procjene PD-a i LGD-a za izloženosti prema stanovništvu iz procjene ukupnih gubitaka te odgovarajuće procjene PD-a ili LGD-a dužna je osigurati da proces procjene ukupnih gubitaka ispunjava standarde za procjenu PD-a i LGD-a iz ovog dijela i da je rezultat u skladu s odrednicama LGD-a iz članka 181. stavka 1. točke (a);

(e) 

bez obzira na to upotrebljava li institucija podatke iz vanjskih izvora, interne podatke, podatke iz zajedničkih skupova podataka više institucija ili kombinaciju tih izvora podataka za svoju procjenu karakteristika gubitka, vremenski niz podataka iz barem jednog od izvora podataka mora obuhvaćati razdoblje od pet godina. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojega izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, institucija je dužna koristiti to duže razdoblje. Institucija nije dužna pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako noviji podaci bolje predviđaju stope gubitka. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavaju se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina;

(f) 

institucije su dužne tijekom cijelog razdoblja trajanja kreditnih izloženosti identificirati i analizirati očekivane promjene u parametrima rizika (učinci sezoniranja).

Za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja institucija se može koristiti referentnim podacima iz vanjskih izvora te vlastitim referentnim podacima. Institucija je dužna upotrebljavati sve relevantne izvore podataka radi usporedbe.

3.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

uvjeti pod kojima nadležna tijela mogu izdati odobrenja iz stavka 1. točke (h) i stavka 2. točke (e);

(b) 

metodologije prema kojima nadležna tijela procjenjuju metodologiju institucije za procjenu PD-a u skladu s člankom 143.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 181.

Posebni zahtjevi za vlastitu procjenu LGD-a

1.  

U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu LGD-a:

(a) 

institucije su dužne procjenjivati LGD po rejting-kategorijama proizvoda ili po skupovima izloženosti na temelju prosječnih ostvarenih LGD-a u svakoj rejting-kategoriji proizvoda ili skupu izloženosti uzimajući pritom u obzir sve zabilježene statuse neispunjavanja obveza u izvorima podataka (prosjek ponderiran statusima neispunjavanja obveza);

(b) 

institucije su dužne koristiti procjene LGD-a koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka. U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene LGD-e po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti, institucije su dužne prilagoditi svoje procjene parametara rizika po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti da bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev;

(c) 

institucija je dužna razmotriti postoji li povezanost između rizika dužnika i rizika kolaterala ili davatelja kolaterala. Institucija je dužna slučajeve kod kojih postoji značajna povezanost tretirati na konzervativan način;

(d) 

institucija je dužna, pri procjeni LGD-a, s valutnim neusklađenostima između kolaterala i izloženosti na koju se odnosi postupati na konzervativan način;

(e) 

ako procjene LGD-a uzimaju u obzir postojanje kolaterala, ne smiju se temeljiti isključivo na procijenjenoj tržišnoj vrijednosti kolaterala, već moraju uzeti u obzir potencijalnu nemogućnost institucija da brzo preuzmu i realiziraju kolateral;

(f) 

ako procjene LGD-a uzimaju u obzir postojanje kolaterala, institucije su dužne uspostaviti interne procedure za upravljanje kolateralima, utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za ostvarivanje pravne sigurnosti i upravljanje rizicima koji su u skladu s onima koji su navedeni u poglavlju 4. odjeljku 3.;

(g) 

ako institucija priznaje kolateral za određivanje vrijednosti izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 5. ili 6., bilo koji iznos za koji se očekuje da će biti naplaćen realizacijom kolaterala ne smije biti uzet u obzir u procjeni LGD-a;

(h) 

za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza, institucija je dužna primjenjivati zbroj najbolje procjene očekivanoga gubitka za svaku izloženost, s obzirom na postojeće ekonomske uvjete i status izloženosti, i svoje procjene povećanja stope gubitka koje je posljedica mogućih dodatnih neočekivanih gubitaka tijekom razdoblja naplate, tj. između datuma nastanka statusa neispunjavanja obveza i konačnog prestanka izloženosti;

(i) 

nenaplaćene naknade dodaju se izloženosti i gubitku u onom iznosu u kojem su priznate u računu dobiti i gubitka;

(j) 

za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama procjene LGD-a moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se, od trenutka uvođenja IRB pristupa, za jednu godinu svake godine sve dok podaci ne obuhvate razdoblje od minimalno sedam godina za barem jedan izvor podataka. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, institucija je dužna koristiti to duže razdoblje.

2.  

Za izloženosti prema stanovništvu institucije mogu:

(a) 

izvesti procjene LGD-a iz ostvarenih gubitaka i odgovarajućih procjena PD-a;

(b) 

iskazati buduća povlačenja sredstava ili u konverzijskim faktorima ili u svojim procjenama LGD-a;

(c) 

za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja, institucija se pri procjeni LGD-a može koristiti referentnim podacima iz vanjskih izvora te vlastitim referentnim podacima.

Za izloženosti prema stanovništvu procjene LGD-a moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Institucija nije dužna pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako noviji podaci bolje predviđaju stope gubitka. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina.

3.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

priroda, ozbiljnost i trajanje ekonomske recesije iz stavka 1.;

(b) 

uvjeti pod kojima nadležno tijelo može odobriti instituciji da u skladu sa stavkom 2., u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljava relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 182.

Posebni zahtjevi za vlastitu procjenu konverzijskih faktora

1.  

U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu konverzijskih faktora:

(a) 

institucije su dužne procjenjivati konverzijske faktore po rejting-kategorijama proizvoda ili po skupovima izloženosti na temelju prosječnih ostvarenih konverzijskih faktora u svakoj rejting-kategoriji proizvoda ili skupu izloženosti s pomoću prosjeka ponderiranog statusima neispunjavanja obveza iz svih zabilježenih statusa neispunjavanja obveza u izvorima podataka;

(b) 

institucije su dužne primjenjivati procjene konverzijskih faktora koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka. U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene konverzijske faktore po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti, institucija je dužna prilagoditi svoje procjene parametara rizika po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti da bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev;

(c) 

procjene konverzijskih faktora institucija moraju odražavati mogućnost dodatnih povlačenja sredstava od strane dužnika do trenutka stupanja i nakon stupanja u status neispunjavanja obveza. Institucija je dužna procjenama konverzijskih faktora dodati maržu konzervativnosti to veću što je jača očekivana pozitivna korelacija između učestalosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i visine konverzijskog faktora;

(d) 

u postupku procjene konverzijskih faktora institucije su dužne uzeti u obzir svoje politike i strategije koje se odnose na računovodstvenu evidenciju i praćenje naplate plasmana. Institucije su također dužne razmotriti svoju sposobnost i spremnost da spriječe daljnja povlačenja sredstava u slučajevima stupanja u status neispunjavanja obveza zbog drugih razloga osim neplaćanja, kao što su povrede ugovornih odredaba ili neki drugi događaji koji uzrokuju nastanak tehničkog statusa neispunjavanja obveza;

(e) 

institucije su dužne imati odgovarajuće sustave i procedure praćenja iznosa izloženosti, iskorištenih iznosa u odnosu na odobreni iznos izloženosti te promjena u iskorištenim iznosima po dužnicima i po rejting-kategorijama. Institucija mora svakodnevno moći pratiti stanje iskorištenih iznosa izloženosti;

(f) 

ako institucije primjenjuju različite procjene konverzijskih faktora za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i za interne potrebe, dužne su ih dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene.

2.  
Za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama procjene konverzijskih faktora moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se, od trenutka uvođenja IRB pristupa, za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od minimalno sedam godina za barem jedan izvor podataka. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, institucija je dužna koristiti to duže razdoblje.
3.  
Za izloženosti prema stanovništvu institucije mogu iskazati buduća povlačenja sredstava ili u konverzijskim faktorima ili u svojim procjenama LGD-a.

Za izloženosti prema stanovništvu procjene konverzijskih faktora moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Odstupajući od točke (a) stavka 1., institucija nije dužna pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako noviji podaci bolje predviđaju stope gubitka. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina.

4.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

priroda, ozbiljnost i trajanje ekonomske recesije iz stavka 1.;

(b) 

uvjeti pod kojima nadležno tijelo može odobriti instituciji da, u trenutku prvog uvođenja IRB pristupa, upotrebljava relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 183.

Zahtjevi za procjenu utjecaja jamstava ili kreditnih izvedenica za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama kada se primjenjuju vlastite procjene LGD-a i za izloženosti prema stanovništvu

1.  

Sljedeći uvjeti primjenjuju se na priznate davatelje jamstava te na jamstva:

(a) 

institucije su dužne jasno propisati kriterije za vrste davatelja jamstava čija će jamstva priznavati pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom;

(b) 

na priznate davatelje jamstava primjenjuju se ista pravila kao za dužnike koja su navedena u člancima 171., 172. i 173.;

(c) 

jamstvo mora biti u pisanom obliku, neopozivo od strane davatelja jamstva, važeće dok se obveza za koju je dano jamstvo u cijelosti ne ispuni (do iznosa i roka dospijeća jamstva) i pravo provedivo prema davatelju jamstva po pravu države gdje se nalazi imovina davatelja jamstva nad kojom se može provesti ovrha. Uvjetna jamstva kod kojih su propisani uvjeti pod kojima davatelj jamstva nije dužan izvršiti obvezu mogu se priznavati samo uz odobrenje nadležnih tijela. Kriteriji raspoređivanja izloženosti moraju adekvatno odražavati svako potencijalno smanjenje u učinku smanjenja rizika.

2.  
Institucija je dužna jasno propisati kriterije za prilagodbu rejting-kategorija, skupova izloženosti ili vlastitih procjena LGD-a i, u slučaju izloženosti prema stanovništvu i priznatih izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, kriterije za proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti da bi se odrazio utjecaj jamstava na izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom. Kriteriji moraju biti usklađeni s uvjetima navedenim u člancima 171., 172. i 173.

Kriteriji moraju biti vjerodostojni i smisleni. Kriteriji moraju odražavati sposobnost i spremnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva, vjerojatnu vremensku dinamiku plaćanja od strane davatelja jamstva, stupanj u kojem je sposobnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva u korelaciji sa sposobnošću dužnika da plaća dug i stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.

3.  
Zahtjevi za jamstva iz ovog članka primjenjuju se i na kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba (engl. single-name credit derivatives). Ako postoji neusklađenost između odnosne obveze i referentne obveze po kreditnoj izvedenici ili obveze na temelju koje se utvrđuje je li se kreditni događaj dogodio, primjenjuju se uvjeti iz članka 216. stavka 2. Institucija je dužna primjenjivati odredbe ovog stavka i na proces raspoređivanja izloženosti prema stanovništvu i priznatih izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja u rejting-kategorije ili skupove izloženosti.

Kriteriji moraju uzeti u obzir vrstu namire po kreditnoj izvedenici i konzervativno procijeniti njezin utjecaj na razinu i vremensku dinamiku naplate sredstava. Institucija je dužna uzeti u obzir stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.

4.  
Zahtjevi iz stavaka od 1. do 3. ne primjenjuju se na jamstva dana od strane institucija, središnjih država i središnjih banaka te trgovačkih društava koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 201. stavka 1. točke (g) ako je institucija dobila odobrenje za primjenu standardiziranog pristupa za izloženosti tim subjektima u skladu s člancima 148. i 150. U tom se slučaju primjenjuju zahtjevi iz poglavlja 4.
5.  
Za jamstva dana za izloženosti prema stanovništvu zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. primjenjuju se i na raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti te na procjenu PD-a.
6.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela mogu odobriti priznavanje uvjetnih jamstava.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 184.

Zahtjevi za otkupljena potraživanja

1.  
U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama i skupovima izloženosti za otkupljena potraživanja institucije su dužne osigurati da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima od 2. do 6.
2.  
Ugovor o otkupu potraživanja mora osigurati da u svim predvidivim situacijama institucija ima vlasništvo i kontrolu nad svim novčanim primicima koji proizlaze iz otkupljenih potraživanja. Kada dužnik svoju obvezu podmiruje prodavatelju ili serviseru, institucija je dužna redovito provjeravati jesu li plaćanja proslijeđena u cijelosti i u skladu s odredbama iz ugovora. Institucije su dužne imati procedure kojima osiguravaju da vlasništvo nad potraživanjima i novčanim primicima bude zaštićeno od stečaja ili pravnih postupaka koji bi mogli značajno odgoditi mogućnost namire ili asignacije potraživanja ili zadržavanje kontrole nad novčanim tokovima.
3.  

Institucija je dužna pratiti kvalitetu otkupljenih potraživanja te financijsko stanje prodavatelja i servisera. Primjenjuje se sljedeće:

(a) 

institucija je dužna procjenjivati korelaciju između kvalitete otkupljenih potraživanja i financijskog stanja i prodavatelja i servisera te imati interne politike i procedure koje osiguravaju adekvatnu zaštitu od svih nepredvidivih događaja i kojima je propisano dodjeljivanje internog rejtinga svakom prodavatelju i serviseru;

(b) 

institucija je dužna imati jasne i učinkovite politike i procedure za određivanje prihvatljivosti prodavatelja i servisera. Institucija ili njezin zastupnik dužni su provoditi periodičnu provjeru prodavatelja i servisera radi provjere točnosti izvješća koje dobiva od prodavatelja ili servisera, otkrivanja prijevare ili operativnih slabosti te kako bi provjerila kvalitetu prodavateljevih kreditnih politika te politika i procedura naplate servisera. Nalazi tih provjera moraju biti dokumentirani;

(c) 

institucija je dužna procijeniti karakteristike skupova izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, uključujući predujmove, povijest dospjelih nenaplaćenih potraživanja od pojedinačnih prodavatelja i loša potraživanja, ispravke vrijednosti za loša potraživanja te uvjete otplate i obveze koje je moguće kompenzirati (engl. contra accounts);

(d) 

institucija je dužna imati učinkovite politike i procedure za praćenje koncentracija prema jednom dužniku na agregiranoj osnovi, i to unutar jednog skupa izloženosti i u više skupova izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja;

(e) 

institucija je dužna osigurati da od servisera prima pravodobna i dovoljno detaljna izvješća o dospjelosti potraživanja i njihovom razrjeđivanju kako bi osigurala usklađenost sa svojim kriterijima priznavanja i politikama odobravanja predujmova koje uređuju otkupljena potraživanja te osigurala učinkovito sredstvo za praćenje prodavateljevih uvjeta prodaje i razrjeđivanja te kako bi mogla provjeravati pridržava li se prodavatelj tih uvjeta.

4.  
Institucija je dužna imati sustave i procedure za rano otkrivanje pogoršanja financijskog stanja prodavatelja potraživanja i kvalitete otkupljenih potraživanja te za brzo i učinkovito rješavanje nastalih problema. Institucija je posebno dužna imati jasne i učinkovite politike, procedure i informacijske sustave za praćenje kršenja odredaba ugovora, kao i jasne te učinkovite politike i procedure za pokretanje pravnih radnji i postupanje s problematičnim otkupljenim potraživanjima.
5.  
Institucija je dužna imati jasne i učinkovite politike i procedure kojima se uređuje upravljanje otkupljenim potraživanjima, kreditima i gotovinom. Institucija je dužna svojim politikama propisati sve bitne elemente programa otkupa potraživanja, uključujući stope predujmova, priznate kolaterale, potrebnu dokumentaciju, limite koncentracije i način na koji će se postupati s primljenim gotovinskim uplatama. Ti elementi moraju uzeti u obzir sve relevantne i značajne činitelje kao što su financijsko stanje prodavatelja i servisera, koncentracije rizika i trendovi kvalitete otkupljenih potraživanja i prodavateljeve baze klijenata. Internim sustavima potrebno je osigurati da se sredstva odobravaju samo ako je dostavljen potreban kolateral i ako je priložena sva potrebna dokumentacija.
6.  
Institucija je dužna imati učinkovit interni proces za procjenu usklađenosti sa svim internim politikama i procedurama. Taj proces mora uključivati redovite revizije svih ključnih faza programa otkupa potraživanja koji institucija provodi, potvrđivanje odvojenosti dužnosti, prvo, između procjene prodavatelja i servisera te procjene dužnika i drugo, između procjene prodavatelja i servisera i nadzora prodavatelja i servisera te ocjenu operacija koje se provode u jedinicama za podršku poslovanju (engl. back office), a posebno stručnosti, iskustva i broja zaposlenika te opsega i kvalitete sustava koji podržavaju automatizaciju procesa otkupa potraživanja.



Pododjeljak 3.

Validacija internih procjena

Članak 185.

Validacija internih procjena

Institucija je dužna provesti validaciju svojih internih procjena prema sljedećim zahtjevima:

(a) 

institucije su dužne imati robusne sustave validacije točnosti i dosljednosti rejting-sustava, procesa i procjene svih relevantnih parametara rizika. Proces interne validacije mora omogućavati instituciji dosljednu i smislenu procjenu učinkovitosti sustava internog rejtinga i procjene rizika;

(b) 

institucije su dužne redovito uspoređivati ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza s procijenjenim PD-om za svaku rejting-kategoriju, a u slučajevima kada su ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza izvan očekivanih granica za tu rejting-kategoriju, institucije su dužne posebno analizirati razloge tog odstupanja. Institucije koje primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su na isti način provoditi i analizu za te procjene. U navedenim usporedbama potrebno je koristiti se podacima koji pokrivaju najduže moguće razdoblje za koje su podaci raspoloživi. Institucija je dužna dokumentirati metode i podatke koji se koriste u takvim usporedbama. Navedene analize i dokumentacija moraju se ažurirati najmanje jednom godišnje;

(c) 

institucije su dužne primjenjivati i druge kvantitativne tehnike validacije kao i usporedbe s relevantnim podacima iz vanjskih izvora. Te se analize moraju temeljiti na podacima koji su prikladni za portfelj institucije, koji su redovito ažurirani te obuhvaćaju relevantno razdoblje promatranja. Interna procjena učinkovitosti rejting-sustava institucije mora se temeljiti na najdužem mogućem razdoblju za koje su podaci raspoloživi;

(d) 

metode i podaci koji se koriste za kvantitativnu validaciju moraju se dosljedno primjenjivati. Promjene u metodama procjenjivanja i validacije te podacima (uključujući izvore podataka i razdoblja koja podaci pokrivaju) moraju biti dokumentirane;

(e) 

institucije su dužne imati odgovarajuće interne standarde za slučajeve kada su odstupanja ostvarenih PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora te ukupnih gubitaka, kada se procjenjuje EL, od procijenjenih vrijednosti dovoljno značajna da dovode u pitanje pouzdanost procjena. Ovim standardima moraju se uzeti u obzir poslovni ciklusi i slične promjene u gospodarskom okružju koje su utjecale na nastanak statusa neispunjavanja obveza. Ako su ostvarene vrijednosti kontinuirano veće od očekivanih, institucije su dužne povećati procjene kako bi one odražavale ostvarene statuse neispunjavanja obveza i gubitke.



Pododjeljak 4.

Zahtjevi za primjenu pristupa internih modela za kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

Članak 186.

Kapitalni zahtjev i kvantifikacija rizika

Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva institucije moraju ispuniti sljedeće uvjete:

(a) 

procjene potencijalnih gubitaka moraju na odgovarajući način obuhvaćati negativna tržišna kretanja koja su značajna za dugoročni profil rizičnosti izloženosti. Podaci koji se koriste za generiranje distribucije povrata moraju odražavati najduže razdoblje za koje su podaci raspoloživi i značajni za procjenu profila rizičnosti izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucije. Podaci koji se koriste moraju biti dostatni kako bi osigurali konzervativne, statistički pouzdane i robusne procjene gubitaka koje nisu utemeljene isključivo na subjektivnim odnosno stručnim prosudbama. Nepovoljni događaji korišteni u procjeni moraju osiguravati konzervativnu procjenu potencijalnih gubitaka u relevantnom dugoročnom tržišnom ili poslovnom ciklusu. Institucija je dužna kombinirati empirijsku analizu raspoloživih podataka s prilagodbama utemeljenima na raznim činiteljima radi postizanja realnih odnosno konzervativnih rezultata modela. Pri razvoju modela vrijednosti adherentne riziku (VaR) kojima se procjenjuju potencijalni tromjesečni gubici, institucije mogu upotrijebiti tromjesečne podatke ili konvertirati podatke za kraće vremenske intervale u tromjesečne ekvivalente koristeći odgovarajuće analitičke metode podržane empirijskim dokazima te dobro razvijenim i dokumentiranim postupcima i analizama. Takav pristup mora se primjenjivati konzervativno i dosljedno. Kada je ograničen broj dostupnih relevantnih podataka, institucija je dužna dodati odgovarajuću maržu konzervativnosti;

(b) 

modeli koji se koriste moraju adekvatno obuhvatiti sve značajne rizike povrata na ulaganja uključujući opći tržišni rizik i specifični rizik izloženosti u portfelju vlasničkih ulaganja institucije. Interni modeli moraju na adekvatan način objasniti promjene cijena u prethodnim razdobljima, identificirati veličinu i promjene u potencijalnim koncentracijama te biti robusni u nepovoljnim tržišnim uvjetima. Populacija rizičnih izloženosti zastupljenih u podacima koji se koriste za procjenu mora odgovarati ili barem biti usporediva s portfeljem izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucije;

(c) 

interni model mora odgovarati profilu rizičnosti i složenosti portfelja vlasničkih ulaganja institucije. Ako institucija ima značajna ulaganja koja su izrazito nelinearne prirode, interni modeli moraju biti dizajnirani tako da adekvatno odražavaju rizik koji nose takvi instrumenti;

(d) 

pridruživanje individualnih pozicija procjenama, tržišnim indeksima i faktorima rizika mora biti vjerodostojno, smisleno i konceptualno zdravo;

(e) 

institucije su dužne pomoću empirijskih analiza dokazati da su korišteni faktori rizika primjereni te da mogu na odgovarajući način obuhvatiti opći i specifični rizik;

(f) 

procjene volatilnosti povrata na vlasnička ulaganja moraju obuhvatiti važne i dostupne podatke, informacije i metode. Pritom se moraju koristiti neovisno provjereni vlastiti podaci ili podaci iz vanjskog izvora, uključujući podatke iz zajedničkih skupova podataka;

(g) 

mora se uspostaviti cjelovit i detaljan program testiranja otpornosti na stres.

Članak 187.

Proces upravljanja rizikom i kontrola rizika

Institucije su dužne za potrebe razvoja i primjene internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva donijeti politike i procedure te uvesti odgovarajuće kontrolne mehanizme da bi osigurale integritet modela i procesa modeliranja. Te politike, procedure i kontrolni mehanizmi moraju uključiti sljedeće:

(a) 

potpunu integraciju internih modela u cjelokupni sustav izvješćivanja uprave i rukovodstva (engl. management information system) institucije te u upravljanje portfeljem vlasničkih ulaganja koja nisu u knjizi trgovanja. Smatra se da su interni modeli u potpunosti integrirani u proces upravljanja rizicima institucije ako se koriste za mjerenje i procjenu performansi portfelja vlasničkih ulaganja, uključujući i profitabilnost prilagođenu za rizik, interno raspoređivanje ekonomskoga kapitala za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja te ocjenu cjelokupne adekvatnosti regulatornoga kapitala kao i proces upravljanja ulaganjima;

(b) 

uspostavu sustava upravljanja, procedura i kontrolnih funkcija da bi se osigurala periodična i neovisna provjera svih elemenata internog procesa modeliranja, uključujući odobravanje izmjena modela, kontrolu ulaznih podataka modela, kao i provjeru rezultata modela, npr. izravnom potvrdom izračuna. Te provjere moraju utvrditi točnost, potpunost i adekvatnost ulaznih podataka i rezultata modela te se koncentrirati na utvrđivanje i ograničavanje potencijalnih pogrešaka povezanih s poznatim slabostima modela kao i identificiranje nepoznatih slabosti modela. Te provjere može provoditi neovisna interna jedinica ili druga neovisna vanjska treća osoba;

(c) 

adekvatni sustavi i procedure praćenja limita ulaganja i izloženosti riziku na osnovi vlasničkih ulaganja;

(d) 

jedinice odgovorne za razvoj i primjenu modela moraju biti funkcionalno neovisne o jedinicama za upravljanje pojedinim ulaganjima;

(e) 

osobe odgovorne za bilo koji dio procesa modeliranja moraju posjedovati odgovarajuća stručna znanja. Uprava je dužna osigurati dostatan broj stručnih osoba za modeliranje.

Članak 188.

Validacija i dokumentacija

Institucije su dužne imati robusne sustave validacije točnosti i dosljednosti svojih internih modela i procesa modeliranja. Svi bitni elementi internih modela i procesa modeliranja i validacije moraju biti dokumentirani.

Validacija i dokumentacija internih modela i procesa modeliranja institucija podliježu sljedećim zahtjevima:

(a) 

institucije su dužne koristiti proces interne validacije za procjenu učinkovitosti svojih internih modela i procesa modeliranja na dosljedan i smislen način;

(b) 

metode i podaci koji se koriste za kvantitativnu validaciju moraju se dosljedno primjenjivati. Promjene u metodama procjenjivanja i validacije te promjene u izvorima podataka i razdobljima koja podaci pokrivaju, moraju biti dokumentirane;

(c) 

institucije su dužne redovito uspoređivati ostvarene povrate na vlasnička ulaganja, izračunate iz realiziranih i nerealiziranih dobitaka i gubitaka, s procjenama modela. U navedenim usporedbama potrebno je koristiti se podacima koji pokrivaju najduže moguće razdoblje za koje su podaci raspoloživi. Institucija je dužna dokumentirati metode i podatke koji se koriste u takvim usporedbama. Navedene analize i dokumentacija moraju se ažurirati najmanje jednom godišnje;

(d) 

institucije su dužne primjenjivati i druge metode kvantitativne validacije te obavljati usporedbu s podacima iz vanjskih izvora. Te se analize moraju temeljiti na podacima koji odgovaraju portfelju institucije, biti redovito ažurirane i pokrivati relevantno razdoblje promatranja. Interne procjene učinkovitosti modela institucije moraju se temeljiti na najdužem mogućem razdoblju za koje su podaci raspoloživi;

(e) 

institucije su dužne imati odgovarajuće interne standarde za slučajeve kada su odstupanja ostvarenih povrata na vlasnička ulaganja od procjena modela dovoljno značajna da dovode u pitanje valjanost procjena odnosno modela. Ovim standardima moraju se uzeti u obzir poslovni ciklusi i slične promjene u gospodarskom okružju koje su utjecale na povrate na vlasnička ulaganja. Sve prilagodbe internih modela koje nastaju kao rezultat provjere modela moraju biti dokumentirane i u skladu sa standardima provjere modela koje je propisala institucija;

(f) 

interni model i proces modeliranja moraju biti dokumentirani, što uključuje i odgovornosti svih osoba koje su zadužene za modeliranje te procese odobravanja i provjere modela.



Pododjeljak 5.

Interno upravljanje i nadzor

Članak 189.

Korporativno upravljanje

1.  
Upravljačko tijelo institucije ili odgovarajući odbor imenovan od strane upravljačkog tijela te više rukovodstvo dužni su odobriti sve važne karakteristike rejting-procesa i procesa procjene, poznavati i razumjeti funkcioniranje rejting-sustava institucije te dobro razumjeti izvještaje koji uključuju informacije povezane s rejting-sustavima.
2.  

Više rukovodstvo mora ispuniti sljedeće zahtjeve:

(a) 

dužno je izvješćivati upravljačko tijelo institucije ili odgovarajući odbor imenovan od strane upravljačkog tijela o svim važnim promjenama ili izuzećima od uspostavljenih politika koje će značajno utjecati na funkcioniranje rejting-sustava institucije;

(b) 

dužno je dobro poznavati dizajn i funkcioniranje rejting-sustava;

(c) 

dužno je kontinuirano osiguravati ispravno funkcioniranje rejting-sustava.

Jedinice za kontrolu kreditnog rizika dužne su redovito izvješćuje više rukovodstvo o učinkovitosti rejting-procesa, područjima koja je potrebno poboljšati te statusu svih aktivnosti poduzetih za otklanjanje prethodno identificiranih nedostataka.

3.  
Obvezni dio izvješćivanja rukovodstva čine analize profila rizičnosti institucije zasnovane na internim rejtinzima. Izvješćivanje obvezno uključuje najmanje: profil rizičnosti po rejting-kategorijama, migracije između rejting-kategorija, procjene relevantnih parametara rizika po rejting-kategorijama, usporedbe ostvarenih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i, ako institucija primjenjuje vlastite procjene, ostvarenih LGD-a i konverzijskih faktora s procijenjenim vrijednostima, te rezultate testiranja otpornosti na stres. Učestalost izvješćivanja ovisi o važnosti i vrsti informacija te razini korisnika izvještaja.

Članak 190.

Kontrola kreditnog rizika

1.  
Jedinica za kontrolu kreditnog rizika mora biti neovisna o osoblju i upravljačkim funkcijama odgovornima za odobravanje ili obnavljanje plasmana te odgovarati izravno višem rukovodstvu. Navedena je jedinica odgovorna za dizajn ili odabir, primjenu, nadzor i funkcioniranje rejting-sustava te je dužna redovito izrađivati i analizirati izvještaje vezane uz rezultate rejting-sustava.
2.  

Odgovornosti jedinice ili jedinica za kontrolu kreditnog rizika uključuju sljedeće:

(a) 

testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;

(b) 

izradu i analizu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustave institucije;

(c) 

primjenu procedura da bi se utvrdilo primjenjuju li se dosljedno definicije rejting-kategorija i skupova izloženosti po svim organizacijskim jedinicama i zemljopisnim područjima;

(d) 

provjeru i dokumentiranje svih promjena u rejting-procesu, uključujući i razloge za promjenu;

(e) 

provjeru rejting-kriterija da bi se ocijenilo jesu li još uvijek prediktivni. Promjene rejting-procesa, kriterija ili individualnih rejting-parametara moraju biti dokumentirane i adekvatno pohranjene;

(f) 

aktivno sudjelovanje u dizajnu ili odabiru, implementaciji i validaciji modela koji se koriste u rejting-procesu;

(g) 

nadzor modela koji se koriste u rejting-procesu;

(h) 

kontinuiranu provjeru modela kao i izmjena modela koji se koriste u rejting-procesu.

3.  

Institucije koje se koriste podacima iz zajedničkih skupova podataka u skladu s člankom 179. stavkom 2. mogu eksternalizirati sljedeće zadatke:

(a) 

izradu informacija relevantnih za testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;

(b) 

izradu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustave institucije;

(c) 

izradu informacija relevantnih za provjeru rejting-kriterija da bi se ocijenilo jesu li još uvijek prediktivni;

(d) 

dokumentiranje promjena u rejting-procesu, kriterijima ili pojedinim rejting-parametrima;

(e) 

izradu informacija relevantnih za kontinuiranu provjeru i izmjene modela koji se koriste u rejting-procesu.

4.  
Institucije koje primjenjuju stavak 3. dužne su nadležnim tijelima osigurati pristup svim relevantnim informacijama treće osobe koje su potrebne za utvrđivanje usklađenosti sa zahtjevima, uključujući i obavljanje izravnog nadzora u istom opsegu u kojem bi se nadzor na licu mjesta obavio u instituciji.

Članak 191.

Unutarnja revizija

Unutarnja revizija ili druga usporediva neovisna jedinica koja obavlja poslove revizije dužna je najmanje jednom godišnje revidirati rejting-sustave institucije i njihovo funkcioniranje, uključujući funkcioniranje kreditnog procesa te procjene PD-a, LGD-a, EL-a i konverzijskih faktora. Revizija mora uključivati poštivanje svih primjenjivih zahtjeva.



POGLAVLJE 4.

Smanjenje kreditnog rizika



Odjeljak 1.

Definicije i opći zahtjevi

Članak 192.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) 

„institucija kreditor” znači institucija koja ima predmetnu izloženost;

(2) 

„transakcija osigurana kolateralom” (engl. secured lending transaction) znači transakcija na temelju koje nastaje izloženost osigurana kolateralom koja ne sadržava odredbu kojom se instituciji daje pravo da barem jednom dnevno primi maržu;

(3) 

„transakcija ovisna o kretanju na tržištu kapitala” (engl. capital market-driven transaction) znači transakcija na temelju koje nastaje izloženost osigurana kolateralom koja sadržava odredbu kojom se instituciji daje pravo da barem jednom dnevno prima maržu;

(4) 

„odnosni CIU” znači CIU u čije dionice ili udjele ulaže drugi CIU.

Članak 193.

Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika

1.  
Nijedna izloženost na koju je primijenjeno smanjenje kreditnog rizika ne smije rezultirati većim iznosom izloženosti ponderiranim rizikom ili iznosom očekivanoga gubitka od identične izloženosti na koju nije primijenjeno smanjenje kreditnog rizika.
2.  
Ako iznos izloženosti ponderiran rizikom već uzima u obzir kreditnu zaštitu prema poglavlju 2. ili poglavlju 3., institucije ne smiju tu kreditnu zaštitu uzeti u obzir u izračunima prema ovom poglavlju.
3.  
Ako su zadovoljeni zahtjevi iz odjeljaka 2. i 3., institucije mogu prilagoditi izračun iznosa izloženosti ponderiranoga rizikom prema standardiziranom pristupu te izračun iznosa izloženosti ponderiranoga rizikom i iznosa očekivanoga gubitka prema IRB pristupu u skladu s odredbama odjeljaka 4., 5. i 6.
4.  
Institucije su dužne gotovinu, vrijednosne papire ili robu kupljene, pozajmljene ili primljene na temelju repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane smatrati kolateralom.
5.  

Ako institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom prema standardiziranom pristupu upotrebljava više vrsta smanjenja kreditnog rizika koje pokrivaju jednu izloženost dužna je učiniti sljedeće:

(a) 

podijeliti izloženost na dijelove pokrivene pojedinom vrstom sredstava za smanjenje kreditnog rizika; i

(b) 

zasebno izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svaki dio dobiven prema točki (a) u skladu s odredbama poglavlja 2. i ovog poglavlja.

6.  

Ako institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom prema standardiziranom pristupu pokriva jednu izloženost kreditnom zaštitom jednog pružatelja zaštite, a ta zaštita ima različita dospijeća, dužna je učiniti sljedeće:

(a) 

podijeliti izloženost na dijelove pokrivene pojedinom vrstom sredstava za smanjenje rizika; i

(b) 

zasebno izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svaki dio dobiven prema točki (a) u skladu s odredbama poglavlja 2. i ovog poglavlja.

Članak 194.

Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika

1.  
Tehnika koja se koristi za pribavljanje kreditne zaštite, zajedno s poduzetim aktivnostima i postupcima te procedurama i politikama koje provodi institucija kreditor mora osiguravati pravno učinkovite aranžmane kreditne zaštite koji su provedivi u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti.

Institucija kreditor dužna je na zahtjev nadležnog tijela dostaviti ažurno, pisano, obrazloženo i neovisno pravno mišljenje ili više njih kojima se koristila kako bi utvrdila zadovoljava li aranžman kreditne zaštite odnosno aranžmani kreditne zaštite uvjete utvrđene u prvom podstavku.

2.  
Institucija kreditor dužna je poduzeti sve odgovarajuće mjere da bi osigurala učinkovitost aranžmana kreditne zaštite i upravljala rizicima povezanim s tim aranžmanom.
3.  

Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako imovina koja predstavlja zaštitu ispunjava oba sljedeća zahtjeva:

(a) 

predstavlja imovinu koja se u skladu s člancima od 197. do 200. priznaje kao kolateral, kako je to primjenjivo;

(b) 

dovoljno je likvidna, a njezina je vrijednost tijekom vremena dovoljno stabilna te pruža odgovarajuću sigurnost u razini postignute kreditne zaštite uzimajući u obzir pristup koji se koristi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te dopušteni stupanj priznavanja.

4.  
Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako institucija kreditor ima pravo da pravodobno unovči ili zadrži imovinu koja predstavlja kreditnu zaštitu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, insolventnosti ili stečaja, odnosno u slučaju nastanka drugog kreditnog događaja navedenog u dokumentaciji o transakciji, dužnika i, kada je to primjenjivo, osobe kod koje se nalazi kolateral. Stupanj korelacije između vrijednosti imovine koja predstavlja materijalnu kreditnu zaštitu i kreditne sposobnosti dužnika ne smije biti previsok.
5.  
U slučaju nematerijalne kreditne zaštite pružatelj zaštite priznaje se samo ako je kao priznati pružatelj zaštite naveden u članku 201. ili 202., ovisno o tome što je primjenjivo.
6.  

U slučaju nematerijalne kreditne zaštite ugovor o zaštiti priznaje se samo ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

uključen je u popis priznatih ugovora o zaštiti iz članka 203. i članka 204. stavka 1.;

(b) 

pravno je učinkovit i provediv u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti kako bi pružao odgovarajuću sigurnost u razini postignute kreditne zaštite uzimajući u obzir pristup koji se koristi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te dopušteni stupanj priznavanja;

(c) 

pružatelj zaštite ispunjava kriterije utvrđene u stavku 5.

7.  
Kreditna zaštita mora ispunjavati uvjete iz odjeljka 3. koji se na nju odnose.
8.  
Institucija mora moći dokazati nadležnim tijelima da ima adekvatne procese upravljanja rizikom kako bi kontrolirala rizike kojima može biti izložena zbog provedbe postupaka smanjenja kreditnog rizika.
9.  
Neovisno o priznatom smanjenju kreditnog rizika pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i, kada je to primjenjivo, iznosa očekivanih gubitaka, institucije su dužne nastaviti provoditi potpunu procjenu kreditnog rizika osnovne izloženosti i moći da nadležnim tijelima dokažu da ispunjavaju taj zahtjev. Za potrebe ovog stavka, za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane osnovnom izloženošću smatra se neto iznos izloženosti.
10.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje koja je imovina dovoljno likvidna i kada se vrijednost imovine može smatrati stabilnom za potrebe stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



Odjeljak 2.

Priznati oblici smanjenja kreditnog rizika



Pododjeljak 1.

Materijalna kreditna zaštita

Članak 195.

Bilančno netiranje

Institucija može primijeniti bilančno netiranje međusobnih potraživanja s drugom ugovornom stranom kao priznati oblik smanjenja kreditnog rizika.

Ne dovodeći u pitanje članak 196., priznavanje je ograničeno na međusobna novčana potraživanja i obveze između institucije i druge ugovorne strane.Institucije mogu prilagoditi iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanoga gubitka samo za kredite i depozite koje su same primile i koji su predmet sporazuma o bilančnom netiranju.

Članak 196.

Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala

Institucije koje primjenjuju složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 223. mogu uzeti u obzir učinke dvostranih ugovora o netiranju, pri čemu ti ugovori obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala. Ne dovodeći u pitanje članak 299., primljeni kolateral i vrijednosni papiri ili roba koji su pozajmljeni od druge ugovorne strane na temelju takvih sporazuma ili transakcija moraju ispuniti zahtjeve za priznavanje kolaterala navedene u člancima 197. i 198.

Članak 197.

Priznavanje kolaterala prema svim pristupima i metodama

1.  

Institucije mogu upotrebljavati sljedeće stavke kao priznati kolateral prema svim pristupima i metodama:

(a) 

gotovinski polog položen kod institucije kreditora ili druge instrumente koji se mogu smatrati gotovinom i koje drži institucija kreditor;

(b) 

dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a ili agencije za kreditiranje izvoza koja je priznata za potrebe poglavlja 2. i za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 4. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama u skladu s poglavljem 2.;

▼M9

(c) 

dužnički vrijednosni papiri institucija ili investicijskih društava koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s poglavljem 2.;

▼B

(d) 

dužnički vrijednosni papiri ostalih subjekata koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s poglavljem 2.;

(e) 

dužnički vrijednosni papiri koji imaju kratkoročnu kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje kratkoročnih izloženosti u skladu s poglavljem 2.;

(f) 

dionice ili konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks;

(g) 

zlato;

▼M5

(h) 

sekuritizacijske pozicije koje nisu resekuritizacijske pozicije i na koje se primjenjuje ponder rizika od 100 % ili niži u skladu s člancima od 261. do 264.

▼B

2.  

Za potrebe stavka 1. točke (b), „dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka” uključuju:

(a) 

dužničke vrijednosne papire jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave izloženost prema kojima u skladu s člankom 115. stavkom 2. ima tretman kao izloženost prema središnjoj državi u kojoj te jedinice imaju sjedište;

(b) 

dužničke vrijednosne papire subjekata javnog sektora izloženost prema kojima u skladu s člankom 116. stavkom 4. ima tretman kao izloženost prema središnjoj državi;

(c) 

dužničke vrijednosne papire multilateralnih razvojnih banaka na koje se u skladu s člankom 117. stavkom 2. primjenjuje ponder rizika od 0 %;

(d) 

dužničke vrijednosne papire međunarodnih organizacija na koje se u skladu s člankom 118. primjenjuje ponder rizika od 0 %.

3.  

Za potrebe stavka 1. točke (c), „dužnički vrijednosni papiri institucija” uključuju:

(a) 

dužničke vrijednosne papire jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave, osim dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 2. točke (a);

(b) 

dužničke vrijednosne papire subjekata javnog sektora izloženost prema kojima ima tretman u skladu s člankom 116. stavcima 1. i 2.;

(c) 

dužničke vrijednosne papire multilateralnih razvojnih banaka, osim onih na koje se primjenjuje ponder rizika od 0 % u skladu s člankom 117. stavkom 2.

▼M9

4.  

Institucija može dužničke vrijednosne papire drugih institucija ili investicijskih društava koji nemaju kreditnu procjenu VIPKR-a upotrebljavati kao priznati kolateral ako ti dužnički vrijednosni papiri ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

▼B

(a) 

kotiraju na priznatoj burzi;

(b) 

smatraju se nadređenim potraživanjem;

(c) 

sva ostala izdanja institucije izdavatelja s istim statusom u redoslijedu naplate, koja imaju rejting, imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama ili pravilima za ponderiranje kratkoročnih izloženosti u skladu s poglavljem 2.;

(d) 

institucija kreditor nema informacija koje bi upućivale na kreditnu procjenu izdanja manje povoljnu od one navedene u točki (c);

(e) 

tržišna likvidnost instrumenta dovoljna je za ove potrebe.

5.  

Institucija može upotrebljavati udjele ili dionice u CIU kao priznati kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

cijena udjela ili dionica javno se objavljuje svakog dana;

(b) 

CIU ograničen je na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama stavaka 1. i 4.;

(c) 

CIU ispunjavaju uvjete iz članka 132. stavka 3.

Ako CIU ulaže u dionice ili udjele drugog CIU-a, na svaki takav odnosni CIU primjenjuju se uvjeti jednaki onima iz prvog podstavka točaka od (a) do (c).

Ako CIU koristi izvedene instrumente za zaštitu dopuštenih ulaganja, to ne sprječava da udjeli i dionice u takvim CIU budu priznati kao kolateral.

6.  
Za potrebe stavka 5., ako CIU („izvorni CIU”) ili neki od njegovih odnosnih CIU ulaže i u instrumente koji se ne mogu priznati prema stavcima 1. i 4., institucije mogu koristiti udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti priznate imovine koju drži CIU, pod pretpostavkom da je taj CIU ili neki od njegovih odnosnih CIU do maksimalnog dopuštenog iznosa iskoristio mogućnost ulaganja u imovinu koja se ne priznaje.

Kada odnosni CIU i sam ima odnosne CIU, institucije mogu upotrebljavati udjele ili dionice u izvornom CIU-u kao priznati kolateral pod uvjetom da primjenjuju metodologiju iz prvog podstavka.

U slučajevima kada imovina koja se ne priznaje ima negativnu vrijednost zbog obveza ili potencijalnih obveza proizašlih iz vlasništva, institucija je dužna učiniti sljedeće:

(a) 

izračunati ukupnu vrijednost imovine koja se ne priznaje; i

(b) 

ako je iznos dobiven u skladu s točkom (a) negativan, oduzeti apsolutnu vrijednost tog iznosa od ukupne vrijednosti priznate imovine.

7.  
U vezi sa stavkom 1. točkama od (b) do (e), ako vrijednosni papiri imaju dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, institucija je dužna primijeniti manje povoljnu procjenu. Ako vrijednosni papiri imaju više od dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, institucija je dužna primijeniti dvije najpovoljnije procjene. Ako su dvije najpovoljnije kreditne procjene različite, institucija je dužna primijeniti onu koja je manje povoljna.
8.  

ESMA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

glavni burzovni indeksi iz stavka 1. točke (f) ovog članka, članka 198. stavka 1. točke (a), članka 224. stavaka 1. i 4. i članka 299. stavka 2. točke (e);

(b) 

priznate burze iz stavka 4. točke (a) ovog članka, članka 198. stavka 1. točke (a), članka 224. stavaka 1. i 4., članka 299. stavka 2. točke (e), članka 400. stavka 2. točke (k), članka 416. stavka 3. točke (e), članka 428. stavka 1. točke (c) i Priloga III. točke 12. u skladu s uvjetima iz članka 4. stavka 1. točke (72).

ESMA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 198.

Dodatno priznavanje kolaterala prema složenoj metodi financijskoga kolaterala

1.  

Institucija koja primjenjuje složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 223., osim kolaterala navedenih u članku 197., može kao kolateral priznati i sljedeće stavke:

(a) 

dionice ili konvertibilne obveznice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, ali kojima se trguje na priznatoj burzi;

(b) 

udjele ili dionice u CIU ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

cijena udjela ili dionica javno se objavljuje svakog dana;

ii. 

CIU ograničen je na ulaganja u instrumente koji se mogu priznati u skladu s odredbama članka 197. stavaka 1. i 4. te u instrumente iz točke (a) ovog podstavka.

Ako CIU ulaže u udjele ili dionice drugog CIU-a, na takav odnosni CIU primjenjuju se uvjeti jednaki onima iz točaka (a) i (b) ovog stavka.

Ako CIU koristi izvedene instrumente za zaštitu dopuštenih ulaganja, to ne sprječava da udjeli i dionice u takvim CIU budu priznati kao kolateral.

2.  
Ako CIU ili neki od njegovih odnosnih CIU ulaže i u instrumente koji se ne mogu priznati prema članku 197. stavcima 1. i 4. i instrumente iz točke (a) stavka 1. ovog članka, institucija može priznati udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti priznate imovine koju drži CIU, pod pretpostavkom da je CIU ili neki od njegovih odnosnih CIU do maksimalnog dopuštenog iznosa iskoristio mogućnost ulaganja u imovinu koja se ne priznaje.

U slučajevima kada imovina koja se ne priznaje ima negativnu vrijednost zbog obveza ili potencijalnih obveza koje proizlaze iz vlasništva, institucija je dužna:

(a) 

izračunati ukupnu vrijednost imovine koja se ne priznaje; i

(b) 

ako je iznos dobiven u skladu s točkom (a) negativan, oduzeti apsolutnu vrijednost tog iznosa od ukupne vrijednosti priznate imovine.

Članak 199.

Dodatno priznavanje kolaterala za izračun prema IRB pristupu

1.  

Institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa, osim kolaterala navedenih u člancima 197. i 198. može upotrebljavati i sljedeće oblike kolaterala:

(a) 

kolateral u obliku nekretnine u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;

(b) 

potraživanja u skladu sa stavkom 5.;

(c) 

kolateral u obliku ostale materijalne imovine u skladu sa stavcima 6. i 8.;

(d) 

najam u skladu sa stavkom 7.

2.  

Osim ako je odredbama članka 124. stavka 2. drukčije određeno, institucije mogu upotrebljavati kao kolateral stambenu nekretninu u kojoj vlasnik nekretnine ili, u slučaju osobnih investicijskih društava, stvarni vlasnik stanuje ili će stanovati, odnosno koju daje u najam te poslovnu nekretninu, uključujući urede i ostale poslovne prostore ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) 

vrijednost te nekretnine značajno ne ovisi o kreditnoj kvaliteti dužnika. Institucije mogu pri određivanju značajnosti ovisnosti isključiti situacije u kojima isključivo makroekonomski čimbenici utječu na vrijednost nekretnina i na ispunjavanje obveza dužnika;

(b) 

rizik dužnika značajno ne ovisi o prinosu po odnosnoj imovini ili projektu, već o sposobnosti dužnika da otplaćuje dug iz drugih sredstava. Otplata duga tako ne smije značajno ovisiti o novčanom toku koji generira odnosna nekretnina koja služi kao kolateral.

3.  

Institucije mogu odstupiti od stavka 2. točke (b) za izloženosti osigurane stambenom nekretninom koja se nalazi na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:

(a) 

gubici na temelju izloženosti osiguranih stambenim nekretninama do 80 % tržišne vrijednosti ili 80 % hipotekarne vrijednosti, osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., ni u jednoj godini ne prelaze 0,3 % nepodmirenih izloženosti osiguranih stambenim nekretninama;

(b) 

ukupni gubici na temelju izloženosti osiguranih stambenim nekretninama ni u jednoj godini ne prelaze 0,5 % nepodmirenih izloženosti osiguranih stambenim nekretninama.

Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.

4.  

Institucije mogu odstupiti od točke (b) stavka 2. za poslovne nekretnine na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište poslovnih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:

(a) 

gubici na temelju izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama do 50 % tržišne vrijednosti ili 60 % hipotekarne vrijednosti ni u jednoj godini ne prelaze 0,3 % nepodmirenih izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama;

(b) 

ukupni gubici na temelju izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama ni u jednoj godini ne prelaze 0,5 % nepodmirenih izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama.

Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.

5.  
Institucije mogu kao kolateral priznati potraživanja povezana s komercijalnom transakcijom, odnosno komercijalnim transakcijama s izvornim rokom dospijeća do najviše jedne godine. Kao kolateral ne mogu se priznati potraživanja koja su povezana sa sekuritizacijom, podsudjelovanjima ili kreditnim izvedenicama i iznosima koje duguju osobe povezane s institucijom.
6.  

Nadležna tijela dopuštaju instituciji da priznaje kao kolateral materijalnu imovinu koja nije navedena u stavcima 2., 3. i 4. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

postoji likvidno tržište na kojem se navedeni kolateral (imovina) može brzo i ekonomski učinkovito prodati, što je dokazano čestim transakcijama s obzirom na vrstu imovine. Institucije su dužne procjenjivati taj uvjet periodično i onda kada informacije upućuju na to da je na tržištu došlo do značajnih promjena;

(b) 

postoje pouzdane, javno dostupne tržišne cijene za ove kolaterale. Institucije mogu smatrati da su tržišne cijene pouzdane kad se one dobivaju iz pouzdanih izvora informacija, kao što su javni indeksi te kad odražavaju cijenu transakcija pod uobičajenim uvjetima. Institucije mogu tržišne cijene smatrati javno dostupnima kad su te cijene objavljene, lako dostupne i kad se mogu redovito dobiti bez nepotrebnog administrativnog ili financijskog opterećenja;

(c) 

institucija analizira tržišne cijene, vrijeme i troškove koji su potrebni za naplatu iz kolaterala te ostvarene primitke od kolaterala;

(d) 

institucija dokazuje da ostvareni primici od kolaterala nisu manji od 70 % vrijednosti kolaterala u više od 10 % svih realizacija za tu vrstu kolaterala. Ako postoji značajna volatilnost tržišnih cijena, institucija dokazuje nadležnim tijelima da je njezino vrednovanje kolaterala dovoljno konzervativno.

Institucije su dužne dokumentirati ispunjavanje uvjeta iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) i uvjeta iz članka 210.

7.  
Pridržavajući se odredaba članka 230. stavka 2., kad su ispunjeni zahtjevi iz članka 211., s izloženostima koje proizlaze iz transakcija u kojima institucija daje nekretninu u najam trećoj osobi može se postupati kao s kreditima osiguranim vrstom nekretnine koja je dana u najam.
8.  
EBA je dužna objaviti popis vrsta kolaterala u obliku materijalne imovine za koje institucije mogu pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) stavka 6.

Članak 200.

Ostala materijalna kreditna zaštita

Institucije mogu koristiti sljedeću ostalu materijalnu kreditnu zaštitu kao priznati kolateral:

(a) 

gotovinske pologe položene kod treće institucije ili instrumente koji se mogu smatrati gotovinom i koje drži treća institucija, u neskrbničkom odnosu, a koji su dani kao zalog instituciji kreditoru;

(b) 

police životnog osiguranja založene u korist institucije kreditora;

▼M9

(c) 

instrumente izdane od treće institucije ili investicijskog društva koje će na zahtjev otkupiti ta institucija ili to investicijsko društvo.

▼B



Pododjeljak 2.

Nematerijalna kreditna zaštita

Članak 201.

Priznavanje pružatelja zaštite prema svim pristupima

1.  

Institucije mogu sljedeće subjekte smatrati priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite:

(a) 

središnje države i središnje banke;

(b) 

jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave;

(c) 

multilateralne razvojne banke;

(d) 

međunarodne organizacije čijim se izloženostima, u skladu s odredbama članka 117., dodjeljuje ponder rizika od 0 %;

(e) 

subjekti javnog sektora, potraživanja prema kojima se tretiraju u skladu s člankom 116.;

(f) 

institucije i financijske institucije za koje se izloženosti prema financijskim institucijama tretiraju kao izloženosti prema institucijama u skladu s člankom 119. stavkom 5.;

(g) 

ostala trgovačka društva, uključujući i matična društva, društva kćeri i pridružena trgovačka društva institucije ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

i. 

ta druga trgovačka društva imaju kreditnu procjenu VIPKR-a;

ii. 

u slučaju kada iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka institucije izračunavaju prema IRB pristupu, ta druga trgovačka društva nemaju kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a, a institucija ih je interno rangirala;

▼M8

(h) 

kvalificirane središnje druge ugovorne strane.

▼B

2.  
Ako institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka prema IRB pristupu, institucija mora interno rangirati davatelja jamstva da bi on bio priznat kao pružatelj nematerijalne kreditne zaštite u skladu s odredbama poglavlja 3. odjeljka 6.

Nadležna tijela objavljuju i održavaju popis tih financijskih institucija koje su priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite u skladu s točkom (f) stavka 1. ili smjernice za određivanje takvih priznatih pružatelja nematerijalne kreditne zaštite, zajedno s opisom primjenjivih bonitetnih zahtjeva, te dijele svoj popis s ostalim nadležnim tijelima u skladu s člankom 117. Direktive 2013/36/EU.

Članak 202.

Priznavanje pružatelja zaštite prema IRB pristupu za primjenu tretmana određenog člankom 153. stavkom 3.

▼M9

Institucije mogu smatrati institucije, investicijska društva, društva za osiguranje i reosiguranje te agencije za kreditiranje izvoza priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite na koje se može primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

▼B

(a) 

pružatelj zaštite ima dovoljno iskustva u pružanju nematerijalne kreditne zaštite;

(b) 

na pružatelja zaštite primjenjuju se propisi jednaki pravilima koja su propisana ovom Uredbom ili u trenutku pružanja kreditne zaštite ima kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete u skladu s pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima iz poglavlja 2.;

(c) 

pružatelj zaštite, u trenutku pružanja kreditne zaštite ili u bilo kojem razdoblju nakon toga, ima interni rejting s PD-om koji je jednak ili niži od onoga koji se povezuje s 2. stupnjem kreditne kvalitete u skladu s pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima iz poglavlja 2.;

(d) 

pružatelj zaštite ima interni rejting s PD-om koji je jednak ili niži od onoga koji se povezuje s 3. stupnjem kreditne kvalitete u skladu s pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima iz poglavlja 2.

Za potrebe ovog članka, kreditna zaštita koju pruža agencija za kreditiranje izvoza ne smije biti pokrivena direktnim kontrajamstvom središnje države.

Članak 203.

Priznavanje jamstava kao nematerijalne kreditne zaštite

Institucije mogu upotrebljavati jamstva kao priznatu nematerijalnu kreditnu zaštitu.



Pododjeljak 3.

Vrste izvedenica

Članak 204.

Priznate vrste kreditnih izvedenica

1.  

Institucije mogu koristiti sljedeće vrste kreditnih izvedenica i instrumenata koji mogu biti sastavljeni od takvih kreditnih izvedenica ili instrumenata čiji su ekonomski učinci slični kreditnim izvedenicama kao priznatu kreditnu zaštitu:

(a) 

ugovore o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(b) 

ugovore o razmjeni ukupnog prinosa;

(c) 

kreditne zapise do iznosa gotovine uplaćene po tim instrumentima.

Kreditna se zaštita neće smatrati priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili umanjivanjem fer vrijednosti ili izdvajanjem dodatnih ispravaka vrijednosti.

2.  
Ako institucija provodi internu zaštitu (engl. hedge) koristeći se kreditnom izvedenicom, takva se izvedenica za potrebe ovog poglavlja može priznati kao kreditna zaštita samo onda kada je kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja, prenesen na treću osobu ili treće osobe.

Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanoga gubitka.



Odjeljak 3.

Zahtjevi



Pododjeljak 1.

Materijalna kreditna zaštita

Članak 205.

Zahtjevi za sporazume o bilančnom netiranju koji nisu standardizirani sporazumi o netiranju iz članka 206.

Sporazumi o bilančnom netiranju koji nisu standardizirani sporazumi o netiranju iz članka 206. smatraju se priznatim oblikom smanjenja kreditnog rizika ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

ti sporazumi imaju pravni učinak i provedivi su u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti, uključujući i slučajeve insolventnosti ili stečaja druge ugovorne strane;

(b) 

institucije mogu u svakom trenutku utvrditi imovinu i obveze koji su predmet tih sporazuma;

(c) 

institucije kontinuirano nadziru i kontroliraju rizike povezane s prekidom kreditne zaštite;

(d) 

institucije kontinuirano nadziru i kontroliraju odgovarajuće izloženosti na neto osnovi.

Članak 206.

Zahtjevi za standardizirane sporazume o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala

Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala mogu se smatrati priznatim oblikom smanjenja kreditnog rizika ako kolateral dan u sklopu tih sporazuma ispunjava sve zahtjeve iz članka 207. stavaka od 2. do 4. i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

ti sporazumi imaju pravni učinak i provedivi su u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti, uključujući i slučajeve insolventnosti ili stečaja druge ugovorne strane;

(b) 

daju pravo ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza da raskine ugovor i pravodobno izvrši netiranje svih transakcija u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, uključujući i slučajeve stečaja ili insolventnosti druge ugovorne strane;

(c) 

ti sporazumi omogućavaju netiranje dobitaka i gubitaka po zatvorenim transakcijama na temelju sporazuma tako da jedna ugovorna strana duguje drugoj neto iznos.

Članak 207.

Zahtjevi za financijski kolateral

1.  
Financijski kolateral i zlato mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral prema svim pristupima i metodama, ako su ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 4.
2.  
Kreditna kvaliteta dužnika i vrijednost kolaterala ne smiju biti značajno pozitivno korelirane. Ako se vrijednost kolaterala značajno smanji, to samo po sebi ne znači da je došlo do značajnog pogoršanja kreditne kvalitete dužnika. Ako se kreditna kvaliteta dužnika značajno pogorša, to samo po sebi ne znači da je došlo do značajnog smanjenja vrijednosti kolaterala.

Vrijednosni papiri dužnika ili bilo koje druge osobe iz grupe povezane s dužnikom ne mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral. Neovisno o tome, u priznati kolateral mogu se uključiti vlastita izdanja pokrivenih obveznica dužnika prema uvjetima iz članka 129., ako su založene za repo transakciju, uz ispunjenje uvjeta iz prvog podstavka.

3.  
Institucije su dužne ispuniti sve ugovorne i zakonske obveze te poduzeti sve potrebne aktivnosti da bi se osigurala provedivost ugovora o kolateralu prema propisima koji se primjenjuju na takve ugovore.

Institucije su dužne osigurati dostatnu pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Prema potrebi, institucije su dužne provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost tog ugovora.

4.  

Institucije su dužne ispuniti sve sljedeće operativne zahtjeve:

(a) 

propisno dokumentirati ugovore o kolateralu te imati jasne i učinkovite postupke za pravodobno unovčenje kolaterala;

(b) 

koristiti učinkovite postupke i procese za kontrolu rizika koji proizlaze iz korištenja kolaterala, uključujući i rizike neučinkovitosti i smanjene učinkovitosti kreditne zaštite, rizike vrednovanja, rizike povezane s prekidom kreditne zaštite, koncentracijske rizike koji proizlaze iz korištenja kolaterala i međuovisnosti kolaterala i cjelokupnoga profila rizičnosti institucije;

(c) 

imati dokumentirane politike i prakse kojima definiraju vrste i iznose prihvaćenih kolaterala;

(d) 

izračunati tržišnu vrijednost kolaterala te je usklađivati s tržišnom vrijednošću najmanje jednom svakih šest mjeseci odnosno češće ako raspolažu informacijama koje upućuju na značajno smanjenje tržišne vrijednosti kolaterala;

(e) 

ako se kolateral nalazi kod treće osobe, poduzeti razumne aktivnosti koje osiguravaju da treća osoba takve kolaterale evidentira odvojeno od vlastite imovine;

(f) 

osigurati da imaju dovoljno resursa za uredno funkcioniranje ugovora o marži s drugim ugovornim stranama u transakcijama OTC izvedenicama i transakcijama financiranja vrijednosnim papirima, mjereno pravodobnošću i točnošću njihovih odlaznih zahtjeva za maržu i vremenom odziva na dolazne zahtjeve za maržu;

(g) 

imati politike za upravljanje kolateralima kako bi kontrolirale, nadzirale i izvješćivale o:

i. 

rizicima kojima su izložene zbog ugovora o marži;

ii. 

koncentracijskom riziku prema pojedinoj vrsti imovine koja čini kolateral;

iii. 

ponovnoj upotrebi kolaterala, uključujući potencijalni manjak likvidnosti koji proizlazi iz ponovne upotrebe kolaterala primljenog od drugih ugovornih strana;

iv. 

predaji prava na kolateral koji je dan drugim ugovornim stranama.

5.  
Osim što moraju biti ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 4. da bi se financijski kolateral mogao upotrebljavati kao priznati kolateral prema jednostavnoj metodi financijskoga kolaterala, preostali rok do dospijeća zaštite mora biti najmanje jednak preostalom roku do dospijeća izloženosti.

Članak 208.

Zahtjevi za priznavanje nekretnina kao kolaterala

1.  
Nekretnine se mogu upotrebljavati kao priznati kolateral samo ako su ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 5.
2.  

Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

hipoteka ili drugo pravo na naplatu iz vrijednosti nekretnine provedivi su u svim područjima sudske nadležnosti koja su relevantna u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te su pravodobno i propisno upisani;

(b) 

moraju biti ispunjeni svi pravni uvjeti za zasnivanje zaloga;

(c) 

ugovorne odredbe kojima se uspostavlja zaštita i s njima povezani pravni postupci omogućuju instituciji unovčenje vrijednosti zaštite u razumnom roku.

3.  

Moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti za praćenje vrijednosti i procjenu vrijednosti nekretnine:

(a) 

institucije učestalo prate vrijednost nekretnina, i to za poslovne nekretnine barem jednom godišnje, a za stambene nekretnine jednom u tri godine. Institucije prate vrijednosti nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama;

(b) 

vrijednost nekretnine ponovno se procjenjuje ako informacije dostupne institucijama upućuju na to da je možda došlo do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnine u odnosu na uobičajene tržišne cijene, a tu ponovnu procjenu provodi procjenitelj koji posjeduje kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo potrebno za utvrđivanje vrijednosti nekretnine i koji je neovisan o postupku donošenja odluke o izloženosti. Za izloženosti koje prelaze iznos od 3 milijuna eura ili čine više od 5 % regulatornoga kapitala institucije, taj procjenitelj provodi ponovnu procjenu najmanje svake tri godine.

Za praćenje vrijednosti nekretnina i utvrđivanje nekretnine za koju je potrebna revalorizacija, institucije se mogu koristiti statističkim metodama.

4.  
Institucije su dužne jasno dokumentirati vrste stambenih i poslovnih nekretnina koje prihvaćaju i s tim povezane politike kreditiranja.
5.  
Institucije su dužne imati postupke kojima će pratiti je li nekretnina koja služi kao kreditna zaštita adekvatno osigurana od nastupanja štetnog događaja.

Članak 209.

Zahtjevi za potraživanja

1.  
Potraživanja se mogu upotrebljavati kao priznati kolateral samo ako su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 2. i 3.
2.  

Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

pravni mehanizam na temelju kojeg institucija kreditor ima pravo na kolateral mora biti postojan i učinkovit te osigurati jasna prava institucije kreditora na kolateral, uključujući pravo na prihod od prodaje kolaterala;

(b) 

institucije su dužne poduzeti sve potrebne mjere za ispunjenje uvjeta propisanih mjerodavnim pravom, a u svrhu provođenja ovrhe nad kolateralom. Institucije kreditori moraju imati potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate, iako ta potraživanja i dalje mogu biti podređena potraživanjima povlaštenih vjerovnika u skladu sa zakonskim odredbama;

(c) 

institucije su dužne osigurati dostatnu pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti;

(d) 

institucije su dužne dokumentirati ugovore o kolateralu na odgovarajući način te imati jasne i postojane postupke za pravodobnu naplatu iz kolaterala;

(e) 

institucije su dužne imati postupke kojima utvrđuju da su nastali zakonski uvjeti za proglašavanje nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika i pravodobnu naplatu iz kolaterala;

(f) 

u slučaju financijskih poteškoća dužnika ili nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije moraju imati pravnu mogućnost prodaje ili ustupanja potraživanja koja služe kao kolateral drugim osobama, bez suglasnosti krajnjeg dužnika po tim potraživanjima.

3.  

Za upravljanje rizicima moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

institucija je dužna imati odgovarajući proces za utvrđivanje kreditnog rizika povezanog s potraživanjima. Taj proces mora uključivati analizu dužnikovog poslovanja, industrijske grane kojoj dužnik pripada i vrste klijenata s kojima dužnik posluje. Institucija koja se oslanja na provjeru kreditnog rizika klijenata koju provode njezini dužnici, dužna je uvjeriti se u pouzdanost i uvjerljivost dužnikovih postupaka za odobravanje potraživanja;

(b) 

razlika između iznosa izloženosti i vrijednosti potraživanja mora odražavati sve bitne činitelje, uključujući trošak naplate, koncentraciju u skupu potraživanja koje je u zalog dao pojedini dužnik u ukupnom skupu založenih potraživanja i potencijalni rizik njihove koncentracije u ukupnoj izloženosti institucije, a koji nije izravno definiran općom metodologijom institucije. Institucije su dužne imati kontinuirani proces nadzora potraživanja. Institucije su također dužne redovito preispitivati usklađenost s odredbama ugovora o kreditu, ograničenjima iz okružja i ostalih zakonskih propisa;

(c) 

potraživanja koja je dužnik založio moraju biti diversificirana, a korelacija s dužnikom mora biti niska. U slučaju značajne pozitivne korelacije, institucije su dužne pri određivanju marži za cjelokupni skup kolaterala uzeti u obzir rizike povezane s tim;

(d) 

institucije ne smiju upotrebljavati potraživanja od grupe povezanih osoba s dužnikom (uključujući društva kćeri i zaposlenike) kao prihvatljivu kreditnu zaštitu;

(e) 

institucije su dužne imati dokumentirane procese za naplatu potraživanja u izvanrednim okolnostima. Institucije su dužne imati sva neophodna sredstva za naplatu potraživanja, čak i kada očekuju naplatu od dužnika.

Članak 210.

Zahtjevi za kolateral u obliku ostale materijalne imovine

Materijalna imovina koja nije kolateral u obliku nekretnine može se upotrebljavati kao priznati kolateral prema IRB pristupu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

ugovor o kolateralu kojim je materijalna imovina dana instituciji mora imati pravni učinak i biti provediv u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti te mora omogućiti instituciji pravodobno unovčenje kolaterala;

(b) 

uz iznimku dopuštenih potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate iz članka 209. stavka 2. točke (b) samo prvotno upisani zalozi ili prvi red naplate iz kolaterala mogu se priznavati kao kolateral, a institucija mora imati prvenstvo u redoslijedu naplate iz kolaterala;

(c) 

institucije su dužne učestalo pratiti vrijednost kolaterala, i to najmanje jednom godišnje. Institucije su dužne pratiti vrijednosti kolaterala i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama;

(d) 

ugovor o kreditu mora obuhvaćati detaljan opis kolaterala i detaljno razrađen način i učestalost revalorizacije;

(e) 

institucije su dužne, u svojim internim politikama i postupcima za odobravanje kredita koje su dostupne pregledu, jasno dokumentirati vrste materijalne imovine koje prihvaćaju kao kolateral te svoje politike i prakse u vezi sa zahtijevanim stupnjem pokrivenosti izloženosti određenom vrstom kolaterala;

(f) 

institucije su dužne politikama za odobravanje kredita, a s obzirom na vrstu plasmana, utvrditi sljedeće:

i. 

zahtjeve vezane uz pokrivenost izloženosti kolateralom;

ii. 

zahtjeve vezane uz sposobnost pravodobne namire iz kolaterala;

iii. 

sposobnost objektivnog utvrđivanja cijene ili tržišne vrijednosti;

iv. 

učestalost utvrđivanja vrijednosti kolaterala, uključujući i profesionalnu procjenu ili vrednovanje;

v. 

volatilnost ili procjenu volatilnosti vrijednosti kolaterala;

(g) 

pri vrednovanju i revalorizaciji institucije moraju u potpunosti uzeti u obzir svako pogoršanje kvalitete ili zastarjelost kolaterala i posvetiti posebnu pozornost učinku proteka vremena na kolaterale koji su osjetljivi na trendove ili datum;

(h) 

institucije moraju imati pravo obaviti fizički pregled kolaterala. Institucije su također dužne imati politike i postupke koji se odnose na njihovo pravo obavljanja fizičkoga pregleda kolaterala;

(i) 

kolateral koji služi kao zaštita mora biti osiguran od nastupanja štetnih događaja i institucije su dužne imati postupke kojima to nadziru.

Članak 211.

Zahtjevi za tretiranje izloženosti na osnovi najma kao da su osigurane kolateralom

Institucije tretiraju izloženosti koje nastaju na temelju transakcija najma kao da su osigurane imovinom koja je dana u najam ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

imovina koja je dana u najam mora ispunjavati uvjete iz članaka 208. ili 210., kako je to primjenjivo;

(b) 

upravljanje rizicima od strane najmodavca mora biti kvalitetno u vezi s namjenskim korištenjem imovine dane u najam, njezine lokacije, starosti imovine i planiranog vijeka njezine uporabe, uključujući adekvatan nadzor vrijednosti instrumenata osiguranja;

(c) 

najmodavac ima pravo vlasništva nad imovinom i mogućnost pravodobnog ostvarivanja svojih vlasničkih prava;

(d) 

ako pri izračunu LGD-a nije uzeta u obzir, razlika između iznosa neamortizirane vrijednosti i tržišne vrijednosti instrumenta osiguranja ne smije precijeniti smanjenje kreditnog rizika povezano s imovinom danom u najam.

Članak 212.

Zahtjevi za ostalu materijalnu kreditnu zaštitu

1.  

Tretman iz članka 232. stavka 1. može se primijeniti na gotovinske pologe položene kod treće institucije ili na instrumente koji se mogu smatrati gotovinom koje drži treća institucija, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

dužnikovo potraživanje od treće institucije mora biti bezuvjetno i neopozivo založeno ili preneseno na instituciju kreditora, a takav zalog ili prijenos u svim je relevantnim područjima sudske nadležnosti pravno učinkovit i provediv;

(b) 

treća institucija mora biti obaviještena o zalogu ili prijenosu;

(c) 

na temelju navedene obavijesti treća institucija može obavljati plaćanja samo instituciji kreditoru ili drugim stranama samo uz prethodnu suglasnost institucije kreditora.

2.  

Police životnog osiguranja založene kod institucije kreditora mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

polica životnog osiguranja založena je kod institucije kreditora ili prenesena na nju;

(b) 

društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja obaviješteno je o zalogu ili prijenosu i zbog te obavijesti ne smije obavljati isplate na temelju ugovora bez prethodne suglasnosti institucije kreditora;

(c) 

institucija kreditor ima pravo otkazati policu osiguranja u slučaju nastanka dužnikova statusa neispunjavanja obveza i naplatiti otkupnu vrijednost police;

(d) 

institucija kreditor obavješćuje se o svakom neplaćanju osiguranika po polici osiguranja;

(e) 

polica životnog osiguranja mora trajati do dospijeća kredita. Kada to nije moguće zato što polica osiguranja istječe prije nego što završava kreditni odnos, institucija mora osigurati da iznos dobiven nakon isteka police osiguranja služi kao zaštita do završetka ugovora o kreditu;

(f) 

zalog ili prijenos ima pravni učinak i provediv je u svim područjima sudske nadležnosti relevantnim u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu;

(g) 

otkupnu vrijednost police objavljuje društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja i ona ne može biti umanjena;

(h) 

društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja mora na zahtjev pravodobno isplatiti otkupnu vrijednost police;

(i) 

otkupna vrijednost police ne može se tražiti bez prethodne suglasnosti institucije;

(j) 

društvo koje je izdalo policu životnog osiguranja podliježe Direktivi 2009/138/EZ ili je predmet nadzora nadležnog tijela treće zemlje u kojoj je nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji.



Pododjeljak 2.

Nematerijalna kreditna zaštita i kreditni zapisi

Članak 213.

Zahtjevi u vezi s jamstvima i kreditnim izvedenicama

1.  

Uvažavajući uvjete iz članka 214. stavka 1., kreditna zaštita koja proizlazi iz jamstva ili kreditne izvedenice može se upotrebljavati kao nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

kreditna zaštita je izravna;

(b) 

opseg kreditne zaštite jasno je definiran i nepobitan;

(c) 

ugovor o kreditnoj zaštiti ne sadrži klauzulu čije je ispunjavanje izvan izravne kontrole kreditora, a koja bi:

i. 

omogućila pružatelju zaštite jednostrani raskid zaštite;

ii. 

povećala efektivni trošak zaštite zbog pogoršanja kreditne kvalitete zaštićene izloženosti;

iii. 

mogla spriječiti da pružatelj zaštite pravodobno izvrši isplatu ako izvorni dužnik ne izvrši bilo koja dospjela plaćanja ili u slučaju isteka ugovora o najmu za potrebe priznavanja jamčenog ostatka vrijednosti imovine dane u najam iz članka 134. stavka 7. i članka 166. stavka 4.;

iv. 

mogla omogućiti da pružatelj zaštite skrati rok na koji je ugovorena kreditna zaštita;

(d) 

ugovor o kreditnoj zaštiti pravno je učinkovit i provediv u svim područjima sudske nadležnosti koja su relevantna u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

2.  
Institucija je dužna dokazati nadležnim tijelima da ima uspostavljene sustave za upravljanje potencijalnom koncentracijom rizika koja proizlazi iz korištenja jamstava i kreditnih izvedenica. Institucija je dužna dokazati nadležnim tijelima kako je njezina strategija korištenja kreditnih izvedenica i jamstava povezana s njezinim upravljanjem cjelokupnim profilom rizičnosti.
3.  
Institucija je dužna ispuniti sve ugovorne i zakonske obveze te poduzeti sve potrebne aktivnosti da bi se osigurala provedivost nematerijalne kreditne zaštite prema propisima koji se primjenjuju na takve ugovore.

Institucija je dužna osigurati pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost nematerijalne kreditne zaštite u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Institucija je, prema potrebi, dužna provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost.

Članak 214.

Zahtjevi za kontrajamstva države i drugih subjekata iz javnog sektora

1.  

Institucije mogu tretirati izloženosti navedene u stavku 2. kao da su zaštićene jamstvom subjekata navedenih u tom stavku, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

kontrajamstvo pokriva sve elemente kreditnog rizika potraživanja;

(b) 

i izvorno jamstvo i kontrajamstvo ispunjavaju uvjete koji se odnose na jamstva iz članka 213. i članka 215. stavka 1., osim što kontrajamstvo ne mora biti izravno;

(c) 

pokriće je pouzdano i ne postoje povijesni podaci koji bi pokazivali da je pokriće kontrajamstva manje od efektivnog istovjetnog pokrića izravnog jamstva tog subjekta.

2.  

Tretman naveden u stavku 1. primjenjuje se na izloženosti koje su zaštićene jamstvom za koje postoji kontrajamstvo nekog od sljedećih subjekata:

(a) 

središnje države ili središnje banke;

(b) 

jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave;

(c) 

subjekta javnog sektora, potraživanja prema kojemu imaju tretman kao potraživanja prema središnjoj državi u skladu s člankom 116. stavkom 4.;

(d) 

multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije kojima je dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s člankom 117. stavkom 2. i člankom 118. ili na temelju tih članaka;

(e) 

subjekta javnog sektora, potraživanja prema kojemu imaju tretman u skladu s člankom 116. stavcima 1. i 2.

3.  
Institucije primjenjuju tretman iz stavka 1. i na izloženost za koju je izdano kontrajamstvo drugih osoba osim subjekata iz stavka 2. ako je to kontrajamstvo pokriveno izravnim jamstvom nekog od tih subjekata i ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.

Članak 215.

Dodatni zahtjevi za jamstva

1.  

Jamstva se mogu upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 213. i svi sljedeći uvjeti:

(a) 

u slučaju kvalificiranog nastanka statusa neispunjavanja obveza ili neplaćanja druge ugovorne strane, institucija kreditor ima pravo u razumnom roku zahtijevati od davatelja jamstva plaćanje bilo kojeg dospjelog novčanog iznosa u vezi s potraživanjem za koje je pribavljena zaštita; plaćanje davatelja jamstva nije uvjetovano obvezom da institucija kreditor prethodno zatraži podmirivanje obveza od strane dužnika.

U slučaju nematerijalne kreditne zaštite koja pokriva kredite osigurane stambenim nekretninama, obveza ispunjavanja uvjeta iz članka 213. stavka 1. točke (c) podtočke iii. i prvog podstavka ove točke ograničena je na 24 mjeseca;

(b) 

jamstvo je izričito dokumentirana obveza koju je preuzeo davatelj jamstva;

(c) 

ispunjen je jedan od sljedećih uvjeta:

i. 

jamstvo pokriva sve vrste plaćanja za koja se očekuje da ih u vezi s potraživanjem podmiri dužnik;

ii. 

ako su neke vrste plaćanja izostavljene iz jamstva, institucija kreditor prilagodila je vrijednost jamstva tako da odražava takvo ograničeno pokriće.

2.  

U slučaju jamstava danih u sklopu zajedničkih sustava osiguranja ili jamstava odnosno kontrajamstava subjekata navedenih u članku 214. stavku 2., smatra se da je zahtjev iz točke (a) stavka 1. ovog članka ispunjen ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

institucija kreditor ima pravo od davatelja jamstva pravodobno primiti privremeno plaćanje koje ispunjava oba sljedeća uvjeta:

i. 

predstavlja robusnu procjenu iznosa gubitka, uključujući gubitke koji proizlaze iz neplaćanja kamata i ostalih vrsta plaćanja koja je dužnik obvezan izvršiti, a koje će institucija kreditor vjerojatno pretrpjeti;

ii. 

razmjerno je pokriću jamstva;

(b) 

institucija kreditor može dokazati nadležnim tijelima da učinci jamstva, koje pokriva i gubitke koji proizlaze iz neplaćanja kamata i ostalih vrsta plaćanja koje je dužnik obvezan izvršiti, opravdava takav tretman.

Članak 216.

Dodatni zahtjevi za kreditne izvedenice

1.  

Kreditne izvedenice upotrebljavaju se kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 213. i svi sljedeći uvjeti:

(a) 

kreditni događaji navedeni u ugovoru o kreditnoj izvedenici uključuju:

i. 

neplaćanje dospjelih iznosa prema uvjetima odnosne obveze koji vrijede u trenutku kad dođe do neplaćanja, uz razdoblje počeka koje je jednako počeku odnosne obveze ili kraće od njega;

ii. 

stečaj, insolventnost ili nemogućnost dužnika da podmiri svoje dugove ili neplaćanje ili pisana izjava o nemogućnosti podmirivanja dospjelih obveza te slične događaje;

iii. 

restrukturiranje odnosne obveze, što uključuje otpust ili odgodu plaćanja glavnice, kamata ili naknada koje dovode do gubitka po kreditu;

(b) 

ako kreditne izvedenice dopuštaju gotovinsku namiru:

i. 

institucije imaju pouzdan proces vrednovanja za pouzdanu procjenu gubitka;

ii. 

postoji jasno utvrđeno razdoblje za vrednovanje odnosne obveze nakon kreditnog događaja;

(c) 

ako su za namiru potrebni pravo i mogućnost kupca zaštite da odnosnu obvezu prenese na pružatelja zaštite, uvjeti odnosne obveze moraju osiguravati da se bilo koja potrebna suglasnost za taj prijenos ne može neopravdano uskratiti;

(d) 

jasno je određen identitet strana koje su odgovorne za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja;

(e) 

odgovornost za utvrđivanje kreditnog događaja ne smije biti samo na pružatelju kreditne zaštite;

(f) 

kupac zaštite ima pravo ili mogućnost da pružatelja zaštite obavijesti o nastupanju kreditnog događaja.

Ako kreditni događaji ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze na način iz točke (a) podtočke iii., kreditna se zaštita može priznati pod uvjetom da se umanji vrijednost na način iz članka 233. stavka 2.

2.  

Neusklađenost između odnosne obveze i referentne obveze ugovorene kreditnom izvedenicom ili neusklađenost između odnosne obveze i obveze koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja dopuštena je samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) 

referentna obveza ili obveza koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, ovisno o slučaju, ima jednako pravo u redoslijedu naplate ili je u redoslijedu naplate podređena odnosnoj obvezi;

(b) 

odnosna obveza i referentna obveza ili obveza koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja, ovisno o slučaju, odnose se na istog dužnika i postoje pravno provedive ugovorne odredbe o povezanom utvrđivanju statusa neispunjavanja obveza (engl. cross-default) ili o povezanom ubrzanju (engl. cross-acceleration).

Članak 217.

Zahtjevi potrebni za primjenu tretmana iz članka 153. stavka 3.

1.  

Tretman iz članka 153. stavka 3. može se primijeniti na kreditnu zaštitu koja proizlazi iz jamstva ili kreditne izvedenice ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

odnosna je obveza jedna od sljedećih izloženosti:

i. 

izloženost prema trgovačkim društvima iz članka 147., osim društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje;

ii. 

izloženost prema jedinicama područne (regionalne) samouprave ili lokalne samouprave ili subjektu javnog sektora koja se ne smatra izloženošću prema središnjoj državi ili središnjoj banci u skladu s člankom 147.;

iii. 

izloženost prema MSP-u koja je klasificirana kao izloženost prema stanovništvu u skladu s člankom 147. stavkom 5.;

(b) 

dužnici po odnosnoj obvezi nisu članovi grupe povezanih osoba kojoj pripada pružatelj zaštite;

(c) 

izloženost je zaštićena jednim od sljedećih instrumenata:

i. 

nematerijalnim kreditnim izvedenicama kod kojih je referentni subjekt jedna osoba ili jamstvima kod kojih je referentni subjekt jedna osoba;

ii. 

kreditnom izvedenicom na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza;

iii. 

kreditnom izvedenicom na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza;

(d) 

kreditna zaštita ispunjava uvjete iz članaka 213., 215. i 216., prema potrebi;

(e) 

ponder rizika koji je povezan s izloženošću prije primjene tretmana iz članka 153. stavka 3. ne uključuje bilo koji aspekt kreditne zaštite;

(f) 

institucija ima pravo na primitak plaćanja i očekuje primitak plaćanja od pružatelja zaštite bez poduzimanja bilo kakvih pravnih mjera prema drugoj ugovornoj strani u vezi s neplaćanjem. U mjeri u kojoj je to moguće, institucija je dužna poduzeti mjere da bi se uvjerila da će pružatelj zaštite biti voljan izvršiti plaćanje ako nastupi kreditni događaj;

(g) 

kupljena kreditna zaštita apsorbira sve kreditne gubitke koji nastanu u zaštićenom dijelu izloženosti, a koji proizlaze iz nastanka kreditnih događaja utvrđenih ugovorom;

(h) 

ako način plaćanja podrazumijeva fizičku namiru, mora postojati pravna sigurnost vezana uz isporuku kredita, obveznice ili potencijalne obveze;

(i) 

ako institucija namjerava isporučiti neku obvezu koja nije odnosna izloženost, dužna je osigurati da je ta obveza dovoljno likvidna kako bi je institucija mogla kupiti radi namire u skladu s ugovorom;

(j) 

odredbe i uvjeti iz aranžmana kreditne zaštite pravno su potvrđeni u pisanom obliku od pružatelja zaštite i od institucije;

(k) 

institucije imaju uspostavljene procese kojima je moguće utvrditi prekomjernu korelaciju između kreditne sposobnosti pružatelja zaštite i dužnika po odnosnoj izloženosti koja nastaje zbog ovisnosti njihovog poslovanja o zajedničkim faktorima koji nisu sistemski faktori rizika;

(l) 

u slučaju zaštite od razrjeđivačkog rizika, prodavatelj otkupljenih potraživanja ne pripada grupi povezanih osoba kojoj pripada pružatelj zaštite.

2.  
Za potrebe stavka 1. točke (c) podtočke ii. institucije su dužne primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. na onu imovinu unutar košarice koja ima najniži iznos izloženosti ponderiran rizikom.
3.  
Za potrebe stavka 1. točke (c) podtočke iii., dobivena zaštita priznaje se na ovaj način samo ako je također dobivena priznata (n–1)-ta zaštita od neispunjavanja obveza ili ako je kod (n–1) imovine unutar košarice već nastupio status neispunjavanja obveza. U tim su slučajevima institucije dužne primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. na onu imovinu unutar košarice koja ima najniži iznos izloženosti ponderiran rizikom.



Odjeljak 4.

Izračun učinaka smanjenja kreditnog rizika



Pododjeljak 1.

Materijalna kreditna zaštita

Članak 218.

Kreditni zapisi

Ulaganja u kreditne zapise koje je izdala institucija kreditor mogu se tretirati kao gotovinski kolateral za potrebe izračuna učinka materijalne kreditne zaštite u skladu s ovim pododjeljkom, pod uvjetom da se ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koji je ugrađen u kreditni zapis može upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita. Za potrebe određivanja činjenice može li se ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koji je ugrađen u kreditni zapis upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita institucija može smatrati da je ispunjen uvjet iz točke (c) stavka 6. članka 194.

Članak 219.

Bilančno netiranje

Kredite instituciji kreditoru i depozite kod institucije kreditora koji su predmet bilančnog netiranja institucija kreditor tretira kao gotovinski kolateral za potrebe izračuna učinka materijalne kreditne zaštite za one kredite i depozite institucije kreditora koji su predmet bilančnog netiranja, a nominirani su u istoj valuti.

Članak 220.

Primjena pristupa regulatornih korektivnih faktora ili pristupa vlastitih procjena korektivnih faktora za standardizirane sporazume o netiranju

1.  
Pri izračunu „potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti” (E*) koja proizlazi iz repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostalih transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala koje su obuhvaćene priznatim standardiziranim sporazumom o netiranju, institucije su dužne primjenjivati korektivne faktore utvrđene primjenom pristupa regulatornih korektivnih faktora ili pristupa vlastitih procjena korektivnih faktora („pristup vlastitih procjena”) na način propisan člancima od 223. do 226. za složenu metodu financijskoga kolaterala.

Primjena pristupa vlastitih procjena podliježe istim uvjetima i zahtjevima koji se primjenjuju za složenu metodu financijskoga kolaterala.

2.  

Za potrebe izračuna E* institucije su dužne:

(a) 

izračunavati neto poziciju svake grupe vrijednosnih papira ili svake vrste robe kao razliku između iznosa iz točke i. i iznosa iz točke ii.:

i. 

ukupna vrijednost grupe vrijednosnih papira ili robe iste vrste danih u zajam, prodanih ili danih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju;

ii. 

ukupna vrijednost grupe vrijednosnih papira ili robe iste vrste uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju;

(b) 

izračunavati neto poziciju u svakoj valuti, različitoj od valute namire standardiziranog sporazuma o netiranju kao razliku između iznosa iz točke i. i iznosa iz točke ii.:

i. 

zbroj ukupne vrijednosti vrijednosnih papira nominiranih u toj valuti, danih u zajam, prodanih ili danih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju i iznosa gotovine u toj valuti koji je dan u zajam ili transferiran na temelju tog sporazuma;

ii. 

zbroj ukupne vrijednosti vrijednosnih papira nominiranih u toj valuti, uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju i iznosa gotovine u toj valuti koji je posuđen ili primljen na temelju tog sporazuma;

(c) 

odgovarajući korektivni faktor za grupu vrijednosnih papira ili za pozicije u gotovini primijeniti na apsolutnu vrijednost pozitivne ili negativne neto pozicije u vrijednosnim papirima te grupe;

(d) 

korektivni faktor za valutni rizik (fx) primijeniti na neto pozitivnu ili negativnu poziciju u svakoj valuti, različitoj od valute namire standardiziranog sporazuma o netiranju.

3.  

Institucije izračunavaju E* u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

Ei

=

vrijednost izloženosti za svaku izloženost i obuhvaćenu sporazumom koja bi se primijenila u nedostatku kreditne zaštite kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom standardiziranog pristupa ili kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa;

Ci

=

vrijednost vrijednosnih papira u svakoj grupi ili robe iste vrste uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih ili gotovine uzete u zajam ili primljene s obzirom na svaku izloženost i;

image

=

neto pozicija (pozitivna ili negativna) u danoj grupi vrijednosnih papira j;

image

=

neto pozicija (pozitivna ili negativna) u danoj valuti k različitoj od valute namire iz sporazuma, utvrđena u skladu sa stavkom 2. točkom (b);

image

=

korektivni faktor koji odgovara svakoj grupi vrijednosnih papira j;

image

=

korektivni faktor za valutnu neusklađenost za valutu k.

4.  
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala koje su obuhvaćene standardiziranim sporazumima o netiranju, institucije su dužne uzimati E* izračunat u skladu sa stavkom 3. kao vrijednost izloženosti za izloženosti prema drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz transakcija obuhvaćenih standardiziranim sporazumom o netiranju za potrebe članka 113. prema standardiziranom pristupu ili poglavlja 3. prema IRB pristupu.
5.  
Za potrebe stavaka 2. i 3., „grupa vrijednosnih papira” znači vrijednosni papiri izdani od strane istog izdavatelja, koji imaju isti datum izdavanja, isti rok dospijeća i podložni su istim uvjetima te imaju isto razdoblje realizacije kako je navedeno u člancima 224. i 225., ovisno o tome što je primjenjivo.

Članak 221.

Primjena pristupa internih modela za standardizirane sporazume o netiranju

1.  
Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, umjesto pristupa regulatornih korektivnih faktora ili pristupa vlastitih procjena u izračunu potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti (E*) koja proizlazi iz primjene priznatog standardiziranog sporazuma o netiranju koji obuhvaća repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala, isključujući transakcije s izvedenicama, primijeniti pristup internih modela koji uzima u obzir učinke korelacije između pozicija u vrijednosnim papirima koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju, kao i likvidnost takvih instrumenata.
2.  
Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu primijeniti svoje interne modele i za maržne kredite ako su takvi krediti obuhvaćeni dvostranim standardiziranim sporazumom o netiranju koji ispunjava uvjete iz poglavlja 6. odjeljka 7.
3.  
Institucija može primjenjivati pristup internih modela neovisno o tome primjenjuje li za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom standardizirani pristup ili IRB pristup. Međutim, ako institucija želi primjenjivati pristup internih modela, dužna ga je primjenjivati na sve druge ugovorne strane i sve vrijednosne papire, isključujući portfelje manjega značaja kod kojih može koristiti pristup regulatornih korektivnih faktora ili pristup vlastitih procjena na način utvrđen člankom 220.

Institucije koje su dobile odobrenje za interni model za mjerenje rizika u skladu s glavom IV. poglavljem 5. mogu primjenjivati pristup internih modela. Ako institucija nije dobila to odobrenje, može nadležnim tijelima podnijeti zahtjev za dobivanje odobrenja za primjenu pristupa internih modela za potrebe ovog članka.

4.  

Nadležna tijela odobrit će instituciji primjenu pristupa internih modela samo ako se uvjere da je sustav za upravljanje rizicima koji proizlaze iz transakcija obuhvaćenih standardiziranim sporazumima o netiranju koji primjenjuje institucija konceptualno zdrav i cjelovito proveden i da ispunjava sve sljedeće kvalitativne standarde:

(a) 

interni model za mjerenje rizika koji institucija primjenjuje za izračun potencijalne volatilnosti cijena za takve transakcije integriran je u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije i služi kao osnova za izvješćivanje višeg rukovodstva institucije o izloženostima riziku;

(b) 

institucija ima jedinicu za kontrolu rizika koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

i. 

neovisna je o poslovnoj jedinici za trgovanje i izravno izvješćuje više rukovodstvo;

ii. 

odgovorna je za oblikovanje i funkcioniranje sustava za upravljanje rizicima institucije;

iii. 

izrađuje i analizira dnevne izvještaje o izlaznim rezultatima modela za mjerenje rizika i o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti u vezi s limitom pozicija;

(c) 

dnevne izvještaje koje izrađuje jedinica za kontrolu rizika pregledava razina rukovodstva koja ima dovoljno ovlasti da smanji pozicije i ukupnu izloženost rizicima;

(d) 

u jedinici za kontrolu rizika ima dovoljno zaposlenika sa stručnim kvalifikacijama potrebnima za primjenu naprednih modela;

(e) 

institucija je uspostavila postupke za praćenje i osiguranje usklađenosti s dokumentiranim skupom internih politika i kontrolnih mehanizama vezanih uz cjelokupno funkcioniranje sustava za mjerenje rizika;

(f) 

dosadašnje iskustvo u primjeni modela pokazuje pouzdanu razinu mjerenja rizika, potvrđenu retroaktivnim testiranjem rezultata na temelju podataka za razdoblje od najmanje jedne godine;

(g) 

institucija često provodi stroge programe testiranja otpornosti na stres, čije rezultate pregledava više rukovodstvo te se rezultati odražavaju u politikama i limitima koje rukovodstvo postavlja;

(h) 

kao dio redovitih postupaka unutarnje revizije, institucija provodi neovisnu provjeru svojeg sustava za mjerenje rizika. Navedena provjera uključuje i aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i aktivnosti neovisne jedinice za kontrolu rizika;

(i) 

institucija provodi provjeru svojeg sustava za upravljanje rizicima najmanje jednom godišnje;

(j) 

interni model ispunjava uvjete iz članka 292. stavaka 8. i 9. i članka 294.

5.  
Interni model za mjerenje rizika institucije obuhvaća dovoljan broj faktora rizika kako bi se obuhvatili svi značajni cjenovni rizici.

Institucija može primijeniti empirijske korelacije unutar kategorija rizika i između kategorija rizika ako je njezin sustav za mjerenje korelacija pouzdan i cjelovito proveden.

6.  

Institucije koje primjenjuju pristup internih modela dužne su izračunavati E* u skladu sa sljedećom formulom:

image

u kojoj je:

Ei

=

vrijednost izloženosti za svaku izloženost i obuhvaćenu sporazumom koja bi se primijenila u nedostatku kreditne zaštite kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom standardiziranog pristupa ili kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa;

Ci

=

vrijednost vrijednosnih papira uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih ili gotovine uzete u zajam ili primljene s obzirom na svaku takvu izloženost i.

Institucije su dužne, pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom pomoću internih modela, primjenjivati rezultate modela od prethodnoga radnog dana.

7.  

Izračun potencijalne promjene vrijednosti iz stavka 6. mora ispunjavati sve sljedeće standarde:

(a) 

izračun mora biti najmanje na dnevnoj osnovi;

(b) 

mora se temeljiti na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 %;

(c) 

mora se temeljiti na petodnevnom razdoblju realizacije, osim u slučaju transakcija različitih od repo transakcija s vrijednosnim papirima ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, gdje se mora koristiti desetodnevno razdoblje realizacije;

(d) 

mora se temeljiti na efektivnom razdoblju promatranja od najmanje godinu dana, osim kada je kraće razdoblje promatranja opravdano značajnim povećanjem volatilnosti cijena;

(e) 

podaci koji se koriste u izračunu moraju se ažurirati svaka tri mjeseca.

Kad institucija ima repo transakciju, transakciju pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit, odnosno sličnu transakciju ili skup za netiranje koji zadovoljava kriterije iz članka 285. stavaka 2., 3. i 4., minimalno razdoblje držanja mora se uskladiti s razdobljem marže za rizik koje bi se primjenjivalo po tim stavcima zajedno s člankom 285. stavkom 5.

8.  
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala koje su obuhvaćene standardiziranim sporazumima o netiranju, institucije su dužne uzimati E* izračunat u skladu sa stavkom 6. kao vrijednost izloženosti za izloženosti prema drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz transakcija obuhvaćenih standardiziranim sporazumom o netiranju za potrebe članka 113. prema standardiziranom pristupu ili poglavlja 3. prema IRB pristupu.
9.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

što je portfelj manjega značaja za potrebe stavka 3.;

(b) 

kriteriji s pomoću kojih se određuje je li interni model pouzdan i cjelovito proveden za potrebe stavaka 4. i 5. i standardiziranih sporazuma o netiranju.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 222.

Jednostavna metoda financijskoga kolaterala

1.  
Institucije mogu primjenjivati jednostavnu metodu financijskoga kolaterala samo ako iznose izloženosti ponderirane rizikom izračunavaju u skladu sa standardiziranim pristupom. Institucija ne smije primjenjivati obje metode, jednostavnu metodu financijskoga kolaterala i složenu metodu financijskoga kolaterala, osim za potrebe članka 148. stavka 1. i članka 150. stavka 1. Institucije ne smiju selektivno koristiti ovu iznimku radi smanjenja kapitalnog zahtjeva ili radi provođenja regulatorne arbitraže.
2.  
Prema jednostavnoj metodi financijskoga kolaterala priznatom financijskom kolateralu institucije dodjeljuju vrijednost jednaku njegovoj tržišnoj vrijednosti kako je određeno u članku 207. stavku 4. točki (d).
3.  
Vrijednosti izloženosti koja je osigurana do visine tržišne vrijednosti priznatoga kolaterala institucije dodjeljuju ponder rizika koji bi dodijelile prema poglavlju 2. kad bi institucija kreditor imala izravnu izloženost prema tom kolateralu. U tu svrhu vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. jednaka je 100 % vrijednosti stavke, a ne vrijednosti izloženosti iz članka 111. stavka 1.

Na osigurani dio izloženosti primjenjuje se ponder rizika od minimalno 20 %, osim u slučajevima navedenima u stavcima od 4. do 6. Ostalom dijelu vrijednosti izloženosti institucije dodjeljuju ponder rizika koji bi dodijelile neosiguranoj izloženosti prema drugoj ugovornoj strani u skladu s poglavljem 2.

4.  
Institucije primjenjuju ponder rizika 0 % na osigurani dio izloženosti koja proizlazi iz repo transakcija i transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje ispunjavaju kriterije iz članka 227. Ako druga ugovorna strana u ugovoru nije sudionik osnovnog tržišta, institucije su dužne primjenjivati ponder rizika od 10 %.
5.  
Institucije za izvedene instrumente iz Priloga II. čija se tržišna cijena iskazuje svakog dana i koji su osigurani gotovinom ili instrumentom koji se može smatrati gotovinom, pri čemu ne postoji valutna neusklađenost, primjenjuju ponder rizika 0 % na osigurani dio vrijednosti izloženosti koja je utvrđena prema poglavlju 6.

Institucije primjenjuju ponder rizika 10 % na osigurani dio vrijednosti izloženosti za takve transakcije koje su osigurane dužničkim vrijednosnim papirima središnjih država ili središnjih banaka, a koji se prema poglavlju 2. ponderiraju ponderom rizika 0 %.

6.  

Za ostale transakcije koje nisu navedene u stavcima 4. i 5. institucije mogu primijeniti ponder rizika 0 % ako su izloženost i kolateral nominirani u istoj valuti i ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

kolateral je gotovinski polog ili instrument koji se može smatrati gotovinom;

(b) 

kolateral je u obliku dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka na koje se u skladu s člankom 114. primjenjuje ponder rizika 0 %, pri čemu je njegova tržišna vrijednost umanjena za 20 %.

7.  

Za potrebe stavaka 5. i 6., dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka uključuju:

(a) 

dužničke vrijednosne papire jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave izloženost prema kojima u skladu s člankom 115. ima tretman kao izloženost prema središnjoj državi u kojoj ta tijela imaju sjedište;

(b) 

dužničke vrijednosne papire multilateralnih razvojnih banaka na koje se u skladu s člankom 117. stavkom 2. primjenjuje ponder rizika 0 %;

(c) 

dužničke vrijednosne papire međunarodnih organizacija na koje se u skladu s člankom 118. primjenjuje ponder rizika 0 %;

(d) 

dužničke vrijednosne papire subjekata javnog sektora izloženost prema kojima u skladu s člankom 116. stavkom 4. ima tretman kao izloženost prema središnjim državama.

Članak 223.

Složena metoda financijskoga kolaterala

1.  
Institucije pri vrednovanju financijskoga kolaterala za potrebe složene metode financijskoga kolaterala primjenjuju korektivne faktore na tržišnu vrijednost financijskoga kolaterala u skladu s odredbama članaka od 224. do 227. kako bi se u obzir uzela volatilnost cijena.

Ako je kolateral nominiran u valuti različitoj od valute u kojoj je nominirana odnosna izloženost, uz korektivni faktor za kolateral, utvrđen u skladu s člancima od 224. do 227., institucije primjenjuju i korektivni faktor za valutni rizik.

Kod transakcija OTC izvedenicama koje su predmet sporazuma o netiranju koje nadležna tijela priznaju u skladu s poglavljem 6., institucije primjenjuju korektivni faktor za valutni rizik ako postoji neusklađenost između valute kolaterala i valute namire. Čak i kada je u transakcije koje su predmet sporazuma o netiranju uključeno više valuta, institucije primjenjuju samo jedan korektivni faktor za valutni rizik.

2.  

Pri izračunu vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom (CVA) institucije uzimaju u obzir:

image

pri čemu je:

C

=

vrijednost kolaterala;

HC

=

korektivni faktor za kolateral, izračunat u skladu s člancima 224. i 227.;

Hfx

=

korektivni faktor za valutnu neusklađenost, izračunat u skladu s člancima 224. i 227.

Institucije primjenjuju formulu iz ovog stavka pri izračunu vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom za sve transakcije osim za transakcije koje su predmet priznatoga standardiziranog sporazuma o netiranju na koji se primjenjuju odredbe iz članaka 220. i 221.

3.  

Pri izračunu vrijednosti izloženosti korigiranog korektivnim faktorom (EVA) institucije su dužne uzeti u obzir:

image

pri čemu je:

E

=

vrijednost izloženosti koja bi bila utvrđena prema poglavlju 2. ili poglavlju 3. kad izloženost ne bi bila osigurana;

HE

=

korektivni faktor za izloženosti, izračunat u skladu s člancima 224. i 227.

▼M8

U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metodu iz poglavlja 6. odjeljka 6. izračunavaju EVA kako slijedi:

EVA = E.

▼B

4.  

Za potrebe izračuna E u stavku 3. primjenjuje se sljedeće:

(a) 

institucije koje iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunavaju primjenom standardiziranog pristupa, koriste 100 %-tnu vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki navedenih u Prilogu I., a ne vrijednost izloženosti iz članka 111. stavka 1.;

(b) 

institucije koje iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunavaju primjenom IRB pristupa, vrijednost izloženosti stavki navedenih u članku 166. stavcima od 8. do 10. izračunavaju primjenom konverzijskog faktora od 100 %, a ne primjenom konverzijskih faktora ili postotaka navedenih u tim stavcima.

5.  

Institucije su dužne izračunavati potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*), uzimajući u obzir volatilnost kolaterala i njegove učinke na smanjenje rizika na sljedeći način:

image

pri čemu je:

EVA

=

vrijednost izloženosti korigirana korektivnim faktorom, izračunata u skladu sa stavkom 3.;

CVAM

=

CVA koja je dodatno prilagođena za bilo koju ročnu neusklađenost u skladu s odredbama odjeljka 5.

▼M8

U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metode iz poglavlja 6. odjeljaka 3., 4. i 5. uzimaju u obzir učinke kolaterala na smanjenje rizika u skladu s odredbama utvrđenima u poglavlju 6. odjeljcima 3., 4. i 5., ovisno o slučaju.

▼B

6.  
Institucije mogu izračunavati korektivne faktore primjenom pristupa regulatornih korektivnih faktora iz članka 224. ili primjenom pristupa vlastitih procjena iz članka 225.

Institucija može primijeniti pristup regulatornih korektivnih faktora ili pristup vlastitih procjena neovisno o tome primjenjuje li za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom standardizirani pristup ili IRB pristup.

Međutim, institucija koja primjenjuje pristup vlastitih procjena dužna je vlastite korektivne faktore primjenjivati na sve vrste instrumenata, osim za portfelje manjega značaja, na koje može primjenjivati pristup regulatornih korektivnih faktora.

7.  

Ako se kolateral sastoji od većeg broja priznatih stavki, institucije su dužne izračunavati korektivni faktor (H) na sljedeći način:

image

pri čemu je:

ai

=

udio vrijednosti pojedine priznate stavke i u ukupnoj vrijednosti kolaterala;

Hi

=

korektivni faktor primjenjiv na priznatu stavku i.

Članak 224.

Regulatorni korektivni faktori prema složenoj metodi financijskoga kolaterala

1.  

Korektivni faktori koje primjenjuje institucija prema pristupu regulatornih korektivnih faktora, pod pretpostavkom dnevne revalorizacije, faktori su navedeni u tablicama od 1. do 4. ovog stavka.

KOREKTIVNI FAKTORI



Tablica 1.

Stupanj kreditne kvalitete pridružen kreditnoj procjeni dužničkoga vrijednosnog papira

Preostali rok do dospijeća

Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata navedenih u članku 197. stavku 1. točki (b)

Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata navedenih u članku 197. stavku 1. točkama (c) i (d)

Korektivni faktori za sekuritizacijske pozicije koje ispunjavaju kriterije iz članka 197. stavka 1. točke (h)

 

 

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

1

≤ 1 godina

0,707

0,5

0,354

1,414

1

0,707

2,829

2

1,414

 

> 1 ≤ 5 godina

2,828

2

1,414

5,657

4

2,828

11,314

8

5,657

 

> 5 godina

5,657

4

2,828

11,314

8

5,657

22,628

16

11,313

2-3

≤ 1 godina

1,414

1

0,707

2,828

2

1,414

5,657

4

2,828

 

> 1 ≤ 5 godina

4,243

3

2,121

8,485

6

4,243

16,971

12

8,485

 

> 5 godina

8,485

6

4,243

16,971

12

8,485

33,942

24

16,970

4

≤ 1 godina

21,213

15

10,607

N/A

N/A

N/A

N/A

N/A

N/A

 

> 1 ≤ 5 godina

21,213

15

10,607

N/A

N/A

N/A

N/A

N/A

N/A

 

> 5 godina

21,213

15

10,607

N/A

N/A

N/A

N/A

N/A

N/A



Tablica 2.

Stupanj kreditne kvalitete pridružen kreditnoj procjeni kratkoročnoga dužničkoga vrijednosnog papira

Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata navedenih u članku 197. stavku 1. točki (b), s kratkoročnom kreditnom procjenom

Korektivni faktori za dužničke vrijednosne papire subjekata navedenih u članku 197. stavku 1. točkama (c) i (d), s kratkoročnom kreditnom procjenom

Korektivni faktori za sekuritizacijske pozicije koje ispunjavaju kriterije iz članka 197. stavka 1. točke (h)

 

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

1

0,707

0,5

0,354

1,414

1

0,707

2,829

2

1,414

2-3

1,414

1

0,707

2,828

2

1,414

5,657

4

2,828



Tablica 3.

Ostali kolaterali ili vrste izloženosti

 

Razdoblje realizacije 20 dana (%)

Razdoblje realizacije 10 dana (%)

Razdoblje realizacije 5 dana (%)

Dionice uključene u glavni burzovni indeks i konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks

21,213

15

10,607

Ostale dionice ili konvertibilne obveznice kojima se trguje na priznatoj burzi

35,355

25

17,678

Gotovina

0

0

0

Zlato

21,213

15

10,607



Tablica 4.

Korektivni faktori za valutnu neusklađenost

razdoblje realizacije 20 dana (%)

razdoblje realizacije 10 dana (%)

razdoblje realizacije 5 dana (%)

11,314

8

5,657

2.  

Izračun korektivnih faktora u skladu sa stavkom 1. mora ispunjavati sljedeće uvjete:

(a) 

razdoblje realizacije za transakcije osigurane kolateralom jest 20 radnih dana;

(b) 

za repo transakcije, osim ako takve transakcije uključuju prijenos robe ili zajamčenih prava vezanih uz pravo na robu, i za transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, razdoblje realizacije je 5 radnih dana;

(c) 

za ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala razdoblje realizacije je 10 radnih dana.

Ako institucija ima transakciju ili skup za netiranje koji ispunjava kriterije navedene u članku 285. stavcima 2., 3. i 4., minimalno razdoblje držanja mora se uskladiti s razdobljem marže za rizik koje bi se primjenjivalo prema tim stavcima.

3.  
Stupanj kreditne kvalitete kojem je pridružena kreditna procjena dužničkoga vrijednosnog papira, a koji se navodi u tablicama od 1. do 4. i stavcima od 4. do 6., predstavlja onaj stupanj kreditne kvalitete za koji je EBA utvrdila da je pridružen kreditnoj procjeni u skladu s poglavljem 2.

Za potrebe utvrđivanja stupnja kreditne kvalitete kojem je pridružena kreditna procjena dužničkoga vrijednosnog papira, a koji se navodi u prvom podstavku, primjenjuje se i članak 197. stavak 7.

4.  
Za vrijednosne papire koji se ne priznaju, kao i za robu danu u zajam ili prodanu na temelju repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, korektivni je faktor isti kao i onaj koji se primjenjuje na dionice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, a kojima se trguje na priznatoj burzi.
5.  
Za priznate udjele u CIU korektivni faktor je ponderirani prosječni korektivni faktor koji bi se primijenio na imovinu u koju fond ulaže, pri čemu je institucija dužna uzeti u obzir razdoblje realizacije transakcija iz stavka 2.

Ako institucija ne raspolaže informacijama o imovini u koju je fond uložio, korektivni je faktor najviši korektivni faktor koji bi se primijenio na imovinu u koju fond ima pravo ulagati.

▼M9

6.  
Za dužničke vrijednosne papire kojima nije dodijeljen rejting, a izdaju ih institucije ili investicijska društva te udovoljavaju kriterijima za priznavanje iz članka 197. stavka 4., primjenjuju se korektivni faktori za vrijednosne papire institucija ili trgovačkih društava koji imaju vanjsku kreditnu procjenu koja je povezana s 2. ili 3. stupnjem kreditne kvalitete.

▼B

Članak 225.

Vlastite procjene korektivnih faktora prema složenoj metodi financijskoga kolaterala

1.  
Nadležna tijela daju institucijama odobrenje za primjenu vlastitih procjena za izračun korektivnih faktora koji se primjenjuju na kolateral i izloženosti ako te institucije ispunjavaju zahtjeve iz stavaka 2. i 3. Institucije koje su dobile odobrenje za primjenu vlastitih korektivnih faktora ne smiju se vratiti na primjenu drugih metoda, osim zbog opravdanih razloga i uz odobrenje nadležnih tijela.

Za dužničke vrijednosne papire koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a jednaku ili bolju od investicijskog ranga, institucije mogu izračunavati korektivne faktore za svaku kategoriju dužničkih vrijednosnih papira.

Za dužničke vrijednosne papire koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a lošiju od investicijskog ranga, kao i u slučaju ostalih priznatih kolaterala, institucije su dužne izračunavati korektivne faktore za svaku stavku.

Institucije koje primjenjuju pristup vlastitih procjena pri izračunu korektivnih faktora za kolateral ili valutnu neusklađenost ne smiju koristiti moguću korelaciju između neosigurane izloženosti, kolaterala ili valutnih tečajeva.

Pri određivanju relevantnih kategorija institucije su dužne uzeti u obzir vrstu izdavatelja vrijednosnih papira, vanjsku kreditnu procjenu vrijednosnih papira, preostali rok do dospijeća i njihovo modificirano trajanje. Procjene korektivnih faktora moraju odražavati karakteristike vrijednosnih papira uključenih u pojedinu kategoriju.

2.  

Izračun korektivnih faktora mora ispunjavati sve sljedeće kriterije:

(a) 

institucije moraju temeljiti izračun na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 %;

(b) 

institucije moraju temeljiti izračun na sljedećim razdobljima realizacije:

i. 

20 radnih dana za transakcije osigurane kolateralom;

ii. 

5 radnih dana za repo transakcije, osim ako takve transakcije uključuju prijenos robe ili zajamčenih prava vezanih uz pravo na robu, i za transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

iii. 

10 radnih dana za ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala;

(c) 

institucije mogu primjenjivati korektivne faktore izračunate prema kraćem ili dužem razdoblju realizacije i prilagođene (naviše ili naniže) na razdoblja realizacije navedena u točki (b) za dotične vrste transakcija, primjenjujući jednadžbu drugog korijena vremena:

image

pri čemu je:

TM

=

relevantno razdoblje realizacije;

HM

=

korektivni faktor izračunat prema razdoblju realizacije TM;

HN

=

korektivni faktor izračunat prema razdoblju realizacije TN.

(d) 

institucije su dužne uzeti u obzir nelikvidnost imovine slabije kvalitete. Institucije su dužne produljiti razdoblje realizacije u slučajevima u kojima postoji sumnja u likvidnost kolaterala. Institucije su također dužne identificirati i slučajeve kada podaci za prethodna razdoblja mogu podcijeniti potencijalnu volatilnost. Takvi slučajevi rješavaju se primjenom testiranja otpornosti na stres;

(e) 

za potrebe izračuna korektivnih faktora institucije su dužne primijeniti razdoblje povijesnog promatranja od najmanje jedne godine. Za institucije koje koriste shemu ponderiranja ili druge metode za razdoblje povijesnog promatranja, efektivno razdoblje promatranja je najmanje jedna godina. Nadležna tijela mogu zahtijevati od institucije da izračuna korektivne faktore pomoću kraćeg razdoblja promatranja ako je to po njihovom mišljenju potrebno zbog značajnog povećanja volatilnosti cijena;

(f) 

institucije su dužne ažurirati svoje podatke i izračunati korektivne faktore barem svaka tri mjeseca. Institucije su također dužne ponovno procijeniti svoje podatke pri svakoj značajnoj promjeni tržišnih cijena.

3.  

Procjena korektivnih faktora mora ispunjavati sve sljedeće kvalitativne kriterije:

(a) 

institucije su dužne u svakodnevnom procesu upravljanja rizicima primjenjivati korektivne faktore, uključujući i pri utvrđivanju vlastitih internih ograničenja izloženosti;

(b) 

institucija koja u svakodnevnom procesu upravljanja rizicima koristi razdoblja realizacije duža od razdoblja realizacije iz ovog odjeljka za te transakcije, dužna je korektivne faktore utvrđivati u skladu s jednadžbom drugog korijena iz stavka 2. točke (c);

(c) 

institucija je dužna donijeti i provoditi postupke za praćenje i osiguranje usklađenosti s dokumentiranim skupom politika i kontrola rada vlastitog sustava za procjenu korektivnih faktora i za integraciju takvih procjena u proces upravljanja rizicima;

(d) 

institucija je dužna u sklopu postupaka unutarnje revizije redovito provoditi neovisne provjere sustava za procjenu korektivnih faktora. Institucija je dužna provjeru cjelokupnog sustava za procjenu korektivnih faktora i integracije tih faktora u proces upravljanja rizicima provoditi najmanje jednom godišnje. Predmet te provjere mora obuhvaćati najmanje sljedeće:

i. 

uključivanje procijenjenih korektivnih faktora u svakodnevno upravljanje rizicima;

ii. 

validaciju svake značajne promjene u postupku za procjenu korektivnih faktora;

iii. 

verifikaciju dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka koji se koriste za funkcioniranje sustava za procjenu korektivnih faktora, uključujući i neovisnost takvih izvora podataka;

iv. 

točnost i prikladnost pretpostavki o volatilnosti.

Članak 226.

Povećanje korektivnih faktora prema složenoj metodi financijskoga kolaterala

Korektivni faktori navedeni u članku 224. korektivni su faktori koje je institucija dužna primjenjivati ako se revalorizacija provodi svakodnevno. Slično tome, institucija koja primjenjuje vlastite procjene korektivnih faktora u skladu s člankom 225., dužna ih je ponajprije izračunavati na temelju dnevne revalorizacije. Ako se revalorizacija ne provodi svakodnevno, institucije su dužne primijeniti veće korektivne faktore. Institucije izračunavaju korektivne faktore povećavajući korektivnih faktora na temelju dnevne revalorizacije, primjenom sljedeće jednadžbe drugog korijena vremena:

image

pri čemu je:

H

=

korektivni faktor koji će se primijeniti;

HM

=

korektivni faktor u slučaju dnevne revalorizacije;

NR

=

stvarni broj radnih dana između revalorizacija;

TM

=

razdoblje realizacije za tu vrstu transakcije.

Članak 227.

Uvjeti za primjenu korektivnog faktora od 0 % prema složenoj metodi financijskoga kolaterala

1.  
Institucija koja primjenjuje pristup regulatornih korektivnih faktora iz članka 224. ili pristup vlastitih procjena iz članka 225. može, umjesto korektivnih faktora izračunatih prema člancima od 224. do 226., na repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, primijeniti korektivni faktor od 0 %, ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točaka od (a) do (h). Institucije koje primjenjuju pristup internih modela iz članka 221. ne smiju primjenjivati tretman naveden u ovom članku.
2.  

Institucije mogu primijeniti korektivni faktor od 0 % ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

izloženost i kolateral u obliku su gotovine ili dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka u smislu članka 197. stavka 1. točke (b), a kojima se u skladu s poglavljem 2. dodjeljuje ponder rizika 0 %;

(b) 

izloženost i kolateral nominirani su u istoj valuti;

(c) 

dospijeće transakcije nije duže od jednog dana ili se vrijednost izloženosti i vrijednost kolaterala svakodnevno usklađuju s tržišnom vrijednošću, odnosno svakodnevno se utvrđuje marža (engl. daily re-margining);

(d) 

razdoblje između posljednjeg usklađivanja s tržišnom vrijednošću, a prije izostanka uplate marže koju je dužna izvršiti druga ugovorna strana, i namire iz kolaterala ne može biti duže od četiri radna dana;

(e) 

namira transakcije izvršava se kroz sustav namire dopušten za takve vrste transakcija;

(f) 

dokumentacija koja se odnosi na sporazum ili transakciju jest standardna dokumentacija koja se na tržištu koristi za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(g) 

na osnovi dokumentacije je utvrđeno da se u slučaju da druga ugovorna strana ne ispunjava obveze dostave gotovine ili vrijednosnih papira ili uplate marže ili na neki drugi način nastupi status neispunjavanja obveza te druge ugovorne strane, ta transakcija može odmah prekinuti;

(h) 

nadležna tijela smatraju drugu ugovornu stranu sudionikom osnovnog tržišta.

3.  

Sudionici osnovnog tržišta iz stavka 2. točke (h) sljedeći su subjekti:

(a) 

subjekti iz članka 197. stavka 1. točke (b) čije se izloženosti u skladu s poglavljem 2. ponderiraju ponderom rizika 0 %;

(b) 

institucije;

▼M9

(ba) 

investicijska društva;

▼B

(c) 

ostala financijska društva u smislu točke (25) podtočaka (b) i (d) članka 13. Direktive 2009/138/EZ izloženosti prema kojima se u skladu sa standardiziranim pristupom ponderiraju ponderom rizika 20 % ili koja, u slučaju kada institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka prema IRB pristupu, nemaju kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a i koja je institucija interno rangirala;

(d) 

pravno uređeni CIU koji podliježu izračunu kapitalnih zahtjeva ili zahtjeva koji se odnose na financijsku polugu;

(e) 

pravno uređeni mirovinski fondovi;

(f) 

priznate klirinške organizacije.

Članak 228.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u skladu sa složenom metodom financijskoga kolaterala

1.  
Prema standardiziranom pristupu institucije su dužne primijeniti E* koji je izračunat u skladu s člankom 223. stavkom 5. kao vrijednost izloženosti za potrebe članka 113. Kod izvanbilančnih stavki navedenih u Prilogu I. institucije su dužne primijeniti E* kao vrijednost na koju se primjenjuju postoci propisani u članku 111. stavku 1. kako bi se došlo do vrijednosti izloženosti.
2.  

Prema IRB pristupu institucije su dužne primijeniti prilagođeni LGD (LGD*) kao LGD za potrebe poglavlja 3. Institucije su dužne izračunavati LGD* na sljedeći način:

image

pri čemu je:

LGD

=

LGD koji bi se primijenio na izloženost prema poglavlju 3. kad izloženost ne bi bila osigurana;

E

=

vrijednost izloženosti kako je opisano u članku 223. stavku 3.;

E*

=

potpuno prilagođena vrijednost izloženosti izračunata prema članku 223. stavku 5.

Članak 229.

Načela vrednovanja za ostale priznate kolaterale u skladu s IRB pristupom

1.  
Kad je kolateral u obliku nekretnine, mora ga vrednovati neovisni procjenitelj po vrijednosti koja je jednaka ili niža od tržišne vrijednosti. Institucija je dužna zahtijevati da neovisni procjenitelj dokumentira tržišnu vrijednost na jasan i transparentan način.

Umjesto toga, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, nekretninu može vrednovati neovisni procjenitelj po vrijednosti jednakoj ili nižoj od hipotekarne vrijednosti. Institucije su dužne zahtijevati od neovisnog procjenitelja da ne uzima u obzir špekulativne elemente pri procjenjivanju hipotekarne vrijednosti i da dokumentira tu vrijednost na jasan i transparentan način.

Vrijednost kolaterala je tržišna ili hipotekarna vrijednost koja je umanjena za rezultate dobivene praćenjem na temelju članka 208. stavka 3. kao i za prethodne terete na toj nekretnini.

2.  
U slučaju potraživanja, vrijednost potraživanja jednaka je iznosu potraživanja.
3.  
Institucije su dužne vrednovati kolateral u obliku materijalne imovine koja nije nekretnina po njezinoj tržišnoj vrijednosti. Za potrebe ovog članka, tržišna vrijednost je procijenjeni iznos za koji bi imovina mogla biti razmijenjena na datum vrednovanja između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji po uobičajenim tržišnim uvjetima.

Članak 230.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za ostale priznate kolaterale u skladu s IRB pristupom

1.  
Institucije su dužne kao LGD za potrebe poglavlja 3. primijeniti LGD* koji se izračunava u skladu s ovim stavkom i stavkom 2.

Kada je omjer vrijednosti kolaterala (C) i izloženosti (E) manji od zahtijevane minimalne razine kolateraliziranosti izloženosti (C*) koja je navedena u tablici 5., institucija je dužna primijeniti LGD* koji je jednak LGD-u iz poglavlja 3. za neosigurane izloženosti prema drugoj ugovornoj strani. Za ove potrebe institucije su dužne vrijednost izloženosti stavki navedenih u članku 166. stavcima od 8. do 10. izračunati primjenom konverzijskog faktora ili postotka od 100 %, a ne primjenom konverzijskih faktora ili postotaka navedenih u tim stavcima.

Kada omjer vrijednosti kolaterala i izloženosti premašuje drugi, viši minimalni iznos C** koji je prikazan u tablici 5., institucije su dužne primijeniti LGD* iz tablice 5.

Ako nije postignuta zahtijevana razina kolateraliziranosti C** za izloženost kao cjelinu, izloženost se promatra kao dvije izloženosti – dio za koji je postignuta zahtijevana razina kolateraliziranosti C** i preostali dio.

2.  

Zahtijevane razine kolateraliziranosti za osigurani dio izloženosti i povezani LGD* navedeni su u tablici 5. ovog stavka.



Tablica 5.

Minimalni LGD za osigurani dio izloženosti

 

LGD* za nadređene izloženosti

LGD* za podređene izloženosti

Zahtijevana minimalna razina kolateraliziranosti izloženosti (C*)

Zahtijevana minimalna razina kolateraliziranosti izloženosti (C**)

Potraživanja

35  %

65  %

0  %

125  %

Stambena/poslovna nekretnina

35  %

65  %

30  %

140  %

Ostali kolaterali

40  %

70  %

30  %

140  %

3.  
Umjesto tretmana iz stavaka 1. i 2. i pridržavajući se članka 124. stavka 2., institucije mogu dodijeliti ponder rizika od 50 % dijelu izloženosti koji je, unutar limita navedenih u članku 125. stavku 2. točki (d), odnosno članku 126. stavku 2. točki (d), potpuno osiguran stambenom ili poslovnom nekretninom koja se nalazi na području države članice ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 199. stavka 3. ili 4.

Članak 231.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u mješovitim skupovima kolaterala

1.  

Institucija je dužna izračunavati vrijednost LGD* koju primjenjuje kao LGD za potrebe poglavlja 3. u skladu sa stavcima 2. i 3. ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) 

institucija primjenjuje IRB pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka;

(b) 

izloženost je uz financijski kolateral osigurana i drugim priznatim kolateralom.

2.  
Institucije su dužne podijeliti vrijednost izloženosti korigiranu korektivnim faktorom, dobivenu nakon primjene korektivnog faktora iz članka 223. stavka 5. na vrijednost izloženosti, na dijelove tako da dobiju dio koji je pokriven priznatim financijskim kolateralom, dio pokriven potraživanjima, dio pokriven poslovnom ili stambenom nekretninom, dio pokriven ostalim priznatim kolateralima i na neosigurani dio izloženosti, prema potrebi.
3.  
Institucije su dužne za svaki dio izloženosti dobiven u skladu sa stavkom 2. zasebno izračunavati LGD* u skladu s relevantnim odredbama ovog poglavlja.

Članak 232.

Ostala materijalna kreditna zaštita

1.  
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 212. stavka 1., gotovinski polog kod treće institucije može se tretirati kao jamstvo treće institucije.
2.  

Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 212. stavka 2., na iznos izloženosti pokriven sadašnjom otkupnom vrijednošću polica životnog osiguranja koje su založene kod institucije kreditora, institucije primjenjuju sljedeći tretman:

(a) 

ako se na izloženost primjenjuje standardizirani pristup, izloženosti se dodjeljuju ponderi rizika iz stavka 3.;

(b) 

ako se na izloženost primjenjuje IRB pristup, ali se ne primjenjuju vlastite procjene LGD-a, izloženosti se dodjeljuje LGD od 40 %.

Ako postoji valutna neusklađenost, institucije su dužne umanjiti sadašnju otkupnu vrijednost u skladu s člankom 233. stavkom 3., pri čemu je vrijednost kreditne zaštite jednaka sadašnjoj otkupnoj vrijednosti police životnog osiguranja.

3.  

Za potrebe stavka 2. točke (a) institucije su dužne dodjeljivati sljedeće pondere rizika na osnovi pondera rizika koji se primjenjuju na nadređene neosigurane izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja:

(a) 

ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 20 %, primjenjuje se ponder rizika 20 %;

(b) 

ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 50 %, primjenjuje se ponder rizika 35 %;

(c) 

ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 100 %, primjenjuje se ponder rizika 70 %;

(d) 

ako je nadređenoj neosiguranoj izloženosti prema društvu koje je izdalo policu životnog osiguranja dodijeljen ponder rizika 150 %, primjenjuje se ponder rizika 150 %.

4.  

Institucije mogu tretirati instrumente koji će na zahtjev biti otkupljeni, a koji se mogu priznati na temelju članka 200. točke (c), kao jamstvo institucije koja ih je izdala. Vrijednost priznate kreditne zaštite je sljedeća:

(a) 

nominalni iznos, ako se instrument otkupljuje po nominalnoj vrijednosti;

(b) 

vrijednost instrumenta koja se izračunava na isti način kao i za dužničke vrijednosne papire koji ispunjavaju uvjete iz članka 197. stavka 4., ako se instrument otkupljuje po tržišnoj cijeni.



Pododjeljak 2.

Nematerijalna kreditna zaštita

Članak 233.

Vrednovanje

1.  
Za potrebe izračuna učinaka nematerijalne kreditne zaštite u skladu s ovim pododjeljkom, vrijednost nematerijalne kreditne zaštite (G) iznos je koji se pružatelj zaštite obvezao platiti u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili dužnikova neplaćanja ili u slučaju nastanka drugih ugovorenih kreditnih događaja.
2.  

U slučaju kreditnih izvedenica koje kao kreditni događaj ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze u obliku otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili naknada zbog kojih dolazi do nastanka kreditnoga gubitka, primjenjuje se sljedeće:

(a) 

kada iznos koji se pružatelj zaštite obvezao platiti nije veći od vrijednosti izloženosti, institucije su dužne umanjiti vrijednost kreditne zaštite izračunate prema stavku 1. za 40 %;

(b) 

kada je iznos koji se pružatelj zaštite obvezao platiti veći od vrijednosti izloženosti, vrijednost kreditne zaštite može iznositi najviše 60 % vrijednosti izloženosti.

3.  

Kada je nematerijalna kreditna zaštita nominirana u valuti različitoj od valute izloženosti, institucije su dužne umanjiti vrijednost kreditne zaštite primjenom korektivnog faktora na sljedeći način:

image

pri čemu je:

G*

=

iznos kreditne zaštite prilagođen za valutni rizik,

G

=

nominalni iznos kreditne zaštite;

Hfx

=

korektivni faktor za bilo koju valutnu neusklađenost između kreditne zaštite i odnosne obveze određen u skladu sa stavkom 4.

Ako ne postoji valutna neusklađenost, Hfx je jednak nuli.

4.  
Institucije su dužne temeljiti korektivne faktore koji se primjenjuju na bilo koju valutnu neusklađenost na razdoblju realizacije od 10 radnih dana, ako se revalorizacija provodi svakodnevno, a mogu ih izračunavati pomoću pristupa regulatornih korektivnih faktora na način iz članka 224. ili pomoću pristupa vlastitih procjena na način iz članka 225. Institucije su dužne povećati korektivne faktore u skladu s člankom 226.

Članak 234.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u slučaju djelomične zaštite i tranširanja

Kada institucija prenosi dio rizika nekog kredita u jednoj ili više tranši, primjenjuju se pravila iz poglavlja 5. Institucije mogu smatrati da su pragovi značajnosti, ispod kojih se ne izvršavaju plaćanja u slučaju gubitka, jednaki zadržanim pozicijama prvoga gubitka i dovode do prijenosa rizika u tranšama.

Članak 235.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom

1.  

Za potrebe članka 113. stavka 3. institucije su dužne izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu sa sljedećom formulom:

image

u kojoj je:

E

=

vrijednost izloženosti u skladu s člankom 111.; u tu svrhu vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. jednaka je 100 % vrijednosti stavke, a ne vrijednosti izloženosti iz članka 111. stavka 1.;

GA

=

iznos zaštite od kreditnog rizika izračunat na temelju članka 233. stavka 3. (G*), dodatno prilagođen za bilo koju ročnu neusklađenost na način iz odjeljka 5.;

r

=

ponder rizika za izloženosti prema dužniku u skladu s poglavljem 2.;

g

=

ponder rizika za izloženosti prema pružatelju zaštite u skladu s poglavljem 2.

2.  
Kada je zaštićeni dio (GA) manji od iznosa izloženosti (E), institucije mogu primijeniti formulu iz stavka 1. samo kad zaštićeni i nezaštićeni dio imaju jednako pravo u redoslijedu naplate.
3.  
Institucije mogu proširiti tretman predviđen člankom 114. stavcima 4. i 7. na izloženosti ili dijelove izloženosti koji su osigurani jamstvom središnje države ili središnje banke kada je takvo jamstvo nominirano u domaćoj valuti dužnika, a ujedno je i izloženost nominirana u toj valuti.

Članak 236.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka u skladu s IRB pristupom

1.  
Za pokriveni dio vrijednosti izloženosti (E) na temelju prilagođene vrijednosti kreditne zaštite GA, PD koji se primjenjuje za potrebe poglavlja 3. odjeljka 4. može biti PD pružatelja zaštite ili PD između PD-a dužnika i PD-a davatelja jamstva, ako se smatra da potpuna zamjena nije opravdana. U slučaju podređenih izloženosti i nepodređene nematerijalne zaštite, LGD koji institucije primjenjuju za potrebe poglavlja 3. odjeljka 4. može biti onaj koji je povezan s nadređenim potraživanjima.
2.  
Za sve nepokrivene dijelove vrijednosti izloženosti (E) kao PD upotrebljava se PD dužnika, dok se kao LGD upotrebljava LGD odnosne izloženosti.
3.  
Za potrebe ovog članka, GA predstavlja vrijednost G* izračunatu na temelju članka 233. stavka 3., dodatno prilagođenu za bilo koju ročnu neusklađenost na način propisan odjeljkom 5. E je vrijednost izloženosti određena u skladu s poglavljem 3. odjeljkom 5. U tu svrhu institucije su dužne vrijednost izloženosti stavki navedenih u članku 166. stavcima od 8. do 10. izračunati primjenom konverzijskog faktora ili postotka od 100 %, a ne primjenom konverzijskih faktora ili postotaka navedenih u tim stavcima.



Odjeljak 5.

Ročne neusklađenosti

Članak 237.

Ročna neusklađenost

1.  
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, ročna neusklađenost nastaje kada je preostali rok do dospijeća kreditne zaštite kraći od dospijeća zaštićene izloženosti. Ako je preostali rok do dospijeća zaštite kraći od tri mjeseca i ako je rok do dospijeća zaštite kraći od dospijeća odnosne izloženosti, ta se zaštita ne može upotrebljavati kao priznata kreditna zaštita.
2.  

Ako postoji ročna neusklađenost, kreditna se zaštita ne priznaje ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

izvorni rok dospijeća kreditne zaštite kraći je od jedne godine;

(b) 

izloženost je kratkoročna izloženost za koju su nadležna tijela utvrdila da umjesto jednogodišnjoj donjoj granici efektivnog dospijeća (M) podliježe jednodnevnoj donjoj granici M u skladu s člankom 162. stavkom 3.

Članak 238.

Dospijeće kreditne zaštite

1.  
Efektivno dospijeće odnosne izloženosti najduže je moguće preostalo razdoblje u kojem je dužnik dužan podmiriti svoje obveze, a pri izračunu ročne neusklađenosti koristi se razdoblje od najduže pet godina. U skladu sa stavkom 2., pod dospijećem kreditne zaštite smatra se razdoblje do najranijeg datuma kada zaštita može prestati ili može biti prekinuta.
2.  
Ako pružatelj zaštite može jednostrano prekinuti zaštitu, institucije su dužne dospijećem zaštite smatrati razdoblje do najranijeg datuma na koji pružatelj zaštite može iskoristiti ovo pravo. Ako kupac zaštite može jednostrano prekinuti zaštitu, a ugovoreni su uvjeti zaštite koji potiču instituciju da okonča transakciju prije ugovorenog dospijeća, institucija je dužna dospijećem zaštite smatrati razdoblje do najranijeg datuma na koji se opcija prekida zaštite može iskoristiti; institucija u suprotnom može smatrati da takva opcija ne utječe na dospijeće zaštite.
3.  
Kada nije moguće spriječiti prekid kreditne izvedenice prije isteka razdoblja počeka nakon kojeg se smatra da je zbog neplaćanja nastao status neispunjenja obveza, institucije su dužne skratiti dospijeće zaštite za dužinu razdoblja počeka.

Članak 239.

Vrednovanje zaštite

1.  
Za transakcije na koje se primjenjuje materijalna kreditna zaštita u skladu s jednostavnom metodom financijskoga kolaterala, ako postoji neusklađenost između dospijeća izloženosti i dospijeća zaštite, kolateral se ne priznaje kao materijalna kreditna zaštita.
2.  

Za transakcije na koje se primjenjuje materijalna kreditna zaštita u skladu sa složenom metodom financijskoga kolaterala, institucije su dužne prilagoditi vrijednost kolaterala za dospijeće kreditne zaštite i izloženosti u skladu sa sljedećom formulom:

image

u kojoj je:

CVA

=

vrijednost kolaterala korigirana korektivnim faktorom iz članka 223. stavka 2. ili iznos izloženosti, ovisno o tome što je niže;

t

=

preostali broj godina do datuma dospijeća kreditne zaštite izračunat u skladu s člankom 238. ili vrijednost T, ovisno o tome što je niže;

T

=

preostali broj godina do datuma dospijeća izloženosti izračunat u skladu s člankom 238. ili pet godina, ovisno o tome što je niže;

t*

=

0,25.

Institucije su dužne primijeniti CVAM kao CVA dodatno usklađen za ročnu neusklađenost koja će biti uključena u formulu za izračun potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti (E*) iz članka 223. stavka 5.

3.  

Za transakcije na koje se primjenjuje nematerijalna kreditna zaštita institucije su dužne prilagoditi vrijednost kreditne zaštite tako da odražava dospijeće kreditne zaštite i izloženosti u skladu sa sljedećom formulom:

image

u kojoj je:

GA

=

G* prilagođen za bilo koju ročnu neusklađenost;

G*

=

iznos zaštite prilagođene za bilo koju valutnu neusklađenost;

t

=

preostali broj godina do datuma dospijeća kreditne zaštite izračunat u skladu s člankom 238. ili vrijednost T, ovisno o tome što je niže;

T

=

preostali broj godina do datuma dospijeća izloženosti izračunat u skladu s člankom 238. ili pet godina, ovisno o tome što je niže;

t*

=

0,25.

Institucije su dužne primijeniti GA kao vrijednost zaštite za potrebe članaka od 233. do 236.



Odjeljak 6.

Tehnike smanjenja kreditnog rizika za košaricu izloženosti

Članak 240.

Kreditne izvedenice na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza

Kada institucija prima kreditnu zaštitu za više izloženosti, pod uvjetom da će prvi nastanak statusa neispunjavanja obveza među izloženostima aktivirati plaćanje i da će posljedica toga kreditnog događaja biti raskid ugovora, institucija može izmijeniti izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom i, ako je relevantno, iznosa očekivanoga gubitka one izloženosti koja bi, u nedostatku kreditne zaštite, proizvela najniži iznos izloženosti ponderiran rizikom u skladu s ovim poglavljem:

(a) 

za institucije koje se koriste standardiziranim pristupom iznos izloženosti ponderiran rizikom jest onaj koji se izračunava u skladu sa standardiziranim pristupom;

(b) 

za institucije koje se koriste IRB pristupom iznos izloženosti ponderiran rizikom jest zbroj iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izračunatoga u skladu s IRB pri stupom i iznosa očekivanoga gubitka uvećanoga 12,5 puta.

Tretman iz ovog članka primjenjuje se samo ako je vrijednost izloženosti manja od iznosa kreditne zaštite ili jednaka tom iznosu.

Članak 241.

Kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza

U slučaju kada n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza među izloženostima aktivira plaćanje na temelju kreditne zaštite, institucija koja je kupila kreditnu zaštitu može priznati zaštitu za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i, ako je primjenjivo, iznosa očekivanoga gubitka, ako je zaštita pribavljena i za statuse neispunjavanja obveza od 1 do n–1 ili kada su se statusi neispunjavanja obveza n–1 već dogodili. U takvim slučajevima institucija može izmijeniti izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom i, ako je primjenjivo, iznosa očekivanoga gubitka one izloženosti koja bi, u nedostatku kreditne zaštite, proizvela n-ti najniži iznos izloženosti ponderiran rizikom u skladu s ovim poglavljem. Institucije izračunavaju n-ti najniži iznos kako je određeno u članku 240. točkama (a) i (b).

Tretman iz ovog članka primjenjuje se samo ako je vrijednost izloženosti manja od iznosa kreditne zaštite ili jednaka tom iznosu.

Sve izloženosti u košarici moraju ispunjavati uvjete utvrđene u članku 204. stavku 2. i članku 216. stavku 1. točki (d).

▼M5



POGLAVLJE 5.

Sekuritizacija



Odjeljak 1.

Definicije i kriteriji za jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije

Članak 242.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

1. 

„opcija kupnje s ugrađenim otkupom” znači ugovorna mogućnost na temelju koje inicijator ima pravo kupiti sekuritizacijske pozicije prije nego što su otplaćene sve sekuritizirane izloženosti, i to otkupom odnosnih izloženosti koje su preostale u skupu u slučaju tradicionalnih sekuritizacija ili ukidanjem kreditne zaštite u slučaju sintetskih sekuritizacija, u oba slučaja kada iznos neotplaćenih odnosnih izloženosti padne na određenu unaprijed utvrđenu razinu ili ispod nje;

2. 

„samo kamatni strip za poboljšanje kredita” znači bilančna imovina koja predstavlja vrednovanje novčanih tokova povezanih s budućim maržnim prihodom te je podređena tranša u sekuritizaciji;

3. 

„likvidnosna linija” znači likvidnosna linija kako je definirana u članku 2. točki 14. Uredbe (EU) 2017/2402 ;

4. 

„pozicija bez rejtinga” znači sekuritizacijska pozicija koja nema prihvatljivu kreditnu procjenu u skladu s odjeljkom 4.;

5. 

„pozicija s rejtingom” znači sekuritizacijska pozicija koja ima prihvatljivu kreditnu procjenu u skladu s odjeljkom 4.;

6. 

„nadređena sekuritizacijska pozicija” znači pozicija osigurana pravom prvenstva u potraživanjima na cjelokupne odnosne izloženosti, pri čemu se ne uzimaju u obzir dospjeli iznosi proizašli iz ugovora o kamatnim ili valutnim izvedenicama, naknade ili druga slična plaćanja, neovisno o razlikama u dospijeću u odnosu na jednu ili više drugih nadređenih tranši s kojima ta pozicija dijeli gubitke na proporcionalnoj osnovi;

7. 

„IRB skup” znači skup odnosnih izloženosti vrste za koju institucija ima odobrenje za primjenu pristupa IRB te može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. za sve te izloženosti;

8. 

„mješoviti skup” znači skup odnosnih izloženosti vrste za koju institucija ima odobrenje za primjenu pristupa IRB te može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. za neke, ali ne sve, izloženosti;

9. 

„pretjerana kolateralizacija” znači bilo koji oblik kreditnog poboljšanja na temelju kojeg su odnosne izloženosti dane u vrijednosti koja je veća od vrijednosti sekuritizacijskih pozicija;

10. 

„jednostavna, transparentna i standardizirana sekuritizacija” ili „STS sekuritizacija” znači sekuritizacija koja ispunjava zahtjeve izčlanka 18. Uredbe (EU) 2017/2402;

11. 

„program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom” ili „program ABCP” znači program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom ili ABCP program kako je definiran u članku 2. točki 7. Uredbe (EU) 2017/2402;

12. 

„transakcija komercijalnim zapisima osiguranima imovinom” ili „transakcija ABCP” znači transakcija komercijalnim zapisima osiguranim imovinom ili transakcija ABCP kako je definirana u članku 2. točki 8. Uredbe (EU) 2017/2402;

13. 

„tradicionalna sekuritizacija” znači tradicionalna sekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 9. Uredbe (EU) 2017/2402;

14. 

„sintetska sekuritizacija” znači sintetska sekuritizacija kako je definirana u članku 2. točki 10. Uredbe (EU) 2017/2402;

15. 

„obnovljiva izloženost” znači obnovljiva izloženost kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) 2017/2402;

16. 

„odredba o prijevremenoj isplati” znači odredba o prijevremenoj isplati kako je definirana u članku 2. točki 17. Uredbe (EU) 2017/2402;

17. 

„tranša prvog gubitka” znači tranša prvog gubitka kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2017/2402;

18. 

„mezaninska sekuritizacijska pozicija” znači pozicija u sekuritizaciji koja je podređena u odnosu na nadređenu sekuritizacijsku poziciju, a nadređena u odnosu na tranšu prvog gubitka te na koju se primjenjuje ponder rizika niži od 1 250 %, a viši od 25 %, u skladu s odjeljkom 3 pododjeljcima 2. i 3.

19. 

„razvojni subjekt” znači svako društvo ili subjekt koji su osnovale središnja, regionalna ili lokalna uprava države članice, koji odobrava promotivne kredite ili odobrava razvojna jamstva, čiji primarni cilj nije ostvarivanje dobiti ili povećanje tržišnog udjela, već promicanje ciljeva javnih politika te vlade, pod uvjetom da, sukladno pravilima o državnim potporama, ta država ima obvezu štititi ekonomsku osnovu društva ili subjekta i štititi njegovo redovno poslovanje tijekom njegova životnog vijeka, ili da za najmanje 90 % njegova početnog kapitala ili izvora financiranja ili promotivnog kredita koji odobrava izravno ili neizravno jamči središnja, regionalna ili lokalna uprava države članice;

▼M12

20. 

„sintetski višak raspona” znači sintetski višak raspona kako je definiran u članku 2. točki 29. Uredbe (EU) 2017/2402.

▼M5

Članak 243.

Kriteriji za STS sekuritizacije koje ispunjuju uvjete za različit tretman kapitala

1.  

Na pozicije u programu ABCP ili transakcijama ABCP koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji može se primjenjivati tretman utvrđen u člancima 260., 262. i 264. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

odnosne izloženosti, u trenutku uključivanja u program ABCP, prema saznanjima inicijatora ili izvornog zajmodavca, ispunjavaju uvjete da im se, na temelju standardiziranog pristupa i uzimajući u obzir sva prihvatljiva smanjenja kreditnog rizika, dodijeli ponder rizika koji iznosi 75 % ili manje, na osnovi pojedinačne izloženosti u slučaju izloženosti koja je izloženost prema stanovništvu odnosno 100 % za sve druge izloženosti; i

(b) 

ukupna vrijednost izloženosti svih izloženosti prema jednom dužniku na razini programa ABCP ne premašuje 2 % ukupne vrijednosti izloženosti svih izloženosti u okviru programa ABCP u trenutku kada su izloženosti dodane u program ABCP. Za potrebe ovog izračuna krediti ili najmovi grupi povezanih osoba, prema saznanjima sponzora, smatraju se izloženostima prema jednom dužniku.

▼M9

U slučaju potraživanja od kupaca, prvi podstavak točka (b) ne primjenjuje se ako je kreditni rizik tih potraživanja od kupaca potpuno pokriven prihvatljivom kreditnom zaštitom u skladu s poglavljem 4., pod uvjetom da je pružatelj zaštite u tom slučaju institucija, investicijsko društvo, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje.

▼M5

U slučaju sekuritiziranih preostalih vrijednosti najma ne primjenjuje se prvi podstavak točka (b) ako te vrijednosti nisu izložene riziku refinanciranja ili kasnije prodaje zbog pravno izvršive obveze treće strane, prihvatljive u okviru članka 201. stavka 1., da otkupi ili refinancira izloženost prethodno utvrđenim iznosom.

Odstupajući od točke (a) prvi podstavak prema kojoj institucija primjenjuje članak 248. stavak 3. ili je dobila odobrenje za primjenu pristupa interne procjene u skladu s člankom 265., ponder rizika koji bi institucija dodijelila likvidnosnoj liniji koji u potpunosti pokriva ABCP izdan u okviru programa iznosi 100 % ili manje.

2.  

Na pozicije u sekuritizaciji, osim programa ABCP ili transakcija ABCP, koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji može se primjenjivati tretman utvrđen u člancima 260., 262. i 264. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

u trenutku uključivanja u sekuritizaciju ukupna vrijednost izloženosti svih izloženosti prema jednom dužniku u skupu ne premašuje 2 % vrijednosti izloženosti ukupnih neotplaćenih vrijednosti izloženosti skupa odnosnih izloženosti. Za potrebe ovog izračuna krediti ili najmovi grupi povezanih osoba smatraju se izloženostima prema jednom dužniku.

U slučaju sekuritiziranih preostalih vrijednosti najma ne primjenjuje se prvi podstavak ove točke ako te vrijednosti nisu izložene riziku refinanciranja ili kasnije prodaje zbog pravno izvršive obveze treće strane, prihvatljive u okviru članka 201. stavka 1., da otkupi ili refinancira izloženost prethodno utvrđenim iznosom;

(b) 

odnosne izloženosti u trenutku njihova uključivanja u sekuritizaciju ispunjavaju uvjete da im se, na temelju standardiziranog pristupa i uzimajući u obzir sva prihvatljiva smanjenja kreditnog rizika, dodjeli ponder rizika jednak ili manji od:

i. 

40 % na osnovi prosjeka ponderiranog vrijednošću izloženosti, za portfelj u kojem su izloženosti krediti osigurani stambenim hipotekama ili stambeni krediti za koje se u cijelosti jamči kako je navedeno u članku 129. stavku 1. točki (e);

ii. 

50 % na osnovi pojedinačne izloženosti ako je izloženost kredit osiguran hipotekom na poslovnu nekretninu;

iii. 

75 % na osnovi pojedinačne izloženosti u slučaju izloženosti koja je izloženost prema stanovništvu;

iv. 

za sve druge izloženosti, 100 % na osnovi pojedinačne izloženosti;

(c) 

kada se primjenjuje točka (b) podtočke i. i ii., krediti osigurani pravima povezanima s vrijednosnim papirima niže klase na određenu imovinu uključuju se u sekuritizaciju samo kada su u sekuritizaciju uključeni i svi krediti osigurani pravima povezanima s vrijednosnim papirima više klase na tu imovinu;

(d) 

kada se primjenjuje točka (b) podtočka i. ovog stavka, ni jedan kredit u skupu odnosnih izloženosti u trenutku uključivanja u sekuritizaciju ne smije imati omjer kredita i vrijednosti nekretnine veći od 100 % izmjeren u skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (d) podtočkom i. te člankom 229. stavkom 1.



Odjeljak 2.

Priznavanje prijenosa značajnog rizika

Članak 244.

Tradicionalna sekuritizacija

1.  

Institucija inicijator tradicionalne sekuritizacije može odnosne izloženosti izuzeti iz svojih izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i,ako je relevantno, iznosa očekivanih gubitaka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

značajan kreditni rizik povezan s odnosnim izloženostima prenesen je na treće strane;

(b) 

institucija inicijator na sve sekuritizacijske pozicije koje drži u sekuritizaciji primjenjuje ponder rizika od 1 250 % ili te sekuritizacijske pozicije odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).

2.  

Smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) 

ako iznosi izloženosti ponderirani rizikom za mezaninske sekuritizacijske pozicije koje institucija inicijator drži u sekuritizaciji ne premašuju 50 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom svih mezaninskih sekuritizacijskih pozicija koje postoje u toj sekuritizaciji;

(b) 

institucija inicijator ne drži više od 20 % vrijednosti izloženosti tranše prvoga gubitka u sekuritizaciji, pri čemu moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

inicijator može dokazati da vrijednost izloženosti tranše prvoga gubitka znatno premašuje konzervativnu procjenu očekivanoga gubitka po odnosnim izloženostima;

ii. 

ne postoje mezaninske sekuritizacijske pozicije.

Ako potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje bi institucija inicijator postigla sekuritizacijom iz točaka (a) ili (b) nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odlučiti da se značajan kreditni rizik ne smatra prenesenim na treće strane.

3.  

Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu institucijama inicijatorima odobriti da priznaju prijenos značajnog kreditnog rizika u vezi sa sekuritizacijom ako institucija inicijator u svakom pojedinom slučaju dokaže da je smanjenje kapitalnih zahtjeva koje inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane. Odobrenje se daje samo ako institucija ispunjava oba sljedeća uvjeta:

(a) 

institucija ima odgovarajuće politike internog upravljanja rizikom i metodologije za procjenu prijenosa kreditnog rizika;

(b) 

institucija je isto tako u svakom pojedinom slučaju priznala prijenos kreditnog rizika na treće strane za potrebe svojeg internog upravljanja rizikom i internog raspoređivanja kapitala.

4.  

Uz zahtjeve iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:

(a) 

transakcijska dokumentacija odražava ekonomska svojstva sekuritizacije;

(b) 

sekuritizacijske pozicije ne znače obvezu plaćanja za instituciju inicijatora;

(c) 

odnosne izloženosti nedostupne su instituciji inicijatoru i njezinim vjerovnicima na način koji je u skladu sa zahtjevom iz članka 20. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/2402;

(d) 

institucija inicijator ne zadržava kontrolu nad odnosnim izloženostima. Smatra se da je inicijator zadržao kontrolu nad odnosnim izloženostima ako on ima pravo od primatelja prijenosa otkupiti prethodno prenesene izloženosti kako bi od njih ostvario korist ili ako se od njega na neki drugi način traži ponovno preuzimanje prenesenog rizika. Ako je institucija inicijator zadržala prava ili obveze u vezi sa servisiranjem koji proizlaze iz odnosnih izloženosti, ta se činjenica ne može sama po sebi smatrati kontrolom nad izloženostima;

(e) 

sekuritizacijska dokumentacija ne sadržava odredbe kojima se:

i. 

od institucije inicijatora zahtijeva da izmijeni odnosne izloženosti radi poboljšanja prosječne kvalitete skupa; ili

ii. 

povećava prinos koji se plaća imateljima pozicija ili se na drugi način poboljšavaju pozicije u sekuritizaciji kao odgovor na pogoršanje kreditne kvalitete odnosnih izloženosti;

(f) 

ako je primjenjivo, iz transakcijske dokumentacije jasno je da inicijator ili sponzor mogu kupiti ili otkupiti sekuritizacijske pozicije odnosno otkupiti, restrukturirati ili zamijeniti odnosne izloženosti iznad svojih ugovornih obveza samo ako se takvi aranžmani provode u skladu s prevladavajućim tržišnim uvjetima, a strane u njima djeluju u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (pod tržišnim uvjetima);

(g) 

opcija kupnje s ugrađenim otkupom, ako postoji, mora ispunjavati i sve sljedeće uvjete:

i. 

njezino iskorištavanje diskrecijsko je pravo institucije inicijatora;

ii. 

može se iskoristiti samo ako najviše 10 % izvornog iznosa odnosnih izloženosti ostane neamortizirano;

iii. 

nije strukturirana tako da se izbjegne raspoređivanje gubitaka na pozicije kreditnog poboljšanja ili druge pozicije koje drži ulagatelj u sekuritizaciji i nije ni na koji drugi način strukturirana radi pružanja kreditnog poboljšanja.

(h) 

institucija inicijator dobila je mišljenje kvalificiranog pravnog stručnjaka kojim se potvrđuje da sekuritizacija ispunjava uvjete iz točke (c) ovog stavka.

5.  
Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o slučajevima u kojima su odlučila da potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom nije bilo opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavkom 2. te o slučajevima u kojima su institucije odlučile primjenjivati stavak 3.
6.  

EBA prati različite nadzorne prakse u vezi s priznavanjem prijenosa značajnog rizika u tradicionalnim sekuritizacijama u skladu s ovim člankom. EBA osobito preispituje:

(a) 

uvjete za prijenos značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;

(b) 

tumačenje „razmjernog prijenosa kreditnog rizika na treće strane” za potrebe procjene koju provode nadležna tijela kako je predviđeno u stavku 2. drugom podstavku i u stavku 3.;

(c) 

zahtjeve u pogledu procjene sekuritizacijskih transakcija koju provode nadležna tijela, a u vezi s kojom inicijator traži priznavanje prijenosa značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavcima 2. ili 3.

EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju do 2. siječnja 2021. Komisija, uzimajući u obzir izvješće EBA-e, može donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. kako bi se dopunila ova Uredba detaljnijim utvrđivanjem stavki navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.

Članak 245.

Sintetska sekuritizacija

1.  

Institucija inicijator sintetske sekuritizacije može izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanih gubitaka u odnosu na odnosne izloženosti u skladu s člancima 251. i 252., ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a) 

značajan kreditni rizik prenesen je na treće strane putem materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite;

(b) 

institucija inicijator primjenjuje ponder rizika od 1 250 % na sve sekuritizacijske pozicije koje zadržava u toj sekuritizaciji ili te sekuritizacijske pozicije odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).

2.  

Smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) 

ako iznosi izloženosti ponderirani rizikom za mezaninske sekuritizacijske pozicije koje institucija inicijator drži u sekuritizaciji ne premašuju 50 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom svih mezaninskih sekuritizacijskih pozicija koje postoje u toj sekuritizaciji;

(b) 

institucija inicijator ne drži više od 20 % vrijednosti izloženosti tranše prvoga gubitka u sekuritizaciji, pri čemu moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i. 

inicijator može dokazati da vrijednost izloženosti tranše prvoga gubitka znatno premašuje konzervativnu procjenu očekivanoga gubitka po odnosnim izloženostima;

ii. 

nema mezaninskih sekuritizacijskih pozicija.

Ako potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje bi institucija inicijator postigla sekuritizacijom nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odlučiti da se značajan kreditni rizik ne smatra prenesenim na treće strane.

3.  

Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu institucijama inicijatorima izdati odobrenje da priznaju prijenos značajnog kreditnog rizika u vezi sa sekuritizacijom ako institucija inicijator u svakom pojedinom slučaju dokaže da je smanjenje kapitalnih zahtjeva koje inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane. Odobrenje se izdaje samo ako institucija ispunjava oba sljedeća uvjeta:

(a) 

institucija ima odgovarajuće politike internog upravljanja rizikom i metodologije za procjenu prijenosa rizika;

(b) 

institucija je isto tako u svakom pojedinom slučaju priznala prijenos kreditnog rizika na treće strane za potrebe svojeg internog upravljanja rizikom i internog raspoređivanja kapitala.

4.  

Uz zahtjeve iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:

(a) 

transakcijska dokumentacija odražava ekonomska svojstva sekuritizacije;

(b) 

kreditna zaštita kojom je prenesen kreditni rizik u skladu je s člankom 249.;

(c) 

sekuritizacijska dokumentacija ne sadržava odredbe kojima se:

i. 

određuju značajni pragovi značajnosti ispod kojih se u slučaju kreditnog događaja kreditna zaštita ne smatra pokrenutom;

ii. 

dopušta otkazivanje zaštite zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnih izloženosti;

iii. 

od institucije inicijatora zahtijeva da izmijeni sastav odnosnih izloženosti radi poboljšanja prosječne kvalitete skupa; ili

iv. 

instituciji povećava trošak kreditne zaštite ili prinos koji se plaća imateljima pozicija u sekuritizaciji zbog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnog skupa;

(d) 

kreditna zaštita izvršiva je u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti;

(e) 

ako je primjenjivo, iz transakcijske dokumentacije jasno je da inicijator ili sponzor mogu kupiti ili otkupiti sekuritizacijske pozicije odnosno otkupiti, restrukturirati ili zamijeniti odnosne izloženosti iznad svojih ugovornih obveza samo ako se takvi aranžmani provode u skladu s prevladavajućim tržišnim uvjetima, a strane u njima djeluju u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (načelo nepristrane transakcije);

(f) 

ako postoji opcija kupnje s ugrađenim otkupom, ona treba ispunjavati sve sljedeće uvjete:

i. 

njezino iskorištavanje diskrecijsko je pravo institucije inicijatora;

ii. 

može se iskoristiti samo ako najviše 10 % izvornog iznosa odnosnih izloženosti ostane neamortizirano;

iii. 

nije strukturirana tako da se izbjegne raspoređivanje gubitaka na pozicije kreditnog poboljšanja ili druge pozicije koje ulagatelji drže u sekuritizaciji i nije ni na koji drugi način strukturirana radi pružanja kreditnog poboljšanja;

(g) 

institucija inicijator dobila je mišljenje kvalificiranog pravnog stručnjaka kojim se potvrđuje da sekuritizacija ispunjava uvjete iz točke (d) ovog stavka.

5.  
Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o slučajevima u kojima su odlučila da potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom nije bilo opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavkom 2., te o slučajevima u kojima su institucije odlučile primjenjivati stavak 3.
6.  

EBA prati različite nadzorne prakse u vezi s priznavanjem prijenosa značajnog rizika u sintetskim sekuritizacijama u skladu s ovim člankom. EBA osobito preispituje:

(a) 

uvjete za prijenos značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;

(b) 

tumačenje razmjernog prijenosa kreditnog rizika na treće strane za potrebe procjene koju provode nadležna tijela kako je predviđeno u stavku 2. drugom podstavku i u stavku 3.; i

(c) 

zahtjeve u pogledu procjene sekuritizacijskih transakcija koju provode nadležna tijela, a u vezi s kojom inicijator traži priznavanje prijenosa značajnog kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavkom 2. ili 3.

EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju do 2. siječnja 2021. Komisija, uzimajući u obzir izvješće EBA-e, može donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. kako bi se dopunila ova Uredba detaljnijim utvrđivanjem stavki navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.

Članak 246.

Operativni zahtjevi za odredbe o prijevremenoj isplati

Ako sekuritizacija uključuje obnovljive izloženosti i odredbu o prijevremenoj isplati ili slične odredbe, smatra se da je institucija inicijator značajan kreditni rizik prenijela samo ako su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u člancima 244. i 245. te ako odredba o prijevremenoj isplati, jednom kada je primijenjena, ne:

(a) 

podređuje nadređeno ili jednako potraživanje institucije na odnosne izloženosti potraživanjima drugih ulagatelja;

(b) 

dodatno podređuje potraživanje institucije na odnosne izloženosti u odnosu na potraživanja drugih strana; ili

(c) 

na drugi način povećava izloženost institucije gubitcima povezanima s odnosnim obnovljivim izloženostima.



Odjeljak 3.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom



Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 247.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.  

Ako je institucija inicijator prenijela značajan kreditni rizik povezan s odnosnim izloženostima sekuritizacije u skladu s odjeljkom 2., ta institucija može:

(a) 

ako je riječ o tradicionalnoj sekuritizaciji, isključiti odnosne izloženosti iz svojeg izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i, prema potrebi, iznosa očekivanih gubitaka;

(b) 

ako je riječ o sintetskoj sekuritizaciji, izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanih gubitaka, u odnosu na odnosne izloženosti u skladu s člancima 251. i 252.

2.  
Ako je institucija inicijator odlučila primijeniti stavak 1., ona izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom, kako je propisano ovim poglavljem, za pozicije koje može držati u sekuritizaciji.

Ako institucija inicijator nije prenijela značajan kreditni rizik ili je odlučila da neće primijeniti stavak 1., ona ne treba izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom za sve pozicije koje može imati u sekuritizaciji, već nastavlja uključivati odnosne izloženosti u izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, te gdje je to relevantno iznose očekivanoga gubitka, kao da one nisu sekuritizirane.

3.  
Ako postoji izloženost prema pozicijama u različitima tranšama u sekuritizaciji, izloženost prema svakoj tranši smatra se zasebnom sekuritizacijskom pozicijom. Smatra se da pružatelji kreditne zaštite za sekuritizacijske pozicije drže pozicije u sekuritizaciji. U sekuritizacijske pozicije uključene su sekuritizacijske izloženosti proizašle iz ugovora o kamatnim ili valutnim izvedenicama koje je institucija sklopila tom transakcijom.
4.  
Osim ako se sekuritizacijska pozicija odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k), iznos izloženosti ponderiran rizikom uključuje se u ukupne iznose izloženosti ponderirane rizikom te institucije za potrebe članka 92. stavka 3.
5.  
Za sekuritizacijsku poziciju iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunava se tako da se vrijednost izloženosti pozicije, izračunana na način naveden u članku 248., pomnoži s relevantnim ukupnim ponderom rizika.
6.  
Ukupni ponder rizika određuje se kao zbroj pondera rizika određenog u ovom poglavlju i dodatnog pondera rizika u skladu s člankom 270.a.

Članak 248.

Vrijednost izloženosti

1.  

Vrijednost izloženosti sekuritizacijske pozicije izračunava se na sljedeći način:

(a) 

vrijednost izloženosti bilančne sekuritizacijske pozicije jest njezina računovodstvena vrijednost koja preostaje nakon primjene bilo kojih relevantnih specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik na tu sekuritizacijsku poziciju u skladu s člankom 110.;

(b) 

vrijednost izloženosti izvanbilančne sekuritizacijske pozicije jest njezina nominalna vrijednost, umanjena za bilo koje relevantne specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik na tu sekuritizacijsku poziciju u skladu s člankom 110., pomnožena s relevantnim konverzijskim faktorom propisanim u ovoj točki. Konverzijski faktor jest 100 % osim u slučaju gotovinskih predujmova. Za određivanje vrijednosti izloženosti neiskorištenog dijela gotovinskih predujmova konverzijski faktor od 0 % može se primijeniti na nominalni iznos bezuvjetno otkazive likvidnosne linije ako je otplata iskorištenih iznosa iz te linije nadređena u odnosu na sva druga potraživanja prema novčanim tokovima koja proizlaze iz odnosnih izloženosti i institucija je nadležnom tijelu dokazala da primjenjuje primjereno konzervativnu metodu za mjerenje iznosa neiskorištenog dijela;

(c) 

vrijednost izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane za sekuritizacijsku poziciju koja proizlazi iz izvedenog instrumenta navedenog u Prilogu II. određuje se u skladu s poglavljem 6.;

(d) 

institucija inicijator može od vrijednosti izloženosti sekuritizacijske pozicije na koju se primjenjuje ponder rizika od 1 250 % u skladu s pododjeljkom 3. ili koja je odbijena od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k) odbiti iznos specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za odnosne izloženosti u skladu s člankom 110. i bilo koje nepovratne diskonte kupovne cijene povezane s takvim odnosnim izloženostima u mjeri u kojoj su ti diskonti prouzročili smanjenje regulatornog kapitala.

EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju karakteristike primjereno konzervativne metode za mjerenje iznosa neiskorištenog dijela navedenog u prvom podstavku točki (b).

EBA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do 18. siječnja 2019.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda navedenih u ovom stavku trećem podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.;

2.  
Ako institucija ima dvije ili više sekuritizacijskih pozicija koje se preklapaju, u izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom uključuje samo jednu od tih pozicija.

Ako se pozicije djelomično preklapaju, institucija poziciju može podijeliti na dva dijela i priznati preklapanje samo za jedan dio u skladu s prvim podstavkom. Kao alternativna mogućnost, institucija pozicije može tretirati kao da se u potpunosti preklapaju tako da, za potrebe izračuna kapitala, proširi poziciju koja rezultira višim iznosima izloženosti ponderiranima rizikom.

Institucija također može priznati preklapanje između kapitalnih zahtjeva za specifični rizik za pozicije iz knjige trgovanja i kapitalnih zahtjeva za sekuritizacijske pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, pod uvjetom da institucija može izračunati i usporediti kapitalne zahtjeve za relevantne pozicije.

Za potrebe ovog stavka, smatra se da se dvije pozicije preklapaju ako se međusobno prebijaju na način da institucija može gubitke koji proizlaze iz jedne pozicije izbjeći izvršenjem obveza koje se zahtijevaju na osnovi druge pozicije.

3.  
Ako se članak 270.c točka (d) odnosi na pozicije u programu ABCP, institucija može za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za program ABCP primjenjivati ponder rizika koji je dodijeljen likvidnosnoj liniji, pod uvjetom da je 100 % ABCP-a izdanog u programu ABCP pokriveno tom likvidnosnom linijom i da je likvidnosna linija u jednakom položaju kao ABCP tako da čine preklapajuću poziciju. Ako je institucija primijenila odredbe iz ovog stavka, ona o tome obavješćuje nadležna tijela. Kako bi se utvrdila pokrivenost od 100 % propisana ovim stavkom, institucija može uzeti u obzir druge likvidnosne linije u programu ABCP, pod uvjetom da s ABCP-om čine preklapajuću poziciju.

Članak 249.

Priznavanje smanjenja kreditnog rizika za sekuritizacijske pozicije

1.  
Institucija može priznavati materijalnu ili nematerijalnu kreditnu zaštitu u odnosu na sekuritizacijsku poziciju ako su ispunjeni zahtjevi za smanjenje kreditnog rizika utvrđeni u ovom poglavlju i poglavlju 4.
2.  
Priznata materijalna kreditna zaštita ograničava se na financijski kolateral koji se priznaje za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s poglavljem 2., kako je utvrđeno u poglavlju 4., dok priznavanje smanjenja kreditnog rizika podliježe ispunjavanju relevantnih zahtjeva kako su utvrđeni u poglavlju 4.

Priznata nematerijalna kreditna zaštita i priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite ograničavaju se na one koji se priznaju u skladu s poglavljem 4., dok priznavanje smanjenja kreditnog rizika podliježe ispunjavanju relevantnih zahtjeva kako su utvrđeni u poglavlju 4.

▼M12

3.  
Odstupajući od stavka 2. ovog članka, priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite navedeni u članku 201. stavku 1. točki (g) moraju imati kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a koja je u trenutku kada je kreditna zaštita prvi put priznata pripadala najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete i koja trenutačno pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete.;

▼M5

Institucije kojima je za izravnu izloženost prema pružatelju zaštite dopuštena primjena pristupa IRB mogu procijeniti prihvatljivost za priznavanje u skladu s prvim podstavkom na temelju jednakovrijednosti PD-a pružatelja zaštite i PD-a povezanog sa stupnjevima kreditne kvalitete iz članka 136.

4.  

Odstupajući od stavka 2., sekuritizacijski subjekti posebne namjene priznati su pružatelji zaštite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

SSPN posjeduje imovinu koja se smatra priznatim financijskim kolateralom u skladu s poglavljem 4.;

(b) 

imovina iz točke (a) nije predmet potraživanja ili potencijalnih potraživanja koja su nadređena ili jednaka potraživanjima ili potencijalnim potraživanjima institucije koja dobiva nematerijalnu kreditnu zaštitu i

(c) 

ispunjeni su svi zahtjevi za priznavanje financijskoga kolaterala iz poglavlja 4.

5.  
Za potrebe stavka 4., iznos zaštite prilagođen za bilo kakve valutne i ročne neusklađenosti (Ga) u skladu s odredbama poglavlja 4. ograničava se na tržišnu vrijednost te imovine prilagođenu volatilnosti, a ponder rizika izloženosti prema pružatelju zaštite koji je određen na temelju standardiziranog pristupa (g) određuje se kao ponderirani prosječni ponder rizika koji bi se primjenjivao na tu imovinu kao financijski kolateral na temelju standardiziranog pristupa.
6.  

Ako sekuritizacijska pozicija na proporcionalnoj osnovi ostvaruje korist od potpune kreditne zaštite ili djelomične kreditne zaštite, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a) 

institucija koja pruža kreditnu zaštitu izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za dio sekuritizacijske pozicije koja ostvaruje korist od kreditne zaštite u skladu s pododjeljkom 3. kao da taj dio pozicije drži izravno;

(b) 

institucija koja kupuje kreditnu zaštitu izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za zaštićeni dio u skladu s poglavljem 4.

7.  

U svim slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 6. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a) 

institucija koja pruža kreditnu zaštitu dio pozicije koji ostvaruje korist od kreditne zaštite tretira kao sekuritizacijsku poziciju i izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom kao da tu poziciju drži izravno u skladu s pododjeljkom 3., podložno stavcima 8., 9. i 10.;

(b) 

institucija koja kupuje kreditnu zaštitu izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za zaštićeni dio pozicije iz točke (a) u skladu s poglavljem 4. Institucija dio sekuritizacijske pozicije koji ne ostvaruje korist od kreditne zaštite tretira kao zasebnu sekuritizacijsku poziciju i izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s pododjeljkom 3., podložno stavcima od 8., 9. i 10.

8.  
Institucije koje primjenjuju pristup sekuritizaciji zasnovan na internim rejting-sustavima (SEC-IRBA) ili standardizirani pristup sekuritizaciji (SEC-SA) na temelju pododjeljka 3. određuju točku spajanja (A) i točku razdvajanja (D) zasebno za svaku poziciju izvedenu u skladu sa stavkom 7. kao da su one, u trenutku kada je transakcija započeta, izdane kao zasebne sekuritizacijske pozicije. Vrijednosti za KIRB ili KSA izračunavaju se uzimajući u obzir izvorni odnosni skup izloženosti sekuritizacije.
9.  

Institucije koje primjenjuju pristup sekuritizaciji zasnovan na eksternim rejting-sustavima (SEC-ERBA) na temelju pododjeljka 3. za izvornu sekuritizacijsku poziciju izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za pozicije izvedene u skladu sa stavkom 7. kako slijedi:

(a) 

ako je izvedena pozicija viša po nadređenosti, dodjeljuje joj se ponder rizika izvorne sekuritizacijske pozicije;

(b) 

ako je izvedena pozicija niža po nadređenosti, može joj se dodijeliti izvedeni rejting u skladu s člankom 261. stavkom 7. U tom će se slučaju ulazni podatak za gustoću T izračunati na temelju izvedene pozicije. Ako se rejting ne može izvesti, institucija primjenjuje viši od pondera rizika proizašlih iz:

i. 

primjene standardiziranog pristupa sekuritizaciji u skladu sa stavkom 8. i pododjeljkom 3. ili

ii. 

pondera rizika izvorne sekuritizacijske pozicije na temelju pristupa SEC-ERBA.

10.  
Izvedena pozicija niža po nadređenosti tretira se kao sekuritizacijska pozicija koja nije nadređena, čak i ako se izvorna sekuritizacijska pozicija prije zaštite može smatrati nadređenom.

Članak 250.

Implicitna potpora

1.  
Institucija sponzor ili institucija inicijator koja je u vezi sa sekuritizacijom pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom primijenila članak 247. stavke 1. i 2. ili je prodala instrumente iz svoje knjige trgovanja tako da više nije dužna držati regulatorni kapital za rizike povezane s tim instrumentima, ne smije, radi smanjenja potencijalnih ili stvarnih gubitaka ulagatelja, izravno ili neizravno, pružati potporu sekuritizaciji iznad svojih ugovornih obveza.
2.  

Ako je transakcija na odgovarajući način uzeta u obzir u procjeni prijenosa značajnog kreditnog rizika i obje su je strane provele djelujući u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (načelo nepristrane transakcije), ta se transakcija ne smatra potporom za potrebe stavka 1. Za te potrebe institucija provodi potpunu kreditnu provjeru transakcije i u obzir uzima najmanje sljedeće stavke:

(a) 

otkupnu cijenu;

(b) 

kapital institucije i njezinu likvidnosnu poziciju prije i nakon otkupa;

(c) 

rezultate odnosnih izloženosti;

(d) 

rezultate sekuritizacijskih pozicija;

(e) 

učinak potpore na gubitke za koje se očekuje da će ih inicijator imati u odnosu na ulagatelje.

3.  
Institucija inicijator i institucija sponzor obavješćuju nadležno tijelo o svim transakcijama koje su sklopile u vezi sa sekuritizacijama u skladu sa stavkom 2.
4.  
EBA, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, donosi smjernice o tome što su načelo nepristrane transakcije za potrebe ovog članka i okolnosti u kojima transakcija nije strukturirana za pružanje potpore.
5.  

Ako institucija inicijator ili institucija sponzor ne ispunjava uvjete iz stavka 1. u vezi sa sekuritizacijom, ta institucija u svoj izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom uključuje sve odnosne izloženosti te sekuritizacije kao da nisu bile sekuritizirane i objavljuje:

(a) 

da je pružila potporu sekuritizaciji i time prekršila stavak 1. i

(b) 

učinak pružene potpore u smislu kapitalnih zahtjeva.

Članak 251.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje se sekuritiziraju u sintetskoj sekuritizaciji od strane institucija inicijatora

1.  
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za odnosne izloženosti, institucija inicijator sintetske sekuritizacije koristi se metodologijama izračuna propisanima u ovom odjeljku prema potrebi umjesto onih propisanih u poglavlju 2. Za institucije koje iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanoga gubitka u odnosu na odnosne izloženosti izračunavaju u skladu s poglavljem 3., iznos očekivanoga gubitka takvih izloženosti jest nula (0).
2.  
Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se na cjelokupni skup izloženosti kojima se osigurava sekuritizacija. U skladu s člankom 252., institucija inicijator izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za sve tranše u sekuritizaciji u skladu s ovim odjeljkom, uključujući pozicije za koje institucija može priznati smanjenje kreditnog rizika u skladu s člankom 249. Ponder rizika koji se primjenjuje na pozicije koje imaju korist od smanjenja kreditnog rizika može se izmijeniti u skladu s poglavljem 4.

Članak 252.

Tretman ročnih neusklađenosti u sintetskim sekuritizacijama

Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s člankom 251., bilo koja ročna neusklađenost između kreditne zaštite kojom je postignut prijenos rizika i odnosnih izloženosti izračunava se na sljedeći način:

(a) 

pod dospijećem odnosnih izloženosti podrazumijeva se najduže dospijeće bilo koje od tih izloženosti, koje ne smije prelaziti pet godina. Dospijeće kreditne zaštite određuje se u skladu s poglavljem 4.;

(b) 

institucija inicijator zanemaruje bilo kakvu ročnu neusklađenost pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za sekuritizacijske pozicije na koje se primjenjuje ponder rizika od 1 250 % u skladu s ovim odjeljkom. Za sve ostale pozicije primjenjuje se tretman ročne neusklađenosti iz poglavlja 4. u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu:

RW*

=

iznosi izloženosti ponderirani rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točke (a);

RWAss

=

iznosi izloženosti ponderirani rizikom za odnosne izloženosti kao da nisu bile sekuritizirane, izračunani na proporcionalnoj osnovi;

RWSP

=

iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunani u skladu s člankom 251. kao da ne postoji ročna neusklađenost;

T

=

dospijeće odnosnih izloženosti izraženo u godinama;

t

=

dospijeće kreditne zaštite izraženo u godinama;

t*

=

0,25.

Članak 253.

Smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.  
Ako se na sekuritizacijsku poziciju primjenjuje ponder rizika od 1 250 % na temelju ovog odjeljka, institucije vrijednost izloženosti tih pozicija mogu odbiti od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k), što je alternativa tome da poziciju uključe u svoje izračune iznosa izloženosti ponderiranih rizikom. Pritom se za izračun vrijednosti izloženosti može uzeti u obzir priznata materijalna kreditna zaštita u skladu s člankom 249.
2.  
Ako institucija primjenjuje alternativu navedenu u stavku 1., može od iznosa iz članka 268. oduzeti iznos odbijen u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k) kao maksimalni kapitalni zahtjev koji bi se izračunao za odnosne izloženosti kao da nisu bile sekuritizirane.



Pododjeljak 2.

Hijerarhija metoda i zajednički parametri

Članak 254.

Hijerarhija metoda

1.  

Institucije primjenjuju jednu od metoda iz pododjeljka 3. za izračunavanje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom prema sljedećoj hijerarhiji:

(a) 

ako su ispunjeni uvjeti iz članka 258., institucija primjenjuje pristup SEC-IRBA u skladu s člancima 259. i 260.;

(b) 

ako se pristup SEC-IRBA ne može primijeniti, institucija primjenjuje pristup SEC-SA- u skladu s člancima 261. i 262.

(c) 

ako se pristup SEC-SA ne može primijeniti, institucije primjenjuju pristup SEC-ERBA u skladu s člancima 263. i 264. za pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting.

2.  

Za pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting institucije primjenjuju pristup SEC-ERBA umjesto SEC-SA u svakom od sljedećih slučajeva:

(a) 

ako bi primjena pristupa SEC-SA dovela do pondera rizika višeg od 25 % za pozicije koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji;

(b) 

ako bi primjena pristupa SEC-SA dovela do pondera rizika višeg od 25 % ili bi primjena pristupa SEC-ERBA dovela do pondera rizika višeg od 75 % za pozicije koje se ne priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji;

(c) 

za sekuritizacijske transakcije osigurane skupovima kredita za kupnju automobila, najmova automobila i najmova opreme.

3.  
U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 2. i odstupajući od stavka 1. točke (b), institucija umjesto pristupa SEC-SA može odlučiti primijeniti pristup SEC-ERBA za sve svoje sekuritizacijske pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting.

Za potrebe prvog podstavka institucija obavještava nadležno tijelo o svojoj odluci najkasnije 17. studenoga 2018.

Institucija obavješćuje svoje nadležno tijelo o svakoj sljedećoj odluci o dodatnim promjenama pristupa koji primjenjuje na sve svoje sekuritizacijske pozicije s rejtingom odmah nakon te odluke, a najkasnije do 15. studenoga.

Ako do 15. prosinca, odmah po isteku roka iz drugog ili trećeg podstavka, prema potrebi, nadležno tijelo ne iznese nikakve prigovore, odluka o kojoj je institucija obavijestila nadležno tijelo proizvodi učinke od 1. siječnja sljedeće godine i valjana je do stupanja na snagu sljedeće odluke o kojoj je obaviješteno nadležno tijelo. Institucija ne primjenjuje različite pristupe tijekom iste godine.

4.  
Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi zabraniti institucijama primjenu pristupa SEC-SA ako iznos izloženosti ponderiran rizikom dobiven primjenom pristupa SEC-SA nije razmjeran rizicima za instituciju ili financijsku stabilnost, što među ostalim uključuje kreditni rizik uključen u odnosne izloženosti sekuritizacije. U slučaju izloženosti koje se ne priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji, posebnu pozornost posvećuje se sekuritizacijama vrlo složenih i riskantnih značajki.
5.  
Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka, institucija može primjenjivati pristup interne procjene za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u odnosu na poziciju bez rejtinga u programu ABCP ili transakciji ABCP u skladu s člankom 266., pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 265. Kada je institucija u skladu s člankom 265. stavkom 2. dobila odobrenje za primjenu pristupa interne procjene, a specifična pozicija u programu ABCP ili transakciji ABCP ulazi u područje primjene koje obuhvaća takvo odobrenje, institucija primjenjuje taj pristup da bi izračunala iznos izloženosti ponderiran rizikom za tu poziciju.
6.  
Na poziciju u resekuritizaciji institucije primjenjuju pristup SEC-SA u skladu s člankom 261., uključujući izmjene iz članka 269.
7.  
U svim drugim slučajevima sekuritizacijskim pozicijama pripisuje se ponder rizika od 1 250 %.
8.  
Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svakoj obavijesti poslanoj u skladu sa stavkom 3. ovog članka. EBA prati učinak ovog članka na kapitalne zahtjeve i različite nadzorne prakse povezane sa stavkom 4. ovog članka te Komisiji podnosi godišnje izvješće o svojim nalazima i donosi smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 255.

Određivanje vrijednosti KIRB i KSA

1.  
Ako institucija na temelju pododjeljka 3. primjenjuje pristup SEC-IRBA, ona izračunava vrijednost KIRB u skladu sa stavcima od 2. do 5.
2.  
Institucije određuju vrijednost KIRB tako da iznose izloženosti ponderirane rizikom, koji se izračunavaju u skladu s poglavljem 3. za odnosne izloženosti, kao da nisu bile sekuritizirane, pomnože s 8 %, podijeljeno s vrijednošću izloženosti odnosnih izloženosti. KIRB je izražen kao decimalna vrijednost između 0 i 1.
3.  

Za potrebe izračunavanja vrijednosti KIRB, iznosi izloženosti ponderirani rizikom koji bi se u skladu s poglavljem 3. izračunavali za odnosne izloženosti uključuju:

(a) 

iznos očekivanih gubitaka povezanih sa svim odnosnim izloženostima sekuritizacije, uključujući odnosne izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza koje su još uvijek dio skupa u skladu s poglavljem 3.; i

(b) 

iznos neočekivanih gubitaka povezanih sa svim odnosnim izloženostima uključujući odnosne izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza koje su u skupu u skladu s poglavljem 3.

4.  
Institucije mogu izračunati vrijednost KIRB u odnosu na odnosne izloženosti sekuritizacije u skladu s odredbama iz poglavlja 3. za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za otkupljena potraživanja. U tu se svrhu izloženosti prema stanovništvu tretiraju kao otkupljena potraživanja od stanovništva, a izloženosti koje nisu prema stanovništvu kao otkupljena potraživanja od trgovačkih društava.
5.  
Institucije zasebno izračunavaju vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik u odnosu na odnosne izloženosti sekuritizacije ako je razrjeđivački rizik za takve izloženosti znatan.

Ako se u sekuritizaciji gubici koji proizlaze iz razrjeđivačkog i kreditnog rizika tretiraju na skupnoj osnovi, institucije združuju vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednost KIRB za kreditni rizik u jedinstveni KIRB za potrebe pododjeljka 3. Postojanje jedinstvene pričuve ili prekomjerne kolateralizacije kojom se mogu pokriti gubici koji proizlaze iz kreditnog ili razrjeđivačkog rizika može se smatrati indikacijom da se ti rizici tretiraju na skupnoj osnovi.

Ako se razrjeđivački i kreditni rizik u sekuritizaciji ne tretiraju na skupnoj osnovi, institucije mijenjaju način postupanja iz drugog podstavka kako bi vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednost KIRB za kreditni rizik združile na razborit način.

6.  
Ako institucija primjenjuje pristup SEC-SA na temelju pododjeljka 3., ona izračunava vrijednost KSA tako da iznose izloženosti ponderirane rizikom, koji bi se računali u skladu s poglavljem 2. za odnosne izloženosti kao da nisu bili sekuritizirane, pomnoži s 8 %, podijeljeno s vrijednošću odnosnih izloženosti. KSA je izražen kao decimalna vrijednost između 0 i 1.

Za potrebe ovog stavka, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odnosnih izloženosti bez netiranja posebnih ispravaka vrijednosti kreditnog rizika i dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. te ostalih smanjenja regulatornog kapitala.

7.  
Za potrebe stavaka od 1. do 6., ako struktura sekuritizacije uključuje primjenu SSPN-a, sve se izloženosti SSPN-a povezane sa sekuritizacijom tretiraju kao odnosne izloženosti. Ne dovodeći u pitanje prethodno navedeno, ako rizik koji proizlazi iz izloženosti SSPN-a nije znatan ili ako ne utječe na njezinu sekuritizacijsku poziciju, institucija može za potrebe izračunavanja vrijednosti KIRB ili KSA iz skupa odnosnih izloženosti isključiti izloženosti SSPN-a.

U slučaju materijalnih sintetskih sekuritizacija, ako kreditni rizik kolaterala podliježe raspoređivanju gubitaka u tranše, u izračunavanje vrijednosti KIRB ili KSA uključuju se svi materijalni prihodi od izdavanja kreditnih zapisa ili drugih materijalnih obveza SSPN-a koji služe kao kolateral za otplatu sekuritizacijskih pozicija.

8.  
Za potrebe stavka 5. trećeg podstavka ovog članka, EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o primjerenim metodama kombiniranja vrijednosti KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednosti KIRB za kreditni rizik ako se ti rizici u sekuritizaciji ne tretiraju na skupnoj osnovi.
9.  

EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi što detaljnije utvrdila uvjete koji će institucijama omogućiti da izračunaju KIRB za skupove odnosnih izloženosti u skladu sa stavkom 4., posebno s obzirom na:

(a) 

unutarnju kreditnu politiku i modele za izračun vrijednosti KIRB za sekuritizacije;

(b) 

uporabu različitih faktora rizika povezanih s skupom odnosnih izloženosti te, u slučaju da nisu dostupni dostatno točni ili pouzdani podaci o tom skupu, zamjenskih podataka za potrebe procjena PD-a i LGD-a; i

(c) 

zahtjeve povezane s dubinskom analizom s ciljem praćenja aktivnosti i politika prodavatelja potraživanja ili drugih inicijatora.

EBA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 18. siječnja 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 256.

Određivanje točke spajanja (A) i točke razdvajanja (D)

1.  
Za potrebe pododjeljka 3., institucije određuju da je točka spajanja (A) jednaka pragu pri kojemu se gubici u skupu odnosnih izloženosti počinju raspoređivati na relevantne sekuritizacijske pozicije.

Točka spajanja (A) izražena je kao decimalna vrijednost između 0 i 1, koja je jednaka većoj od sljedeće dvije vrijednosti: nuli ili omjeru iskorištenih iznosa iz skupa odnosnih izloženosti u sekuritizaciji umanjenih za iskorištene iznose svih tranši čiji je rang nadređen ili jednak tranši s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom uključujući i samu izloženost i iskorištenih iznosa svih odnosnih izloženosti u sekuritizaciji.

2.  
Za potrebe pododjeljka 3., institucije određuju da je točka razdvajanja (D) jednaka pragu pri kojemu bi gubici u skupu odnosnih izloženosti kod tranše s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom doveli do potpunog gubitka glavnice.

Točka razdvajanja (D) izražena je kao decimalna vrijednost između 0 i 1, koja je jednaka većoj od sljedeće dvije vrijednosti: nuli ili omjeru iskorištenih iznosa iz skupa odnosnih izloženosti u sekuritizaciji umanjenih za iskorištene iznose svih tranši čiji je rang viši od ranga tranše s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom i iskorištenih iznosa svih odnosnih izloženosti u sekuritizaciji.

3.  
Za potrebe stavaka 1. i 2., institucije prekomjernu kolateralizaciju i materijalne račune pričuva tretiraju kao tranše, a imovinu koja sadržava takve račune pričuva kao odnosne izloženosti.
4.  
Za potrebe stavaka 1. i 2., institucije ne uzimaju u obzir nematerijalne račune pričuva i imovinu koja ne nudi kreditno poboljšanje, kao što je ona koja nudi samo likvidnosnu potporu, valutne ili kamatne ugovore o razmjeni te račune gotovinskih kolaterala povezane s tim pozicijama u sekuritizaciji. Za materijalne račune pričuva i imovinu koja nudi kreditno poboljšanje, institucija kao sekuritizacijske pozicije tretira samo one dijelove računa ili imovine koji pokrivaju gubitke.
5.  
Kada dvije ili više nadređene pozicije iste transakcije imaju različita dospijeća, ali na proporcionalnoj osnovi dijele gubitke, izračun točaka spajanja (A) i točaka razdvajanja (D) temelji se na ukupnim iskorištenim iznosima tih pozicija te su točke spajanja (A) i točke razdvajanja (D) koje iz toga proizlaze jednake.

Članak 257.

Određivanje dospijeća tranše (MT)

1.  

Za potrebe pododjeljka 3. i podložno stavku 2., institucije mogu odrediti dospijeće tranše (MT) kao:

(a) 

ponderirano prosječno dospijeće ugovornih plaćanja koja su dospjela u okviru tranše u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu CFt označava sva ugovorena plaćanja (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t; ili

(b) 

konačno ugovoreno dospijeće tranše u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu ML označava konačno ugovoreno dospijeće tranše.

2.  
Za potrebe stavka 1., određivanje dospijeća tranše (MT) u svakom je slučaju uvjetovano donjom granicom od jedne godine i gornjom granicom od pet godina.
3.  
Ako instituciji prijeti rizik od toga da odnosne izloženosti na temelju ugovora rezultiraju gubicima, institucije određuju dospijeće sekuritizacijske pozicije uzimajući u obzir dospijeće ugovora i najdulje dospijeće takvih odnosnih izloženosti. U slučaju obnovljivih izloženosti primjenjuje se najdulje moguće preostalo ugovorno dospijeće izloženosti koje bi se moglo dodati u razdoblju obnove.
4.  
EBA prati različite prakse u navedenom području, posebice u pogledu primjene stavka 1. točke (a) ovog članka, i u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 donosi smjernice do 31. prosinca 2019.



Pododjeljak 3.

Metode za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom

Članak 258.

Uvjeti za primjenu pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (SEC-IRBA)

1.  

Institucije primjenjuju pristup SEC-IRBA za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u odnosu na sekuritizacijsku poziciju ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

pozicija je osigurana IRB skupom ili mješovitim skupom uz uvjet da u potonjem slučaju institucija može izračunati KIRB u skladu s odjeljkom 3. za iznos odnosne izloženosti od minimalno 95 %;

(b) 

institucija ima dovoljno dostupnih informacija o odnosnim izloženostima sekuritizacije kako bi mogla izračunati KIRB; i

(c) 

instituciji nije zabranjena mogućnost primjene pristupa SEC-IRBA u pogledu određene sekuritizacijske pozicije u skladu sa stavkom 2.

2.  

Nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi zabraniti primjenu pristupa SEC-IRBA ako je riječ o sekuritizacijama vrlo složenih ili riskantnih značajki. Za potrebe navedenog, sljedeće se značajke mogu smatrati vrlo složenima ili riskantnima:

(a) 

kreditno poboljšanje koje se može narušiti zbog razloga koji nisu gubitci portfelja;

(b) 

skupovi odnosnih izloženosti s visokim stupnjem unutarnje korelacije kao rezultat koncentriranih izloženosti prema pojedinim sektorima ili zemljopisnim područjima;

(c) 

transakcije u kojima je otplata sekuritizacijskih pozicija u velikoj mjeri ovisna o činiteljima rizika koji se ne odražavaju u vrijednosti KIRB; ili

(d) 

vrlo složeno raspoređivanje gubitaka među tranšama.

Članak 259.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom SEC-IRBA

1.  

U skladu s pristupom SEC-IRBA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije izračunane u skladu s člankom 248. s primjenjivim ponderom rizika koji se određuje kako slijedi, a ni u kojem slučaju ne može biti niži od 15 %:



RW = 1 250 %

ako je D ≤ KIRB

image

ako je A ≥ KIRB

image

ako je A < KIRB < D

pri čemu:

KIRB

označava kapitalni zahtjev skupa odnosnih izloženosti kako je definirano u članku 255.

D

označava točku razdvajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.

A

označava točku spajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.

image

pri čemu:

a

=

– (1/(p * KIRB))

u

=

D – KIRB

l

=

maks. (A – KIRB; 0)

pri čemu:

image

pri čemu:

N

označava efektivan broj izloženosti u skupu odnosnih izloženosti, a izračunava se u skladu sa stavkom 4.

LGD

označava izloženošću ponderiran prosječni gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skupu odnosnih izloženosti, a izračunava se u skladu sa stavkom 5.

MT

označava dospijeće tranše kako je određeno u skladu s člankom 257.

Parametri A, B, C, D i E određuju se u skladu sa sljedećom referentnom tablicom:



 

A

B

C

D

E

Koji nije prema stanovništvu

Nadređeni, granularni (N ≥ 25)

0

3,56

-1,85

0,55

0,07

Nadređeni, negranularni (N < 25)

0,11

2,61

-2,91

0,68

0,07

Nenadređeni, granularni (N ≥ 25)

0,16

2,87

-1,03

0,21

0,07

Nenadređeni, negranularni (N < 25)

0,22

2,35

-2,46

0,48

0,07

Koji je prema stanovništvu

Nadređeni

0

0

-7,48

0,71

0,24

Nenadređeni

0

0

-5,78

0,55

0,27

2.  
Ako odnosni IRB skup sadržava i izloženosti prema stanovništvu i izloženosti koje nisu prema stanovništvu, skup se dijeli na jedan podskup prema stanovništvu i jedan podskup koji nije prema stanovništvu te se za svaki od njih procjenjuje poseban p-parametar (i odgovarajući ulazni parametri N, KIRB i LGD). Potom se na temelju p-parametara svakog podskupa i nominalne količine izloženosti u svakom podskupu izračunava ponderirani prosječni p-parametar za transakciju.
3.  
Ako institucija primjenjuje pristup SEC-IRBA na mješoviti skup, p-parametar se izračunava na temelju odnosnih izloženosti na koje se isključivo primjenjuje pristup IRB. Za te se potrebe odnosne izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup ne uzimaju u obzir.
4.  

Efektivni broj izloženosti (N) izračunava se na sljedeći način:

image

pri čemu EADi označava vrijednost izloženosti povezanu s i-tom izloženošću u skupu.

Višestruke izloženosti prema istom dužniku konsolidiraju se i tretiraju kao jedna izloženost.

5.  

Izloženošću ponderirani prosječni LGD izračunava se na sljedeći način:

image

pri čemu LGDi označava prosječni LGD povezan sa svim izloženostima prema i-tom dužniku.

Ako se kreditnom i razrjeđivačkom rizikom otkupljenih potraživanja u sekuritizaciji upravlja na skupnoj osnovi, ulazni parametar LGD odgovara ponderiranom prosjeku LGD-a za kreditni rizik i stopostotnom LGD-u za razrjeđivački rizik. Ponderi su pojedinačni kapitalni zahtjevi pristupa IRB za kreditni rizik odnosno za razrjeđivački rizik. U tu se svrhu postojanje jedinstvene pričuve ili prekomjerne kolateralizacije kojom se mogu pokriti gubici koji proizlaze iz kreditnog ili razrjeđivačkog rizika može smatrati indikacijom da se tim rizicima upravlja na skupnoj osnovi.

6.  

Ako udio najveće odnosne izloženosti u skupu (C1) ne premašuje 3 %, institucije za izračun vrijednosti N i izloženošću ponderiranih prosječnih LGD-ova mogu primjenjivati sljedeću pojednostavnjenu metodu:

image

LGD = 0,50

pri čemu:

Cm

označava udio u skupu koji odgovara zbroju najvećih m izloženosti; i

m

određuje institucija.

Ako je dostupna samo vrijednost C1 i ako taj iznos nije veći od 0,03, institucija može odrediti da LGD bude 0,50, a N 1/C1.

7.  

Ako je pozicija osigurana mješovitim skupom i institucija može izračunati KIRB za iznose odnosne izloženosti od minimalno 95 % u skladu s člankom 258. stavkom 1. točkom (a), institucija izračunava kapitalni zahtjev za skup odnosnih izloženosti kao:

image

pri čemu:

d označava udjel iznosa izloženosti odnosnih izloženosti za koje institucija može izračunati KIRB s obzirom na iznos izloženosti svih odnosnih izloženosti.

8.  
Ako institucija ima sekuritizacijsku poziciju u obliku izvedenice za zaštitu od tržišnih rizika, uključujući kamatne ili valutne rizike, ona toj izvedenici može pripisati izvedeni ponder rizika ekvivalentan ponderu rizika referentne pozicije koji je izračunan u skladu s ovim člankom.

Za potrebe prvog podstavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu jednaka izvedenici ili, u nedostatku takve jednake pozicije, pozicija koja je izvedenici neposredno podređena.

Članak 260.

Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-IRBA

U skladu s pristupom SEC-IRBA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 259. uz sljedeće izmjene:

donja granica pondera rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije = 10 %

image

Članak 261.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom (SEC-SA)

1.  

U skladu s pristupom SEC-SA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za poziciju u sekuritizaciji izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije, izračunane u skladu s člankom 248., s primjenjivim ponderom rizika koji se određuje kako slijedi, i ni u kojem slučaju ne može biti niži od 15 %:



RW = 1 250 %

ako je D ≤ KA

image

ako je A ≥ KA

image

ako je A < KA < D

pri čemu:

D

označava točku razdvajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.;

A

označava točku spajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.;

KA

je parametar koji se izračunava u skladu sa stavkom 2.;

image

pri čemu:

a

=

– (1/(p · KA))

u

=

D – KA

l

=

maks. (A – KA; 0)

p

=

1 za sekuritizacijsku izloženost koja nije resekuritizacijska izloženost

2.  

Za potrebe stavka 1. KA se izračunava kako slijedi:

image

pri čemu:

KSA označava kapitalni zahtjev odnosnog skupa kako je definirano u članku 255.;

W jednak je omjeru:

(a) 

zbroja nominalnog iznosa odnosnih izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza, prema

(b) 

zbroju nominalnog iznosa svih odnosnih izloženosti.

U tu svrhu izloženost sa statusom neispunjavanja obveza znači odnosna izloženost za koju vrijedi nešto od navedenog: i. dospjela je prije 90 dana ili dulje; ii. podliježe postupku u slučaju stečaja ili nesolventnosti; iii. podliježe ovrsi ili sličnom postupku; ili iv. ima status neispunjavanja obveze u skladu sa sekuritizacijskom dokumentacijom.

Ako institucija nema informacije o statusu u pogledu dospjelih nenaplaćenih potraživanja za 5 % ili manje odnosnih izloženosti u skupu u smislu dospjelih nenaplaćenih potraživanja, ona može primjenjivati pristup SEC-SA uz sljedeću korekciju pri izračunavanju KA:

image

Ako institucija nema informacije o statusu u pogledu dospjelih nenaplaćenih potraživanja za više od 5 % odnosnih izloženosti u skupu, na poziciju u sekuritizaciji primjenjuje se ponder rizika od 1 250 %.

3.  
Ako institucija ima sekuritizacijsku poziciju u obliku izvedenice za zaštitu od tržišnih rizika, uključujući kamatne ili valutne rizike, ona toj izvedenici može pripisati izvedeni ponder rizika ekvivalentan ponderu rizika referentne pozicije koji je izračunan u skladu s ovim člankom.

Za potrebe ovog stavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu pari passu izvedenici ili, u nedostatku takve pari passu pozicije, pozicija koja je izvedenici neposredno podređena.

Članak 262.

Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-SA

U skladu s pristupom SEC-SA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 261. uz sljedeće izmjene:

donja granica pondera rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije = 10 %
p = 0,5

Članak 263.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom zasnovanim na eksternim rejting-sustavima (pristup SEC-ERBA)

1.  
U skladu s pristupom SEC-ERBA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije, izračunane u skladu s člankom 248., s primjenjivim ponderom rizika u skladu s ovim člankom.
2.  

Za izloženosti s kratkoročnim kreditnim procjenama ili ako se rejting temeljen na kratkoročnoj kreditnoj procjeni može izvesti u skladu sa stavkom 7., primjenjuju se sljedeći ponderi rizika:



Tablica 1.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

Svi drugi rejtinzi

Ponder rizika

15 %

50 %

100 %

1 250 %

3.  

Za izloženosti s dugoročnim kreditnim procjenama ili ako se rejting temeljen na dugoročnoj kreditnoj procjeni može izvesti u skladu sa stavkom 7. ovog članka, primjenjuju se ponderi rizika iz tablice 2., prema potrebi korigirani za dospijeće tranše (MT) u skladu s člankom 257. i stavkom 4. ovog članka te, u slučaju nenadređenih tranši, za gustoću tranše u skladu sa stavkom 5. ovog članka:



Tablica 2.

Stupanj kreditne kvalitete

Nadređena tranša

Nenadređena (rijetka) tranša

Dospijeće tranše (MT)

Dospijeće tranše (MT)

1 godina

5 godina

1 godina

5 godina

1

15 %

20 %

15 %

70 %

2

15 %

30 %

15 %

90 %

3

25 %

40 %

30 %

120 %

4

30 %

45 %

40 %

140 %

5

40 %

50 %

60 %

160 %

6

50 %

65 %

80 %

180 %

7

60 %

70 %

120 %

210 %

8

75 %

90 %

170 %

260 %

9

90 %

105 %

220 %

310 %

10

120 %

140 %

330 %

420 %

11

140 %

160 %

470 %

580 %

12

160 %

180 %

620 %

760 %

13

200 %

225 %

750 %

860 %

14

250 %

280 %

900 %

950 %

15

310 %

340 %

1 050 %

1 050 %

16

380 %

420 %

1 130 %

1 130 %

17

460 %

505 %

1 250 %

1 250 %

Svi ostali

1 250 %

1 250 %

1 250 %

1 250 %

4.  
Za određivanje pondera rizika za tranše s dospijećem između jedne i pet godina institucije primjenjuju linearnu interpolaciju među ponderima rizika koji se primjenjuju na dospijeće od jedne i pet godina u skladu s tablicom 2.
5.  

Kako bi uzele u obzir gustoću tranše institucije ponder rizika za nenadređene tranše izračunavaju kako slijedi:

image

pri čemu je:

T = gustoća tranše izračunana kao D – A

pri čemu:

D

označava točku razdvajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.

A

označava točku spajanja kako je određeno u skladu s člankom 256.

6.  
Ponderi rizika za nenadređene tranše koji proizlaze iz stavaka 3., 4. i 5. ne smiju biti niži od 15 %. Uz navedeno, tako izračunani ponderi rizika ne smiju biti niži od pondera rizika koji odgovara hipotetskoj nadređenoj tranši iste sekuritizacije s istom kreditnom procjenom i istim dospijećem.
7.  

Za potrebe primjene izvedenih rejtinga, institucije poziciji bez rejtinga pripisuju izvedeni rejting ekvivalentan kreditnoj procjeni referentne pozicije s rejtingom koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

referentna pozicija u svakom smislu ima jednak rang u odnosu na sekuritizacijsku poziciju bez rejtinga ili, u odsutnosti pozicije jednakog ranga, referentna pozicija neposredno je podređena poziciji bez rejtinga;

(b) 

referentna pozicija nema koristi od jamstava trećih strana niti drugih kreditnih poboljšanja koji nisu dostupni pozicijama bez rejtinga;

(c) 

dospijeće referentne pozicije jednako je dospijeću dotičnih pozicija bez rejtinga ili dulje od tog dospijeća;

(d) 

izvedeni rejtinzi redovito se ažuriraju kako bi odražavali sve eventualne promjene u kreditnoj procjeni referentne pozicije.

8.  
Ako institucija ima sekuritizacijsku poziciju u obliku izvedenice za zaštitu od tržišnog rizika, uključujući kamatne ili valutne rizike, ona toj izvedenici može pripisati izvedeni ponder rizika ekvivalentan ponderu rizika referentne pozicije koji je izračunan u skladu s ovim člankom.

Za potrebe prvog podstavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu jednaka izvedenici ili, u nedostatku takve jednake pozicije, pozicija koja je transakciji izvedenicama neposredno podređena.

Članak 264.

Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-ERBA

1.  
U skladu s pristupom SEC-ERBA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 263. uz izmjene utvrđene ovim člankom.
2.  

Za izloženosti s kratkoročnim kreditnim procjenama ili ako rejting temeljen na kratkoročnoj kreditnoj procjeni može biti izveden u skladu s člankom 263. stavkom 7., primjenjuju se sljedeći ponderi rizika:



Tablica 3.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

Svi drugi rejtinzi

Ponder rizika

10 %

30 %

60 %

1 250 %

3.  

Za izloženosti s dugoročnim kreditnim procjenama ili ako rejting temeljen na dugoročnoj kreditnoj procjeni može biti izveden u skladu s člankom 263. stavkom 7., ponderi rizika određuju se u skladu s tablicom 4. korigirani za dospijeće tranše (MT) u skladu s člankom 257. i člankom 263. stavkom 4. te, u slučaju nenadređenih tranši, za gustoću tranše u skladu s člankom 263. stavkom 5.:



Tablica 4.

Stupanj kreditne kvalitete

Nadređena tranša

Nenadređena (rijetka) tranša

Dospijeće tranše (MT)

Dospijeće tranše (MT)

1 godina

5 godina

1 godina

5 godina

1

10 %

10 %

15 %

40 %

2

10 %

15 %

15 %

55 %

3

15 %

20 %

15 %

70 %

4

15 %

25 %

25 %

80 %

5

20 %

30 %

35 %

95 %

6

30 %

40 %

60 %

135 %

7

35 %

40 %

95 %

170 %

8

45 %

55 %

150 %

225 %

9

55 %

65 %

180 %

255 %

10

70 %

85 %

270 %

345 %

11

120 %

135 %

405 %

500 %

12

135 %

155 %

535 %

655 %

13

170 %

195 %

645 %

740 %

14

225 %

250 %

810 %

855 %

15

280 %

305 %

945 %

945 %

16

340 %

380 %

1 015 %

1 015 %

17

415 %

455 %

1 250 %

1 250 %

Svi ostali

1 250 %

1 250 %

1 250 %

1 250 %

Članak 265.

Opseg i operativni zahtjevi za pristup interne procjene

1.  
Iznose izloženosti ponderirane rizikom za pozicije bez rejtinga u programima ABCP ili transakcijama ABCP institucije u okviru pristupa interne procjene mogu izračunavati u skladu s člankom 266. ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovog članka.

Kada je institucija u skladu sa stavkom 2. ovog članka dobila odobrenje primijeniti pristup interne procjene, a specifična pozicija u programu ABCP ili transakciji ABCP ulazi u područje primjene koje obuhvaća takvo odobrenje, institucija primjenjuje taj pristup da bi izračunala iznos izloženosti ponderiran rizikom za tu poziciju.

2.  

Nadležna tijela institucijama odobravaju primjenu pristupa interne procjene na jasno definirano područje primjene ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

sve pozicije u komercijalnom zapisu izdanom u programu ABCP jesu pozicije s rejtingom;

(b) 

interna procjena kreditne kvalitete pozicije odražava javno dostupnu metodologiju procjene jedne ili više vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) za potrebe dodjeljivanja rejtinga sekuritizacijskim pozicijama osiguranima odnosnim izloženostima koje su jednake vrste kao one koje se sekuritiziraju;

(c) 

komercijalni zapis izdan u programu ABCP uglavnom je izdan ulagateljima treće strane;

(d) 

proces interne procjene institucije mora biti barem jednako konzervativan kao javno dostupne procjene onih VIPKR-ova koji su dodijelili vanjski rejting komercijalnom zapisu izdanom u programu ABCP, posebno u pogledu čimbenika stresa i drugih relevantnih kvantitativnih elemenata;

(e) 

metodologija interne procjene institucije uzima u obzir sve relevantne javno dostupne metodologije dodjeljivanja rejtinga VIPKR-ova koji dodjeljuju rejting komercijalnom zapisu programa ABCP te primjenjuje razrede rejtinga koji odgovaraju kreditnim procjenama VIPKR-ova. Institucije u svoje interne evidencije uključuju obrazloženje u kojem opisuju način na koji su zahtjevi iz ove točke ispunjeni i to objašnjenje redovito ažuriraju;

(f) 

institucija primjenjuje metodologiju interne procjene za potrebe internog upravljanja rizicima, uključujući procese donošenja odluka, upravljanja informacijama i internog raspoređivanja kapitala;

(g) 

unutarnji ili vanjski revizori, VIPKR ili institucijine službe za internu provjeru kredita ili za upravljanje rizicima obavljaju redovite provjere procesa interne procjene i kvalitete internih procjena kreditne kvalitete izloženosti institucije prema programu ABCP ili transakciji ABCP;

(h) 

institucija prati uspješnost svojih internih rejtinga tijekom vremena da bi procijenila uspješnost svoje metodologije interne procjene i, prema potrebi, prilagođava tu metodologiju u slučaju da uspješnost izloženosti kontinuirano odstupa od one na koju upućuju interni rejtinzi;

(i) 

program ABCP uključuje standarde ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata te upravljanja obvezama u obliku smjernica za rukovoditelja programa barem o sljedećem:

i. 

kriteriji prihvatljivosti imovine, podložno točki (j);

ii. 

vrste i novčana vrijednost izloženosti koje proizlaze iz osiguranja likvidnosnih linija i kreditnih poboljšanja;

iii. 

distribucija gubitaka među sekuritizacijskim pozicijama u programu ABCP ili transakciji ABCP;

iv. 

pravna i ekonomska izdvojenost prenesene imovine od subjekta koji tu imovinu prodaje;

(j) 

kriterijima prihvatljivosti imovine u programu ABCP osigurava se najmanje sljedeće:

i. 

isključenje kupnje imovine koja dulje vrijeme ima status dospjele nenaplaćene ili status neispunjavanja obveza;

ii. 

ograničenje prevelike koncentracije na pojedinačnog dužnika ili zemljopisno područje; i

iii. 

ograničenje roka dospijeća imovine koja se kupuje;

(k) 

provodi se analiza kreditnog rizika prodavatelja imovine i njegov poslovni profil, uključujući barem procjenu prodavateljevih:

i. 

prošle i očekivane buduće financijske uspješnosti;

ii. 

trenutačne tržišne pozicije i očekivane buduće konkurentnosti;

iii. 

financijske poluge, novčanog toka, pokrića kamata i rejtinga duga; i

iv. 

standarda pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata uz obvezu otkupa, sposobnosti servisiranja i procesâ naplate;

(l) 

program ABCP uključuje politike i procese naplate koji uzimaju u obzir operativnu sposobnost i kreditnu kvalitetu servisera te raspolaže elementima za ublažavanje rizika povezanih s uspješnošću prodavatelja i servisera. Za potrebe ove točke, rizici povezani s uspješnošću mogu se ublažiti s pomoću pokretača temeljenih na trenutačnoj kreditnoj kvaliteti prodavatelja ili servisera kako bi se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza spriječilo miješanje prodavateljevih i opslužiteljevih sredstava;

(m) 

pri ukupnoj procjeni gubitka na skupu imovine koji se može kupiti u okviru programa ABCP uzimaju se u obzir svi potencijalni izvori rizika, kao što su kreditni i razrjeđivački rizik;

(n) 

ako je opseg kreditnog poboljšanja koji pruža prodavatelj određen samo prema gubicima na osnovi kredita i ako je razrjeđivački rizik za taj skup imovine znatan, program ABCP sadržava zasebnu rezervu za razrjeđivački rizik;

(o) 

pri određivanju potrebne razine poboljšanja u programu ABCP u obzir se uzimaju višegodišnje povijesne informacije, uključujući gubitke, dospjela nenaplaćena potraživanja, umanjenja realne vrijednosti potraživanja nastala zbog razrjeđivačkog rizika i koeficijent obrtaja potraživanja;

(p) 

u slučaju kupnje izloženosti program ABCP uključuje elemente koji služe ublažavanju potencijalnog pogoršanja kreditne kvalitete odnosnog portfelja. Ti elementi mogu uključivati pokretače likvidacije karakteristične za skup izloženosti;

(q) 

institucija procjenjuje obilježja odnosnog skupa imovine, kao što je npr. njegova ponderirana prosječna kreditna ocjena, i identificira sve koncentracije na pojedinačnog dužnika ili zemljopisno područje te granularnost skupa imovine.

3.  
Ako reviziju iz stavka 2. točke (g) provode institucijine službe za unutarnju reviziju, provjeru kredita ili upravljanje rizicima, te službe moraju biti neovisne od unutarnjih službi institucije koje su u okviru programa ABCP zadužene za odnose s poduzećima i klijentima.
4.  

Institucije kojima je izdano odobrenje za primjenu pristupa interne procjene ne smiju ponovno primjenjivati druge metode na pozicije obuhvaćene područjem primjene pristupa interne procjene, osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) 

institucija je po mišljenju nadležnog tijela dokazala da za to ima opravdane razloge;

(b) 

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

Članak 266.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom interne procjene

1.  
U skladu s pristupom interne procjene institucija, na temelju svoje interne procjene, poziciji bez rejtinga u okviru programa ABCP ili transakcije ABCP pripisuje jedan od razreda rejtinga utvrđenih u članku 265. stavku 2. točki (e). Poziciji se dodjeljuje izvedeni rejting koji je jednak kreditnim procjenama koje odgovaraju tom razredu rejtinga u skladu s člankom 265. stavkom 2. točkom (e).
2.  
Rejting izveden u skladu sa stavkom 1. u trenutku svog prvog dodjeljivanja najmanje je na razini investicijskog rejtinga ili na boljoj razini te ga VIPKR za potrebe izračunavanja iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom smatra prihvatljivom kreditnom procjenom u skladu s člankom 263. ili člankom 264., ovisno o tome koji se primjenjuje.



Pododjeljak 4.

Gornje granice za sekuritizacijske pozicije

Članak 267.

Maksimalni ponder rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije: pristup odnosnih izloženosti

1.  
Institucija koja u svakom trenutku poznaje sastav odnosnih izloženosti može nadređenoj sekuritizacijskoj poziciji pripisati maksimalni ponder rizika jednak izloženošću ponderiranom prosječnom ponderu rizika koji bi se primjenjivao na odnosne izloženosti da one nisu bile sekuritizirane.
2.  
U slučaju skupova odnosnih izloženosti, ako institucija primjenjuje isključivo standardizirani pristup ili pristup IRB, maksimalni ponder rizika nadređene sekuritizacijske pozicije jednak je izloženošću ponderiranom prosječnom ponderu rizika koji bi se primjenjivao na odnosne izloženosti, u skladu s poglavljem 2. ili poglavljem 3., kakve bi bile da te izloženosti nisu bile sekuritizirane.

U slučaju mješovitih skupova maksimalni ponder rizika izračunava se na sljedeći način:

(a) 

ako institucija primjenjuje pristup SEC-IRBA, dijelu odnosnog skupa na koji se primjenjuje standardizirani pristup pripisuje se odgovarajući ponder rizika standardiziranog pristupa, dok se dijelu odnosnog skupa na koji se primjenjuje pristup IRB pripisuje odgovarajući ponder rizika pristupa IRB;

(b) 

ako institucija primjenjuje pristup SEC-SA ili pristup SEC-ERBA, maksimalni ponder rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije jednak je ponderiranom prosječnom ponderu rizika odnosnih izloženosti karakterističnom za standardizirani pristup.

3.  

Za potrebe ovog članka, ponder rizika koji bi se primjenjivao u skladu s pristupom IRB, na temelju poglavlja 3., jednak je omjeru:

(a) 

očekivanih gubitaka pomnoženih s 12,5 prema

(b) 

vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti.

4.  
Ako je maksimalni ponder rizika izračunan u skladu sa stavkom 1. manji od donjih granica pondera rizika iz članaka od 259. do 264., ovisno o tome koji se primjenjuje, umjesto njih se primjenjuje taj ponder rizika.

Članak 268.

Maksimalni kapitalni zahtjevi

1.  
Institucija inicijator, institucija sponzor ili druga institucija koja primjenjuje pristup SEC-IRBA ili institucija inicijator ili institucija sponzor koja primjenjuje pristup SEC-SA ili pristup SEC-ERBA može na sekuritizacijsku poziciju koju drži primjenjivati maksimalni kapitalni zahtjev jednak kapitalnim zahtjevima koji bi se dobili izračunom u skladu s poglavljem 2. ili 3. za odnosne izloženosti kakve bi bile da nisu bile sekuritizirane. Za potrebe ovog članka, kapitalni zahtjev pristupa IRB uključuje iznos očekivanih gubitaka povezanih s tim izloženostima, izračunan u skladu s poglavljem 3., i iznos neočekivanih gubitaka.
2.  
U slučaju mješovitih skupova, maksimalni kapitalni zahtjev određuje se tako da se izračuna izloženošću ponderirani prosječni iznos kapitalnih zahtjeva za dio odnosnih izloženosti na koji se primjenjuje pristup IRB i za dio na koji se primjenjuje standardizirani pristup u skladu sa stavkom 1.
3.  

Maksimalni kapitalni zahtjev rezultat je umnoška iznosa izračunanog u skladu sa stavkom 1. ili 2. i najvećeg udjela kamata koje institucija ima u relevantnim tranšama (V)., izraženog kao postotak i izračunanog na sljedeći način:

(a) 

za instituciju koja ima jednu ili više sekuritizacijskih pozicija u jednoj tranši, V je jednak omjeru nominalnog iznosa sekuritizacijskih pozicija koje institucija drži u toj tranši i nominalnog iznosa tranše;

(b) 

za instituciju koja ima sekuritizacijske pozicije u različitim tranšama, V je jednak maksimalnom udjelu kamata u svim tranšama. Za potrebe toga, udjel kamata za svaku od različitih tranši izračunava se kako je navedeno u točki (a).

4.  
Pri izračunavanju maksimalnog kapitalnog zahtjeva za sekuritizacijsku poziciju u skladu s ovim člankom, cijeli iznos eventualnog dobitka od prodaje i samo kamatnih stripova za poboljšanje kredita iz sekuritizacijske transakcije oduzima se od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).



Pododjeljak 5.

Ostale odredbe

Članak 269.

Resekuritizacije

1.  

Na poziciju u resekuritizaciji institucije primjenjuju pristup SEC-SA u skladu s člankom 261. uz sljedeće izmjene:

(a) 

W = 0 za sve izloženosti prema sekuritizacijskoj tranši unutar skupa odnosnih izloženosti;

(b) 

p = 1,5;

(c) 

dobiveni ponder rizika podliježe donjoj granici pondera rizika od 100 %.

2.  
KSA za odnosne sekuritizirane izloženosti izračunava se u skladu s pododjeljkom 2.
3.  
Maksimalni kapitalni zahtjevi iz pododjeljka 4. ne primjenjuju se na resekuritizacijske pozicije.
4.  
Ako se skup odnosnih izloženosti sastoji od mješavine sekuritizacijskih tranši i drugih vrsta imovine, parametar KA određuje se kao nominalnom izloženošću ponderirani prosječni KA koji se izračunava zasebno za svaku podskupinu izloženosti.

▼M12

Članak 269.a

Tretman sekuritizacija neprihodujućih izloženosti

1.  

Za potrebe ovog članka:

(a) 

„sekuritizacija neprihodujućih izloženosti” znači sekuritizacija neprihodujućih izloženosti kako je definirana u članku 2. točki 25. Uredbe (EU) 2017/2402;

(b) 

„kvalificirana tradicionalna sekuritizacija neprihodujućih izloženosti” znači tradicionalna sekuritizacija neprihodujućih izloženosti u kojoj nepovratni diskont kupovne cijene iznosi najmanje 50 % preostalog iznosa odnosnih izloženosti u trenutku njihova prijenosa na SSPN.

2.  
Ponder rizika za poziciju u sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti izračunava se u skladu s člankom 254. ili 267. Na ponder rizika primjenjuje se donja granica od 100 %, osim ako se primjenjuje članak 263.
3.  
Odstupajući od stavka 2. ovog članka, institucije dodjeljuju ponder rizika od 100 % nadređenoj sekuritizacijskoj poziciji u kvalificiranoj tradicionalnoj sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti, osim ako se primjenjuje članak 263.
4.  
Institucije koje primjenjuju IRB pristup na sve izloženosti u skupu odnosnih izloženosti u skladu s poglavljem 3. i kojima nije dopuštena primjena vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora za takve izloženosti ne smiju primjenjivati pristup SEC-IRBA za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za poziciju u sekuritizaciji neprihodujuće izloženosti te ne primjenjuju ni stavak 5. ni stavak 6..
5.  
Za potrebe članka 268. stavka 1. očekivani gubici povezani s izloženostima koje su osnova za kvalificiranu tradicionalnu sekuritizaciju neprihodujućih izloženosti uključuju se po odbitku nepovratnog diskonta kupovne cijene te, prema potrebi, dodatnih posebnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

Institucije provode izračun u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

CRmax

=

maksimalni kapitalni zahtjev u slučaju kvalificirane tradicionalne sekuritizacije neprihodujućih izloženosti;

RWEAIRB

=

zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup;

ELIRB

=

zbroj iznosa očekivanih gubitaka odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup;

NRPPD

=

nepovratni diskont kupovne cijene;

EVIRB

=

zbroj vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup;

EVPool

=

zbroj vrijednosti izloženosti svih odnosnih izloženosti u skupu;

SCRAIRB

=

za institucije inicijatore, specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koje je institucija izvršila u pogledu odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup samo ako i u mjeri u kojoj ti ispravci vrijednosti premašuju NRPPD; za institucije ulagatelje iznos je nula;

RWEASA

=

zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup.

6.  
Odstupajući od stavka 3. ovog članka, ako je prosječni ponder rizika ponderiran visinom izloženosti izračunan u skladu s pristupom odnosnih izloženosti iz članka 267. niži od 100 %, institucije mogu primijeniti niži ponder rizika, uz primjenu donje granice pondera rizika od 50 %.

Za potrebe prvog podstavka, institucije inicijatori koje primjenjuju pristup SEC-IRBA na poziciju i kojima je dopušteno upotrebljavati vlastite procjene LGD-a i konverzijske faktore za sve odnosne izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup u skladu s poglavljem 3., odbijaju nepovratni diskont kupovne cijene i, prema potrebi, sve dodatne specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik od očekivanih gubitaka i vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti povezanih s nadređenom pozicijom u kvalificirajućoj tradicionalnoj sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

RWmax

=

ponder rizika, prije primjene donje granice, koji se primjenjuje na nadređenu poziciju u kvalificiranoj tradicionalnoj sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti ako se primjenjuje pristup odnosnih izloženosti;

RWEAIRB

=

zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup;

RWEASA

=

zbroj iznosa izloženosti ponderiranih rizikom odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup;

ELIRB

=

zbroj iznosa očekivanih gubitaka odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup;

NRPPD

=

nepovratni diskont kupovne cijene;

EVIRB

=

zbroj vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup;

EVpool

=

zbroj vrijednosti izloženosti svih odnosnih izloženosti u skupu;

EVSA

=

zbroj vrijednosti izloženosti odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup;

SCRAIRB

=

specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koje je institucija inicijator izvršila u pogledu odnosnih izloženosti na koje se primjenjuje IRB pristup samo ako i u mjeri u kojoj ti ispravci vrijednosti premašuju NRPPD.

7.  

Za potrebe ovog članka, nepovratni diskont kupovne cijene izračunava se tako da se iznos iz točke (b) odbije od iznosa iz točke (a):

(a) 

preostali iznos odnosnih izloženosti sekuritizacije neprihodujućih izloženosti u trenutku prijenosa tih izloženosti na SSPN;

(b) 

zbroj sljedećeg:

i. 

početne prodajne cijene tranši ili, ako je primjenjivo, dijelova tranši sekuritizacije neprihodujućih izloženosti prodanih trećim ulagačima; i

ii. 

preostali iznos tranši u trenutku kada su odnosne izloženosti prenesene na SSPN ili, ako je primjenjivo, dijelova tranši te sekuritizacije koje drži inicijator.

Za potrebe stavaka 5. i 6. tijekom trajanja transakcije izračun nepovratnog diskonta kupovne cijene usklađuje se naniže uzimajući u obzir ostvarene gubitke. Svako smanjenje preostalog iznosa odnosnih izloženosti koje proizlazi iz ostvarenih gubitaka smanjuje nepovratni diskont kupovne cijene, podložno donjoj granici koja iznosi nulu.

Ako je diskont strukturiran tako da se može u cijelosti ili djelomično vratiti inicijatoru, takav se diskont ne smatra nepovratnim diskontom kupovne cijene za potrebe ovog članka.

▼M12

Članak 270.

Nadređene pozicije u STS bilančnim sekuritizacijama

1.  

Institucija inicijator može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom za sekuritizacijsku poziciju u STS bilančnoj sekuritizaciji iz članka 26.a stavka 1. Uredbe (EU) 2017/2402 u skladu s člankom 260., 262. ili 264. ove Uredbe, ovisno o slučaju, ako ta pozicija ispunjava oba sljedeća uvjeta:

(a) 

sekuritizacija ispunjava zahtjeve iz članka 243. stavka 2;

(b) 

pozicija se može smatrati nadređenom sekuritizacijskom pozicijom.

2.  

EBA prati primjenu stavka 1., posebno u pogledu:

(a) 

tržišne vrijednosti i tržišnog udjela STS bilančnih sekuritizacija na koje institucija inicijator primjenjuje stavak 1., za različite kategorije imovine;

(b) 

opažene alokacije gubitaka nadređenoj tranši i drugim tranšama STS bilančnih sekuritizacija, ako institucija inicijator primjenjuje stavak 1. u odnosu na nadređene pozicije koje se drže u takvim sekuritizacijama;

(c) 

učinka primjene stavka 1. na financijsku polugu institucija;

(d) 

učinka primjene STS bilančnih sekuritizacija u pogledu kojih institucija inicijator primjenjuje stavak 1. na izdavanje instrumenata kapitala od strane relevantnih institucija inicijatora.

3.  
EBA Komisiji dostavlja izvješće o svojim zaključcima do 10. travnja 2023.
4.  
Do 10. listopada 2023. Komisija na temelju izvješća iz stavka 3. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ovog članka, s posebnim naglaskom na rizik od prekomjerne financijske poluge koji proizlazi iz primjene STS bilančnih sekuritizacija koje ispunjavaju uvjete za tretman u skladu sa stavkom 1., i na potencijalne zamjene izdavanja instrumenata kapitala od strane institucija inicijatora kroz tu primjenu. Tom se izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

▼M5

Članak 270.a

Dodatni ponder rizika

1.  
Ako institucija zbog svojeg nemara ili propusta u bilo kojem materijalnom pogledu ne ispunjava zahtjeve iz poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 , nadležna tijela određuju razmjerni dodatni ponder rizika od najmanje 250 % pondera rizika, uz gornju granicu od 1 250 %, koji se primjenjuje na relevantne sekuritizacijske pozicije na način određen u članku 247. stavku 6. odnosno članku 337. stavku 3. ove Uredbe. Dodatni ponder rizika postupno se povisuje sa svakim sljedećim kršenjem odredaba o dubinskoj analizi i upravljanju rizikom. Nadležna tijela uzimaju u obzir izuzeća za određene sekuritizacije iz članka 6. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/2402 smanjivanjem pondera rizika koji bi inače propisivala u skladu s ovim člankom za sekuritizaciju na koju se primjenjuje članak 6. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/2402.
2.  
EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za olakšavanje konvergencije nadzornih praksi u vezi s provedbom stavka 1., uključujući mjere koje je potrebno donijeti u slučaju kršenja obveza dubinske analize i upravljanja rizikom. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



Odjeljak 4.

Vanjske kreditne procjene

Članak 270.b

Korištenje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Institucije se mogu koristiti kreditnim procjenama za određivanje pondera rizika sekuritizacijske pozicije u skladu s ovim poglavljem samo ako je kreditnu procjenu dodijelio ili potvrdio VIPKR u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.

Članak 270.c

Zahtjevi koje moraju ispuniti kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Za potrebe izračuna iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s odjeljkom 3. institucije se koriste kreditnom procjenom VIPKR-a samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

ne postoji nikakva neusklađenost između vrsta plaćanja koje su uzete u obzir u kreditnoj procjeni i vrsta plaćanja na koja kreditna institucija ima pravo na temelju ugovora iz kojeg proizlazi ta sekuritizacijska pozicija;

(b) 

VIPKR objavljuje kreditne procjene i informacije o analizi gubitaka i novčanih tokova, osjetljivosti rejtinga na promjene u pretpostavkama na kojima se temelje rejtinzi, uključujući uspješnost odnosnih izloženosti, te o postupcima, metodologijama, pretpostavkama i ključnim elementima na kojima se zasnivaju procjene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009. Za potrebe ove točke, informacije se smatraju javno dostupnima ako su objavljene u dostupnom formatu. Informacije koje su dostupne samo ograničenom broju subjekata ne smatraju se javno dostupnima;

(c) 

kreditne procjene uključene su u tranzicijsku matricu VIPKR-a;

(d) 

kreditne procjene ne temelje se ni u cijelosti ni djelomično na nematerijalnoj potpori koju pruža sama institucija. Ako se pozicija u cijelosti ili djelomično temelji na nematerijalnoj potpori, za potrebe izračunavanja iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom za tu poziciju, institucija je u skladu s odjeljkom 3. tretira kao poziciju bez rejtinga;

(e) 

VIPKR se obvezao objaviti objašnjenja o tome kako uspješnost odnosnih izloženosti utječe na tu kreditnu procjenu.

Članak 270.d

Upotreba kreditnih procjena

1.  
Institucija može odlučiti da odabere jednu ili više vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, čije se kreditne procjene upotrebljavaju za izračun iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s ovim poglavljem („,odabrani VIPKR”).
2.  

Institucija se koristi kreditnim procjenama svojih sekuritizacijskih pozicija na dosljedan i neselektivan način te, za potrebe toga, mora poštovati sljedeće zahtjeve:

(a) 

institucija se ne smije unutar iste sekuritizacije koristiti kreditnim procjenama jednog VIPKR-a za svoje pozicije u pojedinim tranšama, a kreditnim procjenama drugog VIPKR-a za svoje pozicije u ostalim tranšama, neovisno o tome postoji li kreditna procjena prvog VIPKR-a za ostale tranše;

(b) 

ako postoje dvije kreditne procjene odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika za istu poziciju, institucija se koristi nepovoljnijom kreditnom procjenom;

(c) 

ako za istu poziciju postoje tri ili više kreditnih procjena odabranih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, institucija se koristi dvjema najpovoljnijim kreditnim procjenama. Ako se dvije najpovoljnije procjene razlikuju, institucija se koristi onom nepovoljnijom;

(d) 

institucija ne smije aktivno tražiti povlačenje nepovoljnijih rejtinga.

3.  
Ako odnosne izloženosti sekuritizacije uživaju punu ili djelomičnu prihvatljivu kreditnu zaštitu u skladu s poglavljem 4. te ako je učinak te zaštite uzet u obzir u kreditnoj procjeni sekuritizacijske pozicije od strane odabranog VIPKR-a, institucija primjenjuje ponder rizika povezan s tom kreditnom procjenom. Ako kreditna zaštita iz ovog stavka nije prihvatljiva u skladu s poglavljem 4., ona se ne priznaje, a sekuritizacijska pozicija se tretira kao pozicija bez rejtinga.
4.  
Ako sekuritizacijska pozicija uživa prihvatljivu kreditnu zaštitu u skladu s poglavljem 4. te ako je učinak te zaštite uzet u obzir u njezinoj kreditnoj procjeni od strane odabranog VIPKR-a, institucija sekuritizacijsku poziciju tretira kao da je bez rejtinga i izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 4.

Članak 270.e

Raspoređivanje sekuritizacija

EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se objektivno i dosljedno rasporedili stupnjevi kreditne kvalitete iz ovog poglavlja povezani s relevantnim kreditnim procjenama svih VIPKR-ova. Za potrebe ovog članka, EBA osobito:

(a) 

pravi razliku između relativnih stupnjeva rizika izraženih svakom procjenom;

(b) 

razmatra kvantitativne čimbenike kao što su stope statusa neispunjavanja obveza ili stope gubitka te povijesna uspješnost kreditnih procjena svakog VIPKR-a za različite kategorije imovine;

(c) 

razmatra kvalitativne čimbenike kao što su obujam transakcija koje je procijenio VIPKR, njegova metodologija i značenje njegovih kreditnih procjena, posebno uzimaju li te procjene u obzir očekivani gubitak ili prvi gubitak u eurima te pravodobno plaćanje kamata ili konačno plaćanje kamata;

(d) 

nastoji osigurati da sekuritizacijske pozicije na koje se primjenjuje isti ponder rizika na temelju kreditnih procjena VIPKR-ova podliježu jednakim stupnjevima kreditnog rizika.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B



POGLAVLJE 6.

Kreditni rizik druge ugovorne strane



Odjeljak 1.

Definicije

Članak 271.

Određivanje vrijednost izloženosti

1.  
Institucija određuje vrijednost izloženosti izvedenih instrumenata navedenih u Prilogu II. u skladu s ovim poglavljem.
2.  
Institucija može odrediti vrijednost izloženosti repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita u skladu s ovim poglavljem, umjesto u skladu s poglavljem 4.

Članak 272.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja i glave VI. ovog dijela, primjenjuju se sljedeće definicije:

Opći pojmovi
(1) 

„kreditni rizik druge ugovorne strane” ili „CCR” znači rizik da bi druga ugovorna strana u transakciji mogla doći u status neispunjavanja obveza prije konačne namire novčanih tokova transakcije;

Vrste transakcija
(2) 

„transakcija s dugim rokom namire” znači transakcija u kojoj se jedna ugovorna strana obvezuje isporučiti vrijednosni papir, robu ili stranu valutu u zamjenu za novčana sredstva, druge financijske instrumente ili robu, ili obratno, na datum namire ili isporuke koji je određen u ugovoru, a kasniji je od tržišnog standarda za tu određenu vrstu transakcije, ili pet radnih dana nakon datuma ugovaranja transakcije, ovisno o tome koji je datum raniji;

(3) 

„maržni krediti” znači transakcije u kojima institucija odobrava kredit za kupnju, prodaju, držanje vrijednosnih papira ili trgovanje njima. Maržni krediti ne uključuju druge vrste kredita osigurane kolateralom u obliku vrijednosnih papira;

Skup za netiranje, skup za zaštitu i pojmovi povezani s njima
(4) 

„skup za netiranje” znači grupa transakcija između institucije i iste druge ugovorne strane koja je predmet pravno provedivog dvostranog sporazuma o netiranju koji se priznaje u skladu s odjeljkom 7. i poglavljem 4.;

Svaka transakcija koja nije predmet pravno provedivog dvostranog sporazuma o netiranju koji se priznaje u skladu s odjeljkom 7. tretira se kao zaseban skup za netiranje za potrebe ovog poglavlja;

U skladu s internim modelom iz odjeljka 6., svi skupovi za netiranje s istom drugom ugovornom stranom mogu se tretirati kao jedan skup za netiranje ako se negativnim simuliranim tržišnim vrijednostima pojedinih skupova za netiranje dodjeli vrijednost 0 pri procjeni očekivane izloženosti (dalje u tekstu „EE”);

(5) 

„rizična pozicija” znači iznos dodijeljen pojedinoj transakciji u skladu sa standardiziranom metodom iz odjeljka 5. po unaprijed određenom algoritmu;

▼M8

(6) 

„skup za zaštitu” znači grupa transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je dopušten potpun ili djelomičan prijeboj radi određivanja potencijalne buduće izloženosti na temelju metoda navedenih u odjeljku 3. ili 4. ovog poglavlja;

▼B

(7) 

„ugovor o marži” znači ugovor ili odredbe ugovora prema kojima je jedna ugovorna strana obvezna dostaviti kolateral drugoj ugovornoj strani kada izloženost druge ugovorne strane prema toj ugovornoj strani prijeđe određenu razinu;

▼M8

(7a) 

„jednosmjerni ugovor o iznosu nadoknade” znači ugovor o iznosu nadoknade na temelju kojeg institucija mora dati varijacijski iznos nadoknade drugoj ugovornoj strani, ali nema pravo primiti varijacijski iznos nadoknade od te druge ugovorne strane ili obrnuto;

▼B

(8) 

„prag marže” znači najveći iznos izloženosti prema jednoj ugovornoj strani do kojeg druga ugovorna strana nema pravo zatražiti kolateral;

(9) 

„razdoblje marže za rizik” znači razdoblje od posljednje razmjene kolaterala koji pokriva skup za netiranje transakcija s drugom ugovornom stranom sa statusom neispunjavanja obveza do trenutka kad su transakcije zaključene i kad je ponovno uspostavljena zaštita tržišnog rizika koji iz toga proizlazi;

(10) 

„efektivno dospijeće” za skup za netiranje s dospijećem dužim od godine dana prema metodi internog modela znači omjer između zbroja očekivanih izloženosti za razdoblje trajanja transakcija u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom prinosa, i zbroja očekivanih izloženosti tijekom jedne godine u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom;

To efektivno dospijeće može se prilagoditi tako da odražava rizik obnavljanja zamjenom očekivane izloženosti efektivnom očekivanom izloženosti za razdoblja procjene kraća od godinu dana;

(11) 

„netiranje između različitih kategorija proizvoda” znači uključivanje transakcija s različitim kategorijama proizvoda u isti skup za netiranje u skladu s pravilima za netiranje između različitih kategorija proizvoda navedenih u ovom poglavlju;

▼M8

(12) 

„sadašnja tržišna vrijednost” ili „CMV” znači neto tržišna vrijednost svih transakcija unutar skupa za netiranje prije smanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje pri čemu se pri izračunu CMV-a provodi prijeboj pozitivnih i negativnih tržišne vrijednosti;

▼M8

(12a) 

„iznos neto neovisnog kolaterala” ili „NICA” znači zbroj vrijednosti neto kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje osim varijacijskog iznosa nadoknade;

▼B

Distribucije
(13) 

„distribucija tržišnih vrijednosti” znači procjena distribucije vjerojatnosti neto tržišnih vrijednosti transakcija u skupu za netiranje za neki datum u budućnosti (razdoblje procjene) koja se temelji na ostvarenim tržišnim vrijednostima navedenih transakcija na datum procjene;

(14) 

„distribucija izloženosti” znači procjena distribucije vjerojatnosti tržišnih vrijednosti tako da se za predviđene negativne neto tržišne vrijednosti uzima vrijednost jednaka nuli;

(15) 

„distribucija neutralna s obzirom na rizik” znači distribucija tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom pretpostavljenih vrijednosti tržišnih čimbenika, primjerice pretpostavljenih volatilnosti;

(16) 

„stvarna distribucija” znači distribucija tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom povijesnih ili realiziranih vrijednosti, primjerice volatilnosti izračunate na temelju povijesnih promjena cijena ili stopa;

Mjere i prilagodbe izloženosti
(17) 

„sadašnja izloženost” znači veći iznos između nule i tržišne vrijednosti transakcije ili portfelja transakcija u skupu za netiranje s drugom ugovornom stranom koji bi predstavljao gubitak u slučaju da druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, pod pretpostavkom da se u slučaju insolventnosti ili likvidacije vrijednost tih transakcija ne može namiriti;

(18) 

„vršna izloženost” znači visoki percentil distribucije izloženosti na određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća;

(19) 

„očekivana izloženost” (dalje u tekstu „EE”) znači prosjek distribucije izloženosti na određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća;

(20) 

„efektivna očekivana izloženost na određeni datum” (dalje u tekstu „efektivni EE”) znači najveća očekivana izloženost na taj datum ili bilo koji prethodni datum. Alternativno, može se definirati za određeni datum kao očekivana izloženost na taj datum ili efektivna očekivana izloženost na bilo koji prethodni datum, ovisno o tome što je veće;

(21) 

„očekivana pozitivna izloženost” (dalje u tekstu „EPE”) znači ponderirani prosjek očekivanih izloženosti u određenom razdoblju, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u cijelom tom razdoblju;

Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva, institucije se koriste prosjekom tijekom prve godine ili, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, tijekom razdoblja dok ne dospije ugovor s najdužim dospijećem u skupu za netiranje.

(22) 

„efektivna očekivana pozitivna izloženost” (dalje u tekstu „efektivni EPE”) znači ponderirani prosjek efektivnih očekivanih izloženosti tijekom prve godine skupa za netiranje ili, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, tijekom razdoblja do dospijeća ugovora u skupu za netiranje s najdužim dospijećem, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u cijelom vremenskom intervalu;

Rizici povezani s kreditnim rizikom druge ugovorne strane
(23) 

„rizik obnavljanja” znači iznos za koji je vrijednost EPE-a podcijenjena, uz pretpostavku da će se buduće transakcije s drugom ugovornom stranom kontinuirano obavljati;

Dodatna izloženost koja proizlazi iz takvih budućih transakcija nije uključena u izračun EPE-a;

(24) 

„druga ugovorna strana” za potrebe odjeljka 7. znači bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa sporazum o netiranju i koja ima poslovnu sposobnost za sklapanje tog ugovora;

(25) 

„sporazum o netiranju između različitih kategorija proizvoda” znači dvostrani ugovor između institucije i druge ugovorne strane iz kojeg proizlazi jedna pravna obveza (utemeljena na netiranju obuhvaćenih transakcija) koja obuhvaća sve uključene dvostrane standardizirane sporazume i transakcije koje se odnose na različite kategorije proizvoda uključene u ugovor;

Za potrebe ove definicije „različite kategorije proizvoda” znači:

(a) 

repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(b) 

maržni krediti;

(c) 

ugovori navedeni u Prilogu II.;

(26) 

„novčana strana transakcije” znači plaćanje koje je dogovoreno u transakciji OTC izvedenicom s linearnim profilom rizičnosti kojom je propisana razmjena financijskog instrumenta za plaćanje.

U slučaju transakcija kojima je propisano plaćanje za plaćanje, te dvije novčane strane transakcije sastoje se od ugovorenih bruto plaćanja, zajedno sa zamišljenim iznosom transakcije.



Odjeljak 2.

Metode za izračun iznosa izloženosti

Članak 273.

Metode za izračun vrijednosti izloženosti

▼M8

1.  
Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti za ugovore navedene u Prilogu II. na temelju jedne od metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. u skladu s ovim člankom.

Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 4. Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5.

Institucije se mogu unutar grupe na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. Jedna institucija ne smije se na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6.

▼B

2.  

Uz odobrenje nadležnih tijela u skladu s člankom 283. stavcima 1. i 2., primjenom metode internog modela navedene u odjeljku 6. institucija može odrediti vrijednost izloženosti za sljedeće stavke:

(a) 

ugovore navedene u Prilogu II.;

(b) 

repo transakcije;

(c) 

transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(d) 

maržne kredite;

(e) 

transakcije s dugim rokom namire.

3.  

Ako institucija kupi zaštitu kreditnom izvedenicom od izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane, može izračunavati kapitalni zahtjev za zaštićenu izloženost u skladu s jednim od sljedećega:

(a) 

člancima od 233. do 236.;

(b) 

u skladu s člankom 153. stavkom 3. ili člankom 183., ako je izdano odobrenje u skladu s člankom 143.

Vrijednost izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane za te kreditne izvedenice jest nula, osim ako institucija primjenjuje pristup ii. iz članka 299. stavka 2. točke (h) podtočke ii.

4.  
Iznimno od stavka 3., institucija može odlučiti da dosljedno uključuje u izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane sve kreditne izvedenice koje nisu uključene u knjigu trgovanja i koje su kupljene kao zaštita od izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane, ako se kreditna zaštita priznaje u skladu s ovom Uredbom.
5.  
Ako institucija prodaje ugovore o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i ako ih tretira kao kreditnu zaštitu koju pruža te ako se za te ugovore izračunava kapitalni zahtjev za kreditni rizik odnosnog instrumenta za cijeli zamišljeni iznos, njihova vrijednost izloženosti za potrebe kreditnog rizika druge ugovorne strane u knjizi pozicija kojima se ne trguje jednaka je nuli.

▼M8

6.  
Prema metodama navedenima u odjeljcima od 3. do 6., vrijednost izloženosti prema određenoj drugoj ugovornoj strani jednaka je zbroju vrijednosti izloženosti izračunanih po svakom skupu za netiranje za tu drugu ugovornu stranu.

Odstupajući od prvog podstavka, ako se jedan ugovor o iznosu nadoknade primjenjuje na više skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i institucija primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka od 3. do 6. za izračun vrijednosti izloženosti tih skupova za netiranje, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s relevantnim odjeljkom.

Za određenu drugu ugovornu stranu vrijednost izloženosti za određeni skup za netiranje OTC izvedenih instrumenata navedenih u Prilogu II. izračunana u skladu s ovim poglavljem jest veći iznos između nule i razlike između zbroja vrijednosti izloženosti svih skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i zbroja iznosa prilagodbe kreditnom vrednovanju za tu drugu ugovornu stranu koji institucija priznaje kao nastalo smanjenje vrijednosti. Prilagodbe kreditnom vrednovanju izračunavaju se ne uzimajući u obzir bilo koji prijeboj dugovne strane vrijednosnog usklađivanja koji se pripisuje vlastitom kreditnom riziku društva koji je već isključen iz regulatornoga kapitala u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (c).

7.  
Pri izračunu vrijednosti izloženosti u skladu s metodama iz odjeljaka 3., 4. i 5. institucije mogu tretirati dva ugovora o OTC izvedenicama koji su obuhvaćeni istim sporazumom o netiranju i koji su potpuno usklađeni kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom nuli.

Za potrebe prvog podstavka dva ugovora o OTC izvedenicama potpuno su usklađena kada ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a) 

njihove su rizične pozicije suprotne;

(b) 

njihove su značajke, osim datuma trgovanja, jednake;

(c) 

njihovi se novčani tokovi u potpunosti prebijaju.

8.  
Institucije određuju vrijednost izloženosti za izloženosti koje proizlaze iz transakcija s dugim rokom namire primjenom bilo koje od metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja, bez obzira na to koju je metodu institucija odabrala za OTC izvedenice i repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane te maržne kredite. Pri izračunu kapitalnih zahtjeva za transakcije s dugim rokom namire institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. može kontinuirano dodjeljivati pondere rizika u skladu s pristupom iz poglavlja 2. i bez obzira na značajnost tih pozicija.

▼M8

9.  
Za metode navedene u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja institucije tretiraju transakcije u kojima je utvrđen specifičan povratni rizik u skladu s člankom 291. stavcima 2., 4., 5. i 6.

Članak 273.a

Uvjeti za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti

1.  

Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 4. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:

(a) 

10 % ukupne imovine institucije;

(b) 

300 milijuna EUR.

2.  

Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 5. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:

(a) 

5 % ukupne imovine institucije;

(b) 

100 milijuna EUR.

3.  

Za potrebe stavaka 1. i 2. institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a) 

pozicije u izvedenicama vrednuju se po tržišnim vrijednostima na taj određeni datum; ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum; ako nisu dostupne tržišna vrijednost i fer vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;

(b) 

apsolutna vrijednost dugih pozicija u izvedenicama zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija u izvedenicama;

(c) 

uključuju se sve pozicije u izvedenicama, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje.

4.  
Odstupajući od stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju, ako poslovi s izvedenicama na konsolidiranoj osnovi ne prelaze pragove iz stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju, institucija koja je uključena u konsolidaciju i koja bi trebala primjenjivati metodu iz odjeljka 3. ili. 4. zato što prelazi te pragove na pojedinačnoj razini, može, podložno odobrenju nadležnih tijela, umjesto toga odlučiti primjenjivati metodu koja bi se primjenjivala na konsolidiranoj osnovi.
5.  
Institucije obavješćuju nadležna tijela o metodama iz odjeljka 4. ili 5. koje primjenjuju ili, ovisno o slučaju, prestaju primjenjivati za izračun vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama.
6.  
Institucije tijekom mjesečne procjene ne ulaze u transakciju izvedenicama, ne kupuju niti prodaju izvedenice samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2.

Članak 273.b

Neusklađenost s uvjetima za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti po izvedenicama

1.  
Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili stavka 2. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.
2.  

Institucija prestaje izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili odjeljkom 5., ovisno o slučaju, u roku od tri mjeseca od nastanka jednog od sljedećih slučajeva:

(a) 

institucija ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (a) ili članka 273. stavka 2., ovisno o slučaju, ili uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (b) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, tijekom tri uzastopna mjeseca;

(b) 

institucija ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (a) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, ili uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (b) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, tijekom više od šest mjeseci u prethodnih 12 mjeseci.

3.  
Ako je institucija prestala izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili odjeljkom 5., ovisno o slučaju, dopušteno joj je da nastavi izračunavati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama kako je utvrđeno u odjeljku 4. ili odjeljku 5. samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni u članku 273.a stavku 1. ili stavku 2. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.

▼M8



Odjeljak 3.

Standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane

Članak 274.

Vrijednost izloženosti

1.  

Institucija može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

sporazum o netiranju odnosi se na jednu od vrsta sporazuma o netiranju navedenih u članku 295.;

(b) 

sporazum o netiranju priznala su nadležna tijela u skladu s člankom 296.;

(c) 

institucija je ispunila obveze iz članka 297. u pogledu sporazuma o netiranju.

Ako bilo koji od uvjeta iz prvog podstavka nije ispunjen, institucija tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje.

2.  

Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti skupa za netiranje u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane kako slijedi:

Vrijednost izloženosti = α · (RC + PFE)
pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene izračunan u skladu s člankom 275.; i

PFE

=

potencijalna buduća izloženost izračunana u skladu s člankom 278.;

α

=

1,4.

3.  
Gornja granica vrijednosti izloženosti skupa za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade određuje se na razini vrijednosti izloženosti istog skupa za netiranje koji nije predmet nijednog oblika ugovora o iznosu nadoknade.
4.  
Ako se više ugovora o iznosu nadoknade primjenjuje na isti skup za netiranje, institucije raspoređuju svaki ugovor o iznosu nadoknade grupi transakcija u skupu za netiranje na koji se taj ugovor o iznosu nadoknade primjenjuje i izračunavaju vrijednost izloženosti zasebno za svaku od tih grupiranih transakcija.
5.  

Institucije mogu odrediti da vrijednost izloženosti skupa za netiranje iznosi nula ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

skup za netiranje isključivo se sastoji od prodanih opcija;

(b) 

sadašnja tržišna vrijednost skupa za netiranje u svakom je trenutku negativna;

(c) 

premiju svih opcija uključenih u skup za netiranje institucija je unaprijed primila radi jamčenja izvršenja ugovorâ;

(d) 

skup za netiranje nije predmet nijednog ugovora o iznosu nadoknade.

6.  
U skupu za netiranje institucije zamjenjuju transakciju koja je konačna linearna kombinacija kupljenih ili prodanih opcija kupnje ili prodaje svim pojedinačnim opcijama koje čine tu linearnu kombinaciju, kao pojedinačnu transakciju, u svrhu izračuna vrijednosti izloženosti skupa za netiranje u skladu s ovim odjeljkom. Svaka takva kombinacija opcija tretira se kao pojedinačna transakcija u skupovima za netiranje u kojima je kombinacija uključena za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti.
7.  
Gornja granica vrijednosti izloženosti transakcije kreditnim izvedenicama koja predstavlja dugu poziciju u odnosnom instrumentu može se odrediti na razini iznosa preostale neplaćene premije pod uvjetom da se tretira kao zaseban skup za netiranje koji nije predmet ugovora o iznosu nadoknade.

Članak 275.

Trošak zamjene

1.  

Institucije izračunavaju trošak zamjene RC za skupove za netiranje koji nisu predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:

RC = max{CMV - NICA,0}
2.  

Institucije izračunavaju trošak zamjene za jedan skup za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:

RC = max{CMV – VM - NICA,TH + MTA - NICA,0}
pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene

VM

=

vrijednost neto varijacijskog iznosa nadoknade korigiran korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje kako bi se smanjile promjene CMV-a skupa za netiranje;

TH

=

prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i

MTA

=

najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade.

3.  

Institucije izračunavaju trošak zamjene za više skupova za netiranje koji su predmet istog ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene

i

=

indeks koji označava skupove za netiranje koji su predmet jednog ugovora o iznosu nadoknade;

CMVi

=

CMV skupa za netiranje i;

VMMA

=

zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje kako bi se smanjile promjene njihova CMV-a; i

NICAMA

=

zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje osim VMMA.

Za potrebe prvog podstavka NICAMA se može izračunati na razini trgovanja, razini skupa za netiranje ili razini svih skupova za netiranje na koje se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade, ovisno o razini na kojoj se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade.

Članak 276.

Priznavanje i tretman kolaterala

1.  

Za potrebe ovog odjeljka institucije izračunavaju iznose kolaterala VM, VMMA, NICA i NICAMA primjenom svih sljedećih zahtjeva:

(a) 

ako sve transakcije uključene u skup za netiranje pripadaju knjizi trgovanja, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člancima 197. i 299.;

(b) 

ako skup za netiranje sadržava najmanje jednu transakciju koja pripada knjizi pozicija kojima se ne trguje, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 197.;

(c) 

kolateral primljen od druge ugovorne strane priznaje se s pozitivnim predznakom, a kolateral dan drugoj ugovornoj strani priznaje se s negativnim predznakom;

(d) 

vrijednost svih vrsta kolaterala korigirana korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani izračunava se u skladu s člankom 223. Za potrebe tog izračuna institucija ne primjenjuje metodu iz članka 225.;

(e) 

ista stavka kolaterala ne uključuje se istodobno u VM i NICA;

(f) 

ista stavka kolaterala ne uključuje se istodobno u VMMA i NICAMA;

(g) 

bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani i koji je odvojen od imovine te druge ugovorne strane i, kao posljedica te odvojenosti, ne ulazi u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti te druge ugovorne strane ne priznaje se u izračunu NICA i NICAMA.

2.  

Za izračun vrijednosti kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je dan iz stavka 1. točke (d) ovog članka institucije zamjenjuju formulu iz članka 223. stavka 2. sljedećom formulom:

CVA = C · (1 + HC + Hfx)
pri čemu je:
CVA = vrijednost kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je dan; i
C = kolateral;
Hc i Hfx definirani su u skladu s člankom 223. stavkom 2.
3.  

Za potrebe stavka 1. točke (d) institucije određuju razdoblje realizacije koje je važno za izračun vrijednosti svih kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani u skladu s jednim od sljedećih razdoblja:

(a) 

jedna godina za skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1.;

(b) 

razdoblje iznosa nadoknade za rizik utvrđeno u skladu s člankom 279.c stavkom 1. točkom (b) za skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3.

Članak 277.

Raspoređivanje transakcija u kategorije rizika

1.  

Institucije raspoređuju svaku transakciju skupa za netiranje u jednu od sljedećih kategorija rizika radi određivanja potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje iz članka 278.:

(a) 

kamatni rizik;

(b) 

valutni rizik;

(c) 

kreditni rizik;

(d) 

rizik vlasničkih instrumenata;

(e) 

robni rizik;

(f) 

ostali rizici.

2.  
Institucije provode raspoređivanje iz stavka 1. na temelju primarnog činitelja rizika za transakciju izvedenicama. Primarni činitelj rizika jedini je značajni činitelj rizika za transakciju izvedenicama.
3.  
Odstupajući od stavka 2., institucije raspoređuju transakcije izvedenicama koje imaju više od jednog značajnog činitelja rizika u više od jedne kategorije rizika. Ako svi značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija spadaju u istu kategoriju rizika, od institucija se zahtijeva da tu transakciju rasporede samo jedanput u tu kategoriju rizika na temelju najznačajnijeg od tih činitelja rizika. Ako značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija spadaju u različite kategorije rizika, institucije raspoređuju tu transakciju jedanput u svaku kategoriju rizika za koju transakcija ima najmanje jedan značajni činitelj rizika, na temelju najznačajnijeg činitelja rizika u toj kategoriji rizika.
4.  

Neovisno o stavcima 1., 2. i 3., pri raspoređivanju transakcija u kategorije rizika navedene u stavku 1. institucije primjenjuju sljedeće zahtjeve:

(a) 

ako je inflacijska varijabla primarni činitelj rizika za transakciju ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji za transakcije iz stavka 3.,, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju kamatnog rizika;

(b) 

ako je varijabla klimatskih uvjeta primarni činitelj rizika za transakciju ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji za transakcije iz stavka 3., institucije transakciju raspoređuju u kategoriju robnog rizika.

▼M8

5.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

metoda za utvrđivanje transakcija sa samo jednim značajnim činiteljem rizika;

(b) 

metoda za utvrđivanje transakcija s više značajnih činitelja rizika i za utvrđivanje najznačajnijeg od tih činitelja rizika za potrebe stavka 3.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M8

Članak 277.a

Skupovi za zaštitu

1.  

Institucije uspostavljaju odgovarajuće skupove za zaštitu za svaku kategoriju rizika skupa za netiranje i raspoređuju svaku transakciju u te skupove za zaštitu kako slijedi:

(a) 

transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti;

(b) 

transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako se njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. temelji na istom valutnom paru;

(c) 

sve transakcije raspoređene u kategoriju kreditnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu;

(d) 

sve transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata raspoređuju se u isti skup za zaštitu;

(e) 

transakcije raspoređene u kategoriju robnog rizika raspoređuju se u jedan od sljedećih skupova za zaštitu na temelju prirode njihova primarnog činitelja rizika ili najznačajnijeg činitelja rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3.:

i. 

energija;

ii. 

metali;

iii. 

poljoprivredni proizvodi;

iv. 

druga roba;

v. 

klimatski uvjeti;

(f) 

transakcije raspoređene u kategoriju ostalih rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje imaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika raspoređuju se u zasebne skupove za zaštitu koji nisu skupovi za zaštitu uspostavljeni za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje nemaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika. Te transakcije raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti.

2.  

Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije uspostavljaju zasebne skupove za zaštitu u svakoj kategoriji rizika za sljedeće transakcije:

(a) 

transakcije za koje je primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. tržišno implicirana volatilnost ili ostvarena volatilnost činitelja rizika ili korelacija između dvaju činitelja rizika;

(b) 

transakcije za koje je primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. razlika između dvaju činitelja rizika raspoređena u istu kategoriju rizika ili transakcije koje imaju dvije novčane strane nominirane u istoj valuti i za koje je činitelj rizika iz iste kategorije rizika primarnog činitelja rizika sadržan u novčanoj strani koja nije novčana strana koja sadržava primarni činitelj rizika.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je par činitelja rizika u tim transakcijama iz te točke jednak i ako su dva činitelja rizika sadržana u tom paru pozitivno korelirana. U protivnom, institucije raspoređuju transakcije iz prvog podstavka točke (b) u jedan od skupova za zaštitu uspostavljen u skladu sa stavkom 1. na temelju samo jednog od dvaju činitelja rizika iz prvog podstavka točke (b).

3.  
Institucije na zahtjev nadležnih tijela stavljaju na raspolaganje broj skupova za zaštitu uspostavljenih u skladu sa stavkom 2. ovog članka za svaku kategoriju rizika, s primarnim činiteljem rizika ili najznačajnijim činiteljem rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. ili parom činitelja rizika za svaki od tih skupova za zaštitu i s brojem transakcija u svakom od tih skupova za zaštitu.

Članak 278.

Potencijalna buduća izloženost

1.  

Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

PFE

=

potencijalna buduća izloženost;

a

=

indeks koji označava kategorije rizika uključene u izračun potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje;

AddOn(a)

=

uvećanje za kategoriju rizika „a” izračunano u skladu s člancima od 280.a do 280.f, ovisno o slučaju; i

multiplikator

=

multiplikacijski faktor izračunan u skladu s formulom iz stavka 3.

Za potrebe ovog izračuna institucije uključuju uvećanje za određenu kategoriju rizika pri izračunu potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje ako je najmanje jedna transakcija skupa za netiranje raspoređena u tu kategorija rizika.

2.  
Potencijalna buduća izloženost više skupova za netiranje koji su predmet jednog ugovora o iznosu nadoknade iz članka 275. stavka 3. izračunava se kao zbroj potencijalnih budućih izloženosti svih pojedinačnih skupova za netiranje kao da nisu predmet nijednog oblika ugovora o iznosu nadoknade.
3.  

Za potrebe stavka 1. multiplikator se izračunava kako slijedi:



multiplikator =

left accolade

1 if z ≥ 0

image

if

image

pri čemu je:

Floorm= 5 %;
y = 2 · (1 – Floorm) · ΣaAddOn(a)



z =

left accolade

CMV - NICA za skupove za netiranje iz članka 275.stavka 1.

CMV - VM - NICA za skupove za netiranje iz članka 275.stavka 2.

CMVi - NICAi za skupove za netiranje iz članka 275.stavka 3.

NICAi

=

iznos neto neovisnog kolaterala izračunan samo za transakcije koje su uključene u skup za netiranje „i”. NICAi se izračunava na razini trgovanja ili na razini skupa za netiranje, ovisno o ugovoru o iznosu nadoknade.

Članak 279.

Izračun rizičnih pozicija

Za potrebe izračuna uvećanja za kategoriju rizika iz članaka od 280.a do 280.f institucije izračunavaju rizičnu poziciju svake transakcije u skupu za netiranje kako slijedi:

Rizična pozicija = δ · AdjNot · MF
pri čemu je:

δ

=

regulatorna delta transakcije izračunana u skladu s formulom iz članka 279.a;

AdjNot

=

prilagođeni zamišljeni iznos transakcije izračunan u skladu s člankom 279.b; i

MF

=

faktor prilagodbe za efektivno dospijeće transakcije izračunan u skladu s formulom iz članka 279.c.

Članak 279.a

Regulatorna delta

1.  

Institucije izračunavaju regulatornu deltu kako slijedi:

(a) 

za opcije kupnje i prodaje koje kupcu opcija daju pravo na kupnju ili prodaju odnosnog instrumenta po pozitivnoj cijeni na jedan ili više datuma u budućnosti, osim ako su te opcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika, institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

image

pri čemu je:

(δ)

=

regulatorna delta;

znak

=

– 1, ako je transakcija prodana opcija kupnje ili kupljena opcija prodaje;

znak

=

+ 1, ako je transakcija kupljena opcija kupnje ili prodana opcija prodaje;

vrsta

=

– 1, ako je transakcija opcija prodaje;

vrsta

=

+ 1, ako je transakcija opcija kupnje;

N(x)

=

funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, što znači vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka „x”;

P

=

promptna ili terminska cijena odnosnog instrumenta opcije; za opcije čiji novčani tokovi ovise o prosječnoj vrijednosti cijene odnosnog instrumenta, P je jednak prosječnoj vrijednosti na datum izračuna;

K

=

izvršna cijena opcije;

▼C7

T

=

razdoblje između datuma isteka opcije (Texp) i izvještajnog datuma; za opcije koje se mogu izvršiti samo na jedan budući datum, Texp jednak je tom datumu; za opcije koje se mogu izvršiti na više budućih datuma, Texp jednak je posljednjem od tih datuma; Texp izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; i

▼M8

σ

=

regulatorni korektivni faktori opcije utvrđeni u skladu s tablicom 1. na temelju kategorije rizika transakcije i vrste odnosnog instrumenta opcije.



Tablica 1.

Kategorija rizika

Odnosni instrument

Regulatorni korektivni faktori

Valute

Sve

15 %

Kreditni

Instrument koji se odnosi na jedan subjekt

100 %

Instrument koji se odnosi na više subjekata

80 %

Vlasnički instrumenti

Instrument koji se odnosi na jedan subjekt

120 %

Instrument koji se odnosi na više subjekata

75 %

Roba

Električna energija

150 %

Ostala roba (isključujući električnu energiju)

70 %

Ostalo

Sve

150 %

Institucije koje primjenjuju terminsku cijenu odnosnog instrumenta opcije osiguravaju:

i. 

da je terminska cijena u skladu sa značajkama opcije;

ii. 

da se terminska cijena izračunava primjenom odgovarajuće kamatne stope koja prevladava na izvještajni datum;

iii. 

da su u terminsku cijenu uključeni očekivani novčani tokovi odnosnog instrumenta prije isteka opcije;

(b) 

za tranše sintetske sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

image

pri čemu je:



znak=

left accolade

+1 ako je kreditna zaštita stečena transakcijom

-1 ako je kreditna zaštita pružena transakcijom

A

=

točka spajanja tranše; za transakciju kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza na temelju referentnih subjekata k, A = (n – 1)/k; i

D

=

točka odvajanja tranše; za transakciju kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza na temelju referentnih subjekata k, D = n/k;

(c) 

za transakcije koje nisu navedene u točki (a) ili (b) institucije upotrebljavaju sljedeću regulatornu deltu:



δ =

left accolade

+1 ako je transakcija duga pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika

-1 ako je transakcija kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika

2.  
Za potrebe ovog odjeljka duga pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. znači da se tržišna vrijednost transakcije povećava kada se povećava vrijednost toga činitelja rizika, a kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. znači da se tržišna vrijednost transakcije smanjuje kada se vrijednost toga činitelja rizika povećava.

▼M8

3.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a) 

u skladu s međunarodnim regulatornim kretanjima, formula koju institucije upotrebljavaju za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje raspoređenih u kategoriju kamatnog rizika u skladu s tržišnim uvjetima u kojima kamatne stope mogu biti negativne i regulatornim korektivnim faktorima koji su prikladni za tu formulu;

(b) 

metoda za određivanje je li transakcija duga ili kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M8

Članak 279.b

Prilagođeni zamišljeni iznos

1.  

Institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:

(a) 

za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika ili kategoriju kreditnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao proizvod zamišljenog iznosa ugovora o izvedenicama i regulatornog faktora trajanja, što se izračunava kako slijedi:

▼C7

image

pri čemu je:

R

=

regulatorna diskontna stopa; R = 5 %;

S

=

razdoblje od datuma početka transakcije do izvještajnog datuma, a izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima;

E

=

razdoblje od datuma završetka transakcije do izvještajnog datuma, a izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; i

Jedna poslovna godina

=

jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

▼M8

Datum početka transakcije najraniji je datum na koji je barem ugovorno plaćanje u okviru transakcije, prema instituciji ili od strane institucije, određeno ili obavljeno, uz izuzetak plaćanja povezanih s razmjenom kolaterala u ugovoru o iznosu nadoknade. Ako se transakcijom već određuje ili obavlja plaćanja na izvještajni datum, datum početka transakcije jednak je 0.

Ako transakcija uključuje jedan ili više ugovornih budućih datuma na koje institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća, datum početka transakcije mora biti jednak najranijem od sljedećih datuma:

i. 

datumu ili najranijem od više budućih datuma na koji institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća;

ii. 

datumu na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o iznosu nadoknade.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum početka transakcije utvrđuje se na temelju najranijeg datuma na koji odnosnim instrumentom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja.

Datum završetka transakcije posljednji je datum na koji je obavljeno ugovorno plaćanje u okviru transakcije prema instituciji ili od strane institucije ili može biti obavljeno.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum završetka transakcije utvrđuje se na temelju zadnjeg ugovornog plaćanja odnosnog instrumenta transakcije.

Ako je transakcija strukturirana tako da se preostala izloženost podmiruje na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost transakcije na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, namira preostale izloženosti na te unaprijed utvrđene datume smatra se ugovornim plaćanjem u okviru iste transakcije;

(b) 

za transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:

i. 

ako transakcija ima jednu novčanu stranu, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos ugovora o izvedenicama;

ii. 

ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos jedne novčane strane nominiran u izvještajnoj valuti institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos druge novčane strane;

iii. 

ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos svake novčane strane nominiran u valuti koja nije izvještajna valuta institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest najveći zamišljeni iznos od dviju novčanih strana nakon konvertiranja tih iznosa u izvještajnu valutu institucije po prevladavajućem promptnom tečaju.

(c) 

za transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao proizvod tržišne cijene jedne jedinice odnosnog instrumenta transakcije i broja jedinica odnosnog instrumenta na koji se odnosi transakcija;

Ako je transakcija raspoređena u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika ugovorno izražena kao zamišljeni iznos, institucije upotrebljavaju zamišljeni iznos transakcije, a ne broj jedinica odnosnog instrumenta, kao prilagođeni zamišljeni iznos;

(d) 

za transakcije raspoređene u kategoriju ostalih rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos na temelju najprikladnije metode među metodama iz točaka (a), (b) i (c), ovisno o prirodi i značajkama odnosnog instrumenta transakcije.

2.  

Institucije određuju zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta za potrebe izračuna prilagođenog zamišljenog iznosa transakcije iz stavka 1. kako slijedi:

(a) 

ako zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta transakcije nije fiksan do ugovornog dospijeća:

i. 

za determinističke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta zamišljeni iznos jest ponderirani prosjek svih determinističkih vrijednosti zamišljenih iznosa ili broja jedinica odnosnog instrumenta, ovisno o slučaju, do ugovornog dospijeća transakcije, pri čemu su ponderi udio razdoblja tijekom kojeg se primjenjuje svaka vrijednost zamišljenog iznosa;

ii. 

za stohastičke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta zamišljeni iznos jest iznos utvrđen određivanjem sadašnjih tržišnih vrijednosti u formuli za izračun budućih tržišnih vrijednosti;

(b) 

za ugovore s višestrukim razmjenama zamišljenog iznosa zamišljeni iznos množi se s brojem dospjelih plaćanja u skladu s odredbama ugovora;

(c) 

za ugovore kojima se predviđa multiplikacija plaćanja novčanih tokova ili multiplikacija odnosnog instrumenta ugovora o izvedenicama institucija prilagođava zamišljeni iznos kako bi uzela u obzir učinke multiplikacije na rizičnu strukturu tih ugovora.

3.  
Institucije konvertiraju prilagođeni zamišljeni iznos transakcije u svoju izvještajnu valutu po prevladavajućem promptnom tečaju ako je prilagođeni zamišljeni iznos izračunan u skladu s ovim člankom na temelju ugovornog zamišljenog iznosa ili tržišne cijene broja jedinica odnosnog instrumenta nominiranih u drugoj valuti.

Članak 279.c

Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće

1.  

Institucije izračunavaju faktor prilagodbe za efektivno dospijeće kako slijedi:

(a) 

za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1. institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

image

pri čemu je:

MF

=

faktor prilagodbe za efektivno dospijeće;

M

=

preostali rok do dospijeća transakcije koji je jednak razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza transakcije; u tu svrhu svaka opcionalnost ugovora o izvedenicama smatra se ugovornom obvezom; preostali rok do dospijeća izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima;

Ako transakcija ima drugi ugovor o izvedenicama kao odnosni instrument koji može dovesti do dodatnih ugovornih obveza uz ugovorne obveze transakcije, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza odnosnog instrumenta;

Ako je transakcija strukturirana tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost transakcije na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je roku do prvoga sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta; i

Jedna poslovna godina

=

jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima;

(b) 

za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3. faktor prilagodbe za efektivno dospijeće određen je kako slijedi:

image

pri čemu je:

MF

=

faktor prilagodbe za efektivno dospijeće;

MPOR

=

razdoblje iznosu nadoknade za rizik skupa za netiranje utvrđeno u skladu s člankom 285. stavcima od 2. do 5.; i

Jedna poslovna godina

=

jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Pri određivanju razdoblja iznosa nadoknade za rizik za transakcije između klijenta i klirinškog člana, institucija koja djeluje kao klijent ili kao klirinški član zamjenjuje minimalno razdoblje iz članka 285. stavka 2. točke (b) razdobljem od pet radnih dana.

2.  
Za potrebe stavka 1. preostali rok do dospijeća jednak je razdoblju do prvog sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta za transakcije koje su strukturirane tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost ugovora na te unaprijed utvrđene datume plaćanja jednaka nuli.

Članak 280.

Koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu

U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu iz članaka od 280.a do 280.f koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu „є” jest sljedeći:



є =

left accolade

1 za skupove za zaštitu uspostavljene u skladu s člankom 277.a stavkom 1.

5 za skupove za zaštitu uspostavljene u skladu s člankom 277.a stavkom 2.točkom (a)

0,5 za skupove za zaštitu uspostavljene u skladu s člankom 277.a stavkom 2.točkom (b)

Članak 280.a

Uvećanje za kategoriju kamatnog rizika

1.  

Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kamatnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOnIR

=

uvećanje za kategoriju kamatnog rizika;

j

=

indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kamatnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (a) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

image

=

uvećanje za skup za zaštitu kategorije kamatnog rizika j izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.  

Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kamatnog rizika:

image

pri čemu je:

єj

=

koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s primjenjivom vrijednosti iz članka 280.;

SFIR

=

regulatorni faktor za kategoriju kamatnog rizika čija je vrijednost jednaka 0,5 %; i

image

=

efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan u skladu sa stavkom 3.

3.  

U svrhu izračuna efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j institucije najprije raspoređuju svaku transakciju skupa za zaštitu u odgovarajući razred u tablici 2. Čine to na temelju datuma završetka svake transakcije kako je određeno u članku 279.b stavku 1. točki (a):



Tablica 2.

Razred

Datum završetka

(u godinama)

1.

> 0 i <= 1

2.

> 1 i <= 5

3.

> 5

Institucije zatim izračunavaju efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

image

=

efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j; i

Dj,k

=

efektivni zamišljeni iznos razreda k skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:

image

pri čemu je:

l

=

indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.b

Uvećanje za kategoriju valutnog rizika

1.  

Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju valutnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOnFX

=

uvećanje za kategoriju valutnog rizika;

j

=

indeks koji označava skupove za zaštitu od valutnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (b) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

image

=

uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.  

Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j kako slijedi:

image

pri čemu je:

єj

=

koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

SFFX

=

regulatorni faktor za kategoriju valutnog rizika čija je vrijednost jednaka 4 %;

image

=

efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:

image

pri čemu je:

l

=

indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.c

Uvećanje za kategoriju kreditnog rizika

1.  

Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne kreditne referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:

(a) 

jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog dužničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju kreditnog rizika; transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako je odnosni referentni dužnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;

(b) 

jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju kreditnog rizika; transakcije više subjekata raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta tih transakcija ima iste sastavnice.

2.  

Za potrebe članka 278. institucija izračunava uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOnCredit

=

uvećanje za kategoriju kreditnog rizika;

j

=

indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (c) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

image

=

uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kreditnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 3.

3.  

Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j;

єj

=

koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

k

=

indeks koji označava kreditne referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

image

=

korelacijski faktor kreditnog referentnog subjekta k; ako je kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a),

image

, ako je kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b),

image

; i

AddOn(Entityk)

=

uvećanje za kreditni referentni subjekt k utvrđeno u skladu sa stavkom 4.

4.  

Institucije izračunavaju uvećanje za kreditni referentni subjekt k kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

efektivni zamišljeni iznos kreditnog referentnog subjekta k izračunan kako slijedi:

image

pri čemu je:

l

=

indeks koji označava rizičnu poziciju; i

image

=

regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt k izračunan u skladu sa stavkom 5.

5.  

Institucije izračunavaju regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt k kako slijedi:

(a) 
za kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a)

image

raspoređuje se u jedan od šest regulatornih faktora iz tablice 3. u ovom stavku na temelju vanjske procjene kreditnog rizika koju provodi odabrani VIPKR odgovarajućeg pojedinačnog izdavatelja; za pojedinačnog izdavatelja za kojeg nije dostupna kreditna procjena odabranog VIPKR-a:
i. 

institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. raspoređuje interni rejting pojedinačnog izdavatelja jednoj od vanjskih procjena kreditnog rizika;

ii. 
institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 2. dodjeljuje

image

tom kreditnom referentnom subjektu; međutim, ako institucija izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane tog pojedinačnog izdavatelja dodijeli ponder rizika u skladu s člankom 128., tom kreditnom referentnom subjektu dodjeljuje se

image

;
(b) 

za kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b):

i. 
ako je rizična pozicija l, koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu k, kreditni indeks uvršten na priznatu burzu,

image

raspoređuje se u jedan od dvaju regulatornih faktora iz tablice 4. iz ovog stavka na temelju kreditne kvalitete većine pojedinih sastavnica;
ii. 
ako rizična pozicija l koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu k nije navedena u ovoj točki podtočki i.,

image

jest ponderirani prosjek regulatornih faktora raspoređenih u svaku sastavnicu u skladu s metodom iz točke (a) ako su ponderi određeni udjelom zamišljenog iznosa sastavnica u toj poziciji.



Tablica 3.

Stupanj kreditne kvalitete

Regulatorni faktor za transakcije jednog subjekta

1.

0,38 %

2.

0,42 %

3.

0,54 %

4.

1,06 %

5.

1,6 %

6.

6,0 %



Tablica 4.

Dominantna kreditna kvaliteta

Regulatorni faktor za kotirane indekse

Investicijski rejting

0,38 %

Neinvesticijski rejting

1,06 %

Članak 280.d

Uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata

1.  

Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:

(a) 

jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog vlasničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako je odnosni referentni vlasnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;

(b) 

jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; transakcije više subjekata raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta tih transakcija, ovisno o slučaju, ima iste sastavnice.

2.  

Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za određeni skup za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOnEquity

=

uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata;

j

=

indeks koji označava sve skupove za zaštitu od rizika vlasničkih instrumenata utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (d) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

image

=

uvećanje za skup za zaštitu j kategorije rizika vlasničkih instrumenata izračunano u skladu sa stavkom 3.

3.  

Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j;

єj

=

koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

k

=

indeks koji označava vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

image

=

korelacijski faktor vlasničkog referentnog subjekta k; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a),

image

; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b),

image

; i

AddOn(Entityk)

=

uvećanje za vlasnički referentni subjekt k utvrđeno u skladu sa stavkom 4.

4.  

Institucije izračunavaju uvećanje za vlasnički referentni subjekt k kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOn(Entityk)

=

uvećanje za vlasnički referentni subjekt k;

image

=

regulatorni faktor koji se primjenjuje na vlasnički referentni subjekt k; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a),

image

; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b),

image

; i

image

=

efektivni zamišljeni iznos vlasničkog referentnog subjekta k izračunan kako slijedi:

image

pri čemu je:

l

=

indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.e

Uvećanje za kategoriju robnog rizika

1.  

Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOnCom

=

uvećanje za kategoriju robnog rizika;

j

=

indeks koji označava skupove za zaštitu od robnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (e) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

image

=

uvećanje za skup za zaštitu j kategorije robnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 4.

2.  
U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu od robnog rizika za određeni skup za netiranje u skladu sa stavkom 4. institucije utvrđuju odgovarajuće robne referentne vrste za svaki skup za zaštitu. Transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako je odnosni robni instrument tih transakcija iste vrste, bez obzira na lokaciju isporuke i kvalitetu robnog instrumenta.
3.  
Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija koja je u znatnoj mjeri izložena riziku osnove različitih pozicija iste vrste kako je navedeno u stavku 2. utvrdi robne referentne vrste za te pozicije na temelju više značajki osim samo vrste odnosnog robnog instrumenta. U takvoj situaciji transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako su im te značajke jednake.
4.  

Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j;

єj

=

koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

ρCom

=

korelacijski faktor kategorije robnog rizika čija je vrijednost jednaka 40 %;

k

=

indeks koji označava robne referentne vrste skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 2.; i

image

=

uvećanje za robnu referentnu vrstu k izračunano u skladu sa stavkom 5.

5.  

Institucije izračunavaju uvećanje za robnu referentnu vrstu k kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za robnu referentnu vrstu k;

▼C7

SFk Com

=

regulatorni faktor koji se primjenjuje na robnu referentnu vrstu k; ako robna referentna vrsta k odgovara transakcijama raspoređenima u skup za zaštitu iz članka 277.a stavka 1. točke (e), osim transakcija koje se odnose na električnu energiju, image; za transakcije koje se odnose na električnu energijuimage

▼M8

Članak 280.f

Uvećanje za kategoriju ostalih rizika

1.  

Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

image

pri čemu je:

AddOnOther

=

uvećanje za kategoriju ostalih rizika;

j

=

indeks koji označava skupove za zaštitu od ostalih rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (f) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

image

=

uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.  

Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j;

єj

=

koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; i

SFOther

=

regulatorni faktor za kategoriju ostalih rizika čija je vrijednost jednaka 8 %;

image

=

efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:

image

pri čemu je:

l

=

indeks koji označava rizičnu poziciju.



Odjeljak 4.

Pojednostavnjeni standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane

Članak 281.

Izračun vrijednosti izloženosti

1.  
Institucije izračunavaju vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje u skladu s odjeljkom 3., podložno stavku 2. ovog članka.
2.  

Vrijednost izloženosti skupa za netiranje izračunava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a) 

institucije ne primjenjuju tretman iz članka 274. stavka 6.;

(b) 

odstupajući od članka 275. stavka 1., institucije za skupove za netiranje koji se ne navode u članku 275. stavku 2. trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:

RC = max{CMV,0}

pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene; i

CMV

=

sadašnja tržišna vrijednost.

(c) 

odstupajući od članka 275. stavka 2. ove Uredbe, za skupove za netiranje transakcija: kojima se trguje na priznatoj burzi; čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te uredbe ili za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije izračunavaju trošak zamjene u skladu sa sljedećom formulom:

RC = TH + MTA

pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene;

TH

=

prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i

MTA

=

najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade;

(d) 

odstupajući od članka 275. stavka 3., za više skupova za netiranje koji su predmet ugovora o iznosu nadoknade, institucije izračunavaju trošak zamjene kao zbroj troškova zamjene za svaki pojedinačni skup za netiranje izračunan u skladu sa stavkom 1. kao da nisu pokriveni iznosom nadoknade;

(e) 

svi skupovi za zaštitu određuju se u skladu s člankom 277.a stavkom 1.;

(f) 

institucije određuju vrijednost multiplikatora u formuli koja se primjenjuje za izračun potencijalne buduće izloženosti iz članka 278. stavka 1. na 1, na sljedeći način:

image

pri čemu je:

PFE

=

potencijalna buduća izloženost; i

AddOn(a)

=

uvećanje za kategoriju rizika „a”;

(g) 

odstupajući od članka 279.a stavka 1., za sve transakcije institucije izračunavaju regulatornu deltu na sljedeći način:



δ =

left accolade

+1 ako je transakcija duga pozicija u primarnom činitelju rizika

-1 ako je transakcija kratka pozicija u primarnom činitelju rizika

pri čemu je:

δ

=

regulatorna delta;

(h) 

formula iz članka 279.b stavka 1. točke (a) koja se primjenjuje za izračun regulatornog faktora trajanja glasi kako slijedi:

regulatorni faktor trajanja = E – S

pri čemu je:

E

=

razdoblje od datuma završetka transakcije do izvještajnog datuma;

S

=

razdoblje od datuma početka transakcije do izvještajnog datuma;

i. 

faktor prilagodbe za efektivno dospijeće iz članka 279.c stavka 1. izračunava se na sljedeći način:

i. 

za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1., MF = 1;

ii. 

za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3., MF = 0,42;

(j) 

formula iz članka 280.a stavka 3. koja se primjenjuje za izračun efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j; i

Dj,k

=

efektivni zamišljeni iznos razreda k skupa za zaštitu j;

(k) 

formula iz članka 280.c stavka 3. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu j; i

AddOn(Entityk)

=

uvećanje za kreditni referentni subjekt k;

(l) 

formula iz članka 280.d stavka 3. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu j; i

AddOn(Entityk)

=

uvećanje za kreditni referentni subjekt k;

(m) 

formula iz članka 280.e stavka 4. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju robnog rizika skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

=

uvećanje za kategoriju robnog rizika skupa za zaštitu j; i

image

=

uvećanje za robnu referentnu vrstu k;



Odjeljak 5.

Metoda originalne izloženosti

Članak 282.

Izračun vrijednosti izloženosti

1.  
Institucije mogu izračunati vrijednost jedne izloženosti za sve transakcije u okviru sporazuma o netiranju ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 274. stavka 1. Ako to nije slučaj, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odvojeno za svaku transakciju koja se tretira kao zaseban skup za netiranje.
2.  
Vrijednost izloženosti skupa za netiranje ili transakcije dobiva se množenjem zbroja sadašnjeg troška zamjene i potencijalne buduće izloženosti faktorom 1,4.
3.  

Sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. izračunava se kako slijedi:

(a) 

za skupove za netiranje transakcija: kojima se trguje na priznatoj burzi; čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te uredbe ili za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije primjenjuju sljedeću formulu:

RC = TH + MTA

pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene;

TH

=

prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i

MTA

=

najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade;

(b) 

za sve ostale skupove za netiranje ili pojedinačne transakcije institucije primjenjuju sljedeću formulu:

RC = max{CMV,0}

pri čemu je:

RC

=

trošak zamjene; i

CMV

=

sadašnja tržišna vrijednost.

Institucije za potrebe izračuna sadašnjeg troška zamjene ažuriraju sadašnje tržišne vrijednosti najmanje jedanput mjesečno.

4.  

Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost iz stavka 2. na sljedeći način:

(a) 

potencijalna buduća izloženost skupa za netiranje zbroj je potencijalne buduće izloženosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje, izračunane u skladu s točkom (b);

(b) 

potencijalna buduća izloženost pojedinačne transakcije njezin je zamišljeni iznos pomnožen:

i. 

umnoškom 0,5 % i preostalog roka do dospijeća transakcije izraženog u godinama za ugovore o kamatnim izvedenicama;

ii. 

umnoškom 6 % i preostalog roka do dospijeća transakcije izraženog u godinama za ugovore o kreditnim izvedenicama;

iii. 

4 % za valutne izvedenice;

iv. 

18 % za izvedenice na zlato i robne izvedenice koje nisu izvedenice električne energije;

v. 

40 % za izvedenice električne energije;

vi. 

32 % za vlasničke izvedenice;

(c) 

zamišljeni iznos iz točke (b) ovog stavka određuje se u skladu s člankom 279.b stavcima 2. i 3. za sve izvedenice navedene u toj točki; osim toga, zamišljeni iznos izvedenica iz ovog stavka točke (b) podtočki od iii. do vi. određuje se u skladu s člankom 279.b stavkom 1. točkama (b) i (c);

(d) 

potencijalna buduća izloženost skupova za netiranje iz stavka 3. točke (a) množi se s 0,42.

Pri izračunu potencijalne izloženosti kamatnih izvedenica i kreditnih izvedenica u skladu s točkom (b) podtočkama i. i ii. institucija može primjenjivati izvorni rok dospijeća umjesto preostalog roka do dospijeća ugovorâ.

▼B



Odjeljak 6.

Metoda internog modela

Članak 283.

Odobrenje za primjenu metode internog modela

1.  

Pod uvjetom da su uvjerena da institucija ispunjava zahtjev iz stavka 2., nadležna tijela daju toj instituciji odobrenje za primjenu metode internog modela (IMM) za izračun vrijednosti izloženosti po bilo kojoj od sljedećih transakcija:

(a) 

transakcije iz članka 273. stavka 2. točke (a);

(b) 

transakcije iz članka 273. stavka 2. točaka (b), (c) i (d);

(c) 

transakcije iz članka 273. stavka 2. točaka od (a) do (d).

Ako je institucija dobila odobrenje za primjenu IMM-a za izračun vrijednosti izloženosti po bilo kojoj od transakcija iz točaka od (a) do (c) prvog podstavka, može primjenjivati IMM i za transakcije iz članka 273. stavka 2. točke (e).

Neovisno o članku 273. stavku 1. trećem podstavku, institucija može odlučiti da ne primjenjuje tu metodu na izloženosti koje nisu značajne ni po visini ni po riziku. U tom slučaju institucija na te izloženosti primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka od 3. do 5. ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi za svaki pristup.

2.  
Nadležna tijela daju instituciji odobrenje za primjenu IMM-a za izračune iz stavka 1. samo ako je institucija dokazala da ispunjava zahtjeve iz ovog odjeljka i ako su nadležna tijela provjerila da su sustavi institucije za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane pouzdani i primjereno provedeni.
3.  
Nadležna tijela mogu instituciji dati odobrenje da u ograničenom razdoblju postupno uvede IMM za različite vrste transakcija. Tijekom razdoblja postupnog uvođenja modela institucije mogu primjenjivati metode iz odjeljka 3. ili odjeljka 5. za one transakcije za koje ne primjenjuju IMM.

▼M8

4.  
Za sve transakcije OTC izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. za primjenu IMM-a, institucija primjenjuje metode iz odjeljka 3.. Te se metode mogu primjenjivati trajno u kombinaciji unutar grupe.

▼B

5.  
Institucija koja je u skladu sa stavkom 1. dobila odobrenje za primjenu IMM-a ne smije se vratiti na primjenu metoda iz odjeljka 3. ili odjeljka 5., osim ako joj to odobri nadležno tijelo. Nadležna tijela daju takvo odobrenje samo ako institucija dokaže da ima opravdane razloge.
6.  

Ako institucija prestane ispunjavati zahtjeve iz ovog odjeljka, dužna je o tome obavijestiti nadležno tijelo i poduzeti jedno od sljedećeg:

(a) 

nadležnom tijelu dostaviti plan za pravodobno ponovno usklađivanje s tim zahtjevima;

(b) 

nadležnom tijelu dokazati da učinci neispunjavanja zahtjeva nisu značajni.

Članak 284.

Vrijednost izloženosti

1.  
Ako je institucija dobila odobrenje u skladu s člankom 283. stavkom 1. da primjenjuje IMM za izračunavanje vrijednosti izloženosti pojedinih ili svih transakcija iz tog stavka, određuje te vrijednosti izloženosti na razini skupa za netiranje.

Model koji institucija primjenjuje za te potrebe mora:

(a) 

točno definirati predviđenu distribuciju za promjene tržišne vrijednosti pojedinog skupa za netiranje koje proizlaze iz skupnih promjena relevantnih tržišnih varijabli, kao što su kamatne stope i tečajevi stranih valuta;

(b) 

izračunavati vrijednost izloženosti za skup za netiranje na svaki od budućih datuma na osnovi skupnih promjena tržišnih varijabli.

2.  
Kako bi model obuhvatio učinke pokrivenosti maržom, model vrijednosti kolaterala mora ispunjavati kvantitativne i kvalitativne zahtjeve te zahtjeve u smislu podataka za IMM u skladu s ovim odjeljkom, a institucija može u svoje predviđene distribucije za promjene tržišne vrijednosti pojedinog skupa za netiranje uključiti samo priznati financijski kolateral utvrđen u članku 197., članku 198. i članku 299. stavku 2. točkama (c) i (d).
3.  

Kapitalni zahtjev za kreditni rizik druge ugovorne strane u odnosu na izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane na koje institucija primjenjuje IMM jedan je od sljedećih iznosa, ovisno o tome koji je veći:

(a) 

kapitalni zahtjev za te izloženosti izračunat na temelju efektivnog EPE-a primjenom sadašnjih tržišnih podataka;

(b) 

kapitalni zahtjev za te izloženosti izračunat na temelju efektivnog EPE-a primjenom jedinstvene dosljedne kalibracije stresa za sve izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane na koje se primjenjuje IMM.

4.  

Osim za druge ugovorne strane kod kojih je utvrđen specifični povratni rizik i koje su obuhvaćene člankom 291. stavcima 4. i 5., institucije izračunavaju vrijednost izloženosti kao umnožak parametra alfa (α) i efektivnog EPE-a, na sljedeći način:

image

pri čemu je:

α

=

1,4, osim ako nadležna tijela zahtijevaju veći parametar α ili dopuštaju institucijama da upotrebljavaju vlastite procjene u skladu sa stavkom 9.;

Efektivni EPE izračunava se procjenom očekivane izloženosti (EEt) koja je prosječna izloženost na budući datum t, pri čemu je prosjek uzet na temelju mogućih budućih vrijednosti relevantnih faktora tržišnog rizika.

Model procjenjuje EE za niz budućih datuma t1, t2, t3, itd.

5.  

Efektivni EE rekurzivno se izračunava kao:

image

pri čemu je:

sadašnji datum označen kao t0;
Efektivni EEt0 jednak je sadašnjoj izloženosti.
6.  

Efektivni EPE jednak je prosjeku efektivnog EE-a tijekom prve godine buduće izloženosti. Ako svi ugovori u skupu za netiranje dospijevaju u roku kraćem od godinu dana, EPE je prosjek EE-a u razdoblju do dospijeća svih ugovora iz skupa za netiranje. Efektivni EPE izračunava se kao ponderirani prosjek efektivnog EE-a:

▼C2

image

▼B

pri čemu ponderi

image

predstavljaju slučaj kada se buduće izloženosti izračunavaju na datume koji nisu jednakomjerno raspoređeni.
7.  
Institucije izračunavaju mjere EE-a ili vršne izloženosti na temelju distribucije izloženosti koja uzima u obzir moguća odstupanja od normalne distribucije izloženosti.
8.  
Institucija može upotrebljavati mjeru distribucije izračunatu primjenom IMM-a koja je konzervativnija od parametra α pomnoženog s efektivnim EPE-om izračunatim u skladu s jednadžbom iz stavka 4. za svaku drugu ugovornu stranu.
9.  

Neovisno o stavku 4., nadležna tijela mogu dati odobrenje instituciji da primjenjuje vlastite procjene parametra alfa ako je:

(a) 

parametar alfa jednak omjeru internoga kapitala koji proizlazi iz potpune simulacije izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane za sve druge ugovorne strane (brojnik) i internoga kapitala izračunatog na temelju EPE-a (nazivnik);

(b) 

u nazivniku se EPE upotrebljava kao da je riječ o fiksnom preostalom iznosu.

Kad se procjenjuje u skladu s ovim stavkom, parametar alfa ne može biti manji od 1,2.

10.  
Za potrebe procjene parametra alfa u skladu sa stavkom 9., institucija osigurava da su brojnik i nazivnik izračunati na način koji je usklađen s metodologijom modeliranja, specifikacijom parametara i sastavom portfelja. Pristup koji se primjenjuje u procjeni parametra alfa mora se temeljiti na pristupu internoga kapitala institucije, biti primjereno dokumentiran i podlijegati neovisnoj validaciji. Osim toga, institucija provjerava svoje procjene parametra alfa najmanje jednom tromjesečno, a češće ako se sastav portfelja mijenja tijekom vremena. Institucija također procjenjuje rizik modela.
11.  
Institucija je dužna dokazati nadležnim tijelima da njezine interne procjene parametra alfa u brojniku obuhvaćaju značajne izvore ovisnosti distribucije tržišnih vrijednosti transakcija ili portfelja transakcija za sve druge ugovorne strane. Interne procjene parametra alfa uzimaju u obzir granularnost portfelja.
12.  
Pri nadziranju primjene procjena u skladu sa stavkom 9. nadležna tijela uzimaju u obzir značajne razlike u procjenama parametra alfa koje proizlaze iz potencijalno pogrešnih specifikacija u modelima koji se rabe kao brojnik, posebno kad je prisutna konveksnost.
13.  
Prema potrebi, institucija volatilnosti i korelacije faktora tržišnog rizika koji se upotrebljavaju u zajedničkom modeliranju tržišnog i kreditnog rizika prilagođava ovisno o faktorima kreditnog rizika kako bi odražavali potencijalno povećanje volatilnosti ili korelacije u uvjetima gospodarske recesije.

Članak 285.

Vrijednost izloženosti za skupove za netiranje koji su predmet ugovora o marži

1.  

Ako je skup za netiranje predmet ugovora o marži i ako se njegova tržišna vrijednost svakodnevno utvrđuje, institucija izračunava efektivni EPE na način utvrđen u ovom stavku. Ako model obuhvaća učinke pokrivenosti maržom pri procjeni EE-a, institucija može upotrijebiti mjeru EE-a izračunatu primjenom modela, uz odobrenje nadležnog tijela, izravno u jednadžbi iz članka 284. stavka 5. Nadležna tijela daju takvo odobrenje samo ako su provjerila da model na primjeren način obuhvaća učinke pokrivenosti maržom pri procjeni EE-a. Institucija koja nije primila takvo odobrenje upotrebljava jednu od sljedećih mjera efektivnog EPE-a:

(a) 

efektivni EPE, izračunat ne uzimajući u obzir bilo kakav kolateral koji se drži ili daje kao marža uvećan za bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani neovisno o procesu svakodnevnog vrednovanja i utvrđivanja pokrivenosti maržom ili sadašnjoj izloženosti;

(b) 

efektivni EPE, izračunat kao faktor uvećanja koji odražava moguće povećanje izloženosti tijekom razdoblja marže za rizik, uvećan za veći od sljedeća dva iznosa:

i. 

sadašnje izloženosti, uključujući sav kolateral koji se drži ili je dan, osim kolaterala na temelju kojeg se mora izvršiti plaćanje ili spornog kolaterala;

ii. 

najveće neto izloženosti, uključujući kolateral na temelju ugovora o marži, koja ne bi pokrenula plaćanja na temelju kolaterala. Ovaj iznos odražava sve primjenjive pragove, najniži iznos marže koji će se razmijeniti između ugovornih strana, neovisne iznose i inicijalne marže na temelju ugovora o marži.

Za potrebe točke (b) institucije izračunavaju faktor uvećanja kao očekivanu pozitivnu promjenu tržišne vrijednosti transakcija tijekom razdoblja marže za rizik. Promjene u vrijednosti kolaterala moraju se odražavati primjenom pristupa regulatornih korektivnih faktora u skladu s odjeljkom 4. poglavlja 4. ili vlastitih procjena korektivnih faktora složene metode financijskoga kolaterala, s tim da se tijekom razdoblja marže za rizik ne predviđaju nikakva plaćanja na temelju kolaterala. Razdoblje marže za rizik podložno je minimalnim razdobljima iz stavaka od 2. do 5.

2.  

Za transakcije koje su predmet svakodnevnog utvrđivanja marže i čija se tržišna vrijednost svakodnevno utvrđuje, razdoblje marže za rizik za potrebe modeliranja vrijednosti izloženosti u ugovorima o marži ne smije biti kraće od:

(a) 

5 radnih dana za skupove za netiranje koji se sastoje samo od repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane i maržnih kredita;

(b) 

10 radnih dana za sve ostale skupove za netiranje.

3.  

Točke (a) i (b) stavka 2. podliježu sljedećim iznimkama:

(a) 

za sve skupove za netiranje kod kojih broj trgovanja u bilo kojem trenutku tijekom tromjesečja premašuje 5 000 , razdoblje marže za rizik za sljedeće tromjesečje ne smije biti kraće od 20 radnih dana. Ova se iznimka ne primjenjuje na izloženosti iz trgovanja institucija;

(b) 

za skupove za netiranje koji sadržavaju jedno ili više trgovanja koja uključuju nelikvidni kolateral ili OTC izvedenicu koja se ne može lako zamijeniti, razdoblje marže za rizik ne smije biti kraće od 20 radnih dana.

Institucija određuje je li kolateral nelikvidan ili da OTC izvedenice ne mogu biti lako zamijenjene u stresnim tržišnim uvjetima koje karakterizira nepostojanje trajno aktivnih tržišta gdje bi druga ugovorna mogla, u roku od najviše dva dana, dobiti nekoliko kotacija cijena koje ne bi utjecale na tržište i ne bi bile cijene koje bi odražavale diskont na tržištu (u slučaju kolaterala) ili premiju (u slučaju OTC izvedenice).

Institucija razmatra jesu li trgovanja ili vrijednosni papiri koje drži kao kolateral koncentrirani kod pojedine druge ugovorne strane te bi li u slučaju da ta druga ugovorna strana iziđe s tržišta institucija mogla nadomjestiti ta trgovanja ili vrijednosne papire.

4.  
Ako je institucija bila uključena u više od dva spora o pozivima za uplatu marže u vezi s pojedinim skupom za netiranje tijekom dva prethodna tromjesečja, a ti su sporovi trajali dulje od primjenjivog razdoblja marže za rizik iz stavaka 2. i 3., institucija primjenjuje razdoblje marže za rizik koje je najmanje dvaput dulje od razdoblja iz stavaka 2. i 3. za taj skup za netiranje u sljedeća dva tromjesečja.
5.  

Kad se marža ponovno utvrđuje s učestalošću od N dana, razdoblje marže za rizik barem je jednako razdoblju iz stavaka 2. i 3., F, uvećanom za N dana te umanjenom za jedan dan. To jest:

image

6.  
Ako interni model uključuje učinak pokrivenosti maržom na promjene u tržišnoj vrijednosti skupa za netiranje, institucija modelira kolateral, uz iznimku gotovinskoga kolaterala koji je u istoj valuti kao izloženost, zajedno s izloženošću pri izračunu vrijednosti izloženosti za transakcije s OTC izvedenicama i transakcije financiranja vrijednosnim papirima.
7.  
Ako institucija nije u mogućnosti modelirati kolateral zajedno s izloženošću, pri izračunu vrijednosti izloženosti za transakcije s OTC izvedenicama i transakcije financiranja vrijednosnim papirima ne smije priznavati učinak kolaterala, uz iznimku gotovinskoga kolaterala koji je u istoj valuti kao izloženost, osim ako primjenjuje korektivne faktore koji zadovoljavaju standarde složene metode financijskoga kolaterala s vlastitim procjenama korektivnih faktora ili pristup standardnih regulatornih korektivnih faktora u skladu s poglavljem 4.
8.  
Institucija koja primjenjuje IMM dužna je u svojim modelima zanemariti učinak smanjenja vrijednosti izloženosti zbog bilo koje klauzule u ugovoru o kolateralu koja zahtijeva primanje kolaterala u trenutku pogoršanja kreditne kvalitete druge ugovorne strane.

Članak 286.

Upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane – politike, procesi i sustavi

1.  

Institucija je dužna uspostaviti i održavati sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji se sastoji od:

(a) 

politika, procesa i sustava kojima se osigurava identificiranje, mjerenje, upravljanje, odobravanje i interno izvješćivanje o kreditnom riziku druge ugovorne strane;

(b) 

postupaka kojima se osigurava usklađenost s tim politikama, procesima i sustavima.

Te politike, procesi i sustavi moraju biti konceptualno snažni, cjelovito provedeni i dokumentirani. Dokumentacija uključuje objašnjenje empirijskih tehnika koje se primjenjuju za mjerenje kreditnog rizika druge ugovorne strane.

2.  

Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane određen stavkom 1. uzima u obzir tržišni, likvidnosni, pravni i operativni rizik, koji mogu biti povezani s kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Taj sustav posebno osigurava da institucija poštuje sljedeća načela:

(a) 

prije ugovaranja transakcija institucija procjenjuje kreditnu sposobnost druge ugovorne strane;

(b) 

institucija uzima u obzir rizik namire i kreditni rizik prije namire;

(c) 

institucija upravlja tim rizicima koliko je moguće cjelovito na razini svake druge ugovorne strane, uzimajući u obzir ukupnu izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane i ostale kreditne izloženosti na razini cijelog društva.

3.  

Institucija koja primjenjuje IMM, u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva nadležno tijelo, osigurava da njezin sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane uzima u obzir likvidnosne rizike u vezi sa sljedećim:

(a) 

potencijalnim pozivima za uplatu marže u sklopu izmjena varijacijske marže ili drugih vrsta marže, kao što su inicijalna ili neovisna marža, u uvjetima nepovoljnih šokova na tržištu;

(b) 

potencijalnim pozivima za povrat viška kolaterala koji su dale druge ugovorne strane;

(c) 

pozivima koji proizlaze iz potencijalnog pogoršanja vanjske procjene kreditne kvalitete same institucije.

Institucija osigurava da su priroda i razdoblje ponovne upotrebe kolaterala u skladu s njezinim likvidnosnim potrebama i da ne ugrožavaju njezinu sposobnost da pravodobno da ili vrati kolateral.

4.  
Upravljačko tijelo institucije i više rukovodstvo aktivno su uključeni u upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane i za to osiguravaju adekvatna sredstva. Više rukovodstvo mora biti upoznato s ograničenjima i pretpostavkama modela te njihovim utjecajem na pouzdanost rezultata modela putem formalnog procesa. Više rukovodstvo također mora biti svjesno neizvjesnosti tržišnog okružja i operativnih problema te kako se to odražava na model.
5.  
Dnevne izvještaje o izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane koji se sastavljaju u skladu s člankom 287. stavkom 2. točkom (b) mora pregledati rukovodstvo koje je na odgovarajućoj razini i ima ovlast nametnuti i smanjenje pozicija koje su preuzeli pojedini zaposlenici institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i zaposlenici jedinice za trgovanje i smanjenje ukupne izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane.
6.  
Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji je uspostavljen u skladu sa stavkom 1. mora na odgovarajući način uzeti u obzir interne kreditne limite i limite trgovanja. Kreditni limiti i limiti trgovanja moraju biti povezani s modelom za mjerenje rizika institucije na dosljedan način, razumljiv zaposlenicima institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i upravljanje pozicijama i višem rukovodstvu. Institucija ima formalan proces kojim se odgovarajuća razina rukovodstva izvješćuje o prekoračenjima limita rizika.
7.  
Sustav mjerenja izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane obuhvaća dnevno i unutardnevno korištenje kreditnih linija. Institucija mjeri sadašnju izloženost prije smanjenja za iznos kolaterala i nakon uključenoga kolaterala. Na razini pojedinog portfelja te na razini pojedine druge ugovorne strane institucija izračunava i prati vršnu izloženost ili potencijalnu buduću izloženost u intervalima pouzdanosti koje je odabrala sama institucija. Institucija vodi računa o velikim pozicijama i o koncentraciji pozicija, između ostalog i prema grupama povezanih drugih ugovornih strana, prema gospodarskoj grani i prema tržištu.
8.  
Institucija uspostavlja i održava rutinski i strog program testiranja otpornosti na stres. Rezultate tog testiranja otpornosti na stres redovito, a najmanje jednom tromjesečno, provjerava više rukovodstvo, a ono se odražava u politikama i limitima koje upravljačko tijelo ili više rukovodstvo određuje u smislu kreditnog rizika druge ugovorne strane. Ako testiranje otpornosti na stres pokaže posebnu osjetljivost na određenu kombinaciju okolnosti, institucija poduzima hitne postupke za upravljanje tim rizicima.

Članak 287.

Organizacijske strukture za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane

1.  

Institucija koja primjenjuje IMM uspostavlja i održava:

(a) 

jedinicu za kontrolu rizika koja ispunjava uvjete iz stavka 2.;

(b) 

jedinicu za upravljanje kolateralom koja ispunjava uvjete iz stavka 3.

2.  

Jedinica za kontrolu rizika odgovorna je za razvoj i provedbu upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane, uključujući početnu i kontinuiranu validaciju modela, a obavlja sljedeće funkcije i ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a) 

odgovorna je za uređivanje i provedbu sustava institucije za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane;

(b) 

izrađuje dnevna izvješća o izlaznim rezultatima modela za mjerenje rizika institucije i analizira te rezultate. Ta analiza uključuje procjenu odnosa između mjera vrijednosti izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i limita trgovanja;

(c) 

provjerava cjelovitost ulaznih podataka modela za mjerenje rizika institucije te sastavlja i analizira izvješća o rezultatima dobivenim modelom, uključujući procjenu odnosa između mjera izloženosti riziku i kreditnih limita te limita trgovanja;

(d) 

neovisna je o jedinicama odgovornima za izloženosti iz transakcija ugovaranja, obnavljanja i trgovanja i oslobođena neprimjerenog utjecaja;

(e) 

ima zaposlenike koji imaju odgovarajuća stručna znanja i iskustvo;

(f) 

neposredno izvješćuje više rukovodstvo institucije;

(g) 

njezin rad uključen je u svakodnevni proces upravljanja kreditnim rizikom institucije;

(h) 

njezini rezultati uključeni su u proces planiranja, praćenja i kontrole izloženosti institucije kreditnom riziku i njezinoga ukupnog profila rizičnosti.

3.  

Jedinica za upravljanje kolateralom obavlja sljedeće zadatke i funkcije:

(a) 

izračunava i upućuje pozive za uplatu marže, upravlja sporovima o pozivima za uplatu marže i svakodnevno točno izvješćuje o neovisnim iznosima, inicijalnim maržama i varijacijskim maržama;

(b) 

kontrolira cjelovitost podataka koji se primjenjuju za upućivanje poziva za uplatu marže, i osigurava da su podaci dosljedni i redovito usklađeni sa svim relevantnim izvorima podataka unutar institucije;

(c) 

prati opseg ponovne upotrebe kolaterala i svih promjena u pravima institucije na kolateral koji je dala ili u vezi s tim kolateralom;

(d) 

izvješćuje odgovarajuću razinu rukovodstva o vrstama kolaterala koji se ponovno upotrebljavaju te o uvjetima takve ponovne upotrebe, uključujući instrumente, kreditnu kvalitetu i dospijeće;

(e) 

prati koncentraciju prema pojedinim vrstama kolaterala koje je institucija primila;

(f) 

redovito, a najmanje jednom tromjesečno, izvješćuje više rukovodstvo o informacijama o upravljanju kolateralom, uključujući informacije o vrstama kolaterala koji je primljen i dan, veličini i roku dospijeća kolaterala te o uzrocima sporova o pozivima za uplatu marže. Interno izvješćivanje također mora odražavati trendove navedenih pokazatelja.

4.  
Više rukovodstvo jedinici za upravljanje kolateralom dodjeljuje dovoljno resursa koji se zahtijevaju prema stavku 1. točki (b) kako bi njezini sustavi postigli odgovarajuću razinu operativne uspješnosti, u smislu pravodobnosti i točnosti poziva za uplatu marže koje upućuje institucija i pravodobnog odgovora institucije na pozive za uplatu marže koje upućuju njezine druge ugovorne strane. Više rukovodstvo osigurava da jedinica ima zaposlenike koji imaju odgovarajuća stručna znanja i iskustvo da mogu pravodobno obraditi pozive i sporove, čak i u slučaju ozbiljne krize na tržištu, kako bi institucija mogla ograničiti broj velikih sporova nastalih zbog obujma trgovanja.

Članak 288.

Provjera sustava za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane

Institucija, u sklopu postupaka unutarnje revizije, redovito provodi neovisne provjere svojeg sustava upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Ta provjera uključuje i aktivnosti jedinice za kontrolu rizika i jedinice za upravljanje kolateralom u skladu s člankom 287., a obuhvaća najmanje:

(a) 

primjerenost dokumentacije koja se odnosi na sustav i proces upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane u skladu s člankom 286.;

(b) 

organizaciju jedinice za kontrolu kreditnog rizika druge ugovorne strane u skladu s člankom 287. stavkom 1. točkom (a);

(c) 

organizaciju jedinice za upravljanje kolateralom u skladu s člankom 287. stavkom 1. točkom (b);

(d) 

uključivanje mjera izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane u svakodnevno upravljanje rizicima;

(e) 

postupak odobravanja za modele mjerenja rizika i sustave vrednovanja koje upotrebljavaju zaposlenici jedinica za trgovanje i jedinica za pozadinske poslove;

(f) 

validaciju svake značajne promjene u procesu mjerenja kreditnog rizika druge ugovorne strane;

(g) 

obuhvat kreditnog rizika druge ugovorne strane obuhvaćenog modelom mjerenja rizika;

(h) 

cjelovitost sustava izvješćivanja rukovodstva;

(i) 

točnost i potpunost podataka koji se odnose na izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane;

(j) 

točnost upotrebe pravnih termina u sporazumima o kolateralu i sporazumima o netiranju pri mjerenju vrijednosti izloženosti;

(k) 

provjeru dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka na kojima se temelje modeli, uključujući neovisnost tih izvora podataka;

(l) 

točnost i prikladnost pretpostavki koje se odnose na volatilnost i korelacije;

(m) 

točnost izračuna vrednovanja i pretvorbe rizika;

(n) 

provjeru točnosti modela učestalim provođenjem retroaktivnog testiranja u skladu s člankom 293. stavkom 1. točkama od (b) do (e);

(o) 

usklađenost jedinice za kontrolu kreditnog rizika druge ugovorne strane i jedinice za upravljanje kolateralom s relevantnim regulatornim zahtjevima.

Članak 289.

Test upotrebljivosti

1.  
Institucije osiguravaju da je distribucija izloženosti dobivena modelom koji se primjenjuje za izračun efektivnog EPE-a uključena u svakodnevni proces upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane institucije i da se rezultati modela uzimaju u obzir pri kreditnom odobravanju, upravljanju kreditnim rizikom druge ugovorne strane, internom raspoređivanju kapitala i korporativnom upravljanju.
2.  
Institucija dokazuje nadležnim tijelima da je najmanje godinu dana prije nego što je od nadležnih tijela dobila odobrenje za primjenu IMM-a, u skladu s člankom 283., primjenjivala model za izračun distribucije izloženosti na kojoj se temelji izračun EPE-a koji u suštini zadovoljava zahtjeve iz ovog odjeljka.
3.  
Model koji se upotrebljava za određivanje distribucije izloženosti prema kreditnom riziku druge ugovorne strane mora biti sastavni dio sustava upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane u skladu s člankom 286. Taj sustav obuhvaća mjerenje iskorištenosti kreditnih linija, uzimajući u obzir zbroj izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i ostalih kreditnih izloženosti i interno raspoređivanje kapitala.
4.  
Osim što izračunava EPE, institucija mjeri sadašnje izloženosti i upravlja sadašnjim izloženostima. Prema potrebi, institucija mjeri sadašnju izloženost i prije smanjenja za iznos kolaterala i nakon uključenoga kolaterala. Test upotrebljivosti smatra se zadovoljavajućim ako institucija upotrebljava i druge mjere kreditnog rizika druge ugovorne strane, kao što su vršna izloženost koja se temelji na distribuciji izloženosti dobivenoj istim modelom kojim se koristi za izračun EPE-a.
5.  
Ako je potrebno, institucija je dužna imati sustave sposobne za dnevnu procjenu EE-a, osim ako nadležnim tijelima dokaže da njezina izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane opravdava izračun EE-a u duljim vremenskim intervalima. Institucija procjenjuje EE za razdoblje koje adekvatno odražava vremensku strukturu budućih novčanih tokova i dospijeća ugovora, i to na način koji je usklađen sa značajnošću i strukturom izloženosti.
6.  
Izloženost se mjeri, prati i kontrolira tijekom trajanja svih ugovora u skupu za netiranje, a ne samo tijekom razdoblja od jedne godine. Institucija je dužna imati postupke za utvrđivanje i kontrolu rizika druge ugovorne strane u slučajevima gdje je izloženost dulja od jedne godine. Predviđeno povećanje izloženosti uključuje se u model izračuna internoga kapitala institucije.

Članak 290.

Testiranje otpornosti na stres

1.  
Institucija je dužna imati sveobuhvatan program testiranja otpornosti na stres za kreditni rizik druge ugovorne strane, koji se upotrebljava i pri procjeni kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane, koji je usklađen sa zahtjevima iz stavaka od 2. do 10.
2.  
Testiranje obuhvaća i utvrđivanje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uvjeta koji mogu imati nepovoljne učinke na kreditnu izloženost institucije, kao i procjenu njezine sposobnosti prilagodbe takvim promjenama.
3.  
Mjerenje stresa u sklopu programa uspoređuje se s limitima rizika, a institucija ga razmatra u sklopu procesa iz članka 81. Direktive 2013/36/EU.
4.  
Program obuhvaća sva trgovanja i agregatne izloženosti po svim vrstama kreditnog rizika druge ugovorne strane na razini pojedinih drugih ugovornih strana u vremenskom okviru koji je dostatan za provedbu redovitog testiranja otpornosti na stres.
5.  
Program osigurava barem mjesečno testiranje otpornosti na stres izloženosti glavnih faktora tržišnog rizika kao što su kamatne stope, strane valute, vlasnički instrumenti, kreditni rasponi i cijene robe za sve druge ugovorne strane institucije, kako bi se utvrdile prekomjerne koncentracije specifičnih rizika smjera i kako bi ih, prema potrebi, institucija mogla smanjiti. Testiranje otpornosti na stres izloženosti (s jednim faktorom, više faktora i značajnim rizicima neovisnima o smjeru) te istodobno izlaganje stresu izloženosti i kreditne sposobnosti obavlja se na razini kreditnog rizika druge ugovorne strane za pojedine druge ugovorne strane, grupe drugih ugovornih strana i na razini cjelokupne institucije.
6.  

Institucija barem jednom u tri mjeseca primjenjuje višefaktorske scenarije testiranja otpornosti na stres i procjenjuje značajne rizike neovisne o smjeru, uključujući rizik izloženosti krivulje prinosa i rizik osnove. Višefaktorsko testiranje otpornosti na stres obuhvaća barem scenarije u kojima se pojavljuju sljedeći događaji:

(a) 

veliki ekonomski ili tržišni događaji;

(b) 

znatno smanjenje ukupne likvidnosti tržišta;

(c) 

veliki financijski posrednik likvidira svoje pozicije.

7.  
Veličina šokova odnosnih faktora rizika mora biti usklađena sa svrhom testiranja otpornosti na stres. Pri ocjenjivanju solventnosti u uvjetima stresa šokovi odnosnih faktora rizika moraju biti dovoljno veliki da obuhvate povijesno ekstremnu tržišnu okolinu i iznimne, ali moguće stresne tržišne uvjete. Testiranje otpornosti na stres mora ocjenjivati učinak tih šokova na regulatorni kapital, kapitalne zahtjeve i zaradu. Za potrebe svakodnevnog praćenja portfelja, zaštite od rizika i upravljanja koncentracijama program testiranja mora uzimati u obzir i scenarije manjeg značaja, a veće vjerojatnosti.
8.  
Program uključuje odredbu, prema potrebi, za povratno testiranje otpornosti na stres kako bi se utvrdili iznimni, ali mogući scenariji koji bi mogli dovesti do značajnih negativnih posljedica. Povratno testiranje otpornosti na stres mora uzimati u obzir utjecaj značajne nelinearnosti u portfelju.
9.  
Više rukovodstvo redovito se izvješćuje, a najmanje jednom u tri mjeseca, o rezultatima testiranja otpornosti na stres u skladu s programom. Izvješća i analize rezultata obuhvaćaju najveće učinke na razini druge ugovorne strane u portfelju, značajne koncentracije unutar segmenata portfelja (unutar iste industrijske grane ili regije) te specifične trendove relevantnog portfelja i druge ugovorne strane.
10.  
Više rukovodstvo ima vodeću ulogu u integriranju testiranja otpornosti na stres u okviru upravljanja rizicima i kulturu rizika institucije te osigurava da su rezultati smisleni i da se primjenjuju za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Rezultati testiranja otpornosti na stres za značajne izloženosti procjenjuju se u odnosu na smjernice koje upućuju na sklonost preuzimanju rizika i prosljeđuju se višem rukovodstvu kako bi ono moglo raspravljati i djelovati kad se utvrdi postojanje prevelikih ili koncentriranih rizika.

Članak 291.

Povratni rizik

1.  

Za potrebe ovog članka:

(a) 

„opći povratni rizik” nastaje ako je vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane pozitivno korelirana s općim faktorima tržišnog rizika;

(b) 

„specifični povratni rizik” nastaje kada je buduća izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani u pozitivnoj korelaciji s PD-om te druge ugovorne strane zbog prirode transakcija s tom drugom ugovornom stranom. Smatra se da je institucija izložena specifičnom povratnom riziku ako se očekuje da će buduća izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani biti visoka kada vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza te druge ugovorne strane također bude visoka.

2.  
Institucija na odgovarajući način uzima u obzir izloženosti iz kojih proizlazi značajna razina specifičnoga i općega povratnog rizika.
3.  
Radi utvrđivanja općeg povratnog rizika institucija je dužna razviti testiranje otpornosti na stres i analize scenarija kako bi testirala otpornost na stres faktora rizika koji negativno utječu na kreditnu sposobnost druge ugovorne strane. To testiranje mora obuhvaćati mogućnost nastanka velikih šokova kad se promijene odnosi između faktora rizika. Institucija prati opći povratni rizik u odnosu na proizvode, regije i gospodarske grane ili druge kategorije koje su značajne za poslovanje.
4.  
Institucija održava postupke za utvrđivanje, praćenje i kontrolu specifičnoga povratnog rizika za svaku pravnu osobu od datuma sklapanja transakcije i tijekom cijelog trajanja transakcije.
5.  

Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za kreditni rizik druge ugovorne strane u odnosu na transakcije u kojima je utvrđen specifični povratni rizik i u kojima postoji pravna povezanost između druge ugovorne strane i izdavatelja odnosnog instrumenta OTC izvedenice ili odnosnog instrumenta transakcija iz članka 273. stavka 2. točaka (b), (c) i (d), u skladu sa sljedećim načelima:

(a) 

instrumenti kod kojih postoji specifični povratni rizik ne smiju se uključivati u isti skup za netiranje kao ostale transakcije s drugom ugovornom stranom i svaki se mora tretirati kao zaseban skup za netiranje;

(b) 

unutar svakog takvog zasebnog skupa za netiranje, za ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog subjekta vrijednost izloženosti jednaka je ukupnom očekivanom gubitku vrijednosti preostale fer vrijednosti odnosnih instrumenata na temelju pretpostavke da je odnosni izdavatelj u postupku likvidacije;

(c) 

LGD za instituciju koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. iznosi 100 % za te ugovore o razmjeni;

(d) 

na instituciju koja primjenjuje pristup iz poglavlja 2. primjenjuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane transakcije;

(e) 

za sve druge transakcije koje se odnose na jedan subjekt u svakom pojedinom skupu za netiranje, izračun vrijednosti izloženosti u skladu je s pretpostavkom da dolazi do neočekivanog statusa neispunjavanja obveza onih odnosnih obveza u vezi s kojima je izdavatelj pravno povezan s drugom ugovornom stranom. Za transakcije koje se odnose na košaricu subjekata ili indeks, primjenjuje se, ako je značajan, neočekivani status neispunjavanja obveza odgovarajuće odnosne obveze u slučaju kad je izdavatelj pravno povezan s drugom ugovornom stranom;

(f) 

u mjeri u kojoj se primjenjuju postojeći izračuni tržišnog rizika za kapitalne zahtjeve za dodatni rizik statusa neispunjavanja obveza i migracijski rizik iz glave IV. poglavlja 5. odjeljka 4. koji već sadržavaju pretpostavku o LGD-u, LGD u formuli koja se primjenjuje iznosi 100 %.

6.  
Institucije osiguravaju višem rukovodstvu i odgovarajućem odboru upravljačkog tijela redovita izvješća o specifičnom i općem povratnom riziku te o mjerama koje poduzimaju za upravljanje tim rizicima.

Članak 292.

Integritet procesa modeliranja

1.  

Institucija osigurava integritet procesa modeliranja iz članka 284. donošenjem barem sljedećih mjera:

(a) 

model pravodobno, potpuno i na konzervativan način odražava uvjete i odredbe pojedine transakcije;

(b) 

spomenuti uvjeti obuhvaćaju barem zamišljeni iznos ugovora, dospijeće, referentnu imovinu, ugovorene odredbe o marži i sporazume o netiranju;

(c) 

ti uvjeti i odredbe za svaku transakciju održavaju se u bazi podataka koju se mora formalno i redovito revidirati;

(d) 

proces priznavanja sporazuma o netiranju zahtijeva da pravna služba potvrdi pravnu provedivost netiranja na osnovi tih sporazuma;

(e) 

potvrdu iz točke (d) u bazu podataka iz točke (c) unosi neovisna jedinica;

(f) 

prijenos uvjeta i odredbi pojedine transakcije u model EPE provjerava se putem interne revizije;

(g) 

između modela i sustava izvornih podataka moraju biti uspostavljeni procesi formalnog usklađivanja da bi se trajno provjeravalo odražavaju li se uvjeti i odredbe pojedine transakcije pravilno ili barem konzervativno na EPE.

2.  
Sadašnjim tržišnim podacima koristi se za određivanje sadašnjih izloženosti. Institucija može kalibrirati svoj model EPE-a upotrebom povijesnih tržišnih podataka ili tržišno impliciranih podataka kako bi odredila parametre odnosnih stohastičkih procesa kao što su otklon, volatilnost i korelacija. Ako institucija upotrebljava povijesne podatke, dužna je upotrebljavati te podatke za barem tri protekle godine. Ti se podaci moraju ažurirati najmanje jednom u tri mjeseca ili češće kako bi odražavali tržišne uvjete.

Pri izračunu efektivnog EPE-a primjenom kalibracije stresa, institucija kalibrira efektivni EPE tako da upotrijebi podatke za tri protekle godine koji u kreditne raspone na osnovi statusa neispunjavanja obveza drugih ugovornih strana uključuju razdoblje stresa ili tržišno implicirane podatke iz tog razdoblja stresa.

Institucija za tu svrhu primjenjuje zahtjeve iz stavaka 3., 4. i 5.

3.  
Institucija dokazuje nadležnom tijelu, barem jednom u tri mjeseca, da se razdoblje stresa koje se primjenjuje pri izračunu u skladu s ovim stavkom podudara s razdobljem povećanih kreditnih raspona na osnovi statusa neispunjavanja obveza na ugovore o razmjeni ili drugih kreditnih raspona (na zajmove ili korporativne obveznice) za reprezentativni odabir njezinih drugih ugovornih strana s kreditnim rasponima kojima se trguje. U situacijama kad institucija ne raspolaže odgovarajućim podacima o kreditnom rasponu za drugu ugovornu stranu, raspoređuje tu drugu ugovornu stranu prema specifičnim podacima o kreditnom rasponu koji su vezani uz regiju, interni rejting i vrste djelatnosti.
4.  
Model EPE-a za sve druge ugovorne strane koristi se povijesnim ili impliciranim podacima koji uključuju podatke iz stresnoga kreditnog razdoblja i koristi se tim podacima na način koji je usklađen s metodom koja se primjenjuje za kalibraciju modela EPE-a na sadašnje podatke.
5.  
Pri vrednovanju učinkovitosti svoje kalibracije stresa za efektivni EPE institucija je dužna stvoriti nekoliko referentnih portfelja koji su osjetljivi na glavne faktore rizika kojima je institucija izložena. Izloženost tim referentnim portfeljima izračunava se primjenom (a) metodologije stresa koja se temelji na sadašnjim tržišnim vrijednostima i parametrima modela koji su kalibrirani prema stresnim tržišnim uvjetima i (b) izloženosti nastale tijekom razdoblja stresa, ali primjenom metode iz ovog odjeljka (tržišna vrijednost na kraju razdoblja stresa, volatilnosti i korelacije iz trogodišnjeg razdoblja stresa).

Nadležna tijela zahtijevaju da institucija prilagodi kalibraciju stresa ako među izloženostima u tim referentnim portfeljima postoje značajna odstupanja.

6.  

Institucija uspostavlja odgovarajući postupak validacije modela koji mora biti jasno propisan politikama i procedurama institucije. Tim se postupkom validacije mora:

(a) 

odrediti vrsta testiranja koje je potrebno kako bi se osiguralo integritet modela te utvrditi uvjete pod kojima su temeljne pretpostavke modela neprimjerene, što može dovesti do podcjenjivanja vrijednosti EPE-a;

(b) 

uključivati i pregled sveobuhvatnosti modela.

7.  

Institucija prati relevantne rizike i ima postupke za prilagođivanje vlastitih procjena efektivnog EPE-a kada ti rizici postanu značajni. U skladu s ovim stavkom, institucija je dužna:

(a) 

utvrditi svoje izloženosti specifičnom povratnom riziku koji nastaje kako je određeno u članku 291. stavku 1. točki (b) i upravljati tim izloženostima te utvrditi svoje izloženosti općem povratnom riziku koji nastaje kako je određeno u članku 291. stavku 1. točki (a) i upravljati tim izloženostima;

(b) 

za izloženosti s rastućim profilom rizičnosti nakon godine dana redovito uspoređivati procjenu relevantne mjere izloženosti tijekom jedne godine s istom mjerom izloženosti tijekom razdoblja izloženosti;

(c) 

za izloženosti s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine redovito uspoređivati trošak zamjene (sadašnju izloženost) i realizirani profil izloženosti i pohranjivati podatke koji dopuštaju takvu usporedbu.

8.  
Institucija je dužna imati interne postupke koji će prije uključivanja transakcije u skup za netiranje omogućiti da se provjeri je li transakcija obuhvaćena pravno provedivim sporazumom o netiranju koji ispunjava uvjete iz odjeljka 7.
9.  
Institucija koja upotrebljava kolateral za potrebe smanjenja kreditnog rizika druge ugovorne strane dužna je imati interne postupke koji će prije priznavanja učinaka kolaterala u svojim izračunima omogućiti da se provjeri ispunjava li kolateral uvjete pravne sigurnosti u skladu s odredbama poglavlja 4.
10.  
EBA prati opseg praksi u ovom području i u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 donosi smjernice o primjeni ovog članka.

Članak 293.

Zahtjevi za sustav upravljanja rizikom

1.  

Institucija se usklađuje sa sljedećim zahtjevima:

(a) 

ispunjava kvalitativne zahtjeve iz dijela 3. glave IV. poglavlja 5.;

(b) 

provodi redoviti program retroaktivnog testiranja u kojemu se mjere rizika dobivene primjenom modela uspoređuju s ostvarenim mjerama rizika, a hipotetične se promjene na temelju statičnih pozicija uspoređuju s ostvarenim mjerama;

(c) 

obavlja početnu validaciju i kontinuiranu periodičnu provjeru svojeg modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i mjera rizika dobivenih tim modelom. Validacija i provjera moraju biti neovisne o razvoju modela;

(d) 

upravljačko tijelo i više rukovodstvo uključeni su u proces kontrole rizika i osiguravaju da se dodijeli dovoljno resursa kontroli kreditnog rizika i kreditnog rizika druge ugovorne strane. U tom smislu, dnevne izvještaje koje priprema neovisna jedinica za kontrolu rizika uspostavljena u skladu s člankom 287. stavkom 1. točkom (a) pregledava rukovodstvo koje je na odgovarajućoj razini i ima ovlast nametnuti i smanjenje pozicija koje su preuzeli pojedini zaposlenici jedinice za trgovanje i smanjenje ukupne izloženosti riziku institucije;

(e) 

interni model za mjerenje izloženosti riziku integriran je u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije;

(f) 

sustav mjerenja rizika uzima u obzir i interne limite trgovanja i ograničenja izloženosti. U tom smislu, ograničenja izloženosti moraju biti povezana s modelom mjerenja rizika institucije na trajno dosljedan način razumljiv zaposlenicima jedinice za trgovanje, kreditnoj funkciji i višem rukovodstvu;

(g) 

institucija osigurava da je njezin sustav upravljanja rizicima primjereno dokumentiran. Institucija posebno ima dokumentirani skup internih politika, kontrola i postupaka koji se odnose na funkcioniranje sustava mjerenja rizika i aranžmane kojima se osigurava usklađenost s tim politikama;

(h) 

institucija redovito provodi neovisne provjere sustava mjerenja rizika u sklopu postupaka unutarnje revizije. Navedena provjera uključuje i aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i neovisne jedinice za kontrolu rizika. Provjera ukupnog procesa upravljanja rizikom provodi se u redovitim vremenskim razmacima (a najmanje jednom godišnje), a posebno obuhvaća barem sve stavke iz članka 288.;

(i) 

kontinuiranu validaciju modela kreditnog rizika druge ugovorne strane, uključujući retroaktivno testiranje, redovito pregledava rukovodstvo koje ima ovlast za odlučivanje o aktivnostima koje treba poduzeti kako bi se otklonili nedostaci modela.

2.  
Nadležna tijela uzimaju u obzir opseg u kojemu institucija ispunjava zahtjeve iz stavka 1. pri određivanju parametra alfa iz članka 284. stavka 4. Samo instituciji koja je u potpunosti usklađena s tim zahtjevima može se dopustiti primjena minimalnog multiplikacijskog faktora.
3.  
Institucija dokumentira proces početne i kontinuirane validacije svojeg modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i izračuna mjera rizika dobivenih modelom tako detaljno da treća strana može ponovno provesti analizu i izmjeriti rizik. Ta dokumentacija određuje učestalost obavljanja analize retroaktivnog testiranja i svih drugih kontinuiranih validacija, način obavljanja validacije s obzirom na tokove podataka i portfelje te primijenjene analize.
4.  
Institucija utvrđuje kriterije za procjenu svojih modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i modela koji su uključeni u izračun izloženosti te ima pisanu politiku koja opisuje proces kojim se neprihvatljivo funkcioniranje modela utvrđuje i ispravlja.
5.  
Institucija utvrđuje kako se izrađuju reprezentativni portfelji drugih ugovornih strana za potrebe validacije modela kreditnog rizika druge ugovorne strane i njegovih mjera rizika.
6.  
Validacija modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njihovih mjera rizika koje proizvode predviđene distribucije uzima u obzir više od jednog statističkog podatka o predviđenoj distribuciji.

Članak 294.

Zahtjevi za validaciju

1.  

U sklopu svoje početne i kontinuirane validacije modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih mjera rizika, institucija osigurava da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

institucija obavlja retroaktivno testiranje upotrebljavajući povijesne podatke o promjenama faktora tržišnog rizika prije nego što od nadležnih tijela dobije odobrenje u skladu s člankom 283. stavkom 1. Retroaktivno testiranje obuhvaća nekoliko različitih razdoblja predviđanja od najmanje godinu dana, niz različitih početnih datuma i širok raspon tržišnih uvjeta;

(b) 

institucija koja primjenjuje pristup iz članka 285. stavka 1. točke (b) redovito provodi validaciju svojeg modela kako bi provjerila jesu li ostvarene sadašnje izloženosti u skladu s predviđanjima tijekom svih razdoblja marže unutar jedne godine. Ako neka trgovanja unutar skupa za netiranje imaju dospijeće kraće od jedne godine, a skup za netiranje bi imao veću osjetljivost na faktor rizika kad bi se ta trgovanja isključila, validacijom se to mora uzeti u obzir;

(c) 

institucija provodi retroaktivno testiranje učinkovitosti svojeg modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih relevantnih mjera rizika kao i predviđanja faktora tržišnog rizika. Za trgovanje pokriveno kolateralom razdoblja predviđanja uključuju ona razdoblja koja odražavaju tipična razdoblja marže za rizik koja se primjenjuju u trgovanju koje je pokriveno kolateralom ili maržom;

(d) 

ako validacija modela upućuje na to da je efektivni EPE podcijenjen, institucija poduzima odgovarajuće mjere da otkloni netočnosti modela;

(e) 

institucija u sklopu početnog i kontinuiranog procesa validacije modela testira modele za određivanje cijena kojima se koristi za izračun izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne za određeni scenarij budućih šokova vezanih uz faktore tržišnog rizika. Modeli za određivanje cijena opcija uzimaju u obzir nelinearnost vrijednosti opcija s obzirom na faktore tržišnog rizika;

(f) 

model izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se agregirale izloženosti na razini skupa za netiranje. Institucija provjerava jesu li transakcije raspoređene u odgovarajući skup za netiranje unutar modela;

(g) 

model izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane mora obuhvatiti i informacije koje su karakteristične za pojedinu transakciju kako bi se obuhvatili učinci pokrivenosti maržom. On uzima u obzir i sadašnji iznos marže i iznos marže koji će biti razmijenjen između ugovornih strana u budućnosti. Takav model uzima u obzir vrstu ugovora o marži (jednostrani ili dvostrani), učestalost poziva za uplatu marže, razdoblje marže za rizik, najniži prag nepokrivene izloženosti koji je institucija voljna prihvatiti te najniži iznos marže koji će se razmijeniti između ugovornih strana. Takav model uzima u obzir promjene tržišne vrijednosti danoga kolaterala ili primjenjuje pravila iz poglavlja 4.;

(h) 

sastavni dio procesa validacije modela mora biti statični program retroaktivnog testiranja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane na povijesnim podacima. Institucija u redovitim vremenskim razmacima provodi program retroaktivnog testiranja određenog broja reprezentativnih portfelja druge ugovorne strane (stvarnih ili zamišljenih). Ti reprezentativni portfelji odabiru se na temelju njihove osjetljivosti na značajne faktore rizika i kombinacije faktora rizika kojima je institucija izložena;

(i) 

institucija provodi program retroaktivnog testiranja radi provjere ključnih pretpostavki modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i relevantnih mjera rizika, uključujući modelirani odnos između rokova dospijeća istog faktora rizika i modelirane odnose između faktora rizika;

(j) 

odgovarajući program retroaktivnog testiranja primjenjuje se na učinkovitost modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i njegovih mjera rizika. Program retroaktivnog testiranja mora moći utvrditi slabiju učinkovitost mjera rizika modela EPE-a;

(k) 

institucija provodi validaciju svojih modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane i svih mjera rizika u razdobljima koja su primjerena dospijeću trgovanja za koja se izloženost izračunava upotrebom IMM-a u skladu s člankom 283.;

(l) 

u sklopu procesa kontinuirane validacije modela institucija redovito provjerava modele za određivanje cijena kojima se koristi za izračun izloženosti druge ugovorne strane u odnosu na neovisne referentne vrijednosti;

(m) 

kontinuirana validacija modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane institucije i odgovarajućih mjera rizika obuhvaća procjenu adekvatnosti učinkovitosti u nedavnom razdoblju;

(n) 

u sklopu procesa početne i kontinuirane validacije institucija procjenjuje učestalost ažuriranja parametara modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane;

(o) 

u početnoj i kontinuiranoj validaciji modela izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane procjenjuje se primjerenost razine druge ugovorne strane i izračuna izloženosti skupa za netiranje.

2.  
Mjera koja je konzervativnija od mjerila koje se primjenjuje za izračun regulatorne vrijednosti izloženosti za svaku drugu ugovornu stranu može se primijeniti umjesto parametra alfa pomnoženog s efektivnim EPE-om, uz prethodno odobrenje nadležnih tijela. Stupanj relativne konzervativnosti nadležna tijela procjenjuju pri početnom odobravanju i u redovitim nadzornim provjerama modela EPE. Institucija redovito provodi validaciju konzervativnosti. Kontinuirana procjena učinkovitosti modela mora obuhvaćati sve druge ugovorne strane na koje se primjenjuju modeli.
3.  
Ako program retroaktivnog testiranja upozorava da model nije dovoljno točan, nadležna tijela instituciji oduzimaju odobrenje za primjenu modela ili joj nalažu poduzimanje odgovarajućih mjera u svrhu poboljšanja modela u kratkom roku.



Odjeljak 7.

Sporazumi o netiranju

Članak 295.

Priznavanje sporazuma o netiranju kao činitelja smanjenja rizika

Kao činitelje smanjenja rizika u skladu s člankom 298. institucije mogu tretirati samo sljedeće vrste sporazuma o netiranju koje su nadležna tijela priznala u skladu s člankom 296. i pod uvjetom da institucija ispunjava zahtjeve iz članka 297.:

(a) 

dvostrani ugovori o obnovi između institucije i druge ugovorne strane, na temelju kojih se međusobna potraživanja i obveze automatski prebijaju tako da se navedenom obnovom utvrđuje jedinstveni neto iznos svaki put kad se obnova primijeni, čime se stvara jedinstveni novi ugovor koji zamjenjuje sve prethodne ugovore i obveze ugovornih strana na temelju tih ugovora te obvezuje ugovorne strane;

(b) 

ostali dvostrani ugovori između institucije i druge ugovorne strane;

(c) 

sporazumi o netiranju između različitih kategorija proizvoda za institucije koje su dobile odobrenje za primjenu metode iz odjeljka 6. za transakcije obuhvaćene tom metodom. Nadležna tijela dostavljaju EBA-i popis odobrenih sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda.

Netiranje transakcija između različitih pravnih osoba unutar grupe ne priznaje se za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva.

Članak 296.

Priznavanje sporazuma o netiranju

1.  
Nadležna tijela priznaju sporazume o netiranju samo ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. i, ovisno o slučaju, uvjeti iz stavka 3.
2.  

Sljedeće uvjete moraju ispunjavati svi sporazumi o netiranju koje institucija upotrebljava za potrebe određivanja vrijednosti izloženosti u ovom dijelu:

(a) 

institucija je sklopila sporazum o netiranju s drugom ugovornom stranom iz kojeg proizlazi jedna pravna obveza, koja obuhvaća sve uključene transakcije, tako da bi u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane institucija imala pravo primiti ili obvezu platiti samo neto zbroj pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija;

(b) 

institucija je stavila na raspolaganje nadležnim tijelima pisana i obrazložena pravna mišljenja kojima se utvrđuje da su, ako dođe do pravnog osporavanja sporazuma o netiranju, potraživanja i obveze institucije ograničeni na iznos iz točke (a). Pravno mišljenje odnosi se na mjerodavno pravo:

i. 

područja sudske nadležnosti unutar kojega je osnovana druga ugovorna strana;

ii. 

ako je uključena podružnica društva koja se nalazi u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovano društvo, područja sudske nadležnosti u kojemu se nalazi podružnica;

iii. 

područja sudske nadležnosti čijim se pravom uređuju pojedinačne transakcije uključene u sporazum o netiranju;

iv. 

područja sudske nadležnosti čijim se pravom uređuje bilo koji ugovor ili sporazum nužan za provođenje sporazuma o netiranju;

(c) 

kreditni rizik u vezi sa svakom drugom ugovornom stranom kumulira se kako bi se dobila jedna pravna izloženost između transakcija sa svakom drugom ugovornom stranom. Navedena kumulacija mora se uključiti u proces određivanja kreditnih limita i izračun internoga kapitala;

(d) 

ugovor ne smije sadržavati odredbu kojom se, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, drugoj ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza dopušta izvršenje samo ograničenih plaćanja prema ugovornoj strani koja je u statusu neispunjavanja obveza, ili se uopće ne dopuštaju plaćanja, čak i kada je ugovorna strana koja je u statusu neispunjavanja obveza neto vjerovnik (tj. odredbu o odustanku).

Ako neko nadležno tijelo nije uvjereno da je sporazum o netiranju valjan i pravno provediv prema pravu svakog područja sudske nadležnosti iz točke (b), sporazum o netiranju ne priznaje se kao činitelj smanjenja rizika ni za jednu ugovornu stranu. Nadležna tijela o tome se međusobno obavješćuju.

3.  

Pravna mišljenja iz točke (b) mogu se odnositi na svaku vrstu sporazuma o netiranju. Sporazumi o netiranju između različitih kategorija proizvoda moraju ispunjavati sljedeće dodatne uvjete:

(a) 

neto iznos iz stavka 2. točke (a) jednak je neto zbroju pozitivnih i negativnih završnih vrijednosti svakoga uključenoga dvostranoga standardiziranog sporazuma o netiranju i pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti pojedinačnih transakcija (neto iznos iz različitih kategorija proizvoda);

(b) 

pravna mišljenja iz stavka 2. točke (b) obuhvaćaju i mišljenje o valjanosti i pravnoj provedivosti cijelog sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda na temelju uvjeta iz tog sporazuma kao i o njegovom utjecaju na značajne odredbe bilo kojega uključenoga pojedinačnoga dvostranoga standardiziranog sporazuma.

Članak 297.

Obveze institucija

1.  
Institucija uspostavlja i provodi postupke kako bi osigurala preispitivanje utjecaja promjena prava relevantnih područja sudske nadležnosti iz članka 296. stavka 2. točke (b) na valjanost i pravnu provedivost svojih sporazuma o netiranju.
2.  
Institucija u svojoj evidenciji vodi svu potrebnu dokumentaciju koja se odnosi na njezine sporazume o netiranju.
3.  
Institucija učinke netiranja uključuje u proces mjerenja ukupne izloženosti kreditnom riziku za svaku drugu ugovornu stranu i na toj osnovi upravlja svojim kreditnim rizikom druge ugovorne strane.
4.  
U slučaju sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda iz članka 295. institucija provodi postupke iz članka 296. stavka 2. točke (c) kako bi osigurala da je svaka transakcija koja se uključuje u skup za netiranje obuhvaćena pravnim mišljenjem iz članka 296. stavka 2. točke (b).

U smislu sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda, institucija kontinuirano ispunjava zahtjeve za priznavanje dvostranih sporazuma o netiranju i, prema potrebi, zahtjeve iz poglavlja 4. za priznavanje smanjenja kreditnog rizika, u odnosu na svaki uključeni pojedinačni dvostrani standardizirani sporazum i svaku transakciju.

▼M8

Članak 298.

Učinci priznavanja netiranja kao činitelja smanjenja rizika

Netiranje za potrebe odjeljaka od 3. do 6. priznaje se kako je određeno u tim odjeljcima.

▼B



Odjeljak 8.

Stavke iz knjige trgovanja

Članak 299.

Stavke iz knjige trgovanja

1.  
Za potrebe primjene ovog članka Prilog II. sadržava uputu na izvedene instrumente za prijenos kreditnog rizika naveden u točki (8) odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ.
2.  

Pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za rizik druge ugovorne strane stavki iz knjige trgovanja, institucije se usklađuju sa sljedećim načelima:

▼M8 —————

▼B

(b) 

institucija ne smije primjenjivati jednostavnu metodu financijskoga kolaterala iz članka 222. za priznavanje učinaka financijskoga kolaterala;

(c) 

u slučaju repo transakcija i transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane koje su raspoređene u knjigu trgovanja, institucija kao priznati kolateral može priznati sve financijske instrumente i robu koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u knjigu trgovanja;

(d) 

za izloženosti koje proizlaze iz OTC izvedenica koje su raspoređene u knjigu trgovanja institucija kao priznati kolateral može priznati robu koja ispunjava uvjete za uključivanje u knjigu trgovanja;

(e) 

za potrebe izračuna korektivnih faktora kad su financijski instrumenti ili roba koji ne ispunjavaju uvjete iz poglavlja 4. dani u zajam, prodani ili dani kao kolateral odnosno uzeti u zajam, kupljeni ili primljeni kao kolateral ili na drugi način na temelju te transakcije, i kad institucija primjenjuje pristup regulatornih korektivnih faktora iz poglavlja 4. odjeljka 3., institucije primjenjuju isti tretman koji primjenjuju na dionice koje nisu uključene u glavni burzovni indeks, ali koje su uvrštene na priznatu burzu;

(f) 

ako institucija primjenjuje pristup vlastitih procjena korektivnih faktora iz poglavlja 4. odjeljka 3. na financijske instrumente ili robu koji ne ispunjavaju uvjete za priznavanje iz poglavlja 4., izračunava korektivne faktore za svaku pojedinačnu stavku. Ako je institucija dobila odobrenje za primjenu pristupa internih modela iz poglavlja 4., taj pristup može primijeniti i na knjigu trgovanja;

(g) 

u vezi s priznavanjem standardiziranih sporazuma o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala, institucije priznaju netiranje između pozicija iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje samo ako netirane transakcije ispunjavaju sljedeće uvjete:

i. 

za sve transakcije tržišna se vrijednost utvrđuje na svakodnevnoj osnovi;

ii. 

sve stavke uzete u zajam, kupljene ili primljene u transakcijama mogu se priznati kao priznati financijski kolateral u skladu s poglavljem 4., bez primjene točaka od (c) do (f) ovog stavka;

(h) 

ako je kreditna izvedenica uključena u knjigu trgovanja dio interne zaštite i ako je kreditna zaštita priznata na temelju ove Uredbe u skladu s člankom 204., institucija primjenjuje jedan od sljedeća dva pristupa:

i. 

tretira kreditnu izvedenicu kao da ne postoji rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz pozicije u toj kreditnoj izvedenici;

ii. 

za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane dosljedno uključuje sve kreditne izvedenice uključene u knjigu trgovanja koje su dio interne zaštite ili kupljene kao zaštita od izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane, pod uvjetom da kreditna zaštita ispunjava uvjete za priznavanje iz poglavlja 4.



Odjeljak 9.

Kapitalni zahtjevi za izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani

Članak 300.

Definicije

▼M8

Za potrebe ovog odjeljka i dijela sedmog primjenjuju se sljedeće definicije:

▼B

1. 

„ne ulazi u stečajnu masu”, u odnosu na imovinu klijenta znači da postoje učinkovite odredbe koje osiguravaju da ta imovina nije dostupna vjerovnicima središnje druge ugovorne strane ili klirinškog člana u slučaju insolventnosti te središnje druge ugovorne strane ili klirinškog člana ili da ta imovina neće biti na raspolaganju klirinškom članu za pokrivanje gubitaka koje je snosio po nastanku statusa neispunjavanja obveza klijenta ili klijenata koji nisu oni koji su dali tu imovinu;

2. 

„transakcija povezana sa središnjom drugom ugovornom stranom” znači ugovor ili transakcija iz članka 301. stavka 1. između klijenta i klirinškog člana koja je izravno povezana s ugovorom ili transakcijom iz tog stavka između toga klirinškog člana i središnje druge ugovorne strane;

3. 

„klirinški član” znači klirinški član kako je određen u članku 2. točki (14) Uredbe (EU) br. 648/2012;

4. 

„klijent” znači klijent kako je određen u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili društvo koje je sklopilo sporazum o neizravnom poravnanju s klirinškim članom u skladu s člankom 4. stavkom 3. te Uredbe;

▼M8

5. 

„gotovinska transakcija” znači transakcija u gotovini, dužničkim instrumentima ili vlasničkim instrumentima, promptna devizna transakcija ili promptna robna transakcija; međutim, repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane nisu gotovinske transakcije;

6. 

„neizravni dogovor o poravnanju” znači sporazum koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 4. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EU) br. 648/2012;

7. 

„klijent više razine” znači subjekt koji pruža usluge poravnanja klijentu niže razine;

8. 

„klijent niže razine” znači subjekt koji pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine;

9. 

„višerazinska struktura klijenata” znači neizravni dogovor o poravnanju na temelju kojeg usluge poravnanja određenoj instituciji pruža subjekt koji nije klirinški član, ali je sam klijent klirinškog člana ili klijenta više razine;

10. 

„naknadna uplata u jamstveni fond” znači uplata koju se institucija koja djeluje kao klirinški član ugovorno obvezala izvršiti središnjoj drugoj ugovornoj strani nakon što je središnja druga ugovorna strana iscrpila svoj jamstveni fond kako bi pokrila gubitke koje je snosila nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog svojeg klirinškog člana ili više njih;

11. 

„u cijelosti zajamčena transakcija pozajmljivanja depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane” znači potpuno osigurana transakcija na tržištu novca u kojoj dvije ugovorne strane izmjenjuju depozite, a između njih posreduje središnja druga ugovorna strana kako bi se osiguralo izvršavanje obveza plaćanja tih ugovornih strana.

▼M8

Članak 301.

Područje primjene

1.  

Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije dok su nepodmirene u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu:

(a) 

ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II. i kreditne izvedenice;

(b) 

transakcije financiranja vrijednosnih papira i u cijelosti zajamčene transakcije pozajmljivanja depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane; i

(c) 

transakcije s dugim rokom namire.

Ovaj odjeljak ne odnosi se na izloženosti koje proizlaze iz namire gotovinskih transakcija. Institucije primjenjuju tretman utvrđen glavom V. na izloženosti iz trgovanja koje proizlaze iz tih transakcija i ponder rizika od 0 % na uplate u jamstveni fond kojima se pokrivaju samo te transakcije. Uz gotovinske transakcije, institucije primjenjuju tretman iz članka 307. i na uplate u jamstveni fond kojima se pokriva bilo koji od ugovora iz prvog podstavka ovog stavka.

2.  

Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a) 

inicijalni iznos nadoknade ne uključuje uplate središnjoj drugoj ugovornoj strani za uzajamne aranžmane o podjeli gubitaka;

(b) 

inicijalni iznos nadoknade uključuje kolateral koji je položila institucija koja djeluje kao klirinški član, ili klijent iznad minimalnog iznosa koji zahtijeva središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član, uz uvjet da središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član mogu, u odgovarajućim slučajevima, spriječiti da institucija koja djeluje kao klirinški član ili klijent povuče navedeni višak kolaterala;

(c) 

ako središnja druga ugovorna strana upotrebljava inicijalni iznos nadoknade radi podjele gubitaka među svojim klirinškim članovima, institucije koje djeluju kao klirinški članovi tretiraju taj inicijalni iznos nadoknade kao uplate u jamstveni fond.

▼B

Članak 302.

Praćenje izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama

1.  
Institucije prate sve svoje izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama i utvrđuju postupke za redovito izvješćivanje o njima višeg rukovodstva i odgovarajućeg odbora ili više odbora upravljačkog tijela.

▼M8

2.  
Institucije procjenjuju, odgovarajućim analizama scenarija i testiranjima otpornosti na stres, je li razina regulatornog kapitala za izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani, uključujući potencijalne buduće ili nepredviđene kreditne izloženosti, izloženosti iz uplata u jamstveni fond i, kada institucija djeluje kao klirinški član, izloženosti koje proizlaze iz ugovora utvrđenih člankom 304., odgovarajuća u odnosu na inherentne rizike tih izloženosti.

Članak 303.

Tretman izloženosti klirinških članova prema središnjim drugim ugovornim stranama

1.  

Institucija koja djeluje kao klirinški član, za svoje potrebe ili kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na sljedeći način:

(a) 

primjenjuje tretman iz članka 306. na svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom;

(b) 

primjenjuje tretman iz članka 307. na svoje uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane.

2.  
Za potrebe stavka 1. zbroj kapitalnih zahtjeva institucije za njezine izloženosti prema kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani zbog izloženosti iz trgovanja i uplata u jamstveni fond podliježu gornjoj granici koja je jednaka zbroju kapitalnih zahtjeva koji bi se primijenili na iste izloženosti kao i kada je središnja druga ugovorna strana nekvalificirana središnja druga ugovorna strana.

▼B

Članak 304.

Tretman izloženosti klirinških članova prema klijentima

▼M8

1.  
Institucija koja djeluje kao klirinški član i koja u tom svojstvu djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje transakcije s tim klijentom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja, odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave i glavom VI., ovisno o slučaju.

▼B

2.  
Kada institucija koja djeluje kao klirinški član sklopi ugovor s klijentom drugoga klirinškog člana kojim se omogućuje, u skladu s člankom 48. stavcima 5. i 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, prijenos pozicija i kolaterala iz članka 305. stavka 2. točke (b) ove Uredbe za toga klijenta, a taj ugovor rezultira potencijalnom obvezom za tu instituciju, ta institucija može toj potencijalnoj obvezi dodijeliti vrijednost izloženosti nula.

▼M8

3.  

Ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metode utvrđene u odjeljku 3. ili 6. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) 

odstupajući od članka 285. stavka 2., institucija za svoje izloženosti prema klijentu može primijeniti razdoblje iznosa nadoknade za rizik od najmanje pet radnih dana;

(b) 

institucija za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani primjenjuje razdoblje iznosa nadoknade za rizik od najmanje deset radnih dana;

(c) 

odstupajući od članka 285. stavka 3., ako skup za netiranje uključen u izračun ispunjava uvjet iz točke (a) tog stavka, institucija može zanemariti ograničenje iz te točke uz uvjet da skup za netiranje ne ispunjava uvjete iz točke (b) tog stavka i ne sadržava sporna trgovanja ili egzotične opcije;

(d) 

ako središnja druga ugovorna strana zadrži varijacijski iznos nadoknade u odnosu na transakciju, a kolateral institucije nije zaštićen od insolventnosti središnje druge ugovorne strane, institucija primjenjuje razdoblje iznosa nadoknade za rizik koje je jednako jednoj godini ili preostalom roku do dospijeća transakcije, koje god razdoblje je kraće, a ne može biti kraće od deset radnih dana.

4.  
Odstupajući od članka 281. stavka 2. točke (i), ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metodu utvrđenu u odjeljku 4. za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti prema klijentu, ta institucija za svoj izračun može upotrijebiti faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 0,21.
5.  
Odstupajući od članka 282. stavka 4. točke (d), ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metodu utvrđenu u odjeljku 5. za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti prema klijentu, ta institucija za taj izračun može upotrijebiti faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 0,21.

▼M8

6.  
Institucija koja djeluje kao klirinški član može primijeniti smanjenu izloženost u trenutku nastupanja statusa neispunjavanja obveza koja je dobivena izračunima iz stavaka 3., 4. i 5. za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s glavom VI.
7.  
Institucija koja djeluje kao klirinški član koji klijentu naplaćuje kolateral za transakciju povezanu sa središnjom drugom ugovornom stranom te kolateral predaje središnjoj drugoj ugovornoj strani može taj kolateral priznati kako bi smanjila svoju izloženost prema klijentu za tu transakciju povezanu sa središnjom drugom ugovornom stranom.

U slučaju višerazinske strukture klijenata tretman iz prvog podstavka može se primijeniti na svaku razinu te strukture.

▼B

Članak 305.

Tretman izloženosti klijenata

▼M8

1.  
Institucija koja je klijent izračunava kapitalne zahtjeve za svoje transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja, odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave i glavom VI., ovisno o slučaju.

▼B

2.  

Ne dovodeći u pitanje pristup iz stavka 1., kada je institucija klijent, može izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti iz trgovanja za transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s člankom 306. pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

pozicije i imovina te institucije koje se odnose na te transakcije razlikuju se i odvojene su, i na razini klirinškog člana i na razini središnje druge ugovorne strane, od pozicija i imovine klirinškog člana i ostalih klijenata tog klirinškog člana, a zbog tog razlikovanja i te odvojenosti te pozicije i ta imovina ne ulaze u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti klirinškog člana, jednog od njegovih ostalih klijenata ili više njih;

(b) 

zakoni, propisi, pravila i ugovori koji se primjenjuju na instituciju ili središnju drugu ugovornu stranu ili ih obvezuju, osiguravaju da se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti izvornoga klirinškog člana, klijentove pozicije koje se odnose na te ugovore i transakcije te odgovarajući kolateral prenesu drugom klirinškom članu u odgovarajućem razdoblju marže za rizik. U takvim okolnostima klijentove pozicije i kolateral prenose se po tržišnoj vrijednosti, osim ako klijent zahtijeva da zaključi poziciju po tržišnoj vrijednosti;

▼M8

(c) 

klijent je proveo dostatnu ažuriranu pravnu ocjenu, kojom se potvrđuje da su aranžmani kojima se osigurava ispunjenje uvjeta iz točke (b) zakoniti, valjani, obvezujući i pravno provedivi prema pravu relevantnog područja sudske nadležnosti ili relevantnih područja sudske nadležnosti;

▼B

(d) 

središnja druga ugovorna strana je kvalificirana središnja druga ugovorna strana.

▼M8

Institucija pri procjeni usklađenosti s uvjetom iz prvog podstavka točke (b) može uzeti u obzir svaki prethodni slučaj prijenosa pozicija klijenta i odgovarajućeg kolaterala kod središnje druge ugovorne strane, kao i svaku namjeru industrije da s tom praksom nastavi.

▼M8

3.  
Odstupajući od stavka 2. ovog članka, ako institucija koja je klijent ne ispuni uvjet utvrđen u točki (a) tog stavka zato što ta institucija nije zaštićena od gubitaka u slučaju da klirinški član i drugi klijent klirinškog člana zajedno dođu u status neispunjavanja obveza, a ispunjeni su svi ostali uvjeti utvrđeni u točkama od (a) do (d) tog stavka, ona može izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti iz trgovanja za transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s člankom 306., pod uvjetom da ponder rizika od 2 % iz članka 306. stavka 1. točke (a) zamijeni ponderom rizika od 4 %.
4.  
U slučaju višerazinske strukture klijenata, institucija koja je klijent niže razine, a pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine može primijeniti tretman iz stavaka 2. ili 3. samo kada su uvjeti utvrđeni u tim stavcima ispunjeni na svakoj razini te strukture.

▼B

Članak 306.

Kapitalni zahtjevi za izloženosti iz trgovanja

1.  

Institucija primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjim drugim ugovornim stranama:

(a) 

na vrijednosti izloženosti svih svojih izloženosti iz trgovanja s kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom primjenjuje ponder rizika od 2 %;

(b) 

na sve svoje izloženosti iz trgovanja s nekvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom primjenjuje ponder rizika koji se upotrebljava za standardizirani pristup kreditnom riziku iz članka 107. stavka 2. točke (b);

▼M8

(c) 

ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da institucija ne mora nadoknaditi klijentu bilo koje gubitke uzrokovane promjenama vrijednosti te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ta institucija može odrediti da je vrijednost izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom jednaka nuli;

▼M8

(d) 

ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da je institucija obvezna nadoknaditi klijentu svaki gubitak uzrokovan promjenama vrijednosti te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ta institucija primjenjuje tretman iz točke (a) ili (b), ovisno o slučaju, na izloženost iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom.

▼M8

2.  
Odstupajući od stavka 1., ako imovina koja je dana kao kolateral središnjoj drugoj ugovornoj strani ili klirinškom članu ne ulazi u stečajnu masu u slučaju da središnja druga ugovorna strana, klirinški član ili jedan odnosno više ostalih klijenata klirinškog člana postanu nesolventni, institucija može dodijeliti vrijednost izloženosti nula izloženostima kreditnom riziku druge ugovorne strane za tu imovinu.
3.  
Institucija izračunava vrijednosti izloženosti svojih izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja i odjeljkom 4. poglavlja 4., ovisno o slučaju.

▼B

4.  
Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjim drugim ugovornim stranama za potrebe članka 92. stavka 3. tako da zbroj vrijednosti izloženosti svojih izloženosti iz trgovanja sa središnjim drugim ugovornim stranama, izračunat u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka, pomnoži s ponderom rizika određenim u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

▼M8

Članak 307.

Kapitalni zahtjevi za uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane

Institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti koje proizlaze iz njezinih uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane:

(a) 

kapitalne zahtjeve za svoje preduplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 308.;

(b) 

kapitalne zahtjeve za svoje preduplate i naknadne uplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 309.;

(c) 

kapitalne zahtjeve za svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s tretmanom iz članka 310.

▼B

Članak 308.

Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane

1.  
Vrijednost izloženosti za preduplatu institucije u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane (DFi ) jesu uplaćeni iznos ili tržišna vrijednost imovine koju je isporučila ta institucija umanjeni za bilo koji iznos te uplate koji je kvalificirana središnja druga ugovorna strana već upotrijebila za apsorbiranje svojih gubitaka nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednoga svoga klirinškog člana ili više njih.

▼M8

2.  

Institucija izračunava kapitalni zahtjev za pokriće izloženosti koja proizlazi iz njezine preduplate na sljedeći način:

image

pri čemu je:

Ki

=

kapitalni zahtjev;

i

=

indeks koji označuje klirinškog člana;

KCCP

=

hipotetski kapital kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012;

DFi

=

preduplata;

DFCCP

=

financijska sredstva koja se temelje na preduplatama središnje druge ugovorne strane o kojima središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012; i

DFCM

=

zbroj preduplata svih klirinških članova kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012.

3.  
Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz preduplate te institucije u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev, izračunan u skladu sa stavkom 2. ovog članka, pomnoži sa 12,5.

▼M8 —————

▼M8

Članak 309.

Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i za naknadne uplate nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani

1.  

Institucija primjenjuje sljedeću formulu za izračun kapitalnog zahtjeva za izloženosti koje proizlaze iz njezinih preduplata u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i iz naknadnih uplata toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:

K = DF + UC
pri čemu je:

K

=

kapitalni zahtjev;

DF

=

preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane; i

UC

=

naknadne uplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane.

2.  
Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz uplate te institucije u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev, izračunan u skladu sa stavkom 1. ovog članka, pomnoži sa 12,5.;

Članak 310.

Kapitalni zahtjevi za naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane

Institucija na svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane primjenjuje ponder rizika od 0 %.

Članak 311.

Kapitalni zahtjevi za izloženosti središnjim drugim ugovornim stranama koje prestanu ispunjavati određene uvjete

1.  
Institucije primjenjuju tretman iz ovog članka ako su saznale, nakon javne objave ili obavijesti nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane kojima se te institucije koriste ili same središnje druge ugovorne strane, da središnja druga ugovorna strana neće više ispunjavati uvjete za dobivanje odobrenja za rad ili za priznavanje, ovisno o slučaju.
2.  

Ako je ispunjen uvjet iz stavka 1., institucije u roku od tri mjeseca od saznanja o okolnosti iz tog stavka, ili ranije ako to zahtijevaju nadležna tijela tih institucija, postupaju na sljedeći način u vezi sa svojim izloženostima prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:

(a) 

primjenjuju tretman iz članka 306. stavka 1. točke (b) na svoje izloženosti iz trgovanja prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(b) 

primjenjuju tretman iz članka 309. na svoje preduplate u jamstveni fond te središnje druge ugovorne strane i na svoje naknadne uplate toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(c) 

tretiraju svoje izloženosti prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani, osim izloženosti navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka, kao izloženosti trgovačkim društvima u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik iz poglavlja 2.

▼B



GLAVA III.

KAPITALNI ZAHTJEV ZA OPERATIVNI RIZIK



POGLAVLJE 1.

Opća načela kojima je uređena primjena različitih pristupa

Članak 312.

Odobrenje i obavješćivanje

1.  
Kako bi mogle primjenjivati standardizirani pristup, institucije su dužne zadovoljiti kriterije iz članka 320. i opća pravila upravljanja rizicima iz članaka 74. i 85. Direktive 2013/36/EU. Institucije obavješćuju nadležna tijela prije početka primjene standardiziranog pristupa.

Nadležna tijela odobravaju institucijama primjenu alternativnoga relevantnog pokazatelja za poslovne linije „poslovanje sa stanovništvom” i „poslovno bankarstvo” ako su ispunjeni uvjeti iz članka 319. stavka 2. i članka 320.

2.  
Nadležna tijela odobravaju institucijama primjenu naprednih pristupa koji se temelje na njihovim vlastitim sustavima mjerenja operativnoga rizika, ako su zadovoljeni svi kvalitativni i kvantitativni standardi iz članaka 321. i 322. te ako institucije zadovoljavaju opća pravila upravljanja rizicima iz članaka 74. i 85. Direktive 2013/36/EU i glave VII. poglavlja 3. odjeljka II. navedene Direktive.

Institucije podnose zahtjev za odobrenje svojim nadležnim tijelima i ako žele provesti značajna proširenja i promjene navedenih naprednih pristupa. Nadležna tijela izdaju odobrenje samo ako institucije nakon navedenih značajnih proširenja i promjena nastave zadovoljavati standarde iz prvog podstavka.

3.  
Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim promjenama svojih modela naprednih pristupa.
4.  

EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a) 

metodologija procjene u skladu s kojom nadležna tijela odobravaju institucijama primjenu naprednih pristupa;

(b) 

uvjeti za procjenu značaja proširenja i promjena naprednih pristupa;

(c) 

načini obavješćivanja propisanoga u stavku 3.

EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 313.

Povratak na primjenu manje složenih pristupa

1.  
Institucije koje primjenjuju standardizirani pristup ne smiju se vratiti na primjenu jednostavnog pristupa osim ako su zadovoljeni uvjeti iz stavka 3.
2.  
Institucije koje primjenjuju napredni pristup ne smiju se vratiti na primjenu standardiziranog pristupa ili primjenu jednostavnog pristupa osim ako su zadovoljeni uvjeti iz stavka 3.
3.  

Institucija se može vratiti na primjenu manje složenog pristupa za operativni rizik samo ako su zadovoljena oba dolje navedena uvjeta:

(a) 

institucija je dokazala nadležnom tijelu da primjenu manje složenog pristupa ne predlaže s ciljem smanjenja kapitalnog zahtjeva za operativni rizik institucije, da je ona potrebna zbog prirode i složenosti institucije te da ona ne bi imala značajan negativan utjecaj na solventnost institucije ili njezinu sposobnost djelotvornog upravljanja operativnim rizikom;

(b) 

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnoga tijela.

Članak 314.

Kombinirana primjena različitih pristupa

1.  
Institucije mogu primjenjivati kombinaciju pristupa pod uvjetom da su dobile odobrenje nadležnih tijela. Nadležna tijela izdaju takvo odobrenje ako su zadovoljeni uvjeti iz stavaka od 2. do 4., prema potrebi.
2.  

Institucija može primjenjivati napredni pristup u kombinaciji s jednostavnim pristupom ili standardiziranim pristupom ako su zadovoljena oba dolje navedena uvjeta:

(a) 

kombinacija pristupa koju primjenjuje institucija obuhvaća sve njezine operativne rizike i institucija je dokazala nadležnim tijelima da metodologija koju primjenjuje obuhvaća različite aktivnosti, zemljopisne lokacije, pravne strukture ili druge relevantne, interno određene podjele;

(b) 

kriteriji iz članka 320. i standardi iz članaka 321. i 322. ispunjeni su za dio aktivnosti obuhvaćenih standardiziranim pristupom, odnosno naprednim pristupom.

3.  

Institucijama koje žele primjenjivati napredni pristup u kombinaciji s jednostavnim pristupom ili standardiziranim pristupom, nadležna tijela uvjetuju izdavanje odobrenja ispunjavanjem sljedećih dodatnih uvjeta:

(a) 

na datum početka primjene naprednoga pristupa značajan dio operativnoga rizika institucije obuhvaćen je tim pristupom;

(b) 

institucija se obvezuje primjenjivati napredni pristup na sve značajne dijelove svog poslovanja u vremenskom okviru koji je upućen nadležnom tijelu te ga je ono odobrilo.

4.  
Institucija od nadležnog tijela može zatražiti odobrenje za primjenu kombinacije jednostavnog pristupa i standardiziranog pristupa samo u iznimnim okolnostima kao što je nedavno preuzimanje novog dijela poslovanja, što može zahtijevati prijelazno razdoblje za primjenu standardiziranog pristupa.

Nadležno tijelo izdaje navedeno odobrenje samo ako se institucija obvezala primjenjivati standardizirani pristup u vremenskom okviru koji je podnesen nadležnom tijelu te ga je ono odobrilo.

5.  

EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a) 

uvjeti koje nadležna tijela primjenjuju pri procjeni metodologije iz stavka 2. točke (a);

(b) 

uvjeti koje nadležna tijela primjenjuju pri odlučivanju o mogućem nalaganju dodatnih uvjeta iz stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2016.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



POGLAVLJE 2.

Jednostavni pristup

Članak 315.

Kapitalni zahtjev

1.  
Prema jednostavnom pristupu kapitalni zahtjev za operativni rizik jednak je 15 % trogodišnjeg prosjeka relevantnog pokazatelja kako je propisano člankom 316.

Institucije izračunavaju trogodišnji prosjek relevantnog pokazatelja na temelju podataka za posljednja tri dvanaestomjesečna razdoblja na kraju financijske godine. Kada nisu dostupni revidirani podaci, institucije se mogu koristiti poslovnim procjenama.

2.  
Kada institucija posluje kraće od tri godine, ona može primjenjivati procjene budućeg poslovanja pri izračunu relevantnog pokazatelja, pod uvjetom da počne upotrebljavati povijesne podatke čim postanu raspoloživi.
3.  
Kada institucija može dokazati svom nadležnom tijelu da bi, zbog spajanja odnosno pripajanja, preuzimanja ili otuđivanja subjekata ili aktivnosti, primjena trogodišnjeg prosjeka za izračun relevantnog pokazatelja dovela do pristrane procjene kapitalnog zahtjeva za operativni rizik, nadležno tijelo može odobriti instituciji izmjenu izračuna tako da uzme u obzir takve događaje i o tome na odgovarajući način obavješćuje EBA-u. U takvim okolnostima, nadležno tijelo može, na vlastitu inicijativu, i zahtijevati da institucija izmijeni svoj izračun.
4.  
Ako je za neko razdoblje relevantni pokazatelj negativan ili jednak nuli, institucije ne smiju uzeti u obzir taj podatak pri izračunu trogodišnjeg prosjeka. Institucije izračunavaju trogodišnji prosjek tako da se zbroj pozitivnih vrijednosti podijeli s brojem pozitivnih vrijednosti.

Članak 316.

Relevantni pokazatelj

1.  

Za institucije koje primjenjuju računovodstvene standarde uspostavljene Direktivom 86/635/EEZ na temelju računovodstvenih kategorija za račun dobiti i gubitka institucija iz članka 27. te Direktive, relevantni pokazatelj iskazuje se kao zbroj elemenata navedenih u tablici 1. ovog stavka. Institucije uključuju svaki element u zbroj s njegovim pozitivnim ili negativnim predznakom.

Tablica 1.

1. Kamatni i srodni prihodi

2. Kamatni i srodni rashodi

3. Prihodi od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim/fiksnim prihodom

4. Prihodi od naknada i provizija

5. Rashodi od naknada i provizija

6. Neto dobit ili gubitak iz financijskoga poslovanja

7. Ostali prihodi iz poslovanja

Institucije prilagođavaju navedene elemente kako bi odražavali sljedeće:

(a) 

institucije izračunavaju relevantni pokazatelj prije odbitka rezerviranja i troškova poslovanja. Institucije u troškove poslovanja uključuju naknade za plaćene eksternalizirane usluge koje su pružile treće strane koje nisu matično društvo ili društvo kći institucije ili društvo kći matičnog društva koje je ujedno matično društvo institucije. Institucije se mogu koristiti troškom eksternalizacije usluga koje su im pružile treće strane za umanjivanje relevantnog pokazatelja ako je taj trošak nastao od aktivnosti društva koje podliježe pravilima koja su u skladu s ovom Uredbom ili jednakovrijednim pravilima;

(b) 

institucije ne smiju uključiti sljedeće stavke u izračun relevantnog pokazatelja:

i. 

realiziranu dobit/gubitak od prodaje stavki iz knjige pozicija kojima se ne trguje;

ii. 

prihode od izvanrednih ili neredovitih stavki;

iii. 

prihode na osnovi ugovora o osiguranju;

(c) 

kada je revalorizacija stavki kojima se trguje sastavni dio računa dobiti i gubitka, institucije mogu uključiti tu revalorizaciju. Kada institucije primjenjuju članak 36. stavak 2. Direktive 86/635/EEZ, uključuju revalorizaciju koja je iskazana u računu dobiti i gubitka.

▼M8

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije mogu odlučiti da neće primjenjivati računovodstvene kategorije za račun dobiti i gubitka iz članka 27. Direktive 86/635/EEZ na financijski i operativni leasing u svrhu izračuna relevantnog pokazatelja, a umjesto toga mogu:

(a) 

uključiti kamatni prihod od financijskog i operativnog leasinga te dobit od imovine dane u najam u kategoriju iz tablice 1. točke 1.;

(b) 

uključiti kamatne rashode od financijskog i operativnog leasinga, gubitke, amortizaciju i umanjenje vrijednosti imovine dane u operativni leasing u kategoriju iz tablice 1. točke 2.

▼B

2.  
Kada institucije primjenjuju računovodstvene standarde koji se razlikuju od onih iz Direktive 86/635/EEZ, izračunavaju relevantni pokazatelj na temelju podataka koji najbolje odražavaju definiciju iz ovog članka.
3.  
EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje metodologija za izračun relevantnog pokazatelja iz stavka 2.

EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2017.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



POGLAVLJE 3.

Standardizirani pristup

Članak 317.

Kapitalni zahtjev

1.  
Prema standardiziranom pristupu institucije raspoređuju svoje aktivnosti u poslovne linije navedene u tablici 2. iz stavka 4. u skladu s načelima iz članka 318.
2.  
Institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za operativni rizik kao trogodišnji prosjek zbroja godišnjih kapitalnih zahtjeva za sve poslovne linije iz tablice 2. u stavku 4. Godišnji kapitalni zahtjev za svaku poslovnu liniju jednak je umnošku odgovarajućeg beta faktora navedenog u toj tablici i dijela relevantnog pokazatelja raspoređenog u pripadajuću poslovnu liniju.
3.  
Tijekom bilo koje godine institucije mogu prebiti negativne kapitalne zahtjeve koji su posljedica negativnog dijela relevantnoga pokazatelja u bilo kojoj poslovnoj liniji s pozitivnim kapitalnim zahtjevima u drugoj poslovnoj liniji bez ograničenja. Međutim, ako je ukupni kapitalni zahtjev za sve poslovne linije tijekom određene godine negativan, institucije kao ulazni podatak za brojnik za navedenu godinu upotrebljavaju vrijednost nula.
4.  
Institucije izračunavaju trogodišnji prosjek zbroja iz stavka 2. na temelju podataka za posljednja tri dvanaestomjesečna razdoblja na kraju financijske godine. Kad nisu dostupni revidirani podaci, institucije se mogu koristiti poslovnim procjenama.

Kada institucija može dokazati svom nadležnom tijelu da bi, zbog spajanja odnosno pripajanja, preuzimanja ili otuđivanja subjekata ili aktivnosti, primjena trogodišnjeg prosjeka za izračun relevantnog pokazatelja dovela do pristrane procjene kapitalnog zahtjeva za operativni rizik, nadležno tijelo može odobriti institucijama izmjenu izračuna tako da uzme u obzir takve događaje i o tome na odgovarajući način obavješćuje EBA-u. U takvim okolnostima, nadležno tijelo može, na vlastitu inicijativu, i zahtijevati da institucija izmijeni svoj izračun.

Kad institucija posluje kraće od tri godine može se koristiti poslovnim procjenama budućeg poslovanja pri izračunu relevantnog pokazatelja, pod uvjetom da počne upotrebljavati povijesne podatke čim postanu raspoloživi.



Tablica 2.

Poslovne linije

Popis aktivnosti

Postotak

(beta faktor)

Korporativno financiranje

Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenta uz obvezu otkupa

Usluge povezane s pružanjem usluga provedbe ponude odnosno prodaje dužničkih ili vlasničkih instrumenata

Investicijsko savjetovanje

Poslovi savjetovanja društava u vezi s strukturom kapitala, poslovnom strategijom i sličnim pitanjima te davanje savjeta i pružanje usluga koje se odnose na spajanja i kupnju društava.

Poslovi investicijskog istraživanja i financijske analize, kao i ostali oblici općenitih preporuka koje se odnose na transakcije s financijskim instrumentima

18  %

Trgovanje i prodaja

Trgovanje za svoj račun

Poslovi posredovanja pri sklapanju poslova na novčanom tržištu

Zaprimanje i prijenos naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata

Izvršavanje naloga za račun klijenata

Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa

Upravljanje multilateralnom trgovinskom platformom

18  %

Brokerski poslovi sa stanovništvom

(poslovi s fizičkim osobama ili malim i srednjim poduzetnicima koji zadovoljavaju kriterije iz članka 123. za kategoriju izloženosti prema stanovništvu)

Zaprimanje i prijenos naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata

Izvršavanje naloga za račun klijenta

Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa

12  %

Poslovno bankarstvo

Primanje depozita ili drugih povratnih sredstava

Kreditiranje

Financijski najam

Jamstva i preuzete obveze

15  %

Poslovanje sa stanovništvom

(Poslovi s fizičkim osobama ili malim i srednjim poduzetnicima koji zadovoljavaju kriterije iz članka 123. za kategoriju izloženosti prema stanovništvu)

Primanje depozita ili drugih povratnih sredstava

Kreditiranje

Financijski najam

Jamstva i preuzete obveze

12  %

Plaćanja i namire

Usluge platnog prometa

Izdavanje instrumenata plaćanja i upravljanje njima

18  %

Agencijske usluge

Pohrana i administriranje financijskih instrumenata za račun klijenata, uključujući i poslove skrbništva i s tim povezane usluge, kao što su upravljanje novčanim sredstvima odnosno kolateralom

15  %

Upravljanje imovinom

Upravljanje portfeljima

Upravljanje UCITS-om

Ostali oblici upravljanja imovinom

12  %

Članak 318.

Načela za raspoređivanje u poslovne linije

1.  
Institucije utvrđuju i dokumentiraju posebne politike i kriterije za raspoređivanje relevantnog pokazatelja za trenutačne poslovne linije i aktivnosti u standardizirani okvir iz članka 317. One, prema potrebi, revidiraju i prilagođavaju navedene politike i kriterije novim ili promijenjenim poslovnim aktivnostima i rizicima.
2.  

Institucije primjenjuju sljedeća načela za raspoređivanje u poslovne linije:

(a) 

institucije sve aktivnosti raspoređuju u poslovne linije na način koji osigurava sveobuhvatnost i međusobnu isključivost;

(b) 

ako se neka aktivnost ne može jednostavno rasporediti u poslovnu liniju, ali predstavlja pomoćnu aktivnost aktivnosti uključenoj u određenu poslovnu liniju, institucija ju raspoređuje u poslovnu liniju u koju se svrstava aktivnost koju predmetna aktivnost podržava. Ako pomoćna aktivnost podržava aktivnost iz više od jedne poslovne linije, institucija primjenjuje objektivne kriterije raspoređivanja;

(c) 

ako se neka aktivnost ne može rasporediti ni u jednu poslovnu liniju, za tu aktivnost institucija se koristi poslovnom linijom s najvećim postotkom. Istom poslovnom linijom koristi se i za sve pripadajuće pomoćne aktivnosti;

(d) 

institucije mogu primjenjivati metode koje se primjenjuju za određivanje internih cijena za raspoređivanje relevantnog pokazatelja po poslovnim linijama. Troškovi nastali u jednoj poslovnoj liniji koji se mogu pripisati drugoj poslovnoj liniji mogu se prerasporediti u poslovnu liniju na koju se odnose;

(e) 

raspoređivanje aktivnosti u poslovne linije za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za operativni rizik primjenjuje se dosljedno s kategorijama kojima se institucije koriste za kreditni i tržišni rizik;

(f) 

više rukovodstvo odgovorno je za politiku raspoređivanja u poslovne linije koja je pod kontrolom upravljačkog tijela institucije;

(g) 

institucije osiguravaju neovisnu provjeru postupaka raspoređivanja aktivnosti u poslovne linije.

3.  
EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju uvjeti primjene načela za raspoređivanje u poslovne linije iz ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2017.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 319.

Alternativni standardizirani pristup

1.  

U skladu s alternativnim standardiziranim pristupom za poslovne linije „poslovanje sa stanovništvom” i „poslovno bankarstvo” institucije su dužne primjenjivati sljedeće:

(a) 

relevantni pokazatelj je normalizirani pokazatelj prihoda jednak nominalnom iznosu kredita i predujmova pomnoženom s 0,035;

(b) 

krediti i predujmovi sastoje se od ukupno iskorištenih iznosa u odgovarajućim kreditnim portfeljima. Vezano uz poslovnu liniju „poslovno bankarstvo”, institucije u nominalni iznos kredita i predujmova uključuju i vrijednosne papire iz knjige pozicija kojima se ne trguje.

2.  

Da bi dobila odobrenje za primjenu alternativnog standardiziranog pristupa, institucija je dužna zadovoljiti sljedeće uvjete:

(a) 

njezini prihodi od poslovanja sa stanovništvom ili prihodi od poslovnog bankarstva moraju iznositi najmanje 90 % njezina prihoda;

(b) 

značajan dio njezinog poslovanja sa stanovništvom ili poslovnog bankarstva obuhvaća kredite s visokim PD-om;

(c) 

alternativni standardizirani pristup pruža odgovarajuću osnovu za izračun njezina kapitalnog zahtjeva za operativni rizik.

Članak 320.

Kriteriji za standardizirani pristup

Kriteriji iz članka 312. stavka 1. podstavka prvog jesu sljedeći:

(a) 

institucija uspostavlja primjereno dokumentiran sustav procjene i upravljanja operativnim rizikom s jasno dodijeljenim odgovornostima za taj sustav. Institucija utvrđuje svoju izloženost operativnom riziku te prati relevantne podatke o operativnom riziku, uključujući podatke o značajnim materijalnim gubicima. Predmetni sustav podliježe redovitim nezavisnim provjerama koje provodi unutarnja ili vanjska osoba koja ima potrebno znanje za provođenje takvih provjera;

(b) 

procjenjivanje operativnog rizika institucije mora biti čvrsto integrirano u procese upravljanja rizicima institucije. Njegovi rezultati sastavni su dio postupka praćenja i kontrole profila rizičnosti za operativni rizik institucije;

(c) 

institucija uspostavlja sustav izvješćivanja višeg rukovodstva kojim se izvješća o izloženosti operativnom riziku podnose odgovarajućim razinama u instituciji. Institucije su dužne imati uspostavljene postupke za poduzimanje odgovarajućih aktivnosti na temelju informacija iz izvješća rukovodstvu.



POGLAVLJE 4.

Napredni pristupi

Članak 321.

Kvalitativni standardi

Kvalitativni standardi iz članka 312. stavka 2. jesu sljedeći:

(a) 

interni sustav mjerenja operativnog rizika institucije čvrsto je integriran u njezine svakodnevne procese upravljanja rizikom;

(b) 

institucija je dužna imati neovisnu funkciju upravljanja rizicima za operativni rizik;

(c) 

institucija je dužna imati uspostavljen sustav redovitog izvješćivanja o izloženostima operativnom riziku i gubicima te imati uspostavljene postupke za poduzimanje odgovarajućih mjera;

(d) 

sustav upravljanja rizicima institucije mora biti dobro dokumentiran. Institucija je dužna imati uspostavljene postupke za osiguravanje usklađenosti te politike za rješavanje neusklađenosti;

(e) 

institucija podvrgava svoje procese upravljanja i sustave mjerenja operativnog rizika redovitim provjerama unutarnjih i vanjskih revizora;

(f) 

postupci interne validacije institucije moraju se odvijati na primjeren i učinkovit način;

(g) 

tokovi podataka i postupci povezani sa sustavom mjerenja rizika institucije moraju biti transparentni i dostupni.

Članak 322.

Kvantitativni standardi

1.  
Kvantitativni standardi iz članka 312. stavka 2. uključuju standarde koji se odnose na postupke, interne podatke, eksterne podatke, analize scenarija, poslovnu okolinu i faktore unutarnje kontrole iz stavaka od 2. do 6.
2.  

Standardi koji se odnose na postupak su sljedeći:

(a) 

institucija izračunava svoj kapitalni zahtjev tako da obuhvati očekivani i neočekivani gubitak, osim ako je očekivani gubitak adekvatno obuhvaćen njezinim internim poslovnim praksama. Mjera operativnog rizika obuhvaća potencijalno velike iznose gubitaka uz zadovoljavajući standard usporedivosti s intervalom pouzdanosti od 99,9 % na jednogodišnjoj razini;

(b) 

sustav mjerenja operativnog rizika institucije uključuje korištenje internih podataka, eksternih podataka, analiza scenarija i faktora koji odražavaju poslovnu okolinu i sustave unutarnjih kontrola, u skladu sa stavcima od 3. do 6. Institucija je dužna imati uspostavljen primjereno dokumentiran sustav ponderiranja uporabe navedena četiri elementa u svom ukupnom sustavu mjerenja operativnog rizika;

(c) 

sustav mjerenja operativnog rizika institucije obuhvaća glavne činitelje rizika koji imaju utjecaj na oblik repa procijenjene distribucije gubitaka;

(d) 

institucija može uzeti u obzir korelacije između gubitaka od operativnog rizika među pojedinačnim procjenama operativnog rizika samo ako su njezini sustavi za mjerenje korelacija pouzdani, primjereno primijenjeni i ako uzimaju u obzir nesigurnost u procjenama korelacija, posebno u razdobljima stresnih uvjeta. Institucija potvrđuje svoje korelacijske pretpostavke pomoću odgovarajućih kvantitativnih i kvalitativnih tehnika;

(e) 

institucija osigurava da njezin sustav mjerenja operativnog rizika bude interno dosljedan te izbjegava višestruko obuhvaćanje kvalitativnih procjena i tehnika umanjivanja rizika priznatih u drugim dijelovima ove Uredbe.

3.  

Standardi koji se odnose na interne podatke jesu sljedeći:

(a) 

institucija temelji svoje interno izrađene mjere operativnog rizika na minimalnom razdoblju promatranja u trajanju od pet godina. Kada institucija tek prijeđe na napredni pristup, razdoblje promatranja može trajati tri godine;

(b) 

institucija je dužna moći razvrstati povijesne interne podatke o gubicima u poslovne linije definirane u članku 317. i prema vrstama događaja definiranim u članku 324. te na zahtjev dostaviti navedene podatke nadležnim tijelima. U iznimnim okolnostima institucija može razvrstati štetne događaje koji utječu na cjelokupnu instituciju u dodatnu poslovnu liniju „poslovne stavke”. Institucija utvrđuje dokumentirane objektivne kriterije za raspoređivanje gubitaka po određenim poslovnim linijama i vrstama događaja. Institucija evidentira gubitke od operativnog rizika koji su povezani s kreditnim rizikom, a koje je institucija u prošlosti uključivala u interne baze podataka o kreditnom riziku, u baze podataka o operativnom riziku i posebno ih označava. Spomenuti gubici ne podliježu izračunu za operativni rizik sve dok ih institucija za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva tretira kao kreditni rizik. Institucija uključuje gubitke od operativnog rizika koji su povezani s tržišnim rizicima u obuhvat izračuna kapitalnog zahtjeva za operativni rizik;

(c) 

interni podaci institucije o gubicima moraju biti sveobuhvatni u smislu da obuhvate sve značajne aktivnosti i izloženosti odgovarajućih podsustava i zemljopisnih lokacija. Institucija je dužna moći argumentirano obrazložiti da eventualno isključene aktivnosti ili izloženosti, pojedinačno ili u kombinaciji, nemaju značajan utjecaj na ukupnu procjenu rizika. Institucija utvrđuje prikladan minimalni prag za prikupljanje internih podataka o gubicima;

(d) 

osim informacija o bruto iznosima gubitaka institucija prikuplja informacije o datumu štetnog događaja, svim povratima u odnosu na bruto iznos gubitka te opise izvora i uzroka štetnog događaja;

(e) 

institucija utvrđuje kriterije za raspoređivanje podataka o gubicima koji proizlaze iz centralizirane funkcije ili aktivnosti koja se proteže na više od jedne poslovne linije ili povezanih događaja tijekom vremena;

(f) 

institucija je dužna imati uspostavljene dokumentirane procedure za procjenu kontinuirane relevantnosti povijesnih podataka o gubicima i provoditi ih, uključujući situacije u kojima se mogu primjenjivati promjene mišljenja, prilagođavanje mjerila ili druge prilagodbe, u kojoj mjeri se one mogu upotrijebiti te tko je ovlašten za donošenje takvih odluka.

4.  

Kvalificirajući standardi koji se odnose na eksterne podatke jesu sljedeći:

(a) 

sustav mjerenja operativnog rizika institucije koristi se relevantnim eksternim podacima, pogotovo kad je utemeljeno smatrati da je institucija izložena gubicima koji nisu učestali, ali su potencijalno značajni. Institucija je dužna imati sistematičan proces za utvrđivanje situacija u kojima se rabe eksterni podaci te metodologije koje se primjenjuju za uključivanje podataka u njezin sustav mjerenja;

(b) 

institucija redovito revidira uvjete i prakse vezano uz eksterne podatke te ih dokumentira i redovito neovisno provjerava.

5.  
Institucija upotrebljava analize scenarija koje se temelje na stručnom mišljenju zajedno s eksternim podacima kako bi procijenila svoju izloženost događajima od velike važnosti. S vremenom je institucija dužna potvrditi i provesti ponovnu procjenu navedenih procjena uspoređujući ih sa stvarnim gubicima kako bi osigurala njihovu utemeljenost.
6.  

Kvalificirajući standardi vezani uz faktore poslovne okoline i unutarnje kontrole jesu sljedeći:

(a) 

metodologija za procjenu rizika na razini cijele institucije mora obuhvaćati ključne faktore poslovne okoline i unutarnje kontrole koji mogu promijeniti njezin profil rizičnosti za operativni rizik;

(b) 

institucija obrazlaže odabir svakog faktora kao značajnog činitelja rizika na temelju iskustva, uključujući stručnu procjenu za predmetni dio poslovanja;

(c) 

institucija je dužna moći obrazložiti nadležnim tijelima osjetljivost procjena rizika na promjene faktora i relativne pondere različitih faktora. Uz obuhvaćanje promjena rizika zbog poboljšanja kontrole rizika, okvir za mjerenje rizika institucije također obuhvaća potencijalna povećanja rizika zbog povećanja složenosti ili opsega poslovanja;

(d) 

institucija dokumentira svoj okvir mjerenja rizika i osigurava neovisnu provjeru istoga unutar institucije i od strane nadležnih tijela. S vremenom je institucija dužna potvrditi i ponovno procijeniti postupak i ishode usporedbom sa stvarnim internim gubicima i relevantnim eksternim podacima.

Članak 323.

Utjecaj osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika

1.  
Nadležna tijela odobravaju institucijama priznavanje utjecaja osiguranja uz poštivanje uvjeta iz stavaka od 2. do 5. te drugih mehanizama za prijenos rizika ako one mogu dokazati da je postignut značajan učinak smanjenja rizika.
2.  
Osiguravatelji moraju imati odobrenje za obavljanje poslova osiguranja ili reosiguranja te minimalni rejting VIPKR-a, za koji je EBA odredila da se, po pravilima za ponderiranje rizikom izloženosti institucijama u skladu s glavom II. poglavljem 2., raspoređuje u 3. stupanj kreditne kvalitete ili viši.
3.  

Osiguranje i okvir za osiguranje institucije moraju zadovoljiti sljedeće uvjete:

(a) 

ugovorno trajanje police osiguranja ne smije biti kraće od jedne godine. Za police s preostalim trajanjem osiguranja kraćim od jedne godine institucija mora primijeniti odgovarajuće korektivne faktore u skladu sa smanjenjem preostalog trajanja police, koji mogu iznositi do 100 % za police s preostalim trajanjem od 90 dana ili kraćim;

(b) 

rok za obavješćivanje o otkazivanju police osiguranja ne smije biti kraći od 90 dana;

(c) 

polica osiguranja ne smije sadržavati odredbe isključenja ili ograničenja koje se primjenjuju zbog nadzornih aktivnosti ili, u slučaju posrnule institucije, koje onemogućavaju stečajnog upravitelja ili likvidatora u naplati štete ili troškova nastalih zbog aktivnosti institucije, osim u vezi s osiguranim slučajevima do kojih je došlo nakon pokretanja stečajnog ili likvidacijskog postupka nad institucijom. Međutim, polica osiguranja može isključivati sve novčane kazne, kazne ili odštete koje proizlaze iz aktivnosti nadležnih tijela;

(d) 

izračuni umanjenja rizika odražavaju pokriće osiguranjem na način koji jasno i dosljedno odražava odnos između stvarne vjerojatnosti i učinka gubitka koji se rabe u sklopu ukupnog utvrđivanja kapitalnog zahtjeva za operativni rizik;

(e) 

osiguranje pruža treća osoba. U slučaju osiguranja preko vlastitih osiguravatelja ili ovisnih društava, izloženost se mora prenijeti na neovisnu treću osobu koja ispunjava kriterije za priznavanje iz stavka 2.;

(f) 

okvir za priznavanje osiguranja dobro je obrazložen i dokumentiran.

4.  

Metodologija za priznavanje osiguranja obuhvaća sljedeće elemente preko umanjenja ili korektivnih faktora u iznosu priznatog osiguranja:

(a) 

preostalo trajanje police, ako je kraće od jedne godine:

(b) 

uvjete za otkazivanje police, ako traje kraće od jedne godine;

(c) 

nesigurnost naplate, kao i neusklađenost u pokriću polica osiguranja.

5.  
Smanjenje kapitalnog zahtjeva koje proizlazi iz priznavanja osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika ne smije prelaziti 20 % kapitalnog zahtjeva za operativni rizik prije priznavanja tehnika smanjenja rizika.

Članak 324.

Klasifikacija vrsta događaja vezano uz gubitke

Vrste štetnih događaja iz članka 322. stavka 3. točke (b) jesu sljedeće:



Tablica 3.

Kategorija vrste događaja

Definicija

Interna prijevara

Gubici proizašli iz radnji s namjerom prijevare, protupravnog prisvajanja imovine ili zaobilaženja propisa, zakona ili internih akata, isključujući slučajeve razlikovanja/diskriminacije, koji uključuju djelovanje najmanje jednog internog subjekta

Eksterna prijevara

Gubici proizašli iz radnji treće osobe s namjerom prijevare, protupravnog prisvajanja imovine ili zaobilaženja zakona

Odnosi s radnicima i sigurnost na radnom mjestu

Gubici proizašli iz povrede zakona ili ugovora kojima se reguliraju radni odnosi, zdravstvena zaštita, sigurnost na radu; gubici na osnovi odšteta zbog ozljeda na radu ili na osnovi slučajeva razlikovanja/diskriminacije

Klijenti, proizvodi i poslovne prakse

Gubici nastali zbog nenamjernog ili nemarnog neispunjavanja radnih obveza prema određenim klijentima (uključujući zahtjeve vezane uz povjerenje ili prikladnost poslovanja) ili prirode ili sastava proizvoda

Šteta na materijalnoj imovini

Gubici nastali zbog gubitka ili oštećenja materijalne imovine zbog prirodnih katastrofa ili drugih događaja

Prekidi rada i narušavanja rada sustava

Gubici nastali zbog prekida rada ili narušavanja rada sustava

Izvršenje, isporuka i upravljanje procesima

Gubici proizašli iz neuspješnog izvršenja poslova ili neadekvatnog upravljanja procesima; gubici nastali zbog odnosa s poslovnim partnerima i pružateljima usluga



GLAVA IV.

KAPITALNI ZAHTJEV ZA TRŽIŠNI RIZIK

▼M8



POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 325.

Pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik

1.  

Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik svih pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:

(a) 

standardiziranim pristupom iz stavka 2.;

(b) 

pristupom internih modela iz poglavlja 5. ove glave za one kategorije rizika za koje je institucija dobila odobrenje u skladu s člankom 363. za primjenu tog pristupa.

2.  

Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik izračunani u skladu sa standardiziranim pristupom iz stavka 1. točke (a) znači zbroj sljedećih kapitalnih zahtjeva, ovisno o slučaju:

(a) 

kapitalni zahtjevi za rizik pozicija iz poglavlja 2.;

(b) 

kapitalni zahtjevi za valutni rizik iz poglavlja 3.;

(c) 

kapitalni zahtjevi za robni rizik iz poglavlja 4.

3.  

Institucija koja nije izuzeta od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b u skladu s člankom 325.a izvješćuje o izračunu u skladu s člankom 430.b za sve pozicije iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:

(a) 

alternativnim standardiziranim pristupom iz poglavlja 1.a;

(b) 

alternativnim pristupom internih modela iz poglavlja 1.b.

4.  
Institucija može primjenjivati kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka trajno unutar grupe u skladu s člankom 363.
5.  
Institucija ne primjenjuje pristup iz stavka 3. točke (b) za instrumente iz knjige trgovanja koji su sekuritizacijske pozicije ili pozicije uključene u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (ACTP) kako je utvrđeno u stavcima 6., 7. i 8.
6.  

Sekuritizacijske pozicije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza koje zadovoljavaju sve sljedeće kriterije uključuju se u ACTP:

(a) 

pozicije nisu resekuritizacijske pozicije, ni opcije na sekuritizacijsku tranšu, ni druge izvedenice sekuritizacijskih izloženosti koje ne osiguravaju proporcionalan udio u prihodu sekuritizacijske tranše;

(b) 

svi njihovi odnosni instrumenti jesu:

i. 

instrumenti koji se odnose na jedan subjekt, uključujući kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba, za koje postoji likvidno dvosmjerno tržište;

ii. 

indeksi kojima se obično trguje, a koji se temelje na instrumentima iz podtočke i.

Smatra se da dvosmjerno tržište postoji ako su dane nezavisne ponude za kupnju i prodaju u dobroj vjeri tako da se cijena, koja je razumno povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutačnom konkurentnom kotacijom kupovne i prodajne cijene, može odrediti u roku od jednog dana te se transakcija može namiriti po toj cijeni u relativno kratkom razdoblju koje je u skladu s trgovinskim običajima.

7.  

Pozicije s bilo kojim od sljedećih odnosnih instrumenata ne uključuju se u ACTP:

(a) 

odnosni instrumenti koji se raspoređuju u kategorije izloženosti iz članka 112. točke (h) ili (i);

(b) 

potraživanje od subjekta posebne namjene, kolateralizirano, izravno ili neizravno, pozicijom koja u skladu sa stavkom 6. sama po sebi ne bi udovoljavala zahtjevima za uključivanje u ACTP.

8.  
Institucije mogu uključiti u ACTP pozicije koje nisu sekuritizacijske pozicije ni kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, nego štite druge pozicije u tom portfelju, pod uvjetom da postoji dvosmjerno likvidno tržište kako je opisano u stavku 6. drugom podstavku za instrument ili njegove odnosne instrumente.
9.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje način na koji institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu s pristupima iz stavka 3. točaka (a) i (b).

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. rujna 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.a

Izuzeća od posebnih zahtjeva za izvješćivanje za tržišni rizik

1.  

Institucija se izuzima od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b uz uvjet da je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije podložnih tržišnom riziku jednak ili manji od svakog od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:

(a) 

10 % ukupne imovine institucije;

(b) 

500 milijuna EUR.

2.  

Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova koji su podložni tržišnom riziku koristeći se podacima od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a) 

uključuju se sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje i transakcije kreditnim izvedenicama koje u potpunosti poništavaju tržišni rizik interne zaštite kao što se navodi u članku 106. stavku 3.;

(b) 

uključuju se sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku;

▼C7

(c) 

sve pozicije vrednuju se po tržišnim vrijednostima na taj datum, osim pozicija iz točke (b); ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije iz knjige trgovanja na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije iz knjige trgovanja na taj datum; ako fer vrijednost i tržišna vrijednost pozicije iz knjige trgovanja na određeni datum nisu dostupne, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;

▼M8

(d) 

sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku smatraju se ukupnom neto deviznom pozicijom i vrednuju u skladu s člankom 352.;

(e) 

sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne robnom riziku vrednuju se u skladu s člancima 357. i 358.;

(f) 

apsolutna vrijednost dugih pozicija dodaje se apsolutnoj vrijednosti kratkih pozicija.

3.  
Kada izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s ovim člankom, institucije o tome obavješćuju nadležna tijela.
4.  
Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta utvrđenih u stavku 1. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.
5.  

Izuzeće od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b prestaje se primjenjivati u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:

(a) 

institucija ne ispunjava uvjet utvrđen u stavku 1. točki (a) ili (b) tijekom tri uzastopna mjeseca; ili

(b) 

institucija ne ispunjava uvjet utvrđen u stavku 1. točki (a) ili (b) tijekom više od šest u posljednjih dvanaest mjeseci.

6.  
Ako je institucija postala podložna zahtjevima za izvješćivanje iz članka 430.b u skladu sa stavkom 5. ovog članka, izuzima se od tih zahtjeva za izvješćivanje samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. ovog članka ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.
7.  
Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju, ne kupuju niti prodaju poziciju samo u svrhu ispunjavanja bilo kojeg od uvjeta utvrđenih stavkom 1.
8.  
Institucija koja ispunjava uvjete za tretman iz članka 94. izuzima se od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b.

Članak 325.b

Odobrenje za konsolidirane zahtjeve

1.  
U skladu sa stavkom 2. te isključivo za potrebe izračuna neto pozicija i kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom glavom, institucije se mogu koristiti pozicijama u jednoj instituciji ili društvu za prijeboj pozicija u drugoj instituciji ili društvu.
2.  

Institucije mogu primjenjivati stavak 1. isključivo uz odobrenje nadležnih tijela, koje se izdaje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

raspoređivanje regulatornog kapitala na razini grupe zadovoljavajuće je;

(b) 

regulatorni, pravni ili ugovorni okvir u kojem institucije posluju jamči uzajamnu financijsku potporu unutar grupe.

3.  

Društva koja se nalaze u trećim zemljama, uz uvjete utvrđene u stavku 2., dužna su ispuniti sve sljedeće uvjete:

(a) 

navedena društva imaju odobrenje za rad u trećoj zemlji te udovoljavaju definiciji kreditne institucije ili su priznata investicijska društva iz trećih zemalja;

(b) 

navedena društva na pojedinačnoj osnovi udovoljavaju kapitalnim zahtjevima koji su istovjetni onima koji su utvrđeni ovom Uredbom;

(c) 

u dotičnim trećim zemljama ne postoje propisi koji bi mogli značajno utjecati na prijenos sredstava unutar grupe.

▼M8



POGLAVLJE 1.A

Alternativni standardizirani pristup



Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 325.c

Opseg i struktura alternativnog standardiziranog pristupa

1.  
Alternativni standardizirani pristup kako je utvrđen u ovom poglavlju primjenjuje se samo u svrhu zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 1.
2.  

Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom za portfelj pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku kao zbroj sljedećih triju sastavnica:

(a) 

kapitalnog zahtjeva u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima iz odjeljka 2.;

(b) 

kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. koji je primjenjiv samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka;

(c) 

kapitalnog zahtjeva za rezidualne rizike iz odjeljka 4. koji je primjenjiv samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka.



Odjeljak 2.

Metoda zasnovana na osjetljivostima za izračun kapitalnog zahtjeva

Članak 325.d

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) 

„kategorija rizika” znači jedna od sljedećih sedam kategorija:

i. 

opći kamatni rizik;

ii. 

rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije (rizik kreditne marže);

iii. 

rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (non-ACTP CSR);

iv. 

rizik kreditne marže za sekuritizacije koje su uključene u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (ACTP CSR);

v. 

rizik vlasničkih instrumenata;

vi. 

robni rizik;

vii. 

valutni rizik.

(2) 

„osjetljivost” znači relativna promjena vrijednosti pozicije, kao posljedica promjene vrijednosti jednog od relevantnih faktora rizika pozicije, izračunana primjenom modela institucije za određivanje cijena u skladu s pododjeljkom 2. odjeljka 3.

(3) 

„razred” znači potkategorija pozicija sa sličnim profilom rizičnosti unutar jedne kategorije rizika na koju se primjenjuje ponder rizika kako je određeno u pododjeljku 1. odjeljka 3.

Članak 325.e

Sastavnice metode zasnovane na osjetljivostima

1.  

Institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za tržišni rizik u okviru metode zasnovane na osjetljivostima agregiranjem sljedećih triju kapitalnih zahtjeva u skladu s člankom 325.h:

(a) 

kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti;

(b) 

kapitalnih zahtjeva za vega-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika povezanih s volatilnosti;

(c) 

kapitalnih zahtjeva za rizik zakrivljenosti, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih glavnih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti, a koji nisu obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima za delta-rizik.

2.  

Za potrebe izračuna iz stavka 1.

▼M11

(a) 

sve pozicije instrumenata koji uključuju opcionalnost podliježu kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) za rizike osim egzotičnih vrsta odnosne imovine instrumenata iz članka 325.u stavka 2. točke (a);

(b) 

sve pozicije instrumenata bez opcionalnosti podliježu kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točke (a) za rizike osim egzotičnih vrsta odnosne imovine instrumenata iz članka 325.u stavka 2. točke (a).

▼M8

Za potrebe ovog poglavlja instrumenti koji uključuju opcionalnost među ostalim obuhvaćaju: opcije kupnje, opcije prodaje, gornje granice, donje granice, opcije na ugovor o razmjeni, opcije s ograničenjem i egzotične opcije. Ugrađene opcije, kao što su opcije prijevremene otplate ili opcije povezane s ponašanjem, smatraju se samostalnim pozicijama u opcijama za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik.

Za potrebe ovog poglavlja instrumenti čiji se novčani tokovi mogu izraziti kao linearna funkcija zamišljenog iznosa odnosne imovine smatraju se instrumentima bez opcionalnosti.

▼M11

3.  
Odstupajući od stavka 2. točke (b), institucija može odabrati da na sve pozicije instrumenata bez opcionalnosti primjenjuje kapitalne zahtjeve iz stavka 1. točaka (a) i (c).

Institucija koja odabere primijeniti pristup iz prvog podstavka dužna je o tome obavijestiti svoje nadležno tijelo najmanje tri mjeseca prije prve primjene. Nakon isteka ta tri mjeseca i pod uvjetom da nadležno tijelo ne stavi prigovor, institucija taj pristup može primjenjivati sve dok nadležno tijelo ne obavijesti instituciju da joj to više nije dopušteno.

Institucija koja želi prestati primjenjivati pristup iz prvog podstavka dužna je o tome obavijestiti svoje nadležno tijelo najmanje tri mjeseca prije prestanka primjene. Institucija može prestati primjenjivati taj pristup, osim ako je nadležno tijelo u roku od ta tri mjeseca stavilo prigovor.

▼M8

Članak 325.f

Kapitalni zahtjevi za delta-rizik i vega-rizik

1.  
Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju faktore delta-rizika i vega-rizika opisane u odjeljku 3. pododjeljku 1.
2.  
Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju postupak utvrđen u stavcima od 3. do 8.
3.  
Za svaku kategoriju rizika izračunava se osjetljivost svih instrumenata u okviru kapitalnih zahtjeva za delta-rizik ili vega-rizik na svaki od primjenjivih faktora delta-rizika ili vega-rizika uključenih u tu kategoriju rizika primjenom odgovarajućih formula iz pododjeljka 2. odjeljka 3. Ako vrijednost instrumenta ovisi o nekoliko faktora rizika, osjetljivost se određuje zasebno za svaki faktor rizika.
4.  
Osjetljivosti se raspoređuju u jedan od razreda „b” unutar svake kategorije rizika.
5.  
Unutar svakog razreda „b” netiraju se pozitivne i negativne osjetljivosti na isti faktor rizika, čime se dobivaju neto osjetljivosti (sk) za svaki faktor rizika k u razredu.
6.  

Neto osjetljivosti za svaki faktor rizika u svakom razredu množe se odgovarajućim ponderima rizika utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobivaju ponderirane osjetljivosti za svaki faktor rizika u tom razredu primjenom sljedeće formule:

WSk = RWk · sk
pri čemu je:

WSk

=

ponderirane osjetljivosti;

RWk

=

ponderi rizika; i

sk

=

faktor rizika.

7.  

Ponderirane osjetljivosti na različite faktore rizika u svakom razredu agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se za veličinu unutar funkcije kvadratnog korijena određuje najniža vrijednost nula, čime se dobiva osjetljivost za određeni razred. Primjenjuju se odgovarajuće korelacije za ponderirane osjetljivosti unutar istog razreda (ρkl) utvrđene u odjeljku 6.

image

pri čemu je:

Kb

=

osjetljivost za određeni razred; i

WS

=

ponderirane osjetljivosti.

8.  

Osjetljivost za određeni razred izračunava se za svaki razred u kategoriji rizika u skladu sa stavcima 5., 6. i 7. Nakon što se za sve razrede izračuna osjetljivost za određeni razred, ponderirane osjetljivosti na sve faktore rizika među razredima agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, primjenom odgovarajućih korelacija γbc za ponderirane osjetljivosti u različitim razredima utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobiva kapitalni zahtjev za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika:

image

pri čemu je

▼C7

Sb

=

Σk WSk za sve faktore rizika u razredu b, a Sc = Σk WSk u razredu c; ako te vrijednosti za S b i S c daju negativni broj za ukupni zbroj image , institucija izračunava kapitalne zahtjeve za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika primjenom alternativne specifikacije, pri čemu je

▼M8

Sb

=

max [min (Σk WSk, Kb), – Kb] za sve faktore rizika u razredu b, a

Sc

=

max [min (Σk WSk, Kc), – Kc] za sve faktore rizika u razredu c.

Kapitalni zahtjevi za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima od 1. do 8.

▼M11

Članak 325.g

Kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti

1.  
Institucije izračune iz stavka 2. provode za svaki faktor rizika instrumenata koji podliježu kapitalnim zahtjevima za rizik zakrivljenosti, osim za faktore rizika iz stavka 3.

Za određeni faktor rizika institucije te izračune provode na neto osnovi za sve pozicije instrumenata koje podliježu kapitalnim zahtjevima za rizik zakrivljenosti koje sadržavaju taj faktor rizika.

2.  
Za određeni faktor rizika k uključen u jedan ili više instrumenata iz stavka 1. institucije izračunavaju pozitivnu neto poziciju rizika zakrivljenosti tog faktora rizika image i negativnu neto poziciju rizika zakrivljenosti tog faktora rizika image) kako slijedi:

image

image

image

image

pri čemu je:

i

=

indeks koji označava sve pozicije instrumenata iz stavka 1. koje uključuju faktor rizika k;

xk

=

trenutačna vrijednost faktora rizika k;

Vi (xk )

=

vrijednost instrumenta i procijenjena primjenom modela za određivanje cijena institucije na temelju trenutačne vrijednosti faktora rizika k;

image

=

vrijednost instrumenta i procijenjena primjenom modela za određivanje cijena institucije na temelju uzlaznog pomaka vrijednosti faktora rizika k;

image

=

vrijednost instrumenta i procijenjena primjenom modela za određivanje cijena institucije na temelju silaznog pomaka vrijednosti faktora rizika k;

image

=

ponder rizika koji se primjenjuje na faktor rizika k utvrđen u skladu s odjeljkom 6.;

sik

=

osjetljivost na delta-rizik instrumenta i u odnosu na faktor rizika k izračunano u skladu s člankom 325.r.

3.  
Odstupajući od stavka 2., za krivulje faktora rizika koji pripadaju kategorijama općeg kamatnog rizika, rizika kreditne marže i robnog rizika, institucije izračune iz stavka 6. provode na razini čitave krivulje umjesto na razini svakog faktora rizika koji pripada toj krivulji.

Za potrebe izračuna iz stavka 2., ako je xk krivulja faktora rizika raspoređenih u kategorije općeg kamatnog rizika, rizika kreditne marže i robnog rizika, sik je zbroj osjetljivosti na delta-rizik faktora rizika na krivulji po svim rokovima dospijeća na toj krivulji.

4.  
Kako bi utvrdile kapitalne zahtjeve za rizik zakrivljenosti na razini razreda, institucije u skladu sa sljedećom formulom agregiraju uzlazne i silazne neto pozicije rizika zakrivljenosti, izračunane u skladu sa stavkom 2., svih faktora rizika koji su raspoređeni u taj razred, u skladu s odjeljkom 3. pododjeljkom 1.:

image

pri čemu je:

b

=

indeks koji označava razred određene kategorije rizika;

Kb

=

kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti za razred b;

image;

image;

image

pkl

=

korelacije unutar razreda između faktora rizika k i l kako je propisano u odjeljku 6.;

k, l

=

indeksi koji označavaju sve faktore rizika instrumenata iz stavka 1. koji su raspoređeni u razred b;

(image)

=

uzlazna neto pozicija rizika zakrivljenosti;

(image)

=

silazna neto pozicija rizika zakrivljenosti;

5.  
Odstupajući od stavka 4., za kapitalne zahtjeve za rizik zakrivljenosti na razini razreda za razred 18 iz članka 325.ah, razred 18 iz članka 325.ak, razred 25 iz članka 325.am i razred 11 iz članka 325.ap, primjenjuje se sljedeća formula:

image

6.  
Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik zakrivljenosti (RCCR) agregiranjem svih kapitalnih zahtjeva za rizik zakrivljenosti na razini razreda unutar određene kategorije rizika kako slijedi:

image

pri čemu je:

b, c

=

indeksi koji označavaju sve razrede određene kategorije rizika koja odgovara instrumentima iz stavka 1.;

Kb =

=

kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti za razred b;

image;

image;

γbc

=

korelacije unutar razreda između razreda b i c kako je navedeno u odjeljku 6.

7.  
Kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti su zbroj kapitalnih zahtjeva za rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika izračunanih u skladu sa stavkom 6. po svim kategorijama rizika kojima pripada najmanje jedan faktor rizika instrumenata iz stavka 1.

▼M8

Članak 325.h

Agregiranje kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika

1.  
Institucije agregiraju kapitalne zahtjeve za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika u skladu s postupkom iz stavaka 2., 3. i 4.
2.  

Postupak izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika opisan u člancima 325.f i 325.g provodi se tri puta po kategoriji rizika, svaki put uz uporabu drugog skupa korelacijskih parametara ρkl (korelacija među faktorima rizika unutar razreda) i γbc (korelacija među razredima u kategoriji rizika). Svaki od tih triju skupova odgovara različitom scenariju, kako slijedi:

(a) 

scenarij srednjih korelacija, u kojem korelacijski parametri ρkl i γbc ostaju nepromijenjeni u odnosu na parametre navedene u odjeljku 6;

(b) 

scenarij visokih korelacija, u kojem se korelacijski parametri ρkl i γbc navedeni u odjeljku 6. ravnomjerno množe s 1,25, a ρkl i γbc podliježu primjeni gornje vrijednosti od 100 %;

▼M11

(c) 

scenarij „niskih korelacija”, pri čemu se korelacijski parametri ρkl i γbc navedeni u odjeljku 6. zamjenjuju image, odnosno image.

▼M8

3.  
Institucije izračunavaju zbroj kapitalnih zahtjeve za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika za svaki scenarij kako bi utvrdile tri kapitalna zahtjeva specifična za određeni scenarij.
4.  
Kapitalni zahtjev u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima najviši je od triju kapitalnih zahtjeva specifičnih za određeni scenarij iz stavka 3.

▼M11

Članak 325.i

Tretman indeksiranih instrumenata i drugih instrumenata s više vrsta odnosne imovine

1.  

Institucije pristup odnosnih izloženosti primjenjuju za indeksirane instrumente i druge instrumente s više vrsta odnosne imovine u skladu sa sljedećim:

(a) 

za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i rizik zakrivljenosti, institucije smatraju da individualne pozicije drže izravno u odnosnim sastavnicama indeksiranih instrumenata ili drugih instrumenata s više vrsta odnosne imovine, osim pozicije u indeksu uključene u ACTP za koju izračunavaju jedinstvenu osjetljivost na indeks;

(b) 

institucijama je dopušteno osjetljivosti na faktor rizika određene sastavnice indeksiranog instrumenta ili drugog instrumenta s više vrsta odnosne imovine netirati s osjetljivostima na isti faktor rizika iste sastavnice instrumenata koji se odnose na jedan subjekt, osim za pozicije uključene u ACTP;

(c) 

za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za vega-rizik, institucije mogu ili smatrati da izravno drže individualne pozicije u odnosnim sastavnicama indeksiranih instrumenata ili drugih instrumenta s više vrsta odnosne imovine ili izračunati jedinstvenu osjetljivost na odnosnu imovinu tog instrumenta. U posljednjem slučaju institucije raspoređuju jedinstvenu osjetljivost u relevantni razred iz odjeljka 6. pododjeljka 1. kako slijedi:

i. 

ako bi, uzimajući u obzir pondere tog indeksa, više od 75 % sastavnica tog indeksa bilo raspoređeno u isti razred, institucije raspoređuju osjetljivost u taj razred i tretiraju je kao osjetljivost koja se odnosi na jedan subjekt u tom razredu;

ii. 

u svim drugim slučajevima institucije raspoređuju osjetljivost u relevantni razred indeksa.

2.  

Odstupajući od stavka 1. točke (a), institucije mogu izračunati jedinstvenu osjetljivost pozicije u uvrštenim vlasničkim instrumentima ili kreditnom indeksu za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da uvršteni vlasnički instrumenti ili kreditni indeks ispunjavaju uvjete iz stavka 3. U tom slučaju institucije raspoređuju jedinstvenu osjetljivost u relevantni razred iz odjeljka 6. pododjeljka 1. kako slijedi:

(a) 

ako bi, uzimajući u obzir pondere tog uvrštenog indeksa, više od 75 % sastavnica tog uvrštenog indeksa bilo raspoređeno u isti razred, ta osjetljivost raspoređuje se u taj razred i tretira kao osjetljivost jednog subjekta u tom razredu;

(b) 

u svim drugim slučajevima institucije raspoređuju osjetljivost u relevantni razred uvrštenog indeksa.

3.  

Institucije mogu primijeniti pristup iz stavka 2. za instrumente koji se odnose na uvrštene vlasničke instrumente ili kreditni indeks ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

sastavnice tog uvrštenog indeksa i njihovi odnosni ponderi u tom indeksu su poznati;

(b) 

uvršteni indeks sadržava najmanje 20 sastavnica;

(c) 

nijedna pojedina sastavnica u tom uvrštenom indeksu ne čini više od 25 % ukupne tržišne kapitalizacije tog indeksa;

(d) 

nijedan skup koji sadržava jednu desetinu ukupnog broja sastavnica tog uvrštenog indeksa, zaokruženo na sljedeći cijeli broj, ne čini više od 60 % ukupne tržišne kapitalizacije tog indeksa;

(e) 

ukupna tržišna kapitalizacija svih sastavnica tog uvrštenog indeksa nije manja od 40 milijardi EUR.

4.  
Institucije dosljedno tijekom vremena primjenjuju samo pristup utvrđen u stavku 1. ili pristup utvrđen u stavku 2., za sve instrumente koji se odnose na uvrštene vlasničke instrumente ili kreditni indeks koji ispunjavaju uvjete iz stavka 3. Institucija je dužna zatražiti prethodno odobrenje nadležnog tijela prije prelaska s jednog pristupa na drugi.
5.  
Za indeksirani instrument ili instrument s više vrsta odnosne imovine ulazni podaci osjetljivosti za izračun delta-rizika i rizika zakrivljenosti moraju biti dosljedni, neovisno o pristupima primijenjenima za taj instrument.
6.  
Indeksirani instrument ili instrument s više vrsta odnosne imovine koji nosi druge rezidualne rizike iz članka 325.u stavka 5. podliježe uvećanju za rezidualni rizik iz odjeljka 4.

Članak 325.j

Tretman subjekata za zajednička ulaganja

1.  

Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik pozicija u subjektima za zajednička ulaganja („CIU”) primjenom jednog od sljedećih pristupa:

(a) 

ako je instituciji dostupno dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a, tada kapitalne zahtjeve za tržišni rizik pozicije u tom CIU-u izračunava određivanjem odnosne pozicije CIU-a kao da te pozicije izravno drži ta institucija;

(b) 

ako instituciji nije dostupno dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a, ali ima saznanja o politici ulaganja CIU-a i može dobiti dnevne tržišne cijene za CIU, institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik te pozicije u CIU-u primjenom jednog od sljedećih pristupa:

i. 

institucija može poziciju u CIU-u smatrati jedinstvenom pozicijom vlasničkih instrumenata raspoređenom u razred „drugi sektor” u članku 325.ap stavku 1. tablici 8.;

ii. 

nakon odobrenja nadležnog tijela institucija može izračunati kapitalne zahtjeve za tržišni rizik CIU-a u skladu s ograničenjima utvrđenima politikom ulaganja CIU-a i relevantnim propisima;

(c) 

ako ne ispunjava uvjete iz točke (a) ni točke (b), institucija raspoređuje CIU u knjigu pozicija kojima se ne trguje.

Institucija koja primjenjuje jedan od pristupa iz točke (b) primjenjuje kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. ovog poglavlja i uvećanje za rezidualni rizik iz odjeljka 4. ovog poglavlja ako politika ulaganja CIU-a podrazumijeva da neke izloženosti u CIU-u podliježu tim kapitalnim zahtjevima.

Institucija koja primjenjuje pristup iz točke (b) podtočke ii. može kapitalne zahtjeve za kreditni rizik druge ugovorne strane i kapitalne zahtjeve za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju pozicija u izvedenicama CIU-a izračunati primjenom pojednostavnjenog pristupa iz članka 132.a stavka 3.

2.  
Odstupajući od stavka 1., ako institucija ima poziciju u CIU-u koja prati referentni indeks tako da je razlika povrata na godišnjoj razini između CIU-a i referentnog indeksa koji prati zadnjih 12 mjeseci ispod 1 % u apsolutnom smislu, ne uzimajući u obzir naknade i provizije, institucija može tu poziciju tretirati kao poziciju u referentnom indeksu koji prati. Institucija je dužna provjeriti usklađenost s tim uvjetom kada zauzme tu poziciju te nakon toga najmanje jednom godišnje.

Međutim, ako podaci za zadnjih 12 mjeseci nisu u potpunosti dostupni, institucija može, podložno dopuštenju nadležnog tijela, upotrijebiti razliku povrata na godišnjoj razini za razdoblje kraće od 12 mjeseci.

3.  
Institucija može primijeniti kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) za svoje pozicije u CIU-ima. Međutim, institucija smije primijeniti samo jedan od tih pristupa za sve pozicije u istom CIU.
4.  

Za potrebe stavka 1. točke (b) institucija provodi izračune na temelju sljedećih odredbi:

(a) 

za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima utvrđenom u odjeljku 2. ovog poglavlja, CIU najprije zauzima poziciju do najvećeg dopuštenog iznosa na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnih propisa u izloženostima koje imaju najveće kapitalne zahtjeve utvrđene u tom odjeljku te potom nastavlja zauzimati pozicije padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveći ukupni limit gubitka;

(b) 

za potrebe kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. ovog poglavlja, CIU najprije zauzima poziciju do najvećeg dopuštenog iznosa na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnih propisa u izloženostima koje imaju najveće kapitalne zahtjeve utvrđene u tom odjeljku te potom nastavlja zauzimati pozicije padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveći ukupni limit gubitka;

(c) 

CIU primjenjuje financijsku polugu u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnih propisa, ovisno o slučaju.

Kapitalni zahtjevi za sve pozicije u istom CIU-u za koje se koriste izračuni iz prvog podstavka izračunavaju se samostalno kao zaseban portfelj primjenom pristupa navedenog u ovom poglavlju.

5.  
Institucija može primijeniti pristupe iz stavka 1. točaka (a) ili (b) samo ako CIU ispunjava sve uvjete iz članka 132. stavka 3. i članka 132. stavka 4. točke (a).

▼M8

Članak 325.k

Pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa

1.  
Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa dužničkih ili vlasničkih instrumenata mogu primijeniti postupak utvrđen u ovom članku.
2.  

Institucije primjenjuju jedan od odgovarajućih multiplikacijskih faktora iz tablice 1. na neto osjetljivosti svih pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa svakog pojedinačnog izdavatelja, osim pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su upisane ili su predmet potpokroviteljstva trećih strana na temelju formalnih ugovora, te izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s pristupom iz ovog poglavlja na temelju prilagođenih neto osjetljivosti.



Tablica 1.

0. radni dan

0 %

1. radni dan

10 %

2. i 3. radni dan

25 %

4. radni dan

50 %

5. radni dan

75 %

Nakon 5. radnog dana

100 %

Za potrebe ovog članka „0. radni dan” znači radni dan od kojeg se institucija bezuvjetno obvezuje prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.

3.  
Institucije obavješćuju nadležna tijela o primjeni postupka iz ovog članka.



Odjeljak 3.

Definicije faktora rizika i osjetljivosti



Pododjeljak 1.

Definicije faktora rizika

Članak 325.l

Faktori općeg kamatnog rizika

1.  
Za sve faktore općeg kamatnog rizika, uključujući rizik inflacije i rizik međuvalutne osnove, postoji jedan razred za svaku valutu, a svaki razred sadržava različite vrste faktora rizika.

Faktori delta općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na instrumente osjetljive na kamate relevantne su nerizične stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina, deset godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije dodjeljuju faktore rizika određenim točkama linearnom interpolacijom ili metodom koja je najdosljednija funkcijama određivanja cijena kojom se neovisna funkcija za kontrolu rizika institucije koristi pri izvješćivanju višem rukovodstvu o tržišnom riziku ili o dobiti i gubitcima.

2.  
Institucije izračunavaju nerizične stope za svaku valutu na temelju instrumenata tržišta novca iz knjige trgovanja institucije koji imaju najniži kreditni rizik, primjerice ugovori o razmjeni koji se temelje na prekonoćnim kamatnim stopama.
3.  
Ako institucije ne mogu primijeniti pristup iz stavka 2., nerizične stope temelje se na jednoj ili više tržišno impliciranih krivulja razmjene kamata kojima se institucija koristi za vrednovanje svojih pozicija po tržišnoj vrijednosti, primjerice krivulje ugovora o razmjeni međubankovnih ponuđenih kamata.

Ako su podaci o tržišno impliciranim krivuljama razmjene kamata iz stavka 2. i prvog podstavka ovog stavka nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu.

Ako institucije primjenjuju faktore općeg kamatnog rizika izvedene u skladu s postupkom iz drugog podstavka ovog stavka za državne dužničke instrumente, državni dužnički instrumenti ne izuzimaju se od kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže. U tim slučajevima, ako nije moguće razdvojiti nerizičnu stopu od kreditne marže kao sastavnice kamatne stope, osjetljivost na faktor rizika dodjeljuje se objema kategorijama, i općeg kamatnog rizika i rizika kreditne marže.

4.  
U slučaju faktora općeg kamatnog rizika svaka valuta čini poseban razred. Institucije faktorima rizika u istom razredu, ali različitog roka dospijeća dodjeljuju različite pondere rizika u skladu s odjeljkom 6.

Institucije primjenjuju dodatne faktore rizika za rizik inflacije na dužničke instrumente čiji su novčani tokovi funkcionalno ovisni o stopama inflacije. Te dodatne faktore rizika čini jedan vektor tržišno impliciranih stopa inflacije različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima stopa inflacije koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.

5.  
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na dodatni faktor rizika za rizik inflacije iz stavka 4. kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. Institucije u svakom razredu tretiraju inflaciju kao jedinstveni faktor rizika, bez obzira na broj sastavnica svakog vektora. Institucije prebijaju sve osjetljivosti na inflaciju unutar razreda, koje su izračunane kako je opisano u ovom stavku, kako bi dobile jedinstvenu neto osjetljivost po razredu.
6.  
Dužnički instrumenti koji uključuju plaćanja u različitim valutama podložni su i riziku međuvalutne osnove između tih valuta. Za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima faktori rizika koje institucije trebaju primjenjivati jesu rizik međuvalutne osnove za svaku valutu u odnosu na američki dolar ili euro. Institucija izračunava međuvalutne osnove koje nisu povezane s osnovom u odnosu na američki dolar ili s osnovom u odnosu na euro kao „osnovu u odnosu na američki dolar” ili kao „osnovu u odnosu na euro”.

Svaki faktor rizika međuvalutne osnove sastoji se od jednog vektora međuvalutne osnove različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki dužnički instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima međuvalutnih osnova koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Svaka valuta čini poseban razred.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika međuvalutne osnove kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. U svakom razredu postoje dva moguća zasebna faktora rizika, tj. osnova u odnosu na euro i osnova u odnosu na američki dolar, bez obzira na broj sastavnica u svakom vektoru međuvalutne osnove. Po razredu postoje najviše dvije neto osjetljivosti.

7.  
Faktori vega općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na opću kamatnu stopu implicirane su volatilnosti relevantnih nerizičnih stopa kako se navodi u stavcima 2. i 3., koji se raspoređuju u razrede ovisno o valuti te u sljedeće rokove dospijeća u svakom razredu: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Za svaku valutu postoji jedan razred.

Institucije za potrebe netiranja smatraju da implicirane volatilnosti povezane s jednakim nerizičnim stopama i raspoređene u iste rokove dospijeća predstavljaju isti faktor rizika.

Ako institucije raspoređuju implicirane volatilnosti u rokove dospijeća kako se navodi u ovom stavku, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a) 

ako je dospijeće opcije usklađeno s dospijećem odnosnog instrumenta, u obzir se uzima jedinstveni faktor rizika, koji se raspoređuje na taj rok dospijeća;

(b) 

ako je dospijeće opcije kraće od dospijeća odnosnog instrumenta, u obzir se uzimaju sljedeći faktori rizika:

i. 

prvi faktor rizika raspoređuje se na rok dospijeća opcije;

ii. 

drugi faktor rizika raspoređuje se na preostali rok do dospijeća odnosnog instrumenta opcije na dan isteka opcije.

8.  
Faktori zakrivljenosti općeg kamatnog rizika koje primjenjuju institucije sastoje se od jednog vektora nerizičnih stopa, koje predstavljaju određenu krivulju nerizičnog prinosa, za svaku valutu. Svaka valuta čini poseban razred. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća nerizičnih stopa koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.
9.  
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore koji odgovaraju različitim krivuljama prinosa i s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu valutu. Institucije prebijaju osjetljivosti na isti faktor rizika. Postoji samo jedna neto osjetljivost po razredu.

Za inflaciju i rizike međuvalutne osnove ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti.

Članak 325.m

Faktori rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

1.  
Faktori delta-rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju za instrumente koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su stopama kreditne marže izdavatelja tih instrumenata, izvedenih iz relevantnih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te se raspoređuju na svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Institucije primjenjuju jedan faktor rizika za svakog izdavatelja i svaki rok dospijeća bez obzira na to jesu li stope kreditne marže tog izdavatelja izvedene iz dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza. Razredi su sektorski razredi, kao što se navodi u odjeljku 6., a svaki razred uključuje sve faktore rizika dodijeljene odgovarajućem sektoru.
2.  
Faktori vega-rizika kreditne marže koje institucije trebaju primjeniti za opcije s odnosnim instrumentima koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su impliciranim volatilnostima stopa kreditne marže izdavatelja odnosnih instrumenata iz stavka 1., te se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije.
3.  
Faktori rizika zakrivljenosti kreditne marže koje institucije trebaju primjeniti na instrumente koji nisu predmet sekuritizacije sastoje se od jednog vektora stopa kreditne marže, koji predstavlja krivulju kreditne marže karakterističnu za izdavatelja. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijena za taj instrument. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije.
4.  
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, pod uvjetom da ti vektori odgovaraju istom izdavatelju.

Članak 325.n

Faktori rizika kreditne marže koji je predmet sekuritizacije

1.  
Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže iz stavka 3. na sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP, kako se navodi u članku 325. stavcima 6., 7. i 8.,

Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže iz stavka 5. na sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP, kako se navodi u članku 325. stavcima 6., 7. i 8.

2.  
Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže za sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP jednaki su razredima koji se primjenjuju na rizik kreditne marže pozicija koje nisu predmet sekuritizacije, kako se navodi u odjeljku 6.

Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže za sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP specifični su za tu kategoriju rizika, kako se navodi u odjeljku 6.

3.  

Faktori rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP jesu sljedeći:

(a) 

faktori delta-rizika jesu sve odgovarajuće stope kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te za svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina.

(b) 

faktori vega-rizika primjenjivi na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama koje su uključene u ACTP kao odnosni instrumenti jesu implicirane volatilnosti kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene kako je opisano u točki (a) ovog stavka, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajuće opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina.

(c) 

faktori rizika zakrivljenosti jesu odgovarajuće krivulje prinosa kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije izražene kao vektor stopa kreditne marže za različite rokove dospijeća, izvedene kako se navodi u točki (a) ovog stavka; vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.

4.  
Institucije izračunavaju osjetljivost sekuritizacijske pozicije na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti kako se navodi u članku 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, pod uvjetom da ti vektori odgovaraju istom izdavatelju.
5.  

Faktori rizika kreditne marže koje institucije trebaju primijeniti na sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP i odnose se na maržu tranše, a ne na maržu odnosnih instrumenata, jesu sljedeći:

(a) 

faktori delta-rizika jesu stope kreditne marže relevantne tranše, raspoređene na sljedeće rokove dospijeća, u skladu s rokom dospijeća tranše: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina;

(b) 

faktori vega-rizika koji su primjenjivi na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama koje nisu uključene u ACTP kao odnosni instrumenti jesu implicirane volatilnosti kreditne marže tranši, a svaka od njih raspoređuje se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s dospijećem opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina;

(c) 

faktori rizika zakrivljenosti jednaki su kao i oni iz točke (a) ovog stavka; na sve navedene faktore rizika primjenjuje se zajednički ponder rizika, kako se navodi u odjeljku 6.

Članak 325.o

Faktori rizika vlasničkih instrumenata

1.  
Razredi za sve faktore rizika vlasničkih instrumenata sektorski su razredi iz odjeljka 6.
2.  
Faktori delta-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije trebaju primijeniti jesu sve promptne cijene vlasničkih instrumenata i sve repo stope na vlasničke instrumente.

Za potrebe određivanja rizika vlasničkih instrumenata posebna krivulja repo stope na vlasničke instrumente čini jedinstveni faktor rizika, koji se izražava kao vektor repo stopa za različite rokove dospijeća. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća repo stopa koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika vlasničkih instrumenata kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Institucije prebijaju osjetljivosti na faktor rizika repo stopa istoga vlasničkog vrijednosnog papira bez obzira na broj sastavnica svakog vektora.

3.  
Faktori vega-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu implicirane volatilnosti promptnih cijena vlasničkih instrumenata, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Za repo stope na vlasničke instrumente ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za vega-rizik.
4.  
Faktori rizika zakrivljenosti vlasničkih instrumenata koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu promptne cijene vlasničkih instrumenata, bez obzira na rok dospijeća odgovarajućih opcija. Za repo stope na vlasničke instrumente ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti.

Članak 325.p

Faktori robnog rizika

1.  
Razredi za sve faktore robnog rizika sektorski su razredi iz odjeljka 6.
2.  
Faktori delta-rizika robe koje institucije trebaju primijeniti na instrumente osjetljive na robu jesu promptne tržišne cijene robe prema vrsti robe i prema svakom od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina, deset godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije smatraju da dvije cijene za istu vrstu robe i s istim rokom dospijeća predstavljaju isti faktor rizika samo ako je skup pravnih odredaba koje se odnose na mjesto isporuke jednak.
3.  
Faktori vega-rizika robe koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robu jesu implicirane volatilnosti cijena robe prema vrsti robe, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Osjetljivosti na istu vrstu robe koja je raspoređena u isti rok dospijeća institucije smatraju jedinstvenim faktorom rizika, koji institucije zatim prebijaju.
4.  
Faktori rizika zakrivljenosti za robu koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robu jedan su skup cijena robe s različitim rokovima dospijeća za svaku vrstu robe, izražen kao vektor. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima cijena te robe koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Institucije ne razlikuju cijene robe prema mjestu isporuke.

Osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti izračunava se u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije smatraju da vektori s različitim brojem sastavnica čine isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu vrstu robe.

Članak 325.q

Faktori valutnog rizika

▼M11

1.  
Faktori delta-valutnog rizika koje institucije trebaju primijeniti na instrumente koji su osjetljivi na valute jesu svi promptni devizni tečajevi između valute u kojoj je instrument nominiran i izvještajne valute institucije ili osnovne valute institucije ako institucija upotrebljava osnovnu valutu u skladu sa stavkom 7. Za svaki par valuta postoji jedan razred, koji sadržava jedinstveni faktor rizika i jedinstvenu neto osjetljivost.

▼M8

2.  
Faktori vega-rizika za valute koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jesu implicirane volatilnosti deviznih tečajeva između parova valuta iz stavka 1. Te implicirane volatilnosti deviznih tečajeva raspoređuju se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina.

▼M11

3.  
Faktori rizika zakrivljenosti za valute koje institucije trebaju primijeniti na instrumente s odnosnom imovinom koja je osjetljiva na valute jednaki su faktorima delta-valutnog rizika iz stavka 1.

▼M8

4.  
Institucije nisu obvezne razlikovati između varijanti valute „onshore” i „offshore” (unutar zemlje i izvan nje) za sve valutne faktore delta-rizika, vega-rizika i rizika zakrivljenosti.

▼M11

5.  
Ako se tečajna stopa koja je odnosna varijabla instrumenta i koji podliježe kapitalnim zahtjevima za rizike zakrivljenosti ne odnosi na izvještajnu valutu institucije ili osnovnu valutu institucije, institucija može s 1,5 podijeliti odgovarajuće komponente imagei image iz članka 325.g stavka 2. za koje je xk faktor valutnog rizika između jedne ili dvije valute odnosnog instrumenta i izvještajne valute institucije ili osnovne valute institucije, ovisno o slučaju.
6.  
Podložno odobrenju nadležnog tijela, institucija može dosljedno s 1,5 podijeliti komponente image I image iz članka 325.g stavka 2. za sve faktore valutnog rizika instrumenata koji se odnose na valute i podliježu kapitalnim zahtjevima za rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da se istodobno pomakne svaki faktor valutnog rizika koji se temelji na izvještajnoj valuti institucije ili osnovnoj valuti institucije, ovisno o slučaju, koji je uključen u izračun tih komponenata.
7.  

Odstupajući od stavaka 1. i 3., institucija uz odobrenje nadležnog tijela može zamijeniti izvještajnu valutu drugom valutom („osnovna valuta”), u svim promptnim deviznim tečajevima radi kako bi iskazala faktor rizika delta-valutnog rizika i rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

institucija upotrebljava samo jednu osnovnu valutu;

(b) 

institucija dosljedno upotrebljava osnovnu valutu za sve pozicije iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje;

(c) 

institucija je nadležnom tijelu dokazala sljedeće:

i. 

upotreba odabrane osnovne valute na odgovarajući način prikazuje zastupljenost rizika za pozicije institucije koje podliježu valutnim rizicima;

ii. 

odabir osnovne valute kompatibilan je s načinom na koji institucija interno upravlja tim valutnim rizicima;

iii. 

odabir osnovne valute nije primarno potaknut željom za smanjenjem kapitalnih zahtjeva institucije;

(d) 

institucija uzima u obzir rizik preračunavanja između izvještajne valute i osnovne valute.

Institucija kojoj je dopuštena upotreba osnovne valute iz prvog stavka preračunava preostale kapitalne zahtjeve za valutni rizik u izvještajnu valutu koristeći prevladavajući promptni devizni tečaj između osnovne valute i izvještajne valute.

▼M8



Pododjeljak 2.:

Definicije osjetljivosti

Članak 325.r

Osjetljivosti na delta-rizik

1.  

Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta opći kamatni rizik (GIRR) na sljedeći način:

(a) 

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa izračunavaju se na sljedeći način:

image

pri čemu je:

image

=

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa;

rkt

=

stopa nerizične krivulje k a s dospijećem t;

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i

x,y

=

faktori rizika koji nisu rkt u funkciji za određivanje cijene Vi;

(b) 

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od rizika inflacije i međuvalutne osnove izračunavaju se na sljedeći način:

image

pri čemu je:

image

=

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od rizika inflacije i međuvalutne osnove;

image

=

vektor s brojem m sastavnica koje predstavljaju krivulju implicirane inflacije ili krivulju međuvalutne osnove za određenu valutu j, pri čemu je m jednak broju varijabli koje se odnose na inflaciju ili međuvalutne elemente koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”;

image

=

jedinična matrica dimenzije (1 x m);

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i

y, z

=

ostale varijable u modelu za određivanje cijene.

2.  

Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske i nesekuritizacijske pozicije na sljedeći način:

image

pri čemu je:

image

=

osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske i nesekuritizacijske pozicije;

cskt

=

vrijednost stope kreditne marže izdavatelja j na dan dospijeća t;

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i

x,y

=

faktori rizika koji nisu cskt u funkciji za određivanje cijene Vi.

3.  

Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik vlasničkih instrumenata na sljedeći način:

(a) 

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od promptnih cijena vlasničkih instrumenata izračunavaju se na sljedeći način:

image

pri čemu je:

sk

=

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od promptnih cijena vlasničkih instrumenata;

k

=

određeni vlasnički vrijednosni papir;

EQk

=

vrijednost promptne cijene toga vlasničkog vrijednosnog papira;

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i

x,y

=

faktori rizika koji nisu EQk u funkciji za određivanje cijene Vi;

(b) 

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od repo stopa na vlasničke instrumente izračunavaju se na sljedeći način:

image

pri čemu je:

image

=

osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od repo stopa na vlasničke instrumente;

k

=

indeks koji označava vlasnički instrument;

image

=

vektor s brojem sastavnica m, koji predstavlja strukturu uvjeta repo ugovora za određeni vlasnički instrument k, pri čemu je m jednak broju repo stopa koje odgovaraju različitim rokovima dospijeća, koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”;

image

=

jedinična matrica dimenzije (1 · m);

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta „i”; i

y,z

=

faktori rizika koji nisu
image u funkciji za određivanje cijene Vi;

4.  

Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik robe za svaki faktor rizika k na sljedeći način:

image

pri čemu je:

sk

=

osjetljivosti na delta-rizik robe;

k

=

određeni faktor robnog rizika;

CTYk

=

vrijednost faktora rizika k;

▼C7

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta ,i’; i

▼M8

y, z

=

faktori rizika koji nisu CTYk u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”.

5.  

Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-valutni rizik za svaki faktor valutnog rizika k na sljedeći način:

image

pri čemu je:

sk

=

osjetljivosti na delta-valutni rizik;

k

=

određeni faktor valutnog rizika;

FXk

=

vrijednost faktora rizika;

▼C7

Vi (.)

=

funkcija za određivanje cijene instrumenta ,i’; i

▼M8

y, z

=

faktori rizika koji nisu FXk u modelu za određivanje cijene instrumenta „i”.

Članak 325.s

Osjetljivosti na vega-rizik

1.  

Institucije izračunavaju osjetljivost opcije na vega-rizik za određeni faktor rizika k na sljedeći način:

image

pri čemu je:

sk

=

osjetljivost opcije na vega-rizik;

k

=

posebni faktor vega-rizika, koji se sastoji od implicirane volatilnosti;

volk

=

vrijednost tog faktora rizika, koju bi trebalo izraziti u obliku postotka; i

x,y

=

faktori rizika koji nisu volk u funkciji za određivanje cijene Vi.

2.  
U slučaju kategorija rizika u kojem faktori vega-rizika imaju dimenziju dospijeća, ali se ne primjenjuju pravila raspoređivanja faktora rizika jer opcije nemaju rok dospijeća, institucije te faktore rizika raspoređuju na najdulje propisano dospijeće. Te opcije podliježu primjeni uvećanja za rezidualne rizike.
3.  
U slučaju opcija bez izvršnih cijena ili cjenovnih granica i opcija s više izvršnih cijena ili cjenovnih granica institucije primjenjuju raspoređivanje na izvršne cijene i rok dospijeća kojima se koriste interno za određivanje cijene opcije. Te opcije podliježu i primjeni uvećanja za rezidualne rizike.
4.  
Institucije ne izračunavaju vega-rizik za sekuritizacijske tranše uključene u ACTP, kako je navedeno u članku 325. stavcima 6., 7. i 8., koje nemaju impliciranu volatilnost. Za te sekuritizacijske tranše izračunavaju se kapitalni zahtjevi za delta-rizik i rizik zakrivljenosti.

Članak 325.t

Zahtjevi za izračune osjetljivosti

1.  
Institucije izvode osjetljivosti iz modela institucije za određivanje cijena koji služe kao temelj za izvješćivanje višeg rukovodstva o dobiti i gubicima, koristeći se formulama iz ovog pododjeljka.

Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela od institucije koja je dobila odobrenje za primjenu alternativnog pristupa internih modela iz poglavlja 1.b mogu zatražiti da primijeni funkcije za određivanje cijena sustava za mjerenje rizika njihova pristupa internih modela u izračunu osjetljivosti prema ovom poglavlju za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik i izvješćivanje o njima u skladu s člankom 430.b stavkom 3.

2.  
Pri izračunu osjetljivosti na delta-rizik instrumenata koji uključuju opcionalnost iz članka 325.e stavka 2. točke (a), institucije mogu pretpostaviti da implicirana volatilnost faktora rizika ostaje konstantna.
3.  

Pri izračunu osjetljivosti na vega-rizik instrumenata koji uključuju opcionalnost iz članka 325.e stavka 2. točke (b) primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a) 

za opći kamatni rizik i rizik kreditne marže institucije za svaku valutu pretpostavljaju da odnosni instrumenti faktora rizika povezanih s volatilnosti za koje se izračunava vega-rizik slijede lognormalnu ili normalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena koji se primjenjuju za te instrumente;

(b) 

za rizik vlasničkih instrumenata, robni rizik i valutni rizik institucije pretpostavljaju da odnosni instrumenti faktora rizika povezanih s volatilnosti za koje se izračunava vega-rizik slijede lognormalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena koji se primjenjuju za te instrumente.

4.  
Institucije izračunavaju sve osjetljivosti osim osjetljivosti na prilagodbe kreditnom vrednovanju.
5.  

Odstupajući od stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, institucija može upotrijebiti alternativne definicije osjetljivosti na delta-rizik pri izračunu kapitalnih zahtjeva pozicije iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem, pod uvjetom da institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

te alternativne definicije upotrebljavaju se u svrhu internog upravljanja rizicima i za izvješćivanje višeg rukovodstva o dobitima i gubicima koje obavlja neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije;

(b) 

institucija dokazuje da su te alternativne definicije prikladnije za obuhvaćanje osjetljivosti za poziciju nego formule iz ovog pododjeljka te da se osjetljivosti koje iz toga proizlaze ne razlikuju bitno od tih formula.

6.  

Odstupajući od stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, institucija može izračunati vega-osjetljivosti na temelju linearne transformacije alternativnih definicija osjetljivosti pri izračunu kapitalnih zahtjeva pozicije iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem, pod uvjetom da institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a) 

te alternativne definicije upotrebljavaju se u svrhu internog upravljanja rizicima i za izvješćivanje višeg rukovodstva o dobitima i gubicima koje obavlja neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije;

(b) 

institucija dokazuje da su te alternativne definicije prikladnije za obuhvaćanje osjetljivosti za poziciju nego formule iz ovog pododjeljka te da se linearnom transformacijom iz prvog podstavka odražava osjetljivost na vega-rizik.



Odjeljak 4.

Uvećanje za rezidualni rizik

Članak 325.u

Kapitalni zahtjevi za rezidualne rizike

1.  
Uz kapitalne zahtjeve za tržišni rizik iz odjeljka 2. institucije primjenjuju dodatne kapitalne zahtjeve u skladu s ovim člankom na instrumente izložene rezidualnim rizicima.
2.  

Instrumenti se smatraju izloženima rezidualnim rizicima ako ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

instrument se odnosi na egzotični odnosni instrument, koji za potrebe ovog poglavlja znači instrument knjige trgovanja koji se odnosi na odnosnu izloženost koja nije u području primjene postupanja za delta-rizike, vega-rizike ili rizike zakrivljenosti u okviru metode zasnovane na osjetljivostima utvrđene u odjeljku 2. ili kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenog u odjeljku 5.;

(b) 

instrument je instrument koji nosi druge rezidualne rizike, koji za potrebe ovog poglavlja znači bilo koji od sljedećih instrumenata:

i. 

instrument koji podliježe kapitalnim zahtjevima za vega-rizik i rizik zakrivljenosti u okviru metode zasnovane na osjetljivostima utvrđenoj u odjeljku 2. i generira isplate koje se ne mogu ponoviti kao konačna linearna kombinacija standardnih opcija s jedinstvenom odnosnom cijenom vlasničkih instrumenata, cijenom robe, deviznim tečajem, cijenom obveznica, cijenom ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza ili kamatnim ugovorima o razmjeni;

ii. 

instrument koji je pozicija koja je uključena u ACTP kako se navodi u članku 325. stavku 6.; ne uzimaju se u obzir zaštite koje su uključene u taj ACTP kako se navodi u članku 325. stavku 8.

3.  

Institucije izračunavaju dodatne kapitalne zahtjeve iz stavka 1. kao zbroj bruto zamišljenih iznosa instrumenata iz stavka 2. pomnožen sljedećim ponderima rizika:

(a) 

1,0 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (a);

(b) 

0,1 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (b).

4.  

Odstupajući od stavka 1., institucija ne primjenjuje kapitalne zahtjeve za rezidualne rizike na instrument koji ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a) 

instrument je uvršten na priznatu burzu;

(b) 

instrument je prihvatljiv za središnje poravnanje u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012;

(c) 

instrumentom se u potpunosti poništava tržišni rizik druge pozicije iz knjige trgovanja, a u tom slučaju se te dvije potpuno usklađene pozicije iz knjige trgovanja izuzimaju od kapitalnog zahtjeva za rezidualne rizike.

5.  
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže definiraju egzotični odnosni instrumenti te navode instrumenti koji nose rezidualne rizike za potrebe stavka 2.

Pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA ispituje bi li rizik dugovječnosti, vremenske prilike, prirodne katastrofe i buduće ostvarene volatilnosti trebalo smatrati egzotičnim odnosnim izloženostima.

EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.



Odjeljak 5.

Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

Članak 325.v

Definicije i opće odredbe

1.  

Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) 

„kratka izloženost” znači da nastankom statusa neispunjavanja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja institucija ostvaruje dobit, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost;

(b) 

„duga izloženost” znači da nastankom statusa neispunjavanja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja institucija ostvaruje gubitak, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost;

(c) 

„bruto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza (bruto JTD)” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjavanja obveza dužnika prouzročio na određenoj izloženosti;

(d) 

„neto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza (neto JTD)” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjavanja obveza dužnika prouzročio određenoj instituciji, nakon što je provedeno prebijanje bruto JTD iznosa;

(e) 

„gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „LGD” znači gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika na instrumentu koji je izdao taj dužnik izražen kao udio u zamišljenom iznosu instrumenta;

(f) 

„ponder rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza” znači postotak koji predstavlja procijenjenu vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza svakog dužnika u odnosu na kreditnu sposobnost tog dužnika.

2.  
Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenjuju se na dužničke i vlasničke instrumente, na izvedene instrumente kojima su ti instrumenti odnosni instrumenti te na izvedenice na čije isplate ili fer vrijednosti utječe status neispunjavanja obveza dužnika koji nije druga ugovorna strana te izvedenice. Institucije izračunavaju zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza zasebno za svaku od sljedećih vrsta instrumenata: instrumente koji nisu predmet sekuritizacije, sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP i sekuritizacije koje su uključene u ACTP. Konačni kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije dobivaju se zbrajanjem tih triju sastavnica.



Pododjeljak 1.

Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije

Članak 325.w

Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  

Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za svaku dugu izloženost dužničkim instrumentima kako slijedi:

JTDlong = max{LGD Vnotional + P & Llong + Adjustmentlong; 0}
pri čemu je:

JTDlong

=

bruto JTD iznos za dugu izloženost;

▼C7

Vnotional

=

zamišljeni iznos instrumenta iz kojeg proizlazi izloženost;

P & Llong

=

izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara dugu izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici se u formulu unose s negativnim predznakom; i

Adjustmentlong

=

ako je instrument iz kojeg proizlazi izloženost izvedeni instrument, iznos za koji će se zbog strukture izvedenice gubitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; povećanja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a smanjenja se u formulu unose s negativnim predznakom.

▼M8

2.  

Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za svaku kratku izloženost dužničkim instrumentima kako slijedi:

JTDshort = min{LGD Vnotional + P & Lshort + Adjustmentshort; 0}
pri čemu je:

JTDshort

=

bruto JTD iznos za kratku izloženost;

▼C7

Vnotional

=

zamišljeni iznos instrumenta iz kojeg proizlazi izloženost koji se u formulu unosi s negativnim predznakom;

P & Lshort

=

izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara kratku izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici se u formulu unose s negativnim predznakom; i

Adjustmentshort

=

ako je instrument iz kojeg proizlazi izloženost izvedeni instrument, iznos za koji će se zbog strukture izvedenice dobitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; smanjenja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a povećanja se u formulu unose s negativnim predznakom.

▼M8

3.  

Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., LGD za dužničke instrumente koji institucije trebaju primijeniti jest sljedeći:

(a) 

izloženostima prema nenadređenim dužničkim instrumentima dodjeljuje se LGD od 100 %;

(b) 

izloženostima prema nadređenim dužničkim instrumentima dodjeljuje se LGD od 75 %;

(c) 

izloženostima prema pokrivenim obveznicama, kako se navodi u članku 129., dodjeljuje se LGD od 25 %.

▼C7

4.  

Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2. zamišljeni iznosi utvrđuju se kako slijedi:

(a) 

u slučaju obveznice zamišljeni iznos jest nominalna vrijednost obveznice;

(b) 

u slučaju prodane opcije prodaje obveznice zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos opcije; u slučaju prodane opcije kupnje obveznice zamišljeni iznos jest 0.

5.  

Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za izloženosti prema vlasničkim instrumentima na sljedeći način:

JTDlong = max {LGD · Vnotional + P&Llong + Adjustmentlong; 0}
JTDshort = min {LGD · Vnotional + P&Lshort + Adjustmentshort; 0}

pri čemu je:

JTDlong

=

bruto JTD iznos za dugu izloženost;

Vnotional

=

zamišljeni iznos instrumenta iz kojeg proizlazi izloženost; zamišljeni iznos jest fer vrijednost vlasničkog instrumenta za gotovinske vlasničke instrumente; za JTDshort formulu zamišljeni iznos instrumenta unosi se u formulu s negativnim predznakom;

P&Llong

=

izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara dugu izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici s negativnim predznakom;

Adjustmentlong

=

iznos za koji će se zbog strukture izvedenice gubitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; povećanja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a smanjenja se u formulu unose s negativnim predznakom;

JTDshort

=

bruto JTD iznos za kratku izloženost;

P&Lshort

=

izraz kojim se prilagođuju dobici ili gubici koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara kratku izloženost; dobici se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubici se u formulu unose s negativnim predznakom; i

Adjustmentshort

=

iznos za koji će se zbog strukture izvedenice dobitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta; smanjenja se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a povećanja se u formulu unose s negativnim predznakom.

▼M8

6.  
Institucije za potrebe izračuna iz stavka 5. vlasničkim instrumentima dodjeljuju LGD od 100 %.
7.  
U slučaju izloženosti riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza koje proizlaze iz izvedenih instrumenata čije isplate u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika nisu povezane sa zamišljenim iznosom određenog instrumenta koji je izdao taj dužnik, s LGD-om dužnika ili s instrumentom koji je izdao taj dužnik, institucije za procjenu bruto JTD iznosa primjenjuju alternativne metodologije.
8.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

▼C7

(a) 

način na koji institucije trebaju odrediti sastavnice P&Llong, P&Lshort, Adjustmentlong i Adjustmentshort pri izračunavanju JTD iznosa za različite vrste instrumenata u skladu s ovim člankom;

▼M8

(b) 

alternativne metodologije koje institucije trebaju primijeniti za potrebe procjene bruto JTD iznosa iz stavka 7.

(c) 

zamišljeni iznosi instrumenata koji nisu instrumenti iz stavka 4. točaka (a) i (b).

EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.x

Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  
Institucije izračunavaju neto JTD iznose prebijanjem bruto JTD iznosa kratkih izloženosti i dugih izloženosti. Prebijanje je moguće samo između izloženosti prema istom dužniku među kojima kratke izloženosti imaju istu ili nižu nadređenost u odnosu na duge izloženosti.
2.  

Prebijanje je potpuno ili djelomično, ovisno o rokovima dospijeća izloženosti prebijanja:

(a) 

prebijanje se provodi u potpunosti ako sve izloženosti prebijanja imaju rokove dospijeća od jedne godine ili dulje;

(b) 

prebijanje se provodi djelomično ako najmanje jedna od izloženosti prebijanja ima rok dospijeća kraći od jedne godine, a u tom slučaju se obujam JTD iznosa za svaku izloženost s rokom dospijeća kraćim od jedne godine množi s omjerom roka dospijeća izloženosti u odnosu na jednu godinu.

3.  
Ako nije moguće provesti prebijanje, bruto JTD iznosi jednaki su neto JTD iznosima u slučaju izloženosti s rokovima dospijeća od jedne godine ili dulje. Bruto JTD iznosi s rokovima dospijeća kraćima od jedne godine množe se s omjerom roka dospijeća izloženosti u odnosu na jednu godinu, a najkraći je rok tri mjeseca, kako bi se izračunali neto JTD iznosi.
4.  
Za potrebe stavaka 2. i 3. uzimaju se u obzir rokovi dospijeća ugovora o izvedenicama, a ne rokovi dospijeća njihovih odnosnih instrumenata. Gotovinskim izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se rok dospijeća od jedne godine ili tri mjeseca, prema procjeni same institucije.

Članak 325.y

Izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  

Neto JTD iznosi, bez obzira na vrstu druge ugovorne strane, množe se ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako je navedeno u tablici 2.:



Tablica 2.

Kategorija kreditne kvalitete

Ponder rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza

Stupanj kreditne kvalitete 1

0,5 %

Stupanj kreditne kvalitete 2

3 %

Stupanj kreditne kvalitete 3

6 %

Stupanj kreditne kvalitete 4

15 %

Stupanj kreditne kvalitete 5

30 %

Stupanj kreditne kvalitete 6

50 %

Bez rejtinga

15 %

U statusu neispunjavanja obveza

100 %

2.  
Izloženosti kojima bi prema standardiziranom pristupu za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s glavom II. poglavljem 2. dodjeljuje se ponder rizika statusa neispunjavanja obveze 0 % za kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveze.
3.  
Ponderirani neto JTD iznosi raspoređuju se u sljedeće razrede: trgovačka društva, države i lokalne samouprave/općine.
4.  

Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:

image
pri čemu je:

DRCb

=

kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b;

i

=

indeks koji označava instrument koji pripada razredu b;

RWi

=

ponder rizika; i

WtS

=

koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava na sljedeći način:

image

Za potrebe izračuna DRCb-a i koeficijenta WtS duge i kratke pozicije agregiraju se za sve pozicije unutar razreda bez obzira na stupanj kreditne kvalitete kojem su pozicije dodijeljene, kako bi se proizveli kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveze za određeni razred.

5.  
Konačni kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.



Pododjeljak 2.

Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP

Članak 325.z

Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  
Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti jednaki su njihovoj tržišnoj vrijednosti ili, ako njihova tržišna vrijednost nije dostupna, njihovoj fer vrijednosti koja se određuje u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.
2.  
Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza određuju se prebijanjem dugih bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza s kratkim bruto iznosima iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza. Prebijanje je moguće isključivo između sekuritizacijskih izloženosti s istim skupom odnosne imovine koje pripadaju istoj tranši. Nije dopušteno prebijanje između sekuritizacijskih izloženosti s različitim skupovima odnosne imovine, čak i kada su točke spajanja i točke odvajanja jednake.
3.  
Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih sekuritizacijskih izloženosti mogu savršeno oponašati druge postojeće sekuritizacijske izloženosti, osim dimenzije roka dospijeća, za potrebe prebijanja mogu se upotrijebiti izloženosti dobivene tim rastavljanjem ili sastavljanjem umjesto postojećih sekuritizacijskih izloženosti.
4.  
Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih izloženosti kod referentnih subjekata može savršeno oponašati struktura čitave tranše postojeće sekuritizacijske izloženosti, za potrebe prebijanja mogu se upotrijebiti izloženosti dobivene tim rastavljanjem ili sastavljanjem umjesto postojećih sekuritizacijskih izloženosti. Ako se s referentnim subjektima postupa na navedeni način, na njih se više ne primjenjuje postupanje za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije.
5.  
Članak 325.x primjenjuje se i na postojeće sekuritizacijske izloženosti i na izloženosti koje se upotrebljavaju u skladu sa stavkom 3. ili 4. Relevantna dospijeća su dospijeća sekuritizacijskih tranši.

Članak 325.aa

Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije

1.  
Neto JTD iznosi za sekuritizacijske izloženosti množe se s ponderom rizika 8 % koji se primjenjuje na relevantnu sekuritizacijsku izloženost, uključujući STS sekuritizacije, iz knjige pozicija kojima se ne trguje u skladu s hijerarhijom pristupa iz glave II. poglavlja 5. odjeljka 3., bez obzira na vrstu druge ugovorne strane.
2.  
Na sve tranše za koje se ponderi rizika izračunavaju u skladu s pristupima SEC-IRBA i SEC-ERBA primjenjuje se rok dospijeća od jedne godine.
3.  
JTD iznosi ponderirani rizikom za pojedinačne gotovinske sekuritizacijske izloženosti ograničavaju se na razinu fer vrijednosti pozicije.
4.  

Neto JTD iznosi ponderirani rizikom raspoređuju se u sljedeće razrede:

(a) 

jedan zajednički razred za sva trgovačka društva, bez obzira na regiju;

(b) 

44 različita razreda koji odgovaraju jednom razredu po regiji za svaku od jedanaest definiranih kategorija imovine u drugom podstavku.

Za potrebe prvog podstavka jedanaest razreda imovine su ABCP, krediti i najmovi za kupnju automobila, vrijednosni papiri osigurani stambenim hipotekama (RMBS), kreditne kartice, vrijednosni papiri osigurani hipotekom na poslovnim nekretninama (CMBS), financijski instrumenti osigurani kreditima, instrumenti CDO kvadratna (CDO-squared), mala i srednja poduzeća (MSP), studentski krediti, ostala imovina stanovništva, ostala imovina velikih klijenata. Četiri regije su Azija, Europa, Sjeverna Amerika i ostatak svijeta.

5.  
Institucije se pri dodjeli sekuritizacijske izloženosti u određeni razred oslanjaju na klasifikaciju koja se obično primjenjuje na tržištu. Institucije dodjeljuju svaku sekuritizacijsku izloženost u samo jedan od razreda iz stavka 4. Svaka sekuritizacijska izloženost koju institucija ne može dodijeliti u određeni razred prema kategoriji imovine ili regiji dodjeljuje se u kategoriju imovine „ostala imovina stanovništva” ili „ostala imovina velikih klijenata” odnosno u regiju „ostatak svijeta”.
6.  
Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu na isti način kao i rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza nesekuritizacijskih izloženosti, primjenom formule iz članka 325.y stavka 4., čime se dobiva kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaki razred.
7.  
Konačni kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.



Pododjeljak 3.

Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije uključene u ACTP

Članak 325.ab

Područje primjene

1.  
Kapitalni zahtjevi za ACTP uključuju rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti ili za zaštite koje nisu predmet sekuritizacije. Te se zaštite isključuju iz izračuna rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije. Ne ostvaruje se korist od diversifikacije između kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije, kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP i kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije uključene u ACTP.
2.  
Za kreditne i vlasničke izvedenice koje nisu predmet sekuritizacije, a kojima se trguje na burzi, JTD iznosi po pojedinačnim sastavnicama određuju se pristupom odnosnih izloženosti.

Članak 325.ac

Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP

1.  

Za potrebe ovog članka, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) 

„rastavljanje s modelom za vrednovanje” znači da se sastavnica sekuritizacije koja se odnosi na jedan subjekt vrednuje kao razlika između bezuvjetne vrijednosti sekuritizacije i uvjetne vrijednosti sekuritizacije uz pretpostavku da taj subjekt dođe u status neispunjavanja obveza uz LGD od 100 %;

(b) 

„ponavljanje” znači da se pojedinačne sekuritizacijske tranše indeksa kombiniraju kako bi oponašale drugu tranšu iste serije indeksa ili kako bi oponašale netranširanu poziciju u seriji indeksa;

(c) 

„rastavljanje” znači oponašanje indeksa sekuritizacijom kojoj su odnosne izloženosti u skupu jednake izloženostima jednog subjekta koje čine taj indeks.

2.  
Bruto JTD iznosi za sekuritizacijske izloženosti i nesekuritizacijske izloženosti u ACTP-u jednaki su njihovoj tržišnoj vrijednosti ili, ako njihova tržišna vrijednost nije dostupna, njihovoj fer vrijednosti koja se određuje u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.
3.  

Kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza tretiraju se kao tranširani proizvodi sa sljedećim točkama spajanja i točkama odvajanja:

(a) 

točka spajanja = (N – 1) / ukupan broj subjekata;

(b) 

točka razdvajanja = N / ukupan broj subjekata;

pri čemu je „ukupan broj subjekata” ukupan broj subjekata u odnosnoj košarici ili odnosnom skupu imovine.

4.  

Neto JTD iznosi određuju se prebijanjem dugih bruto JTD iznosa s kratkim bruto JTD iznosima. Prebijanje je moguće isključivo između izloženosti koje su u svim pogledima jednake, osim roka dospijeća. Prebijanje je moguće isključivo na sljedeći način:

(a) 

za indekse, tranše indeksa i posebno prilagođene tranše prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serije i tranši indeksa, podložno odredbama za izloženosti kraće od jedne godine iz članka 325.x; prebijanje dugih i kratkih bruto JTD iznosa koji savršeno oponašaju jedan drugog može se provesti rastavljanjem na ekvivalentne izloženosti koje se odnose na jedan subjekt primjenom modela za vrednovanje; u tim slučajevima zbroj bruto JTD iznosa ekvivalentnih izloženosti koje se odnose na jedan subjekt dobivenih rastavljanjem jednak je bruto JTD iznosu nerastavljene izloženosti;

(b) 

prebijanje s pomoću rastavljanja kako je opisano u točki (a) nije dopušteno za resekuritizacije ili izvedenice sekuritizacije;

(c) 

za indekse i tranše indeksa prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serija i tranši indeksa s pomoću ponavljanja ili rastavljanja; ako su duge i kratke izloženosti jednake osim jedne preostale sastavnice, dopušteno je prebijanje, a neto JTD iznos odražava preostalu izloženost;

(d) 

različite tranše iste serije indeksa, različite serije istog indeksa i različite skupine indeksa ne mogu se upotrijebiti za međusobno prebijanje.

Članak 325.ad

Izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP

1.  

Neto JTD iznosi množe se sljedećim:

(a) 

za tranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako se navodi u članku 325.y stavcima 1. i 2.;

(b) 

za netranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.aa stavka 1.

2.  
Neto JTD iznosi ponderirani rizikom raspoređuju se u razrede koji odgovaraju indeksu.
3.  

Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:

DRCb = max {(Σi ∈ long RWi · net JTDi) – WtSACTP · (Σi ∈ short RWi · |net JTDi|); 0}
pri čemu je:

DRCb

=

kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b;

i

=

instrument koji pripada razredu b; i

WtSACTP

=

koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava u skladu s formulom WtS iz članka 325.y stavka 4., ali uz primjenu dugih pozicija i kratkih pozicija u cijelom ACTP-u, a ne samo pozicija u određenom razredu.

4.  

Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP primjenom sljedeće formule:

image

pri čemu je:

DRCACTP

=

kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP; i

DRCb

=

kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b.



Odjeljak 6.

Ponderi rizika i korelacije



Pododjeljak 1.

Ponderi delta-rizika i korelacije

Članak 325.ae

Ponderi općeg kamatnog rizika

▼M11

1.  

Za valute koje nisu uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta iz članka 325.bd stavka 7. točke (b), ponderi rizika osjetljivosti na faktore rizika nerizičnih stopa su sljedeći:



Tablica 3.

Razred

Dospijeće

Ponder rizika

1

0,25 godina

1,7 %

2

0,5 godina

1,7 %

3

1 godina

1,6 %

4

2 godine

1,3 %

5

3 godine

1,2 %

6

5 godina

1,1 %

7

10 godina

1,1 %

8

15 godina

1,1 %

9

20 godina

1,1 %

10

30 godina

1,1 %

2.  
Institucije primjenjuju ponder rizika od 1,6 % za sve osjetljivosti na faktore rizika inflacije i međuvalutne osnove.

▼M8

3.  
Za valute koje su uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.bd stavku 7. točki (b) i za domaću valutu institucije ponderi rizika za faktore rizika nerizičnih stopa jesu ponderi rizika iz tablice 3. podijeljeni s√2.

Članak 325.af

Korelacije unutar razreda za opći kamatni rizik

1.  
Korelacija pkl između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda i jednakoga dodijeljenog roka dospijeća, ali koji odgovaraju različitim krivuljama, iznosi 99,90 %.
2.  

Korelacija između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda, koji odgovaraju istoj krivulji, ali imaju različite rokove dospijeća, određuje se u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

Tk (odnosnoTl)

=

rok dospijeća koji se odnosi na nerizičnu stopu;

θ

=

3 %.

3.  
Korelacija pkl između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda, koji odgovaraju različitim krivuljama i imaju različite rokove dospijeća, jednaka je korelacijskom parametru iz stavka 2. pomnoženom s 99,90 %.
4.  
Korelacija između bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora rizika inflacije WSl iznosi 40 %.
5.  
Korelacija između bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora rizika međuvalutne osnove WSk i bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSl, uključujući faktor rizika druge međuvalutne osnove, iznosi 0 %.

Članak 325.ag

Korelacije među razredima za opći kamatni rizik

1.  
Za agregiranje faktora rizika koji pripadaju različitim razredima primjenjuje se parametar γbc = 50 %.
2.  
Parametar γbc = 80 % primjenjuje se za agregiranje faktora kamatnog rizika temeljenog na određenoj valuti kako se navodi u članku 325.av stavku 3. i faktora kamatnog rizika temeljenog na euru.

Članak 325.ah

Ponderi rizika za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

1.  

Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 4.:

▼M11



Tablica 4.

Broj razreda

Kreditna kvaliteta

Sektor

Ponder rizika

1

Sve

Središnja država, uključujući središnje banke, država članica

0,5 %

2

Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118.

0,5 %

3

Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora

1,0 %

4

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

5,0 %

5

Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

3,0 %

6

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

3,0 %

7

Tehnologija, telekomunikacije

2,0 %

8

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

1,5 %

9

 

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije s poslovnim nastanom u državi članici

1,0 %

10

Stupanj kreditne kvalitete 1

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama

1,5 %

Stupanj kreditne kvalitete od 2 do 3

2,5 %

11

Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6 i bez rejtinga

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118.

2 %

12

Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora

4,0 %

13

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

12,0 %

14

Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

7,0 %

15

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

8,5 %

16

Tehnologija, telekomunikacije

5,5 %

17

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

5,0 %

18

Drugi sektor

12,0 %

19

Uvršteni kreditni indeksi u kojima većina pojedinih sastavnica ima investicijski rejting

1,5 %

20

Uvršteni kreditni indeksi u kojima većina pojedinih sastavnica nema investicijski rejting ili je bez rejtinga

5 %

▼M8

2.  
Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, institucije se oslanjaju na klasifikaciju koja se obično primjenjuje na tržištu za grupiranje izdavatelja prema sektoru. Institucije raspoređuju svakog izdavatelja u samo jedan od razreda sektora iz tablice 4. Izloženosti riziku od bilo kojeg izdavatelja kojeg institucija ne može rasporediti u neki sektor na taj način raspoređuju se u razred 18. u tablici 4.

Članak 325.ai

Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

1.  

Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:

ρkl = ρkl (name) · ρkl (tenor) · ρkl (basis)
pri čemu je:
ρkl (name) jednak je 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l identični, a ako to nije slučaj jednak je 35 %;
ρkl (tenor) jednak je 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a ako to nije slučaj jednak je 65 %; i
ρkl (basis) jednak je 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a ako to nije slučaj jednak je 99,90 %.
2.  

Korelacijski parametri iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na razred 18 iz tablice 4. članka 325.ah stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 18 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:

image

Članak 325.aj

Korelacije među razredima za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti između različitih razreda određuje se kako slijedi:

γbc = γbc (rating) · γbc (sector)
pri čemu je:
γbc (rating) jednak je 1 ako dva razreda imaju istu kategoriju kreditne kvalitete (ili stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 ili stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6), a ako to nije slučaj jednak je 50 %; za potrebe ovog izračuna smatra se da razred 1 pripada istoj kategoriji kreditne kvalitete kao razredi koji imaju stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3; i
γbc (sector)jednak je 1 ako dva razreda pripadaju istom sektoru, a ako to nije slučaj jednak je odgovarajućem postotku određenome u tablici 5:

▼M11



Tablica 5.

Razred

1, 2 i 11

3 i 12

4 i 13

5 i 14

6 i 15

7 i 16

8 i 17

9 i 10

18

19

20

1, 2 i 11

 

75 %

10 %

20 %

25 %

20 %

15 %

10 %

0 %

45 %

45 %

3 i 12

 

 

5 %

15 %

20 %

15 %

10 %

10 %

0 %

45 %

45 %

4 i 13

 

 

 

5 %

15 %

20 %

5 %

20 %

0 %

45 %

45 %

5 i 14

 

 

 

 

20 %

25 %

5 %

5 %

0 %

45 %

45 %

6 i 15

 

 

 

 

 

25 %

5 %

15 %

0 %

45 %

45 %

7 i 16

 

 

 

 

 

 

5 %

20 %

0 %

45 %

45 %

8 i 17

 

 

 

 

 

 

 

5 %

0 %

45 %

45 %

9 i 10

 

 

 

 

 

 

 

 

0 %

45 %

45 %

18

 

 

 

 

 

 

 

 

 

0 %

0 %

19

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

75 %

20

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

▼M8

Članak 325.ak

Ponderi rizika za rizik kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP

Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda i utvrđuju se za svaki razred u tablici 6. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a:

▼M11



Tablica 6.

Broj razreda

Kreditna kvaliteta

Sektor

Ponder rizika

1

Sve

Središnja država, uključujući središnje banke, država članica

4,0 %

2

Stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118.

4,0 %

3

Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora

4,0 %

4

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

8,0 %

5

Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

5,0 %

6

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

4,0 %

7

Tehnologija, telekomunikacije

3,0 %

8

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

2,0 %

9

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije s poslovnim nastanom u državi članici

3,0 %

10

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama

6,0 %

11

Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6 i bez rejtinga

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. ili članka 118.

13,0 %

12

Tijela područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjekti javnog sektora

13,0 %

13

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, tijelo područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

16,0 %

14

Osnovni materijali, energetika, industrijske djelatnosti, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

10,0 %

15

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

12,0 %

16

Tehnologija, telekomunikacije

12,0 %

17

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

12,0 %

18

Drugi sektor

13,0 %

▼M8

Članak 325.al

Korelacije za rizik kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP

1.  
Korelacija za delta-rizik ρk l izvodi se u skladu s člankom 325.ai, osim što je za potrebe ovog stavka ρk l (basis) jednak 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a 99,00 % ako to nije slučaj.
2.  
Korelacija γbc izvodi se u skladu s člankom 325.aj.

Članak 325.am

Ponderi rizika za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP

1.  

Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 7. i utvrđuju se za svaki razred u tablici 7. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a:

▼M11



Tablica 7.

Broj razreda

Kreditna kvaliteta

Sektor

Ponder rizika

1

Nadređeni i stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3

RMBS – Prime

0,9 %

2

RMBS – Mid-Prime

1,5 %

3

RMBS – Sub-Prime

2,0 %

4

CMBS

2,0 %

5

Vrijednosni papiri osigurani imovinom (ABS) – studentski krediti

0,8 %

6

ABS – kreditne kartice

1,2 %

7

ABS – automobili

1,2 %

8

Financijski instrumenti osigurani kreditima (CLO) – koji nisu uključeni u ACTP

1,4 %

9

Nenadređeni i stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3

RMBS – Prime

1,125 %

10

RMBS – Mid-Prime

1,875 %

11

RMBS – Sub-Prime

2,5 %

12

CMBS

2,5 %

13

ABS – studentski krediti

1 %

14

ABS – kreditne kartice

1,5 %

15

ABS – automobili

1,5 %

16

CLO – koji nisu uključeni u ACTP

1,75 %

17

Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6 i bez rejtinga

RMBS – Prime

1,575 %

18

RMBS – Mid-Prime

2.625 %

19

RMBS – Sub-Prime

3,5 %

20

CMBS

3,5 %

21

ABS – studentski krediti

1,4 %

22

ABS – kreditne kartice

2,1 %

23

ABS – automobili

2,1 %

24

CLO – koji nisu uključeni u ACTP

2,45 %

25

Drugi sektor

3,5 %

▼M8

2.  
Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, institucije se oslanjaju na klasifikaciju koja se obično primjenjuje na tržištu za grupiranje izdavatelja prema sektoru. Institucije raspoređuju svaku tranšu u jedan od razreda sektora iz tablice 7. Izloženosti riziku od bilo koje tranše koju institucija ne može rasporediti u neki sektor na taj način raspoređuju se u razred 25.

Članak 325.an

Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP

1.  

Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:

ρkl = ρkl (tranche) · ρkl (tenor) · ρkl (basis)
pri čemu je:
►C7  ρkl(tranche) jednak je 1 ako su ◄ dva subjekta osjetljivosti k i l unutar istog razreda i odnose se na istu sekuritizacijsku tranšu (više od 80 % preklapanja u smislu zamišljenog iznosa), a ako to nije slučaj jednak je 40 %;
ρkl (tenor) jednak je 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a ako to nije slučaj jednak je 80 %; i
ρkl (basis) jednak je 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a ako to nije slučaj jednak je 99,90 % ako to nije slučaj.
2.  

Korelacijski parametri iz stavka 1. ne primjenjuju se na razred 25 iz tablice 7. članka 325.am stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 25 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:

image

Članak 325.ao

Korelacije među razredima za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP

1.  
Korelacijski parametar γbc primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti između različitih razreda i iznosi 0 %.
2.  
Kapitalni zahtjev za razred 25 dodaje se ukupnom kapitalu na razini kategorije rizika, pri čemu se učinak diversifikacije ili zaštite od rizika ne priznaje ni u jednom drugom razredu.

Članak 325.ap

Ponderi rizika za rizik vlasničkih instrumenata

1.  

Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika vlasničkih instrumenata i repo stopa na vlasničke instrumente utvrđuju se za svaki razred u tablici 8. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a:

▼M11



Tablica 8.

Broj razreda

Tržišna kapitalizacija

Gospodarstvo

Sektor

Ponder rizika za promptnu cijenu vlasničkih instrumenata

Ponder rizika za repo stopu na vlasničke instrumente

1

Velika

Gospodarstvo tržišta u usponu

Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge

55 %

0,55 %

2

Telekomunikacije, industrijske djelatnosti

60 %

0,60 %

3

Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje

45 %

0,45 %

4

Financijske djelatnosti uključujući financijske djelatnosti koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija

55 %

0,55 %

5

Napredno gospodarstvo

Roba i usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge

30 %

0,30 %

6

Telekomunikacije, industrijske djelatnosti

35 %

0,35 %

7

Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje

40 %

0,40 %

8

Financijske djelatnosti uključujući financijske djelatnosti koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija

50 %

0,50 %

9

Mala

Gospodarstvo tržišta u usponu

Svi sektori opisani pod brojevima razreda 1, 2, 3 i 4

70 %

0,70 %

10

Napredno gospodarstvo

Svi sektori opisani pod brojevima razreda 5, 6, 7 i 8

50 %

0,50 %

11

Drugi sektor

70 %

0,70 %

12

Velika tržišna kapitalizacija, napredni gospodarski indeksi

15 %

0,15 %

13

Drugi indeksi

25 %

0,25 %

▼M8

2.  
Za potrebe ovog članka što je mala, a što velika tržišna kapitalizacija određuje se u regulatornim tehničkim standardima iz članka 325.bd stavka 7.
3.  
Za potrebe ovog članka EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje što je tržište u usponu, a što napredno gospodarstvo.

EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.  
Prilikom raspoređivanja izloženosti riziku u određeni sektor, institucije se oslanjaju na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu za grupiranje izdavatelja prema sektoru. Institucije raspoređuju svakog izdavatelja u jedan od razreda sektora u tablici 8. te raspoređuju sve izdavatelje iz iste industrije u isti sektor. Izloženosti riziku od bilo kojeg izdavatelja kojeg institucija ne može rasporediti u neki sektor na taj način raspoređuju se u razred 11 u tablici 8. Višenacionalni ili višesektorski izdavatelji vlasničkih instrumenata raspoređuju se u određeni razred na temelju najznačajnije regije i sektora u kojem taj izdavatelj vlasničkih instrumenata posluje.

Članak 325.aq

Korelacije unutar razreda za rizik vlasničkih instrumenata

▼M11

1.  
Korelacijski parametar za delta-rizik ρκl između dviju osjetljivosti S i S unutar istog razreda iznosi 99,90 % ako je jedna osjetljivost na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata, a druga osjetljivost na repo stopu na vlasničke instrumente i ako se obje osjetljivosti odnose na istog izdavatelja vlasničkih instrumenata.

▼M8

2.  

U drugim slučajevima osim slučajeva iz stavka 1. korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata unutar istog razreda određuje se kako slijedi:

(a) 

15 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije velike tržišne kapitalizacije, gospodarstva tržišta u usponu (brojevi razreda 1, 2, 3 ili 4);

(b) 

25 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije velike tržišne kapitalizacije, naprednog gospodarstva (brojevi razreda 5, 6, 7 ili 8);

(c) 

7,5 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije male tržišne kapitalizacije, gospodarstva tržišta u usponu (broj razreda 9);

(d) 

12,5 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru kategorije male tržišne kapitalizacije, naprednog gospodarstva (broj razreda 10);

▼M11

(e) 

80 % između dviju osjetljivosti unutar istog razreda u okviru bilo kojeg razreda indeksa (brojevi razreda 12 ili 13).

▼M11

3.  
Korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l na repo stope na vlasničke instrumente unutar istog razreda određuje se u skladu sa stavkom 2. točkama od (a) do (d).

▼M8

4.  
Korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda, pri čemu je jedna osjetljivost na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata, a druga osjetljivost na repo stopu na vlasničke instrumente i obje se osjetljivosti odnose na različitog izdavatelja vlasničkih instrumenata, određuje se tako da se korelacijski parametri navedeni u stavku 2. množe s 99,90 %.
5.  

Korelacijski parametri iz stavaka od 1. do 4. ne primjenjuju se na razred 11. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 11 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:

image

▼M11

Članak 325ar

Korelacije među razredima za rizik vlasničkih instrumenata

Korelacijski parametar c primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima.

Određuje se u odnosu na razrede iz tablice 8. članka 325.ap kako slijedi:

(a) 

15 % ako oba razreda pripadaju u razrede od 1 do 10;

(b) 

0 % ako je bilo koji od oba razreda razred 11;

(c) 

75 % ako oba razreda pripadaju u razrede od 12 do 13;

(d) 

45 % u drugim slučajevima.

Članak 325.as

Ponderi rizika za robni rizik

Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore robnog rizika su sljedeći:



Tablica 9.

Broj razreda

Naziv razreda

Ponder rizika

1

Energetika – čvrsta goriva

30 %

2

Energetika – tekuća goriva

35 %

3

Energetika – električna energija i trgovanje emisijama ugljika

60 %

4

Prijevoz robe

80 %

5

Metali – neplemeniti

40 %

6

Plinovita goriva

45 %

7

Plemeniti metali (uključujući zlato)

20 %

8

Žitarice i uljarice

35 %

9

Stočarski proizvodi i mliječni proizvodi

25 %

10

Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi

35 %

11

Druga roba

50 %

▼M8

Članak 325.at

Korelacije unutar razreda za robni rizik

1.  
Za potrebe ovog članka bilo koje dvije robe smatraju se različitim robama ako na tržištu postoje dva ugovora koja se razlikuju samo po odnosnoj robi koja se treba isporučiti prema svakom ugovoru.
2.  

Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:

ρkl = ρkl (commodity) · ρkl (tenor) · ρkl (basis)
pri čemu je:
ρkl (commodity) jednak je 1, ako su dvije robe osjetljivosti k i l identične, a ako to nije slučaj jednak je korelacijama unutar razreda iz tablice 10.;
ρkl (tenor) jednak je 1, ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a ako to nije slučaj jednak je 99 %; i
ρkl (basis) jednak je 1, ako su dvije osjetljivosti identične u mjestu isporuke robe, a ako to nije slučaj jednak je 99,90 %.
3.  

Korelacije unutar razreda ρkl (commodity) jesu:



Tablica 10.

Broj razreda

Naziv razreda

Korelacija

ρkl (commodity)

1.

Energetika – čvrsta goriva

55 %

2.

Energetika – tekuća goriva

95 %

3.

Energetika – električna energija i trgovanje emisijama ugljika

40 %

4.

Teret

80 %

5.

Metali – neplemeniti

60 %

6.

Plinovita goriva

65 %

7.

Plemeniti metali (uključujući zlato)

55 %

8.

Žitarice i uljarice

45 %

9.

Stočarski proizvodi i mliječni proizvodi

15 %

10.

Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi

40 %

11.

Ostala roba

15 %

4.  

Neovisno o stavku 1., primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) 

dva faktora rizika koja su raspoređena u razred 3 u tablici 10. i koja se odnose na električnu energiju koja se proizvodi u različitim regijama ili se isporučuje u različitim razdobljima na temelju ugovora smatraju se različitim faktorima robnog rizika;

(b) 

dva faktora rizika koja su raspoređena u razred 4 u tablici 10. i koja se odnose na teret, pri čemu su rute ili tjedan isporuke razlikuju, smatraju se različitim faktorima robnog rizika.

Članak 325.au

Korelacije među razredima za robni rizik

Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima iznosi:

(a) 

20 % ako oba razreda potpadaju pod razrede od 1 do 10;

(b) 

0 % ako je bilo koji od oba razreda razred 11.

Članak 325.av

Ponderi rizika za valutni rizik

▼M11

1.  
Ponderi rizika od 15 % primjenjuju se za sve osjetljivosti na faktore valutnog rizika.

▼M8

2.  

Ponder rizika faktora valutnog rizika u vezi s parovima valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u drugoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) jedan je od sljedećih:

(a) 

ponder rizika iz stavka 1. podijeljen s 3;

(b) 

maksimalna fluktuacija unutar raspona fluktuacije koji su formalno dogovorile država članica i Europska središnja banka ako je taj raspon fluktuacije uži od raspona fluktuacije utvrđenog u okviru ERM-a II.

3.  
Neovisno o stavku 2., ponder rizika faktora valutnih rizika u vezi s valutama iz stavka 2. koje sudjeluju u ERM-u II s formalno dogovorenim rasponom fluktuacije koji je uži od standardnog raspona od plus ili minus 15 % jednak je maksimalnom postotku fluktuacije unutar toga užeg raspona.
4.  
Ponder rizika faktora valutnog rizika uključenih u potkategoriju najlikvidnijih parova valuta iz članka 325.bd stavka 7. točke (c) ponder je rizika iz stavka 1. ovog članka podijeljen s√2.
5.  
Ako podaci o dnevnom tečaju za razdoblje od prethodne tri godine pokažu da je par valuta koji se sastoji od eura i valute koja nije euro države članice konstantan te da je institucija u vezi s odgovarajućim trgovanjima povezanima s tim parom valuta uvijek u mogućnosti suočiti s nultom razlikom između tražene i ponuđene cijene, institucija može primjenjivati ponder rizika iz stavka 1. podijeljen s 2, uz uvjet da za takvo što ima izričito odobrenje svojeg nadležnog tijela.

Članak 325.aw

Korelacije za valutni rizik

Jedinstveni korelacijski parametar γbc koji iznosi 60 %, primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti faktora valutnog rizika.



Pododjeljak 2.

Ponderi i korelacije za vega-rizik i rizik zakrivljenosti

Članak 325.ax

Ponderi za vega-rizik i rizik zakrivljenosti

1.  
Za vega-rizike upotrebljavaju se delta razredi iz pododjeljka 1.
2.  
Ponder rizika za određeni faktor vega-rizika k određuje se kao udio sadašnje vrijednosti tog faktora rizika k, koji predstavlja implicitnu volatilnost odnosnog instrumenta, kako je opisano u odjeljku 3.
3.  

Udio iz stavka 2. ovisi o pretpostavljenoj likvidnosti svake vrste faktora rizika u skladu sa sljedećom formulom:

image

pri čemu je:

RWk = ponder rizika za određeni faktor vega-rizika k;
RWσ iznosi 55 %; i
LHrisk class je regulatorno razdoblje likvidnosti koje treba propisati pri određivanju svakog faktora vega-rizika k. LHrisk class, određuje se u skladu sa sljedećom tablicom:

▼M11



Tablica 11.

Kategorija rizika

LHkategorija rizika

Ponderi rizika

opći kamatni rizik (GIRR)

60

100 %

rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

120

100 %

rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (ACTP)

120

100 %

rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (koji nije uključen u ACTP)

120

100 %

vlasnički instrumenti (velika kapitalizacija i indeksi)

20

77,78 %

vlasnički instrumenti (mala kapitalizacija i drugi sektor)

60

100 %

Roba

120

100 %

Tečaj

40

100 %

▼M8

4.  
Razredi upotrijebljeni u kontekstu delta-rizika u pododjeljku 1. upotrebljavaju se u kontekstu rizika zakrivljenosti osim ako je u ovom poglavlju drukčije navedeno.
5.  
Ponderi rizika zakrivljenosti za faktore valutnog rizika i rizika zakrivljenosti vlasničkih instrumenata relativne su promjene jednake ponderima delta-rizika iz pododjeljka 1.
6.  
Ponder rizika zakrivljenosti za faktore rizika zakrivljenosti za opću kamatu, kreditnu maržu i robu jednak je paralelnoj promjeni svih točaka za svaku krivulju na osnovi najvećeg propisanog pondera delta-rizika iz pododjeljka 1. za relevantnu kategoriju rizika.

Članak 325.ay

Korelacije za vega-rizik i rizik zakrivljenosti

▼C7

1.  

Korelacijski parametar ρkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar istog razreda kategorije općeg kamatnog rizika (GIRR) određuje se kako slijedi:

▼M8

image

pri čemu je:

image

jednako je e

image

pri čemu α iznosi 1 %, a Tk i Tl jednaki su dospijeću opcija za koje su izvedene vega-osjetljivosti, izraženo u broju godina; i

image

jednako je e

image

, pri čemu α iznosi 1 %, a

image

i

image

jednaki su dospijećima odnosnih instrumenata opcija za koje su izvedene vega-osjetljivosti umanjeno za dospijeća odgovarajućih opcija, u oba slučaja izraženo u broju godina.
2.  

Korelacijski parametar ρkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar razreda drugih kategorija rizika određuje se kako slijedi:

image

pri čemu je:

image

jednak je delta-korelaciji unutar razreda koja odgovara razredu kojem bi bili dodijeljeni faktori vega-rizika k i l; i

image

određuje se u skladu sa stavkom 1.
3.  
U pogledu osjetljivosti na vega-rizik između razreda unutar kategorije rizika (opći kamatni rizik i rizik koji nije opći kamatni rizik) isti korelacijski parametri za γbc, kako je navedeno za delta-korelacije za svaku kategoriju rizika u odjeljku 4., primjenjuju se u kontekstu vega-rizika.
4.  
Nema diversifikacije ili koristi zaštite koji se priznaju u standardiziranom pristupu između faktora vega-rizika i faktora delta-rizika. Zahtjevi za vega-rizik i zahtjevi za delta-rizik agregiraju se jednostavnim zbrajanjem.
5.  
Korelacije rizika zakrivljenosti jednake su kvadratu odgovarajućih korelacija delta-rizika ρkl i γbc iz pododjeljka 1.



POGLAVLJE 1.B

Alternativni pristup internih modela



Odjeljak 1.

Odobrenje i kapitalni zahtjevi

Članak 325.az

Alternativni pristup internih modela i odobrenje za primjenu alternativnih internih modela

1.  
Alternativni pristup internih modela kako je naveden u ovom poglavlju primjenjuje se samo za potrebe zahtjeva za izvješćivanje utvrđenog u članku 430.b stavku 3.
2.  

Nakon provjere ispunjavaju li institucije zahtjeve navedene u člancima 325.bh, 325.bi i 325.bj, nadležna tijela tim institucijama izdaju odobrenje za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva primjenom svojih alternativnih internih modela u skladu s člankom 325.ba za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a) 

organizacijske jedinice za trgovanje uspostavljene su u skladu s člankom 104.b;

(b) 

institucija je nadležnom tijelu dostavila razloge za uključivanje organizacijskih jedinica za trgovanje u područje primjene alternativnog pristupa internih modela;

(c) 

organizacijske jedinice za trgovanje ispunjavaju zahtjeve za retroaktivno testiranje iz članka 325.bf stavka 3. za prethodnu godinu;

(d) 

institucija je izvijestila svoja nadležna tijela o rezultatima zahtjeva za raspodjelu dobiti i gubitka („raspodjela P & L”) za organizacijske jedinice za trgovanje navedenog u članku 325.bg;

(e) 

za organizacijske jedinice za trgovanje kojima je raspoređena najmanje jedna od pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bl, organizacijske jedinice za trgovanje ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 325.bm za interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(f) 

organizacijskim jedinicama za trgovanje nije raspoređena nijedna sekuritizacijska ili resekuritizacijska pozicija.

Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (b), neuključivanje organizacijske jedinice za trgovanje u područje primjene alternativnog pristupa internih modela nije potaknuto činjenicom da bi kapitalni zahtjev izračunan na temelju alternativnog standardiziranog pristupa navedenog u članku 325. stavku 3. točki (a) bio manji od kapitalnog zahtjeva izračunanog na temelju alternativnog pristupa internih modela.

3.  
Institucije koje su dobile odobrenje za primjenu alternativnog pristupa internih modela izvješćuju nadležna tijela u skladu s člankom 430.b stavkom 3.
4.  
Institucija koja je dobila odobrenje iz stavka 2. odmah obavješćuje svoja nadležna tijela da jedan od njezinih organizacijskih jedinica za trgovanje više ne ispunjava najmanje jedan od zahtjeva iz tog stavka. Toj instituciji više nije dopušteno primjenjivati ovo poglavlje ni na koju poziciju raspoređenu na tu organizacijsku jedinicu za trgovanje i ona izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s pristupom navedenim u poglavlju 1.a za sve pozicije raspoređene na tu organizacijsku jedinicu za trgovanje od najranijeg izvještajnog datuma te sve dok ta institucija ne dokaže nadležnim tijelima da ta organizacijska jedinica za trgovanje ponovno ispunjava sve zahtjeve navedene u stavku 2.
5.  
Odstupajući od stavka 4., nadležna tijela mogu u izvanrednim okolnostima dopustiti instituciji da i dalje primjenjuje svoje alternativne interne modele za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik organizacijske jedinice za trgovanje koja više ne ispunjava uvjete iz točke (c) stavka 2. ovog članka i članka 325.bg stavka 1. Ako se nadležna tijela koriste tim diskrecijskim pravom, o tome obavješćuju EBA-u i pritom obrazlažu svoju odluku.
6.  
Za pozicije raspoređene na organizacijske jedinice za trgovanje za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 2. ta institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s poglavljem 1.a ove glave. Za potrebe tog izračuna sve te pozicije razmatraju se samostalno kao zasebni portfelj.
7.  
Nadležna tijela zasebno odobravaju značajne promjene u primjeni alternativnih internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje, proširivanje primjene alternativnih internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje i značajne promjene odabira institucije u vezi s podskupom faktora rizika koji se mogu modelirati iz članka 325.bc stavka 2.

Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim drugim proširenjima i promjenama primjene alternativnih internih modela za koje je institucija dobila odobrenje.

8.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a) 

uvjeti za procjenu značaja proširenja i promjena u primjeni alternativnih internih modela i promjena podskupa faktora rizika koji se mogu modelirati iz članka 325.bc;

(b) 

metodologija procjene u skladu s kojom nadležna tijela provjeravaju usklađenost institucije sa zahtjevima iz članaka 325.bh, 325.bi, 325.bn, 325.bo i 325.bp.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2024.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

9.  

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju izvanredne okolnosti na temelju kojih nadležna tijela mogu instituciji odobriti da:

(a) 

i dalje primjenjuje svoje alternativne interne modele za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik organizacijske jedinice za trgovanje koja više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. točke (c) ovog članka i članka 325.bg stavka 1.;

(b) 

ograniči uvećanje na ono koje proizlazi iz prekoračenja na temelju retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2024.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.ba

Kapitalni zahtjevi pri primjeni alternativnih internih modela

1.  

Institucija koja primjenjuje alternativni interni model izračunava kapitalne zahtjeve za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz članka 325.az stavka 2. kao više od sljedećeg:

(a) 

zbroja sljedećih vrijednosti:

i. 

mjere rizika očekivanog manjka institucije za prethodni dan, izračunane u skladu s člankom 325.bb (ESt-1); i

ii. 

mjere rizika institucije prema stresnom scenariju za prethodni dan, izračunane u skladu s odjeljkom 5. (SSt-1); ili

(b) 

zbroja sljedećih vrijednosti:

i. 

prosjeka dnevne mjere rizika očekivanog manjka institucije izračunane u skladu s člankom 325.bb za svaki od proteklih 60 radnih dana (ESavg), pomnoženog multiplikacijskim faktorom (mc); i

ii. 

prosjeka dnevne mjere rizika institucije prema stresnom scenariju, izračunanog u skladu s odjeljkom 5. za svaki od prethodnih 60 radnih dana (SSavg).

2.  

Institucije koje imaju pozicije u dužničkim i vlasničkim instrumentima kojima se trguje i koje su uključene u područje primjene internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza te raspoređene na organizacijske jedinice za trgovanje iz stavka 1. ispunjavaju dodatni kapitalni zahtjev izražen kao veća od sljedećih vrijednosti:

(a) 

najnoviji kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza izračunan u skladu s odjeljkom 3.;

(b) 

prosjek iznosa iz točke (a) tijekom prethodnih 12 tjedana.



Odjeljak 2.

Opći zahtjevi

Članak 325.bb

Mjera rizika očekivanog manjka

▼C7

1.  

Institucije izračunavaju mjeru rizika očekivanog manjka iz članka 325.ba stavka 1. točke (a) za svaki određeni datum ,t’ i za svaki određeni portfelj pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku i robnom riziku kako slijedi:

▼M8

image

pri čemu je:

ESt

=

mjera rizika očekivanog manjka;

i

=

indeks koji označava pet širokih kategorija faktora rizika navedenih u prvom stupcu tablice 2. iz članka 325.bd;

UESt

=

mjera neograničenog očekivanog manjka izračunana kako slijedi:

image