02013R0098 — HR — 01.03.2017 — 001.002

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

Promijenio:

▼B

UREDBA (EU) br. 98/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. siječnja 2013.

o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva

(Tekst značajan za EGP)

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavljaju usklađena prava o stavljanju na raspolaganje, uvođenju, posjedovanju i uporabi tvari i smjesa koje bi se mogle zlouporabiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva, s ciljem ograničavanja njihove dostupnosti javnosti i osiguravajući odgovarajuće prijavljivanje sumnjivih transakcija u lancu nabave.

Ova Uredba ne dovodi u pitanje druge, strožije odredbe prava Unije koje se tiču tvari navedenih u prilozima.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na tvari na popisu u Prilogu i na smjese i tvari koje ih sadržavaju.

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje na:

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 4.

Stavljanje na raspolaganje, uvođenje, posjedovanje i uporaba

1.  Ograničeni prekursori eksploziva ne stavljaju se na raspolaganje pojedincima, niti ih oni uvode, posjeduju ili koriste.

2.  Neovisno o stavku 1., država članica može zadržati ili uspostaviti režim izdavanja dozvola kojim omogućava stavljanje na raspolaganje pojedincima, uvođenje, posjedovanje ili uporabu ograničenih prekursora eksploziva od strane pojedinaca, pod uvjetom da pojedinac dobije i, na zahtjev, pokaže dozvolu za stjecanje, posjedovanje ili njihovu uporabu, koja je u skladu s člankom 7. izdalo nadležno tijelo države članice u kojoj će se steći, posjedovati ili koristiti taj prekursor eksploziva.

3.  Neovisno o stavcima 1. i 2., država članica može zadržati ili uspostaviti režim za registraciju koji omogućava stavljanje na raspolaganje pojedincima, uvođenje, posjedovanje ili uporabu sljedećih ograničenih prekursora eksploziva od strane pojedinaca ako gospodarski subjekt koji ih stavlja na raspolaganje registrira svaku transakciju u skladu s detaljnim postupcima utvrđenim u članku 8.:

4.  Države članice prijavljuju Komisiji sve mjere koje poduzmu kako bi primijenile bilo koji od režima predviđenih u stavcima 2. i 3. U prijavi se navode ograničeni prekursori eksploziva za koje država članica predviđa izuzeće.

5.  Komisija objavljuje popis mjera koje su države članice prijavile u skladu sa stavkom 4.

6.  Kad pojedinac namjerava unijeti ograničeni prekursor eksploziva na državno područje države članice koja odstupa od stavka 1. primjenom režima izdavanja dozvola u skladu sa stavkom 2. i/ili režimom registracije u skladu sa stavkom 3. ili člankom 17., ta osoba dobiva i, na zahtjev, predstavlja nadležnom tijelu dozvolu izdanu u skladu s pravilima iz članka 7. i koja je valjana u toj državi članici.

7.  Gospodarski subjekt koji stavlja na raspolaganje ograničeni prekursor eksploziva pojedincu u skladu sa stavkom 2. za svaku transakciju zahtijeva pokazivanje dozvole ili, ako je stavljen na raspolaganje u skladu sa stavkom 3., vodi evidenciju o transakciji u skladu s režimom koji je uspostavila država članica ako je ograničeni prekursor eksploziva stavljen na raspolaganje.

Članak 5.

Označivanje

Gospodarski subjekt koji namjerava staviti na raspolaganje pojedincu ograničene prekursore eksploziva stavljanjem odgovarajuće oznake ili provjerom da je stavljena odgovarajuća oznaka, osigurava da je na pakiranju jasno navedeno da je stjecanje, posjedovanje ili uporaba ograničenog prekursora eksploziva od strane pojedinaca podložno ograničenju iz članka 4. stavaka 1., 2., i 3.

Članak 6.

Slobodno kretanje

Ne dovodeći u pitanje drugi stavak članka 1. i članak 13. i osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi ili u drugim pravnim aktima Unije, države članice ne zabranjuju, ograničavaju ili sprečavaju stavljanje na raspolaganje, zbog razloga koji se odnose na sprečavanje nezakonite proizvodnje eksploziva:

Članak 7.

Dozvole

1.  Svaka država članica koja izdaje dozvole pojedincima s legitimnim interesom za stjecanje, uvođenje, posjedovanje ili uporabu ograničenih prekursora eksploziva utvrđuje pravila za izdavanje dozvole predviđeno u članku 4. stavcima 2 i 6. Kod odlučivanja hoće li izdati dozvolu, nadležno tijelo države članice uzima u obzir sve relevantne okolnosti, a posebno legitimnost namjeravane uporabe tvari. Dozvola se odbija ako postoji opravdana sumnja u legitimnost namjeravane uporabe ili u namjere korisnika da će ih koristiti u legitimne svrhe.

2.  Nadležno tijelo može odabrati način ograničenja valjanosti dozvole odobravajući jednokratnu ili višekratnu uporabu u razdoblju koje nije dulje od tri godine. Nadležno tijelo može obvezati nositelja dozvole da do utvrđenog isteka dozvole dokaže da su još uvijek ispunjeni uvjeti pod kojima je dozvola izdana. Na dozvoli se navode ograničeni prekursori eksploziva za koje je izdana.

3.  Nadležna tijela mogu tražiti od podnositelja zahtjeva da plate naknadu za prijavu za dozvolu. Takva naknada nije veća od troškova obrade zahtjeva.

4.  Nadležno tijelo može privremeno oduzeti ili oduzeti dozvolu ako postoje utemeljeni razlozi da više nisu ispunjeni uvjeti pod kojima je dozvola izdana.

5.  Žalbe na bilo koju odluku nadležnog tijela i sporovi o sukladnosti s uvjetima za dozvolu saslušavaju se pred odgovarajućim tijelom odgovornim prema nacionalnom pravu.

6.  Dozvole izdane od nadležnih tijela države članice mogu se priznavati u drugim državama članicama. Komisija će nakon savjetovanja sa Stalnim odborom za prekursore do 2. rujna 2014. izraditi smjernice o tehničkim detaljima za dozvole kako bi se olakšalo njihovo uzajamno priznavanje. Te će smjernice također sadržavati informacije o tome koji se podaci trebaju nalaziti na dozvolama koje vrijede za uvođenje ograničenih prekursora eksploziva, uključujući nacrt obrasca za dozvole.

Članak 8.

Registracija transakcija

1.  Za potrebe registracije u skladu s člankom 4. stavkom 3., pojedinci se identificiraju pomoću službenog identifikacijskog dokumenta.

2.  Evidencija sadrži najmanje sljedeće informacije:

3.  Evidencija se čuva pet godina od datuma transakcije. Tijekom tog vremena evidencija je raspoloživa za inspekciju na zahtjev nadležnih tijela.

4.  Evidencija se vodi na papiru ili na drugom trajnom mediju i raspoloživa je za inspekciju u bilo koje vrijeme tijekom cijelog razdoblja predviđenog u stavku 3. Svi elektronički pohranjeni podaci:

Članak 9.

Prijava sumnjivih transakcija, nestanaka i krađa

1.  Sumnjive transakcije koje uključuju tvari s popisa u prilozima, ili uključuju smjese ili tvari koje ih sadržavaju, prijavljuju se u skladu s ovim člankom.

2.  Svaka država članica uspostavlja jednu ili više nacionalnih kontaktnih točaka s jasno obilježenim telefonskim brojem i adresom elektroničke pošte za prijavu sumnjivih transakcija.

3.  Gospodarski subjekti mogu zadržati pravo da odbiju sumnjivu transakciju i trebaju prijaviti transakciju ili pokušaj transakcije bez odgađanja, uključujući ako je moguće identitet kupca, državnoj kontaktnoj točki države članice gdje je transakcija izvršena ili pokušana u slučaju da imaju utemeljene razloge da vjeruju da je predložena transakcija koja uključuje jednu ili više tvari s popisa u prilozima ili uključuje smjese ili tvari koje ih sadržavaju, sumnjiva transakcija, uzimajući u obzir sve okolnosti a posebno ako potencijalni kupac:

4.  Gospodarski subjekti također trebaju prijaviti značajne nestanke i krađe tvari s popisa u prilozima i smjesa ili tvari koje ih sadrže nacionalnoj kontaktnoj točki države članice u kojoj se dogodio nestanak ili krađa.

5.  Kako bi se olakšala suradnja između nadležnih tijela i gospodarskih subjekata, Komisija će nakon savjetovanja sa Stalnim odborom za prekursore do 2. rujna 2014. izraditi smjernice za podršku lancu nabave kemikalija i, prema potrebi, nadležnim tijelima. Smjernice posebno obuhvaćaju:

Komisija redovito ažurira smjernice.

6.  Nadležna tijela osiguravaju da se smjernice iz stavka 5. redovito distribuiraju na način koji nadležna tijela smatraju prikladnim u skladu s ciljevima smjernica.

Članak 10.

Zaštita podataka

Države članice osiguravaju da je obrada osobnih podataka provedena u primjeni ove Uredbe u skladu s Direktivom 95/46/EZ. Države članice posebno osiguravaju da je obrada osobnih podataka potrebna za izdavanje dozvola u skladu s člankom 4. stavcima 2. i 6. i člankom 7. ove Uredbe za registraciju sumnjivih transakcija u skladu s člankom 4. stavkom 3. i člancima 8. i 17. ove uredbe i prijavom sumnjivih transakcija u skladu s člankom 9. ove Uredbe u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

Članak 11.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivim na kršenja odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se one provode. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 12.

Izmjene priloga

1.  Komisija ima ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14. u vezi s izmjenama graničnih vrijednosti u Prilogu I. u mjeri potrebnoj za uključivanje razvoja u zlouporabi tvari poput prekursora eksploziva, ili na temelju istraživanja i ispitivanja, kao i u vezi s dodavanjem tvari u Prilog II., ako je potrebno za uključivanje razvoja zlouporabe tvari poput prekursora eksploziva. Kao dio pripreme delegiranih akata Komisija se nastoji savjetovati s relevantnim dionicima, posebno u kemijskoj industriji i sektoru maloprodaje.

Ako u slučaju nagle promjene u procjeni rizika što se tiče zlouporabe tvari za nezakonitu proizvodnju eksploziva hitni razlozi to zahtijevaju, postupak predviđen člankom 15. primjenjuje se na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom.

2.  Komisija donosi poseban delegirani akt s obzirom na svaku promjenu graničnih vrijednosti u Prilogu I. i svaku novu tvar dodanu u Prilog II. Svaki delegirani akt se temelji na analizi koja prikazuje da izmjena vjerojatno neće dovesti do neproporcionalnih tereta za gospodarske subjekte ili potrošače, uzimajući u obzir ciljeve koje treba ostvariti.

Članak 13.

Zaštitna klauzula

1.  Kad država članica ima opravdan razlog da bi se određena tvar koja nije na popisu u prilozima mogla koristiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva, ona može ograničiti ili zabraniti stavljanje na raspolaganje, posjedovanje ili uporabu te tvari ili svake smjese ili tvari koja je sadrži, ili može odrediti da tvar bude podložna prijavi sumnjivih transakcija u skladu s člankom 9.

2.  Kad država članica ima opravdan razlog da bi se određena tvar koja je na popisu u Prilogu I. mogla koristiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva, u koncentraciji manjoj od granične vrijednosti iz Priloga I., ona može dalje ograničiti ili zabraniti stavljanje na raspolaganje, posjedovanje ili uporabu te tvari smanjenjem granične vrijednosti koncentracije.

3.  Kad država članica ima opravdan razlog za utvrđivanje granične vrijednosti koncentracije iznad koje tvar s popisa u Prilogu II. treba biti podložna ograničenjima koja se inače primjenjuju na ograničene prekursore eksploziva, ona može ograničiti ili zabraniti stavljanje na raspolaganje, posjedovanje ili uporabu te tvari određivanjem najviše dozvoljene koncentracije.

4.  Država članica koja ograničava ili zabranjuje tvari u skladu sa stavkom 1., 2. ili 3. odmah o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice, navodeći svoje razloge.

5.  S obzirom na informacije priopćene prema stavku 4. Komisija odmah ispituje treba li pripremiti izmjene Priloga u skladu s člankom 12. stavkom 1. ili zakonodavni prijedlog za izmjenu priloga. Dotična država članica, ako je potrebno, izmjenjuje ili stavlja izvan snage svoje nacionalne mjere kako bi uzela u obzir svaku izmjenu priloga.

6.  Do 2. lipnja 2013. države članice obavješćuju Komisiju o svim postojećim nacionalnim mjerama kojima se ograničava ili zabranjuje stavljanje na raspolaganje, posjedovanje ili uporabu tvari ili svake smjese ili tvari koja je sadrži jer bi se mogla koristiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva.

Članak 14.

Izvršavanje delegiranja

1.  Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podložna je uvjetima utvrđenim ovim člankom.

2.  Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 12. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od pet godina od 1. ožujka 2013. Komisija sastavlja izvješće s obzirom na delegiranje ovlasti ne kasnije od devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegacija ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament i Vijeće usprotive takvom produljenju ne kasnije od tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja

3.  Europski parlament i Vijeće mogu bilo kada opozvati delegaciju ovlasti iz članka 12. Odluka o opozivu okončava delegaciju ovlasti navedenu u toj odluci. Ona stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na dan koji je naveden u njoj. Ona ne utječe na valjanost bilo kojih delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen prema članku 12. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće nisu uložili prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću, ili ako su prije isteka tog razdoblja Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje produljuje na dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Hitni postupak

1.  Delegirani akti doneseni prema ovom članku stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije uložen prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za korištenje hitnog postupka.

2.  Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 5. U takvom slučaju Komisija stavlja akt izvan snage bez odgode nakon što Europski parlament ili Vijeće priopće odluku o ulaganju prigovora.

Članak 16.

Prijelazna odredba

Posjedovanje i korištenje ograničenih prekursora eksploziva dopušteno je pojedincima do 2. ožujka 2016.

Članak 17.

Postojeći režimi registracije

Država članica koja na dan 1. ožujka 2013. ima uspostavljen režim koji zahtijeva od gospodarskih subjekata registraciju transakcija koje omogućavaju pojedincima stavljanje na raspolaganje jednog ili više ograničenih prekursora eksploziva može odstupati od članka 4. stavka 1. ili 2. primjenjujući taj režim registracije u skladu s člankom 8. na neke ili sve tvari s popisa u Prilogu I. Pravila uspostavljena u članku 4. stavcima 4. do 7. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 18.

Preispitivanje

1.  Komisija će do 2. rujna 2017. predstaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ispituje:

2.  Komisija će do 2. ožujka 2015. predstaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem će ispitati mogućnosti prijenosa relevantnih odredaba o amonijevom nitratu iz Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u ovu Uredbu.

3.  Prema potrebi, s obzirom na izvješća iz stavaka 1. i 2., Komisija dostavlja zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću s ciljem izmjene ove Uredbe na odgovarajući način.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 2. rujna 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

PRILOG I.

Tvari koje neće biti stavljene na raspolaganje pojedincima kao takve ili u smjesama ili tvarima koje ih sadrže, osim ako je njihova koncentracija jednaka ili manja od graničnih vrijednosti utvrđenih ispod

PRILOG II.

Tvari kao takve ili u smjesama ili u tvarima za koje se prijavljuju sumnjive transakcije

( 1 ) SL L 154, 14.6.2007., str. 1.

( 2 ) SL L 46, 17.2.1997., str. 25.