2011R1169 — HR — 19.02.2014 — 002.007

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

Promijenio:

▼B

UREDBA (EU) br. 1169/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. listopada 2011.

o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004

(Tekst značajan za EGP)

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom utvrđuje osnova za postizanje visoke razine zaštite potrošača u vezi s informacijama o hrani, vodeći računa o razlikama u percepciji potrošača i njihovim potrebama za informacijama, istodobno osiguravajući nesmetano funkcioniranje unutarnjega tržišta.

2.  Ovom se Uredbom utvrđuju opća načela, zahtjevi i odgovornosti u vezi s informacijama o hrani, a posebno u vezi s označivanjem hrane. Utvrđuju se načini kojima se potrošačima jamči pravo na informacije i procedure za informiranje o hrani, uzimajući u obzir potrebu za omogućavanjem dovoljne fleksibilnosti radi reagiranja na budući razvoj događaja i nove zahtjeve za informacijama.

3.  Ova se Uredba primjenjuje na subjekte u ►C1  poslovanju s hranom ◄ u svim fazama prehrambenog lanca ako njihove djelatnosti uključuju pružanje informacija o hrani potrošačima. Primjenjuje se na svu hranu namijenjenu krajnjem potrošaču, uključujući hranu koju nude objekti javne prehrane i hranu namijenjenu opskrbi objekata javne prehrane.

Ova se Uredba primjenjuje na ugostiteljske usluge koje pružaju prijevoznička poduzeća u slučaju polaska s državnih područja država članica na koje se primjenjuju Ugovori.

4.  Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje zahtjeve u vezi s označivanjem iz posebnih odredaba Unije koje se primjenjuju na određenu hranu.

Članak 2.

Definicije

1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

2.  Primjenjuju se i sljedeće definicije:

3.  Za potrebe ove Uredbe, zemlja podrijetla hrane odnosi se na podrijetlo hrane kako je utvrđeno člancima 23. do 26. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

4.  Primjenjuju se i posebne definicije iz Priloga I.

POGLAVLJE II.

OPĆA NAČELA O INFORMACIJAMA O HRANI

Članak 3.

Opći ciljevi

1.  Pružanjem informacija o hrani treba se postići visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača uspostavom temelja pomoću kojih će krajnji potrošači biti informirani pri odabiru hrane i pomoću kojih će upotrebljavati i koristiti hranu na siguran način, s posebnim naglaskom na zdravstvene, gospodarske, okolišne, socijalne i etičke okolnosti.

2.  Cilj propisa o informacijama o hrani jest u Uniji postići slobodan protok hrane koja se zakonito proizvodi i stavlja na tržište, vodeći, prema potrebi, ►C1  računa o potrebi zaštite legitimnih interesa proizvođača te promicanja proizvodnje kvalitetnih proizvoda. ◄

3.  Kada se propisom o informacijama o hrani donesu novi zahtjevi, potrebno je predvidjeti prijelazno razdoblje nakon stupanja na snagu novih zahtjeva, osim u opravdanim slučajevima. Tijekom takvoga prijelaznog razdoblja moguće je na tržište stavljati hranu koja nije označena sukladno novim zahtjevima, a zalihe takve hrane stavljene na tržište prije isteka prijelaznoga razdoblja mogu se i dalje prodavati do njihova iscrpljenja.

4.  Tijekom pripreme, ocjenjivanja i revizije propisa o informacijama o hrani treba provoditi otvorena i transparentna javna savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama izravno ili preko njihovih predstavničkih tijela, osim ako to nije moguće zbog žurnosti pitanja.

Članak 4.

Načela kojima se uređuju obvezne informacije o hrani

1.  Ako se propisom o informacijama o hrani zahtijevaju obvezne informacije o hrani, to posebno uključuje i informacije iz jedne od sljedećih kategorija:

2.  Pri razmatranju potrebe za obveznim informacijama o hrani te kako bi se potrošačima omogućilo da budu informirani pri odabiru, uzimaju se u obzir potrebe većine potrošača za određenim informacijama koje za njih imaju značajnu vrijednost ili o općeprihvaćene koristi za potrošača.

Članak 5.

Savjetovanje s Europskom agencijom za sigurnost hrane

Sve mjere Unije u području propisa o informacijama o hrani koje bi mogle utjecati na javno zdravlje donose se ►C1  nakon savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane („Agencija”). ◄

POGLAVLJE III.

OPĆI ZAHTJEVI O INFORMACIJAMA O HRANI I ODGOVORNOSTI SUBJEKATA U POSLOVANJU S HRANOM

Članak 6.

Osnovni zahtjev

Svu hranu koja je namijenjena krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane moraju pratiti informacije o hrani u skladu s ovom Uredbom.

Članak 7.

Prakse poštenog informiranja

1.  Informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće, a posebno:

2.  Informacije o hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču.

3.  Uz odstupanja koja su predviđena zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na prirodne mineralne vode i hranu za posebne prehrambene potrebe, informacije o hrani ne smiju propisivati svojstva sprječavanja ili liječenja bolesti ljudi niti se tim informacijama smije upućivati na takva svojstva.

4.  Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na:

Članak 8.

Odgovornosti

1.  Subjekt u ►C1  poslovanju s hranom ◄ odgovoran za informacije o hrani jest subjekt pod čijim se imenom ili nazivom tvrtke hrana stavlja na tržište ili, ako taj subjekt nema sjedište u Uniji, uvoznik za tržište Unije.

2.  Subjekt u ►C1  poslovanju s hranom ◄ odgovoran za informacije o hrani mora osigurati prisutnost i točnost informacija o hrani u skladu s primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa.

3.  Subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ koji nemaju utjecaj na informacije o hrani ne smiju dobavljati hranu za koju, na temelju informacija koje imaju kao stručnjaci, znaju ili pretpostavljaju da ne udovoljava primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa.

4.  U okviru svog poslovanja, subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ ne smiju mijenjati informacije o hrani ako bi te informacije mogle dovesti krajnjega potrošača u zabludu ili na ikoji drugi način smanjiti razinu zaštite potrošača i mogućnost krajnjega potrošača da bude informiran pri odabiru. Subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ odgovorni su za sve promjene informacija koje prate hranu.

5.  Ne dovodeći u pitanje stavke 2. do 4., subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ u okviru svog poslovanja pod vlastitim nadzorom moraju osigurati sukladnost sa zahtjevima propisa o informacijama o hrani i odgovarajućih nacionalnih propisa koji se odnose na njihove djelatnosti te su dužni provjeriti jesu li ti zahtjevi ispunjeni.

6.  U okviru svog poslovanja, subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ moraju osigurati da se informacije o nepretpakiranoj hrani namijenjenoj krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane prenesu subjektu u ►C1  poslovanju s hranom ◄ koji zaprima hranu kako bi, prema potrebi, krajnjem potrošaču osigurali dostupnost obveznih informacija o hrani.

7.  U sljedećim slučajevima subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ u okviru svog poslovanja moraju osigurati da se obvezni podaci propisani člancima 9. i 10. nalaze na pretpakovini ili etiketi koja je na nju pričvršćena, ili na komercijalnim dokumentima koji se odnose na hranu ako je moguće osigurati da takvi dokumenti prate hranu na koju se odnose ili da su bili poslani prije ili u vrijeme isporuke:

▼C1

Neovisno o prvom podstavku, subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da podaci iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (f), (g) i (h) također budu prisutni na vanjskoj ambalaži u kojoj se pretpakirana hrana prezentira radi stavljanja na tržište.

▼B

8.  Subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ koji drugim subjektima u ►C1  poslovanju s hranom ◄ isporučuju hranu koja nije namijenjena za krajnje potrošače ili objekte javne prehrane moraju osigurati da se tim subjektima u ►C1  poslovanju s hranom ◄ pruži dovoljno informacija kako bi oni prema potrebi mogli ispuniti svoje obveze iz stavka 2.

POGLAVLJE IV.

OBVEZNE INFORMACIJE O HRANI

ODJELJAK 1.

Sadržaj i prezentiranje

Članak 9.

Popis obveznih podataka

1.  U skladu s člancima 10. do 35. te vodeći računa o iznimkama iz ovog Poglavlja, obvezno treba navesti sljedeće podatke:

2.  Podaci iz stavka 1. navode se riječima i brojkama. Ne dovodeći u pitanje članak 35., ti se podaci mogu dodatno označiti pomoću piktograma ili simbola.

3.  Ako Komisija donese delegirane i provedbene akte iz ovog članka, podaci iz stavka 1. mogu se alternativno iskazati piktogramima ili simbolima umjesto riječima i brojkama.

Kako bi potrošači imali koristi od drugih načina iskazivanja obveznih informacija o hrani umjesto iskazivanja riječima i brojkama te ►C1  ako je time postignuta ista razina informiranja kao riječima i brojkama ◄ , uzimajući u obzir dokaze o jednakom razumijevanju potrošača, Komisija delegiranim aktima može, u skladu s člankom 51., utvrditi mjerila sukladno kojima se jedan ili više podataka iz stavka 1. mogu iskazati piktogramima ili simbolima umjesto riječima ili brojkama.

4.  Kako bi se osigurala ujednačena provedba stavka 3. ovog članka, Komisija može donijeti provedbene akte o načinima primjene mjerila utvrđenih u skladu sa stavkom 3. o iskazivanju jednoga ili više podataka piktogramima ili simbolima umjesto riječima ili brojkama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 10.

Dodatni obvezni podaci za određene vrste ili kategorije hrane

1.  Pored podataka iz članka 9. stavka 1., u Prilogu III. utvrđeni su dodatni obvezni podaci za određenu vrstu ili kategoriju hrane.

2.  Kako bi se osiguralo informiranje potrošača o posebnim vrstama ili kategorijama hrane te uzeli u obzir tehnički napredak, nove znanstvene spoznaje, zaštita zdravlja potrošača ili sigurna konzumacija hrane, Komisija može, u skladu s člankom 51., delegiranim aktima izmijeniti Prilog III.

Ako se, u slučaju pojave rizika za zdravlje potrošača, pokaže potreba za hitnim djelovanjem, postupak iz članka 52. primjenjuje se na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom.

Članak 11.

Mjeriteljstvo

Člankom 9. ne dovode se u pitanje podrobnije odredbe Unije o mjeriteljskim zahtjevima.

Članak 12.

Dostupnost i položaj obveznih informacija o hrani

1.  U skladu s ovom Uredbom, obvezne informacije o hrani moraju biti raspoložive i lako uočljive za svu hranu.

2.  U slučaju pretpakirane hrane, obvezne se informacije o hrani moraju nalaziti na ambalaži ili na etiketi koja je na nju pričvršćena.

3.  Kako bi potrošači imali koristi od drugih načina iskazivanja obveznih informacija o hrani, koji su bolje prilagođeni za navođenje određenih obveznih podataka, te ako je time postignuta ista razina informiranja kao njihovim navođenjem na ambalaži ili etiketi, uzimajući u obzir dokaze o jednakom razumijevanju potrošača i širu uporabu tih načina među potrošačima, Komisija može delegiranim aktima u skladu s člankom 51. utvrditi mjerila u skladu s kojima se određeni obvezni podaci mogu iskazati na načine koji su različiti od njihova navođenja na ambalaži ili etiketi.

4.  Kako bi se osigurala ujednačena provedba stavka 3. ovog članka, Komisija može donijeti provedbene akte o načinima primjene mjerila utvrđenih u skladu sa stavkom 3. o iskazivanju određenih obveznih podataka na načine koji su različiti od njihova navođenja na ambalaži ili etiketi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

5.  Za nepretpakiranu hranu se primjenjuju odredbe članka 44.

Članak 13.

Prezentiranje obveznih podataka

1.  Ne dovodeći u pitanje nacionalne mjere koje se donose u skladu s člankom 44. stavkom 2., obvezne informacije o hrani moraju biti označene na vidljivom mjestu tako da budu lako uočljive, jasno čitljive i, prema potrebi, neizbrisive. Ni u kojem slučaju te informacije ne smiju biti skrivene, prekrivene ili prekinute drugim pisanim ili slikovnim prikazima, ili drugim materijalom.

2.  Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe Unije koje se primjenjuju na određenu hranu, u slučaju kada su obvezni podaci iz članka 9. stavka 1. prikazani na ambalaži ili na etiketi koja je na nju pričvršćena, oni moraju biti otisnuti na ambalaži ili na etiketi tako da budu jasno čitljivi, i to slovima čija je visina x, kako je utvrđeno Prilogom IV., jednaka ili veća od 1,2 mm.

3.  U slučaju ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 80 cm2, visina x slova iz stavka 2. mora biti jednaka ili veća od 0,9 mm.

4.  Radi postizanja ciljeva ove Uredbe, Komisija mora delegiranim aktima u skladu s člankom 51. utvrditi pravila o čitljivosti.

Radi postizanja istoga cilja koji je naveden u prvome podstavku, Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 51. može proširiti primjenu zahtjeva iz stavka 5. ovog članka na dodatne obvezne podatke na posebne vrste ili kategorije hrane.

5.  Podaci iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (e) i (k) moraju se nalaziti u istome vidnom polju.

6.  Stavak 5. ovog članka ne primjenjuje se na slučajeve iz članka 16. stavaka 1. i 2.

Članak 14.

Prodaja na daljinu

1.  Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u vezi s informacijama iz članka 9., za pretpakiranu hranu ponuđenu na prodaju sredstvima komunikacije na daljinu:

2.  U slučaju nepretpakirane hrane ponuđene na prodaju sredstvima komunikacije na daljinu, podaci iz članka 44. moraju biti dostupni u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3.  Stavak 1. točka (a) se ne primjenjuje na hranu ponuđenu na prodaju preko automata za prodaju robe ili u trgovačkim prostorima s automatima.

Članak 15.

Jezični zahtjevi

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 3., obvezne informacije o hrani moraju biti napisane na jeziku koji potrošači države članice u kojoj se hrana stavlja na tržište mogu lako razumjeti.

2.  Države članice u kojima se hrana stavlja na tržište mogu za vlastito državno područje odlučiti da se podaci navode na jednome ili više službenih jezika Unije.

3.  Stavcima 1. i 2. ne isključuje se mogućnost višejezičnog navođenja podataka.

Članak 16.

Izostavljanje određenih obveznih podataka

1.  U slučaju staklenih boca namijenjenih ponovnoj upotrebi, a koje imaju neizbrisive oznake i zbog toga nemaju naljepnicu, obruč ili privjesnicu, obvezni su samo podaci iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (c), (e), (f) i (l).

2.  U slučaju ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 10 cm2, na ambalaži ili na etiketi treba obvezno navesti samo podatke iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (c), (e) i (f). Podaci iz članka 9. stavka 1. točke (b) navode se na druge načine ili se daju na uvid potrošaču u slučaju njegovog zahtjeva.

3.  Ne dovodeći u pitanje druge odredbe Unije kojima se zahtjeva obvezna nutritivna deklaracija, navod iz članka 9. stavka 1. točke (l) nije obvezan za hranu navedenu u Prilogu V.

4.  Ne dovodeći u pitanje druge odredbe Unije kojima se zahtjeva navođenje popisa sastojaka ili obvezna nutritivna deklaracija, podaci iz članka 9. stavka 1. točaka (b) i (l) nisu obvezni za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola.

Do 13. prosinca 2014. Komisija izrađuje izvješće o primjeni članka 18. i članka 30. stavka 1. na proizvode iz ovog stavka u kojemu razmatra bi li se u budućnosti na alkoholna pića trebao posebno primjenjivati zahtjev navođenja informacija o energetskoj vrijednosti i iznijeti razloge koji opravdavaju moguće iznimke, vodeći računa o potrebi postizanja sukladnosti s drugim odgovarajućim politikama Unije. U tom kontekstu Komisija razmatra potrebu za predlaganjem definicije „alkopopsa”.

Prema potrebi, Komisija tom izvješću prilaže zakonodavni prijedlog o utvrđivanju pravila u vezi s popisom sastojka ili obveznom nutritivnom deklaracijom za te proizvode.

ODJELJAK 2.

Detaljne odredbe o obveznim podacima

Članak 17.

Naziv hrane

1.  Naziv hrane mora biti propisani naziv. Ako takav naziv ne postoji, naziv hrane mora odgovarati njenom uobičajenom naziv ili, ako takav uobičajeni naziv ne postoji ili se ne koristi, treba navesti opisni naziv hrane.

2.  U državi članici u kojoj se hrana stavlja na tržište dopuštena je upotreba naziva hrane pod kojim se ista zakonito proizvodi i stavlja na tržište u državi članici u kojoj je proizvedena. Međutim, ako primjena drugih odredaba ove Uredbe, posebno onih iz članka 9., potrošačima u državi članici u kojoj se hrana stavlja na tržište ne omogućuje spoznaju prave prirode hrane i razlikovanje od hrane s kojom bi je mogli zamijeniti, naziv pod kojim se hrana stavlja na tržište mora biti popraćen drugim opisnim informacijama koji se moraju nalaziti u neposrednoj blizini naziva hrane.

▼C1

3.  U iznimnim slučajevima, naziv hrane iz države članice u kojoj je hrana proizvedena ne smije se koristiti pri stavljanju na tržište u državi članici u kojoj se hrana na koju se odnosi taj naziv razlikuje po svojem sastavu ili tehnologiji proizvodnje od hrane poznate pod tim nazivom u onoj mjeri da odredbe stavka 2. nisu dovoljne da bi osigurale točno informiranje potrošača u državi članici u kojoj se hrana stavlja na tržište.

▼B

4.  Naziv hrane ne smije se zamijeniti nazivom koji je zaštićen pravima intelektualnog vlasništva, nazivom robne marke ili izmišljenim nazivom.

5.  Posebne odredbe o nazivu hrane i podacima koji je moraju pratiti navedene su u Prilogu VI.

Članak 18.

Popis sastojaka

1.  Popis sastojaka mora biti naslovljen ili mu mora prethoditi navod koji se sastoji ili koji uključuje riječ „sastojci”. Popis sastojaka mora uključivati sve sastojke hrane navedene padajućim redoslijedom s obzirom na masu koja je utvrđena u vrijeme njihove upotrebe u proizvodnji hrane.

2.  Sastojci se navode pod njihovim specifičnim nazivom, gdje je primjenjivo, u skladu sa zahtjevima iz članka 17. i Priloga VI.

3.  Svi sastojci prisutni u obliku proizvedenih nanomaterijala moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka. Nakon naziva tih sastojaka u zagradi mora slijediti riječ „nano”.

4.  Tehnička pravila za primjenu stavaka 1. i 2. ovog članka utvrđena su u Prilogu VII.

5.  U svrhu postizanja ciljeva ove Uredbe, Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 51. mora prilagoditi definiciju proizvedenih nanomaterijala iz članka 2. stavka 2. točke (t) tehničkom i znanstvenom napretku ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini.

Članak 19.

Izostavljanje popisa sastojaka

1.  Za sljedeću hranu nije potrebno navesti popis sastojaka:

2.  Kako bi uzela u obzir značaj popisa sastojaka za posebne vrste ili kategorije hrane za potrošača, Komisija u iznimnim slučajevima može delegiranim aktima u skladu s člankom 51. nadopuniti stavak 1. ovog članka, pod uvjetom da izostavljanje informacija ne uzrokuje nedovoljnu informiranost krajnjeg potrošača ili objekata javne prehrane.

Članak 20.

Izostavljanje sastavnih dijelova hrane na popisu sastojaka

Ne dovodeći u pitanje članak 21., sljedeći sastavni dijelovi hrane ne moraju se navoditi na popisu sastojaka:

Članak 21.

Označivanje određenih tvari ili proizvoda koji uzrokuju alergije ili ►C1  intolerancije ◄

1.  Ne dovodeći u pitanje pravila donesena u skladu s člankom 44. stavkom 2., podaci iz članka 9. stavka 1. točke (c) moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

Ako nema popisa sastojaka, navod podataka iz članka 9. stavka 1. točke (c) mora uključivati riječ „sadrži” iza koje se navodi naziv tvari ili proizvoda iz Priloga II.

Ako nekoliko sastojaka ili pomoćnih tvari u procesu proizvodnje hrane potječu od jedne tvari ili proizvoda iz Priloga II., to je potrebno jasno navesti za svaki sastojak ili pomoćnu tvar u postupku proizvodnje.

Podatke iz članka 9. stavka 1. točke (c) nije potrebno ►C1  navesti ako naziv hrane jasno upućuje na tu tvar ili proizvod. ◄

2.  Kako bi se osigurala bolja informiranost potrošača ►C1  i uzeli u obzir najnoviji znanstveni napredak i tehničke spoznaje, Komisija mora ◄ sustavno ponovno ocijeniti i, prema potrebi, ažurirati popis iz Priloga II. delegiranim aktima u skladu s člankom 51.

Ako se u slučaju pojave rizika za zdravlje potrošača pokaže potreba za hitnim djelovanjem, postupak iz članka 52. primjenjuje se na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom.

Članak 22.

Navođenje količine sastojaka

1.  Navođenje količine sastojka ili kategorije sastojaka koji se upotrebljavaju u proizvodnji ili pripremi hrane je obvezno ako su sastojak ili kategorija sastojaka:

2.  Tehnička pravila za primjenu stavka 1., uključujući posebne slučajeve u kojima nije potrebno navesti količinu određenih sastojaka, navedena su u Prilogu VIII.

Članak 23.

Neto količina

1.  Neto količina hrane mora biti iskazana u litrama, centilitrima, mililitrima, kilogramima ili gramima, ovisno o slučaju:

2.  Kako bi potrošač mogao bolje razumjeti informacije o hrani na etiketi, Komisija može putem delegiranih akata u skladu s člankom 51. utvrditi za određenu posebnu hranu način iskazivanja neto količine različit od načina predviđenog stavkom 1. ovog članka.

3.  Tehnička pravila za primjenu stavka 1., uključujući posebne slučajeve u kojima nije potrebno navesti neto količinu, navedena su u Prilogu IX.

Članak 24.

Datum minimalne trajnosti, „upotrijebiti do” datum i datum zamrzavanja

1.  Hrana koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva i stoga je vjerojatno da će nakon kraćega razdoblja predstavljati izravnu opasnost za zdravlje ljudi, datum minimalne trajnosti treba zamijeniti „upotrijebiti do” datumom. Nakon „upotrijebiti do” datuma hrana se smatra nesigurnom u skladu s člankom 14. stavcima 2. do 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

2.  Odgovarajući se datum navodi u skladu s Prilogom X.

3.  Kako bi se osigurala ujednačena primjena načina navođenja datuma minimalne trajnosti iz stavka 1. točke (c) Priloga X., Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila u tom pogledu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 25.

Uvjeti čuvanja ili uvjeti upotrebe

1.  U slučajevima u kojima hrana zahtjeva posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe pod posebnim uvjetima, te je uvjete potrebno navesti.

2.  Kako bi se osiguralo odgovarajuće čuvanje ili upotreba hrane nakon otvaranja ambalaže, prema potrebi treba navesti uvjete čuvanja i/ili rok za konzumaciju hrane.

Članak 26.

Zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla

1.  Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje zahtjeve o označivanju iz posebnih odredaba Unije, a posebno Uredbe Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima ( 7 ) i Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ( 8 ).

2.  Navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla je obvezno:

▼C1

3.  Ako su zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla navedeni, ali ne odgovaraju zemlji podrijetla ili mjestu podrijetla glavnoga sastojka hrane:

▼B

Primjena ovog stavka ovisi o donošenju provedbenih akata iz stavka 8.

4.  U roku od 5 godina od datuma primjene stavka 2. točke (b) Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ocjeni ►C1  obveznoga navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za proizvode iz te točke. ◄

5.  Do 13. prosinca 2014. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješća o ►C1  obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za ◄ sljedeću hranu:

6.  Do 13. prosinca 2013. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o obveznom ►C1  navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak. ◄

7.  U izvješćima iz stavaka 5. i 6. treba voditi računa o potrebi informiranja potrošača, izvedivosti ►C1  obveznog navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla te ◄ analizi troškova i koristi uvođenja takvih mjera, uključujući pravni utjecaj na unutarnje tržište i utjecaj na međunarodnu trgovinu.

Komisija tim izvješćima može priložiti prijedloge za izmjenu odgovarajućih odredaba Unije.

8.  Do 13. prosinca 2013., a nakon ocjene utjecaja, Komisija donosi provedbene akte za primjenu stavka 2. točke (b) ovog članka i primjenu stavka 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

9.  U pogledu hrane iz stavka 2. točke (b), stavka 5. točke (a) i stavka 6., u izvješćima i ocjenama utjecaja iz ovog članka treba, između ostalog, razmotriti moguće ►C1  načine navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla te hrane ◄ , a posebno uzimajući u obzir svaku od sljedećih životnih ciklusa životinje:

Članak 27.

Upute za upotrebu

1.  Upute za upotrebu hrane moraju biti navedene na način kojim se omogućava primjerena upotreba hrane.

2.  Komisija može donijeti provedbene akte u kojima se utvrđuju podrobna pravila za provedbu stavka 1. za određenu hranu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 28.

Alkoholna jakost

1.  Pravila o navođenju volumne alkoholne jakosti za proizvode KN oznake 2204 utvrđena su u posebnim odredbama Unije koje se primjenjuju na te proizvode.

2.  Stvarna alkoholna jakost po volumenu za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola, osim onih iz stavka 1., navodi se u skladu s Prilogom XII.

ODJELJAK 3.

Nutritivna deklaracija

Članak 29.

Povezanost s drugim propisima

1.  Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na hranu obuhvaćenu područjem primjene sljedećih propisa:

2.  Ovaj se odjeljak primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu 2009/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o hrani za posebne prehrambene potrebe ( 11 ) i posebnih direktiva navedenih u članku 4. stavku 1. te Direktive.

Članak 30.

Sadržaj

1.  Obvezna nutritivna deklaracija sadrži sljedeće podatke:

Prema potrebi se u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije može nalaziti izjava u kojoj se navodi da je sadržaj soli isključivo posljedica prirodno prisutnoga natrija.

2.  Sadržaj obvezne nutritivne deklaracije iz stavka 1. može biti nadopunjen navođenjem količine jedne ili više sljedećih hranjivih tvari:

3.  Ako označivanje pretpakirane hrane uključuje obveznu nutritivnu deklaraciju iz stavka 1., u njoj se mogu ponoviti sljedeći podaci:

4.  Ako označivanje proizvoda iz članka 16. stavka 4. sadrži nutritivnu deklaraciju, tada iznimno od članka 36. stavka 1. može biti navedena samo energetska vrijednost.

5.  Ne dovodeći u pitanje članak 44. i odstupajući od članka 36. stavka 1., ako označivanje proizvoda iz članka 44. stavka 1. sadrži nutritivnu deklaraciju, tada mogu biti navedeni samo:

6.  Kako bi se uzeo u obzir značaj podataka iz stavaka 2. do 5. ovog članka za informiranje potrošača, Komisija može delegiranim aktima u skladu s člankom 51. izmijeniti popise iz stavaka 2. do 5. ovog članka dodavanjem ili brisanjem podataka.

7.  Uzimajući u obzir znanstvene dokaze i iskustvo država članica, Komisija do 13. prosinca 2014. podnosi izvješće o prisutnosti trans masnih kiselina u hrani i, općenito, prehrani stanovništva Unije. Cilj je toga izvješća ocijeniti utjecaj odgovarajućih sredstava koji bi potrošačima mogli omogućiti odabir zdravije hrane i, općenito, odabir zdravije prehrane ili kojima bi se mogao promicati odabir zdravije hrane među potrošačima, što, između ostalog, uključuje pružanje informacija potrošačima o trans masnim kiselinama ili ograničenjima njihove uporabe. Komisija će, prema potrebi, tome izvješću priložiti zakonodavni prijedlog.

Članak 31.

Izračun

1.  Energetska vrijednost se računa uporabom faktora pretvorbe iz Priloga XIV.

2.  Komisija može delegiranim aktima u skladu s člankom 51. donijeti faktore pretvorbe za vitamine i minerale iz dijela A točke 1. Priloga XIII. za točniji izračun sadržaja tih vitamina i minerala u hrani. Ti se faktori pretvorbe dodaju u Prilog XIV.

3.  Energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. odgovaraju onima u hrani u prodaji.

Prema potrebi se informacije mogu odnositi na hranu nakon pripreme, pod uvjetom da su upute za pripremu dovoljno detaljne i da se informacije odnose na hranu pripremljenu za konzumaciju.

4.  Navedene vrijednosti su, u odnosu na svaki pojedini slučaj, prosječne vrijednosti koje se temelje na:

Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju detaljnih pravila za ujednačenu provedbu ovog stavka u vezi s točnosti navedenih vrijednosti, kao što su razlike između navedenih vrijednosti i vrijednosti utvrđenih službenim provjerama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 32.

Izražavanje na 100 g ili 100 ml

1.  Energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. izražavaju se upotrebom mjernih jedinica iz Priloga XV.

2.  Energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. izražavaju se na 100 g ili 100 ml.

3.  Ako postoji, navod o vitaminima i mineralima mora biti naveden kako je navedeno u stavku 2. te, pored toga, mora biti naveden kao postotak preporučenoga unosa iz točke 1. Dijela A Priloga XIII. na 100 g ili 100 ml.

4.  Pored oblika izražavanja iz stavka 2. ovog članka, energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1., 3., 4. i 5. mogu se prema potrebi izraziti kao postotak preporučenih unosa iz Dijela B Priloga XIII. na 100 g ili 100 ml.

5.  Ako se informacije pružaju u skladu sa stavkom 4., u njihovoj neposrednoj blizini mora se navesti sljedeća dodatnu izjavu: „Preporučeni unos za prosječnu odraslu osobu (8 400 kJ/2 000 kcal)”.

Članak 33.

Izražavanje po obroku ili po jedinici konzumacije

1.  U sljedećim se slučajevima energetska vrijednost i količine hranjivih tvari iz ►C1  članka 30. stavaka 1. do 5. mogu izraziti po obroku i/ili jedinici konzumacije koju potrošač može lako prepoznati, pod uvjetom da su obroci ili jedinica konzumacije kvantificirani na etiketi i da je na ambalaži naveden broj obroka ili jedinica konzumacije: ◄

2.  Iznimno od članka 32. stavka 2., u slučajevima iz članka 30. stavka 3. točke (b) količina hranjivih tvari i/ili postotak preporučenoga unosa iz dijela B. Priloga XIII. mogu se izraziti samo po obroku ili jedinici konzumacije.

Kada su količine hranjivih tvari izražene samo po obroku ili jedinici konzumacije u skladu s prvim podstavkom, energetska vrijednost se izražava na 100 g ili 100 ml i po obroku ili jedinici konzumacije.

3.  Iznimno od članka 32. stavka 2., u slučajevima iz članka 30. stavka 5. energetska se vrijednost i količina hranjivih tvari i/ili postotak preporučenoga unosa iz dijela B. Priloga XIII. mogu navesti samo po obroku ili jedinici konzumacije.

4.  Obrok ili jedinica konzumacije navode se u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije.

5.  Kako bi se osigurala ujednačena primjena izgleda nutritivne deklaracije po obroku ili jedinici konzumacije te kako bi se potrošaču pružila jednaka osnova za usporedbu, uzimajući u obzir stvarne potrošačke navike i preporuke u vezi s prehranom, Komisija provedbenim aktima donosi pravila o navođenju hranjivih vrijednosti po obroku ili jedinici konzumacije za posebne kategorije hrane. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 34.

Prezentiranje

1.  Podaci iz članka 30. stavaka 1. i 2. nalaze se u istome vidnom polju. Ti se podaci prikazuju zajedno u jasnom obliku i, gdje je prikladno, redoslijedom prezentiranja iz Priloga XV.

2.  Podaci iz članka 30. stavaka 1. i 2. prezentiraju se u tabličnom obliku s brojevima ako je prostorno to moguće. Ako prostorno to nije moguće, prezentiraju se u linijskom obliku.

3.  Podaci iz članka 30. stavka 3. prezentiraju se:

Podaci iz članka 30. stavka 3. mogu se prezentirati u obliku različitom od oblika iz stavka 2. ovog članka.

4.  Podaci iz članka 30. stavaka 4. i 5. mogu se prezentirati u obliku različitom od oblika iz stavka 2. ovog članka.

5.  Ako su energetska vrijednost ili količina hranjivih tvari u proizvodu zanemarivi, informacije o tim elementima mogu se zamijeniti izjavom, kao na primjer: „Sadrži zanemarive količine …”, koja se navodi u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije, ako ona postoji.

Kako bi se osigurala ujednačena provedba ovog stavka, Komisija može donijeti provedbene akte u vezi s energetskom vrijednosti i količinama hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. koji se mogu smatrati zanemarivima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

6.  Kako bi se osigurao ujednačeni način prezentiranja ►C1  navoda nutritivne deklaracije u skladu s oblicima iz ◄ stavaka 1. do 4. ovog članka, Komisija u vezi s time može donijeti provedbene akte. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 35.

Dodatni oblici izražavanja i prezentiranja

1.  Pored oblika izražavanja iz članka 32. stavaka 2. i 4. i članka 33. te oblika prezentiranja iz članka 34. stavka 2., energetska vrijednost i količina hranjivih tvari iz članka 30. stavaka 1. do 5. mogu se izraziti i drugim oblicima i/ili prezentirati upotrebom grafičkih oblika ili simbola pored riječi ili brojeva ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.  Države članice mogu subjektima u ►C1  poslovanju s hranom ◄ preporučiti uporabu ►C1  jednoga ili više dodatnih oblika izražavanja ili prezentiranja nutritivne deklaracije za koje smatraju ◄ da najbolje ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1. točaka (a) do (g). Države članice moraju dostaviti Komisiji podrobnosti o tim dodatnim oblicima izražavanja ili prezentiranja.

3.  Države članice moraju osigurati odgovarajuće praćenje nad dodatnim oblicima izražavanja ili prezentiranja nutritivnih deklaracija koje su prisutne na njihovom tržištu.

Radi lakšega nadzora nad upotrebom takvih dodatnih oblika izražavanja ili prezentiranja, države članice od subjekata u ►C1  poslovanju s hranom ◄ koji na njihovo tržište stavljaju hranu s takvim informacijama mogu zahtijevati da obavijeste nadležno tijelo o upotrebi dodatnog oblika izražavanja ili prezentiranja i da im dostave odgovarajuće potvrde ispunjenja zahtjeva iz stavka 1. točaka (a) do (g). U tim se slučajevima mogu zahtijevati i informacije o prekidu upotrebe takvih dodatnih oblika izražavanja ili prezentiranja.

4.  Komisija mora olakšati i organizirati razmjenu informacija među državama članicama, Komisijom i zainteresiranim stranama po pitanjima u vezi s upotrebom svih dodatnih oblika izražavanja ili prezentiranja nutritivnih deklaracija.

5.  Na temelju stečenog iskustva, Komisija do 13. prosinca 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o upotrebi dodatnih oblika izražavanja ili prezentiranja, o njihovome utjecaju na unutarnje tržište i preporučljivosti daljnjeg usklađivanja tih oblika izražavanja ili prezentiranja. U tu svrhu države članice dostavljaju Komisiji odgovarajuće informacije o upotrebi takvih dodatnih oblika izražavanja ili prezentiranja na tržištu na njihovom državnom području. Komisija tom izvješću može priložiti prijedloge za izmjenu odgovarajućih odredbi Unije.

6.  Kako bi osigurala ujednačenu primjenu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuju podrobna pravila za provedbu stavaka 1., 3. i 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

POGLAVLJE V.

DOBROVOLJNE INFORMACIJE O HRANI

Članak 36.

Primjenjivi zahtjevi

1.  Kada se informacije o hrani iz članaka 9. i 10. pružaju na dobrovoljnoj osnovi, takve informacije ispunjavaju zahtjeve iz poglavlja IV. odjeljaka 2. i 3.

2.  Informacije o hrani koje se pružaju dobrovoljno ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

3.  Komisija donosi provedbene akte za primjenu zahtjeva iz stavka 2. ovog članka na sljedeće informacije o hrani koje se navode dobrovoljno:

▼M1

▼B

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2.

4.  Kako bi se osiguralo primjereno informiranje potrošača ako subjekti u ►C1  poslovanju s hranom ◄ dobrovoljno pružaju informacije o hrani na različitim osnovama, što može dovesti potrošača u zabludu ili ga zbuniti, Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 51. utvrđuje dodatne slučajeve dobrovoljnog navođenja informacija o hrani, uz one koji su opisani u stavku 3. ovog članka.

Članak 37.

Prezentiranje

Informacije o hrani koje se navode dobrovoljno ne smiju zauzimati prostor namijenjen obveznim informacijama o hrani.

POGLAVLJE VI.

NACIONALNE MJERE

Članak 38.

Nacionalne mjere

1.  Države članice ne bi trebale imati mogućnost donošenja ili zadržavanja na snazi nacionalnih odredaba u vezi s pitanjima koja su posebno usklađena ovom Uredbom, osim ako je to dopušteno zakonodavstvom Unije. Te nacionalne mjere ne smiju biti prepreka slobodnom protoku robe, uključujući diskriminaciju hrane iz drugih država članica.

2.  Ne dovodeći u pitanje članak 39., države članice mogu donijeti nacionalne mjere u vezi s pitanjima koja nisu posebno usklađena ovom Uredbom, pod uvjetom da se njima ne zabranjuje, sprečava ili ograničava slobodan protok robe u skladu s ovom Uredbom.

Članak 39.

Nacionalne mjere o dodatnim obveznim podacima

1.  Uz obvezne podatke iz članka 9. stavka 1. i članka 10., države članice mogu, u skladu s postupkom iz članka 45., donijeti mjere kojima se propisuju dodatni obvezni podaci za određene vrste hrane ili kategorije hrane iz jednoga od sljedećih razloga:

2.  Na temelju stavka 1. države članice mogu donijeti mjere o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane samo ako postoji dokazana povezanost određene kakvoće hrane i njezinog podrijetla. Kada države članice budu obavješćivale Komisiju o takvim mjerama, moraju joj dostaviti dokaze da većina potrošača pridaje značajnu vrijednost navođenju odnosnog podatka.

Članak 40.

Mlijeko i mliječni proizvodi

Države članice mogu donijeti mjere kojima se odstupa od članka 9. stavka 1. i članka 10. stavka 1. u slučaju mlijeka i mliječnih proizvoda koji se prodaju u staklenim bocama namijenjenima za ponovnu uporabu.

Tekst tih mjera moraju bez odgode dostaviti Komisiji.

Članak 41.

Alkoholna pića

Do donošenja odredaba Unije iz članka 16. stavka 4. države članice mogu zadržati nacionalne mjere u vezi s navođenjem sastojaka za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola.

Članak 42.

Navođenje neto količine

Ako ne postoje odredbe Unije iz članka 23. stavka 2. o navođenju neto količine za određenu hranu na način koji je različit od onoga utvrđenog člankom 23. stavkom 1., države članice mogu zadržati na snazi nacionalne mjere donesene prije 12. prosinca 2011.

Do 13. prosinca 2014. države članice obavješćuju Komisiju o tim mjerama. Komisija obavješćuje druge države članice o tim mjerama.

Članak 43.

Dobrovoljno navođenje preporučenih unosa za posebne skupine stanovništva

Do donošenja odredaba Unije iz članka 36. stavka 3. točke (c), države članice mogu donijeti nacionalne mjere o dobrovoljnom navođenju preporučenih unosa za posebne skupine stanovništva.

Države članice bez odgode dostavljaju Komisiji tekst tih mjera.

Članak 44.

Nacionalne mjere za nepretpakiranu hranu

1.  Za hranu ponuđenu na prodaju krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane u nepretpakiranom obliku, ili hranu koja se pakira na prodajnom mjestu na zahtjev potrošača, ili je pretpakirana za izravnu prodaju:

2.  Države članice mogu donijeti nacionalne mjere o načinu kojim se stavljaju na raspolaganje podaci ili elementi tih podataka iz stavka 1. i, prema potrebi, o obliku njihova navođenja ili prezentiranja.

3.  Države članice bez odgode dostavljaju Komisiji tekst mjera iz stavka 1. točke (b) i stavka 2.

Članak 45.

Postupak obavješćivanja

1.  Pri upućivanju na ovaj članak, država članica koja smatra da treba donijeti novo zakonodavstvo o informacijama o hrani mora unaprijed obavijestiti Komisiju i druge države članice o predviđenim mjerama i navesti razloge njihova donošenja.

2.  Komisija se savjetuje sa Stalnim odborom za prehrambeni lanac i zdravlje životinja, koji je osnovan člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, ako smatra da je to savjetovanje korisno ili ako to zatraži država članica. U tom slučaju Komisija osigurava da taj postupak bude transparentan za sve zainteresirane strane.

3.  Država članica koja smatra da treba donijeti novo zakonodavstvo o informacijama o hrani može donijeti predviđene mjere tek 3 mjeseca nakon obavijesti iz stavka 1., pod uvjetom da nije primila negativno mišljenje Komisije.

4.  Ako je mišljenje Komisije negativno, a prije isteka razdoblja iz stavka 3. ovog članka, Komisija pokreće postupak ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2. kako bi utvrdila mogu li se predviđene mjere provesti, prema potrebi, s odgovarajućim izmjenama.

5.  Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskoga društva ( 12 ) ne primjenjuje se na mjere o kojima su države članice dužne obavijestiti Komisiju u skladu s ovim člankom.

POGLAVLJE VII.

PROVEDBA, IZMJENE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46.

Izmjene Priloga

Kako bi se u obzir uzeli tehnički napredak, razvoj znanstvenih spoznaja, zdravlje potrošača ili potreba potrošača za informacijama te, sukladno odredbama članka 10. stavka 2. i članka 21. stavka 2. u vezi s izmjenama priloga II. i III., Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 51. može izmijeniti priloge ovoj Uredbi.

Članak 47.

Prijelazno razdoblje i datum početka primjene provedbenih mjera ili delegiranih akata

1.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, pri izvršavanju ovlasti koje su joj dodijeljene na temelju ove Uredbe za donošenje mjera provedbenim aktima u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 48. stavka 2. ili delegiranim aktima u skladu s člankom 51., Komisija:

2.  Stavak 1. ne primjenjuju se u hitnim slučajevima ako je svrha mjera iz toga stavka zaštita zdravlja ljudi.

Članak 48.

Odbor

1.  Komisiji pomaže Stalni odbor za prehrambeni lanac i zdravlje životinja osnovan člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako Odbor ne donese mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 49.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1924/2006

►C1  Prvi i drugi stavak članka 7. ◄ Uredbe (EZ) br. 1924/2006 zamjenjuju se sljedećim:

„Označivanje hranjivih vrijednosti obvezno je za proizvode za koje postoji prehrambena i/ili zdravstvena tvrdnja, uz iznimku općeg oglašavanja. Informacije koje treba navesti uključuju informacije iz članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani. ( 13 ) Ako za hranjivu tvari iz članka 30. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1169/2011 postoji prehrambena i/ili zdravstvena tvrdnja, treba navesti količinu te hranjive tvari u skladu s člancima 31. do 34. te Uredbe.

Količine tvari na koje se odnosi prehrambena i/ili zdravstvena tvrdnja koje nisu navedene u navodu o hranjivim tvarima moraju biti navedene u istome vidnom polju kao navod o hranjivim tvarima i na način propisan člancima 31., 32. i 33. Uredbe (EU) br. 1169/2011. Mjerne jedinice koje se koriste za iskazivanje količine tvari moraju biti primjerene svakoj pojedinoj tvari.

Članak 50.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1925/2006

Stavak 3. članka 7. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 zamjenjuje se sljedećim:

„3.  Obvezno je označivanje hranjive vrijednosti proizvoda kojima su dodani vitamini i minerali i na koje se primjenjuje ova Uredba. Informacije koje treba navesti uključuju informacije iz članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani ( 14 ) i ukupne količine vitamina i minerala dodanih hrani.

Članak 51.

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovome članku.

2.  Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 3., članka 10. stavka 2., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 4., članka 18. stavka 5., članka 19. stavka 2., članka 21. stavka 2., članka 23. stavka 2., članka 30. stavka 6., članka 31. stavka 2., članka 36. stavka 4. i članka 46. dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od 5 godina, od 12. prosinca 2011. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije 9 mjeseci prije isteka 5-godišnjega razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja..

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9. stavka 3., članka 10. stavka 2., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 4., članka 18. stavka 5., članka 19. stavka 2., članka 21. stavka 2., članka 23. stavka 2., članka 30. stavka 6., članka 31. stavka 2., članka 36. stavka 4. i članka 46.. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću..

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stavka 3., članka 10. stavka 2., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 4., članka 18. stavka 5., članka 19. stavka 2., članka 21. stavka 2., članka 23. stavka 2., članka 30. stavka 6., članka 31. stavka 2., članka 36. stavka 4. i članka 46. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od 2 mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 52.

Postupak za hitne slučajeve

1.  Delegirani akti doneseni u skladu s ovim člankom stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U obavijesti o delegiranom aktu za Europski parlament i Vijeće navode se razlozi primjene postupka za hitne slučajeve.

2.  Europski parlament ili Vijeće mogu prigovoriti delegiranom aktu u skladu s postupkom iz članka 51. stavka 5. U tom slučaju, Komisija bez odgode stavlja taj akt izvan snage nakon obavijesti o odluci o prigovoru Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 53.

Stavljanje izvan snage

1.  Direktive 87/250/EEZ, 90/496/EEZ, 1999/10/EZ, 2000/13/EZ, 2002/67/EZ i 2008/5/EZ te Uredba (EZ) br. 608/2004 stavljaju se izvan snage od 13. prosinca 2014.

2.  Upućivanja na akte stavljene izvan snage tumače će se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 54.

Prijelazne mjere

1.  Hrana stavljena na tržište ili označena prije 13. prosinca 2014., a koja ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe, može se prodavati do iscrpljenja zaliha.

Hrana stavljena na tržište ili označena prije 13. prosinca 2016., a koja ne ispunjava zahtjev iz članka 9. stavka 1. točke (l), može se prodavati do iscrpljenja zaliha.

Hrana stavljena na tržište ili označena prije 01. siječnja 2014., a koja ne ispunjava zahtjev iz Priloga VI. dijela B, može se prodavati do iscrpljenja zaliha.

2.  Između 13. prosinca 2014. i 13. prosinca 2016. ako se nutritivna deklaracija ističe dobrovoljno, ona je u skladu s uvjetima iz članaka 30. do 35.

3.  Neovisno o Direktivi 90/496/EEZ, članku 7. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 i članku 7. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1925/2006, hrana označena u skladu s člancima 30. do 35. ove Uredbe može se stavljati na tržište prije 13. prosinca 2014.

Neovisno o Uredbi Komisije (EZ) br. 1162/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju prijelaznih mjera za provedbu uredaba (EZ) br. 853/2004, (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća ( 15 ), hrana označena u skladu s dijelom B Priloga VI. ovoj Uredbi može se stavljati na tržište prije 01. siječnja 2014.

Članak 55.

Stupanje na snagu i datum početka primjene

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 13. prosinca 2014., uz iznimku članka 9. stavka 1. točke (l), koja se primjenjuje od 13. prosinca 2016., i dijela B. Priloga VI., koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

PRILOG I.

POSEBNE DEFINICIJE

iz članka 2. stavka 4.

PRILOG II.

TVARI ILI PROIZVODI KOJI UZROKUJU ALERGIJE ILI ►C1  INTOLERANCIJE ◄

▼M2

PRILOG III.

PRILOG IV.

▼C1

DEFINICIJA VISINE x

VISINA x

▼B

Legenda

PRILOG V.

▼C1

HRANA NA KOJU SE NE PRIMJENJUJE ZAHTJEV OBVEZNOG NAVOĐENJA NUTRITIVNE DEKLARACIJE

▼B

PRILOG VI.

NAZIV HRANE I POSEBNI PODACI KOJI SE UZ NJEGA NAVODE

DIO A —   OBVEZNI PODACI KOJI MORAJU PRATITI NAZIV HRANE

DIO B —   POSEBNI ZAHTJEVI OZNAČIVANJA „MLJEVENOG MESA”

▼C1

DIO C —   POSEBNI ZAHTJEVI U VEZI S OZNAČIVANJEM OVITKA ZA KOBASICE

Ako ovitak za kobasice nije jestiv, to je potrebno navesti.

▼B

PRILOG VII.

NAVOĐENJE I OZNAČIVANJE SASTOJAKA

DIO A —   POSEBNE ODREDBE O NAVOĐENJU SASTOJAKA PADAJUĆIM REDOSLIJEDOM S OBZIROM NA MASU

DIO B —   NAVOĐENJE ODREĐENIH SASTOJAKA NAZIVOM KATEGORIJE, UMJESTO NJIHOVIM SPECIFIČNIM NAZIVOM

Ne dovodeći u pitanje članak 21., sastojci koji pripadaju jednoj od dolje navedenih kategorije hrane i koji su sastavni dijelovi druge hrane mogu biti navedeni nazivom te kategorije, umjesto specifičnim nazivom.

DIO C —   NAVOĐENJE ODREĐENIH SASTOJAKA NAZIVOM NJIHOVE KATEGORIJE, NAKON KOJEGA SLIJEDE NJIHOV SPECIFIČAN NAZIV ILI E BROJ

Ne dovodeći u pitanje članak 21., prehrambeni aditivi i prehrambeni enzimi, osim onih iz članka 20. točke (b) koji pripadaju jednoj od kategorija iz ovog dijela, moraju biti označeni nazivom te kategorije, nakon koje se navodi njihov specifičan naziv ili, prema potrebi, E broj. Ako sastojak pripada u više kategorija, navodi se kategorija koja odgovara glavnoj funkciji toga sastojka u predmetnoj hrani.

DIO D —   NAVOĐENJE AROMA NA POPISU SASTOJAKA

DIO E —   NAVOĐENJE SLOŽENIH SASTOJAKA

PRILOG VIII.

NAVOĐENJE KOLIČINE SASTOJAKA

PRILOG IX.

NAVOĐENJE NETO KOLIČINE

PRILOG X.

DATUM MINIMALNE TRAJNOSTI, „UPOTRIJEBITI DO” DATUM I DATUM ZAMRZAVANJA

PRILOG XI.

PRILOG XII.

ALKOHOLNA JAKOST

Stvarna alkoholna jakost po volumenu pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola navodi se brojkom s najviše jednom decimalnom znamenkom. Nakon brojčanog podatka o alkoholnoj jakosti slijedi oznaka „% vol.”, a ispred nje može biti navedena riječ „alkohol” ili skraćenica „alk.”.

Alkoholna jakost određuje se pri 20 °C.

Pozitivna i negativna dopuštena odstupanja u odnosu na navedenu alkoholnu jakost po volumenu, izraženu u apsolutnim vrijednostima, navedena su u sljedećoj tablici. Primjenjuju se ne dovodeći u pitanje odstupanja koja proizlaze iz metode analize za određivanje alkoholne jakosti.

PRILOG XIII.

PREPORUČENI UNOS

DIO A —   DNEVNI PREPORUČENI UNOS VITAMINA I MINERALA (ODRASLI)

1.   Vitamini i minerali koji se mogu navesti, te njihovi preporučeni unosi (PU-i)

2.   Značajna količina vitamina i minerala

U pravilu, pri određivanju značajne količine u obzir treba uzeti sljedeće vrijednosti:

DIO B —   PREPORUČENI UNOSI ENERGIJE I ODABRANIH HRANJIVIH TVARI, OSIM VITAMINA I MINERALA (ODRASLI)

PRILOG XIV.

FAKTORI PRETVORBE

FAKTORI PRETVORBE ZA IZRAČUN ENERGIJE

Energetska vrijednost koja se navodi računa se uz uporabu sljedećih faktora pretvorbe:

PRILOG XV.

▼C1

NAVOĐENJE I PREZENTIRANJE NUTRITIVNE DEKLARACIJE

▼B

►C1  Mjerne jedinice koje se upotrebljavaju u nutritivnoj deklaraciji za energiju ◄ (kilodžuli (kJ) i kilokalorije (kcal)) i masu (grami (g), miligrami (mg) ili mikrogrami (μg)) te redoslijed prezentiranja informacija, ovisno o slučaju, su sljedeći:

( 1 ) SL L 139, 30.4.2004., str. 1.

( 2 ) SL L 354, 31.12.2008., str. 7.

( 3 ) SL L 354, 31.12.2008., str. 16.

( 4 ) SL L 354, 31.12.2008., str. 34.

( 5 ) SL L 139, 30.4.2004., str. 55.

( 6 ) SL L 376, 27.12.2006., str. 21.

( 7 ) SL L 93, 31.3.2006., str. 1.

( 8 ) SL L 93, 31.3.2006., str. 12.

( 9 ) SL L 183, 12.7.2002., str. 51.

( 10 ) SL L 164, 26.6.2009., str. 45.

( 11 ) SL L 124, 20.5.2009., str 21.

( 12 ) SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

( 13 ) SL L 304, 22.11.2011., str. 18.”

( 14 ) SL L 304, 22.11.2011., str. 18.”

( 15 ) SL L 314, 1.12.2009., str 10.

( 16 ) I njihovih proizvode ako se postupkom kojemu su podvrgnuti vjerojatno neće povećati razina koja uzrokuje alergiju za proizvod od kojega su dobiveni, a koju je procijenila Agencija.

( 17 ) SL L 66, 13.3.1999., str. 26.

( 18 ) SL L 66, 13.3.1999., str. 16.

( 19 )  ►C1  Samo za prerađene sireve i proizvode na bazi prerađenih sireva. ◄

( 20 )  ►C1  Nije potrebno navesti naziv aditiva ili E broj. ◄