02011L0016 — HR — 01.01.2018 — 003.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

DIREKTIVA VIJEĆA 2011/16/EU

od 15. veljače 2011.

o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ

( L 064 11.3.2011, 1)

Promijenio:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

DIREKTIVA VIJEĆA 2014/107/EU od 9. prosinca 2014.

  L 359

1

16.12.2014

►M2

DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015.

  L 332

1

18.12.2015

►M3

DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016.

  L 146

8

3.6.2016

►M4

DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016.

  L 342

1

16.12.2016




▼B

DIREKTIVA VIJEĆA 2011/16/EU

od 15. veljače 2011.

o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ



POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.  Ova Direktiva utvrđuje pravila i postupke u skladu s kojima države članice međusobno surađuju s namjerom razmjene informacija koje mogu biti značajne za administraciju i izvršenje nacionalnih zakonodavstava država članica vezano uz poreze iz članka 2.

2.  Ova Direktiva također utvrđuje odredbe za razmjenu informacija navedenih u stavku 1. elektroničkim putem, kao i pravila i postupke u skladu s kojima države članice i Komisija trebaju sudjelovati po pitanjima vezano uz koordinaciju i ocjenjivanje.

3.  Ova Direktiva ne utječe na primjenu pravila o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima u državama članicama. Ona također ne dovodi u pitanje ispunjavanje bilo kojih obveza država članica vezano uz širu upravnu suradnju koja proizlazi iz drugih pravnih akata, uključujući bilateralne ili multilateralne sporazume.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na sve poreze bilo koje vrste koje ubire država članica, teritorijalna ili upravna jedinica države članice, uključujući lokalna tijela ili se ubiru u njihovo ime.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ova se Direktiva ne primjenjuje na porez na dodanu vrijednost i carine ili na posebne poreze obuhvaćene zakonodavstvom Unije o upravnoj suradnji između država članica. Ova se Direktiva također ne primjenjuje na obvezne doprinose socijalnog osiguranja koji se plaćaju državama članicama ili jedinici države članice ili ustanovama za socijalno osiguranje utemeljenim u skladu s javnim pravom.

3.  Ni u kojem slučaju porezi navedeni u stavku 1. neće uključivati:

(a) pristojbe, koje se izdaju za potvrde i druge dokumente, a izdaju ih javna tijela; ni

(b) davanja ugovorne prirode, kao što su plaćanja za komunalne usluge.

4.  Ova se Direktiva primjenjuje na poreze navedene u stavku 1. koji se naplaćuju unutar državnog područja na kojem se primjenjuju Ugovori na temelju članka 52. Ugovora o Europskoj uniji.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „nadležno tijelo” države članice znači tijelo koje je kao takvo određeno od strane države članice. Kada djeluje u skladu s ovom Direktivom, središnji ured za vezu, služba za vezu ili nadležni službenik, također se smatraju nadležnim tijelima prema ovlaštenju u skladu s člankom 4.;

2. „središnji ured za vezu” znači ured koji je kao takav određen i čija su glavna odgovornost kontakti s drugim državama članicama u području upravne suradnje;

3. „služba za vezu” znači svaki ured osim središnjeg ureda za vezu koji je kao takav određen da izravno razmjenjuje informacije u skladu s ovom Direktivom;

4. „nadležni službenik” znači svaki službenik koji je ovlašten da izravno razmjenjuje informacije u skladu s ovom Direktivom;

5. „tijelo koje podnosi zahtjev” znači središnji ured za vezu, služba za vezu ili bilo koji nadležni službenik države članice koji podnosi zahtjev za pomoć u ime nadležnog tijela;

6. „tijelo koje prima zahtjev” znači središnji ured za vezu, služba za vezu ili bilo koji nadležni službenik države članice koji prima zahtjev za pomoć u ime nadležnog tijela;

7. „upravna istraga” znači sve nadzore, provjere i druge aktivnosti koje su poduzele države članice kako bi osigurale ispravnu primjenu poreznog zakonodavstva;

8. „razmjena informacija na zahtjev” znači razmjena informacija na temelju zahtjeva države članice koja podnosi zahtjev državi članici koja prima zahtjev u posebnom slučaju;

▼M3

9. „automatska razmjena” znači

(a) za potrebe članka 8. stavka 1. i članaka 8.a i 8.aa sistemsko priopćavanje prethodno definiranih informacija drugoj državi članici, bez prethodnog zahtjeva, u prethodno utvrđenim pravilnim intervalima. Za potrebe članka 8. stavka 1. upućivanje na dostupne informacije odnosi se na informacije iz poreznih podataka države članice koja priopćuje informacije koje su raspoložive u skladu s postupcima za prikupljanje i obradu podataka u toj državi članici;

(b) za potrebe članka 8. stavka 3.a sistemsko priopćavanje prethodno definiranih informacija o rezidentima u drugim državama članicama relevantnoj državi članici rezidentnosti, bez prethodnog zahtjeva, u prethodno utvrđenim pravilnim intervalima;

(c) za potrebe svih odredaba ove Direktive osim članka 8. stavaka 1.i 3.a te članaka 8.a i 8.aa sistemsko priopćavanje prethodno definiranih informacija predviđenih u podtočkama (a) i (b) ove točke.

U kontekstu članka 8. stavaka 3.a i 7.a, članka 21. stavka 2. i članka 25. stavaka 2. i 3. svaki pojam ispisan kurzivom ima značenje iz odgovarajuće definicije iz Priloga I. U kontekstu članka 8.aa i Priloga III. svaki pojam ispisan kurzivom ima značenje iz odgovarajućih definicija iz Priloga III;

▼B

10. „spontana razmjena” znači nesustavno priopćavanje informacija drugoj državi članici, u bilo kojem trenutku i bez prethodnog zahtjeva;

11. „osoba” znači:

(a) fizička osoba;

(b) pravna osoba;

(c) kad važeće zakonodavstvo tako predviđa, udruženje osoba, kojem je priznata sposobnost da obavlja pravne poslove iako nema status pravne osobe; ili

(d) svaki drugi pravni dogovor bilo kakve prirode i bilo kojeg oblika, neovisno o tome ima li pravnu osobnost, koji posjeduje imovinu ili njom upravlja, koja, uključujući dohodak koji iz nje proizlazi, podliježe nekom od poreza obuhvaćenih ovom Direktivom;

12. „elektroničkim putem” znači koristeći elektroničku opremu za obradu, uključujući digitalnu kompresiju i pohranu podataka i koristeći žice, radijski prijenos, optičke tehnologije ili druge elektromagnetske naprave;

13. „mreža CCN” znači zajednička platforma temeljena na zajedničkoj komunikacijskoj mreži, (CCN), koju je razvila Unija za sve prijenose elektroničkim putem između nadležnih tijela u području carine i oporezivanja;

▼M2

14. „prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom” znači svaki sporazum, priopćenje ili svaki drugi instrument ili mjera sa sličnim učincima, uključujući ono izdano, izmijenjeno ili obnovljeno u okviru poreznog nadzora, a koje ispunjava sljedeće uvjete:

(a) izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno od strane vlade ili porezne vlasti države članice, ili u njezino ime, ili teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti, neovisno o tome koristi li se ono stvarno;

(b) izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno određenoj osobi ili grupi osoba, i na njega se ta osoba ili grupa osoba ima pravo pozvati;

(c) odnosi se na tumačenje ili primjenu zakonske ili upravne odredbe u vezi s primjenom ili provedbom nacionalnih poreznih zakona države članice ili teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti;

(d) odnosi se na prekograničnu transakciju ili pitanje uspostavlja li se obavljanjem djelatnosti osobe u drugoj jurisdikciji stalna poslovna jedinica; i

(e) donosi se prije transakcija ili obavljanja djelatnosti u drugoj jurisdikciji koje bi se mogle smatrati uspostavom stalne poslovne jedinice ili prije podnošenja porezne prijave za razdoblje u kojem su transakcija, niz transakcija ili djelatnosti obavljene.

Prekogranična transakcija može podrazumijevati, ali ne isključivo, ulaganje, isporuku robe, usluga, financiranja ili korištenje materijalne ili nematerijalne imovine i ne mora izravno uključivati osobu kojoj je upućeno prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom;

15. „prethodni sporazum o transfernim cijenama” znači svaki sporazum, priopćenje ili drugi instrument ili mjera sa sličnim učincima, uključujući onaj izdan, izmijenjen ili obnovljen u okviru poreznog nadzora, a koji ispunjava sljedeće uvjete:

(a) izdan je, izmijenjen ili obnovljen od strane vlade ili porezne vlasti države članice ili više država članica, ili u njezino/njihovo ime, među ostalim teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti, neovisno o tome koristi li se stvarno;

(b) izdan je, izmijenjen ili obnovljen određenoj osobi ili grupi osoba, i na njega se ta osoba ili grupa osoba ima pravo pozvati; i

(c) utvrđuje prije prekograničnih transakcija između povezanih poduzeća odgovarajući skup kriterija za utvrđivanje transfernih cijena za te transakcije ili utvrđuje raspodjelu dobiti stalnoj poslovnoj jedinici.

Poduzeća su povezana poduzeća ako jedno poduzeće izravno ili neizravno sudjeluje u upravljanju, kontroli ili kapitalu drugog poduzeća ili ako iste osobe sudjeluju, izravno ili neizravno, u upravljanju, kontroli ili kapitalu poduzećâ.

Transferne cijene su cijene po kojima poduzeće prenosi materijalnu ili nematerijalnu imovinu ili pruža usluge povezanim poduzećima te izraz „utvrđivanje transfernih cijena” treba tumačiti u skladu s tim;

16. za potrebe točke 14. „prekogranična transakcija” znači transakcija ili niz transakcija:

(a) u kojima neke od stranaka koje sudjeluju u transakciji ili nizu transakcija nisu rezidenti u svrhu oporezivanja u državi članici koja izdaje, mijenja ili obnavlja prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom;

(b) u kojima je neka od stranaka koje sudjeluju u transakciji ili nizu transakcija istodobno rezident u svrhu oporezivanja u više jurisdikcija;

(c) u kojima jedna od stranaka koje sudjeluju u transakciji ili nizu transakcija posluje u drugoj jurisdikciji preko stalne poslovne jedinice, a ta je transakcija ili niz transakcija dio poslovanja ili cjelokupno poslovanje stalne poslovne jedinice. Prekogranična transakcija ili niz transakcija obuhvaća i sporazume koje jedna osoba sklapa u pogledu poslovanja u drugoj jurisdikciji koje obavlja preko stalne poslovne jedinice; ili

(d) takve transakcije ili niz transakcija imaju prekogranični učinak.

Za potrebe točke 15. „prekogranična transakcija” znači transakcija ili niz transakcija u kojima sudjeluju povezana poduzeća koja nisu sva rezidenti za potrebe oporezivanja na području iste jurisdikcije ili transakcija ili niz transakcija koje imaju prekogranični učinak;

17. za potrebe točaka 15. i 16. „poduzeće” znači svaki oblik vođenja poslovanja.

▼B

Članak 4.

Organizacija

1.  Svaka država članica obavješćuje Komisiju u roku mjesec dana od 11. ožujka 2011. o svom nadležnom tijelu u svrhu ove Direktive i bez odgode obavješćuje Komisiju o svim promjenama istog.

Komisija daje informacije na raspolaganje drugim državama članicama i objavljuje popis nadležnih tijela država članica u Službenom listu Europske unije.

2.  Nadležno tijelo određuje jedan središnji ured za vezu. Nadležno tijelo mora o tome obavijestiti Komisiju i druge države članice.

Središnji ured za vezu može se također odrediti odgovornim za kontakte s Komisijom. Nadležno tijelo mora o tome obavijestiti Komisiju.

3.  Nadležno tijelo svake države članice može odrediti službe za vezu s nadležnošću dodijeljenom u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom ili politikom. Središnji ured za vezu odgovoran je za ažuriranje popisa službi za vezu i davanje istog na raspolaganje središnjim uredima za vezu drugih odnosnih država članica.

4.  Nadležno tijelo svake države članice može odrediti nadležne službenike. Središnji ured za vezu odgovoran je za ažuriranje popisa nadležnih službenika i davanje istog na raspolaganje središnjim uredima za vezu drugih odnosnih država članica i Komisiji.

5.  Službenici uključeni u upravnu suradnju u skladu s ovom Direktivom u svakom se slučaju smatraju nadležnim službenicima u tu svrhu u skladu s dogovorima koja su zaključila nadležna tijela.

6.  Kad služba za vezu ili nadležni službenik pošalje ili primi zahtjev za suradnju ili odgovor na zahtjev za suradnju, on obavješćuje središnji ured za vezu svoje države članice u skladu s postupcima koje određuje ta država članica.

7.  Kad služba za vezu ili nadležni službenik prime zahtjev za suradnju kojim se zahtijeva djelovanje izvan njihove nadležnosti koja im je dodijeljena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili politikom njegove države članice, oni bez odgode prosljeđuju zahtjev središnjem uredu za vezu svoje države članice i o tome obavješćuju tijelo koje podnosi zahtjev. U tom slučaju rok određen u članku 7. počinje dan nakon što je zahtjev za suradnju proslijeđen središnjem uredu za vezu.



POGLAVLJE II.

RAZMJENA INFORMACIJA



ODJELJAK I.

Razmjena informacija na zahtjev

Članak 5.

Postupak razmjene informacija na zahtjev

1.  Na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev dostavlja sve informacije navedene u članku 1. stavku 1. koje posjeduje ili koje je prikupilo kao rezultat istražnih radnji, tijelu koje podnosi zahtjev.

Članak 6.

Istražne radnje

1.  Tijelo koje prima zahtjev organizira provođenje svih istražnih radnji potrebnih za prikupljanje informacija navedenih u članku 5.

2.  Zahtjev spomenut u članku 5. može sadržavati argumentiran zahtjev za posebnu istražnu radnju. Ako tijelo koje prima zahtjev smatra da nije potrebna istražna radnja, ono hitno obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o razlozima takve odluke.

3.  Kako bi se prikupile tražene informacije ili provela zahtijevana istražna radnja, tijelo koje prima zahtjev primjenjuje iste postupke koje bi primijenilo da postupa na vlastitu inicijativu ili na zahtjev drugog tijela u vlastitoj državi članici.

4.  Kad ga to posebno zatraži tijelo koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev dostavlja izvorne dokumente uz uvjet da to nije protivno važećim odredbama u državi članici tijela koje prima zahtjev.

Članak 7.

Rokovi

1.  Tijelo koje prima zahtjev osigurava informacije navedene u članku 5. što je prije moguće, a najkasnije šest mjeseci od datuma primitka zahtjeva.

Međutim, kada tijelo koje prima zahtjev već posjeduje te informacije, informacije se prosljeđuju u roku dva mjeseca od tog datuma.

2.  U određenim posebnim slučajevima, između tijela koje prima i koje podnosi zahtjev, mogu se dogovoriti drukčiji rokovi od onih predviđenih u stavku 1.

3.  Tijelo koje prima zahtjev odmah potvrđuje, a najkasnije sedam radnih dana od primitka, po mogućnosti elektroničkim putem, primitak zahtjeva tijelu koje podnosi zahtjev.

4.  U roku mjesec dana od primitka zahtjeva, tijelo koje prima zahtjev obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o bilo kakvim nedostacima u zahtjevu i o potrebi za dodatnim informacijama opće prirode. U tom slučaju rokovi predviđeni stavkom 1. počinju dan nakon što je tijelo koje prima zahtjev primilo potrebne dodatne informacije.

5.  Kada tijelo koje prima zahtjev nije u mogućnosti odgovoriti na zahtjev u odgovarajućem roku, ono odmah obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev a u svakom slučaju u roku tri mjeseca od primitka zahtjeva, o razlozima nemogućnosti da ispuni zahtjev i datumu do kojeg smatra da bi moglo odgovoriti.

6.  Kada tijelo koje prima zahtjev nije u posjedu traženih informacija i ne može odgovoriti na zahtjev za informacije ili to odbija učiniti na temeljima predviđenim u članku 17., ono o razlozima odmah obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev ili najkasnije u roku mjesec dana od primitka zahtjeva.



ODJELJAK II.

Obvezna automatska razmjena informacija

Članak 8.

Područje primjene i uvjeti obvezne automatske razmjene informacija

1.  Nadležno tijelo svake države članice, automatskom razmjenom, dostavlja nadležnom tijelu svake druge države članice, informacije vezano uz porezna razdoblja od 1. siječnja 2014. koje su raspoložive vezano uz rezidente u toj drugoj državi članici, o sljedećim posebnim kategorijama dohotka i kapitala kako se one tumače u nacionalnom zakonodavstvu države članice koja priopćava te informacije:

(a) dohodak od nesamostalnog rada;

(b) naknade direktora;

(c) proizvodi životnog osiguranja koji nisu obuhvaćeni drugim pravnim instrumentima o razmjeni informacija i drugim sličnim mjerama Unije;

(d) mirovine;

(e) vlasništvo nad nekretninama i dohodak od imovine i imovinskih prava.

2.  Prije 1. siječnja 2014. države članice obavješćuju Komisiju o kategorijama navedenim u stavku 1. za koje imaju raspoložive informacije. One obavješćuju Komisiju o svim naknadnim izmjenama istih.

▼M1

3.  Nadležno tijelo države članice može obavijestiti nadležno tijelo bilo koje druge države članice da ne želi primati informacije o jednoj ili više kategorija dohotka i kapitala iz stavka 1. Ono o tome također obavješćuje Komisiju.

Može se smatrati da država članica ne želi primati informacije u skladu sa stavkom 1. ako ne obavijesti Komisiju o bilo kojoj pojedinoj kategoriji za koju ima dostupne informacije.

▼M1

3.a  Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi svoje izvještajne financijske institucije obvezala na primjenu pravila izvješćivanja i dubinske analize, sadržanih u prilozima I. i II., te kako bi osigurala djelotvornu provedbu tih pravila i usklađenost s njima u skladu s odjeljkom IX. Priloga I.

U skladu s primjenjivim pravilima izvješćivanja i dubinske analize sadržanima u prilozima I. i II., nadležno tijelo svake države članice, automatskom razmjenom priopćuje, unutar roka utvrđenog u stavku 6. točki (b), nadležnom tijelu bilo koje druge države članice sljedeće informacije s obzirom na porezna razdoblja koja počinju od 1. siječnja 2016. u vezi s računom o kojem se izvješćuje:

(a) ime, adresa, porezni identifikacijski broj(-evi), datum i mjesto rođenja (u slučaju fizičke osobe) svake osobe o kojoj se izvješćuje i koja je imatelj računa s obzirom na račun i, u slučaju bilo kojeg subjekta koji je imatelj računa i za koji je, nakon primjene pravila dubinske analize u skladu s prilozima, utvrđeno da ima jednu ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje, ime, adresa i porezni identifikacijski broj(-evi) subjekta te ime, adresa, porezni identifikacijski broj(-evi) i datum i mjesto rođenja svake osobe o kojoj se izvješćuje;

(b) broj računa (ili, u nedostatku broja računa, funkcionalno istovjetna oznaka);

(c) naziv i identifikacijski broj (ako postoji) izvještajne financijske institucije;

(d) stanje računa ili vrijednost (uključujući, u slučaju ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police, novčanu vrijednost ili otkupnu vrijednost) na kraju relevantne kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja ili, ako je tijekom te godine ili tog razdoblja račun zatvoren, zatvaranje računa;

(e) u slučaju skrbničkog računa:

i. ukupni bruto iznos kamata, ukupni bruto iznos dividendi i ukupni bruto iznos drugog dohotka ostvarenog od imovine na računu, u svakom slučaju ono što je plaćeno ili pripisano na račun (ili s obzirom na račun) tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja; i

ii. ukupni bruto primici od prodaje ili otkupa financijske imovine plaćeni ili pripisani na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja u kojem je izvještajna financijska institucija djelovala kao skrbnik, broker, ovlaštenik ili zastupnik imatelja računa po nekoj drugoj osnovi;

(f) u slučaju depozitnog računa, ukupni bruto iznos kamata plaćenih ili pripisanih na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja; i

(g) u slučaju računa koji nisu opisani u točkama (e) ili (f), ukupni bruto iznos plaćen ili pripisan na račun imatelja računa tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja u kojem je izvještajna financijska institucija obveznik ili dužnik, uključujući agregirani iznos svih isplata po osnovi otkupa imatelju računa tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja.

Za potrebe razmjene informacija na temelju ovog stavka, osim ako je drukčije predviđeno u ovom stavku ili u prilozima, iznos i obilježja plaćanja s obzirom na račun o kojem se izvješćuje utvrđuju se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice koja priopćuje informacije.

Prvi i drugi podstavak ovog stavka imaju prednost nad stavkom 1. točkom (c) ili bilo kojim drugim pravnim instrumentom Unije, uključujući Direktivu Vijeća 2003/48/EZ ( 1 ), u mjeri u kojoj dotična razmjena informacija ulazi u područje primjene stavka 1. točke (c) ili u područje primjene bilo kojeg drugog pravnog instrumenta Unije, uključujući Direktivu 2003/48/EZ.

▼M2 —————

▼M1

6.  Priopćavanje informacija provodi se kako slijedi:

(a) za kategorije utvrđene u stavku 1.: najmanje jednom godišnje, u roku od šest mjeseci nakon kraja porezne godine države članice tijekom koje su informacije postale dostupne;

(b) za informacije utvrđene u stavku 3.a na godišnjoj razini, u roku od devet mjeseci nakon kraja kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja na koje se informacije odnose.

▼B

7.  Komisija donosi praktična rješenja za automatsku razmjenu informacija, u skladu s postupkom navedenim u članku 26. stavku 2., prije datuma navedenih u članku 29. stavku 1.

▼M1

7.a.  Za potrebe stavka B. podstavka 1. točke (c) i stavka C. podstavka 17. točke (g) odjeljka VIII. Priloga I. svaka država članica do 31. srpnja 2015. Komisiji pruža popis subjekata i računa koje treba tretirati kao neizvještajne financijske institucije i kao isključene račune. Svaka država članica također obavješćuje Komisiju ako dođe do bilo kakvih promjena u tom smislu. Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije zbirni popis primljenih informacija i ažurira popis prema potrebi.

Države članice osiguravaju da te vrste neizvještajnih financijskih institucija i isključeni računi udovoljavaju svim zahtjevima navedenima u stavku B. podstavku 1. točki (c) i stavku C. podstavku 17. točki (g) odjeljka VIII. Priloga I., a posebno da status financijske institucije kao neizvještajne financijske institucije ili status računa kao isključenog računa ne bude protivan svrsi ove Direktive.

▼B

8.  Kad se države članice dogovore oko automatske razmjene informacija za dodatne kategorije primitaka i kapitala u bilateralnim ili multilateralnim sporazumima koje zaključuju s drugim državama članicama, one o tim sporazumima obavješćuju Komisiju, što te sporazume čini dostupnim svim drugim državama članicama.

▼M2

Članak 8.a

Područje primjene i uvjeti obvezne automatske razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama

1.  Nadležno tijelo države članice, ako je izdano, izmijenjeno ili obnovljeno prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama nakon 31. prosinca 2016. automatskom razmjenom priopćava informacije u vezi s tim nadležnim tijelima ostalih država članica kao i Europskoj komisiji, uz ograničenje slučajeva iz stavka 8. ovog članka, u skladu s primjenjivim praktičnim postupcima donesenim na temelju članka 21.

2.  U skladu s primjenjivim praktičnim postupcima donesenima na temelju članka 21., nadležno tijelo države članice priopćuje informacije i nadležnim tijelima ostalih država članica kao i Europskoj komisiji uz ograničenje slučajeva iz stavka 8. ovog članka u odnosu na prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodne sporazume o transfernim cijenama koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni u razdoblju od pet godina prije 1. siječnja 2017.

Ako su ta prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodni sporazumi o transfernim cijenama izdani, izmijenjeni ili obnovljeni između 1. siječnja 2012. i 31. prosinca 2013., takvo priopćivanje provodi se pod uvjetom da su još valjani 1. siječnja 2014.

Ako su ta prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodni sporazumi o transfernim cijenama izdani, izmijenjeni ili obnovljeni između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2016., takvo priopćivanje provodi se bez obzira na to jesu li još valjani.

Države članice mogu iz priopćenja iz ovog stavka isključiti informacije o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni prije 1. travnja 2016. određenoj osobi ili grupi osoba, isključujući one koje obavljaju uglavnom financijske ili ulagačke djelatnosti, s godišnjim neto prihodom grupe, kako se navodi u članku 2. točki 5. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), manjim od 40 000 000 EUR (ili jednakim iznosom u nekoj drugoj valuti) u fiskalnoj godini koja prethodi datumu izdavanja, izmjene ili obnove tih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama.

3.  Ako međunarodni porezni sporazum na temelju kojeg je dogovoren prethodni sporazum o transfernim cijenama ne dopušta njegovo otkrivanje trećim stranama, bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama s trećim zemljama isključeni su iz područja primjene automatske razmjene informacija u skladu s ovim člankom. U slučaju da međunarodni porezni sporazum u skladu s kojim je dogovoren prethodni sporazum o transfernim cijenama dopušta njegovo otkrivanje i nadležno tijelo treće zemlje daje odobrenje za objavljivanje informacija, takvi bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama razmjenjivat će se u skladu s člankom 9.

Međutim, ako bi bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama bili isključeni iz automatske razmjene informacija na temelju prvog podstavka prve rečenice ovog stavka, informacije iz stavka 6. ovog članka koje se navode u zahtjevu koji vodi do izdavanja takvih bilateralnih ili multilateralnih prethodnih sporazuma o transfernim cijenama umjesto toga razmjenjuju se u skladu s stavcima 1. i 2. ovog članka.

4.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se u slučaju kada se prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom odnosi isključivo na porezna davanja jedne fizičke osoba ili više njih.

5.  Razmjena informacija provodi se kako slijedi:

(a) u odnosu na informacije koje se razmjenjuju na temelju stavka 1. – u roku od tri mjeseca nakon završetka polovine kalendarske godine tijekom koje su izdana, izmijenjena ili obnovljena prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazumi o transfernim cijenama;

(b) u odnosu na informacije koje se razmjenjuju na temelju stavka 2. – prije 1. siječnja 2018.

6.  Informacije koje država članica priopćava na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka uključuju sljedeće:

(a) podatke o osobi, osim fizičke osobe, i prema potrebi o grupi osoba kojoj pripada;

(b) sažetak sadržaja prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, uključujući opis relevantnih poslovnih aktivnosti ili transakcija ili niza transakcija u apstraktnim pojmovima, a da se ne otkriva trgovinska, industrijska ili poslovna tajna ili trgovinski postupak ili informacije koje bi bile suprotne javnom poretku;

(c) datume izdavanja, izmjene ili obnove prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama;

(d) početni datum razdoblja valjanosti prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, ako je naveden;

(e) krajnji datum razdoblja valjanosti prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, ako je naveden;

(f) vrstu prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama;

(g) iznos transakcije ili niza transakcija prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, ako se takav iznos navodi u prethodnom poreznom mišljenju s prekograničnim učinkom ili prethodnom sporazumu o transfernim cijenama;

(h) opis skupa kriterija koji se primjenjuju za utvrđivanje transfernih cijena ili samu transfernu cijenu u slučaju prethodnog sporazuma o transfernim cijenama;

(i) utvrđivanje metode koja se primjenjuje za utvrđivanje transfernih cijena ili samu transfernu cijenu u slučaju prethodnog sporazuma o transfernim cijenama;

(j) utvrđivanje drugih država članica, ako postoje, na koje bi prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama mogli utjecati;

(k) utvrđivanje svake osobe, osim fizičkih osoba, u drugim državama članicama, ako postoje, na koje bi moglo utjecati prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama (pri čemu treba navesti s kojom su državom članicom te osobe povezane); i

(l) podatak temelji li se priopćena informacija na samom prethodnom poreznom mišljenju s prekograničnim učinkom ili prethodnom sporazumu o transfernim cijenama ili na zahtjevu iz stavka 3. drugog podstavaka ovog članka.

7.  Kako bi olakšala razmjenu informacija iz stavka 6. ovog članka, Komisija donosi praktične postupke potrebne za provedbu ovog članka, uključujući mjere za standardizaciju priopćavanja informacija iz stavka 6. ovog članka, u okviru postupka za utvrđivanje standardnog obrasca iz članka 20. stavka 5.

8.  Informacije kako su definirane u stavku 6. točkama (a), (b), (h) i (k) ovog članka ne priopćavaju se Europskoj komisiji.

9.  Nadležno tijelo dotične države članice, utvrđene stavkom 6. točkom (j), bez odgode i po mogućnosti elektroničkim putem potvrđuje primitak informacija nadležnom tijelu koje ih je poslalo, a najkasnije u roku od sedam radnih dana. Ova se mjera primjenjuje sve dok direktorij iz članka 21. stavka 5. ne postane operativan.

10.  Države članice mogu u skladu s člankom 5. i s obzirom na članak 21. stavak 4. zatražiti dodatne informacije, uključujući cjeloviti tekst prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama.

▼M3

Članak 8.aa

Opseg i uvjeti obvezne automatske razmjene informacija o izvješćima po zemljama

1.  Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi zatražila da krajnje matično društvo skupine MNP-ova koje je u svrhu oporezivanja rezident na njezinu državnom području, ili drugi subjekt koji podnosi izvješće u skladu s odjeljkom II. Priloga III. podnese izvješće po zemljama za izvještajnu fiskalnu godinu u roku od 12 mjeseci od posljednjeg dana izvještajne fiskalne godine skupine MNP-ova u skladu s odjeljkom II. Priloga III.

2.  Nadležno tijelo države članice u kojoj je zaprimljeno izvješće po zemljama u skladu sa stavkom 1. priopćuje to izvješće putem automatske razmjene i u roku utvrđenom u stavku 4. svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po zemljama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova subjekta koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik u pogledu djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice.

3.  Izvješće po zemljama sadržava sljedeće informacije o skupini MNP-ova:

(a) objedinjene informacije o iznosu prihoda, dobiti (gubitku) prije poreza na dobit, plaćenom porezu na dobit, obračunanom porezu na dobit, prijavljenom kapitalu, akumuliranoj dobiti, broju zaposlenika i materijalnoj imovini osim novca i novčanih ekvivalenata za svaku jurisdikciju u kojoj posluje skupina MNP-ova;

(b) identifikaciju svakog sastavnog subjekta skupine MNP-ova utvrđujući jurisdikciju porezne rezidentnosti tog sastavnog subjekta, a ako se ne radi o toj jurisdikciji porezne rezidentnosti, jurisdikciju prema zakonodavstvu na temelju kojeg je sastavni subjekt ustrojen, te prirodu glavne poslovne djelatnosti ili više djelatnosti tog sastavnog subjekta.

4.  Priopćavanje se odvija u roku od 15 mjeseci od posljednjeg dana fiskalne godine skupine MNP-ova na koju se odnosi izvješće po zemljama. Prvo izvješće po zemljama priopćuje se za fiskalnu godinu skupine MNP-ova koja počinje 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma, a odvija se u roku od 18 mjeseci od posljednjeg dana te fiskalne godine.

▼M2

Članak 8.b

Statistika o automatskoj razmjeni informacija

1.  Države članice do 1. siječnja 2018. Komisiji svake godine dostavljaju statistike o opsegu automatskih razmjena na temelju članaka 8. i 8.a te u mjeri u kojoj je to moguće informacije o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i koristima povezanima s obavljenom razmjenom te o mogućim promjenama za porezne uprave i treće strane.

2.  Komisija do 1. siječnja 2019. podnosi izvješće, koje sadržava pregled i ocjenu statistike i informacija dobivenih na temelju stavka 1. ovog članka, o pitanjima kao što su administrativni i drugi relevantni troškovi i koristi automatske razmjene informacija te s tim povezani praktični aspekti. Prema potrebi, Komisija Vijeću predstavlja prijedlog u vezi s kategorijama i uvjetima utvrđenima u članku 8. stavku 1., uključujući uvjet da informacije o rezidentima u drugim državama članicama moraju biti dostupne, ili o stavkama iz članka 8. stavka 3.a, ili i o jednom i o drugom.

Prilikom razmatranja prijedloga koji je predstavila Komisija, Vijeće procjenjuje daljnje jačanje učinkovitosti i funkcioniranja automatske razmjene informacija i podizanja standarda te razmjene, s ciljem osiguravanja da:

(a) nadležno tijelo svake države članice, automatskom razmjenom, priopćuje nadležnom tijelu bilo koje druge države članice informacije koje se odnose na porezna razdoblja od 1. siječnja 2019. o rezidentima u toj drugoj državi članici, za sve kategorije dohotka i kapitala navedene u članku 8. stavku 1., u skladu s njihovim tumačenjem u nacionalnom zakonodavstvu države članice koja priopćuje informacije; i

(b) popisi kategorija i stavki utvrđenih u članku 8. stavcima 1. i 3.a proširuju se kako bi uključili druge kategorije i stavke, uključujući autorske naknade.

▼B



ODJELJAK III.

Spontana razmjena informacija

Članak 9.

Područje primjene i uvjeti spontane razmjene informacija

1.  Nadležno tijelo svake države članice dostavlja informacije navedene u članku 1. stavku 1. nadležnom tijelu svake predmetne države članice, u nekoj od sljedećih situacija:

(a) nadležno tijelo jedne države članice ima razloge za pretpostaviti da postoji mogućnost gubitka poreza u drugoj državi članici;

(b) osoba koja podliježe porezu dobije pravo na smanjenje ili oslobođenje od poreza u jednoj državi članici što dovodi do povećanja poreza ili porezne obveze u drugoj državi članici;

(c) poslovne transakcije između poreznog obveznika u jednoj državi članici i poreznog obveznika u drugoj državi članici provode se kroz jednu ili više zemalja tako da rezultiraju uštedom poreza u jednoj ili drugoj državi članici ili u obje;

(d) nadležno tijelo države članice ima razloge za pretpostavku da ušteda poreza može proizaći iz umjetnih prijenosa dobiti unutar povezanih poduzeća;

(e) informacije proslijeđene jednoj državi članici od strane nadležnog tijela druge države članice omogućile su dobivanje informacija koje mogu biti relevantne u utvrđivanju porezne obveze u potonjoj državi članici.

2.  Nadležna tijela svake države članice mogu spontanom razmjenom dostaviti nadležnim tijelima druge države članice sve informacije koje znaju i koje bi mogle biti korisne nadležnim tijelima drugih država članica.

Članak 10.

Rokovi

1.  Nadležno tijelo koje dobije informacije navedene u članku 9. stavku 1. prosljeđuje te informacije nadležnom tijelu bilo koje druge predmetne države članice što je prije moguće, a najkasnije mjesec dana nakon primitka.

2.  Nadležno tijelo koje je primilo informacije u skladu s člankom 9. odmah potvrđuje, ako je moguće elektroničkim putem, primitak informacija nadležnom tijelu koje ih je poslalo, a najkasnije unutar sedam radnih dana.



POGLAVLJE III.

DRUGI OBLICI UPRAVNE SURADNJE



ODJELJAK I.

Prisutnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u istražnim radnjama

Članak 11.

Područje primjene i uvjeti

1.  Prema sporazumu koji sklope tijelo koje dostavlja zahtjev i tijelo koje prima zahtjev te u skladu s dogovorima koje je sklopilo potonje, službenici koje je ovlastilo tijelo koje podnosi zahtjev, s ciljem razmjene informacija kako se navodi u članku 1. stavku 1., mogu:

(a) biti prisutni u službenim prostorijama gdje upravna tijela države članice koja prima zahtjev obavljaju svoje dužnosti;

(b) biti prisutni tijekom istražnih radnji provedenih na državnom području države članice koja prima zahtjev.

Ako su zatražene informacije sadržane u dokumentaciji kojoj službenici tijela koje prima zahtjev imaju pristup, službenicima tijela koje podnosi zahtjev osiguravaju se preslike te dokumentacije.

2.  U mjeri u kojoj to dopušta zakonodavstvo države članice koja prima zahtjev, sporazum naveden u stavku 1. osigurava da kad su službenici tijela koje podnosi zahtjev prisutni tijekom istražnih radnji, oni mogu intervjuirati pojedince i pregledati evidencije.

Svako odbijanje osobe pod istragom da poštuje inspekcijske mjere službenika tijela koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev treba smatrati kao odbijanje počinjeno protiv vlastitih službenika.

3.  Službenici koje ovlasti država članica koja podnosi zahtjev prisutni u drugoj državi članici u skladu sa stavkom 1. moraju u svako doba imati pisano ovlaštenje koje mogu pokazati, u kojem se navodi njihov identitet i službenički položaj.



ODJELJAK II.

Usporedni nadzori

Članak 12.

Usporedni nadzori

1.  Kad se dvije ili više država članica dogovore provesti usporedne nadzore, na svojim vlastitim državnim područjima, jedne ili više osoba koja ili koje su im od zajedničkog interesa ili im se interesi nadovezuju, s namjerom razmjene tako dobivenih informacija, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4.

2.  Nadležno tijelo svake države članice neovisno identificira osobe za koje namjerava predložiti usporedni nadzor. Ono obavješćuje nadležno tijelo druge predmetne države članice o svim slučajevima za koje predlaže usporedni nadzor, navodeći razloge svog izbora.

Ono određuje razdoblje tijekom kojeg se ti nadzori trebaju provesti.

3.  Nadležno tijelo svake predmetne države članice odlučuje o tome želi li sudjelovati u simultanim nadzorima. Ono potvrđuje svoj pristanak ili priopćuje obrazloženje svog odbijanja tijelu koje je predložilo usporedni nadzor.

4.  Nadležno tijelo svake predmetne države članice imenuje predstavnika odgovornog za nadgledanje i koordinaciju provođenja nadzora.



ODJELJAK III.

Prosljeđivanje upravne obavijesti

Članak 13.

Zahtjev za prosljeđivanje upravne obavijesti

1.  Na zahtjev nadležnog tijela države članice, nadležno tijelo druge države članice, u skladu s pravilima koja uređuju dostavu sličnih instrumenata u državi članici koja prima zahtjev, obavješćuje adresata o svim instrumentima i odlukama proizašlih iz upravnih tijela države članice koja podnosi zahtjev i koje se tiču primjene zakonodavstva o porezima obuhvaćenih ovom Direktivom na njezinom državnom području.

2.  U zahtjevima za prosljeđivanje obavijesti se navodi predmet instrumenta ili odluke o kojoj se mora obavijestiti te ime i adresa adresata, zajedno sa svim drugim informacijama koje mogu olakšati identifikaciju adresata.

3.  Tijelo koje prima zahtjev obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o svom odgovoru i naročito o datumu dostave instrumenta ili odluke adresatu.

4.  Tijelo koje podnosi zahtjev podnosi zahtjev za prosljeđivanje obavijesti u skladu s ovim člankom samo kad nije u mogućnosti dostaviti u skladu s pravilima koja uređuju dostavu predmetnih instrumenata u državi članici koja podnosi zahtjev, ili kad bi takva dostava uzrokovala nerazmjerne poteškoće. Nadležno tijelo države članice može dostaviti svaki dokument preporučenom poštom ili izravno elektronički osobi na državnom području druge države članice.



ODJELJAK IV.

Povratna informacija

Članak 14.

Uvjeti

1.  Kad nadležno tijelo osigurava informacije u skladu s člancima 5. ili 9., ono može zatražiti nadležno tijelo koje prima informacije da o tome pošalje povratnu informaciju. Ako se traži povratna informacija, nadležno tijelo koje je primilo informacije, ne dovodeći u pitanje pravila o poreznoj tajni i zaštiti podataka primjenjiva u svojoj državi članici, šalje povratnu informaciju nadležnom tijelu koje je osiguralo informacije što je prije moguće, a najkasnije tri mjeseca nakon što je poznat ishod uporabe zatraženih informacija. Komisija određuje praktične dogovore u skladu s postupkom navedenim u članku 26. stavku 2.

2.  Nadležna tijela država članica šalju povratnu informaciju o automatskoj razmjeni informacija drugim predmetnim državama članicama jedanput godišnje, u skladu s praktičnim dogovorima koje su sklopili bilateralno.



ODJELJAK V.

Razmjena najbolje prakse i iskustva

Članak 15.

Područje primjene i uvjeti

1.  Države članice zajedno s Komisijom ispituju i ocjenjuju upravnu suradnju na temelju ove Direktive i razmjenjuju svoje iskustvo s ciljem poboljšanja suradnje i prema potrebi sastavljaju pravila u predmetnim područjima.

2.  Države članice mogu zajedno s Komisijom sastaviti smjernice za bilo koji aspekt za koji smatraju potrebnim o razmjeni najbolje prakse i razmjeni iskustva.



POGLAVLJE IV.

UVJETI KOJI UREĐUJU UPRAVNU SURADNJU

Članak 16.

Otkrivanje informacija i dokumenata

1.  Informacije koje se u skladu s ovom Direktivom priopćuju između država članica u bilo kojem obliku, obuhvaćene su obvezom službene tajne i uživaju zaštitu proširenu na slične informacije prema zakonodavstvu države članice koja ih je primila. Te se informacije mogu koristiti za upravljanje i provedbu nacionalnih zakonodavstava država članica o porezima kako se navodi u članku 2.

Te se informacije također mogu koristiti za utvrđivanje i prisilnu naplatu drugih poreza i carina obuhvaćenih člankom 2. Direktive Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći za naplatu tražbina vezno uz poreze i carine i druge mjere ( 3 ) ili za ocjenu i provedbu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

Osim toga mogu se koristiti vezano uz sudske i upravne postupke koji mogu uključivati kazne, pokrenute kao posljedica kršenja poreznog prava, ne dovodeći u pitanje opća pravila i odredbe koji uređuju prava optuženika i svjedoka u takvim postupcima.

2.  Uz dopuštenje nadležnog tijela države članice koje priopćava informacije u skladu s ovom Direktivom i samo ako je to dopušteno prema zakonodavstvu države članice nadležnog tijela koje prima informacije, informacije i dokumenti primljeni u skladu s ovom Direktivom mogu se koristiti u druge svrhe osim onih navedenih u stavku 1. Takvo se dopuštenje dodjeljuje ako se informacije mogu uporabiti u slične svrhe u državi članici nadležnog tijela koje ih je priopćilo.

3.  Kad nadležno tijelo države članice smatra da informacije koje je dobilo od nadležnog tijela druge države članice, mogu biti korisne u svrhe navedene u stavku 1. nadležnom tijelu treće zemlje članice, ono može prenijeti te informacije tom nadležnom tijelu uz uvjet da je prijenos u skladu s pravilima i postupcima utvrđenim u ovoj Direktivi. Ono obavješćuje nadležno tijelo države članice iz koje informacije potječu o svojoj namjeri da podijeli te informacije s trećom zemljom članicom. Država članica podrijetla informacija može se usprotiviti tom dijeljenju informacija u roku 10 radnih dana od primitka obavijesti od države članice koja želi podijeliti informacije.

4.  Dozvolu za uporabu informacija u skladu sa stavkom 2. koje su proslijeđene u skladu sa stavkom 3., može dodijeliti samo nadležno tijelo države članice iz koje potječu informacije.

5.  Informacije, izvješća, izjave i svi drugi dokumenti ili njihove ovjerene preslike ili izvadci, koje je pribavilo tijelo koje prima zahtjev i koji su dostavljeni tijelu koje podnosi zahtjev u skladu s ovom Direktivom nadležna tijela države članice koja podnosi zahtjev mogu koristiti kao dokazni materijal na istoj osnovi kao i slične informacije, izvješća, izjave i bilo koje druge dokumente koje je osiguralo neko tijelo te države članice.

▼M3

6.  Neovisno o stavcima od 1. do 4. ovog članka, informacije koje se priopćuju između država članica na temelju članka 8.aa koriste se za potrebe procjene rizikâ transfernih cijena na visokoj razini i ostale rizike povezane sa smanjenjem porezne osnovice i premještanjem dobiti, među ostalim za procjenu rizika neusklađenosti članova skupine MNP-ova u odnosu na primjenjiva pravila o transfernim cijenama te prema potrebi za gospodarske i statističke analize. Prilagodbe transfernih cijena od strane poreznih tijela države članice primateljice ne temelje se na informacijama koje se razmjenjuju na temelju članka 8.aa. Neovisno o prethodno navedenom, ne zabranjuje se korištenje informacija koje se priopćuju između država članica na temelju članka 8.aa kao temelja za daljnje istrage u odnosu na sporazume o transfernim cijenama skupine MNP-ova ili u odnosu na druga porezna pitanja tijekom poreznog nadzora te se, kao rezultat toga, može izvršiti odgovarajuća prilagodba oporezive dobiti sastavnog subjekta.

▼B

Članak 17.

Ograničenja

1.  Tijelo koje podnosi zahtjev u jednoj državi članici osigurava tijelu koje prima zahtjev u drugoj državi članici informacije navedene u članku 5. uz uvjet da je tijelo koje podnosi zahtjev iscrpilo uobičajene izvore informacija koje je moglo iskoristiti u okolnostima za dobivanje traženih informacija, ne riskirajući pritom ugrožavanje postignuća svojih ciljeva.

2.  Ova Direktiva ne nameće nikakvu obvezu državi članici koja prima zahtjev da provodi istražne radnje ili da dostavlja informacije ako je protivno njezinom zakonodavstvu da se provode takve istrage ili prikupljaju zatražene informacije za njezine vlastite potrebe.

3.  Nadležno tijelo države članice koja prima zahtjev može odbiti osigurati informacije, ako država članica koja dostavlja zahtjev, nije u mogućnosti, iz pravnih razloga, osigurati slične informacije.

4.  Osiguravanje informacija može se odbiti ako bi to dovelo do otkrivanja trgovinske, industrijske ili poslovne tajne ili trgovinskog postupka ili ako je otkrivanje tih informacija protivno javnoj politici.

5.  Tijelo koje prima zahtjev obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o razlozima za odbijanje zahtjeva za dostavu informacija.

Članak 18.

Obveze

1.  Ako informacije zatraži država članica u skladu s ovom Direktivom, država članica koja prima zahtjev koristi svoje mjere za prikupljanje informacija kako bi dobila tražene informacije, iako ta država članica možda ni ne treba te informacije u svoje vlastite porezne svrhe. Ta obveza ne dovodi u pitanje stavke 2., 3. i 4. članka 17., pri čemu se pozivanje na njih ni u kojem slučaju ne smije tumačiti kao dopuštenje državi članici koja prima zahtjev da odbije pribaviti informacije isključivo zato što te informacije nisu od nacionalnog interesa.

2.  Ni u kojem se slučaju članak 17. stavci 2. i 4. ne smiju tumačiti kao da je u skladu s njima dozvoljeno da tijelo države članice koje prima zahtjev odbije dostaviti informacije samo zato što te informacije posjeduje banka, druga financijska institucija, ovlaštenik ili osoba koja djeluje kao zastupnik ili fiducijar ili zato jer se odnose na vlasničke interese osobe.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., država članica može odbiti prenositi zatražene informacije ako se te informacije odnose na porezna razdoblja prije 1. siječnja 2011. i ako se prijenos tih informacija može odbiti na temelju članka 8. stavka 1. Direktive 77/799/EEZ ako je zatražen prije 11. ožujka 2011.

Članak 19.

Proširenje šire suradnje koja je ponuđena trećoj zemlji

Kada država članica ponudi širu suradnju od one koja je predviđena ovom Direktivom trećoj zemlji, ta država članica ne mora odbiti ponuditi takvu širu suradnju bilo kojoj državi članici koja želi ući u takvu uzajamnu širu suradnju s tom državom članicom.

Članak 20.

Standardni obrasci i u elektroničkom obliku

1.  Zahtjevi za informacije i za upravne istrage u skladu s člankom 5. i odgovori na njih, potvrde o primitku, zahtjevi za dodatne temeljne informacije, nemogućnost ili odbijanje u skladu s člankom 7., što je više moguće, šalju se koristeći standardni obrazac koji je donijela Komisija u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

Standardnim obrascima mogu se priložiti izvješća, izjave i bilo koji drugi dokumenti ili vjerne ovlaštene preslike ili njihovi izvaci.

2.  Standardan obrazac naveden u stavku 1. uključuje najmanje sljedeće informacije koje treba osigurati tijelo koje podnosi zahtjev:

(a) identitet osobe koja se ispituje ili je pod istragom;

(b) porezna svrha za koju se traže informacije.

Tijelo koje podnosi zahtjev može, ako mu je to poznato i ako je u skladu s međunarodnim događanjima, osigurati ime i adresu svake osobe za koju se vjeruje da posjeduje tražene informacije kao i svaki element koji tijelu koje prima zahtjev može olakšati prikupljanje informacija.

3.  Spontane informacije i potvrda o njihovom primitku u skladu s člankom 9. odnosno 10., zahtjevi za prosljeđivanje upravne obavijesti u skladu s člankom 13. i povratne informacije u skladu s člankom 14. šalju se koristeći standardan obrazac koji je donijela Komisija u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

▼M1

4.  Automatska razmjena informacija u skladu s člankom 8. šalje se upotrebljavajući standardan obrazac u elektroničkom obliku s ciljem olakšavanja takve automatske razmjene i temeljeno na postojećim obrascima u elektroničkom obliku u skladu s člankom 9. Direktive 2003/48/EZ koji se trebaju koristiti za sve vrste automatske razmjene informacija, koji je donijela Komisija u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

▼M2

5.  Komisija prije 1. siječnja 2017. donosi standardni obrazac, uključujući dogovore u vezi s jezikom u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. Automatska razmjena informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama na temelju članka 8.a provodi se uporabom tog standardnog obrasca. Taj standardni obrazac ne smije premašiti sastavnice za razmjenu informacija iz članka 8.a stavka 6. i ostala povezana polja u vezi s tim komponentama koja su potrebna kako bi se postigli ciljevi članka 8.a.

Dogovori u vezi s jezikom iz prvog podstavka ne smiju sprečavati države članice da informacije iz članka 8.a priopćavaju bilo kojem od službenih i radnih jezika Unije. Međutim, tim dogovorima u vezi s jezikom može se predvidjeti da se ključni elementi takvih informacija šalju i na nekom drugom službenom i radnom jeziku Unije.

▼M3

6.  Automatska razmjena informacija o izvješću po zemljama na temelju članka 8.aa provodi se uporabom standardnog obrasca predviđenog u tablicama 1., 2. i 3. u odjeljku III. Priloga III. Komisija putem provedbenih akata donosi jezična rješenja za tu razmjenu do 31. prosinca 2016. Njima se ne sprečava države članice da priopće informacije iz članka 8.aa na bilo kojem od službenih i radnih jezika Unije. Međutim, tim se jezičnim rješenjima može odrediti da se ključni elementi takvih informacija šalju i na nekom drugom službenom jeziku Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

▼B

Članak 21.

Praktični postupci

1.  Informacije priopćene na temelju ove Direktive se, koliko je to moguće, dostavljaju elektroničkim putem koristeći mrežu CCN.

Prema potrebi, Komisija donosi praktične postupke potrebne za provedbu prvog podstavka u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

▼M1

2.  Komisija je odgovorna za sav razvoj mreže CCN koji je potreban za omogućavanje razmjene tih informacija među državama članicama i za osiguravanje sigurnosti mreže CCN.

Države članice odgovorne su za sav razvoj svojih sustava potreban za omogućavanje razmjene tih informacija upotrebom mreže CCN i za osiguravanje sigurnosti svojih sustava.

Države članice osiguravaju da se svaka fizička osoba o kojoj se izvješćuje obavijesti o povredi sigurnosti s obzirom na njezine podatke kada je vjerojatno da će ta povreda negativno utjecati na zaštitu njezinih osobnih podataka ili privatnost.

Države članice odriču se svih zahtjeva za povrat troškova nastalih prilikom primjene ove Direktive osim, prema potrebi, u slučaju naknada plaćenih stručnjacima.

▼M2

3.  Osobe koje imaju odgovarajuće ovlasti Ureda Komisije za sigurnosnu akreditaciju mogu imati pristup tim informacijama samo ako je to potrebno za zaštitu, održavanje i razvoj direktorija iz stavka 5. i mreže CCN.

▼B

4.  Zahtjevi za suradnju, uključujući zahtjeve za prosljeđivanje upravne obavijesti i priloženi dokumenti mogu biti sastavljeni na svim jezicima koji su dogovoreni između tijela koje prima i tijela koje podnosi zahtjev.

Tim zahtjevima se prilaže prijevod na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice tijela koje podnosi zahtjev samo u posebnim slučajevima kada tijelo koje prima zahtjev navede razlog zahtijevanja prijevoda.

▼M2

5.  Komisija do 31. prosinca 2017. izrađuje siguran središnji direktorij države članice o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i pruža mu tehničku i logističku potporu, u kojemu se informacije koje se priopćavaju u okviru članka 8.a stavaka 1. i 2. evidentiraju kako bi se ispunio zahtjev za automatsku razmjenu iz tih stavaka. Nadležna tijela svih država članica imaju pristup informacijama koje se evidentiraju u tom direktoriju. Komisija također ima pristup informacijama evidentiranima u tom direktoriju, no unutar ograničenja utvrđenog u članku 8.a stavku 8. Komisija donosi potrebne praktične postupke u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

Dok taj siguran središnji direktorij ne postane operativan, automatska razmjena iz članka 8.a stavaka 1. i 2. provodi se u skladu sa stavkom 1. ovog članka i primjenjivim praktičnim postupcima.

▼M3

6.  Informacije priopćene na temelju članka 8.aa stavka 2. dostavljaju se elektroničkim putem, upotrebom mreže CCN. Komisija putem provedbenih akata donosi potrebna praktična rješenja za nadogradnju mreže CCN. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

▼B

Članak 22.

Posebne obveze

1.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za:

(a) osiguravanje učinkovite unutarnje koordinacije u okviru organizacije kako se navodi u članku 4.;

(b) uspostavu izravne suradnje s tijelima drugih država članica kako se navodi u članku 4.;

(c) osiguravanje nesmetanog djelovanja postupaka upravne suradnje kako je predviđeno ovom Direktivom.

▼M4

1.a  Za potrebe provedbe i izvršavanja zakonâ država članica kojima se proizvode učinci ove direktive, te kako bi se osiguralo funkcioniranje administrativne suradnje koju se njome uspostavlja, države članice zakonom propisuju da porezna tijela imaju pristup mehanizmima, postupcima, dokumentima i informacijama iz članaka 13., 30., 31. i 40. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ).

▼B

2.  Komisija dostavlja svakoj državi članici sve općenite informacije vezano uz provedbu i primjenu ove Direktive koje zaprimi i koje može osigurati.



POGLAVLJE V.

ODNOSI S KOMISIJOM

Članak 23.

Ocjena

1.  Države članice i Komisija ispituju i ocjenjuju funkcioniranje upravne suradnje predviđene ovom Direktivom.

2.  Države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije potrebne za ocjenu učinkovitosti upravne suradnje u skladu s ovom Direktivom u suzbijanju porezne utaje i izbjegavanju poreza.

▼M3

3.  Države članice dostavljaju Komisiji godišnju ocjenu učinkovitosti automatske razmjene informacija iz članaka 8., 8.a i 8.aa, kao i postignute praktične rezultate. Komisija putem provedbenih akata donosi oblik i uvjete priopćavanja za tu godišnju ocjenu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

▼B

4.  Komisija u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. određuje popis statističkih podataka koje osigurava državama članicama u svrhu ocjene ove Direktive.

▼M2 —————

▼M2

Članak 23.a

Povjerljivost informacija

1.  Informacije koje su Komisiji priopćene na temelju ove Direktive Komisija smatra povjerljivim u skladu s odredbama primjenjivim na tijela Unije i ne smiju se koristiti u druge svrhe osim u svrhu određivanja poštuju li države članice, i u kojoj mjeri, ovu Direktivu.

2.  Informacije koje država članica priopći Komisiji u skladu s člankom 23. te izvješća ili dokumenti koje Komisija sastavi koristeći se takvim informacijama mogu se proslijediti drugim državama članicama. Takve prenesene informacije obuhvaćene su obvezom službene tajne i uživaju zaštitu namijenjenu sličnim informacijama u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice koja ih je primila.

Izvješća i dokumente iz prvog podstavka koje je sastavila Komisija države članice mogu upotrebljavati samo u analitičke svrhe te ih ne smiju objavljivati niti davati na raspolaganje drugim osobama ili tijelima bez izričite suglasnosti Komisije.

▼B



POGLAVLJE VI.

ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 24.

Razmjena informacija s trećim zemljama

1.  Kad nadležno tijelo države članice primi od treće zemlje informacije za koje se predviđa da su relevantne za administraciju i provedbu nacionalnog zakonodavstva te države članice koje se odnosi na poreze, kako se navodi u članku 2., to tijelo može, ako je to omogućeno u skladu sa sporazumom s tom trećom zemljom osigurati informacije nadležnim tijelima država članica za koja te informacije mogu biti korisne i svim tijelima koja podnose zahtjev.

2.  Nadležna tijela mogu dostaviti, u skladu sa svojim nacionalnim odredbama o dostavljanju osobnih podataka trećim zemljama, informacije dobivene u skladu s ovom Direktivom trećoj zemlji, uz uvjet da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a) nadležno tijelo države članice iz koje potječu informacije pristale su na dostavu;

(b) predmetna treća zemlja obvezala se da će osigurati traženu suradnju kako bi prikupila dokaze o nepravilnosti ili nezakonitosti transakcija za koje se smatra da su protivne poreznom zakonodavstvu ili predstavljaju zlouporabu istog.



POGLAVLJE VII.

OPĆE I KONAČNE ODREDBE

Članak 25.

Zaštita podataka

▼M1

1.  Sva razmjena informacija u skladu s ovom Direktivom podliježe odredbama za provedbu Direktive 95/46/EZ. Međutim, države članice u svrhu ispravne primjene ove Direktive ograničavaju opseg obveza i prava predviđenih člankom 10., člankom 11. stavkom 1., člankom 12. i 21. Direktive 95/46/EZ u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se očuvali interesi navedeni u članku 13. stavku 1. točki (e) te Direktive.

▼M2

1.a  Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na svaku obradu osobnih podataka u okviru ove Direktive u institucijama i tijelima Unije. Međutim, za potrebe ispravne primjene ove Direktive, opseg obveza i prava predviđenih člankom 11., člankom 12. stavkom 1. i člancima od 13. do 17. Uredbe (EZ) br. 45/2001 ograničen je u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se zaštitili interesi iz članka 20. stavka 1. točke (b) te Uredbe.

▼M1

2.  Izvještajne financijske institucije i nadležna tijela svake države članice smatraju se voditeljima obrade podataka za potrebe Direktive 95/46/EZ.

3.  Neovisno o stavku 1., svaka država članica osigurava da svaka izvještajna financijska institucija koja je pod njezinom jurisdikcijom obavješćuje svaku dotičnu fizičku osobu o kojoj se izvješćuje da će se informacije koje se na nju odnose, iz članka 8. stavka 3.a, prikupljati i prenositi u skladu s ovom Direktivom te osigurava da izvještajna financijska institucija pruži toj osobi sve informacije na koje ona ima pravo prema svojem domaćem zakonodavstvu kojim se provodi Direktiva 95/46/EZ dovoljno rano da osoba može ostvariti svoja prava na zaštitu podataka i, u svakom slučaju, prije nego što dotična izvještajna financijska institucija izvijesti o informacijama iz članka 8. stavka 3.a nadležno tijelo svoje države članice rezidentnosti.

4.  Informacije obrađene u skladu s ovom Direktivom ne zadržavaju se dulje nego što je potrebno za ostvarivanje svrhe ove Direktive te u svakom slučaju u skladu s domaćim pravilima svakog voditelja obrade podataka o zastari.

▼M3

Članak 25.a

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive koje se odnose na članak 8.aa i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

▼M3

Članak 26.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže Odbor za administrativnu suradnju u oporezivanju. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ).

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼B

Članak 27.

Izvješćivanje

Svakih pet godina nakon 1. siječnja 2013., Komisija podnosi izvješće o primjeni ove Direktive Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 28.

Stavljanje izvan snage Direktive 77/799/EEZ

Direktiva 77/799/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2013.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 29.

Prenošenje

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom s učinkom od 1. siječnja 2013.

Međutim, one donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 8. ove Direktive s učinkom od 1. siječnja 2015.

One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 30.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 31.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

▼M1




PRILOG I.

PRAVILA IZVJEŠĆIVANJA I DUBINSKE ANALIZE ZA INFORMACIJE O FINANCIJSKIM RAČUNIMA

Ovim se Prilogom utvrđuju pravila izvješćivanja i dubinske analize koja moraju primjenjivati izvještajne financijske institucije kako bi se omogućilo državama članicama da automatskom razmjenom priopćavaju informacije iz članka 8. stavka 3.a ove Direktive. U ovom Prilogu također se opisuju pravila i administrativni postupci koje države članice moraju uvesti kako bi se osigurala djelotvorna provedba i usklađenost s postupcima izvješćivanja i dubinske analize navedenima u nastavku.

ODJELJAK I.

OPĆI ZAHTJEVI ZA IZVJEŠĆIVANJE

A. Podložno stavcima od C. do E. svaka izvještajna financijska institucija mora izvijestiti nadležno tijelo svoje države članice o sljedećim informacijama u odnosu na svaki račun o kojem se izvješćuje koji pripada izvještajnoj financijskoj instituciji:

1. ime, adresa, država(-e) članica(-e) rezidentnosti, porezni identifikacijski broj(-evi), datum i mjesto rođenja (u slučaju fizičke osobe) svake osobe o kojoj se izvješćuje i koja je imatelj računa s obzirom na račun i, u slučaju bilo kojeg subjekta koji je imatelj računa i za koji je, nakon primjene postupaka dubinske analize u skladu s odjeljcima V., VI. i VII., utvrđeno da ima jednu ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osoba o kojoj se izvješćuje, ime, adresa, država(-e) članica(-e) i druga(-e) (ako postoje) jurisdikcija(-e) rezidentnosti i porezni identifikacijski broj(-evi) subjekta te ime, adresa, država(-e) članica(-e) rezidentnosti, porezni identifikacijski broj(-evi) i datum i mjesto rođenja svake osobe o kojoj se izvješćuje;

2. broj računa (ili, u nedostatku broja računa, funkcionalno istovjetna oznaka);

3. naziv i identifikacijski broj (ako postoji) izvještajne financijske institucije;

4. stanje računa ili vrijednost (uključujući, u slučaju ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police, novčanu vrijednost ili otkupnu vrijednost) na kraju relevantne kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja ili, ako je tijekom te godine ili tog razdoblja račun zatvoren, zatvaranje računa;

5. u slučaju skrbničkog računa:

(a) ukupni bruto iznos kamata, ukupni bruto iznos dividendi i ukupni bruto iznos drugog dohotka ostvarenog od imovine na računu, u svakom slučaju ono što je plaćeno ili pripisano na račun (ili s obzirom na račun) tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja; i

(b) ukupni bruto primici od prodaje ili otkupa financijske imovine plaćeni ili pripisani na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja u kojem je izvještajna financijska institucija djelovala kao skrbnik, broker, ovlaštenik ili zastupnik imatelja računa po nekoj drugoj osnovi;

6. u slučaju depozitnog računa, ukupni bruto iznos kamata plaćenih ili pripisanih na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja; i

7. u slučaju računa koji nisu opisani u stavku A podstavcima 5. ili 6., ukupni bruto iznos plaćen ili pripisan na račun imatelja računa tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja u kojem je izvještajna financijska institucija obveznik ili dužnik, uključujući agregirani iznos isplata po osnovi otkupa imatelju računa tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja.

B. Dostavljene informacije moraju ukazivati na valutu u kojoj je svaki iznos nominiran.

C. Neovisno o stavku A podstavku 1., za svaki račun o kojem se izvješćuje, a koji je postojeći račun, nije potrebno navesti porezni identifikacijski broj(-eve) ili datum rođenja, ako taj porezni identifikacijski broj/ti porezni identifikacijski brojevi ili datum rođenja nisu u evidenciji izvještajne financijske institucije te se, na temelju domaćeg prava ili nekog pravnog instrumenta Unije, od te izvještajne financijske institucije ne zahtjeva prikupljanje tih podataka na neki drugi način. Međutim, od izvještajne financijske institucije zahtijeva se da upotrijebi odgovarajuće napore kako bi pribavila porezni identifikacijski broj(-eve) i datum rođenja za postojeće račune do kraja druge kalendarske godine koja slijedi nakon godine u kojoj se za postojeće račune utvrdilo da su računi o kojima se izvješćuje.

D. Neovisno o stavku A. podstavku 1., porezni identifikacijski broj nije potrebno navesti ako dotična država članica ili druga jurisdikcija rezidentnosti ne izdaje porezni identifikacijski broj.

E. Neovisno o stavku A podstavku 1., mjesto rođenja nije potrebno navesti osim ako:

1. se od izvještajne financijske institucije inače, na temelju domaćeg prava, zahtijeva pribavljanje tog podatka i izvješćivanje o njemu ili se od izvještajne financijske institucije inače zahtijeva da ga pribavi i o njemu izvijesti na temelju bilo kojeg pravnog instrumenta Unije koji na snazi ili koji je bio na snazi 5. siječnja 2015.; i

2. je podatak o tome dostupan u obliku podataka koji se mogu pretraživati elektroničkim putem koje vodi izvještajna financijska institucija.

ODJELJAK II.

OPĆI ZAHTJEVI ZA DUBINSKU ANALIZU

A. Račun se tretira kao račun o kojem se izvješćuje počevši od datuma kada se za njega utvrdilo da se radi o takvom računu, u skladu s postupcima dubinske analize u odjeljcima od II. do VII. i, ako nije drukčije predviđeno, informacije u pogledu računa o kojem se izvješćuje moraju se prijavljivati jednom godišnje u kalendarskoj godini koja slijedi nakon godine na koju se informacije odnose.

B. Stanje ili vrijednost računa utvrđuje se posljednjeg dana kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja.

C. Kada se prag stanja ili vrijednosti utvrđuje posljednjeg dana kalendarske godine, odgovarajuće stanje ili vrijednost utvrđuju se posljednjeg dana izvještajnog razdoblja koje završava tom kalendarskom godinom ili u toj kalendarskoj godini.

D. Svaka država članica može dopustiti izvještajnim financijskim institucijama da se koriste pružateljima usluga za ispunjavanje obveza uvedenih za te izvještajne financijske institucije, a koje se odnose na izvješćivanje i dubinsku analizu, u smislu domaćeg prava, ali te obveze ostaju odgovornost izvještajnih financijskih institucija.

E. Svaka država članica može dopustiti izvještajnim financijskim institucijama da primjenjuju postupke dubinske analize za nove račune na postojeće račune, te postupke za račune velike vrijednosti na račune male vrijednosti. Kada država članica dopušta da se postupci dubinske analize za novi račun primjenjuju na postojeće račune nastavljaju se primjenjivati pravila koja se inače primjenjuju na postojeće račune.

ODJELJAK III.

DUBINSKA ANALIZA POSTOJEĆIH RAČUNA FIZIČKIH OSOBA

A. Uvod. Sljedeći postupci primjenjuju se u svrhu utvrđivanja računa o kojima se izvješćuje među postojećim računima fizičkih osoba.

B. Računi male vrijednosti. Sljedeći postupci primjenjuju se s obzirom na račune male vrijednosti.

1. Adresa prebivališta. Ako izvještajna financijska institucija u svojoj evidenciji ima trenutačnu adresu prebivališta za imatelja računa koji je fizička osoba na temelju dokumentiranog dokaza, izvještajna financijska institucija može imatelja računa fizičku osobu u porezne svrhe tretirati kao da je rezident u državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj se adresa nalazi u svrhu utvrđivanja je li taj imatelj računa koji je fizička osoba osoba o kojoj se izvješćuje.

2. Pretraživanje elektroničke evidencije. Ako se izvještajna financijska institucija ne oslanja na trenutačnu adresu prebivališta za imatelja računa koji je fizička osoba na temelju dokumentiranog dokaza, kako je utvrđeno u stavku B podstavku 1., ona mora provjeriti podatke koji se mogu pretraživati elektroničkim putem i koji se vode u izvještajnoj financijskoj instituciji s obzirom na svaku od sljedećih indicija i primijeniti stavak B podstavke od 3. do 6.:

(a) za imatelja računa utvrđeno je da je rezident države članice;

(b) trenutačna poštanska adresa ili adresa prebivališta (uključujući poštanski pretinac) je u državi članici;

(c) jedan ili više telefonskih brojeva je u državi članici, a telefonski broj u državi članici izvještajne financijske institucije ne postoji;

(d) trajni nalozi (osim s obzirom na depozitni račun) za prijenos sredstava na račun koji se vodi u državi članici;

(e) trenutačno važeća punomoć ili ovlaštenje za potpisivanje dodijeljeno osobi koja ima adresu u državi članici; ili

(f) nalog za zadržavanje pošte ili adresa iz usluge u državi članici ako izvještajna financijska institucija ima samo tu adresu imatelja računa u svojoj evidenciji.

3. Ako se elektroničkim pretraživanjem ne otkrije nijedna od indicija navedenih u stavku B podstavku 2., dodatne mjere nije potrebno poduzimati sve dok ne nastupe izmijenjene okolnosti na temelju kojih se jedna ili više indicija može povezati s računom ili dok račun ne postane račun velike vrijednosti.

4. Otkrije li se elektroničkim pretraživanjem bilo koja od indicija navedenih u stavku B podstavku 2. točkama od (a) do (e) ili izmijenjene okolnosti dovedu do toga da se jedna ili više indicija mogu povezati s računom, izvještajna financijska institucija tada mora imatelja računa u svrhu oporezivanja tretirati kao da je rezident u svakoj državi članici za koju je utvrđena indicija, osim ako odluči primijeniti stavak B podstavak 6. i ako se jedan od izuzetaka iz tog stavka primjenjuje na taj račun.

5. Ako se elektroničkim pretraživanjem za imatelja računa otkrije nalog za zadržavanje pošte ili adresa iz usluge u državi članici i nijedna druga adresa i nijedna druga indicija navedena u stavku B podstavku 2. točkama od (a) do (e), izvještajna financijska institucija mora, prema redoslijedu koji je najprikladniji s obzirom na okolnosti, primijeniti pretraživanje evidencija koje se vode na papiru koje je opisano u stavku C podstavku 2., ili mora od imatelja računa nastojati dobiti izjavu o rezidentnosti ili dokumentirani dokaz radi utvrđivanja rezidentnosti u svrhu oporezivanja takvog imatelja računa. Ako se pretraživanjem evidencija na papiru ne utvrdi indicija, a pokušaj dobivanja izjave o rezidentnosti od imatelja računa ili dokumentiranog dokaza ne bude uspješan, izvještajna financijska institucija mora prijaviti takav račun nadležnom tijelu svoje države članice kao nedokumentirani račun.

6. Neovisno o pronalaženju indicija u skladu sa stavkom B podstavkom 2. od izvještajne financijske institucije ne zahtijeva se da imatelja računa tretira kao da se radi o rezidentu države članice ako:

(a) informacije o imatelju računa sadrže podatak o trenutačnoj poštanskoj adresi ili adresi prebivališta u toj državi članici, jedan ili više telefonskih brojeva u toj državi članici (a ne sadrže telefonski broj u državi članici izvještajne financijske institucije) ili trajni nalog (s obzirom na financijske račune osim depozitnih računa) za prijenos sredstava na račun koji se vodi u državi članici, a izvještajna financijska institucija ishodila je ili prethodno provjerila i u evidenciji ima:

i. izjavu imatelja računa o rezidentnosti u državi (-ama) članici (-ama) ili drugoj (-im) jurisdikciji (-ma) koja (-e) ne uključuje (-u) tu državu članicu; i

ii.  dokumentirani dokaz kojim se utvrđuje da račun imatelja računa ima status računa o kojemu se ne izvješćuje;

(b) informacije o imatelju računa sadrže trenutačno važeću punomoć ili ovlaštenje za potpisivanje dodijeljeno osobi koja ima adresu u toj državi članici, a izvještajna financijska institucija ishodila je ili prethodno provjerila i u evidenciji ima:

i. izjavu imatelja računa o rezidentnosti u državi (-ama) članici (-ama) ili drugoj (-im) jurisdikciji (-ma) koje ne uključuje (-u) tu državu članicu; ili

ii.  dokumentirani dokaz kojim se utvrđuje da račun imatelja računa ima status računa o kojemu se ne izvješćuje.

C. Napredni postupci provjere računa velike vrijednosti. Sljedeći napredni postupci provjere primjenjuju se na račune velike vrijednosti.

1. Pretraživanje elektroničke evidencije. S obzirom na račune velike vrijednosti, izvještajna financijska institucija mora provjeravati podatke koji se mogu pretraživati elektroničkim putem, a koji se vode u izvještajnoj financijskoj instituciji za svaku od indicija opisanih u stavku B podstavku 2.

2. Pretraživanje evidencija koje se vode na papiru. Ako baze podataka izvještajne financijske institucije koje je moguće elektronički pretražiti sadrže polja i obuhvaćaju sve informacije opisane u stavku C. podstavku 3., tada nije potrebno daljnje pretraživanje evidencija koje se vode na papiru. Ako elektroničke baze podataka ne obuhvaćaju sve ove informacije, izvještajna financijska institucija mora i za račune velike vrijednosti izvršiti provjeru trenutne glavne datoteke klijenata, kao i sljedećih isprava povezanih s računom, ako podaci o njima nisu sadržani u trenutnoj glavnoj datoteci klijenata, koje je izvještajna financijska institucija prikupila u posljednjih pet godina za svaku indiciju opisanu u stavku B podstavku 2.:

(a) najnoviji dokumentirani dokaz prikupljen o računu;

(b) najnoviji ugovor ili isprave o otvaranju računa;

(c) najnovija dokumentacija koju je izvještajna financijska institucija prikupila a u skladu s postupcima AML/KYC ili u druge regulatorne svrhe;

(d) svaki obrazac trenutačno važeće punomoći ili ovlaštenja za potpisivanje; i

(e) svaki trenutačno važeći trajni nalog (osim s obzirom na depozitni račun) za prijenos sredstava.

3. Iznimka kada baze podataka sadržavaju dostatne informacije. Izvještajna financijska institucija nije dužna pretraživati evidenciju koja se vodi na papiru opisanu u stavku C podstavku 2. ako informacije izvještajne financijske institucije koje se mogu elektronički pretraživati sadržavaju sljedeće:

(a) status rezidentnosti imatelja računa;

(b) adresu prebivališta imatelja računa i važeću poštansku adresu trenutačno u spisu izvještajne financijske institucije;

(c) telefonski broj ili brojeve imatelja računa koji su trenutačno u spisu izvještajne financijske institucije, ako postoje;

(d) u slučaju financijskih računa koji nisu depozitni računi, informacije o tome postoje li trajni nalozi za prijenos sredstava s računa na drugi račun (uključujući račun u drugoj podružnici izvještajne financijske institucije ili u drugoj financijskoj instituciji);

(e) informacije o tome postoji li trenutačno važeća adresa iz usluge ili nalog za zadržavanje pošte za imatelja računa; i

(f) informacije o tome postoji li punomoć ili ovlaštenje za potpisivanje po računu.

4. Provjera stvarnih saznanja osobnog bankara klijenta. Osim pretraživanja evidencije koja se vode elektronički i na papiru, opisanih u stavku C podstavcima 1. i 2., izvještajna financijska institucija mora svaki račun velike vrijednosti koji vodi osobni bankar (uključujući svaki financijski račun koji se agregira s tim računom velike vrijednosti) smatrati računom o kojem se izvješćuje, ako osobni bankar ima stvarna saznanja o tome da je imatelj računa osoba o kojoj se izvješćuje.

5. Učinak utvrđivanja indicija.

(a) Ako naprednom provjerom računa velike vrijednosti opisanom u stavku C nije utvrđena ni jedna indicija iz stavka B podstavka 2. i ako je utvrđeno da računa ne drži osoba o kojoj se izvješćuje iz stavka C podstavka 4., nije potrebno provoditi daljnje mjere sve dok ne nastupi promjena okolnosti na temelju koje se s računom može povezati jedna ili nekoliko indicija.

(b) Ako se naprednom provjerom računa velike vrijednosti opisanom u stavku C otkrije bilo koja indicija iz stavka B podstavka 2. od točke (a) do točke (e) ili nastupi li naknadna promjena okolnosti na temelju koje se jedna ili više indicija mogu povezati s računom, izvještajna financijska institucija mora smatrati takav račun računom o kojem se izvješćuje s obzirom na svaku državu članicu za koju je indicija utvrđena, osim ako odluči primijeniti stavak B podstavak 6. i ako se na taj račun odnosi jedna od iznimki iz tog podstavka.

(c) Ako je naprednom provjerom računa velike vrijednosti opisanom u stavku C utvrđen nalog za zadržavanje pošte ili adresa iz usluge te za imatelja računa nije utvrđena ni jedna druga adresa i ni jedna druga indicija navedena u stavku B podstavku 2. točkama od (a) do (e), izvještajna financijska institucija mora od tog imatelja računa dobiti izjavu o rezidentnosti ili dokumentirani dokaz radi utvrđivanja rezidentnosti imatelja računa u svrhu oporezivanja. Ako izvještajna financijska institucija ne može dobiti takvu izjavu o rezidentnosti imatelja računa ili dokumentirani dokaz, ona mora nadležnom tijelu svoje države članice prijaviti račun kao nedokumentirani račun.

6. Ako na dan 31. prosinca 2015.postojeći račun fizičke osobe nije račun velike vrijednosti, no postane račun velike vrijednosti na posljednji dan sljedeće kalendarske godine, izvještajna financijska institucija mora provesti postupke napredne provjere tog računa, opisane u stavku C, u kalendarskoj godini koja slijedi nakon godine u kojoj je taj račun postao račun velike vrijednosti. Ako se na temelju te provjere za takav račun utvrdi da je račun o kojem se izvješćuje, izvještajna financijska institucija mora dostaviti tražene informacije o takvom računu s obzirom na godinu u kojoj je utvrđeno da se radi o računu o kojem se izvješćuje i za sljedeće godine na godišnjoj razini, osim ako imatelj računa prestane biti osoba o kojoj se izvješćuje.

7. Kada jednom izvještajna financijska institucija primijeni postupke napredne provjere opisane u stavku C na račun velike vrijednosti, od izvještajne financijske institucije ne zahtijeva se da ponovno primjenjuje takve postupke, osim provjere osobnog bankara opisane u stavku C podstavku 4., na isti račun velike vrijednosti u bilo kojoj narednoj godini, osim ako je račun nedokumentiran, a u tom bi ih slučaju izvještajna financijska institucija trebala primjenjivati jednom godišnje sve dok takav račun prestane biti nedokumentiran.

8. Dođe li do promjena okolnosti s obzirom na račun velike vrijednosti na temelju kojih se jedna ili više indicija opisanih u stavku B podstavku 2. mogu povezati s računom, izvještajna financijska institucija mora smatrati račun računom o kojem se izvješćuje s obzirom na svaku državu članicu za koju je utvrđena indicija, osim ako odluči primijeniti stavak B podstavak 6. i ako se na taj račun odnosi jedna od iznimki iz tog podstavka.

9.  Izvještajna financijska institucija mora provesti postupke pomoću kojih osobni bankar može utvrditi svaku promjenu okolnosti računa. Na primjer, ako osobni bankar dobije obavijest da imatelj računa ima novu poštansku adresu u državi članici, izvještajna financijska institucija dužna je novu adresu smatrati promjenom okolnosti i, ako odluči primijeniti stavak B podstavak 6., dužna je od imatelja računa prikupiti odgovarajuću dokumentaciju.

D. Provjera postojećih računa velike vrijednosti fizičkih osoba mora biti dovršena do 31. prosinca 2016.Provjera postojećih računa male vrijednosti fizičkih osoba mora biti dovršena do 31. prosinca 2017.

E. Svaki postojeći račun fizičke osobe za koji je utvrđeno da je račun o kojem se izvješćuje prema ovom odjeljku mora se smatrati računom o kojem se izvješćuje u svim godinama koje slijede, osim ako imatelj računa prestane biti osoba o kojoj se izvješćuje.

ODJELJAK IV.

DUBINSKA ANALIZA NOVIH RAČUNA FIZIČKIH OSOBA

Sljedeći postupci primjenjuju se u svrhu utvrđivanja računa o kojima se izvješćuje među novim računima fizičkih osoba.

A. S obzirom na nove račune fizičkih osoba, nakon otvaranja računa, izvještajna financijska institucija mora dobiti izjavu o rezidentnosti imatelja računa, koja može biti dio dokumentacije koja prati otvaranje računa, a koja omogućuje izvještajnoj financijskoj instituciji da utvrdi rezidentnost imatelja računa u svrhu oporezivanja, te da potvrdi opravdanost te izjave o rezidentnosti na temelju informacija koje je izvještajna financijska institucija pribavila u vezi s otvaranjem računa, uključujući svu dokumentaciju prikupljenu u skladu s postupcima AML/KYC.

B. Ako se na temelju izjave o rezidentnosti imatelja računa ustanovi da je imatelj računa rezident u svrhu oporezivanja u državi članici, izvještajna financijska institucija mora smatrati račun računom o kojem se izvješćuje, a izjava o rezidentnosti imatelja računa mora također sadržavati porezni identifikacijski broj imatelja računa s obzirom na tu državu članicu (podložno stavku D. odjeljka I.) i datum rođenja.

C. Ako se promijene okolnosti s obzirom na novi račun fizičke osobe tako da izvještajna financijska institucija sazna ili ima razloga vjerovati da je izvorna izjava o rezidentnosti netočna ili nepouzdana, izvještajna financijska institucija ne može se osloniti na izvornu izjavu o rezidentnosti i mora pribaviti valjanu izjavu o rezidentnosti imatelja računa kojom se utvrđuje rezidentnost u svrhu oporezivanja imatelja računa.

ODJELJAK V.

DUBINSKA ANALIZA POSTOJEĆIH RAČUNA SUBJEKATA

Sljedeći postupci primjenjuju se u svrhu utvrđivanja računa o kojima se izvješćuje među postojećim računima subjekata.

A. Računi subjekata koje nije potrebno provjeravati, utvrđivati ili prijavljivati. Osim ako izvještajna financijska institucija odabere drukčije, bilo u odnosu na sve postojeće račune subjekata ili zasebno za svaku jasno utvrđenu skupinu takvih računa, postojeći račun subjekta čije agregirano stanje računa ili vrijednost ne premašuje na dan 31. prosinca 2015. iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 250 000 USD, nije potrebno provjeravati, utvrđivati ili prijavljivati kao račun o kojem se izvješćuje sve dok agregirano stanje računa ili vrijednost ne bude veća od tog iznosa na posljednji dan u bilo kojoj sljedećoj kalendarskoj godini.

B. Računi subjekata koji podliježu provjeri. Postojeći račun subjekta čije agregirano stanje računa ili vrijednost na dan 31. prosinca 2015. premašuje iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovora 250 000 USD i postojeći račun subjekta čije stanje na dan 31. prosinca 2015. ne premašuje taj iznos, ali čije agregirano stanje računa ili vrijednost na posljednji dan bilo koje naredne kalendarske godine premaši taj iznos mora se provjeriti u skladu s postupcima utvrđenima u stavku D.

C. Računi subjekata o kojima treba izvješćivati. Što se tiče postojećih računa subjekata opisanih u stavku B samo računi čiji su vlasnici jedan ili više subjekata koji su osobe o kojima se izvješćuje ili su njihovi vlasnici pasivni NFE-i koji imaju jednu ili više osoba koje nad njima imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje, smatraju se računima o kojima se izvješćuje.

D. Postupci provjere radi utvrđivanja računa subjekata o kojima treba izvješćivati. Na postojeće račune subjekata opisane u stavku B izvještajna financijska institucija mora primijeniti sljedeće postupke provjere kako bi utvrdila je li vlasnik računa jedna ili više osoba o kojima se izvješćuje ili pasivni NFE s jednom ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje:

1. Utvrđivanje je li subjekt osoba o kojoj se izvješćuje.

(a) Provjera informacija koje se čuvaju u regulatorne svrhe ili radi odnosa s klijentom (uključujući informacije prikupljene u skladu s postupcima AML/KYC) kako bi se utvrdilo ukazuju li te informacije na to da je imatelj računa rezident u državi članici. Podaci koji u tu svrhu upućuju na to da je imatelj računa rezident u državi članici uključuju podatke o mjestu osnivanja ili organiziranja ili adresu u državi članici.

(b) Ako informacije upućuju na to da je imatelj računa rezident u državi članici, izvještajna financijska institucija mora račun smatrati računom o kojem se izvješćuje, osim ako dobije izjavu o rezidentnosti imatelja računa ili na temelju informacija kojima raspolaže ili javno dostupnih informacija opravdano utvrdi da imatelj računa nije osoba o kojoj se izvješćuje.

2. Utvrđivanje je li subjekt pasivni NFE s jednom ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje. Što se tiče imatelja računa postojećeg računa subjekta (uključujući subjekt koji je osoba o kojoj se izvješćuje) izvještajna financijska institucija mora utvrditi je li imatelj računa pasivni NFE s jednom ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje. Ako je bilo koja od osoba koje imaju kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje, tada se račun mora smatrati računom o kojem se izvješćuje. Pri tom utvrđivanju izvještajna financijska institucija mora slijediti upute iz stavka D podstavka 2. točaka od (a) do (c) prema redoslijedu koji je najprikladniji s obzirom na okolnosti.

(a) Utvrđivanje je li imatelj računa pasivni NFE. Radi utvrđivanja je li imatelj računa pasivni NFE, izvještajna financijska institucija mora dobiti izjavu o rezidentnosti imatelja računa radi utvrđivanja njegova statusa, osim ako raspolaže informacijama ili ako su javno dostupne informacije na temelju kojih se može opravdano utvrditi da je imatelj računa aktivan NFE ili financijska institucija osim investicijskog subjekta, opisanog u stavku A podstavku 6. točki (b) odjeljka VIII., koja nije financijska institucija sudjelujuće jurisdikcije.

(b) Utvrđivanje osoba koje imaju kontrolu nad imateljem računa. U svrhu utvrđivanja osoba koje imaju kontrolu nad imateljem računa, izvještajna financijska institucija može se osloniti na informacije koji se prikupljaju i čuvaju u skladu s postupcima AML/KYC.

(c) Utvrđivanje je li osoba koja ima kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje. U svrhu utvrđivanja je li osoba koja ima kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje, izvještajna financijska institucija može se osloniti na:

i. informacije koje se prikupljaju i čuvaju u skladu s postupcima AML/KYC u slučaju postojećeg računa subjekta koji vode jedan ili više NFE-a s agregiranim stanjem računa ili vrijednošću koja ne premašuje iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 1 000 000 USD; ili

ii. izjavu o rezidentnosti imatelja računa ili osobe koja ima kontrolu iz države (-a) članice (-a) ili druge (-ih) jurisdikcije (-a) u kojoj (-ima) je osoba koja ima kontrolu rezident u svrhu oporezivanja.

E. Vremenski okvir za provjere i dodatni postupci koji se primjenjuju na postojeće račune subjekata

1. Provjera postojećih računa subjekata s agregiranim stanjem ili vrijednošću koje(-a) na dan 31. prosinca 2015. premašuje iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 250 000 USD mora biti okončana do 31. prosinca 2017.

2. Provjera postojećih računa subjekata s agregiranim stanjem ili vrijednošću koje(-a) na dan 31. prosinca 2015. ne premašuje iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara 250 000 USD, ali na dan 31. prosinca naredne godine premašuje taj iznos, mora biti okončana u kalendarskoj godini nakon godine u kojoj agregirano stanje računa ili vrijednost premašuje taj iznos.

3. Ako se promijene okolnosti u vezi s postojećim računom subjekta na temelju kojih izvještajna financijska institucija sazna ili ima razloga vjerovati da je izjava o rezidentnosti ili druga dokumentacija u vezi s računom netočna ili nepouzdana, izvještajna financijska institucija mora ponovno utvrditi status računa u skladu s postupcima utvrđenima u stavku D.

ODJELJAK VI.

DUBINSKA ANALIZA NOVIH RAČUNA SUBJEKATA

Sljedeći postupci primjenjuju se u svrhu utvrđivanja računa o kojima se izvješćuje među novim računima subjekata.

Postupci provjere radi utvrđivanja računa subjekata o kojima treba izvješćivati. Za nove račune subjekata izvještajna financijska institucija mora primjenjivati sljedeće postupke provjere kako bi se utvrdilo je li račun u vlasništvu jedne ili više osoba o kojima se izvješćuje ili pasivnih NFE-a s jednom ili više osoba koje nad njima imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje:

1. Utvrđivanje je li subjekt osoba o kojoj se izvješćuje.

(a) Pribavljanje izjave o rezidentnosti imatelja računa koja može biti dio dokumentacije koja prati otvaranje računa, a koja omogućuje izvještajnoj financijskoj instituciji da utvrdi rezidentnost imatelja računa u svrhu oporezivanja, te potvrđivanje opravdanosti te izjave o rezidentnosti na temelju informacija koje je izvještajna financijska institucija pribavila u vezi s otvaranjem računa, uključujući svu dokumentaciju prikupljenu u skladu s postupcima AML/KYC. Ako subjekt potvrdi da nema prebivališta u svrhu oporezivanja, izvještajna financijska institucija može se osloniti na adresu glavnog ureda subjekta radi utvrđivanja rezidentnosti imatelja računa.

(b) Ako izjava o rezidentnosti imatelja računa upućuje na to da je imatelj računa rezident u državi članici, izvještajna financijska institucija mora smatrati račun računom o kojem se izvješćuje, osim ako na temelju informacija koje posjeduje ili koje su javno dostupne opravdano utvrdi da imatelj računa nije osoba o kojoj se izvješćuje s obzirom na tu državu članicu.

2. Utvrđivanje je li subjekt pasivni NFE s jednom ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje. Što se tiče imatelja računa novog računa subjekta (uključujući subjekt koji je osoba o kojoj se izvješćuje) izvještajna financijska institucija mora utvrditi je li imatelj računa pasivni NFE s jednom ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje. Ako je bilo koja od osoba koje imaju kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje, tada se račun mora smatrati računom o kojem se izvješćuje. Pri tom utvrđivanju izvještajna financijska institucija mora slijediti upute iz stavka A podstavka 2. točaka od (a) do (c) prema redoslijedu koji je najprikladniji s obzirom na okolnosti.

(a) Utvrđivanje je li imatelj računa pasivni NFE. Radi utvrđivanja je li imatelj računa pasivni NFE izvještajna financijska institucija mora se osloniti na izjavu o rezidentnosti imatelja računa radi utvrđivanja njegova statusa, osim ako raspolaže informacijama ili ako su javno dostupne informacije na temelju kojih se može opravdano utvrditi da je imatelj računa aktivan NFE ili financijska institucija osim investicijskog subjekta, opisanog u stavku A podstavku 6. točki (b) odjeljka VIII., koja nije financijska institucija sudjelujuće jurisdikcije.

(b) Utvrđivanje osoba koje imaju kontrolu nad imateljem računa. U svrhu utvrđivanja osoba koje imaju kontrolu nad imateljem računa, izvještajna financijska institucija može se osloniti na informacije koje se prikupljaju i čuvaju u skladu s postupcima AML/KYC.

(c) Utvrđivanje je li osoba koja ima kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje. U svrhu utvrđivanja je li osoba koja ima kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje, izvještajna financijska institucija može se osloniti na izjavu o rezidentnosti imatelja računa ili osobe koja ima kontrolu.

ODJELJAK VII.

POSEBNA PRAVILA DUBINSKE ANALIZE

Sljedeća dodatna pravila primjenjuju se u provedbi postupaka dubinske analize koji su opisani gore:

A. Oslanjanje na izjave o rezidentnosti imatelja računa i dokumentirane dokaze. Izvještajna financijska institucija ne smije se oslanjati na izjavu o rezidentnosti imatelja računa ili dokumentirane dokaze ako izvještajna financijska institucija sazna ili ima razloga vjerovati da su izjava o rezidentnosti ili dokumentirani dokaz netočni ili nepouzdani.

B. Alternativni postupci za financijske račune u vlasništvu fizičkih osoba korisnika ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police i za skupni ugovor o osiguranju ili skupni ugovor o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police. Izvještajna financijska institucija može pretpostaviti da fizička osoba korisnik (osim vlasnika) ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police koja prima naknadu u slučaju smrti nije osoba o kojoj se izvješćuje i može smatrati takav financijski račun računom o kojemu se ne izvješćuje, osim ako izvještajna financijska institucija ima stvarna saznanja ili razloge vjerovati da je korisnik osoba o kojoj se izvješćuje. Izvještajna financijska institucija ima razloga vjerovati da je korisnik ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police osoba o kojoj se izvješćuje ako informacije koje je prikupila izvještajna financijska institucija i koje su povezane s korisnikom sadrže indicije, kako je opisano u stavku B odjeljka III. Ako izvještajna financijska institucija ima stvarna saznanja ili razloge vjerovati da je korisnik osoba o kojoj se izvješćuje, izvještajna financijska institucija mora primijeniti postupke iz stavka B odjeljka III.

Izvještajna financijska institucija može smatrati financijski račun koji je udio člana u skupnom ugovoru o osiguranju ili skupnom ugovoru o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police financijskim računom o kojem se ne izvješćuje do datuma na koji se iznos isplaćuje zaposleniku/imatelju certifikata ili korisniku, ako financijski račun koji je udio člana u skupnom ugovora o osiguranju ili skupnom ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police ispunjava sljedeće uvjete:

i.  skupni ugovor o osiguranju ili skupni ugovor o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police izdan je poslodavcu i obuhvaća 25 ili više zaposlenika/imatelja certifikata;

ii. zaposlenici/imatelji certifikata imaju pravo primiti svaku ugovorenu vrijednost koja se odnosi na njihove udjele i imenovati korisnike naknade koja se isplaćuje u slučaju zaposlenikove smrti; i

iii. agregirani iznos koji se isplaćuje svakom zaposleniku/imatelju certifikata ili korisniku nije veći od iznosa nominiranog u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 1 000 000 USD.

Pojam „skupni ugovor o osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police” znači ugovor o osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police kojim se: i. osiguravaju fizičke osobe koje su povezane putem poslodavca, trgovinskog udruženja, sindikata ili drugog udruženja ili skupine; i ii. na temelju kojeg se zaračunava premija za svakog člana skupine (ili člana kategorije unutar skupine) koja se utvrđuje bez obzira na zdravstvene karakteristike pojedinca, osim godina starosti, spola i pušačkih navika člana (ili kategorije članova) skupine.

Pojam „skupni ugovor o rentnom osiguranju” znači ugovor o rentnom osiguranju u kojem su vjerovnici fizičke osobe koje su povezane putem poslodavca, trgovinskog udruženja, sindikata ili drugog udruženja ili skupine.

C. Pravila o agregiranju stanja računa i valuti

1. Agregiranje računâ fizičkih osoba. U svrhu utvrđivanja agregiranog stanja ili vrijednosti financijskih računa fizičke osobe, izvještajna financijska institucija dužna je agregirati sve financijske račune koje vodi izvještajna financijska institucija ili povezani subjekt, ali samo u mjeri u kojoj računalni sustavi izvještajne financijske institucije povezuju financijske račune s obzirom na podatkovni element kao što je broj klijenta ili porezni identifikacijski broj i omogućuju agregiranje stanja ili vrijednosti po računima. Svakom imatelju zajedničkog financijskog računa pripisuje se ukupno stanje ili vrijednost zajedničkog financijskog računa za potrebe primjene uvjeta agregiranja opisanih u ovom stavku.

2. Agregiranje računâ subjekata. U svrhu utvrđivanja agregiranog stanja ili vrijednosti financijskih računa subjekta, izvještajna financijska institucija dužna je uzeti u obzir sve financijske račune koje vodi izvještajna financijska institucija ili povezani subjekt, ali samo u mjeri u kojoj računalni sustavi izvještajne financijske institucije povezuju financijske račune s obzirom na podatkovni element kao što je broj klijenta ili porezni identifikacijski broj i omogućuju agregiranje stanja ili vrijednosti po računima. Svakom imatelju zajedničkog financijskog računa pripisuje se ukupno stanje ili vrijednost zajedničkog financijskog računa za potrebe primjene uvjeta agregiranja opisanih u ovom stavku.

3. Posebno pravilo agregiranja koje se primjenjuje na osobne bankare. U svrhu utvrđivanja agregiranog stanja ili vrijednosti financijskih računa pojedine osobe kako bi se utvrdilo radi li se o računu velike vrijednosti, izvještajna financijska institucija također je dužna, kada se radi o financijskim računima za koje osobni bankar sazna ili ima razloga vjerovati da su u izravnom ili neizravnom vlasništvu, pod kontrolom iste osobe ili da ih je otvorila ista osoba (osim u svojstvu fiducijara), agregirati sve takve račune.

4. Tumačenje iznosa kao njihove protuvrijednosti u drugim valutama. Sve iznose nominirane u domaćoj valuti svake države članice treba tumačiti kao njihovu protuvrijednost u drugim valutama u skladu s nacionalnim pravom.

ODJELJAK VIII.

DEFINICIJE

Sljedeći pojmovi imaju dolje utvrđena značenja:

A.   Izvještajna financijska institucija

1. Pojam „izvještajna financijska institucija” znači svaka financijska institucija države članice koja nije neizvještajna financijska institucija. Pojam „financijska institucija države članice” znači: i. svaka financijska institucija koja je rezident u državi članici, no isključuje svaku podružnicu te financijske institucije koja se nalazi izvan te države članice te ii. bilo koja podružnica financijske institucije koje nije rezident u državi članici ako se ta podružnica nalazi u toj državi članici.

2. Pojam „financijska institucija sudjelujuće jurisdikcije” znači: i. svaka financijska institucija koja je rezident u sudjelujućoj jurisdikciji, no isključuje svaku podružnicu te financijske institucije koja se nalazi izvan te sudjelujuće jurisdikcije te ii. svaka podružnica financijske institucije koje nije rezident u sudjelujućoj jurisdikciji ako se ta podružnica nalazi u toj sudjelujućoj jurisdikciji.

3. Pojam „financijska institucija” znači skrbnička institucija, depozitna institucija, investicijski subjekt ili određeno društvo za osiguranje.

4. Pojam „skrbnička institucija” znači svaki subjekt čiji se značajan dio poslovanja odnosi na držanje financijske imovine za tuđi račun. Subjekt drži financijsku imovinu za tuđi račun kao značajan dio svog poslovanja ako je bruto dobit subjekta koja proizlazi iz držanja financijske imovine i povezanih financijskih usluga jednaka ili veća od 20 % bruto dobiti subjekta tijekom kraćeg od sljedećih razdoblja: i. trogodišnje razdoblje koje završava 31. prosinca (ili posljednjeg dana nekalendarske godine računovodstvenog razdoblja) koje prethodi godini u kojoj je određivanje provedeno ili ii. razdoblje tijekom kojeg subjekt postoji.

5. Pojam „depozitna institucija” znači svaki subjekt koji prihvaća depozite u sklopu svog uobičajenog bankarskog ili sličnog poslovanja.

6. Pojam „investicijski subjekt” znači svaki subjekt:

(a) čije se poslovanje prvenstveno odnosi na jednu ili više sljedećih aktivnosti ili operacija za klijenta ili u njegovo ime:

i. trgovanje instrumentima tržišta novca (čekovi, mjenice, certifikati o depozitu, izvedenice itd.); mjenjački poslovi; devizni, kamatni i indeksirani instrumenti; prenosivi vrijednosni papiri ili trgovanje robnim ročnicama;

ii. upravljanje pojedinačnim i zajedničkim portfeljem; ili

iii. ulaganje na neki drugi način, praćenje ili upravljanje financijskom imovinom ili novčanim sredstvima za tuđi račun;

ili

(b) čiji bruto dobit prvenstveno proizlazi iz investiranja, reinvestiranja ili trgovanja financijskom imovinom, ako subjektom upravlja drugi subjekt koji je depozitna institucija, skrbnička institucija, određeno društvo za osiguranje ili investicijski subjekt opisan u stavku A podstavku 6. točki (a).

Za subjekta se smatra da njegovo poslovanje prvenstveno obuhvaća jednu ili više aktivnosti opisanih u stavku A podstavku 6. točki (a), ili da bruto dobit subjekta prvenstveno proizlazi iz investiranja, reinvestiranja ili trgovanja financijskom imovinom za potrebe stavka A podstavka 6. točke (b), ako bruto dobit subjekta koja proizlazi iz relevantnih aktivnosti iznosi ili prelazi 50 % bruto dobiti subjekta tijekom kraćeg od sljedećih razdoblja: i. trogodišnje razdoblje koje završava 31. prosinca godine koja prethodi godini u kojoj je određivanje provedeno ili ii. razdoblje u kojem subjekt postoji. Pojam „investicijski subjekt” ne uključuje subjekta koji je aktivni NFE jer taj subjekt ispunjava neki od kriterija iz stavka D podstavka 8. točaka od (d) do (g).

Ovaj stavak tumači se na način koji je u skladu sa sličnim tekstom utvrđenim u definiciji pojma „financijska institucija” u preporukama radne skupine za financijske aktivnosti.

7. Pojam „financijska imovina” uključuje vrijednosni papir (npr., dionički udio u trgovačkom društvu; partnerstvo ili stvarni vlasnički udjel u partnerstvu ili trustu u koje su udruženi brojni partneri ili se njihovim vlasničkim udjelima trguje na burzi; mjenicu, obveznicu, zadužnicu ili drugi dokaz o zaduživanju), partnerski udjel, robu, ugovor o razmjeni (na primjeri, kamatni ugovori o razmjeni, valutni ugovori o razmjeni, ugovori o razmjeni osnove, gornje granice kamatnih stopa, donje granice kamatnih stopa, robni ugovori o razmjeni, ugovori o razmjeni vlasničkih vrijednosnih papira, ugovori o razmjeni s obzirom na indeks vlasničkih vrijednosnih papira, i slični ugovori), ugovor o osiguranju ili ugovor o rentnom osiguranju, ili svaki udjel (uključujući ročnicu ili terminski ugovor – forvard ili opciju) u vrijednosnom papiru, partnerskom udjelu, robi, ugovoru o razmjeni, ugovoru o osiguranju ili ugovoru o rentnom osiguranju. Pojam „financijska imovina” ne uključuje nedužnički, izravni udjel u nekretninama.

8. Pojam „određeno društvo za osiguranje” znači svaki subjekt koji je društvo za osiguranje (ili holdinško društvo društva za osiguranje) koje sklapa ugovor o osiguranju ili ugovor o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police, ili je dužno izvršiti plaćanja u vezi takvim ugovorom.

B.   Neizvještajna financijska institucija

1. Pojam „neizvještajna financijska institucija” znači svaka financijska institucija koja je:

(a)  tijelo javne vlasti, međunarodna organizacija ili središnja banka, osim u odnosu na plaćanje koje proizlazi iz obveze koju ima u vezi s komercijalnom financijskom aktivnošću one vrste kojom se bavi određeno društvo za osiguranje, skrbnička institucija ili depozitna institucija;

(b)  dobrovoljni otvoreni mirovinski fond; dobrovoljni zatvoreni mirovinski fond; mirovinski fond tijela javne vlasti, međunarodne organizacije ili središnje banke; ili kvalificirani izdavatelj kreditnih kartica;

(c) svaki drugi subjekt za koji postoji mali rizik njegove zloporabe u svrhu porezne utaje, koji u znatnoj mjeri ima slična obilježja kao bilo koji subjekt opisan u stavku B podstavku 1. točkama (a) i (b) te je naveden na popisu neizvještajnih financijskih institucija iz članka 8. stavka 7.a ove Direktive pod uvjetom da status takvog subjekta kao neizvještajne financijske institucije ne ugrožava postizanje ciljeva ove Direktive;

(d)  oslobođeni subjekt za zajednička ulaganja; ili

(e) trust ako je upravitelj trusta izvještajna financijska institucija i izvješćuje o svim informacijama o kojima je dužan izvijestiti u skladu s odjeljkom I. u vezi sa svim računima trusta o kojima se izvješćuje.

2. Pojam „tijelo javne vlasti” znači vlada države članice ili druge jurisdikcije, svaka politička organizacijska jedinica države članice ili druge jurisdikcije (koja, radi izbjegavanja svake sumnja, uključuje državu, pokrajinu, okrug ili općinu), ili agenciju ili tijelo u punom vlasništvu države članice ili druge jurisdikcije ili u vlasništvu jednoga ili više od prethodno navedenih (svaka, „tijelo javne vlasti”). Ova kategorija obuhvaća sastavne dijelove, kontrolirane subjekte i političke organizacijske jedinice države članice ili druge jurisdikcije.

(a) „Sastavni dio” države članice ili druge jurisdikcije znači svaka osoba, organizacija, agencija, ured, fond, tijelo ili drugo tijelo, bez obzira na to kako je označeno, koje predstavlja upravno tijelo države članice ili druge jurisdikcije. Neto prihodi upravnog tijela moraju se uplaćivati na njegov vlastiti račun ili na druge račune države članice ili druge jurisdikcije, pri čemu niti jedan dio ne može biti u korist neke privatne osobe. Sastavni dio ne obuhvaća fizičku osobu koja je vladar, dužnosnik ili rukovoditelj, kada nastupa privatno ili u osobno ime.

(b) „Kontrolirani subjekt” je subjekt koji je oblikom odvojen od države članice ili druge jurisdikcije ili na drugi način čini zaseban pravni subjekt, pod uvjetom da:

i.  subjekt je u cijelosti u vlasništvu ili pod kontrolom jednog ili više tijela javne vlasti, neposredno ili posredno preko jednog ili više kontroliranih subjekata;

ii. neto prihodi subjekta uplaćuju se na njegov vlastiti račun ili na račune jednog ili više tijela javne vlasti, pri čemu niti jedan dio ne može biti u korist neke privatne osobe; i

iii. imovina subjekta nakon njegova prestanka prelazi na jedno ili više tijela javne vlasti.

(c) Prihodi ne idu u korist privatnih osoba ako su takve osobe naznačene kao korisnici javnog programa, a programske aktivnosti provode se radi zajedničke općedruštvene dobrobiti ili se odnose na provođenje neke faze javnog upravljanja. Međutim, neovisno o prethodno navedenom, smatra se da prihodi idu u korist privatnih osoba ako su prihodi ostvareni od upotrebe tijela javne vlasti za obavljanje neke komercijalne djelatnosti, kao što je komercijalno bankarsko poslovanje, u okviru koje se pružaju financijske usluge privatnim osobama.

3. Pojam „međunarodna organizacija” znači svaka međunarodna organizacija ili agencija ili tijelo u njezinom potpunom vlasništvu. Ova kategorija obuhvaća svaku međuvladinu organizaciju (uključujući nadnacionalnu organizaciju) i. koja je prvenstveno sastavljena od vlada; ii. koja na snazi ima sporazum o sjedištu s državom članicom ili sporazum koji je u suštini sličan sporazumu o sjedištu i iii. čiji prihod ne ide u korist privatnih osoba.

4. Pojam „središnja banka” znači institucija koja je po zakonu ili slijedom odobrenja najviše državne vlasti glavno tijelo, osim same Vlade države članice, za izdavanje sredstava namijenjenih optjecaju u svojstvu valute. Takva institucija može uključivati tijelo odvojeno od vlade države članice, bez obzira na to je li u cijelosti ili djelomično u vlasništvu države članice.

5. Pojam „dobrovoljni otvoreni mirovinski fond” znači fond osnovan radi osiguranja mirovina, invalidnina ili naknada u slučaju smrti, ili bilo koje kombinacije navedenoga, korisnicima koji su sadašnji ili bivši zaposlenici (ili osobe koje su ti zaposlenici imenovali) jednoga ili više poslodavaca kao naknada za pružene usluge, pod uvjetom da fond:

(a) nema ni jednoga korisnika koji ima pravo na više od pet % imovine fonda;

(b) podliježe državnim propisima i dostavlja izvješća poreznim tijelima; i

(c) zadovoljava barem jedan od sljedećih uvjeta:

i. fond je općenito oslobođen poreza na dobit od ulaganja ili je oporezivanje takvog prihoda odgođeno ili se takav prihod oporezuje po sniženoj stopi, zbog svojeg statusa sustava mirovinskog osiguranja;

ii. fond najmanje 50 % ukupnih doprinosa (različitih od prijenosa imovine iz drugih sustava opisanih u stavku B podstavcima od 5. do 7. ili s mirovinskih računa opisanih u stavku C podstavku 17. točki (a)) dobiva od poslodavaca koji ga financiraju;

iii. raspodjele ili povlačenja sredstva iz fonda dopušteni su jedino po nastupu određenih događaja povezanih s umirovljenjem, invaliditetom ili smrću (osim prijenosa raspodijeljenih sredstava na druge mirovinske fondove opisane u stavku B podstavcima od 5. do 7. ili na mirovinske račune opisane u stavku C podstavku 17. točki (a)) ili se za raspodjele ili povlačenja prije nastupa takvih određenih događaja utvrđuju kaznene mjere; ili

iv. doprinosi (osim nekih dopuštenih naknadno uplaćenih doprinosa) uposlenika u fond ograničeni su ostvarenim dohotkom zaposlenika ili ne mogu biti veći, na godišnjoj razini, od iznosa nominiranog u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 50 000 USD, pri čemu se primjenjuju pravila utvrđena u stavku C odjeljka VII. o agregiranju računa i preračunavanju valuta.

6. Pojam „dobrovoljni zatvoreni mirovinski fond” znači fond osnovan radi osiguranja mirovina, invalidnina ili naknada u slučaju smrti korisnicima koji su sadašnji ili bivši zaposlenici (ili osobe koje su ti zaposlenici imenovali) jednoga ili više poslodavaca kao naknada za pružene usluge, pod uvjetom da:

(a) fond ima manje od 50 članova;

(b) fond financira jedan ili nekoliko poslodavaca koji nisu investicijski subjekti ili pasivni NFE-i;

(c) doprinosi zaposlenika i poslodavaca u fond (osim prijenosa imovine iz mirovinskih računa opisanih u stavku C podstavku 17. točki (a)) ograničeni su zarađenim dohotkom odnosno naknadama uposlenika;

(d) članovi koji nisu rezidenti u državi članici u kojoj je fond osnovan nemaju pravo na više od 20 % imovine fonda; i

(e) fond podliježe državnim propisima i dostavlja izvješća poreznim tijelima.

7. Pojam „mirovinski fond tijela javne vlasti, međunarodne organizacije ili središnje banke” znači fond koji je osnovalo tijelo javne vlasti, međunarodna organizacija ili središnja banka kako bi osiguralo isplatu mirovinskih ili invalidskih naknada ili naknada u slučaju smrti korisnicima ili članovima koji su sadašnji ili bivši zaposlenici (ili osobe koje su takvi zaposlenici odredili), ili koji nisu sadašnji ili bivši zaposlenici, ako se naknade pružaju takvim korisnicima ili članovima kao naknada za osobne usluge koje obavljaju za tijelo javne vlasti, međunarodnu organizaciju ili središnju banku.

8. Pojam „kvalificirani izdavatelj kreditne kartice” znači financijska institucija koja udovoljava sljedećim zahtjevima:

(a)  financijska institucija je financijska institucija jedino zbog toga što je izdavatelj kreditnih kartica koji prima depozite samo kada klijenti vrše uplate u iznosu većem od iznosa koji dospijeva na plaćanje po kartici i taj se više uplaćeni iznos ne vraća klijentu istoga trenutka; i

(b) s početkom od 1. siječnja 2016. ili prije tog datuma, financijska institucija provodi politike i postupke bilo da bi se klijenta spriječilo da preplati iznos koji premašuje iznos od 37 000 EUR, nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovora iznosu od 50 000 USD, bilo da bi se osiguralo da se u roku od 60 dana izvrši povrat svakog više uplaćenog iznosa klijenta koji premašuje navedeni iznos, pri čemu se u svakom slučaju primjenjuju pravila utvrđena u stavku C Odjeljka VII. za agregiranje računa i preračunavanje valuta. Za ovu potrebu klijentov više uplaćeni iznos ne odnosi se na potražna salda u iznosu osporenih naknada, ali zato uključuje potražna salda koja su nastala zbog povrata robe.

9. Pojam „oslobođeni subjekt za zajednička ulaganja” znači investicijski subjekt koji je uređen kao subjekt za zajednička ulaganja, pod uvjetom da sve udjele u subjektu za zajednička ulaganja drže fizičke osobe ili subjekti koji nisu osobe o kojima se izvješćuje, osim pasivnog NFE-a s osobama koje imaju kontrolu i koje su osobe o kojima se izvješćuje ili se ti udjeli drže putem njih.

Investicijski subjekt koji je uređen kao subjekt za zajednička ulaganja ne gubi status oslobođenog subjekta za zajednička ulaganja iz stavka B podstavka 9. samo zbog toga što je subjekt za zajednička ulaganja izdao materijalizirane dionice na donositelja, pod uvjetom da:

(a) subjekt za zajednička ulaganja nije izdao i ne izdaje materijalizirane dionice na donositelja nakon 31. prosinca 2015.;

(b) subjekt za zajednička ulaganja povlači sve takve dionice nakon otkupa;

(c) subjekt za zajednička ulaganja provodi postupke dubinske analize utvrđene u odjeljcima od II. do VII. i dostavlja sve informacije o kojima je potrebno izvijestiti u vezi sa svim takvim dionicama kada su takve dionice ponuđene za otkup ili drugi način plaćanja; i

(d) subjekt za zajednička ulaganja ima uspostavljene politike i postupke kojima se osigurava otkup ili deaktiviranje (imobilizacija) takvih dionica u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju prije 1. siječnja 2018.

C.   Financijski račun

1. Pojam „financijski račun” znači račun koji vodi financijska institucija te uključuje depozitni račun, skrbnički račun i:

(a) u slučaju investicijskog subjekta, svaki vlasnički ili dužnički udjel u financijskoj instituciji. Neovisno o prethodno navedenom, pojam „financijski račun” ne uključuje bilo kakvi vlasnički ili dužnički udjel u subjektu koji je investicijski subjekt samo zbog toga što i. pruža investicijsko savjetovanje klijentu i djeluje u njegovo ime ili ii. vodi portfelj za klijenta i djeluje u njegovo ime za potrebe investiranja, vođenja ili upravljanja financijskom imovinom deponiranom u ime klijenta kod financijske institucije koja nije taj subjekt;

(b) u slučaju financijske institucije koja nije opisana u stavku C podstavku 1. točki (a), svaki vlasnički ili dužnički udjel u financijskoj instituciji ako je uspostavljena kategorija udjela s ciljem izbjegavanja izvješćivanja u skladu s odjeljkom I.; i

(c) svaki ugovor o osiguranju i svaki ugovor o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police koji je izdala ili vodi financijska institucija, osim neprenosive neodgođene doživotne rente koja nije povezana s ulaganjima u investicijske fondove, izdane fizičkoj osobi, koja se unovčuje isplatom mirovine ili invalidnine, po računu koji je isključeni račun.

Pojam „financijski račun” ne uključuje nijedan račun koji je isključeni račun.

2. Pojam „depozitni račun” obuhvaća svaki poslovni, tekući ili štedni račun, račun s oročenjem ili račun za uplatu mirovina državnim službenicima i pripadnicima vojnih snaga ili račun otvoren uz certifikat o depozitu, potvrdu o mirovini državnih službenika i pripadnika vojnih snaga, potvrdu o ulaganju, potvrdu o zaduženosti ili drugi sličan instrument koji financijska institucija izdaje u okviru uobičajenog bankarskog ili sličnog poslovanja. Depozitni račun obuhvaća i iznos koji društvo za osiguranje drži na temelju ugovora o zajamčenom ulaganju ili sličnom sporazumu o isplati kamata u gotovini ili uplati na račun.

3. Pojam „skrbnički račun” znači račun (osim ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju) koji sadržava financijsku imovinu u korist druge osobe.

4. Pojam „vlasnički udjel” znači, u slučaju partnerstva koje je financijska institucija, udjel u kapitalu ili udjel u dobiti ostvarenoj partnerstvom. U slučaju trusta koji je financijska institucija, vlasnički udjel smatra se udjelom koji drži osoba koju se smatra vlasnikom imovine ili korisnikom trusta u cijelosti ili njegova dijela ili svaka druga fizička osoba koja ima stvarnu kontrolu nad trustom. Osoba o kojoj se izvješćuje smatrat će se korisnikom trusta ako takva osoba o kojoj se izvješćuje ima pravo izravno ili neizravno (primjerice posredstvom ovlaštene osobe) primati obveznu raspodjelu imovine ili može primiti, izravno ili neizravno, diskrecijsku raspodjelu imovine iz trusta.

5. Pojam „ugovor o osiguranju” znači ugovor (osim ugovora o rentnom osiguranju) na temelju kojeg je izdavatelj suglasan isplatiti neki iznos u slučaju nastupa određenog neočekivanog događaja kao što je smrt, bolest, nezgoda, odgovornost ili rizik za nekretnine.

6. Pojam „ugovor o rentnom osiguranju” znači ugovor na temelju kojeg je izdavatelj suglasan vršiti isplate tijekom određenog razdoblja u cijelosti ili djelomično određenog očekivanim životnim vijekom jedne ili više osoba. Pojam se odnosi i na ugovor koji se u skladu sa zakonom, propisima ili praksom države članice ili druge jurisdikcije u kojoj je ugovor sklopljen, smatra ugovorom o rentnom osiguranju i na temelju kojeg je izdavatelj suglasan izvršavati isplate tijekom višegodišnjeg razdoblja.

7. Pojam „ugovor o osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police” znači ugovor o osiguranju (osim ugovora o reosiguranju između dvaju društava osiguranja) koji ima novčanu vrijednost.

8. Pojam „novčana vrijednost” znači iznos veći od i. iznosa za isplatu na koji osiguranik ima pravo po otkupu police ili po isteku ugovora (utvrđenom bez umanjenja za naknadu za otkup police ili zajam po polici), i ii. iznosa koji osiguranik može tražiti u zajam po ugovoru ili s obzirom na ugovor. Neovisno o prethodno navedenom, pojam „novčana vrijednost” ne uključuje iznos plativ na temelju ugovora o osiguranju:

(a) isključivo iz razloga smrti fizičke osobe osigurane u okviru ugovora o životnom osiguranju;

(b) naknade za tjelesnu ozljedu ili bolest ili druge naknade za obeštećenje zbog ekonomskog gubitka nastalog nastupom osiguranog događaja;

(c) kao povrat ranije uplaćene premije (umanjene za troškove osiguranja neovisno o tome jesu li propisani ili ne) po ugovoru o osiguranju (osim onog na temelju ugovora o životnom osiguranju povezanog s investicijom ili na temelju ugovora o rentnom osiguranju) zbog otkazivanja ili prestanka ugovora, smanjenja izloženosti riziku u razdoblju stvarnog trajanja ugovora ili slijedom promjene premije zbog ispravka knjiženja ili druge slične pogreške s obzirom na premiju ugovora;

(d) kao dividende osiguraniku (osim dividende po prestanku ugovora) uz uvjet da se dividenda odnosi na ugovor o osiguranju prema kojem se isplaćuju samo naknade opisane u stavku C podstavku 8. točki (b); ili

(e) kao povrat avansne premije ili depozitne premije za ugovor o osiguranju za koji je premija plativa barem jednom godišnje ako iznos avansne premije ili depozitne premije ne prelazi sljedeću godišnju premiju koja je plativa po ugovoru.

9. Pojam „postojeći račun” znači:

(a)  financijski račun koji vodi izvještajna financijska institucija od 31. prosinca 2015.;

(b) svaki financijski račun imatelja računa, bez obzira na datum otvaranja tog financijskog računa, ako:

i.  imatelj računa također drži kod izvještajne financijske institucije (ili kod povezanog subjekta u istoj državi članici kao i izvještajna financijska institucija) financijski račun koji je postojeći račun prema stavku C podstavku 9. točki (a);

ii.  izvještajna financijska institucija (i, prema potrebi, povezani subjekt u istoj državi članici kao i izvještajna financijska institucija) s oba prethodno navedena financijska računa, kao i sa svim drugim financijskim računima imatelja računa koje se smatra postojećim računima na temelju točke (b), postupa kao s jedinstvenim financijskim računima za potrebe ispunjavanja normi u vezi sa znanjem utvrđenih u stavku A odjeljka VII. te u svrhu utvrđivanje stanja na svakom financijskom računu ili njegove vrijednosti pri primjeni svakog praga koji se odnosi na račun;

iii. u vezi s financijskim računom koji je podložan postupcima AML/KYC, izvještajnoj financijskoj instituciji omogućuje se ispunjavanje takvih postupaka AML/KYC u vezi s financijskim računom oslanjanjem na postupke AML/KYC koji se provode u vezi s postojećim računom, a opisani su u stavku C podstavku 9. točki (a); i

iv. od imatelja računa se pri otvaranju financijskog računa ne zahtijeva pružanje novih, dodatnih ili izmijenjenih informacija o klijentu osim za potrebe ove Direktive.

10. Pojam „novi račun” znači financijski račun koji vodi izvještajna financijska institucija, otvoren 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma osim ako se smatra postojećim računom u skladu sa stavkom C podstavkom 9. točkom (b).

11. Pojam „postojeći račun fizičke osobe” znači postojeći račun jedne ili više fizičkih osoba.

12. Pojam „novi račun fizičke osobe” znači novi račun jedne ili više fizičkih osoba.

13. Pojam „postojeći račun subjekta” znači postojeći račun jednog ili više subjekata.

14. Pojam „račun male vrijednosti” znači postojeći račun fizičke osobe čije agregirano stanje ili vrijednost na dan 31. prosinca 2015. ne prelazi iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovora iznosu od 1 000 000 USD.

15. Pojam „račun velike vrijednosti” znači postojeći račun fizičke osobe čije agregirano stanje ili vrijednost na dan 31. prosinca 2015. ili 31. prosinca svake sljedeće godine prelazi iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 1 000 000 USD.

16. Pojam „novi račun subjekta” znači novi račun jednog ili više subjekata.

17. Pojam „isključeni račun” znači bilo koji od sljedećih računa:

(a) mirovinski račun koji ispunjava sljedeće zahtjeve:

i. račun podliježe reguliranju kao osobni mirovinski račun ili je dijelom registriranog ili reguliranog sustava mirovinskog osiguranja za ostvarenje prava na mirovinu (uključujući invalidninu ili naknadu u slučaju smrti);

ii. račun je s poreznim povlasticama (odnosno, doprinosi uplaćeni na račun, koji bi inače bili oporezovani, priznaju se kao porezni izdatak ili su isključeni iz bruto dobiti imatelja računa ili se oporezuju po sniženoj stopi ili je oporezivanje dohotka od ulaganja s računa odgođeno ili se oporezuje po sniženoj stopi);

iii. poreznim tijelima dostavljaju se podaci o računu;

iv. povlačenja su uvjetovana određenom starosnom granicom za umirovljenje, invaliditetom ili smrću, ili se na povlačenja izvršena prije takvih određenih događaja primjenjuju kaznene mjere; i

v. ili su i. godišnje uplate doprinosa ograničene na iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 50 000 USD ili manje, ili ii. postoji maksimalno ograničenje uplata doprinosa na račun tijekom cijelog životnog vijeka za iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 1 000 000 USD ili manje, pri čemu se u svakom slučaju primjenjuju pravila određena u stavku C odjeljka VII. o agregiranju računa i preračunavanju valuta.

Neće se smatrati da financijski račun koji inače udovoljava zahtjevima iz stavka C podstavka 17. točke (a) podtočke v. ne ispunjava taj zahtjev isključivo zbog toga što navedeni financijski račun može primati sredstva prenesena s jednog ili više financijskih računa koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka C podstavka 17. točaka (a) ili (b) ili sredstva prenesena iz jednog ili više fondova mirovinskog osiguranja koji ispunjavaju neki od zahtjeva iz stavka B podstavaka od 5. do 7.;

(b) račun koji ispunjava sljedeće zahtjeve:

i. račun podliježe reguliranju kao društvo za ulaganja za potrebe koje nisu u vezi s umirovljenjem te se njime redovito trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira ili račun podliježe reguliranju kao društvo za štednju za potrebe koje nisu u vezi s umirovljenjem;

ii. račun je s poreznim povlasticama (odnosno, doprinosi uplaćeni na račun, koji bi inače bili oporezovani, priznaju se kao porezni izdatak ili su isključeni iz bruto dobiti imatelja računa ili se oporezuju po sniženoj stopi ili je oporezivanje dohotka od ulaganja s računa odgođeno ili se oporezuje po sniženoj stopi);

iii. povlačenja su uvjetovana ispunjenjem određenih kriterija koji se odnose na svrhu investicijskog ili štednog računa (na primjer, neke pogodnosti u svrhu obrazovanja ili liječenja) ili se na povlačenja izvršena prije ispunjenja tih kriterija primjenjuju kaznene mjere; i

iv. godišnje su uplate doprinosa ograničene na iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 50 000 USD ili manje, a primjenjuju se pravila određena u stavku C odjeljka VII. o agregiranju računa i preračunavanju valuta.

Neće se smatrati da financijski račun koji inače ispunjava zahtjev iz stavka C podstavka 17. točke (b) podtočke iv. ne ispunjava taj zahtjev isključivo zbog toga što navedeni financijski račun može primati sredstva prenesena s jednog ili više financijskih računa koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka C podstavka 17. točaka (a) ili (b) ili sredstva prenesena iz jednog ili više fondova mirovinskog osiguranja koji ispunjavaju neki od zahtjeva iz stavka B podstavaka od 5. do 7.;

(c) ugovor o životnom osiguranju kod kojeg razdoblje osiguranja završava prije 90-e godine života fizičke osobe, pod uvjetom da ugovor ispunjava sljedeće uvjete:

i. periodične premije, koje se s vremenom ne umanjuju, plative su najmanje jednom godišnje za trajanja ugovora ili do 90-e godine života osiguranika, ovisno o tomu što je kraće;

ii. ugovor nema ugovorenu vrijednost kojoj bilo tko može pristupiti (povlačenjem, u obliku zajma ili na neki drugi način) bez prestanka ugovora;

iii. iznos (osim naknade u slučaju smrti) plativ po otkazu ili prestanku ugovora ne smije premašiti agregirane premije plaćene za ugovor, umanjene za svotu u slučaju smrti, bolesti i naknada troškova (bez obzira jesu li stvarno nametnute) za razdoblje ili razdoblja trajanja ugovora i sve iznose isplaćene prije otkaza ili prestanka ugovora; i

iv. ugovor nije u posjedu primatelja prijenosa za vrijednost;

(d) račun koji se drži isključivo u svrhu ostavštine, ako dokumentacija o takvom računu sadrži i presliku oporuke umrle osobe ili izvod iz matice umrlih;

(e) račun uspostavljen u vezi s nečim od sljedećeg:

i. sudskim nalogom ili presudom;

ii. prodajom, razmjenom ili najmom nekretnine ili osobne imovine, pod uvjetom da račun ispunjava sljedeće uvjete:

 račun se financira isključivo uplatama predujma, kapare, deponiranjem iznosa dovoljnog za pokriće obveze izravno povezane s transakcijom ili sličnim uplatama ili se financira iz financijske imovine koja je deponirana na račun u vezi s prodajom, razmjenom ili najmom imovine,

 račun je otvoren i upotrebljava se jedino za osiguranje obveze kupca u pogledu podmirenja nabavne cijene imovine, obveze prodavatelja u pogledu plaćanja nepredviđene obveze ili obveze najmodavca ili najmoprimca o podmirenju štete na unajmljenoj imovini kako je dogovoreno na temelju ugovora o najmu,

 imovina na računu, uključujući prihod ostvaren po računu, bit će isplaćena ili na neki drugi način raspodijeljena u korist kupca, prodavatelja, najmodavca ili najmoprimca (uključujući podmirenje obveze takve osobe) nakon prodaje, razmjene ili otkupa imovine ili prestanka ugovora o najmu,

 račun nije račun za maržu ili sličan račun otvoren u vezi s prodajom ili razmjenom financijske imovine, i

 račun nije povezan s računom opisanim u stavku C podstavku 17. točki (f);

iii. obvezom financijske institucije koja servisira zajam osiguran nekretninom da izdvaja dio uplate jedino za potrebu lakšeg podmirenja poreza ili osiguranja povezanih s nekretninom u nekom trenutku u budućnosti;

iv. obvezom financijske institucije jedino da olakša plaćanje poreza u nekom trenutku u budućnosti;

(f)  depozitni račun koji ispunjava sljedeće zahtjeve:

i. račun postoji isključivo jer klijent izvršava uplatu u iznosu većem od iznosa koji dospijeva na plaćanje po kreditnoj kartici ili u vezi s drugim instrumentom revolving kredita te se taj više uplaćeni iznos ne vraća klijentu istoga trenutka; i

ii. s početkom od 1. siječnja 2016. ili prije tog datuma, financijska institucija provodi politike i postupke bilo da bi se klijenta spriječilo da preplati iznos koji premašuje iznos nominiran u domaćoj valuti svake države članice koji odgovara iznosu od 50 000 USD, bilo da bi se osiguralo da se u roku od 60 dana izvrši povrat svakog više uplaćenog iznosa klijenta, pri čemu se u svakom slučaju primjenjuju pravila određena u stavku C Odjeljka VII. za preračunavanje valuta. Za ovu potrebu klijentov više uplaćeni iznos ne odnosi se na potražna salda u iznosu osporenih naknada, ali zato uključuje potražna salda koja su nastala zbog povrata robe;

(g) svaki drugi račun za koji postoji mali rizik od njegove zloporabe u svrhu porezne utaje, koji je u znatnoj mjeri sličnih obilježja kao bilo koji račun opisan u stavku C podstavku 17. točkama od (a) do (f), te je naveden na popisu isključenih računa iz članka 8. stavka 7.a ove Direktive pod uvjetom da status takvog računa kao isključenog računa ne ugrožava postizanje ciljeva ove Direktive.

D.   Račun o kojem se izvješćuje

1. Pojam „račun o kojem se izvješćuje” znači financijski račun koji vodi izvještajna financijska institucija države članice i koji drži jedna ili više osoba o kojima se izvješćuje ili pasivni NFE s jednom ili više osoba koje imaju kontrolu i koji je osoba o kojoj se izvješćuje pod uvjetom da je identificiran kao takav u skladu s postupcima dubinske analize opisanima u odjeljcima od II. do VII.

2. Pojam „osoba o kojoj se izvješćuje” znači osoba države članice osim: i. trgovačkog društva čijim se dionicama redovito trguje na jednom ili više organiziranih tržišta vrijednosnim papirima; ii. bilo kojeg trgovačkog društva koji je povezani subjekt trgovačkog društva opisanog u podtočki i.; iii. tijela javne vlasti; iv. međunarodne organizacije; v. središnje banke; ili vi. financijske institucije.

3. Pojam „osoba države članice” u odnosu na svaku državu članicu znači fizička osoba ili subjekt koji je rezident u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu s poreznim zakonima te druge države članice ili ostavština preminule osobe koja je bila rezident bilo koje druge države članice. U tu svrhu, subjekt kao što je partnerstvo, partnerstvo s ograničenom odgovornošću ili sličan pravni aranžman koji nema rezidentnosti u svrhu oporezivanja smatra se rezidentom u jurisdikciji u kojoj se nalazi mjesto njegove stvarne uprave.

4. Pojam „sudjelujuća jurisdikcija” u odnosu na svaku državu članicu znači:

(a) bilo koja druga država članica;

(b) bilo koja druga jurisdikcija: i. s kojom dotična država članica ima važeći sporazum prema kojem će ta jurisdikcija dostaviti informacije navedene u odjeljku I. te ii. koja je navedena na popisu koji je objavila ta država članica i o kojem je Europska komisija obaviještena;

(c) bilo koja druga jurisdikcija: i. s kojom Unija ima važeći sporazum prema kojem će ta jurisdikcija dostaviti informacije navedene u odjeljku I. te ii. koja je navedena na popisu koji je objavila Europska komisija.

5. Pojam „osobe koje imaju kontrolu” znači fizičke osobe koje izvršavaju kontrolu nad subjektom. U slučaju trusta taj pojam odnosi se na vlasnika imovine, skrbnike i zaštitnika trusta (ako ga ima), korisnika/korisnike ili vrstu/vrste korisnika te na svaku drugu fizičku osobu ili fizičke osobe koja ima/koje imaju stvarnu kontrolu nad trustom, a u slučaju pravnog aranžmana koji nije trust, taj pojam znači osobe na istovjetnim ili sličnim položajima. Pojam „osobe koje imaju kontrolu” mora se tumačiti u skladu s Preporukama radne skupine za financijske aktivnosti.

6. Pojam „NFE” znači subjekt koji nije financijska institucija.

7. Pojam „pasivni NFE” znači svaki: i. NFE koji nije aktivni NFE; ili ii. investicijski subjekt opisan u stavku A podstavku 6. točki (b) koji nije financijska institucija sudjelujuće jurisdikcije.

8. Pojam „aktivni NFE” znači svaki NFE koji ispunjava bilo koji od sljedećih kriterija:

(a) manje od 50 % bruto dobiti NFE-a ostvarene u prethodnoj kalendarskoj godini ili drugom odgovarajućem izvještajnom razdoblju je pasivna dobiti te je manje od 50 % imovine NFE-a u prethodnoj kalendarskoj godini ili drugom odgovarajućem izvještajnom razdoblju imovina koja se ostvaruje ili drži radi ostvarenja pasivne dobiti;

(b) dionicama NFE-a redovito se trguje na organiziranim tržištima vrijednosnih papira ili je NFE povezani subjekt subjekta čijim se dionicama trguje na organiziranim tržištima vrijednosnih papira;

(c) NFE je tijelo javne vlasti, međunarodna organizacija, središnja banka ili subjekt koji je u cijelosti u vlasništvu jednog ili više od prethodno navedenih;

(d) u suštini sve aktivnosti NFE-a sastoje se od držanja (u cijelosti ili djelomično) glavnih dionica jednog ili više društava kćeri, osiguranja financiranja i obavljanja usluga jednom ili više društava kćeri koja obavljaju trgovanje ili poslovnu djelatnost različitu od poslovne djelatnosti financijske institucije, osim što subjekt ne ispunjava uvjete za takav status ako subjekt funkcionira (ili se predstavlja) kao investicijski fond, kao što je fond privatnog vlasničkog kapitala, fond rizičnog kapitala, fond za otkup poduzeća financijskom polugom ili bilo koje društvo za ulaganja čiji je cilj stjecanje ili financiranje trgovačkih društava, a zatim posjedovanje vlasničkih udjela u tim trgovačkim društvima kao kapitalne imovine za investicijske potrebe;

(e)  NFE još uvijek ne obavlja poslovnu djelatnost niti je ikada prije obavljao neku poslovnu djelatnost, ali ulaže kapital u imovinu s namjerom obavljanja poslovne djelatnosti različite od financijske institucije, pod uvjetom da NFE ne ispuni uvjete za taj izuzetak nakon datuma koji slijedi nakon 24 mjeseca od datuma prvotnog osnivanja NFE-a;

(f)  NFE nije u zadnjih pet godina bio financijska institucija i u procesu je likvidacije svoje imovine ili reorganizacije s namjerom da nastavi ili ponovno započne poslovanje u nekoj drugoj poslovnoj djelatnosti različitoj od poslovne djelatnosti financijske institucije;

(g)  NFE se primarno bavi transakcijama financiranja i osiguranja od rizika (hedžinga) s povezanim subjektima ili za povezane subjekte koji nisu financijske institucije, ali ne pruža usluge financiranja ili hedžinga subjektima koji nisu povezani subjekti, pod uvjetom da se grupa takvih povezanih subjekata primarno bavi poslovnom djelatnošću različitom od financijske institucije; ili

(h)  NFE ispunjava sve sljedeće uvjete:

i. osnovan je i djeluje u državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj je rezident isključivo u vjerske, dobrotvorne, znanstvene, umjetničke, kulturne, sportske ili obrazovne svrhe; ili je osnovan i djeluje u državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj je rezident i profesionalna je organizacija, poslovna zajednica, gospodarska komora, organizacija rada, organizacija u poljoprivredi ili hortikulturi, građanska udruga ili organizacija koja djeluje isključivo s ciljem promicanja socijalne skrbi;

ii. oslobođen je od plaćanja poreza na dobit u svojoj državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj je rezident;

iii. nema dioničara ni članova koji imaju vlasničke ili korisničke udjele u njegovoj dobiti ili imovini;

iv. na temelju važećih zakona države članice ili druge jurisdikcije u kojoj je NFE rezident ili na temelju osnivačkih akata NFE-a nije dopuštena raspodjela dobiti ili imovine NFE-a privatnim osobama ili subjektima, ni primjena u njihovu korist, koji se ne bave humanitarnim radom, osim humanitarnih aktivnosti NFE-a ili u vidu isplate razumne naknade za obavljene usluge ili isplate po fer tržišnoj vrijednosti za nekretnine koje je NFE nabavio; i

v. nakon likvidacije ili prestanka NFE-a, na temelju važećih zakona države članice ili druge jurisdikcije u kojoj je NFE rezident ili osnivačkih akata NFE-a, sva njegova imovina prenosi se na tijelo javne vlasti ili drugu neprofitnu organizaciju, ili vlasništvo prelazi na vladu države članice ili druge jurisdikcije u kojoj je NFE rezident ili neku njezinu političku organizacijsku jedinicu.

E.   Razno

1. Pojam „imatelj računa” znači osoba koju je financijska institucija koja vodi račun navela ili identificirala kao imatelja financijskog računa. Osoba, različita od financijske institucije, koja je imatelj financijskog računa u korist ili za račun druge osobe u svojstvu agenta, skrbnika, ovlaštenika, potpisnika, investicijskog savjetnika ili posrednika ne smatra se imateljem računa u smislu ove Direktive, nego se imateljem računa smatra ta druga osoba. U slučaju ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police, imatelj računa je svaka osoba koja ima pravo pristupa novčanoj vrijednosti ili pravo na promjenu korisnika ugovora. Ako nitko ne može pristupiti novčanoj vrijednosti ili ne može promijeniti korisnika, imatelj računa je svaka osoba navedena u ugovoru kao vlasnik, kao i svaka osoba na koju je, na temelju uvjeta ugovora, preneseno pravo na primitak isplate. Po dospijeću ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police, svaka osoba koja ima pravo na primitak isplate po ugovoru smatra se imateljem računa.

2. Pojam „postupci AML/KYC” znači postupci dubinske analize klijenta koje provodi izvještajna financijska institucija u skladu s uvjetima o sprečavanju pranja novca ili sličnim uvjetima koji se odnose na takvu izvještajnu financijsku instituciju.

3. Pojam „subjekt” znači pravna osoba ili pravni aranžman kao što je trgovačko društvo, partnerstvo, trust ili zaklada.

4.  Subjekt je „povezani subjekt” drugog subjekta ako: i. bilo koji od tih subjekata nadzire drugi subjekt; ii. dva subjekta su pod zajedničkim nadzorom; ili iii. dva subjekta su investicijski subjekti opisani u stavku A podstavku 6. točki (b) koji su pod zajedničkom upravom, a takva uprava ispunjava obveze u vezi s dubinskom analizom takvih investicijskih subjekata. U tu svrhu, kontrola uključuje izravno ili neizravno vlasništvo na više od 50 % glasačkih prava i vrijednosti u subjektu.

5. Pojam „PIB” znači porezni identifikacijski broj (ili njegov funkcionalni ekvivalent u nedostatku poreznog identifikacijskog broja).

6. Pojam „dokumentirani dokaz” uključuje bilo što od sljedećeg:

(a) potvrda o rezidentnosti koju je izdalo ovlašteno državno tijelo (na primjer, vlada ili vladina agencija ili općina) države članice ili druge jurisdikcije za koju primatelj uplate tvrdi da je u njoj rezident;

(b) za fizičke osobe, svaka valjana identifikacijska isprava koju je izdalo ovlašteno državno tijelo (na primjer, država ili njezina agencija ili općina) koja sadrži ime fizičke osobe i koja se uobičajeno koristi u svrhu utvrđivanja identiteta;

(c) za subjekte, svaka službena isprava koju je izdalo ovlašteno državno tijelo (na primjer, država ili njezina agencija, ili općina) koja sadrži naziv subjekta, adresu njegova sjedišta u državi članici ili drugoj jurisdikciji za koju tvrdi da je u njoj rezident ili državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj je subjekt osnovan ili organiziran;

(d) svaki revidirani financijski izvještaj, potvrda treće strane o kreditnoj sposobnosti, zahtjev za pokretanje stečaja ili izvješće regulatora vrijednosnih papira.

U odnosu na postojeći račun subjekta, izvještajne financijske institucije mogu upotrebljavati kao dokumentirani dokaz svaku klasifikaciju iz evidencija izvještajne financijske institucije u vezi s imateljem računa određenu na temelju standardiziranog sustava brojčanog označivanja industrija, koju je izvještajna financijska institucija zabilježila u skladu sa svojim uobičajenim poslovnim praksama za potrebe postupaka AML/KYC ili za druge regulatorne potrebe (osim u svrhu oporezivanja) i koje je izvještajna financijska institucija provela prije datuma koji je upotrijebljen za klasificiranje financijskog računa kao postojećeg računa, pod uvjetom da izvještajna financijska institucija ne zna ili nema razloga znati da je takva klasifikacija netočna ili nepouzdana. Pojam „standardizirani sustav brojčanog označivanja industrija” znači sustav označivanja koji se upotrebljava za klasifikaciju subjekata prema vrsti poslovne djelatnosti u svrhu koja je različita od svrhe oporezivanja.

ODJELJAK IX.

DJELOTVORNA PROVEDBA

U skladu s člankom 8. stavkom 3.a ove Direktive, države članice moraju imati uspostavljena pravila i administrativne postupke kako bi osigurale djelotvornu provedbu gore navedenih postupaka izvješćivanja i dubinske analize i poštovanje tih postupaka, uključujući:

1. pravila kojima se financijske institucije, osobe ili posrednike sprečava da usvoje praksu kojom se nastoji zaobići postupci izvješćivanja i dubinske analize;

2. pravila kojima se od izvještajnih financijskih institucija zahtijeva da vode evidenciju o poduzetim koracima i o svim dokazima koji se upotrebljavaju za provedbu gore navedenih postupaka te primjerene mjere za dobivanje tih evidencija;

3. administrativne postupke za provjeru usklađenosti izvještajnih financijskih institucija s postupcima izvješćivanja i dubinske analize; administrativne postupke koji se primjenjuju pri preispitivanju rada izvještajne financijske institucije nakon primitka obavijesti o nedokumentiranim računima;

4. administrativne postupke radi osiguravanja da za subjekte i račune koji su u domaćem pravu utvrđeni kao neizvještajne financijske institucije odnosno kao isključeni računi i dalje postoji nizak rizik od njihove zloporabe u svrhu porezne utaje; i

5. djelotvorno izvršavanje odredaba za rješavanje neusklađenosti.

ODJELJAK X.

DATUMI PROVEDBE U POGLEDU IZVJEŠTAJNIH FINANCIJSKIH INSTITUCIJA KOJE SE NALAZE U AUSTRIJI

U slučaju izvještajnih financijskih institucija koje se nalaze u Austriji, sva upućivanja na „2016.” i „2017.” u ovom Prilogu trebalo bi tumačiti kao upućivanja na „2017.” odnosno „2018.”.

U slučaju postojećih računa izvještajnih financijskih institucija koje se nalaze u Austriji, sva upućivanja na „31. prosinca 2015.” u ovom Prilogu trebalo bi tumačiti kao upućivanja na „31. prosinca 2016.”.




PRILOG II.

DODATNA PRAVILA ZA IZVJEŠĆIVANJE I DUBINSKU ANALIZU INFORMACIJA O FINANCIJSKIM RAČUNIMA

1.   Promjena okolnosti

„Promjena okolnosti” uključuje svaku promjenu koja za ishod ima dodavanje informacija u vezi sa statusom osobe ili je na drugi način u suprotnosti sa statusom te osobe. Osim toga, promjena okolnosti uključuje svaku promjenu ili dodavanje informacija računu imatelja računa (uključujući dodavanje, nadomještanje ili drugu promjenu imatelja računa) ili svaku promjenu ili dodavanje informacija računu povezanim s takvim računom (pri čemu se primjenjuju pravila o agregiranju računa opisana u stavku C podstavcima od 1. do 3. odjeljka VII. Priloga I.) ako takva promjena ili dodavanje informacija utječe na status imatelja računa.

Ako se izvještajna financijska institucija oslanja na test adrese prebivališta opisan u stavku B podstavku 1. odjeljka III. Priloga I. te je došlo do promjene okolnosti zbog kojih izvještajna financijska institucija sazna ili ima razloga vjerovati da su originalni dokumentirani dokazi (ili druga jednakovrijedna dokumentacija) netočni ili nepouzdani, izvještajna financijska institucija mora do kasnijeg od sljedeća dva datuma: posljednjeg dana odgovarajuće kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja ili 90 kalendarskih dana nakon obavijesti o takvoj promjeni okolnosti ili njezinog otkrivanja, dobiti izjavu o rezidentnosti imatelja računa i novi dokumentirani dokaz radi utvrđivanja rezidentnosti u svrhu oporezivanja imatelja računa. Ako izvještajna financijska institucija ne može dobiti izjavu o rezidentnosti imatelja računa i novi dokumentirani dokaz do tog datuma, izvještajna financijska institucija mora provesti postupak elektroničkog pretraživanja evidencije opisan u stavku B podstavcima od 2. do 6. odjeljka III. Priloga I.

2.   Izjava o rezidentnosti za nove račune subjekata

U vezi s novim računima subjekata, u svrhu utvrđivanja je li osoba koja ima kontrolu nad pasivnim NFE-om osoba o kojoj se izvješćuje, izvještajna financijska institucija može prihvatiti samo izjavu o rezidentnosti imatelja računa ili osobe koja ima kontrolu.

3.   Rezidentnost financijske institucije

Financijska institucija je „rezident” u državi članici ako je podložna jurisdikciji te države članice (tj., država članica može financijskoj instituciji nametnuti izvješćivanje). Općenito, kada je u svrhu oporezivanja financijska institucija rezident u državi članici, ona podliježe jurisdikciji te države članice te je, stoga, financijska institucija države članice. U slučaju trusta koji je financijska institucija (neovisno o tome je li u svrhu oporezivanja rezident u nekoj državi članici), smatra se da trust podliježe jurisdikciji države članice ako su jedan ili više njegovih skrbnika rezidenti u toj državi članici, osim ako trust o svim potrebnim informacije o kojima se izvješćuje u skladu s ovom Direktivom s obzirom na račune o kojima se izvješćuje, a koje vodi trust, izvješćuje drugu državu članicu jer je u svrhu oporezivanja rezident u toj drugoj državi članici. Međutim, kada financijska institucija (osim trusta) nema rezidentnost u svrhu oporezivanja (npr., jer se smatra fiskalno transparentnom ili se nalazi u jurisdikciji u kojoj ne postoji porez na dobit), smatra se da podliježe jurisdikciji države članice te da je, stoga, financijska institucija države članice ako je:

(a) osnovana u skladu sa zakonima države članice;

(b) mjesto njezine uprave (uključujući mjesto stvarne uprave) u državi članici; ili

(c) podložna financijskom nadzoru u državi članici.

Kada je financijska institucija (osim trusta) rezident u dvije ili više država članica, ta financijska institucija bit će podložna obvezama izvješćivanja i dubinske analize u državi članici u kojoj ima financijski račun/financijske račune.

4.   Vođenje računa

U načelu bi trebalo smatrati da financijska institucija vodi račun:

(a) u slučaju skrbničkog računa, financijska institucija koja ima skrbništvo nad imovinom na računu (što uključuje financijsku instituciju koja drži imovinu pod svojim imenom, ali za imatelja računa u takvoj instituciji);

(b) u slučaju depozitnih računa, financijska institucija koja je dužna izvršavati plaćanja u vezi s računom (što ne uključuje zastupnika financijske institucije neovisno o tome je li takav zastupnik financijska institucija);

(c) u slučaju vlasničkog ili dužničkog udjela u financijskoj instituciji koji čini financijski račun, ta financijska institucija;

(d) u slučaju ugovora o osiguranju ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti police, financijska institucija koja je dužna je izvršavati plaćanja u vezi s ugovorom.

5.   Trustovi koji su pasivni NFE-i

Subjekt kao što je partnerstvo, partnerstvo s ograničenom odgovornošću ili sličan pravni aranžman koji nije rezidentan u svrhu oporezivanja, smatra se u skladu sa stavkom D podstavkom 3. odjeljka VIII. Priloga I., rezidentom u jurisdikciji u kojoj se nalazi mjesto njegove stvarne uprave. U tu svrhu, pravna osoba ili pravni aranžman smatraju se „sličnim” partnerstvu i partnerstvu s ograničenom odgovornošću kada se ne smatraju oporezivom jedinicom u državi članici prema poreznim zakonima te države članice. Međutim, kako bi se izbjeglo dvostruko izvješćivanje (s obzirom na širok obuhvat pojma „osobe koje imaju kontrolu” u slučaju trustova), trust koji je pasivni NFE ne može se smatrati sličnim pravnim aranžmanom.

6.   Adresa sjedišta subjekta

Jedan od zahtjeva opisanih u stavku E podstavku 6. točki (c) odjeljka VIII. Priloga I. je da službena isprava u vezi sa subjektom sadrži bilo adresu sjedišta subjekta u državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj subjekt tvrdi da je rezident ili u državi članici ili drugoj jurisdikciji u kojoj je subjekt je osnovan ili organiziran. Adresa sjedišta subjekta u načelu je mjesto u kojem se nalazi mjesto njegove stvarne uprave. Adresa financijske institucije koja vodi račun subjekta, poštanski pretinac ili adresa koja se upotrebljava isključivo za primanje pošte nije adresa sjedišta subjekta osim ako je takva adresa jedina adresa koju upotrebljava subjekt te se ona pojavljuje kao registrirana adresa subjekta u dokumentima o osnivanju subjekta. Nadalje, adresa koja je dana uz nalog za zadržavanje svih poštanskih pošiljaka na toj adresi, nije adresa sjedišta subjekta.

▼M3




PRILOG III.

PRAVILA PODNOŠENJA ZA SKUPINE MULTINACIONALNIH PODUZEĆA

ODJELJAK I.

DEFINIRANI POJMOVI

1. Pojam „skupina” znači određeni broj poduzeća povezanih vlasništvom ili kontrolom koja ili imaju obvezu pripremati konsolidirane financijske izvještaje u svrhe financijskog izvješćivanja u skladu s primjenjivim računovodstvenim načelima ili bi imala tu obvezu kad bi se trgovalo vlasničkim udjelima jednog od poduzeća na burzi vrijednosnih papira.

2. Pojam „poduzeće” znači bilo koji oblik vođenja poslovanja bilo koje osobe iz članka 3. točke 11. podtočaka (b), (c) i (d).

3. Pojam „skupina MNP-ova” znači svaka skupina koja obuhvaća dva ili više poduzeća koja imaju poreznu rezidentnost u različitim jurisdikcijama ili uključuje poduzeće koje je rezident u svrhu oporezivanja u jednoj jurisdikciji i porezni obveznik u drugoj jurisdikciji u pogledu poslovanja koje obavlja putem stalne poslovne jedinice u toj jurisdikciji, a nije isključena skupina MNP-ova.

4. Pojam „isključena skupina MNP-ova” znači, u odnosu na bilo koju fiskalnu godinu skupine, skupina čiji je ukupni konsolidirani prihod skupine ispod 750 000 000 EUR ili u lokalnoj valuti u iznosu od otprilike 750 000 000 EUR od siječnja 2015. tijekom fiskalne godine koja neposredno prethodi izvještajnoj fiskalnoj godini, kako je navedeno u njezinim konsolidiranim financijskim izvještajima za tu prethodnu fiskalnu godinu.

5. Pojam „sastavni subjekt” znači jedno od sljedećeg:

(a) svaka zasebna jedinica poslovanja skupine MNP-ova koja je uključena u konsolidirane financijske izvještaje skupine MNP-ova u svrhe financijskog izvješćivanja ili bi bila u njih uključena kad bi se vlasničkim udjelima te jedinice poslovanja skupine MNP-ova trgovalo na burzi vrijednosnih papira;

(b) svaka takva jedinica poslovanja koja je isključena iz konsolidiranih financijskih izvještaja skupine MNP-ova samo zbog veličine ili pitanja značajnosti;

(c) svaka stalna poslovna jedinica svake zasebne jedinice poslovanja skupine MNP-ova uključene pod (a) ili (b) pod uvjetom da zasebna jedinica poslovanja sastavlja zasebni financijski izvještaj za takvu stalnu poslovnu jedinicu u svrhe financijskog izvješćivanja, regulatornog ili poreznog izvješćivanja ili u svrhe unutarnje kontrole upravljanja.

6. Pojam „subjekt koji podnosi izvješće” znači sastavni subjekt koji je obvezan podnositi izvješće po zemljama u ime skupine MNP-ova u skladu sa zahtjevima iz članka 8.aa stavka 3. u jurisdikciji u kojoj ima poreznu rezidentnost. Subjekt koji podnosi izvješće može biti krajnje matično društvo, zamjensko matično društvo ili bilo koji subjekt opisan u odjeljku II. točki 1.

7. Pojam „krajnje matično društvo” znači sastavni subjekt skupine MNP-ova koji ispunjava sljedeće kriterije:

(a) izravni je ili neizravni vlasnik dovoljno udjela u najmanje jednom sastavnom subjektu skupine MNP-ova, zbog čega mora sastavljati konsolidirane financijske izvještaje u skladu s računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u jurisdikciji u kojoj ima poreznu rezidentnost ili bi ih morao sastavljati kad bi se njegovim vlasničkim udjelima trgovalo na burzi vrijednosnih papira u jurisdikciji u kojoj ima poreznu rezidentnost;

(b) ne postoji drugi sastavni subjekt takve skupine MNP-ova koji je izravni ili neizravni vlasnik udjela opisanog u točki (a) prvog spomenutog sastavnog subjekta.

8. Pojam „zamjensko matično društvo” znači jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova koji je imenovala takva skupina MNP-ova kao jedinu zamjenu za krajnje matično društvo u svrhe podnošenja izvješća po zemljama u jurisdikciji porezne rezidentnosti tog sastavnog subjekta u ime takve skupine MNP-ova ako se primjenjuje najmanje jedan uvjet iz odjeljka II. točke 1. prvog stavka podtočke (b).

9. Pojam „fiskalna godina” znači godišnje računovodstveno razdoblje za koje krajnje matično društvo skupine MNP-ova priprema svoje financijske izvještaje.

10. Pojam „izvještajna fiskalna godina” znači ona fiskalna godina u kojoj su ostvareni financijski rezultati i rezultati poslovanja navedeni u izvješću po zemljama iz članka 8.aa stavka 3.

11. Pojam „sporazum između kvalificiranih nadležnih tijela” znači sporazum između ovlaštenih predstavnika države članice EU-a i jurisdikcijâ izvan Unije koje su stranke međunarodnog sporazuma i u kojem je propisana automatska razmjena izvješća po zemljama između jurisdikcija stranaka sporazuma.

12. Pojam „međunarodni sporazum” znači Multilateralna konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, svaka bilateralna ili multilateralna porezna konvencija ili svaki sporazum o razmjeni poreznih informacija čija je država članica stranka i u čijim je odredbama predviđena pravna ovlast za razmjenu informacija u području oporezivanja između jurisdikcija, uključujući automatsku razmjenu takvih informacija.

13. Pojam „konsolidirani financijski izvještaji” znači financijski izvještaji skupine MNP-ova u kojima su imovina, obveze, prihod, troškovi i novčani tokovi krajnjeg matičnog društva i sastavnih subjekata prikazani kao da se odnose na jedan gospodarski subjekt.

14. Pojam „greška u sustavu” u odnosu na jurisdikciju znači ili da ta jurisdikcija ima na snazi sporazum između kvalificiranih nadležnih tijela s državom članicom, ali je suspendirala automatsku razmjenu (iz razloga koji nisu oni koji su u skladu s uvjetima iz tog sporazuma) ili da ta jurisdikcija iz nekog drugog razloga trajno propušta automatski dostaviti državi članici izvješća po zemljama koja posjeduje u odnosu na skupine MNP-ova koje imaju sastavne subjekte u toj državi članici.

ODJELJAK II.

OPĆI ZAHTJEVI ZA IZVJEŠĆIVANJE

1. Sastavni subjekt koji je rezident u državi članici, a koji nije krajnje matično društvo skupine MNP-ova podnosi izvješće po zemljama za izvještajnu fiskalnu godinu skupine MNP-ova čiji je sastavni subjekt ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:

(a) subjekt je rezident države članice u svrhu oporezivanja;

(b) primjenjuje se jedan od sljedećih uvjeta:

i. krajnje matično društvo skupine MNP-ova ne mora podnijeti izvješće po zemljama u jurisdikciji u kojoj ima poreznu rezidentnost;

ii. na jurisdikciju čiji je krajnje matično društvo rezident u svrhu oporezivanja odnosi se međunarodni sporazum čija je država članica stranka, ali u roku navedenom u članku 8.aa stavku 1. za podnošenje izvješća po zemljama za izvještajnu fiskalnu godinu nije stupio na snagu sporazum između kvalificiranih nadležnih tijela čija je država članica stranka;

iii. u jurisdikciji u kojoj krajnje matično društvo ima poreznu rezidentnost došlo je do greške u sustavu koju je država članica prijavila sastavnom subjektu koji je rezident u svrhu oporezivanja u toj državi članici.

Ne dovodeći u pitanje obvezu krajnjeg matičnog društva iz članka 8.aa stavka 1. ili njegova zamjenskog matičnog društva da podnese prvo izvješće po zemljama za fiskalnu godinu za skupinu MNP-ova koja počinje 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma, države članice mogu odlučiti da se obveza za sastavne subjekte iz točke 1. ovog odjeljka odnosi na izvješća po zemljama u odnosu na izvještajne fiskalne godine koje počinju 1. siječnja 2017. ili nakon tog datuma.

Sastavni subjekt koji je rezident u državi članici kako je definirano u prvom stavku ove točke od svojega krajnjeg matičnog društva zahtijeva dostavu svih informacija koje su mu potrebne kako bi ispunio svoje obveze i podnio izvješće po zemljama u skladu s člankom 8.aa stavkom 3. Ako unatoč tome taj sastavni subjekt nije dobio ili prikupio sve tražene informacije za izvješće za skupinu MNP-ova, taj sastavni subjekt podnosi izvješće po zemljama koje sadrži sve informacije koje posjeduje, koje je dobio ili prikupio, te državu članicu u kojoj je rezident izvješćuje da je krajnje matično društvo odbilo dostaviti potrebne informacije. Time se ne dovodi u pitanje pravo dotične države članice da primijeni sankcije predviđene nacionalnim zakonodavstvom i ta država članica o navedenom odbijanju izvješćuje sve države članice.

Ako su više sastavnih subjekata iste skupine MNP-ova rezidenti Unije u svrhu oporezivanja i primjenjuje se najmanje jedan uvjet iz prvog stavka, točke (b), skupina MNP-ova može odrediti jedan od tih sastavnih subjekata da podnese izvješće po zemljama u skladu sa zahtjevima iz članka 8.aa stavka 3. za bilo koju izvještajnu fiskalnu godinu u roku iz članka 8.aa stavka 1. i da obavijesti državu članicu da bi se podnošenjem trebao zadovoljiti zahtjev podnošenja izvještaja svih sastavnih subjekata takve skupine MNP-ova koji su rezidenti u Uniji u svrhu oporezivanja. Ta država članica na temelju članka 8.aa stavka 2. priopćuje primljeno izvješće po zemljama svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po zemljama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova kojoj pripada subjekt koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja, ili porezni obveznik u pogledu djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice.

Ako sastavni subjekt ne može dobiti ili prikupiti sve informacije koje su potrebne za podnošenje izvješća po zemljama, u skladu s člankom 8.aa stavkom 3., tada taj sastavni subjekt ne ispunjava uvjete da bude određen kao subjekt koji podnosi izvješće za skupinu MNP-ova u skladu s četvrtim stavkom ove točke. Ovim se pravilom ne dovodi u pitanje obveza sastavnog subjekta da državu članicu u kojoj je rezident izvijesti da je krajnje matično društvo odbilo dostaviti potrebne informacije.

2. Odstupajući od točke 1., ako se primjenjuje najmanje jedan uvjet iz točke 1. prvog stavka podtočke (b), subjekt opisan u točki 1. ne mora podnijeti izvješće po zemljama za bilo koju izvještajnu fiskalnu godinu, ako je skupina MNP-ova čiji je on sastavni subjekt stavila na raspolaganje izvješće po zemljama u skladu s člankom 8.aa stavkom 3. za tu fiskalnu godinu putem zamjenskog matičnog društva, koje podnosi to izvješće po zemljama poreznom tijelu u jurisdikciji u kojoj ima poreznu rezidentnost na datum ili prije datuma iz članka 8.aa stavka 1. i koje, u slučaju da je zamjensko matično društvo porezni rezident u jurisdikciji izvan Unije, zadovoljava sljedeće uvjete:

(a) jurisdikcija u kojoj je zamjensko matično društvo porezni rezident zahtijeva podnošenje izvješća po zemljama u skladu sa zahtjevima iz članka 8.aa stavka 3.;

(b) jurisdikcija u kojoj je zamjensko matično društvo porezni rezident sklopila je sporazum između kvalificiranih nadležnih tijela čija je država članica stranka do roka iz članka 8.aa stavka 1. za podnošenje izvješća po zemljama za izvještajnu fiskalnu godinu;

(c) jurisdikcija u kojoj je zamjensko matično društvo porezni rezident nije obavijestila državu članicu o grešci u sustavu;

(d) jurisdikcija u kojoj je zamjensko matično društvo porezni rezident primila je obavijest sastavnog subjekta koji je u toj jurisdikciji rezident u svrhu oporezivanja da je on zamjensko matično društvo najkasnije posljednjeg dana izvještajne fiskalne godine te skupine MNP-ova;

(e) državi članici dostavljena je obavijest u skladu s točkom 4.

3. Države članice traže od svakog sastavnog subjekta Skupine MNP-ova koji je rezident u svrhu oporezivanja u toj državi članici da obavijesti državu članicu je li krajnje matično društvo ili zamjensko matično društvo ili sastavni subjekt određen prema točki 1. najkasnije posljednjeg dana izvještajne fiskalne godine te skupine MNP-ova. Države članice mogu produljiti taj rok na zadnji dan za podnošenje porezne prijave tog sastavnog subjekta za prethodnu fiskalnu godinu.

4. Država članica traži da sastavni subjekt skupine MNP-ova koji je rezident u svrhu oporezivanja u toj državi članici, a koji nije krajnje matično društvo ni zamjensko matično društvo niti sastavni subjekt određen prema točki 1., obavijesti državu članicu o identitetu i poreznoj rezidentnosti subjekta koje podnosi izvješće najkasnije posljednjeg dana izvještajne fiskalne godine te skupine MNP-ova. Države članice mogu produljiti taj rok na zadnji dan za podnošenje porezne prijave tog sastavnog subjekta za prethodnu fiskalnu godinu.

5. U izvješću po zemljama navodi se valuta iznosa navedenih u tom izvješću.

ODJELJAK III.

IZVJEŠĆE PO ZEMLJAMA

Α.   Predložak izvješća po zemljama



Tablica 1.  Pregled podjele dobiti, poreza i poslovnih djelatnosti prema poreznoj jurisdikciji

Naziv skupine MNP-ova:

Predmetna fiskalna godina:

Upotrijebljena valuta:

Porezna jurisdikcija

Prihodi

Dobit (gubitak) prije poreza na dobit

Plaćeni porez na dobit (prema načelu blagajne)

Obračunani porez na dobit – tekuća godina

Prijavljeni kapital

Akumulirana dobit

Broj zaposlenih

Materijalna imovina osim novca i novčanih ekvivalenata

Nepovezana stranka

Povezana stranka

Ukupno

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Tablica 2.  Popis svih sastavnih subjekata skupine MNP-ova uključenih u svaki zbroj prema poreznoj jurisdikciji

Naziv skupine MNP-ova:

Predmetna fiskalna godina:

Porezna jurisdikcija

Sastavni subjekti rezidenti u poreznoj jurisdikciji

Porezna jurisdikcija organizacije ili korporacije ako je različita od porezne jurisdikcije rezidentnosti

Glavne poslovne djelatnosti

Istraživanje i razvoj

Holding ili upravljanje Intelektualno vlasništvo

Kupnja ili nabava

Proizvodnja

Prodaja, marketing ili distribucija

Administrativne, upravljačke ili pomoćne usluge

Pružanje usluga nepovezanim strankama

Financiranje unutar skupine

Regulirane financijske usluge

Osiguranje

Držanje dionica ili drugih vlasničkih instrumenata instrumenata

U stanju mirovanja

Ostalo (1)

 

1.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(1)   Molimo navesti prirodu djelatnosti sastavnog subjekta u polju „Dodatne informacije”.

Tablica 3.:   Dodatne informacije

Naziv skupine MNP-ova:

Predmetna fiskalna godina:

Molimo uključiti sve dodatne kratke informacije ili objašnjenje koje smatrate potrebnima ili kojima bi se moglo olakšati razumijevanje obveznih informacija navedenih u izvješću po zemljama

B.   Opće upute za ispunjavanje izvješća po zemljama

1.   Svrha

Predložak se upotrebljava za izvješćivanje o podjeli dobiti, poreza i poslovnih djelatnosti skupine multinacionalnih poduzeća (MNP-ova) prema poreznim jurisdikcijama.

2.   Tretman podružnica i stalnih poslovnih jedinica

Podaci o stalnim poslovnim jedinicama navode se upućivanjem na poreznu jurisdikciju u kojoj se one nalaze, a ne upućivanjem na poreznu jurisdikciju rezidentnosti jedinice poslovanja čiji je stalna poslovna jedinica dio. Izvješćivanje u poreznoj jurisdikciji rezidentnosti za jedinicu poslovanja čija je stalna poslovna jedinica sastavni dio isključuje financijske podatke povezane sa stalnom poslovnom jedinicom.

3.   Razdoblje obuhvaćeno godišnjim predloškom

Predloškom je obuhvaćena fiskalna godina MNP-a koji podnosi izvješće. Za sastavne subjekte, prema vlastitom nahođenju MNP-a koji podnosi izvješće, u predložak se dosljedno unosi bilo koja od sljedećih informacija:

(a) informacije za fiskalnu godinu relevantnih sastavnih subjekata koja završava na isti datum kao i fiskalna godina MNP-a koji podnosi izvješće, ili završava u razdoblju od 12 mjeseci koje prethodi tom datumu;

(b) informacije za sve relevantne sastavne subjekte o kojima se izvješćuje za fiskalnu godinu MNP-a koji podnosi izvješće.

4.   Izvor podataka

MNP koji podnosi izvješće svake godine dosljedno upotrebljava iste izvore podataka za ispunjavanje predloška. MNP koji podnosi izvješće može odlučiti upotrijebiti podatke iz svojih konsolidiranih paketa za izvješćivanje, iz zakonskih financijskih izvještaja pojedinih subjekata, iz regulatornih financijskih izvještaja ili izvještaja o unutarnjem upravljanju. U predlošku nije nužno uskladiti podatke o prihodima, dobiti i porezu s konsolidiranim financijskim izvještajima. Ako se zakonski financijski izvještaji upotrebljavaju kao osnova za izvješćivanje, svi iznosi preračunavaju se u navedenu funkcionalnu valutu MNP-a koji podnosi izvješće prema prosječnom tečaju za godinu navedenu u odjeljku „Dodatne informacije” u predlošku. Međutim, nisu potrebne prilagodbe zbog razlika u računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u različitim poreznim jurisdikcijama.

MNP koji podnosi izvješće dostavlja kratak opis izvora podataka koje je upotrebljavao za pripremu predloška u odjeljku „Dodatne informacije” u predlošku. Ako se izvrši promjena u izvoru podataka koji se upotrebljavaju iz godine u godinu, MNP koji podnosi izvješće mora objasniti razloge za promjenu i posljedice promjena u odjeljku „Dodatne informacije” u predlošku.

C.   Posebne upute za ispunjavanje izvješća po zemljama

1.   Pregled podjele dobiti, poreza i poslovnih djelatnosti prema poreznoj jurisdikciji (Tablica 1.)

1.1.   Porezna jurisdikcija

U prvom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi sve porezne jurisdikcije u kojima su sastavni subjekti skupine MNP-ova rezidenti u svrhu oporezivanja. Porezna jurisdikcija definira se kao državna i nedržavna jurisdikcija koja ima fiskalnu neovisnost. Uključuje se zasebna linija za sve sastavne subjekte u skupini MNP-ova za koje MNP koji podnosi izvješće smatra da u svrhu oporezivanja nisu rezidenti nijedne porezne jurisdikcije. Ako je sastavni subjekt rezident više poreznih jurisdikcija, kako bi se odredila porezna jurisdikcija rezidentnosti primjenjuje se ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ako ne postoji primjenjivi porezni ugovor, u pogledu sastavnog subjekta izvješće se podnosi u poreznoj jurisdikciji u mjestu stvarnog upravljanja sastavnim subjektom. Mjesto stvarnog upravljanja određuje se u skladu s međunarodno dogovorenim standardima.

1.2.   Prihodi

U tri stupca predloška pod naslovom „Prihodi”, MNP koji podnosi izvješće unosi sljedeće podatke:

(a) zbroj prihoda svih sastavnih subjekata skupine MNP-ova u relevantnoj poreznoj jurisdikciji koji su nastali iz transakcija s povezanim društvima;

(b) zbroj prihoda svih sastavnih subjekata skupine MNP-ova u relevantnoj poreznoj jurisdikciji koji su nastali iz transakcija s neovisnim strankama;

(c) ukupni zbrojevi navedeni u točkama (a) i (b).

Prihodi uključuju prihode od prodaje inventara i imovine, usluga, naknada za licenciju, kamata, premija i drugih iznosa. Prihodi ne uključuju plaćanja primljena od ostalih sastavnih subjekata koja se u poreznoj jurisdikciji poreznog obveznika smatraju dividendama.

1.3.   Dobit (gubitak) prije poreza na dobit

U petom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi iznos dobiti (gubitka) prije poreza na dobit za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. Dobit (gubitak) prije poreza na dobit uključuje sve stavke izvanrednih prihoda i rashoda.

1.4.   Plaćeni porez na dobit (prema načelu blagajne)

U šestom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi ukupni iznos poreza na dobit koji je stvarno plaćen tijekom predmetne fiskalne godine za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. Plaćeni porezi uključuju porez u novcu koji je sastavni subjekt platio poreznoj jurisdikciji u kojoj je rezident i svim drugim poreznim jurisdikcijama. Plaćeni porezi uključuju porez po odbitku koji plaćaju drugi subjekti (povezana društva i neovisna društva) u odnosu na plaćanja sastavnom subjektu. Prema tome, ako trgovačko društvo A koje je rezident u poreznoj jurisdikciji A ostvari kamate u poreznoj jurisdikciji B, porez po odbitku u poreznoj jurisdikciji B prijavljuje trgovačko društvo A.

1.5.   Obračunani porez na dobit (tekuća godina)

U sedmom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi iznos obračunanih poreznih rashoda prijavljenih za oporezivu dobit ili gubitak u godini izvješćivanja za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. U postojećim poreznim rashodima odražava se samo poslovanje u tekućoj godini i oni ne uključuju odgođene poreze ili sredstva za nesigurne porezne obveze.

1.6.   Prijavljeni kapital

U osmom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi zbroj prijavljenog kapitala za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. U odnosu na stalne poslovne jedinice prijavljeni kapital prijavljuje pravna osoba čiji je taj subjekt stalna poslovna jedinica, osim ako je zahtjev za kapitalom definiran u poreznoj jurisdikciji stalne poslovne jedinice u regulatorne svrhe.

1.7.   Akumulirana dobit

U devetom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi zbroj ukupne akumulirane dobiti na kraju godine za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. U odnosu na stalne poslovne jedinice akumuliranu dobit prijavljuje pravna osoba čija je to stalna poslovna jedinica.

1.8.   Broj zaposlenih

U desetom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi ukupni broj zaposlenika na temelju ekvivalenta punog radnog vremena (FTE) za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. Može se prijavljivati broj zaposlenika na kraju godine na temelju prosječne stope zaposlenosti za godinu ili na nekoj drugoj osnovi koja se dosljedno primjenjuje u poreznim jurisdikcijama i iz godine u godinu. U tu svrhu, vanjski suradnici koji sudjeluju u redovnom poslovanju sastavnog subjekta mogu se prijavljivati kao zaposlenici. Dopušteno je razumno zaokruživanje ili navođenje okvirnog broja zaposlenika ako se takvim zaokruživanjem ili navođenjem okvirnog broja znatno ne narušava relativna podjela zaposlenika prema različitim poreznim jurisdikcijama. Primjenjuju se dosljedni pristupi iz godine u godinu i na različite subjekte.

1.9.   Materijalna imovina osim novca i novčanih ekvivalenata

U jedanaestom stupcu predloška, MNP koji podnosi izvješće navodi zbroj neto knjigovodstvenih vrijednosti materijalne imovine za sve sastavne subjekte koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. U odnosu na stalne poslovne jedinice imovina se prijavljuje upućivanjem na poreznu jurisdikciju u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica. Materijalna imovina u ovu svrhu ne uključuje novac ili novčane ekvivalente, nematerijalnu imovinu ni financijsku imovinu.

2.   Popis svih sastavnih subjekata skupine MNP-ova uključenih u svaki zbroj prema poreznoj jurisdikciji (tablica 2.)

2.1.   Sastavni subjekti rezidenti u poreznoj jurisdikciji

MNP koji podnosi izvješće navodi za svaku poreznu jurisdikciju i prema nazivu pravne osobe sve sastavne subjekte skupine MNP-ova koji su u svrhu oporezivanja rezidenti u predmetnoj poreznoj jurisdikciji. Međutim, kako je navedeno u točki 2. Općih uputa u odnosu na stalne poslovne jedinice, stalna poslovna jedinica navodi se upućivanjem na poreznu jurisdikciju u kojoj se nalazi. Navodi se pravna osoba kojoj pripada stalna poslovna jedinica.

2.2.   Porezna jurisdikcija organizacije ili korporacije ako je različita od porezne jurisdikcije rezidentnosti

MNP koji podnosi izvješće navodi naziv porezne jurisdikcije čiji se zakoni primjenjuju na organizaciju i korporaciju sastavnog subjekta skupine MNP-ova ako je različita od porezne jurisdikcije rezidentnosti.

2.3.   Glavne poslovne djelatnosti

MNP koji podnosi izvješće utvrđuje prirodu glavnih poslovnih djelatnosti koje obavlja sastavni subjekt u predmetnoj poreznoj jurisdikciji označivanjem najmanje jedne odgovarajuće kućice.



( 1 ) Direktiva Vijeća 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (SL L 157, 26.6.2003., str. 38.).

( 2 ) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

( 3 ) SL L 84, 31.3.2010., str. 1.

( 4 ) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

( 5 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).