Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ

Ovime se uspostavlja sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice, dalje u tekstu „sustav EMAS”, u kojem organizacije smještene u Zajednici i izvan nje sudjeluju dobrovoljno.

Cilj sustava EMAS kao važnog instrumenta Akcijskog plana o održivoj potrošnji i proizvodnji i održivoj industrijskoj politici jest promicati stalno unapređivanje djelotvornosti organizacija s obzirom na okoliš uspostavljanjem i provedbom sustava upravljanja okolišem u organizacijama, sistematičnom i objektivnom periodičnom evaluacijom učinkovitosti tih sustava, pružanjem informacija o djelotvornosti s obzirom na okoliš, otvorenim dijalogom s javnošću i drugim zainteresiranim stranama, aktivnim uključivanjem zaposlenika u organizacijama i odgovarajućom izobrazbom.

1. Zahtjeve za registraciju organizacije u državama članicama podnose nadležnom tijelu u toj državi članici.

2. Organizacija s lokacijama u jednoj ili više država članica ili trećih zemalja može podnijeti zahtjev za jedinstvenu korporativnu registraciju svih ili nekih od tih lokacija.

Zahtjevi za jedinstvenu korporativnu registraciju podnose se nadležnom tijelu države članice u kojoj je smješteno sjedište ili središnja uprava organizacije koji su imenovani u smislu ovog stavka.

3. Zahtjevi za registraciju, uključujući korporativnu registraciju za samo jednu lokaciju izvan Zajednice, koji dolaze iz organizacija izvan Zajednice, podnose se bilo kojem nadležnom tijelu u tim državama članicama koje je zaduženo za registraciju organizacija izvan Zajednice u skladu s drugim podstavkom članka 11. stavka 1.

Te organizacije osiguravaju da okolišni procjenitelj koji provodi verifikaciju i validira sustav upravljanja okolišem bude akreditiran i posjeduje dozvolu ishođenu u državi članici u kojoj organizacija podnosi zahtjev za registraciju.

2. Organizacije mogu koristiti pomoć iz članka 32. koja je dostupna u državi članici u kojoj organizacija podnosi zahtjev za registraciju.

3. Organizacije koje posjeduju certificirani sustav upravljanja okolišem priznat u skladu s člankom 45. stavkom 4. nisu obvezne provoditi one dijelove za koje se priznaje da su ekvivalentni ovoj Uredbi.

4. Organizacije dostavljaju materijalne ili pisane dokaze kojima potvrđuju da organizacija poštuje sve važeće zakonske odredbe koje se odnose na okoliš.

Organizacije mogu tražiti informacije od nadležnih provedbenih vlasti u skladu s člankom 32. ili od okolišnog procjenitelja.

Organizacije izvan Zajednice isto tako navode uputu na zakonske odredbe koje se odnose na okoliš, a primjenjuju se na slične organizacije u državi članici u kojoj planiraju podnijeti zahtjev za registraciju.

Kad su sektorski referentni dokumenti iz članka 46. dostupni za konkretni sektor, procjena djelotvornosti organizacije u pogledu okoliša provodi se s obzirom na dotični relevantni dokument.

5. Okolišni procjenitelj koji je akreditiran ili posjeduje dozvolu provjerava uvodnu analizu utjecaja na okoliš, sustav upravljanja okolišem, postupak i provedbu revizije i validira izjavu o okolišu.

1. Zahtjev za registraciju može podnijeti svaka organizacija koja ispunjava zahtjeve navedene u članku 4.

2. Zahtjev za registraciju podnosi se nadležnom tijelu određenom u skladu s člankom 3., a obuhvaća sljedeće:

3. Zahtjev se sastavlja na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj organizacija podnosi zahtjev za registraciju.

3. Registrirane organizacije javno objavljuju svoju izjavu o okolišu i ažuriranu izjavu o okolišu u roku od mjesec dana od registracije odnosno mjesec dana nakon što je registracija obnovljena.

Registrirane organizacije mogu zadovoljiti ovaj zahtjev tako da osiguraju dostupnost izjave o okolišu i ažurirane izjave o okolišu na zahtjev ili poveznicom na internetske adrese na kojima je moguć pristup tim izjavama.

Način na koji osiguravaju pristup javnosti registrirane organizacije navode u obrascu predviđenom u Prilogu VI.

1. Nadležno tijelo na zahtjev male organizacije produžuje za tu organizaciju rok iz članka 6. stavka 1. s tri na najviše četiri godine ili rok iz članka 6. stavka 2. s jedne na najviše dvije godine pod uvjetom da okolišni procjenitelj koji je tu organizaciju verificirao potvrdi da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Za dostavu zahtjeva iz prvog podstavka organizacija može koristiti obrazac predviđen u Prilogu VI.

2. Ako uvjeti utvrđeni u stavku 1. nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbija zahtjev. Ono organizaciji dostavlja utemeljeno obrazloženje.

3. Organizacije koje koriste maksimalno dvogodišnje produženje iz stavka 1. nadležnom tijelu dostavljaju nevalidiranu ažuriranu izjavu o okolišu svake godine za koju su izuzete od obveze posjedovanja validirane ažurirane izjave o okolišu.

1. Kad registrirana organizacija planira uvesti bitne promjene, organizacija provodi analizu njihovog utjecaja na okoliš, uključujući aspekte okoliša tih promjena i njihove učinke na okoliš.

2. Nakon analiziranja utjecaja promjena na okoliš, organizacija ažurira uvodnu analizu utjecaja na okoliš, modificira politiku zaštite okoliša, program zaštite okoliša i sustav upravljanja okolišem i izjavu o okolišu u potpunosti revidira i ažurira s tim u skladu.

3. Sve dokumente koji su izmijenjeni i ažurirani prema stavku 2. obvezno treba verificirati i validirati u roku od šest mjeseci.

4. Nakon validacije, organizacija dostavlja promjene nadležnom tijelu koristeći obrazac predviđen u Prilogu VI. i promjene javno objavljuje.

1. Registrirana organizacija uspostavlja program revizije kojim osigurava da u roku ne duljem od tri ili četiri godine, ako se primjenjuje izuzeće predviđeno u članku 7., sve djelatnosti organizacije podliježu programu unutarnje revizije zaštite okoliša u skladu sa zahtjevima utvrđenim u Prilogu III.

2. Reviziju provode revizori koji posjeduju, pojedinačno ili kolektivno, potrebnu stručnost za izvršavanje ovih zadaća i u dovoljnoj mjeri su neovisni o djelatnostima koje revidiraju da mogu donijeti objektivan sud.

3. U programu revizije zaštite okoliša u organizaciji određuju se ciljevi svake revizije ili revizijskog ciklusa uključujući učestalost revizije za svaku djelatnost.

4. Na kraju svake revizije i revizijskog ciklusa revizori sastavljaju pisano izvješće revizije.

6. Nakon postupka revizije, organizacija izrađuje i provodi odgovarajući akcijski plan.

7. Organizacija uvodi odgovarajuće mehanizme kojima osigurava postupanje po rezultatima revizije.

1. Ne dovodeći u pitanje članak 35. stavak 2., logotip sustava EMAS utvrđen u Prilogu V. smiju koristiti samo registrirane organizacije i samo dok je njihova registracija važeća.

2. Logotip sustava EMAS koristi se isključivo u skladu s tehničkim specifikacijama utvrđenim u Prilogu V.

3. U slučaju da u skladu s člankom 3. stavkom 2. organizacija odluči da korporativnom registracijom neće obuhvatiti sve svoje lokacije, dužna je osigurati da je u njezinim priopćenjima za javnost i prilikom korištenja logotipa sustava EMAS jasno koje su lokacije obuhvaćene registracijom.

5. Svaka informacija bitna za okoliš koju objavi registrirana organizacija smije nositi logotip sustava EMAS pod uvjetom da ta informacija sadrži uputu na posljednju izjavu o okolišu ili ažuriranu izjavu o okolišu dotične organizacije iz koje je izvučena i da ju je okolišni procjenitelj validirao kao:

1. Države članice imenuju nadležna tijela koja su odgovorna za registraciju organizacija smještenih u Zajednici u skladu s ovom Uredbom.

Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela koja one imenuju osiguravaju i budu odgovorna za registraciju organizacija smještenih izvan Zajednice u skladu s ovom Uredbom.

Nadležna tijela nadziru ulazak i ostanak organizacija u registru, uključujući suspenziju i brisanje.

4. Za propisno obavljanje svojih zadaća nadležna tijela imaju odgovarajuće resurse, kako financijske tako i kadrovske.

5. Nadležna tijela primjenjuju ovu Uredbu dosljedno i sudjeluju u redovitoj stručnoj evaluaciji kako je predviđeno u članku 17.

1. Nadležna tijela uspostavljaju postupke za registraciju organizacija. Posebno uspostavljaju pravila za:

2. Nadležna tijela uspostavljaju i održavaju registar organizacija registriranih u njihovim državama članicama, koji obuhvaća informacije o tome kako se može doći do njihovih izjava ili ažuriranih izjava o okolišu i, u slučaju promjena, ažuriraju taj registar jednom mjesečno.

3. Nadležna tijela svaki mjesec, izravno ili preko državnih tijela, prema odluci dotičnih država članica, priopćuju Komisiji promjene u registru iz stavka 2.

1. Nadležna tijela razmatraju zahtjeve za registraciju u skladu s postupcima uspostavljenim u tu svrhu.

2. Kad organizacija podnese zahtjev za registraciju, nadležno tijelo je registrira i dodijeli joj registracijski broj ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3. Nadležno tijelo obavješćuje organizaciju da je registrirana i dostavlja joj njezin registracijski broj i logotip sustava EMAS.

4. Ako nadležno tijelo zaključi da organizacija koja je podnijela zahtjev ne udovoljava uvjetima utvrđenim u stavku 2., odbija je registrirati i dostavlja joj utemeljeno obrazloženje.

5. Ako od tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola primi pisano izvješće o nadzoru koje podastire dokaz da okolišni procjenitelj svoje aktivnosti nije proveo na dovoljno primjeren način da bi mogao jamčiti da organizacija koja podnosi zahtjev zadovoljava zahtjeve iz ove Uredbe, nadležno tijelo odbija registrirati organizaciju. Nadležno tijelo poziva organizaciju da podnese novi zahtjev za registraciju.

6. Da bi prikupilo potrebne dokaze za donošenje odluke da organizaciju ne registrira, nadležno tijelo traži mišljenje zainteresiranih strana, uključujući i samu organizaciju.

1. Nadležno tijelo obnavlja registraciju organizacije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2. Nadležno tijelo obavješćuje organizaciju da je njezina registracija obnovljena.

1. Kad nadležno tijelo vjeruje da registrirana organizacija ne poštuje ovu Uredbu, organizaciji daje priliku da dostavi svoje stajalište o tom pitanju. Ako organizacija ne uspije dati zadovoljavajući odgovor, briše se iz registra ili je suspendirana.

2. Kad nadležno tijelo od tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvole primi pisano izvješće o nadzoru u kojem pruža dokaz da okolišni procjenitelj svoje aktivnosti nije proveo na dovoljno primjeren način da bi mogao jamčiti da registrirana organizacija zadovoljava zahtjeve iz ove Uredbe, registracija se suspendira. Nadležno tijelo poziva organizaciju da podnese novi zahtjev za registraciju.

3. Registrirana organizacija se prema potrebi suspendira ili briše iz registra ako nadležnom tijelu u roku od dva mjeseca nakon što je to od nje zatraženo ne dostavi jedno od sljedećeg:

4. Ako je pisanim izvješćem nadležnog tijela za provedbu obaviješteno da organizacija krši bilo koju od važećih zakonskih odredaba u vezi s okolišem, nadležno tijelo prema potrebi suspendira ili briše iz registra uputu na tu organizaciju.

5. U slučaju da nadležno tijelo odluči suspendirati ili izbrisati registraciju, uzima u obzir minimalno sljedeće:

6. Da bi prikupilo potrebne dokaze za donošenje odluke o suspendiranju ili brisanju organizacije iz registra, nadležno tijelo traži mišljenje zainteresiranih strana, uključujući i samu organizaciju.

7. Kad je dokaz da okolišni procjenitelj svoje aktivnosti nije proveo na dovoljno primjeren način da bi mogao jamčiti da organizacija zadovoljava zahtjeve iz ove Uredbe nadležno tijelo primilo na neki drugi način, a ne pisanim izvješćem o nadzoru tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvole, nadležno tijelo se savjetuje s tijelom za akreditaciju ili tijelom za izdavanje dozvola koje nadzire okolišnog procjenitelja.

9. Nadležno tijelo dostavlja organizaciji odgovarajuće informacije o konzultacijama sa zainteresiranim stranama.

10. Suspenzija organizacije iz registra ukida se ako se na temelju dobivenih informacija nadležno tijelo uvjerilo da organizacija poštuje zahtjeve ove Uredbe.

1. Nadležna tijela osnivaju Forum nadležnih tijela iz svih država članica, dalje u tekstu „Forum nadležnih tijela”, koji se sastaje jednom godišnje u prisutnosti predstavnika Komisije.

2. U Forumu nadležnih tijela sudjeluju nadležna tijela iz svih država članica. Kad je u jednoj državi članici uspostavljeno nekoliko nadležnih tijela, treba poduzeti odgovarajuće mjere da bi sva bila obaviještena o aktivnostima Foruma nadležnih tijela.

3. Forum nadležnih tijela izrađuje smjernice kojima osigurava dosljednost postupaka koji se odnose na registraciju organizacija u skladu s ovom Uredbom, uključujući obnavljanje registracije i suspenziju ili brisanje organizacije iz registra kako unutar tako i izvan Zajednice.

Dokumente koji sadrže smjernice i dokumente koji se odnose na stručnu evaluaciju Forum nadležnih tijela prenosi Komisiji.

4. Dokumente koji sadrže smjernice, a odnose se na postupke usklađivanja koje je odobrio Forum nadležnih tijela, Komisija prema potrebi predlaže za donošenje u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

1. Stručnu evaluaciju organizira Forum nadležnih tijela s ciljem procjene usklađenosti registracijskog sustava svakog nadležnog tijela s ovom Uredbom i usvajanja usklađenog pristupa primjeni pravila u vezi s registracijom.

2. Stručna evaluacija provodi se redovito, najmanje svake četiri godine, i obuhvaća procjenu pravila i postupaka predviđenih u člancima 12., 13. i 15. U stručnoj evaluaciji sudjeluju sva nadležna tijela.

3. Postupke za provođenje stručne evaluacije, uključujući odgovarajuće postupke za priziv protiv odluka donesenih kao rezultat stručne evaluacije, uspostavlja Komisija.

Te su mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti tako da je dopune i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

4. Postupci iz stavka 3. utvrđuju se prije no što se održi prva stručna evaluacija.

5. Forum nadležnih tijela dostavlja redovito izvješće o stručnoj evaluaciji Komisiji i Odboru osnovanom prema članku 49. stavku 1.

To izvješće se javno objavljuje nakon što ga odobre Forum nadležnih tijela i Odbor iz prvog podstavka.

1. Okolišni procjenitelji procjenjuju da li organizacija u svojoj analizi utjecaja na okoliš, svojom politikom zaštite okoliša, sustavom upravljanja okolišem i postupcima revizije i njihovom provedbom poštuje zahtjeve ove Uredbe.

3. Okolišni procjenitelji verificiraju posebno primjerenost uvodne analize utjecaja na okoliš ili revizije ili drugih postupaka koje provodi organizacija, bez nepotrebnog dupliciranja tih postupaka.

4. Okolišni procjenitelji verificiraju jesu li rezultati unutarnje revizije pouzdani. Prema potrebi u tu svrhu primjenjuju nasumične provjere.

5. Dok provodi verifikaciju je li organizacija spremna za registraciju, okolišni procjenitelj provjerava da ta organizacija ispunjava minimalno sljedeće zahtjeve:

6. U svrhu verifikacije radi obnavljanja registracije iz članka 6. stavka 1. okolišni procjenitelj provjerava da organizacija ispunjava minimalno sljedeće zahtjeve:

7. U svrhu verifikacije radi obnavljanja registracije iz članka 6. stavka 2., okolišni procjenitelj provjerava da organizacija ispunjava minimalno sljedeće zahtjeve:

1. U dogovoru s organizacijom okolišni procjenitelj sastavlja program koji osigurava da svi elementi potrebni za registraciju i njezino obnavljanje navedeni u člancima 4., 5. i 6. budu verificirani.

2. Okolišni procjenitelj validira svaku ažuriranu informaciju u izjavi o okolišu ili ažuriranoj izjavi o okolišu u intervalima od najviše 12 mjeseci.

1. Da bi stekao akreditaciju ili dozvolu u skladu s ovom Uredbom, kandidat za okolišnog procjenitelja dostavlja zahtjev tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola od kojeg traži akreditaciju ili dozvolu.

U tom zahtjevu navodi opseg tražene akreditacije ili dozvole uputom na klasifikaciju gospodarskih djelatnosti predviđenu Uredbom (EZ) br. 1893/2006 ( 2 ).

2. Okolišni procjenitelj dostavlja tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola dokaz svoje stručnosti, što obuhvaća znanje, relevantno iskustvo i tehničke sposobnosti relevantne za opseg tražene akreditacije ili dozvole u sljedećim područjima:

3. Od okolišnog procjenitelja traži se da dostavi dokaz o stalnom profesionalnom razvoju na područjima iz svoje nadležnosti navedenim u stavku 2. i da tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola dozvoli da u svakom trenutku izvrši procjenu njegovih znanja.

4. Okolišni procjenitelj je vanjska treća strana, neovisan je posebno o revizoru ili savjetniku organizacije, nepristran i objektivan u izvršavanju svojih aktivnosti.

5. Okolišni procjenitelj jamči da nije pod komercijalnim, financijskim niti drugim pritiskom koji bi mogao imati utjecaja na njegov sud ili ugroziti povjerenje u njegovu neovisnost odlučivanja i poštenja u izvršavanju verifikacijskih aktivnosti. Okolišni procjenitelj pazi da se poštuju sva važeća pravila u tom smislu.

6. Okolišni procjenitelj primjenjuje dokumentirane metode i postupke, uključujući mehanizme kontrole kvalitete i odredbe o povjerljivosti da bi poštovao zahtjeve ove Uredbe u pogledu verifikacije i validacije.

7. Kad organizacija preuzima funkciju okolišnog procjenitelja, posjeduje organizacijsku shemu u kojoj su potanko utvrđene strukture i podjela odgovornosti unutar organizacije i izjavu o pravnom statusu, vlasništvu i izvorima financiranja.

8. Poštovanje tih zahtjeva osigurava se procjenom koja se provodi prije akreditacije ili izdavanja dozvole i nadzorom koji provodi tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole.

Dodatni zahtjevi koji se primjenjuju na okolišne procjenitelje koji su fizičke osobe i aktivnosti verifikacije i validacije obavljaju kao pojedinci

Uz obvezu poštovanja zahtjeva predviđenih u članku 20., fizičke osobe koje djeluju kao okolišni procjenitelji i aktivnosti verifikacije i validacije obavljaju kao pojedinci dodatno posjeduju:

Dodatni zahtjevi koji se primjenjuju na okolišne procjenitelje aktivne u trećim zemljama

1. Kad okolišni procjenitelj planira provoditi aktivnosti verifikacije i validacije u trećim zemljama, traži akreditaciju ili dozvolu za konkretne treće zemlje.

2. Za dobivanje akreditacije ili dozvole za treću zemlju, uz zahtjeve predviđene u člancima 20. i 21., okolišni procjenitelj ispunjava i sljedeće zahtjeve:

3. Zahtjevi predviđeni u stavku 2. smatraju se ispunjenima kad okolišni procjenitelj dokaže da između njega i kvalificirane osobe ili organizacije koja ispunjava te zahtjeve postoji ugovorni odnos.

1. Nadzor aktivnosti verifikacije i validacije koje obavlja okolišni procjenitelj u:

2. Najmanje četiri tjedna prije svake verifikacije u državi članici, okolišni procjenitelj obavješćuje tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole odgovorno za nadzor dotičnog okolišnog procjenitelja o pojedinostima iz svoje akreditacije ili dozvole i vremenu i mjestu verifikacije.

3. Okolišni procjenitelj odmah obavješćuje tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole o svim promjenama koje imaju veze s akreditacijom ili dozvolom ili njihovim opsegom.

4. Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole u redovnim intervalima koji nisu dulji od 24 mjeseca donosi odredbe da bi osiguralo da okolišni procjenitelj i dalje ispunjava zahtjeve iz akreditacije ili dozvole i pratilo kvalitetu poduzetih aktivnosti verifikacije i validacije.

5. Nadzor može obuhvaćati reviziju ureda, nasumičan nadzor u organizacijama, upitnike, pregled izjava o okolišu ili ažuriranih izjava o okolišu koje je validirao okolišni procjenitelj i pregled izvješća o verifikaciji.

6. Organizacije moraju omogućiti tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola da nadzire okolišnog procjenitelja tijekom postupka verifikacije i validacije.

7. Eventualna odluka tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola da prekine ili suspendira akreditaciju ili dozvolu ili ograniči njihov opseg donosi se tek nakon što je okolišni procjenitelj imao priliku izreći svoje stajalište.

8. Ako je tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola koje provodi nadzor mišljenja da kvaliteta rada okolišnog procjenitelja ne zadovoljava zahtjeve ove Uredbe, pisano izvješće o nadzoru dostavlja se dotičnom okolišnom procjenitelju i nadležnom tijelu kojem dotična organizacija namjerava podnijeti zahtjev za registraciju ili koje je dotičnu organizaciju registriralo.

U slučaju eventualnog daljnjeg spora, izvješće o nadzoru dostavlja se Forumu tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola iz članka 30.

Dodatni zahtjevi u pogledu nadzora okolišnih procjenitelja aktivnih u državama članicama koje nisu države članice u kojima je dobivena akreditacija ili dozvola

1. Okolišni procjenitelj koji je akreditiran ili ima dozvolu u jednoj državi članici najmanje četiri tjedna prije obavljanja verifikacije i validacije u drugoj državi članici dostavlja tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola te druge države članice sljedeće informacije:

2. Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola može zahtijevati pojašnjenje u vezi sa znanjem koje procjenitelj posjeduje o potrebnim važećim zakonskim odredbama koje se odnose na okoliš.

3. Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola može propisati i druge uvjete osim uvjeta iz stavka 1. samo kad se tim drugim uvjetima ne dovodi u pitanje pravo okolišnog procjenitelja da svoje usluge pruža u državi članici koja nije država članica u kojoj je dobio akreditaciju ili dozvolu.

4. Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola ne može primijeniti postupak iz stavka 1. da bi time odgodilo dolazak okolišnog procjenitelja. Kad tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola nije u mogućnosti ispuniti svoje zadaće u skladu sa stavcima 2. i 3. prije vremena verifikacije i validacije koje je okolišni procjenitelj najavio u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ono mu o tome dostavlja utemeljeno obrazloženje.

5. Tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola ne mogu zaračunavati diskriminirajuće naknade za obavješćivanje i nadzor.

6. Ako je tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola mišljenja da kvaliteta rada okolišnog procjenitelja ne zadovoljava zahtjeve ove Uredbe, pisano izvješće o nadzoru dostavlja se dotičnom okolišnom procjenitelju, tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola i nadležnom tijelu kojem dotična organizacija namjerava podnijeti zahtjev za registraciju ili koje je dotičnu organizaciju registriralo. U slučaju eventualnog daljnjeg spora, izvješće o nadzoru dostavlja se Forumu tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola iz članka 30.

1. Okolišni procjenitelj obavlja poslove u okviru svoje akreditacije ili dozvole, a na temelju pisanog ugovora s organizacijom.

2. Okolišni procjenitelj osigurava da dijelovi od kojih se organizacija sastoji budu nedvosmisleno definirani i da odgovaraju stvarnoj podjeli aktivnosti.

U izjavi o okolišu jasno se navode različiti dijelovi organizacije koji podliježu verifikaciji ili validaciji.

3. Okolišni procjenitelj procjenjuje elemente kako se predviđaju u članku 18.

4. U okviru svojih aktivnosti verifikacije i validacije okolišni procjenitelj provjerava dokumentaciju, dolazi u organizaciju, provodi nasumične provjere i obavlja razgovore s osobljem.

5. Prije dolaska okolišnog procjenitelja organizacija mu dostavlja osnovne informacije o organizaciji i svojim djelatnostima, politiku i program zaštite okoliša, opis sustava upravljanja okolišem koji je u funkciji u organizaciji, pojedinosti o provedenoj analizi utjecaja na okoliš ili reviziji zaštite okoliša, izvješće o toj analizi ili reviziji i eventualnim naknadno poduzetim korektivnim radnjama, te nacrt izjave o okolišu ili ažuriranu izjavu o okolišu.

6. Okolišni procjenitelj sastavlja za organizaciju pisano izvješće o ishodu verifikacije u kojem navodi:

7. U slučaju nepoštovanja odredaba ove Uredbe, u izvješću se navodi i sljedeće:

8. Nakon verifikacije, okolišni procjenitelj validira izjavu organizacije o okolišu ili njezinu ažuriranu izjavu o okolišu i potvrđuje da ona zadovoljava zahtjeve ove Uredbe pod uvjetom da je ishod verifikacije i validacije takav da je moguće zaključiti da:

9. U trenutku validacije, okolišni procjenitelj izdaje potpisanu izjavu iz Priloga VII. izjavljujući da su verifikacija i validacija izvršene u skladu s ovom Uredbom.

10. Okolišni procjenitelji koji su akreditaciju ili dozvolu dobili u jednoj državi članici smiju obavljati aktivnosti verifikacije i validacije u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu sa zahtjevima predviđenim u ovoj Uredbi.

Aktivnosti verifikacije i validacije podliježu nadzoru od strane tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola u državi članici u kojoj se aktivnost obavlja. Početak aktivnosti prijavljuje se tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola u skladu s rokom predviđenim u članku 24. stavku 1.

1. Kad obavlja aktivnosti verifikacije i validacije, okolišni procjenitelj uzima u obzir posebne karakteristike malih organizacija, uključujući sljedeće:

2. Okolišni procjenitelj provodi verifikaciju ili validaciju na način koji za male organizacije ne predstavlja nepotrebno opterećenje.

3. Okolišni procjenitelj uzima u obzir objektivne dokaze da je sustav učinkovit, uključujući i postojanje postupaka unutar organizacije koji su razmjerni veličini i složenosti operacije, prirodi učinaka na okoliš povezanih s tom operacijom i stručnosti operatora.

1. Okolišni procjenitelji koji su akreditirani ili imaju dozvolu u jednoj državi članici mogu obavljati aktivnosti verifikacije i validacije za organizaciju smještenu u trećoj zemlji u skladu sa zahtjevima predviđenim u ovoj Uredbi.

2. Najmanje šest tjedna prije obavljanja verifikacije i validacije u trećoj zemlji okolišni procjenitelj pojedinosti o svojoj akreditaciji ili dozvoli te vrijeme i mjesto verifikacije ili validacije dostavlja tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola države članice u kojoj dotična organizacija namjerava podnijeti zahtjev za registraciju ili je u njoj registrirana.

3. Aktivnosti verifikacije i validacije podliježu nadzoru od strane tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola u državi članici u kojoj je okolišni procjenitelj dobio akreditaciju ili dozvolu. Početak aktivnosti prijavljuje se tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola u skladu s rokom predviđenim u stavku 2.

1. Akreditacijska tijela koja države članice imenuju prema članku 4. Uredbe (EZ) br. 765/2008 odgovorna su za akreditaciju okolišnih procjenitelja i nadzor aktivnosti koje okolišni procjenitelji obavljaju u skladu s ovom Uredbom.

2. Države članice mogu imenovati tijelo za izdavanje dozvola u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 765/2008 koje je odgovorno za izdavanje dozvola i nadzor okolišnih procjenitelja.

3. Države članice mogu odlučiti da neće dozvoliti akreditaciju niti izdavanje dozvola za fizičke osobe kao okolišne procjenitelje.

4. Tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola procjenjuju stručnost okolišnih procjenitelja u svjetlu elemenata predviđenih u člancima 20., 21. i 22. koji su relevantni za opseg tražene akreditacije ili dozvole.

5. Opseg akreditacije ili dozvole okolišnih procjenitelja određuje se prema klasifikaciji gospodarskih djelatnosti kako je utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1893/2006. Opseg se ograničava prema razini stručnosti okolišnog procjenitelja, pri čemu se uzima u obzir dimenzija i složenost djelatnosti.

6. Tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola uspostavljaju odgovarajuće postupke akreditacije i izdavanja dozvola, odbijanja akreditacije ili dozvole, suspenzije ili povlačenja akreditacije ili dozvole okolišnog procjenitelja i nadzora okolišnog procjenitelja.

Ti postupci obuhvaćaju mehanizme za uzimanje u obzir zapažanja zainteresiranih strana, uključujući nadležna tijela i predstavnička tijela organizacija, o podnositeljima zahtjeva ili okolišnim procjeniteljima koji su akreditirani ili su im izdane dozvole.

7. U slučaju odbijanja akreditacije ili dozvole, tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole obavješćuje okolišnog procjenitelja o razlozima takve odluke.

8. Tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola uspostavljaju, revidiraju i ažuriraju popis okolišnih procjenitelja i opseg njihove akreditacije ili dozvole u svojim državama članicama i svakog mjeseca, izravno ili preko državnih tijela, o čemu odlučuje dotična država članica, o promjenama na tom popisu obavješćuju Komisiju ili nadležno tijelo države članice u kojoj je tijelo za akreditaciju i izdavanje dozvola smješteno.

9. U okviru pravila i postupaka u pogledu praćenja aktivnosti kako se predviđa u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 765/2008, tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola sastavljaju izvješće o nadzoru kad nakon savjetovanja s dotičnim okolišnim procjeniteljem zaključe jedno od sljedećeg:

To se izvješće dostavlja nadležnom tijelu u državi članici u kojoj je organizacija registrirana ili u kojoj podnosi zahtjev za registraciju i prema potrebi tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola koje je odobrilo akreditaciju ili izdalo dozvolu.

1. Za suspenziju ili povlačenje akreditacije ili dozvole obvezno je savjetovanje sa zainteresiranim stranama, uključujući i okolišnog procjenitelja, da bi se tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvole pružili dokazi potrebni za donošenje odluke.

2. Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole obavješćuje okolišnog procjenitelja o razlozima poduzetih mjera i prema potrebi o tijeku rasprave s tijelom nadležnim za provedbu.

3. Akreditacija ili dozvola suspendira se ili povlači ovisno o naravi i težini propusta ili povrede zakonskih odredaba dok se ne dobije jamstvo da okolišni procjenitelj poštuje ovu Uredbu.

4. Suspenzija akreditacije ili dozvole ukida se kad tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole primi dovoljno podataka da okolišni procjenitelj poštuje ovu Uredbu.

1. Osniva se Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola iz svih država članica, dalje u tekstu „Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola”, koji se sastaje najmanje jednom godišnje u prisutnosti predstavnika Komisije.

2. Zadaća Foruma tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola je osigurati dosljednost postupaka koji se odnose na sljedeće:

3. Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola izrađuje smjernice o pitanjima iz područja nadležnosti tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola.

4. Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola donosi svoja pravila postupka.

5. Dokumenti koji sadrže smjernice iz stavka 3. i pravila postupka iz stavka 4. dostavljaju se Komisiji.

6. Dokumente koji sadrže smjernice, a odnose se na postupke usklađivanja koje je odobrio Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola, Komisija prema potrebi predlaže za donošenje u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

1. Stručna evaluacija u pogledu akreditacije i izdavanja dozvola za okolišne procjenitelje prema ovoj Uredbi koju organizira Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola provodi se redovito, najmanje svake četiri godine, i obuhvaća procjenu pravila i postupaka predviđenih u člancima 28. i 29.

U stručnoj evaluaciji sudjeluju sva tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola.

2. Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola dostavlja redovito izvješće o stručnoj evaluaciji Komisiji i Odboru osnovanom prema članku 49. stavku 1.

To izvješće javno se objavljuje nakon što ga odobre Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola i Odbor iz prvog podstavka.

Pomoć organizacijama u vezi s poštovanjem zakonskih odredaba koje se odnose na okoliš

1. Države članice osiguravaju da organizacije imaju pristup informacijama i mogućnost korištenja pomoći u pogledu zakonskih odredaba koje se odnose na okoliš u dotičnoj državi članici.

3. Države članice mogu zadaće iz stavaka 1. i 2. povjeriti nadležnim tijelima ili nekom drugom tijelu koje posjeduje neophodnu stručnost i odgovarajuće resurse za obavljanje te zadaće.

4. Države članice osiguravaju da vlasti za provedbu odgovaraju na upite, barem upite malih organizacija, o važećim zakonskim odredbama koje se odnose na okoliš koje spadaju u njihovu nadležnost i organizacijama pružaju informacije o načinima na koje organizacije mogu dokazati da ispunjavaju relevantne zakonske odredbe.

5. Države članice osiguravaju da o propustu registrirane organizacije u pogledu poštovanja zakonskih odredaba koje se odnose na okoliš vlasti nadležne za provedbu obavijeste nadležno tijelo koje je organizaciju registriralo.

Kad uoči propust, nadležna vlast za provedbu o tome obavješćuje nadležno tijelo što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana.

1. Države članice zajedno s nadležnim tijelima, vlastima za provedbu i drugim relevantnim zainteresiranim stranama promiču sustav EMAS uzimajući u obzir aktivnosti iz članaka 34. do 38.

2. S tim ciljem, države članice mogu utvrditi strategiju za promicanje koju će redovito revidirati.

2. Kad je primjereno, države članice koriste profesionalne publikacije, lokalne novine, promotivne kampanje ili druga funkcionalna sredstva da bi povećale opću svijest o sustavu EMAS.

Države članice mogu surađivati posebno s industrijskim udruženjima, organizacijama potrošača, organizacijama zaštite okoliša, sindikatima, lokalnim ustanovama i drugim zainteresiranim stranama.

1. Države članice provode aktivnosti za promicanje sustava EMAS. Te aktivnosti mogu obuhvaćati:

2. Logotip sustava EMAS s registracijskim brojem mogu upotrebljavati nadležna tijela, tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola, državna tijela i ostale zainteresirane strane u marketinške i promotivne svrhe vezane uz sustav EMAS. U takvim slučajevima, iz uporabe logotipa sustava EMAS predviđenog u Prilogu V. ne smije se moći pretpostaviti da je korisnik registriran ako to nije slučaj.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za poticanje sudjelovanja malih organizacija, inter alia, tako da:

1. Države članice potiču lokalne vlasti da u suradnji s industrijskim udruženjima, gospodarskim komorama i drugim zainteresiranim stranama pružaju posebnu pomoć klasterima organizacija da bi ispunili zahtjeve za registraciju iz članaka 4., 5. i 6.

2. Države članice potiču organizacije da provode sustav upravljanja okolišem. Potiču posebno pristup koji do registracije u sustav EMAS vodi korak po korak.

3. Sustavi uspostavljeni prema stavcima 1. i 2. djeluju s ciljem izbjegavanja nepotrebnih troškova za sudionike, posebno za male organizacije.

1. Ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice, države članice razmatraju kako registraciju u sustav EMAS u skladu s ovom Uredbom:

2. Ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice, posebno zakonodavstvo o tržišnoj utakmici, porezima i državnim potporama, država članica prema potrebi poduzima mjere koje organizacijama omogućuju lakšu registraciju u sustavu EMAS i ostanak u njemu.

Te naknade ne prelaze primjereni iznos i razmjerne su veličini organizacije i posla koji treba obaviti.

2. Države članice osiguravaju da su organizacije obaviještene o svim primjenjivim naknadama.

1. U slučaju nepoštovanja ove Uredbe, države članice poduzimaju odgovarajuće zakonske ili administrativne mjere.

2. Države članice uvode učinkovite odredbe protiv uporabe logotipa sustava EMAS kojom se krši ova Uredba.

Mogu se upotrijebiti odredbe uvedene u skladu s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi trgovca u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu ( 3 ).

1. Države članice obavješćuju Komisiju o strukturi i postupcima koji se odnose na funkcioniranje nadležnih tijela i tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola i prema potrebi ažuriraju te informacije.

2. Svake dvije godine države članice dostavljaju Komisiji ažurirane informacije o mjerama poduzetim prema ovoj Uredbi.

U tim izvješćima države članice uvažavaju najnovije izvješće koje Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću prema članku 47.

1. Komisija prema potrebi promiče suradnju između država članica, posebno s ciljem postizanja jednoobrazne i dosljedne primjene pravila u cijeloj Zajednici u pogledu sljedećeg:

2. Ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice o javnoj nabavi, Komisija i druge ustanove i tijela Zajednice prema potrebi upućuju na sustav EMAS ili druge priznate sustave upravljanja okolišem u skladu s člankom 45., ili njima ekvivalentne sustave, kao uvjet realizacije ugovora za radove i usluge.

Komisija razmatra na koji način se registracija u sustav EMAS u skladu s ovom Uredbom može:

1. Države članice mogu Komisiji uputiti pisani zahtjev za priznavanje postojećih sustava upravljanja okolišem ili dijelova tih sustava koji su certificirani u skladu s odgovarajućim postupcima certificiranja za koje se na nacionalnoj i regionalnoj razini priznaje da su u skladu s odgovarajućim zahtjevima ove Uredbe.

2. Država članica u svojem zahtjevu može navesti relevantne dijelove sustava upravljanja okolišem i odgovarajuće zahtjeve iz ove Uredbe.

3. Države članice pružaju dokaz da su svi relevantni dijelovi dotičnog sustava upravljanja okolišem ekvivalentni ovoj Uredbi.

4. Nakon preispitivanja zahtjeva iz stavka 1. i djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 49. stavka 2., Komisija priznaje relevantne dijelove sustava upravljanja okolišem i zahtjeve za akreditaciju i izdavanje dozvola za certifikacijska tijela ako smatra da je država članica:

5. Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije upute na priznate sustave upravljanja okolišem, uključujući relevantna poglavlja sustava EMAS iz Priloga I. na koji se te upute odnose i priznate uvjete za akreditaciju ili izdavanje dozvola.

1. Savjetujući se s državama članicama i drugim zainteresiranim stranama Komisija izrađuje sektorske referentne dokumente koji obuhvaćaju:

Komisija može izrađivati i referentne dokumente koje će različiti sektori međusobno razmjenjivati.

2. Komisija uzima u obzir postojeće referentne dokumente i okolišne pokazatelje razvijene u skladu s drugim politikama i instrumentima zaštite okoliša u Zajednici ili s međunarodnim normama.

3. Komisija do kraja 2010. uspostavlja radni plan s indikativnim popisom sektora koji će se smatrati prioritetnim za donošenje sektorskih i međusektorskih referentnih dokumenata.

4. U suradnji s Forumom nadležnih tijela Komisija izrađuje vodič za registraciju organizacija izvan Zajednice.

5. Komisija objavljuje priručnik za korisnike u kojem navodi koje je korake potrebno poduzeti za sudjelovanje u sustavu EMAS.

Taj je priručnik dostupan na svim službenim jezicima ustanova Europske unije i na internetu.

6. Dokumenti izrađeni u skladu sa stavcima 1. i 4. dostavljaju se na usvajanje. Te su mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti tako da je dopune i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

Svakih pet godina Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće koje sadrži informacije o radnjama i mjerama koje su poduzete prema ovom poglavlju i informacije koje je primila od država članica prema članku 41.

Izvješće obuhvaća procjenu utjecaja sustava na okoliš i trend u smislu broja sudionika.

1. Ako je potrebno ili primjereno, Komisija može mijenjati i dopunjavati priloge u svjetlu iskustva stečenog u funkcioniranju sustava EMAS, kao odgovor na uočene potrebe za smjernicama u pogledu ispunjavanja zahtjeva u sustavu EMAS i u svjetlu promjena u međunarodnim normama ili novih normi koje su relevantne za učinkovitost ove Uredbe.

2. Te su mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, s obzirom na odredbe njezinog članka 8.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, s obzirom na odredbe njezinog članka 8.

Komisija preispituje sustav EMAS u svjetlu iskustva stečenog tijekom njegovog funkcioniranja i razvoja na međunarodnoj razini do 11. siječnja 2015. U obzir uzima izvješća koja su Europskom parlamentu i Vijeću dostavljena u skladu s člankom 47.

3. Upute na Uredbu (EZ) br. 761/2001 smatraju se uputama na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu VIII.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Organizacija mora odrediti ona vanjska i unutarnja pitanja koja mogu pozitivno ili negativno utjecati na njezinu sposobnost ostvarivanja željenih rezultata sustava upravljanja okolišem.

Takva pitanja obuhvaćaju odgovarajuće okolišne uvjete kao što su klima, kvaliteta zraka, kvaliteta vode, dostupnost prirodnih resursa, bioraznolikost.

2. Utvrđivanje zainteresiranih strana i određivanje njihovih odgovarajućih potreba i očekivanja.

Organizacija mora odrediti zainteresirane strane koje su relevantne za sustav upravljanja okolišem, odgovarajuće potrebe i očekivanja tih zainteresiranih strana te koje od tih potreba i očekivanja mora ili odabire poštovati.

Ako organizacija odluči dobrovoljno prihvatiti relevantne potrebe ili očekivanja zainteresiranih strana, koji nisu obuhvaćeni zakonskim odredbama, ili na njih pristati, te potrebe i očekivanja postaju dijelom njezinih obveza usklađenosti.

Osim izrade registra važećih zakonskih odredaba organizacija mora navesti na koji način može dokazati da je usklađena s različitim zakonskim odredbama.

4. Utvrđivanje izravnih i neizravnih aspekata okoliša i određivanje značajnih aspekata

Organizacija mora utvrditi sve izravne i neizravne aspekte okoliša s pozitivnim ili negativnim učinkom na okoliš, koji su prema potrebi kvalificirani i kvantificirani te sastaviti registar svih utvrđenih aspekata okoliša. Organizacija jednako tako mora odrediti koji su od tih aspekata značajni na temelju kriterija utvrđenih u skladu s točkom 5. ovoga Priloga.

Prilikom utvrđivanja izravnih i neizravnih aspekata okoliša bitno je da organizacije razmotre i aspekte okoliša koji se povezuju s njihovim matičnim poslovanjem. Nije dovoljno izraditi popis aspekata okoliša koji se ograničava na lokacije i poslovne prostore organizacije.

Organizacija utvrđuje izravne i neizravne aspekte okoliša svojih djelatnosti, proizvoda i usluga iz perspektive životnog vijeka uzimajući u obzir faze životnog vijeka koje može nadzirati ili na koje može utjecati. Takve faze obično uključuju pribavljanje sirovina, kupnju i nabavu, dizajn, proizvodnju, prijevoz, uporabu, postupanje nakon isteka životnog vijeka i konačno zbrinjavanje, ovisno o djelatnosti organizacije.

Izravni aspekti okoliša povezuju se s djelatnostima, proizvodima i uslugama same organizacije nad kojima ona ima izravnu operativnu kontrolu.

Neizravni aspekti okoliša mogu proisteći iz interakcije između organizacije i trećih strana na koju organizacija može u razumnoj mjeri utjecati.

Organizacije moraju biti sposobne dokazati da su značajni aspekti okoliša i značajni učinci na okoliš koji se povezuju s tim aspektima obuhvaćeni u sustavu upravljanja.

Organizacija treba ulagati napore kako bi osigurala da dobavljači i oni koji djeluju u ime organizacije poštuju politiku zaštite okoliša organizacije u okviru djelatnosti koje izvršavaju na temelju ugovora.

Organizacija mora razmotriti koliko može utjecati na te neizravne aspekte okoliša i koje mjere može poduzeti da bi umanjila učinak na okoliš ili uvećala koristi za okoliš.

Organizacija mora iz perspektive životnog vijeka definirati kriterije za procjenu značaja aspekata okoliša svojih djelatnosti, proizvoda i usluga te iste primijeniti da bi odredila koji aspekti okoliša imaju značajan učinak na okoliš.

U kriterijima koje organizacija usvoji mora se uzeti u obzir zakonodavstvo te isti moraju biti sveobuhvatni, moraju omogućavati da ih se neovisno provjerava i reproducira i moraju biti javno dostupni.

Pri utvrđivanju tih kriterija organizacija mora uzeti u obzir sljedeće elemente:

Ovisno o vrsti djelatnosti, proizvoda i usluga organizacije mogu se uzeti u obzir dodatni relevantni elementi.

Na temelju utvrđenih kriterija organizacija mora procijeniti značaj svojih aspekata okoliša i učinaka na okoliš. Kako bi to učinila, organizacija mora uzeti u obzir razmatranja koja mogu uključivati, ali nisu ograničena na sljedeće:

Kod procjenjivanja značaja učinaka koje djelatnosti organizacije imaju na okoliš organizacija mora uzeti u obzir redovne radne uvjete, uvjete kod početka rada i zaustavljanja postrojenja i razumno predvidljiva izvanredna stanja. Mora se voditi računa o prethodnim, sadašnjim i planiranim djelatnostima.

Organizacija mora uzeti u obzir rezultate istrage o prethodnim incidentima koji mogu utjecati na njezinu sposobnost ostvarivanja željenih rezultata sustava upravljanja okolišem.

Organizacija mora odrediti i dokumentirati rizike i prilike povezane sa svojim aspektima okoliša, obvezama usklađenosti i drugim pitanjima i zahtjevima utvrđenima u točkama od 1. do 4.

Organizacija se mora usmjeriti na one rizike i prilike koje je potrebno razmotriti kako bi se osiguralo da se sustavom upravljanja okolišem postigne željeni ishod, kako bi se spriječili neželjeni učinci ili nesreće te ostvarilo stalno unapređivanje djelotvornosti s obzirom na okoliš.

Organizacija mora provjeriti postojeće procese, prakse i postupke te odrediti koji su od njih potrebni kako bi se osiguralo dugoročno održavanje upravljanja okolišem.

ZAHTJEVI SUSTAVA UPRAVLJANJA OKOLIŠEM I DODATNI ELEMENTI KOJE TREBAJU UZETI U OBZIR ORGANIZACIJE KOJE PROVODE SUSTAV EMAS

Zahtjevi sustava upravljanja okolišem prema sustavu EMAS jesu zahtjevi utvrđeni u odjeljku od 4. do 10. norme EN ISO 14001:2015. Ti su zahtjevi navedeni u dijelu A.

Upućivanja na specifične točke ovoga Priloga navedene u članku 4. potrebno je shvatiti na sljedeći način:

Osim toga, od organizacija koje provode sustav EMAS traži se da uzmu u obzir niz dodatnih pitanja koja su u izravnoj vezi s nizom elemenata u odjeljku 4. norme EN ISO 14001:2015. Ti su dodatni zahtjevi navedeni u dijelu B ovoga Priloga.

DIO A

Zahtjevi sustava upravljanja okolišem prema normi EN ISO 14001:2015

DIO B

Dodatni zahtjevi za organizacije koje provode sustav EMAS

Organizacije koje sudjeluju u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) moraju provoditi zahtjeve norme EN ISO 14001:2015 (1) koji su navedeni dalje u tekstu:

A. 4. Kontekst organizacije

A. 4.1 Razumijevanje organizacije i njezina konteksta

Organizacija mora odrediti vanjska i unutarnja pitanja koja su bitna za njezinu svrhu i utječu na njezinu sposobnost postizanja predviđenih rezultata svog sustava upravljanja okolišem. Ta pitanja moraju uključiti uvjete okoliša na koje organizacija utječe ili koji mogu utjecati na organizaciju.

A.4.2 Razumijevanje potreba i očekivanja zainteresiranih strana

Organizacija mora odrediti:

(a) zainteresirane strane koje su bitne za sustav upravljanja okolišem

(b) bitne potrebe i očekivanja (tj. zahtjeve) tih zainteresiranih strana

A.4.3 Određivanje područja primjene sustava upravljanja okolišem

Organizacija mora odrediti granice i primjenjivost sustava upravljanja okolišem kako bi utvrdila njegovo područje primjene.

Pri određivanju tog područja primjene, organizacija mora razmotriti:

(a) vanjska i unutarnja pitanja koja su spomenuta u točki A.4.1

(b) obveze usklađenosti spomenute u točki A.4.2

(d) svoje aktivnosti, proizvode i usluge

(e) svoju ovlast i sposobnost kontrole i utjecaja.

Čim se definira područje primjene, sve aktivnosti, proizvodi i usluge organizacije unutar tog područja primjene treba uključiti u sustav upravljanja okolišem.

Područje primjene mora se voditi u obliku dokumentiranih informacija i biti dostupno zainteresiranim stranama.

A.4.4 Sustav upravljanja okolišem

Da bi ostvarila predviđene rezultate, uključujući poboljšanje svoje uspješnosti upravljanja okolišem, organizacija mora uspostaviti, provesti, održavati i trajno poboljšavati sustav upravljanja okolišem, uključujući potrebne procese i njihova međusobna djelovanja, u skladu sa zahtjevima ove međunarodne norme.

Pri uspostavi i održavanju sustava upravljanja okolišem, organizacija mora razmotriti stanje stečeno prema točki 4.1 i 4.2.

A.5 Vodstvo

A.5.1 Vodstvo i opredijeljenost

Uprava mora dokazati vodstvo i opredijeljenost u odnosu na sustav upravljanja okolišem:

(a) preuzimanjem odgovornosti za djelotvornost sustava upravljanja okolišem

(b) osiguravanjem da su politika upravljanja okolišem i ciljevi povezani s okolišem utvrđeni i sukladni strateškom usmjerenju i kontekstu organizacije

(d) osiguravanjem raspoloživosti resursa potrebnih za sustav upravljanja okolišem

(e) obavještavanjem o važnosti djelotvornog upravljanja okolišem i ispunjavanja zahtjeva za sustav upravljanja okolišem

(f) osiguravanjem da sustav upravljanja okolišem postiže predviđene rezultate

(g) usmjeravanjem i podupiranjem osoba kako bi pridonijele djelotvornosti sustava upravljanja okolišem

(h) promicanjem trajnog poboljšavanja

(i) podržavanjem ostalih odgovarajućih upravljačkih uloga u dokazivanju njihova vodstva u njihovim područjima odgovornosti.

Napomena: Izraz „poslovni” u ovoj međunarodnoj normi može se široko tumačiti za označavanje aktivnosti koje su bitne za postojanje organizacije.

A.5.2 Politika upravljanja okolišem

Uprava mora uspostaviti, provesti i održavati politiku upravljanja okolišem tako da, u definiranom području primjene njezinog sustava upravljanja okolišem:

(a) bude primjerena svrsi i kontekstu organizacije, uključujući njezinu narav, razmjere i utjecaj na okoliš njezinih aktivnosti, proizvoda i usluga

(b) pruža okvir za postavljanje ciljeva povezanih s okolišem

(c) uključuje opredijeljenost za zaštitu okoliša, uključujući sprječavanje onečišćenja i druga konkretna opredjeljenja bitna za kontekst organizacije

Napomena: Druga konkretna opredjeljenja u pogledu zaštite okoliša mogu uključiti održivu uporabu resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama te zaštitu bioraznolikosti i ekosustava.

(d) uključuje opredijeljenost za ispunjavanje obveza usklađenosti

(e) uključuje opredijeljenost za trajno poboljšavanje sustava upravljanja okolišem radi povećanja uspješnosti upravljanja okolišem.

Politika upravljanja okolišem mora:

— biti održavana kao dokumentirane informacije

— biti priopćena unutar organizacije

— biti raspoloživa zainteresiranim stranama.

B.1. Stalno unapređivanje djelotvornosti s obzirom na okoliš

Organizacije se moraju obvezati na stalno unapređivanje svoje djelotvornosti s obzirom na okoliš.

Ako organizacija obuhvaća jednu ili više lokacija, svaka lokacija na koju se primjenjuje sustav EMAS morazadovoljavati sve zahtjeve sustava EMAS uključujući stalno unapređivanje ekološke djelotvornosti kako je definirana u članku 2. stavku 2.

A.5.3 Uloge, odgovornosti i ovlaštenja u organizaciji

Uprava mora osigurati da unutar organizacije budu dodijeljene i priopćene odgovornosti i ovlaštenja za odgovarajuće uloge.

Uprava mora dodijeliti odgovornosti i ovlaštenja za:

(a) osiguravanje da sustav upravljanja okolišem bude sukladan zahtjevima ove međunarodne norme

(b) izvještavanje uprave o uspješnosti sustava upravljanja okolišem, uključujući uspješnost upravljanja okolišem.

B.2. Predstavnik(ci) uprave

Uprava mora imenovati jednog ili više posebnih predstavnika koji, neovisno o drugim odgovornostima, moraju imati definirane uloge, odgovornosti i ovlasti kako bi osigurali da je sustav upravljanja okolišem u skladu s ovom Uredbom te kako bi izvješćivali upravu o djelotvornosti sustava upravljanja okolišem.

Predstavnik uprave može biti član uprave organizacije.

A.6 Planiranje

A.6.1 Radnje za poduzimanje koraka s obzirom na rizike i prilike

A.6.1.1. Općenito

Organizacija mora uspostaviti, provesti i održavati proces odnosno procese potrebne da se ispune zahtjevi iz točke 6.1.1 do 6.1.4.

Pri planiranju sustava upravljanja okolišem, organizacija mora razmotriti:

— pitanja iz točke 4.1

— zahtjeve iz točke 4.2

— područje primjene svog sustava upravljanja okolišem; te odrediti rizike i prilike povezane s:

—

— aspektima okoliša (vidjeti točku 6.1.2),

— obvezama usklađenosti (vidjeti točku 6.1.3),

— drugim pitanjima i zahtjevima navedenim u točki 4.1 i 4.2, s obzirom na koje treba poduzeti korake kako bi se:

—

— zajamčilo da sustav upravljanja okolišem može ostvariti predviđene rezultate

— spriječili ili smanjili neželjeni učinci, uključujući mogućnost da vanjski uvjeti okoliša utječu na organizaciju

— ostvarilo trajno poboljšavanje.

U okviru područja primjene sustava upravljanja okolišem, organizacija mora odrediti moguće izvanredne situacije, uključujući one koje mogu imati utjecaj na okoliš.

Organizacija mora održavati dokumentirane informacije svojih:

— rizika i prilika s obzirom na koje treba poduzeti korake

— procesa koji su potrebni prema točki 6.1.1 do 6.1.4, u mjeri u kojoj je to potrebno da se stvori povjerenje da se procesi odvijaju onako kako su planirani.

A.6.1.2 Aspekti okoliša

U okviru definiranog područja primjene sustava upravljanja okolišem, organizacija mora odrediti aspekte svojih aktivnosti, proizvoda i usluga povezane s okolišem koje može nadzirati i one na koje može utjecati te njihov utjecaj na okoliš, s obzirom na životni ciklus.

Pri određivanju aspekata okoliša, organizacija mora uzeti u obzir:

(a) promjene, uključujući planirana ili nova kretanja te nove ili izmijenjene aktivnosti, proizvode i usluge

(b) nenormalne uvjete i razumno predvidive izvanredne situacije.

Organizacija mora na temelju utvrđenih kriterija odrediti aspekte koji imaju ili mogu imati značajan utjecaj na okoliš, tj. značajne aspekte okoliša.

Organizacija mora priopćiti svoje značajne aspekte okoliša raznim razinama i funkcijama organizacije, ovisno o slučaju.

Organizacija mora održavati dokumentirane informacije svojih:

— aspekata okoliša i pripadajućih utjecaja na okoliš

— kriterija koji se primjenjuju za utvrđivanje njezinih značajnih aspekata okoliša

— značajnih aspekata okoliša.

Napomena: Značajni aspekti okoliša mogu dovesti do rizika i prilika povezanih sa štetnim utjecajem na okoliš (prijetnje) ili korisnim utjecajem na okoliš (prilike).

B.3. Analiza utjecaja na okoliš

Organizacije moraju provesti i dokumentirati početnu analizu utjecaja na okoliš kako je utvrđeno u Prilogu I.

Organizacije izvan Unije također se pozivaju na zakonske odredbe koje se odnose na okoliš primjenjive na slične organizacije u državama članicama u kojima planiraju podnijeti zahtjev.

A.6.1.3 Obveze usklađenosti

Organizacija mora:

(a) odrediti obveze usklađenosti povezane sa svojim aspektima okoliša i osigurati pristup tim obvezama

(b) odrediti kako se te obveze usklađenosti primjenjuju na organizaciju

(c) uzeti te obveze usklađenosti u obzir pri uspostavi, provedbi, održavanju i trajnom poboljšavanju svog sustava upravljanja okolišem.

Organizacija mora održavati dokumentirane informacije o svojim obvezama usklađenosti.

Napomena: Obveze usklađenosti mogu dovesti do rizika i prilika za organizaciju.

A.6.1.4 Planiranje radnji

Organizacija mora planirati:

(a) radnje za poduzimanje koraka povezanih sa svojim:

1) značajnim aspektima okoliša

2) obvezama usklađenosti

3) rizicima i prilikama navedenim u točki 6.1.1

(b) kako:

1) ugraditi i uvesti radnje u procese svog sustava upravljanja okolišem (vidjeti točku 6.2, točku 7, točku 8 i točku 9.1), ili druge poslovne procese

2) vrednovati djelotvornost tih radnji (vidjeti točku 9.1).

Pri planiranju tih radnji, organizacija mora razmotriti svoje tehnološke mogućnosti te svoje financijske, operativne i poslovne zahtjeve.

B.4. Usklađenost sa zakonodavstvom

Organizacije registrirane u sustavu EMAS ili one koje se žele registrirati moraju dokazati da su ispunile sve sljedeće uvjete:

(1) utvrdile su i upoznate su s posljedicama koje za organizaciju imaju sve važeće zakonske odredbe koje se odnose na okoliš;

(2) osiguravaju usklađenost sa zakonodavstvom o okolišu, uključujući dozvole i ograničenja postavljena u dozvolama te omogućuju odgovarajući dokaz;

(3) imaju uvedene postupke koji im omogućuju stalnu pravnu usklađenost sa zakonodavstvom o okolišu.

A. 6.2 Ciljevi povezani s okolišem i planiranje njihova ostvarivanja

A. 6.2.1 Ciljevi povezani s okolišem

Organizacija mora utvrditi ciljeve povezane s okolišem na odgovarajućim funkcijama i razinama, uzimajući u obzir svoje značajne aspekte okoliša i pripadajuće obveze usklađenosti te razmatrajući svoje rizike i prilike.

Ciljevi povezani s okolišem moraju biti:

(a) u skladu s politikom upravljanja okolišem

(b) mjerljivi (ako je izvedivo)

(d) priopćeni

(e) po potrebi posuvremenjivani.

Organizacija mora održavati dokumentirane informacije o ciljevima povezanim s okolišem.

A.6.2.2 Planiranje radnji za ostvarivanje ciljeva povezanih s okolišem

Pri planiranju načina postizanja ciljeva povezanih s okolišem, organizacija mora odrediti:

(a) što će se učiniti

(b) koji će resursi biti potrebni

(d) kada će se to završiti

(e) kako će se vrednovati rezultati, uključujući pokazatelje za praćenje napretka prema ostvarenju njezinih mjerljivih ciljeva povezanih s okolišem (vidjeti točku 9.1.1).

Organizacija mora razmotriti kako se radnje za ostvarivanje njezinih ciljeva povezanih s okolišem mogu ugraditi u poslovne procese organizacije.

B.5. Ciljevi zaštite okoliša

Organizacije moraju moći dokazati da u svojem sustavu upravljanja i postupcima revizije uzimaju u obzir stvarnu okolišnu djelotvornost organizacije s obzirom na izravne i neizravne aspekte.

Sredstva za ostvarenje općih i pojedinačnih ciljeva sama po sebi ne mogu biti ciljevi zaštite okoliša.

A.7 Podrška

A.7.1 Resursi

Organizacija mora odrediti i osigurati resurse potrebne za uspostavu, primjenu, održavanje i trajno poboljšavanje sustava upravljanja okolišem.

A.7.2 Osposobljenost

Organizacija mora:

(a) odrediti potrebnu osposobljenost osobe ili osoba koje pod njezinim nadzorom obavljaju aktivnosti koje utječu na uspješnost upravljanja okolišem i njezinu sposobnost ispunjavanja obveza usklađenosti

(b) osigurati da su te osobe osposobljene na temelju odgovarajućeg obrazovanja, obuke ili iskustva

(d) gdje je primjenjivo, poduzeti mjere za stjecanje potrebne osposobljenosti i vrednovati djelotvornost poduzetih mjera.

Napomena: Primjenjive mjere mogu uključiti, npr. osiguravanje izobrazbe, mentorstvo, preraspodjelu trenutačno zaposlenih osoba, zapošljavanje ili ugovaranja vanjskih osposobljenih osoba.

Organizacija mora sačuvati odgovarajuće dokumentirane informacije kao dokaz osposobljenosti.

B.6. Angažman zaposlenika

(1) Organizacija treba priznati da je aktivni angažman zaposlenika pokretačka snaga i preduvjet za trajna i uspješna poboljšanja povezana s okolišem kao i ključni resurs za unapređivanje djelotvornosti s obzirom na okoliš i pravi način za uspješnu ugradnju sustava upravljanja okolišem i revizije u organizaciju.

(2) „Angažman zaposlenika” potrebno je shvatiti kao da istodobno obuhvaća izravno sudjelovanje zaposlenika i pružanje informacija zaposlenicima i njihovim predstavnicima. Zato bi trebalo uspostaviti programe sudjelovanja zaposlenika na svim razinama. Organizacija treba priznati da je prednost i prilagodljivost uprave te njezino pružanje aktivne potpore preduvjet za uspjeh tih procesa. U tom kontekstu uprava bi trebala zaposlenicima osigurati odgovarajuće povratne informacije.

(3) Osim ovih zahtjeva zaposlenici ili njihovi predstavnici moraju biti uključeni u postupak za stalno unapređivanje djelotvornosti organizacije s obzirom na okoliš s pomoću:

(a) početne analize utjecaja na okoliš,

(b) uspostave i provedbe sustava upravljanja okolišem i revizije za poboljšanje djelotvornosti u pogledu okoliša,

(c) odbora za okoliš ili radnih skupina koji prikupljaju informacije i osiguravaju sudjelovanje referenta za okoliš/predstavnika uprave te zaposlenika i njihovih predstavnika,

(d) zajedničkih radnih skupina za program djelovanja u pogledu okoliša i reviziju povezanu s okolišem,

(e) pripreme izjava o okolišu.

(4) U tu svrhu treba primjenjivati odgovarajuće oblike sudjelovanja kao što je sustav knjige prijedloga ili rad u projektnim radnim skupinama ili odborima za okoliš. Organizacije moraju uzeti na znanje smjernice Komisije o najboljoj praksi u tom području. Ako oni to zahtijevaju, moraju se pridružiti i predstavnici zaposlenika.

A.7.3 Svjesnost

Organizacija mora osigurati da su osobe koje rade pod njezinim nadzorom upoznate s:

(a) politikom upravljanja okolišem

(b) značajnim aspektima okoliša i povezanim stvarnim ili mogućim utjecajem njihovog rada na okoliš

(c) svojim doprinosom djelotvornosti sustava upravljanja okolišem uključujući koristi od veće uspješnosti upravljanja okolišem

(d) posljedicama neispunjavanja zahtjeva za sustav upravljanja okolišem, uključujući neispunjavanje njezinih obveza usklađenosti.

A.7.4 Komunikacija

A.7.4.1 Općenito

Organizacija mora uspostaviti, provesti i održavati proces odnosno procese potrebne za unutarnju i vanjsku komunikaciju važnu za sustav upravljanja okolišem, uključujući:

(a) o čemu će se komunicirati

(b) kada će se komunicirati

(d) kako će se komunicirati.

Pri uspostavi procesa komunikacije, organizacija mora:

— uzeti u obzir svoje obveze usklađenosti

— osigurati da priopćene informacije povezane s okolišem budu sukladne s informacijama koje su stvorene u okviru sustava upravljanja okolišem i pouzdane.

Organizacija mora odgovoriti na odgovarajuća priopćenja o svom sustavu upravljanja okolišem.

Organizacija mora prema potrebi sačuvati dokumentirane informacije kao dokaz komunikacije.

A.7.4.2 Unutarnja komunikacija

Organizacija mora:

(a) interno priopćavati informacije koje se odnose na sustav upravljanja okolišem raznim razinama i funkcijama organizacije, uključujući promjene u sustavu upravljanja okolišem, ovisno o slučaju

(b) osigurati da procesi komunikacije omogućuju osobama koje rade pod nadzorom organizacije da pridonesu trajnom poboljšavanju.

A.7.4.3 Vanjska komunikacija

Organizacija mora izvan organizacije priopćavati informacije koje se odnose na sustav upravljanja okolišem, kako je utvrđeno komunikacijskim procesima organizacije i kako zahtijevaju njezine obveze usklađenosti.

B.7. Komunikacija

(1) Organizacije moraju moći dokazati da u pogledu učinaka svojih djelatnosti, proizvoda i usluga na okoliš vode otvoreni dijalog s javnošću, tijelima i drugim zainteresiranim stranama, uključujući lokalne zajednice i kupce.

(2) Kako bi osigurale visoku razinu transparentnosti i stjecanje povjerenja zainteresiranih strana, organizacije registrirane u sustavu EMAS objavljuju specifične informacije o okolišu kako je definirano Prilogom IV. Priopćavanje informacija bitnih za okoliš.

A.7.5 Dokumentirane informacije

A.7.5.1 Općenito

Sustav upravljanja okolišem mora uključiti:

(a) dokumentirane informacije koje zahtijeva ova međunarodna norma

(b) dokumentirane informacije za koje organizacija utvrdi da su potrebne za djelotvornost sustava upravljanja okolišem.

Napomena: Opseg dokumentiranih informacija sustava upravljanja okolišem može se razlikovati u organizacijama zbog:

— veličine organizacije i vrste njezinih aktivnosti, procesa, proizvoda i usluga

— potrebe da dokaže ispunjavanje svojih obveza usklađenosti

— složenosti procesa i njihovih međudjelovanja

— osposobljenosti osoba koje rade pod nadzorom organizacije.

A.7.5.2 Stvaranje i posuvremenjivanje

Kada se stvaraju i posuvremenjuju dokumentirane informacije, organizacija mora osigurati odgovarajuću:

(a) oznaku i opis (npr. naslov, datum, autor ili broj dokumenta)

(b) oblik (npr. jezik, izdanje računalnog programa, grafički prikaz) i medij (npr. papir, elektronički)

A.7.5.3 Nadzor nad dokumentiranim informacijama

Dokumentirane informacije koje zahtijeva sustav upravljanja okolišem i ova međunarodna norma moraju se nadzirati kako bi se osiguralo da su:

(a) raspoložive i prikladne za uporabu, gdje i kada je to potrebno

(b) primjereno zaštićene (npr. od narušavanja povjerljivosti, nepravilne uporabe ili gubitka cjelovitosti).

U svrhu nadzora nad dokumentiranim informacijama, organizacija mora, ako je primjenjivo, uzeti u obzir sljedeće aktivnosti:

— raspodjelu, pristup, pronalaženje i uporabu

— pohranjivanje i čuvanje, uključujući očuvanje čitljivosti

— nadzor nad promjenama (npr. upravljanje izdanjima)

— zadržavanje i raspolaganje.

Dokumentirane informacije vanjskog podrijetla za koje organizacija utvrdi da su potrebne za planiranje i djelovanje sustava upravljanja okolišem moraju se na odgovarajući način označiti i nadzirati.

Napomena: Pristup može podrazumijevati odluku o dopuštenju da se samo pregleda dokumentirana informacija ili dopuštenje i ovlast za pregled i mijenjanje dokumentirane informacije.

A.8 Radni proces

A.8.1 Operativno planiranje i nadzor

Organizacija mora uspostaviti, provoditi, nadzirati i održavati procese potrebne za ispunjavanje zahtjeva za sustav upravljanja okolišem i provesti mjere određene u točki 6.1 i 6.2, i to:

— uspostavom operativnih kriterija za procese

— provedbom nadzora nad procesima u skladu s operativnim kriterijima.

Napomena: Nadzor može uključiti tehnički nadzor i postupke. Postupci nadzora mogu se provoditi prema hijerarhiji (npr. uklanjanje, zamjena, administracija), pojedinačno ili u kombinaciji.

Organizacija mora imati nadzor nad planiranim promjenama i procjenjivati posljedice nenamjernih promjena, po potrebi poduzimajući mjere za ublažavanje negativnih učinaka.

Organizacija mora osigurati nadzor nad podugovorenim procesima i utjecaj na njih. Vrsta i opseg nadzora i utjecaja koji će se primjenjivati na procese definiraju se u okviru sustava upravljanja okolišem.

U skladu s gledištem životnog ciklusa, organizacija mora:

(a) po potrebi uspostaviti postupke nadzora kako bi se osiguralo da se u procesu projektiranja i razvoja proizvoda i usluga uzimaju u obzir zahtjevi povezani sa zaštitom okoliša, razmatrajući svaku fazu životnog ciklusa

(b) odrediti svoje zahtjeve povezane sa zaštitom okoliša u nabavi proizvoda i usluga, ovisno o slučaju

(d) razmotriti potrebu za davanjem informacija o mogućim značajnim utjecajima na okoliš

koji su povezani s prijevozom ili isporukom, uporabom, obradom na kraju životnog vijeka i konačnim zbrinjavanjem njezinih proizvoda i usluga.

Organizacija mora održavati dokumentirane informacije u mjeri u kojoj je to potrebno da se stvori povjerenje da se procesi odvijaju onako kako su planirani.

A.8.2 Pripravnost i odziv u izvanrednim situacijama

Organizacija mora uspostaviti, provesti i održavati proces odnosno procese potrebne za pripremu odgovora i odgovor na moguće izvanredne situacije navedene u točki 6.1.1.

Organizacija mora:

(a) pripremiti se za odgovor planiranjem radnji kojima će se spriječiti ili ublažiti štetni utjecaji izvanrednih situacija na okoliš

(b) odgovoriti na stvarne izvanredne situacije

(c) poduzeti radnje za sprječavanje ili ublažavanje posljedica izvanrednih situacija koje su primjerene s obzirom na ozbiljnost izvanredne situacije i mogući utjecaj na okoliš

(d) povremeno ispitivati planirane radnje za odgovor, ako je izvedivo

(e) povremeno preispitivati i revidirati procese i planirane radnje za odgovor, osobito nakon nastanka izvanrednih situacija ili ispitivanja

(f) bitnim zainteresiranim stranama, uključujući osobe koje rade pod njezinim nadzorom, osigurati odgovarajuće informacije i obuku za pripravnost i odziv u izvanrednim situacijama, ovisno o slučaju.

Organizacija mora održavati dokumentirane informacije u mjeri u kojoj je to potrebno da se stvori povjerenje da se procesi odvijaju onako kako su planirani.

A.9 Vrednovanje uspješnosti

A.9.1 Praćenje, mjerenje, analiza i vrednovanje

A.9.1.1 Općenito

Organizacija mora pratiti, mjeriti, analizirati i vrednovati svoju uspješnost upravljanja okolišem.

Organizacija mora odrediti:

(a) što treba pratiti i mjeriti

(b) metode za praćenje, mjerenje, analizu i vrednovanje, ovisno o slučaju, potrebne radi osiguranja valjanih rezultata

(d) kada će se izvršiti praćenje i mjerenje

(e) kada će se analizirati i vrednovati rezultati praćenja i mjerenja.

Organizacija mora osigurati da se upotrebljava i prema potrebi održava umjerena ili verificirana oprema za praćenje i mjerenje.

Organizacija mora vrednovati svoju uspješnost upravljanja okolišem i djelotvornost sustava upravljanja okolišem.

Organizacija mora, i interno i izvan organizacije, priopćiti odgovarajuće informacije o uspješnosti upravljanja okolišem, kako je utvrđeno komunikacijskim procesima organizacije i kako zahtijevaju njezine obveze usklađenosti.

Organizacija mora sačuvati odgovarajuće dokumentirane informacije kao dokaz praćenja, mjerenja, analize i vrednovanja rezultata.

A.9.1.2 Vrednovanje usklađenosti

Organizacija mora uspostaviti, provesti i održavati proces odnosno procese potrebne za vrednovanje ispunjenosti njezinih obveza usklađenosti.

Organizacija mora:

(a) odrediti učestalost vrednovanja usklađenosti

(b) vrednovati usklađenost i po potrebi poduzeti odgovarajuće radnje

Organizacija mora sačuvati dokumentirane informacije kao dokaz rezultata vrednovanja usklađenosti.

A.9.2 Interni audit

A.9.2.1 Općenito

Organizacija mora provoditi interne audite u planiranim vremenskim razmacima kako bi osigurala informaciju o tome je li sustav upravljanja okolišem:

(a) u skladu s(a):

1) vlastitim zahtjevima organizacije za njezin sustav upravljanja okolišem

2) zahtjevima ove međunarodne norme

(b) djelotvorno se provodi i održava.

A.9.2.2 Program internog audita

Organizacija mora uspostaviti, provoditi i održavati program/programe internog audita uključujući učestalost, metode, odgovornosti, zahtjeve za planiranje i izvještavanje o svojim internim auditima.

Pri uspostavi programa internog audita, organizacija mora razmotriti važnost predmetnih procesa za okoliš, promjene koje utječu na organizaciju te rezultate prethodnih audita.

Organizacija mora:

(a) odrediti kriterije audita i opseg svakog audita

(b) odabrati auditore i provesti audite radi osiguranja objektivnosti i nepristranosti procesa audita

Organizacija mora sačuvati dokumentirane informacije kao dokaz provedbe programa i rezultata audita.

A.9.3 Preispitivanje sustava upravljanja

Uprava organizacije mora preispitivati njezin sustav upravljanja okolišem u planiranim vremenskim razmacima radi osiguranja njegove trajne prikladnosti, primjerenosti i djelotvornosti.

Preispitivanje sustava upravljanja mora uključiti razmatranje sljedećeg:

(a) statusa radnji iz prethodnih preispitivanja sustava upravljanja

(b) promjena u:

1) vanjskim i unutarnjim pitanjima koja su bitna za sustav upravljanja okolišem

2) potrebama i očekivanjima zainteresiranih strana, uključujući njezine obveze usklađenosti

3) značajnim aspektima okoliša

4) rizicima i prilikama

(d) informacija o uspješnosti upravljanja okolišem, uključujući kretanja u pogledu:

1) nesukladnosti i popravnih radnji

2) praćenja i mjerenja rezultata

3) ispunjavanja njezinih obveza usklađenosti

4) rezultata audita

(e) primjerenosti resursa

(f) odgovarajućih priopćenja zainteresiranih strana, uključujući pritužbe

(g) prilika za trajno poboljšavanje.

Rezultati preispitivanja sustava upravljanja moraju uključiti:

— zaključke o trajnoj prikladnosti, primjerenosti i djelotvornosti sustava upravljanja okolišem

— odluke u pogledu prilika za trajno poboljšavanje

— odluke u pogledu moguće potrebe za promjenama u sustavu upravljanja okolišem, uključujući resurse

— radnje koje su moguće potrebne ako ciljevi povezani s okolišem nisu ostvareni

— prilike za poboljšavanje povezanosti sustava upravljanja okolišem s drugim poslovnom procesima, po potrebi

— implikacije za strateško usmjerenje organizacije.

Organizacija mora zadržati dokumentirane informacije kao dokaz o rezultatima analize koju provodi uprava.

A.10 Poboljšavanje

A.10.1 Općenito

Organizacija mora odrediti prilike za poboljšavanje (vidjeti točku 9.1, 9.2 i 9.3) i provesti radnje potrebne da se ostvare predviđeni rezultati njezinog sustava upravljanja okolišem.

A.10.2 Nesukladnost i popravna radnja

Kada se pojavi nesukladnost, organizacija mora:

(a) reagirati na nesukladnost i prema potrebi:

1) poduzeti mjere za nadzor i ispravak

2) poduzeti korake povezane s posljedicama, uključujući ublažavanje štetnih utjecaja na okoliš

(b) vrednovati potrebu za radnjama za uklanjanje uzroka nesukladnosti kako se ona ne bi ponovno pojavila ili dogodila negdje drugdje:

1) preispitivanjem nesukladnosti

2) utvrđivanjem uzroka nesukladnosti

3) utvrđivanjem postoji li slična nesukladnost ili bi se mogla dogoditi

(d) preispitati djelotvornost svake poduzete popravne radnje

(e) kada je potrebno, izvršiti promjene u sustavu upravljanja okolišem.

Popravne radnje moraju biti primjerene značajnosti učinaka pronađenih nesukladnosti, uključujući utjecaj na okoliš.

Organizacija mora sačuvati dokumentirane informacije kao dokaz:

— naravi nesukladnosti i naknadno poduzetih radnji

— rezultata popravne radnje.

A.10.3 Trajno poboljšavanje

Organizacija mora trajno poboljšavati prikladnost, primjerenost i djelotvornost sustava upravljanja okolišem kako bi povećala uspješnost upravljanja okolišem.

(1) Uporabu teksta nacionalne norme reproducirane u ovom Prilogu odobrio je Europski odbor za normizaciju (CEN). Potpuni tekst nacionalne norme može se kupiti od nacionalnih tijela za normizaciju, čiji je popis naveden na službenim internetskim stranicama CEN-a. Nikakvo reproduciranje ovog Priloga u komercijalne svrhe nije dozvoljeno.

Programom revizije mora se jamčiti da uprava organizacije raspolaže informacijama koje su joj potrebne za analizu djelotvornosti organizacije s obzirom na okoliš i učinkovitosti sustava upravljanja okolišem kako bi tako mogla dokazati da sve ima pod kontrolom.

Ciljevi moraju obuhvaćati posebno procjenu postojećih sustava upravljanja i utvrđivanje usklađenosti s politikom i programom organizacije, što mora obuhvatiti usklađenost sa zakonskim odredbama i drugim zahtjevima u pogledu okoliša.

Sveukupni opseg pojedinačnih revizija ili prema potrebi svake faze revizijskog ciklusa mora biti jasno definiran i u njemu mora biti izričito navedeno sljedeće:

Revizija zaštite okoliša obuhvaća ocjenu stvarnih podataka potrebnih za evaluaciju djelotvornosti s obzirom na okoliš.

Revizija ili revizijski ciklus kojim su obuhvaćene sve djelatnosti organizacije mora se završiti, prema potrebi, u intervalima od najviše tri godine, odnosno četiri godine ako se primjenjuje izuzeće predviđeno člankom 7. Koliko se često neka djelatnost revidira ovisit će o:

Revizija složenijih djelatnosti sa značajnijim učincima na okoliš mora se češće provoditi.

Organizacija mora provoditi revizije najmanje na godišnjoj osnovi jer će joj to pomoći da svojoj upravi i okolišnom procjenitelju dokaže kako svoje značajne aspekte okoliša drži pod kontrolom.

Aktivnosti u okviru revizije moraju obuhvatiti razgovore s osobljem koji se odnose na djelotvornost s obzirom na okoliš, inspekciju operativnih uvjeta i opreme te pregledavanje zapisa, pisanih postupaka i ostale relevantne dokumentacije. Te se aktivnosti moraju provoditi u cilju evaluacije djelotvornosti djelatnosti s obzirom na okoliš koja je predmet revizije radi utvrđivanja zadovoljava li ona važeće norme, propise ili postavljene opće i pojedinačne ciljeve zaštite okoliša. Njima je jednako tako potrebno odrediti je li postojeći sustav za upravljanje odgovornostima za okoliš učinkovit i primjeren te će se njima, među ostalim, obuhvatiti nasumične provjere usklađenosti s tim kriterijima kako bi se utvrdila učinkovitost cjelokupnog sustava upravljanja.

Pisana izvješća o reviziji moraju sadržavati informacije koje su potrebne da bi se zadovoljili navedeni ciljevi.

Informacije bitne za okoliš moraju biti predstavljene na jasan i dosljedan način te bi po mogućnosti trebale biti dostupne u elektroničkom obliku. Organizacija mora utvrditi najbolji oblik u kojem će te informacije biti dostupne zainteresiranim stranama na jednostavan način.

Izjava o okolišu mora sadržavati minimalno elemente navedene u nastavku i ispunjavati minimalne zahtjeve kako je navedeno u nastavku:

Ako je moguće, potrebno je uputiti na relevantne najbolje prakse upravljanja okolišem predstavljene u sektorskim referentnim dokumentima kako je navedeno u članku 46.;

Izvješćivanjem će se obuhvatiti ključni i konkretni okolišni pokazatelji kako je navedeno u odjeljku C. Ako postoje ciljevi zaštite okoliša, dostavljaju se sljedeći podaci:

Ažurirana izjava o okolišu mora minimalno sadržavati elemente i ispunjavati minimalne zahtjeve predviđene u točkama od (e) do (h).

Organizacije mogu odlučiti u svoje izjave o okolišu uključiti dodatne činjenične informacije u vezi s djelatnostima, proizvodima i uslugama organizacije ili s njihovom usklađenosti s posebnim zahtjevima. Sve informacije sadržane u izjavi o okolišu mora validirati okolišni procjenitelj.

Izjava o okolišu može biti uključena u druge dokumente za izvješćivanje organizacije (npr. izvješća o upravljanju, održivosti ili društvenoj odgovornosti). Prilikom uključivanja u takve dokumente za izvješćivanje potrebno je jasno razlikovati validirane i nevalidirane podatke. Izjava o okolišu mora biti jasno označena (primjerice upotrebom logotipa sustava EMAS), a dokument mora uključivati kratko objašnjenje postupka validacije u okviru sustava EMAS.

Organizacije moraju i u izjavi o okolišu i ažuriranoj izjavi o okolišu izvijestiti o svojim značajnim izravnim i neizravnim aspektima okoliša koristeći ključne i konkretne okolišne pokazatelje kako je navedeno u nastavku. U slučaju da nisu dostupni nikakvi kvantitativni podaci, organizacije moraju priopćiti kvalitativne podatke kako je opisano u točki 4.

Dokument mora sadržavati podatke o stvarnom utrošku i proizvodnji. Ako bi otkrivanje podataka narušilo povjerljivost komercijalnih ili industrijskih informacija organizacije, ako je ta povjerljivost propisana nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice radi zaštite legitimnog gospodarskog interesa, organizaciji se može dozvoliti da u dokumentu te informacije indeksira, primjerice tako da utvrdi početnu godinu (s indeksom 100) od koje bi se navodio razvoj stvarnog utroška i proizvodnje.

Kako bi se to olakšalo, organizacija mora ukratko definirati područje (uključujući organizacijske i materijalne granice, primjenjivost i metodologiju izračuna) obuhvaćeno svakim pokazateljem.

Izvješćivanje o ključnim okolišnim pokazateljima obvezno je. Međutim, organizacija može ocijeniti relevantnost tih pokazatelja u kontekstu svojih značajnih aspekata okoliša i učinaka na okoliš. Kad organizacija zaključi da jedan ili više ključnih pokazatelja nije relevantno za njezine značajne aspekte okoliša i učinke na okoliš, ne mora priopćavati informacije o tim ključnim pokazateljima. U tom slučaju organizacija mora u izjavu o okolišu uključiti jasno i argumentirano objašnjenje zašto to nije učinjeno.

Svaka organizacija mora priopćiti informacije o sva 3 elementa za svaki pokazatelj.

Taj posljednji element mora se navesti samo ako ukupna energija koju organizacija proizvede iz obnovljivih izvora značajno premašuje ukupnu količinu energije iz obnovljivih izvora koju organizacija potroši ili ako energija koju je organizacija proizvela iz obnovljivih izvora nije potrošena u organizaciji.

Ako se troše ili, u slučaju energije iz obnovljivih izvora, proizvode (poput električne energije, topline, goriva ili drugih) različite vrste energije, njihova godišnja potrošnja ili proizvodnja mora se prema potrebi navesti zasebno.

Energija bi po mogućnosti trebala biti izražena u kWh, MWh, GJ ili drugim jedinicama u kojima se uobičajeno navodi određena vrsta utrošene ili proizvedene energije;

Kada se upotrebljavaju različite vrste materijala, njihov godišnji maseni protok mora se prema potrebi navesti zasebno;

„Područje usmjereno na prirodu” područje je namijenjeno prvenstveno očuvanju prirode ili njezinu obnavljanju. Područja usmjerena na prirodu mogu biti smještena na lokaciji i uključivati krov, fasadu, sustave za odvodnju vode ili druge elemente koji su osmišljeni, prilagođeni ili kojima se upravlja u cilju promicanja biološke raznolikosti. Ta se područja mogu nalaziti i izvan lokacije organizacije pod uvjetom da je to područje u vlasništvu ili pod upravljanjem organizacije te da je ono prvenstveno namijenjeno promicanju biološke raznolikosti. Mogu se opisati i područja kojima se zajednički upravlja i koja su namijenjena promicanju biološke raznolikosti pod uvjetom da je područje zajedničkog upravljanja jasno navedeno.

„Zatvoreni prostor” podrazumijeva bilo koju površinu na kojoj je izvorno tlo prekriveno (poput cesta), što ga čini nepropusnim. Ta nepropusnost može dovesti do učinaka na okoliš;

Organizacija bi trebala razmotriti izvješćivanje o svojim emisijama stakleničkih plinova u skladu s nekom od postojećih metodologija, kao što je protokol o stakleničkim plinovima.

Promjena izraza B objašnjava se u izjavi o okolišu. U slučaju promjene izraza B organizacija mora osigurati da se njegova vrijednost može usporediti tijekom najmanje tri godine ponovnim izračunavanjem pokazatelja za prethodne godine prema novodefiniranom izrazu B.

Svaka organizacija mora sastavljati i godišnja izvješća o svojoj djelotvornosti u pogledu značajnih izravnih i neizravnih aspekata okoliša i učinaka na okoliš koji su povezani s njezinim temeljnim poslovnim djelatnostima, koji su mjerljivi i provjerljivi te koji već nisu obuhvaćeni ključnim pokazateljima.

Izvješćivanje o tim pokazateljima mora biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u uvodu ovog odjeljka.

Ako su dostupni, organizacija mora uzeti u obzir sektorske referentne dokumente iz članka 46. kako bi se olakšalo utvrđivanje relevantnih pokazatelja za određeni sektor.

4. Izvješćivanje o značajnim aspektima okoliša na temelju kvalitativnih podataka

Ako nisu dostupni nikakvi kvantitativni podaci za izvješćivanje o značajnim izravnim ili neizravnim aspektima okoliša, organizacije izvješćuju o svojim rezultatima na temelju kvalitativnih informacija.

Organizacije koje se registriraju u sustavu EMAS po želji mogu izraditi jednu korporativnu izjavu o okolišu koja obuhvaća nekoliko različitih geografskih lokacija.

Budući da je namjera da se sustavom EMAS osigura odgovornost na lokalnoj razini, organizacije moraju osigurati da značajni učinci na okoliš svake lokacije budu jasno utvrđeni i da se o njima izvješćuje u okviru korporativne izjave o okolišu.

Organizacija mora osigurati da okolišnom procjenitelju može dokazati da svatko koga zanima ekološka djelotvornost organizacije može jednostavno i besplatno dobiti pristup informacijama koje se zahtijevaju u odjeljcima B i C. Kako bi se osigurala ta transparentnost, izjava o okolišu mora po mogućnosti biti javno dostupna na internetskim stranicama organizacije.

Organizacija mora osigurati da su te informacije o pojedinoj lokaciji ili organizaciji objavljene na službenom jeziku (ili jednom od službenih jezika) države članice ili treće zemlje u kojoj se nalazi lokacija ili organizacija.

Nadalje, u slučaju korporativne izjave o okolišu, organizacija mora osigurati da su (za potrebe registracije) te informacije dostupne na službenom jeziku (ili jednom od službenih jezika) države članice u kojoj je organizacija registrirana ili na službenom jeziku (ili jednom od službenih jezika) Unije u dogovoru s tijelom nadležnim za registraciju.

Izjava o okolišu može se staviti na raspolaganje i na drugim jezicima pod uvjetom da je sadržaj prevedenog dokumenta u skladu sa sadržajem izvorne izjave o okolišu koju je validirao okolišni procjenitelj i da je jasno navedeno da se radi o prijevodu validiranog dokumenta.

1. ORGANIZACIJA
Naziv	…
Adresa	…
Grad	…
Poštanski broj	…
Država/pokrajina/regija/autonomna zajednica	…
Osoba za kontakt	…
Telefon	…
Telefaks	…
E-pošta	…
Internetska stranica	…
Javni pristup izjavi ili ažuriranoj izjavi o okolišu
(a) pisani oblik	…
(b) elektronički oblik	…
Broj registracije	…
Datum registracije	…
Datum suspenzije registracije	…
Datum brisanja iz registra	…
Datum sljedeće izjave o okolišu	…
Datum sljedeće ažurirane izjave o okolišu	…
Zahtjev za izuzeće prema članku 7. DA – NE	…
Šifra djelatnosti (NACE)	…
Broj zaposlenih	…
Bruto promet ili godišnja bilanca stanja	…
2. LOKACIJA
Naziv	…
Adresa	…
Poštanski broj	…
Grad	…
Država/pokrajina/regija/autonomna zajednica	…
Osoba za kontakt	…
Telefon	…
Telefaks	…
E-pošta	…
Internetska stranica	…
Javni pristup izjavi ili ažuriranoj izjavi o okolišu
(a) pisani oblik	…
(b) elektronički oblik	…
Broj registracije	…
Datum registracije	…
Datum suspenzije registracije	…
Datum brisanja iz registra	…
Datum sljedeće izjave o okolišu	…
Datum sljedeće ažurirane izjave o okolišu	…
Zahtjev za izuzeće prema članku 7. DA – NE	…
Šifra djelatnosti (NACE)	…
Broj zaposlenih	…
Bruto promet/ili godišnja bilanca stanja	…
3. OKOLIŠNI PROCJENITELJ
Ime/naziv okolišnog procjenitelja	…
Adresa	…
Poštanski broj	…
Grad	…
Država/pokrajina/regija/autonomna zajednica	…
Telefon	…
Telefaks	…
E-pošta	…
Registracijski broj akreditacije ili dozvole	…
Opseg akreditacije ili dozvole prema nacionalnim šiframa gospodarskih djelatnosti (NACE)	…
Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola	…
Sastavljeno u … dana …/…/20	…
Potpis predstavnika organizacije	…

nositelj akreditacije ili dozvole za opseg … (šifra djelatnosti prema NACE popisu)

izjavljuje da je provjerio da li lokacija (lokacije) ili čitava organizacija kako su navedene u izjavi/ažuriranoj izjavi organizacije o okolišu ( *1 ) … (naziv)

ispunjava sve zahtjeve Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS).

Ovaj dokument nije ekvivalentan registraciji u sustavu EMAS. Registraciju u sustavu EMAS može odobriti samo nadležno tijelo prema Uredbi (EZ) br. 1221/2009. Ovaj se dokument ne smije koristiti kao zasebno priopćenje za javnost.

Uredba (EZ) br. 761/2001	Ova Uredba
Članak 1. stavak 1.	Članak 1.
Članak l. stavak 2. točka (a)	—
Članak l. stavak 2. točka (b)	—
Članak l. stavak 2. točka (c)	—
Članak l. stavak 2. točka (d)	—
Članak 2. točka (a)	Članak 2. stavak 1.
Članak 2. točka (b)	—
Članak 2. točka (c)	Članak 2. stavak 2.
Članak 2. točka (d)	—
Članak 2. točka (e)	Članak 2. stavak 9.
Članak 2. točka (f)	Članak 2. stavak 4.
Članak 2. točka (g)	Članak 2. stavak 8.
Članak 2. točka (h)	Članak 2. stavak 10.
Članak 2. točka (i)	Članak 2. stavak 11.
Članak 2. točka (j)	Članak 2. stavak 12.
Članak 2. točka (k)	Članak 2. stavak 13.
Članak 2. točka (l)	Članak 2. stavak 16.
Članak 2. točka (l) i.	—
Članak 2. točka (l) ii.	—
Članak 2. točka (m)	—
Članak 2. točka (n)	Članak 2. stavak 17.
Članak 2. točka (o)	Članak 2. stavak 18.
Članak 2. točka (p)	—
Članak 2. točka (q)	Članak 2. stavak 20.
Članak 2. točka (r)	—
Članak 2. točka (s) prvi podstavak	Članak 2. stavak 21.
Članak 2. točka (s) drugi podstavak	—
Članak 2. točka (t)	Članak 2. stavak 22.
Članak 2. točka (u)	—
Članak 3. stavak 1.	—
Članak 3. stavak 2. točka (a) prvi podstavak	Članak 4. stavak l. točke (a) i (b)
Članak 3. stavak 2. točka (a) drugi podstavak	Članak 4. stavak 3.
Članak 3. stavak 2. točka (b)	Članak 4. stavak l. točka (c)
Članak 3. stavak 2. točka (c)	Članak 4. stavak l. točka (d)
Članak 3. stavak 2. točka (d)	Članak 4. stavak 5.
Članak 3. stavak 2. točka (e)	Članak 5. stavak 2. prvi podstavak; članak 6. stavak 3.
Članak 3. stavak 3. točka (a)	Članak 6. stavak 1. točka (a)
Članak 3. stavak 3. točka (b) prva rečenica	Članak 6. stavak l. točke (b) i (c)
Članak 3. stavak 3. točka (b) druga rečenica	Članak 7. stavak 1.
Članak 4. stavak 1.	—
Članak 4. stavak 2.	Članak 51. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.	—
Članak 4. stavak 4.	—
Članak 4. stavak 5. prva rečenica	Članak 25. stavak 10. prvi podstavak
Članak 4. stavak 5. druga rečenica	Članak 25. stavak 10. drugi podstavak, druga rečenica
Članak 4. stavak 6.	Članak 41.
Članak 4. stavak 7.	—
Članak 4. stavak 8. prvi podstavak	Članak 30. stavak 1.
Članak 4. stavak 8. drugi podstavak	Članak 30. stavci 3. i 5.
Članak 4. stavak 8. treći podstavak, prva i druga rečenica	Članak 31. stavak 1.
Članak 4. stavak 8. treći podstavak, zadnja rečenica	Članak 31. stavak 2.
Članak 5. stavak 1.	Članak 11. stavak 1. prvi podstavak
Članak 5. stavak 2.	Članak 11. stavak 3.
Članak 5. stavak 3. prva rečenica	Članak 12. stavak 1.
Članak 5. stavak 3. druga rečenica, prva alineja	Članak 12. stavak l. točka (a)
Članak 5. stavak 3. druga rečenica, druga alineja	Članak 12. stavak l. točka (b)
Članak 5. stavak 4.	Članak 11. stavak 1. drugi i treći podstavak
Članak 5. stavak 5. prva rečenica	Članak 16. stavak 1.
Članak 5. stavak 5. druga rečenica	Članak 16. stavak 3. prva rečenica
Članak 5. stavak 5. treća rečenica	Članak 17. stavak 1.
Članak 5. stavak 5. četvrta rečenica	Članak 16. stavak 3. drugi podstavak i članak 16. stavak 4. drugi podstavak
Članak 6. stavak 1.	Članak 13. stavak 1.
Članak 6. stavak 1. prva alineja	Članak 13. stavak 2. točka (a) i članak 5. stavak 2. točka (a)
Članak 6. stavak 1. druga alineja	Članak 13. stavak 2. točka (a) i članak 5. stavak 2. točka (c)
Članak 6. stavak 1. treća alineja	Članak 13. stavak 2. točka (f) i članak 5. stavak 2. točka (d)
Članak 6. stavak 1. četvrta alineja	Članak 13. stavak 2. točka (c)
Članak 6. stavak 1. drugi podstavak	Članak 13. stavak 2. prva rečenica
Članak 6. stavak 2.	Članak 15. stavak 3.
Članak 6. stavak 3. prva alineja	Članak 15. stavak 3. točka (a)
Članak 6. stavak 3. druga alineja	Članak 15. stavak 3. točka (b)
Članak 6. stavak 3. treća alineja	—
Članak 6. stavak 3. zadnja rečenica	Članak 15. stavak 8.
Članak 6. stavak 4. prvi podstavak	Članak 15. stavak 2.
Članak 6. stavak 4. drugi podstavak	Članak 15. stavak 4.
Članak 6. stavak 5. prva rečenica	Članak 15. stavak 6.
Članak 6. stavak 5. druga rečenica	Članak 15. stavci 8. i 9.
Članak 6. stavak 6.	Članak 15. stavak 10.
Članak 7. stavak 1.	Članak 28. stavak 8.
Članak 7. stavak 2. prva rečenica	Članak 12. stavak 2.
Članak 7. stavak 2. druga rečenica	Članak 12. stavak 3.
Članak 7. stavak 3.	Članak 42. stavak 2. točka (a)
Članak 8. stavak 1. prva rečenica	Članak 10. stavak 1.
Članak 8. stavak 1. druga rečenica	Članak 10. stavak 2.
Članak 8. stavak 2.	—
Članak 8. stavak 3. prvi podstavak	Članak 10. stavak 4.
Članak 8. stavak 3. drugi podstavak	—
Članak 9. stavak 1. uvodna rečenica	Članak 4. stavak 3.
Članak 9. stavak l. točka (a)	Članak 45. stavak 4.
Članak 9. stavak l. točka (b)	Članak 45. stavak 4.
Članak 9. stavak 1. drugi podstavak	Članak 45. stavak 5.
Članak 9. stavak 2.	—
Članak 10. stavak 1.	—
Članak 10. stavak 2. prvi podstavak	Članak 38. stavci 1. i 2.
Članak 10. stavak 2. drugi podstavak, prva rečenica	Članak 41.
Članak 10. stavak 2. drugi podstavak, druga rečenica	Članak 47.
Članak 11. stavak 1. prvi podstavak	Članak 36.
Članak 11. stavak 1. prva alineja	Članak 36. točka (a)
Članak 11. stavak 1. druga alineja	Članak 36. točka (c)
Članak 11. stavak 1. treća alineja	Članak 36. točka (b)
Članak 11. stavak 1. drugi podstavak, prva rečenica	Članak 37. stavak 1.
Članak 11. stavak 1. drugi podstavak, druga rečenica	—
Članak 11. stavak 1. drugi podstavak, treća rečenica	Članak 37. stavak 2.
Članak 11. stavak 1. drugi podstavak, četvrta rečenica	Članak 37. stavak 3.
Članak 11. stavak 2.	Članak 43. stavak 2.
Članak 11. stavak 3. prva rečenica	Članak 41. stavak 2.
Članak 11. stavak 3. druga rečenica	Članak 47.
Članak 12. stavak l. točka (a)	—
Članak 12. stavak l. točka (b)	Članak 35. stavak 1.
Članak 12. stavak 1. drugi podstavak	—
Članak 12. stavak 2.	Članak 41. stavak 2.
Članak 12. stavak 3.	—
Članak 13.	Članak 40. stavak 1.
Članak 14. stavak 1.	Članak 49. stavak 1.
Članak 14. stavak 2.	—
Članak 14. stavak 3.	—
Članak 15. stavak 1.	Članak 50.
Članak 15. stavak 2	Članak 48.
Članak 15. stavak 3.	—
Članak 16. stavak 1.	Članak 39. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	Članak 42. stavak 2.
Članak 17. stavak 1.	—
Članak 17. stavci 2., 3. i 4.	Članak 51. stavak 2.
Članak 17. stavak 5.	—
Članak 18.	Članak 52.

( 2 ) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2. (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA VIJEĆA (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.	L 158	1	10.6.2013
►M2	UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1505 оd 28. kolovoza 2017.	L 222	1	29.8.2017
►M3	UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/2026 оd 19. prosinca 2018.	L 325	18	20.12.2018