02009R1072 — HR — 21.02.2022 — 003.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

UREDBA (EZ) br. 1072/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 21. listopada 2009.

o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)

( L 300 14.11.2009, 72)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 612/2012 od 9. srpnja 2012.

  L 178

5

10.7.2012

►M2

UREDBA VIJEĆA (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.

  L 158

1

10.6.2013

►M3

UREDBA (EU) 2020/1055 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 15. srpnja 2020.

  L 249

17

31.7.2020


Koju je ispravio:

►C1

Ispravak,  L 082, 27.3.2015,  114 (1072/2009)




▼B

UREDBA (EZ) br. 1072/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 21. listopada 2009.

o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)



POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.  
Ova se Uredba primjenjuje ►C1  na međunarodni cestovni prijevoz tereta uz naknadu, ◄ za vožnje koje se obavljaju na području Zajednice.
2.  
Kod prijevoza iz države članice u treću zemlju i obratno, ova se Uredba primjenjuje na dio vožnje na državnom području bilo koje prijeđene tranzitne države članice. Ne primjenjuje se na onaj dio vožnje na državnom području države članice utovara ili istovara, sve dok se ne sklope potrebni sporazumi između Zajednice i dotične treće zemlje.
3.  

Do sklapanja sporazuma iz stavka 2., ova Uredba ne utječe na:

(a) 

odredbe koje se odnose na prijevoz iz države članice u treću zemlju i obratno, i koje su sadržane u bilateralnim sporazumima sklopljenim između država članica i tih trećih zemalja;

(b) 

odredbe koje se odnose na prijevoz iz države članice u treću zemlju i obratno, i koje su sadržane u bilateralnim sporazumima sklopljenim između država članica koje, bilo na temelju bilateralnih dozvola bilo na temelju sporazuma o liberalizaciji, dopuštaju cestovnim prijevoznicima utovar i istovar u državi članici u kojoj nemaju poslovni nastan.

4.  
Ova se Uredba primjenjuje na unutarnji cestovni prijevoz tereta koji privremeno obavlja strani cestovni prijevoznik, kako je predviđeno u poglavlju III.
5.  

Za sljedeće vrste prijevoza i prazne vožnje koje se obavljaju u vezi s takvim prijevozom ne zahtijeva se licencija Zajednice i za njih nije potrebna prijevozna dozvola:

(a) 

prijevoz pošte kao univerzalna usluga;

(b) 

prijevoz vozila koja su bila oštećena ili su se pokvarila;

▼M3

(c) 

do 20. svibnja 2022.: prijevoz tereta vozilima čija dopuštena ukupna masa ne prelazi 3,5 tona;

▼M3

(ca) 

od 21. svibnja 2022: prijevoz tereta vozilima čija dopuštena ukupna masa ne prelazi 2,5 tona;

▼B

(d) 

prijevoz tereta motornim vozilima ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

i. 

teret koji se prevozi vlasništvo je poduzeća, odnosno poduzeće ga je prodalo, kupilo, dalo u najam ili unajmilo, proizvelo, izdvojilo, preradilo ili popravilo;

ii. 

svrha vožnje je prijevoz tereta u poduzeće ili iz njega, ili njegovo pomicanje unutar ili izvan poduzeća za vlastite potrebe poduzeća;

iii. 

motorna vozila koja se koriste za takav prijevoz voze, u skladu s ugovornom obvezom, zaposlenici poduzeća ili osoblje koje je poduzeću stavljeno na raspolaganje;

iv. 

vozila koja prevoze teret u vlasništvu su poduzeća, odnosno poduzeće ga je kupilo s obročnim otplatama cijene ili unajmilo, pod uvjetom da u slučaju najma vozila ispunjavaju uvjete Direktive 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o korištenju vozila, unajmljenih bez vozača, za cestovni prijevoz tereta ( 1 ); i

v. 

takav prijevoz je samo pomoćna djelatnost u okviru ukupnosti djelatnosti poduzeća;

(e) 

prijevoz medicinskih proizvoda, uređaja, opreme i drugih proizvoda potrebnih u slučaju pružanja hitne medicinske pomoći, posebno u slučaju prirodnih katastrofa.

Točka (d) podtočka iv. prvog podstavka ne primjenjuje se na korištenje zamjenskog vozila u slučaju manjeg kvara vozila koje se obično koristi.

6.  
Odredbe stavka 5. ne utječu na uvjete pod kojima država članica svojim državljanima dopušta obavljanje djelatnosti iz navedenog stavka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1. 

„vozilo” znači motorno vozilo registrirano u državi članici ili skup vozila, od kojih je barem motorno vozilo registrirano u državi članici, koja se koriste isključivo za prijevoz tereta;

2. 

„međunarodni prijevoz” znači:

(a) 

vožnja koja se obavlja natovarenim vozilom, pri čemu se polazno i odredišno mjesto nalaze u dvije različite države članice, s tranzitom ili bez tranzita, kroz jednu državu članicu ili treću zemlju, odnosno više država članica ili trećih zemalja;

(b) 

vožnja koja se obavlja natovarenim vozilom iz države članice u treću zemlju i obratno, s tranzitom ili bez tranzita, kroz jednu državu članicu ili treću zemlju, odnosno više država članica ili trećih zemalja;

(c) 

vožnja koja se obavlja natovarenim vozilom među trećim zemljama, s tranzitom preko državnog područja jedne ili više država članica; ili

(d) 

prazna vožnja u vezi s prijevozom iz točaka (a),(b) i (c);

3. 

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj cestovni prijevoznik obavlja djelatnost, a koja nije država članica u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan;

4. 

„strani cestovni prijevoznik” znači poduzeće koje obavlja cestovni prijevoz tereta u državi članici domaćinu;

5. 

„vozač” znači svaka osoba koja vozi vozilo, pa makar i samo nakratko, ili koja se po službenoj dužnosti nalazi u vozilu kako bi prema potrebi mogla upravljati vozilom;

▼C1

6. 

„kabotaža” znači prijevoz uz naknadu u nacionalnom cestovnom prijevozu, koji se privremeno obavlja u državi članici domaćinu, u skladu s ovom Uredbom;

▼B

7. 

„ozbiljna povreda propisa Zajednice o prometu na cestama” znači povreda koja bi mogla imati za posljedicu gubitak ugleda u skladu s člankom 6. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 i/ili privremeno ili trajno oduzimanje licencije Zajednice.



POGLAVLJE II.

MEĐUNARODNI PRIJEVOZ

Članak 3.

Opće načelo

Međunarodni prijevoz obavlja se na temelju licencije Zajednice, ako je vozač državljanin treće zemlje, i na temelju potvrde za vozače.

Članak 4.

Licencija Zajednice

1.  

Licenciju Zajednice izdaje, u skladu s ovom Uredbom, država članica ►C1  cestovnom prijevozniku koji obavlja prijevoz tereta uz naknadu i koji: ◄

(a) 

ima poslovni nastan u toj državi članici u skladu s propisima Zajednice i nacionalnim propisima te države članice; i

(b) 

u državi članici poslovnog nastana ima pravo, u skladu s propisima Zajednice i nacionalnim propisima te države članice o obavljanju djelatnosti cestovnog prijevoznika tereta, obavljati međunarodni cestovni prijevoz tereta.

2.  

Licenciju Zajednice izdaju nadležna tijela države članice poslovnog nastana za razdoblje koje se može produžiti do 10 godina.

Licencije Zajednice i ovjerene preslike izdane prije dana početka primjene ove Uredbe vrijedit će do dana isteka roka njihove valjanosti.

▼M3 —————

▼B

3.  
Države članice poslovnog nastana imatelju izdaju izvornik licencije Zajednice, koji je pohranjen kod cestovnog prijevoznika, i određen broj ovjerenih vjerodostojnih preslika, čiji broj odgovara broju vozila kojima imatelj licencije Zajednice raspolaže ili na temelju svojeg prava vlasništva ili, na primjer, na temelju ugovora o najmu s pravom kupnje, ugovora o najmu ili ugovora o leasingu.

▼M3

4.  
Licencija Zajednice i njezine ovjerene vjerodostojne preslike oblikom odgovaraju uzorku prikazanom u Prilogu II. u kojem su ujedno utvrđeni uvjeti kojima se uređuje njezina uporaba. One sadrže barem dva sigurnosna obilježja navedena u Prilogu I.

Kada je riječ o vozilima koja se upotrebljavaju za prijevoz tereta, čija dopuštena ukupna masa ne prelazi 3,5 tona i na koja se primjenjuju niži financijski zahtjevi utvrđeni u članku 7. stavku 1. drugom podstavku Uredbe (EZ) br. 1071/2009, tijelo koje izdaje licenciju u rubrici „posebne napomene” licencije Zajednice ili njezine ovjerene vjerodostojne preslike navodi sljedeće: „≤ 3,5 t.”

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14.b kojima se mijenjaju prilozi I. i II. radi njihove prilagodbe tehničkom napretku.

▼B

5.  
Licencija Zajednice i njezine ovjerene vjerodostojne preslike nose pečat tijela koje ih je izdalo te potpis i serijski broj. Serijski brojevi licencije Zajednice i njezinih ovjerenih vjerodostojnih preslika unose se u nacionalni elektronički registar poduzeća za cestovni prijevoz kao dio podataka koji se odnose na cestovnog prijevoznika.
6.  

Licencija Zajednice izdaje se na ime cestovnog prijevoznika i nije prenosiva. Ovjerena vjerodostojna preslika licencije Zajednice mora se nalaziti u svakom vozilu cestovnog prijevoznika te se na zahtjev ovlaštenog inspektora mora dati na uvid.

U slučaju skupa vozila, ovjerena vjerodostojna preslika mora se nalaziti u motornom vozilu. Ovjerena vjerodostojna preslika vrijedi za skup vozila čak i ako prikolica ili poluprikolica nije registrirana ili nema dozvolu za vožnju po cestama na ime imatelja licencije ili ako je registrirana ili ima dozvolu za vožnju po cestama u drugoj državi.

Članak 5.

Potvrda za vozače

1.  

Potvrdu za vozače izdaje država članica u skladu s ovom Uredbom bilo kojem cestovnom prijevozniku koji:

(a) 

ima licenciju Zajednice; i

(b) 

u navedenoj državi članici ili zakonito zapošljava vozača koji nema ni državljanstvo države članice niti mu je odobren dugotrajniji boravak u smislu Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja koji imaju dugotrajan boravak ( 2 ), ili zakonito koristi usluge vozača koji nema ni državljanstvo države članice niti mu je odobren dugotrajni boravak u smislu navedene Direktive i koji je na raspolaganju cestovnom prijevozniku u skladu s uvjetima zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja, propisanim u toj državi članici:

i. 

zakonima i drugim propisima; i, prema potrebi;

ii. 

kolektivnim sporazumima, u skladu s pravilima koja vrijede u toj državi članici.

2.  
Potvrdu za vozače izdaju nadležna tijela države članice u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan, na zahtjev imatelja licencije Zajednice, za svakog vozača koji nema ni državljanstvo države članice niti mu je odobreno dugotrajno boravište u smislu Direktive 2003/109/EZ i kojega prijevoznik zakonito zapošljava, ili za svakog vozača koji nema ni državljanstvo države članice niti mu je odobren dugotrajni boravak u smislu navedene Direktive i koji je na raspolaganju prijevozniku. Svaka potvrda za vozača potvrđuje da je vozač čije je ime i prezime navedeno na potvrdi, zaposlen u skladu s uvjetima propisanim stavkom 1.
3.  
Potvrda za vozača oblikom odgovara uzorku iz Priloga III. Potvrda sadrži barem dva sigurnosna obilježja navedena u Prilogu I.

▼M3

4.  
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14.b kojima se mijenja Prilog III. radi njegove prilagodbe tehničkom napretku.

▼B

5.  
Potvrda za vozače nosi pečat tijela koje ju je izdalo te potpis i serijski broj. Serijski broj potvrde za vozače može se unijeti u nacionalni elektronički registar poduzeća za cestovni prijevoz kao dio podataka koji se odnose na cestovnog prijevoznika koji tu potvrdu stavlja na raspolaganje vozaču imenovanom u dotičnoj potvrdi.
6.  
Potvrda za vozače u vlasništvu je cestovnog prijevoznika koji je stavlja na raspolaganje vozaču imenovanom u toj dozvoli kada taj vozač vozi vozilo s licencijom Zajednice izdanom tom prijevozniku. Ovjerena vjerodostojna preslika potvrde za vozače, koju izdaju nadležna tijela države članice u kojoj cestovni prijevoznik ima poslovni nastan, mora se nalaziti u poslovnim prostorijama prijevoznika. Potvrda za vozače daje se na uvid na zahtjev ovlaštenog inspektora.
7.  

Potvrda za vozače izdaje se za razdoblje koje određuje država članica izdavateljica, pod uvjetom da to razdoblje nije dulje od pet godina. Potvrde za vozače izdane prije dana početka primjene ove Uredbe vrijede do dana isteka roka njihove valjanosti.

Potvrda za vozače vrijedi samo dok su ispunjeni uvjeti pod kojima je bila izdana. Države članice dužne su poduzeti odgovarajuće mjere kako bi cestovni prijevoznik, u slučaju da prestane ispunjavati navedene uvjete, odmah vratio potvrdu tijelima koja su je izdala.

Članak 6.

Provjera ispunjenja uvjeta

1.  
Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije Zajednice ili zahtjeva za obnovu licencije Zajednice u skladu s člankom 4. stavkom 2., nadležna tijela države članice poslovnog nastana moraju provjeriti ispunjava li cestovni prijevoznik, odnosno ispunjava li cestovni prijevoznik još uvijek, uvjete propisane člankom 4. stavkom 1.
2.  
Nadležna tijela države članice poslovnog nastana redovito provjeravaju, provodeći svake godine provjere kojima se obuhvaća barem 20 % valjanih potvrda za vozače izdanih u toj državi članici, ispunjavaju li se još uvijek uvjeti iz članka 5. stavka 1. pod kojima je potvrda za vozače bila izdana.

Članak 7.

Odbijanje izdavanja i oduzimanje licencije Zajednice i potvrde za vozače

1.  
Ako uvjeti iz članka 4. stavka 1. ili uvjeti iz članka 5. stavka 1. nisu ispunjeni, nadležna tijela države članice poslovnog nastana moraju odbiti zahtjev za izdavanje ili obnovu licencije Zajednice ili izdavanje potvrde za vozače i navesti obrazloženje takve odluke.
2.  

Nadležna tijela oduzimaju licenciju Zajednice ili potvrdu za vozače ako:

(a) 

imatelj više ne ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. ili uvjete iz članka 5. stavka 1.; ili

(b) 

je imatelj dao netočne podatke u vezi sa zahtjevom za izdavanje licencije Zajednice ili potvrde za vozače.



POGLAVLJE III.

KABOTAŽA

Članak 8.

Opća načela

►C1

 

1.  
Svaki cestovni prijevoznik koji obavlja prijevoz tereta uz naknadu ◄ i ima licenciju Zajednice i čiji vozač, ako je državljanin treće zemlje, ima potvrdu za vozače, ovlašten je pod uvjetima utvrđenim u ovome poglavlju obavljati kabotažu.
2.  

Jednom kada je teret koji se prevozi u okviru dolaznog međunarodnog prijevoza iz druge države članice ili treće zemlje u državu članicu koja je domaćin dostavljen, cestovni prijevoznici iz stavka 1. imaju pravo obaviti do tri kabotaže istim vozilom ili, u slučaju skupa vozila, motornim vozilom toga istoga vozila. Zadnji istovar u okviru kabotaže prije napuštanja države članice koja je domaćin obavlja se u roku od sedam dana od zadnjeg istovara u državi članici domaćinu u okviru dolaznog međunarodnog prijevoza.

Cestovni prijevoznici mogu, u roku iz prvog podstavka, obavljati dio kabotaže ili svu kabotažu dopuštenu na temelju navedenog podstavka u svakoj državi članici ako se ograniče na jednu kabotažu po državi članici u roku tri dana od dana kada su nenatovareni ušli na državno područje te države članice.

▼M3

2.a  
Cestovni prijevoznici ne smiju obavljati kabotažu istim vozilom ili, u slučaju skupa vozila, motornim vozilom tog istog vozila u istoj državi članici u razdoblju od četiri dana nakon okončanja njegove posljednje kabotaže obavljene u toj državi članici.

▼M3

3.  

Smatra se da su nacionalne usluge cestovnog prijevoza tereta koje obavlja strani cestovni prijevoznik u državi članici domaćinu usklađene s ovom Uredbom samo ako cestovni prijevoznik može podastrijeti jasne dokaze o prethodnom međunarodnom prijevozu i o svakoj naknadno obavljenoj kabotaži. Ako se vozilo nalazilo na državnom području države članice domaćina u razdoblju od četiri dana prije međunarodnog prijevoza robe, prijevoznik također podastire jasne dokaze o svim kabotažama obavljenima tijekom tog razdoblja.

▼B

Dokazi iz prvog podstavka uključuju sljedeće podatke za svaki prijevoz:

(a) 

ime, adresu i potpis pošiljatelja;

(b) 

ime, adresu i potpis cestovnog prijevoznika;

(c) 

ime, adresu primatelja te, nakon što je teret dostavljen, njegov potpis i datum dostave;

(d) 

mjesto i datum preuzimanja tereta te mjesto određeno za dostavu;

(e) 

opis vrste tereta i načina pakiranja koji je općenito u uporabi, a ako je riječ o opasnom teretu, njihov općenito prihvaćeni opis te broj pošiljaka i njihove posebne oznake i brojeve;

(f) 

bruto masu robe i njezinu drukčije izraženu količinu;

(g) 

registarske oznake motornog vozila i prikolice.

4.  
Za dokazivanje da su uvjeti propisani ovim člankom ispunjeni ne zahtijeva se nikakav dodatni dokument.

▼M3

4.a.  
Dokazi navedeni u stavku 3. podnose se ili se šalju na zahtjev ovlaštenom inspektoru države članice domaćina te tijekom provjere na cesti. Oni se mogu podnositi ili slati elektronički, uporabom prilagodljivog strukturiranog formata koji se izravno može upotrebljavati za računalnu pohranu i obradu, primjerice elektronički teretni list (e-CMR) u skladu s Dodatnim ženevskim protokolom uz Konvenciju o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR) o elektroničkom teretnom listu od 20. veljače 2008. Tijekom provjere na cesti vozaču je dopušteno kontaktirati sjedište, upravitelja prijevoza ili drugu osobu ili subjekt kako bi prije kraja provjere na cesti pružio bilo koje dokaze navedene u stavku 3.

▼M3

5.  
Svakom cestovnom prijevozniku koji u državi članici poslovnoga nastana ima pravo obavljati cestovne prijevoze tereta uz naknadu navedene u članku 1. stavku 5. točkama od (a) do (ca) u skladu s propisima te države članice, dopušteno je da pod uvjetima iz ovog poglavlja obavlja, ovisno o slučaju, kabotažu iste vrste ili kabotažu vozilima iz iste kategorije.

▼B

6.  
Dopuštenje za obavljanje kabotaže u okviru načina prijevoza iz članka 1. stavka 5. točaka (d) i (e) je neograničeno.

Članak 9.

Pravila koja se primjenjuju na kabotažu

1.  

Ako u propisima Zajednice nije drukčije predviđeno, na obavljanje kabotaže primjenjuju se zakoni i drugi propisi koji vrijede u državi članici domaćinu u pogledu sljedećeg:

(a) 

uvjeta koji uređuju ugovor o prijevozu;

(b) 

težine i dimenzija motornih vozila;

(c) 

zahtjeva u vezi s prijevozom određenih kategorija tereta, posebno opasnih tereta, pokvarljivih prehrambenih proizvoda i živih životinja;

(d) 

vremena vožnje i odmora;

(e) 

poreza na dodanu vrijednost (PDV) na usluge prijevoza.

Težine i dimenzije iz točke (b) prvoga podstavka mogu, kada je to primjereno, premašiti one koje se primjenjuju u državi članici u kojoj cestovni prijevoznik ima poslovni nastan, iako ni pod kojim uvjetom ne smiju premašiti ograničenja koja država članica domaćin odredi za unutarnji promet ili tehničke značajke navedene u dokazima iz članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o određivanju najvećih dopuštenih dimenzija u nacionalnom i međunarodnom prometu i najvećih dopuštenih težina u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja se kreću unutar Zajednice ( 3 ).

2.  
Zakoni i drugi propisi iz stavka 1. primjenjuju se na strane cestovne prijevoznike pod istim onim uvjetima koji vrijede za cestovne prijevoznike koji imaju poslovni nastan u državi članici domaćinu kako bi se spriječio svaki oblik diskriminacije na temelju državljanstva ili mjesta poslovnog nastana.

Članak 10.

Zaštitni postupak

1.  
U slučaju da kabotaža na određenom geografskom području prouzroči ili pogorša ozbiljan poremećaj na nacionalnom tržištu prijevoznih usluga, svaka država članica može se obratiti Komisiji u svrhu donošenja zaštitnih mjera te Komisiji pružiti sve potrebne podatke i obavijestiti je o mjerama koje namjerava poduzeti u pogledu domaćih cestovnih prijevoznika.
2.  

Za potrebe stavka 1.:

„ozbiljan poremećaj nacionalnog tržišta prijevoznih usluga na određenom geografskom području” znači postojanje problema specifičnih za to tržište, takvih koji uzrokuju ozbiljan i potencijalno trajan višak ponude nad potražnjom, što predstavlja prijetnju financijskoj stabilnosti i preživljavanju značajnog broja cestovnih prijevoznika;

„geografsko područje” znači površina koja obuhvaća cijelo državno područje ili dio državnog područja države članice ili se proteže na cijelo državno područje ili dio državnog područja drugih država članica.

▼M3

3.  

Komisija proučava situaciju osobito na temelju relevantnih podataka te, nakon savjetovanja s odborom osnovanim na temelju članka 42. stavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ), u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva države članice odlučuje jesu li zaštitne mjere potrebne i, ako jesu, donosi ih.

▼B

Takve mjere mogu uključivati privremeno isključenje navedenog područja iz područja primjene ove Uredbe.

Mjere donesene u skladu s ovim člankom ostaju na snazi najviše šest mjeseci, a njihov rok valjanosti može se pod jednakim uvjetima jednokratno produljiti za isto razdoblje valjanosti.

Komisija obavješćuje države članice i Vijeće o odlukama donesenim u skladu s ovim stavkom.

4.  
Ako Komisija odluči usvojiti zaštitne mjere u vezi jedne države članice ili više njih, nadležna tijela dotične države članice moraju za domaće cestovne prijevoznike donijeti mjere jednakog opsega i o tome obavijestiti Komisiju. Te se mjere počinju primjenjivati najkasnije od dana početka primjene zaštitnih mjera koje je Komisija donijela.
5.  

Svaka država članica može Vijeću uputiti odluku Komisije, donesenu na temelju stavka 3., u roku 30 dana od dana njezine objave. Vijeće može u roku 30 dana od dana tog zahtjeva ili, u slučaju zahtjeva više država članica, od dana prvog zahtjeva, kvalificiranom većinom donijeti drukčiju odluku.

Na odluku Vijeća primjenjuju se vremenska ograničenja valjanosti iz trećega podstavka stavka 3. Nadležna tijela dotične države članice moraju donijeti mjere s jednakim učinkom za domaće cestovne prijevoznike i o tome obavijestiti Komisiju. Ako Vijeće ne donese odluku u roku određenom u prvom podstavku, odluka Komisije postaje konačna.

6.  
Ako Komisija smatra da je mjere iz stavka 3. potrebno produljiti, Komisija će podnijeti prijedlog Vijeću koje će o tome odlučiti kvalificiranom većinom.

▼M3

7.  
Uz stavke od 1. do 6. ovog članka i odstupajući od članka 4. Direktive 92/106/EEZ, države članice, ako je to potrebno kako bi se izbjegla zlouporaba potonje odredbe pružanjem neograničenih i stalnih usluga koje se sastoje od početnih ili završnih cestovnih dionica unutar države članice domaćina te koje su dio kombiniranog prijevoza između država članica, mogu predvidjeti da se članak 8. ove Uredbe primjenjuje na prijevoznike kad provode takve početne i/ili završne dionice cestovnog prijevoza tereta unutar te države članice. U pogledu takvih dionica cestovnog prijevoza tereta države članice mogu predvidjeti dulje razdoblje od razdoblja od sedam dana predviđenog u članku 8. stavku 2. ove Uredbe i mogu predvidjeti kraće razdoblje od razdoblja od četiri dana predviđenog u članku 8. stavku 2.a ove Uredbe. Primjenom članka 8. stavka 4. ove Uredbe na takav prijevoz ne dovode se u pitanje zahtjevi koji proizlaze iz Direktive 92/106/EEZ. Države članice koje se koriste odstupanjem predviđenim ovim stavkom obavješćuju Komisiju o tome prije nego što primijene relevantne nacionalne mjere. One preispituju te mjere najmanje svakih pet godina te obavješćuju Komisiju o rezultatima tog preispitivanja. One osiguravaju da su pravila, uključujući trajanje dotičnih rokova, javno dostupna na transparentan način.

Članak 10.a

Pregledi

1.  
Kako bi se dodatno provele obveze utvrđene u ovom poglavlju, države članice osiguravaju primjenu koherentne nacionalne provedbene strategije na svojem državnom području. U toj strategiji naglasak je na poduzećima s visokim stupnjem rizika, kako je navedeno u članku 9. Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ).
2.  
Svaka država članica osigurava da provjere predviđene člankom 2. Direktive 2006/22/EZ uključuju provjeru kabotaža, ako je to relevantno.
3.  
Države članice najmanje dva puta godišnje provode usklađene provjere kabotaže na cesti. Takve preglede istodobno provode nacionalna tijela nadležna za provedbu pravila u području cestovnog prijevoza dviju ili više država članica, od kojih svako nacionalno tijelo djeluje na svojem državnom području. Države članice te aktivnosti mogu provoditi zajedno s onima predviđenima člankom 5. Direktive 2006/22/EZ. Nacionalne kontaktne točke imenovane u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 razmjenjuju informacije o broju i vrsti povreda otkrivenih nakon provedbe usklađenih provjera na cesti.

▼B



POGLAVLJE IV.

MEĐUSOBNA POMOĆ I SANKCIJE

Članak 11.

Međusobna pomoć

Države članice dužne su jedna drugoj pomoći u osiguranju primjene i praćenja primjene ove Uredbe. Podaci se razmjenjuju preko nacionalnih kontaktnih točaka uspostavljenih na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

Članak 12.

Sankcioniranje povreda od strane države članice poslovnog nastana

1.  

U slučaju ozbiljne povrede propisa Zajednice o prometu na cestama, počinjene ili utvrđene u bilo kojoj državi članici, nadležna tijela države članice u kojoj cestovni prijevoznik koji je počinio takvu povredu ima poslovni nastan, poduzet će odgovarajuće mjere koje mogu podrazumijevati i izricanje opomene, ako je to predviđeno nacionalnim pravnim propisima, u svrhu rješavanja predmeta, što može dovesti do, između ostalog, nametanja sljedećih administrativnih sankcija:

(a) 

privremeno ili trajno oduzimanje nekih ili svih ovjerenih vjerodostojnih preslika licencije Zajednice;

(b) 

privremeno ili trajno oduzimanje licencije Zajednice.

Te se sankcije mogu odrediti nakon donošenja konačne odluke u predmetu, pri čemu je potrebno voditi računa o ozbiljnosti povrede koju je imatelj licencije Zajednice počinio, kao i o ukupnom broju ovjerenih vjerodostojnih preslika navedene licencije kojima cestovni prijevoznik raspolaže, a koje se tiču međunarodnog prometa.

2.  

U slučaju ozbiljne povrede u pogledu bilo kakve zloporabe potvrda za vozače, nadležna tijela države članice u kojoj cestovni prijevoznik koji je počinio takvu povredu ima poslovni nastan nameću odgovarajuće sankcije, kao što su:

(a) 

odgoda izdavanja potvrda za vozače;

(b) 

oduzimanje potvrda za vozače;

(c) 

postavljanje dodatnih uvjeta za izdavanje potvrda za vozače radi sprečavanja zloporabe;

(d) 

privremeno ili trajno oduzimanje nekih ili svih ovjerenih vjerodostojnih preslika licencije Zajednice;

(e) 

privremeno ili trajno oduzimanje licencije Zajednice.

Ove se sankcije mogu odrediti nakon donošenja konačne odluke u predmetu, pri čemu se mora voditi računa o ozbiljnosti povrede koju je imatelj licencije Zajednice počinio.

3.  

Nadležna tijela države članice poslovnog nastana obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj je povreda bila utvrđena što je moguće prije, a najkasnije u roku šest tjedana od dana kada je konačna odluka u predmetu bila donesena, jesu li sankcije iz stavaka 1. i 2. bile nametnute i, ako jesu, koje su to sankcije bile nametnute.

Ako takve sankcije nisu bile nametnute, nadležna tijela države članice poslovnog nastana moraju navesti razloge za to.

4.  
Nadležna tijela osiguravaju da su sankcije koje su dotičnom cestovnom prijevozniku bile nametnute u cjelini proporcionalne povredi ili povredama zbog kojih su takve sankcije i bile nametnute, vodeći pritom računa o svakoj sankciji koja je bila nametnuta za istu povredu u državi članici u kojoj je povreda bila utvrđena.
5.  
Nadležna tijela države članice u kojoj cestovni prijevoznik ima poslovni nastan mogu također, u skladu s nacionalnim pravnim propisima, pokrenuti postupak protiv cestovnog prijevoznika pred nadležnim nacionalnim sudom. Navedena tijela obavješćuju nadležno tijelo države članice domaćina o svim odlukama donesenim u tom smislu.
6.  
Države članice osiguravaju cestovnim prijevoznicima pravo na žalbu protiv svake administrativne sankcije koja im je bila izrečena u skladu s ovim člankom.

Članak 13.

Sankcioniranje povreda od strane države članice domaćina

1.  

Ako nadležna tijela države članice utvrde ozbiljnu povredu ove Uredbe ili pravnih propisa Zajednice o cestovnom prometu, koju je moguće pripisati stranom cestovnom prijevozniku, država članica na čijem je državnom području povreda bila utvrđena, upućuje, što je moguće prije, a najkasnije u roku šest tjedana od donošenja konačne odluke u predmetu, nadležnim tijelima države članice u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan, sljedeće podatke:

(a) 

opis povrede te datum i vrijeme kada je povreda bila počinjena;

(b) 

kategoriju, vrstu i ozbiljnost povrede; i

(c) 

nametnute i izvršene sankcije.

Nadležna tijela države članice koja je domaćin mogu od nadležnih tijela države članice poslovnoga nastana zatražiti nametanje administrativnih sankcija u skladu s člankom 12.

2.  
Ne dovodeći u pitanje bilo kakav kazneni progon, nadležna tijela države članice domaćina ovlaštena su nametnuti sankcije stranom cestovnom prijevozniku koji je prilikom obavljanja kabotaže povrijedio ovu Uredbu ili nacionalne pravne propise ili pravne propise Zajednice o cestovnom prijevozu na njezinu području. Takve se sankcije nameću na nediskriminirajućoj osnovi i mogu biti u obliku, između ostalog, opomene ili, u slučaju ozbiljne povrede, privremene zabrane obavljanja kabotaže na državnom području države članice koja je domaćin, a u kojoj je povreda bila počinjena.
3.  
Države članice osiguravaju cestovnim prijevoznicima pravo na žalbu protiv svake administrativne sankcije koja im je bila nametnuta u skladu s ovim člankom.

Članak 14.

Unos u nacionalne elektroničke registre

Države članice osiguravaju unos ozbiljnih povreda pravnih propisa Zajednice o cestovnom prijevozu, koje su počinili cestovni prijevoznici s poslovnim nastanom na njihovu državnom području i zbog kojih je neka od država članica izrekla sankciju kao i svakog privremenog ili trajnog oduzimanja licencije Zajednice ili njezine ovjerene vjerodostojne preslike u nacionalni elektronički registar cestovnih prijevoznika. Unosi u registar koji se odnose na privremeno ili trajno oduzimanje licencije Zajednice pohranjeni su u bazi podataka barem dvije godine od dana isteka razdoblja oduzimanja, u slučaju privremenog oduzimanja, odnosno od dana oduzimanja, u slučaju trajnog oduzimanja.

▼M3

Članak 14.a

Odgovornost

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za špeditere, otpremnike, izvođače i podizvođače zbog nepoštovanja poglavlja II. i III. ako su znali ili su s obzirom na sve relevantne okolnosti trebali znati da usluge prijevoza koje su naručili uključuju povrede ove Uredbe.

Članak 14.b

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  
Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2.  
Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 20. kolovoza 2020.
3.  
Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4.  
Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ( 6 )
5.  
Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6.  
Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼B



POGLAVLJE V.

PROVEDBA

▼M3 —————

▼B

Članak 16.

Sankcije

Države članice propisuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovo izvršenje. Tako propisane sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama do 4. prosinca 2011., a o svim naknadnim izmjenama koje se na njih odnose u najkraćem mogućem roku.

Države članice osiguravaju da se sve takve mjere donose bez diskriminacije na temelju državljanstva ili mjesta poslovnog nastana cestovnog prijevoznika.

▼M3

Članak 17.

Izvješćivanje i preispitivanje

1.  
Države članice najkasnije 31. ožujka svake druge godine obavješćuju Komisiju o broju cestovnih prijevoznika koji na dan 31. prosinca svake od prethodnih dviju godina imaju licenciju Zajednice i o broju ovjerenih vjerodostojnih preslika koje odgovaraju vozilima koja na taj dan prometuju. Izvješća koja se odnose na razdoblje nakon 20. svibnja 2022. također uključuju raščlambu tih stavki prema prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta koji u međunarodnom prijevozu sudjeluju samo s vozilima čija dopuštena ukupna masa ne prelazi 3,5 tona te prema preostalim prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta.
2.  
Države članice najkasnije 31. ožujka svake druge godine obavješćuju Komisiju o broju potvrda za vozače izdanih u svakoj od prethodnih dviju kalendarskih godina, kao i o ukupnom broju potvrda za vozače u prometu na dan 31. prosinca svake od prethodnih dviju godina. Izvješća koja se odnose na razdoblje nakon 20. svibnja 2022. također uključuju raščlambu tih stavki prema prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta koji u međunarodnom prijevozu sudjeluju samo s vozilima čija dopuštena ukupna masa ne prelazi 3,5 tona te prema preostalim prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta.
3.  
Države članice najkasnije 21. kolovoza 2022. Komisiji prosljeđuju svoje nacionalne provedbene strategije usvojene na temelju članka 10.a. Države članice najkasnije 31. ožujka svake godine obavješćuju Komisiju o postupcima provedbe koji su provedeni u prethodnoj kalendarskoj godini na temelju članka 10.a, uključujući, ako je to prikladno, broj provedenih pregleda. Te informacije uključuju broj pregledanih vozila.
4.  
Komisija sastavlja izvješće o stanju na tržištu cestovnog prijevoza u Uniji do 21. kolovoza 2024.. To izvješće sadrži analizu stanja na tržištu, uključujući evaluaciju učinkovitosti kontrola i razvoja uvjeta zapošljavanja u toj struci.
5.  
Komisija do 21. kolovoza 2023. provodi evaluaciju provedbe ove Uredbe, a posebno učinka izmjena članka 8. uvedenih Uredbom (EU) 2020/1055 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ), te izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe.
6.  
Nakon izvješća navedenog u stavku 5. Komisija provodi redovitu evaluaciju ove Uredbe i rezultate evaluacije podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.
7.  
Izvješćima navedenima u stavcima 5. i 6. prema potrebi se prilažu odgovarajući zakonodavni prijedlozi.

▼B



POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EEZ) br. 881/92 i (EEZ) br. 3118/93 i Direktiva 2006/94/EZ ovime se stavljaju izvan snage.

Upućivanja na uredbe i direktivu stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 4. prosinca 2011., osim članaka 8. i 9. koji se primjenjuju od 14. svibnja 2010.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.




PRILOG I.

Sigurnosna obilježja licencije Zajednice i potvrde

Licencija Zajednice i potvrda za vozače moraju imati barem dva od sljedećih sigurnosnih obilježja:

— 
hologram,
— 
posebna vlakna u papiru koja postaju vidljiva pod UV svjetlom,
— 
barem jedan redak mikrotiska (tisak vidljiv jedino pod povećalom, koji fotokopirni stroj ne može reproducirati),
— 
opipljive znakove, simbole ili uzorke,
— 
dvostruko numeriranje: serijski broj licencije Zajednice, njezine ovjerene vjerodostojne preslike ili potvrde za vozače kao i broj izdanja svake od njih,
— 
sigurnosnu podlogu s tankim giljoš uzorcima i tiskom s duginim efektom (irisnim tiskom).




PRILOG II.

Obrazac licencije Zajednice

EUROPSKA ZAJEDNICA

(a)

▼M1

Svijetloplava boja Pantone 290, ili što je moguće sličnija toj boji, format DIN A4 celulozni papir, 100 g/m2 ili više

▼B

(Prva stranica licencije)

(Tekst na službenom jeziku (jednom od službenih jezika) države članice koja izdaje licenciju)

image

►(1) M2

 

(b)

(Druga stranica licencije)

(Tekst na službenom jeziku (jednom od službenih jezika) države članice koja izdaje licenciju)

OPĆE ODREDBE

Ova licencija izdana je na temelju Uredbe (EZ) br. 1072/2009.

►C1  Ona imatelju daje pravo obavljati međunarodni cestovni prijevoz tereta uz naknadu, ◄ na svakoj liniji, za vožnje ili dijelove vožnji na području Zajednice i, prema potrebi, pod sljedećim uvjetima:

— 
ako se polazište i odredište nalaze u dvije različite države članice, s tranzitom ili bez tranzita, kroz jednu državu članicu ili treću zemlju, odnosno više država članica ili trećih zemalja,
— 
iz države članice u treću zemlju ili obratno, s tranzitom ili bez tranzita, kroz jednu državu članicu ili treću zemlju, odnosno više država članica ili trećih zemalja,
— 
među trećim zemljama, s tranzitom preko državnog područja jedne države članice ili više država članica,

i prazne vožnje u vezi s takvim prijevozom.

U slučaju prijevoza iz države članice u treću zemlju i obratno, ova licencija vrijedi za onaj dio vožnje koji se obavlja na području Zajednice. U državi članici utovara ili istovara licencija vrijedi jedino nakon sklapanja potrebnog sporazuma između Zajednice i dotične treće zemlje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009.

Licencija se izdaje na ime imatelja i nije prenosiva.

Nadležno tijelo države članice koje ju je izdalo može je oduzeti, posebno kada:

— 
njezin imatelj ne ispunjava sve uvjete za korištenje licencije,
— 
je njezin imatelj dostavio netočne informacije o podacima potrebnim za izdavanje ili produljenje roka valjanosti licencije.

Izvornik licencije mora biti pohranjen u prijevoznom poduzeću.

Ovjerena vjerodostojna preslika licencije mora se nalaziti u vozilu ( 8 ). U slučaju skupa vozila, ovjerena vjerodostojna preslika licencije mora se nalaziti u motornom vozilu. Ovjerena vjerodostojna preslika vrijedi za skup vozila čak i ako prikolica ili poluprikolica nije registrirana ili nema dozvolu za vožnju po cestama na ime imatelja licencije ili ako je registrirana ili ima dozvolu za vožnju po cestama u drugoj državi.

Licencija se mora dati na uvid na zahtjev ovlaštenog inspektora.

Na državnom području svake države članice imatelj mora poštovati zakone i druge propise koji vrijede u toj državi, posebno u pogledu prijevoza i prometa.




PRILOG III.

Obrazac potvrde za vozače

EUROPSKA ZAJEDNICA

(a)

▼M1

(Ružičasta boja Pantone 182, ili što je moguće sličnija toj boji, format DIN A4 celulozni papir, 100 g/m2 ili više)

▼B

(Prva stranica potvrde)

(Tekst na službenom jeziku (jednom od službenih jezika) države članice koja izdaje potvrdu)

image

►(1) M2

 

(b)

(Druga stranica potvrde)

(Tekst na službenom jeziku (jednom od službenih jezika) države članice koja izdaje potvrdu)

OPĆE ODREDBE

Ova potvrda izdana je na temelju Uredbe (EZ) br. 1072/2009.

Njome se potvrđuje da je imenovani vozač zaposlen u skladu sa zakonima ili drugim propisima i, prema potrebi, u skladu s kolektivnim sporazumima, u skladu s pravilima koja se primjenjuju u navedenoj državi članici, o uvjetima zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja vozača, koji se primjenjuju u toj državi članici na obavljanje cestovnog prijevoza u toj državi.

Potvrda za vozače u vlasništvu je cestovnog prijevoznika koji je daje na raspolaganje vozaču, imenovanom u njoj, kada taj vozač vozi vozilo ( 9 ) koje obavlja prijevoz na temelju licencije Zajednice koja je bila izdana navedenom cestovnom prijevozniku. Potvrda za vozače nije prenosiva. Potvrda za vozače vrijedi sve dok su ispunjeni uvjeti pod kojima je bila izdana, a ako ti uvjeti više nisu ispunjeni, cestovni je prijevoznik mora smjesta vratiti nadležnim tijelima koja su je izdala.

Nadležno tijelo države članice koje ju je izdalo može je oduzeti, posebno kada:

— 
njezin imatelj ne ispunjava sve uvjete za korištenje potvrde,
— 
je njezin imatelj dostavio netočne informacije o podacima potrebnim za izdavanje ili produljenje roka valjanosti potvrde.

Ovjerena vjerodostojna preslika potvrde mora biti pohranjena u prijevoznom poduzeću.

Izvornik potvrde mora se nalaziti u vozilu te je vozač mora dati na uvid na zahtjev ovlaštenog inspektora.




PRILOG IV.

Korelacijska tablica



Uredba (EEZ) br. 881/92

Uredba (EEZ) br. 3118/93

Direktiva 2006/94/EZ

Ova Uredba

Članak 1. stavak 1.

 

 

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 2.

 

 

Članak 1. stavak 2.

Članak 1. stavak 3.

 

 

Članak 1. stavak 3.

Prilog II.

 

Članak 1. stavci 1. i 2. Prilog I.; Članak 2.

Članak 1. stavak 5.

 

 

Članak 2.

Članak 1. stavak 6.

Članak 2.

 

 

Članak 2.

Članak 3. stavak 1.

 

 

Članak 3.

Članak 3. stavak 2.

 

 

Članak 4. stavak 1.

Članak 3. stavak 3.

 

 

Članak 5. stavak 1.

Članak 4.

 

 

 

Članak 5. stavak 1.

 

 

Članak 4. stavak 2.

Članak 5. stavak 2.

 

 

Članak 4. stavak 3.

Članak 5. stavak 3.

 

 

Članak 4. stavak 4.

 

 

 

Članak 4. stavak 5.

Članak 5. stavak 4., Prilog I.

 

 

Članak 4. stavak 6.

Članak 5. stavak 5.

 

 

Članak 4. stavak 2.

Članak 6. stavak 1.

 

 

Članak 5. stavak 2.

Članak 6. stavak 2.

 

 

Članak 5. stavak 2.

Članak 6. stavak 3.

 

 

Članak 5. stavak 3.

Članak 6. stavak 4.

 

 

Članak 5. stavak 6.

Članak 6. stavak 5.

 

 

Članak 5. stavak 7.

Članak 7.

 

 

Članak 6.

Članak 8. stavak 1.

 

 

Članak 7. stavak 1.

Članak 8. stavak 2.

 

 

Članak 7. stavak 2.

Članak 8. stavak 3.

 

 

Članak 12. stavak 1.

Članak 8. stavak 4.

 

 

Članak 12. stavak 2.

Članak 9. stavci 1. i 2.

 

 

Članak 12. stavak 6.

 

Članak 1. stavak 1.

 

Članak 8. stavak 1.

 

Članak 1. stavak 2.

 

Članak 8. stavak 5.

 

Članak 1. stavci 3. i 4.

 

Članak 8. stavak 6.

 

Članak 2.

 

 

 

Članak 3.

 

 

 

Članak 4.

 

 

 

Članak 5.

 

 

 

Članak 6. stavak 1.

 

Članak 9. stavak 1.

 

Članak 6. stavak 2.

 

 

 

Članak 6. stavak 3.

 

Članak 9. stavak 2.

 

Članak 6. stavak 4.

 

 

 

Članak 7.

 

Članak 10.

Članak 10.

 

 

Članak 17. stavak 1.

Članak 11. stavak 1.

Članak 8. stavak 1.

 

Članak 11.

Članak 11. stavak 2.

 

 

Članak 13. stavak 1.

Članak 11. stavak 3.

 

 

Članak 12. stavak 4.

Članak 11.a

 

 

 

 

Članak 8. stavci 2. i 3.

 

Članak 13. stavak 2.

 

Članak 8. stavak 4. prvi i treći podstavak

 

 

 

Članak 8. stavak 4. drugi podstavak

 

Članak 12. stavak 4.

 

Članak 8. stavak 4. četvrti i peti podstavak

 

Članak 12. stavak 5.

 

Članak 9.

 

Članak 13. stavak 3.

Članak 12.

 

 

Članak 18.

Članak 13.

 

 

 

Članak 14.

Članak 10.

 

 

 

Članak 11.

 

 

Članak 15.

Članak 12.

Članak 4.

Članak 19.

 

 

Članak 3.

 

 

 

Članak 5.

 

 

 

prilozi II., III.

 

Prilog I.

 

 

Prilog II.

Prilog III.

 

 

Prilog III.

 

Prilog I.

 

 

 

Prilog II.

 

 

 

Prilog III.

 

 

 

Prilog IV.

 

 



( 1 ) SL L 33, 4.2.2006., str. 82.

( 2 ) SL L 16, 23.1.2004., str. 44.

( 3 ) SL L 235, 17.9.1996., str. 59.

( 4 ) Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1.).

( 5 ) Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredaba (EZ) br. 561/2006 i (EU) br. 165/2014 te Direktive 2002/15/EZ u pogledu socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL L 102, 11.4.2006., str. 35.).

( 6 ) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

( 7 ) Uredba (EU) 2020/1055 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni uredaba (EZ) br. 1071/2009, (EZ) br. 1072/2009 i (EU) br. 1024/2012 radi njihova prilagođavanja razvoju u sektoru cestovnog prometa (SL L 249, 31.7.2020., str. 17).

( 8 ) „Vozilo” znači motorno vozilo registrirano u državi članici ili skup vozila od kojih je barem motorno vozilo registrirano u državi članici koja se koriste isključivo za prijevoz tereta.

( 9 ) „Vozilo” znači motorno vozilo registrirano u državi članici ili skup vozila od kojih je barem motorno vozilo registrirano u državi članici, koja se koriste isključivo za prijevoz tereta.