2008F0947 — HR — 28.03.2009 — 001.002


►B

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2008/947/PUP

od 27. studenoga 2008.

o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija

( L 337, 16.12.2008, p.102)

 

 

  No

page

date

►M1

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2009/299/PUP od 26. veljače 2009.

  L 81

24

27.3.2009




▼B

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2008/947/PUP

od 27. studenoga 2008.

o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija



VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. stavak 1. točke (a) i (c) te članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike ( 1 ),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 2 ),

budući da:

(1)

Europska unija sebi je postavila cilj razvijanja područja slobode, sigurnosti i pravde. Preduvjet tome je da postoji jednako razumijevanje temeljnih elemenata slobode, sigurnosti i pravde u svim državama članicama, koji se temelje na načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava.

(2)

Cilj je policijske i pravosudne suradnje u Europskoj uniji osigurati visoki stupanj sigurnosti svim građanima. Jedan od temelja te suradnje je načelo uzajamnog priznavanja sudskih odluka, utvrđeno u zaključcima sastanka Europskog vijeća u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. i potvrđeno u Haškom programu od 4. i 5. studenoga 2004. za jačanje slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji ( 3 ). U programu mjera od 29. studenoga 2000., usvojenom s ciljem provedbe načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim stvarima, Vijeće je odlučilo poduprijeti suradnju u području uvjetnih osuda i uvjetnog otpusta.

(3)

Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji ( 4 ) odnosi se na uzajamno priznavanje i izvršenje kazni zatvora ili mjera koje uključuju oduzimanje slobode. Potrebna su dodatna zajednička pravila, posebno kada je osobi, koja u državi članici u kojoj je presuda donesena nema zakonito i uobičajeno boravište, izrečena kazna koja nije kazna zatvora, a uključuje nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija.

(4)

Konvenciju Vijeća Europe od 30. studenoga 1964. o nadzoru nad uvjetno osuđenim ili uvjetno otpuštenim počiniteljima kaznenih djela ratificiralo je samo 12 država članica uz, u nekim slučajevima, brojne rezerve. Ova Okvirna odluka predviđa učinkovitiji instrument jer se temelji na načelu uzajamnog priznavanja te u njoj sudjeluju sve države članice.

(5)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava te se pridržava načela priznatih u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, koji su izraženi i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno u njezinom poglavlju VI. Nijedna se odredba ove Okvirne odluke ne bi smjela tumačiti kao zabrana odbijanja priznavanja presude i/ili nadzora probacijske mjere ili alternativne sankcije ako postoje objektivni razlozi za vjerovati da je probacijska mjera ili alternativna sankcija izrečena s ciljem kažnjavanja osobe zbog njezinog spola, rase, vjere, etničkog podrijetla, državljanstva, jezika, političkih uvjerenja ili spolne orijentacije, ili da bi ta osoba mogla biti u podređenom položaju zbog bilo kojeg od tih razloga.

(6)

Ova Okvirna odluka ne bi smjela sprečavati nijednu državu u primjeni njezinih ustavnih pravila u vezi s pravom na pravedno suđenje, slobodu udruživanja, slobodu tiska, slobodu izražavanja u drugim medijima i slobodu vjeroispovijedi.

(7)

Odredbe ove Okvirne odluke trebale bi se primjenjivati u skladu s pravom građana Unije na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica, na temelju članka 18. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

(8)

Cilj je uzajamnog priznavanja i nadzora uvjetnih osuda, pridržaja izricanja kazne, alternativnih sankcija i odluka o uvjetnom otpustu poboljšanje mogućnosti za ponovno uključivanje osuđene osobe u društvo, tako da joj se omogući očuvanje obiteljskih, jezičnih, kulturnih i drugih veza, kao i poboljšanje praćenja izvršavanja probacijskih mjera i alternativnih sankcija s ciljem sprečavanja ponovnog počinjenja kaznenog djela, pritom vodeći potrebnu brigu o zaštiti žrtava i javnosti.

(9)

Postoji nekoliko vrsta probacijskih mjera i alternativnih sankcija koje su zajedničke državama članicama te koje su sve države članice u načelu spremne nadzirati. Nadzor tih vrsta mjera i sankcija trebao bi biti obvezan, podložno određenim iznimkama predviđenima u ovoj Okvirnoj odluci. Države članice mogu izjaviti da su, nadalje, spremne nadzirati druge vrste probacijskih mjera i/ili druge vrste alternativnih sankcija.

(10)

Probacijske mjere i alternativne sankcije koje se, u načelu, obvezno nadziru uključuju, između ostalog, obveze koji se odnose na ponašanje (kao što je obveza prestanka konzumiranja alkohola), boravište (kao što je obveza promjene boravišta zbog nasilja u obitelji), obrazovanje i osposobljavanje (kao što je obveza pohađanja tečaja „sigurne vožnje”), slobodne aktivnosti (kao što je obveza prestanka igranja ili bavljenja određenim sportom) te ograničenja ili načine obavljanja stručnih djelatnosti (kao što je obveza pronalaženja stručne djelatnosti u drugom radnom okruženju; ova obveza ne uključuje nadzor poštovanja bilo koje zabrane obavljanja stručne djelatnosti koja je osobi izrečena kao dio sankcije).

(11)

Prema potrebi, moglo bi se rabiti elektroničko praćenje s ciljem nadzora probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, u skladu s nacionalnim pravom i postupcima.

(12)

Država članica u kojoj je dotičnoj osobi izrečena kazna može proslijediti presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku državi članici u kojoj osuđena osoba ima zakonito i uobičajeno boravište s ciljem njezinog priznavanja i nadzora probacijskih mjera ili alternativnih sankcija koje ona sadrži.

(13)

Odluku o prosljeđivanju presude i, prema potrebi, probacijske odluke drugoj državi članici nadležno tijelo države članice izdavanja trebalo bi donijeti za svaki slučaj posebno, uzimajući u obzir, između ostalog, izjave dane u skladu s člankom 5. stavkom 4., člankom 10. stavkom 4. i člankom 14. stavkom 3.

(14)

Presuda i, prema potrebi, probacijska odluka, mogu se također proslijediti državi članici različitoj od one u kojoj osuđena osoba ima boravište ako je nadležno tijelo te države izvršenja suglasno s takvim prosljeđivanjem, uzimajući u obzir sve uvjete utvrđene u relevantnoj izjavi te države članice u skladu s ovom Okvirnom odlukom. Ta se suglasnost posebno može dati u svrhu društvene rehabilitacije, kada se osuđena osoba, bez gubitka prava na boravište, namjerava preseliti u drugu državu članicu jer joj je ponuđen ugovor o radu, ako je član obitelji osobe koja u toj državi članici ima zakonito i uobičajeno boravište, ili ako namjerava studirati ili osposobljavati se u toj državi članici, u skladu s pravom Zajednice.

(15)

Države članice za priznavanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke trebale bi primjenjivati svoje nacionalno pravo i postupke. U slučaju pridržaja izricanja kazne ili alternativne sankcije kod kojih presuda ne uključuje kaznu zatvora ili mjeru koja uključuje oduzimanje slobode koja se treba izvršiti u slučaju nepoštovanja dotičnih obveza ili naloga, to bi moglo značiti da su države članice, koje su prilikom odlučivanja o priznavanju dale relevantnu izjavu u skladu s ovom Okvirnom odlukom, suglasne nadzirati dotične probacijske mjere ili alternativne sankcije te da ne preuzimaju nikakvu drugu odgovornost osim za donošenje naknadnih odluka u vezi s izmjenom obveza ili naloga iz probacijske mjere ili alternativne sankcije, ili izmjenom trajanja probacijskog razdoblja. Slijedom navedenog, priznavanje u takvim slučajevima nema drugog učinka osim da državi izvršenja omogući donošenje takvih naknadnih odluka.

(16)

Država članica može odbiti priznavanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke, ako je dotična presuda izrečena osobi koja nije proglašena krivom, kao u slučaju duševno bolesne osobe, te presuda ili, prema potrebi, probacijska odluka predviđa medicinski/terapijski postupak koji država izvršenja ne može nadzirati u odnosu na takvu osobu na temelju svojeg nacionalnog prava.

(17)

Osnova za odbijanje u vezi s teritorijalnosti trebala bi se primjenjivati samo u iznimnim slučajevima te s ciljem najbliže moguće suradnje u skladu s odredbama ove Okvirne odluke, uzimajući pritom u obzir njezine ciljeve. Svaka odluka o primjeni te osnove za odbijanje trebala bi se temeljiti na analizi svakog pojedinačnog slučaja te savjetovanjima između nadležnih tijela države izdavanja i države izvršenja.

(18)

Ako probacijske mjere ili alternativne sankcije uključuju rad za opće dobro, tada bi država izvršenja trebala imati pravo odbiti priznavanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke ako bi se rad za opće dobro u pravilu izvršio u manje od šest mjeseci.

(19)

Obrazac potvrde sastavlja se tako da se glavni elementi presude i, prema potrebi, probacijske odluke obuhvate potvrdom, koja bi se trebala prevesti na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države izvršenja. Potvrda bi trebala nadležnom tijelu u državi izvršenja pomoći u donošenju odluka na temelju ove Okvirne odluke, uključujući odluke o priznavanju te preuzimanju odgovornosti za nadzor probacijskih mjera i alternativnih sankcija, odluke o prilagodbi probacijskih mjera i alternativnih sankcija te naknadne odluke posebno u slučaju nepoštovanja probacijske mjere ili alternativne sankcije.

(20)

S obzirom na načelo uzajamnog priznavanja na kojemu se temelji ova Okvirna odluka, države izdavanja i izvršenja trebale bi promicati izravan kontakt među svojim nadležnim tijelima kod primjene ove Okvirne odluke.

(21)

Sve države članice trebale bi osigurati da za osuđene osobe, u vezi s kojima se donose odluke na temelju ove Okvirne odluke, vrijedi skup prava i pravnih lijekova u skladu s njihovim nacionalnim pravom, bez obzira na to jesu li nadležna tijela određena za donošenje odluka na temelju ove Okvirne odluke pravosudna tijela ili ne.

(22)

Sve naknadne odluke u vezi s uvjetnom osudom, pridržajem izricanja kazne ili alternativnom sankcijom, koje rezultiraju izricanjem kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, trebalo bi donijeti pravosudno tijelo.

(23)

S obzirom na to da su sve države članice ratificirale Konvenciju Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka, osobni podaci koji se obrađuju prilikom provedbe ove Okvirne odluke trebali bi biti zaštićeni u skladu s načelima utvrđenima u toj konvenciji.

(24)

S obzirom na to da ciljeve ove Okvirne odluke, to jest olakšavanje društvene rehabilitacije osuđenih osoba, poboljšanje zaštite žrtava i javnosti te olakšavanje primjene odgovarajućih probacijskih mjera i alternativnih sankcija u slučaju počinitelja kaznenih djela koji ne žive u državi članici u kojoj je presuda izrečena, ne mogu dostatno ostvariti same države članice zbog prekogranične naravi situacija na koje se to odnosi, nego se zbog opsega djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, kako se primjenjuje u skladu s člankom 2. drugim stavkom Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, ova Okvirna odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:



Članak 1.

Ciljevi i područje primjene

1.  Cilj je ove Okvirne odluke olakšati društvenu rehabilitaciju osuđenih osoba, poboljšati zaštitu žrtava i javnosti te olakšati primjenu odgovarajućih probacijskih mjera i alternativnih sankcija u slučaju počinitelja kaznenih djela koji ne žive u državi članici u kojoj je presuda izrečena. U svrhu ostvarivanja tih ciljeva, ovom Okvirnom odlukom utvrđuju se pravila prema kojima država članica, koja nije država članica u kojoj je dotičnoj osobi izrečena kazna, priznaje presude i, prema potrebi, probacijske odluke te nadzire probacijske mjere izrečene na temelju presude, ili alternativne sankcije koje su sadržane u takvoj presudi, te donosi sve druge odluke koje se odnose na tu presudu, osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Okvirnoj odluci.

2.  Ova se Okvirna odluka primjenjuje samo na:

(a) priznavanje presuda i, prema potrebi, probacijskih odluka;

(b) prijenos odgovornosti za nadzor probacijskih mjera i alternativnih sankcija;

(c) sve druge odluke povezane s odlukama iz točaka (a) i (b);

kako je opisano i predviđeno ovom Okvirnom odlukom.

3.  Ova se Okvirna odluka ne primjenjuje na:

(a) izvršenje presuda u kaznenim stvarima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode koje su u području primjene Okvirne odluke 2008/909/PUP;

(b) priznavanje i izvršenje novčanih kazni i naloga za oduzimanje koji su u području primjene Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne ( 5 ) i Okvirne odluke Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje ( 6 ).

4.  Ovom se Okvirnom odlukom ne mijenja obveza poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke:

1. „presuda” znači pravomoćna odluka ili nalog suda države izdavanja kojom se utvrđuje da je fizička osoba počinila kazneno djelo te izriče:

(a) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, ako je odobren uvjetni otpust na osnovi te presude ili naknadne probacijske odluke:

(b) uvjetna osuda;

(c) pridržaj izricanja kazne;

(d) alternativna sankcija;

2. „uvjetna osuda” znači kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode čije je izvršenje prilikom izricanja u cijelosti ili djelomično uvjetno odgođeno izricanjem jedne ili više probacijskih mjera. Takve se probacijske mjere mogu uključiti u samu presudu ili utvrditi u posebnoj probacijskoj odluci koju donosi nadležno tijelo;

3. „pridržaj izricanja kazne” znači presuda kojom je izricanje kazne uvjetno odgođeno izricanjem jedne ili više probacijskih mjera ili kojom su izrečene jedna ili više probacijskih mjera umjesto kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode. Takve se probacijske mjere mogu uključiti u samu presudu ili utvrditi u posebnoj probacijskoj odluci koju donosi nadležno tijelo;

4. „alternativna sankcija” znači sankcija kojom se izriče obveza ili nalog, a nije kazna zatvora, mjera koja uključuje oduzimanje slobode ili novčana kazna;

5. „probacijska odluka” znači presuda ili konačna odluka nadležnog tijela države izdavanja donesena na temelju takve presude kojom se:

(a) odobrava uvjetni otpust; ili

(b) izriču probacijske mjere;

6. „uvjetni otpust” znači konačna odluka, koju donosi nadležno tijelo ili koja proizlazi iz nacionalnog prava, o prijevremenom otpustu osuđene osobe nakon odsluženja dijela kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode uz izricanje jedne ili više probacijskih mjera;

7. „probacijske mjere” znači obveze i nalozi koje fizičkoj osobi izriče nadležno tijelo, u skladu s nacionalnim pravom države izdavanja, u vezi s uvjetnom osudom, pridržajem izricanja kazne ili uvjetnim otpustom;

8. „država izdavanja” znači država članica u kojoj je donesena presuda;

9. „država izvršenja” znači država članica u kojoj se nadziru probacijske mjere i alternativne sankcije na temelju odluke u skladu s člankom 8.

Članak 3.

Određivanje nadležnih tijela

1.  Svaka država članica obavješćuje Glavno tajništvo Vijeća o tome koje je tijelo ili koja su tijela na temelju njezina nacionalnog prava nadležna postupati sukladno ovoj Okvirnoj odluci kada je ta država članica država izdavanja ili država izvršenja.

2.  Države članice mogu odrediti tijela koja nisu pravosudna kao nadležna tijela za donošenje odluka na temelju ove Okvirne odluke, pod uvjetom da su ta tijela nadležna za donošenje odluka slične naravi na temelju njihova nacionalnog prava i postupaka.

3.  Ako odluku na temelju članka 14. stavka 1. točke (b) ili (c) donosi nadležno tijelo koje nije sud, države članice osiguravaju da, na zahtjev dotične osobe, sud ili drugo neovisno tijelo srodno sudu može preispitati tu odluku.

4.  Glavno tajništvo Vijeća svim državama članicama i Komisiji omogućuje pristup primljenim informacijama.

Članak 4.

Vrste probacijskih mjera i alternativnih sankcija

1.  Ova se Okvirna odluka primjenjuje na sljedeće probacijske mjere ili alternativne sankcije:

(a) obvezu osuđene osobe da obavješćuje posebno tijelo o svakoj promjeni boravišta ili radnog mjesta;

(b) obvezu da se ne ulazi na određene lokalitete, mjesta ili definirana područja u državi izdavanja ili državi izvršenja;

(c) obvezu koja sadrži ograničenja u pogledu napuštanja državnog područja države izvršenja;

(d) naloge koji se odnose na ponašanje, boravište, obrazovanje i osposobljavanje te slobodne aktivnosti, ili koji sadrže ograničenja ili načine obavljanja stručnih djelatnosti;

(e) obvezu javljanja u određeno vrijeme određenom tijelu;

(f) obvezu izbjegavanja kontakta s određenim osobama;

(g) obvezu izbjegavanja kontakta s posebnim predmetima, koje je osuđena osoba rabila ili bi ih mogla rabiti s ciljem počinjenja kaznenog djela;

(h) obvezu financijske naknade štete prouzrokovane kaznenim djelom i/ili obvezu dostavljanja dokaza o ispunjenju takve obveze;

(i) obvezu obavljanja rada za opće dobro;

(j) obvezu surađivanja s probacijskim službenikom ili predstavnikom socijalne službe nadležnim za osuđene osobe;

(k) obvezu podvrgavanja terapijskom postupku ili liječenju ovisnosti.

2.  Svaka država članica obavješćuje Glavno tajništvo Vijeća, kada primjenjuje ovu Okvirnu odluku, koje je probacijske mjere i alternativne sankcije, osim onih ih iz stavka 1., spremna nadzirati. Glavno tajništvo Vijeća svim državama članicama i Komisiji omogućuje pristup primljenim informacijama.

Članak 5.

Kriteriji za prosljeđivanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke

1.  Nadležno tijelo države izdavanja može proslijediti presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku nadležnom tijelu države članice u kojoj osuđena osoba ima zakonito i uobičajeno boravište, u slučajevima kada se osuđena osoba vratila ili se želi vratiti u tu državu.

2.  Nadležno tijelo države izdavanja može, na zahtjev osuđene osobe, proslijediti presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku nadležnom tijelu države članice koja nije država članica u kojoj osuđena osoba ima zakonito i uobičajeno boravište, pod uvjetom da je potonje tijelo suglasno s takvim prosljeđivanjem.

3.  Kod primjene ove Okvirne odluke države članice odlučuju pod kojim uvjetima njihova nadležna tijela mogu dati suglasnost za prosljeđivanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke na temelju stavka 2.

4.  Svaka država članica daje izjavu Glavnom tajništvu Vijeća o odluci donesenoj u skladu sa stavkom 3. Države članice mogu u svakom trenutku izmijeniti tu izjavu. Glavno tajništvo Vijeća svim državama članicama i Komisiji omogućuje pristup primljenim informacijama.

Članak 6.

Postupak za prosljeđivanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke

1.  Kada kod primjene članka 5. stavka 1. ili 2. nadležno tijelo države izdavanja prosljeđuje presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku drugoj državi članici, ono osigurava da je u prilogu potvrda čiji je standardni obrazac utvrđen u Prilogu I.

2.  Nadležno tijelo države izdavanja izravno prosljeđuje presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku zajedno s potvrdom iz stavka 1. nadležnom tijelu države izvršenja na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz pod uvjetima koji državi izvršenja omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti. Izvornik presude i, prema potrebi, probacijske odluke ili njihove ovjerene preslike, kao i izvornik potvrde, na zahtjev se šalju nadležnom tijelu države izvršenja. Sve službene obavijesti također se izravno razmjenjuju između navedenih nadležnih tijela.

3.  Nadležno tijelo države izdavanja potpisuje potvrdu iz stavka 1. te potvrđuje točnost njezina sadržaja.

4.  Pored mjera i sankcija iz članka 4. stavka 1., potvrda iz stavka 1. ovog članka uključuje samo one mjere ili sankcije o kojima je država izvršenja poslala obavijest u skladu s člankom 4. stavkom 2.

5.  Nadležno tijelo države izdavanja prosljeđuje presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku zajedno s potvrdom iz stavka 1. istodobno samo jednoj državi izvršenja.

6.  Ako nadležno tijelo države izvršenja nije poznato nadležnom tijelu države izdavanja, potonje tijelo provodi sve potrebne upite, uključujući putem kontaktnih točaka Europske sudske mreže utemeljene Zajedničkom akcijom Vijeća 98/428/PUP ( 7 ), kako bi dobilo informacije od države izvršenja.

7.  Kada tijelo države izvršenja koje primi presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku zajedno s potvrdom iz stavka 1., nije nadležno za njezino priznanje i za poduzimanje daljnjih potrebnih mjera u svrhu nadzora probacijske mjere ili alternativne sankcije, ono je po službenoj dužnosti prosljeđuje nadležnom tijelu te o tome bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz.

Članak 7.

Posljedice za državu izdavanja

1.  Nakon što je nadležno tijelo države izvršenja priznalo presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku koja mu je poslana te o tom priznavanju obavijestilo nadležno tijelo države izdavanja, država izdavanja više nije nadležna za nadzor izrečenih probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, kao ni za poduzimanje naknadnih mjera iz članka 14. stavka 1.

2.  Država izdavanja ponovno preuzima nadležnost iz stavka 1.:

(a) čim njezino nadležno tijelo obavijesti nadležno tijelo države izvršenja o povlačenju potvrde iz članka 6. stavka 1., sukladno članku 9. stavku 4.;

(b) u slučajevima iz članka 14. stavka 3. u kombinaciji s člankom 14. stavkom 5.; i

(c) u slučajevima iz članka 20.

Članak 8.

Odluka države izvršenja

1.  Nadležno tijelo države izvršenja priznaje presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku koja joj je proslijeđena sukladno članku 5. te sukladno postupku utvrđenom u članku 6. i bez odgode poduzima sve mjere potrebne za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, osim ako se odluči pozvati na neki od razloga za odbijanje priznavanja i nadzora iz članka 11.

2.  Nadležno tijelo države izvršenja može odgoditi donošenje odluke o priznavanju presude i, prema potrebi, probacijske odluke u situaciji kada je potvrda iz članka 6. stavka 1. nepotpuna ili očigledno nije u skladu s presudom ili, prema potrebi, probacijskom odlukom, do isteka razumnog roka koji odredi za dopunu ili ispravak potvrde.

Članak 9.

Prilagodba probacijskih mjera ili alternativnih sankcija

1.  Kada vrsta ili trajanje relevantne probacijske mjere ili alternativne sankcije ili trajanje probacijskog razdoblja nisu u skladu s pravom države izvršenja, nadležno tijelo te države može ih prilagoditi s obzirom na vrstu i trajanje probacijskih mjera i alternativnih sankcija ili trajanje probacijskog razdoblja koji se primjenjuju na temelju prava države izvršenja na istovjetna kaznena djela. Takva prilagođena probacijska mjera, alternativna sankcija ili trajanje probacijskog razdoblja u najvećoj mogućoj mjeri odgovara onima izrečenima u državi izdavanja.

2.  Kada su probacijska mjera, alternativna sankcija ili probacijsko razdoblje prilagođeni jer je njihovo trajanje dulje od maksimalnog trajanja predviđenog na temelju prava države izvršenja, trajanje prilagođene probacijske mjere, alternativne sankcije ili probacijskog razdoblja ne smije biti kraće od maksimalnog trajanja predviđenog za istovjetna kaznena djela na temelju prava države izvršenja.

3.  Prilagođena probacijska mjera, alternativna sankcija ili probacijsko razdoblje ne smiju s obzirom na vrstu ili trajanje biti stroži od prvotno izrečene probacijske mjere, alternativne sankcije ili probacijskog razdoblja.

4.  Nakon primitka informacija iz članka 16. stavka 2. ili članka 18. stavka 5., nadležno tijelo države izdavanja može odlučiti povući potvrdu iz članka 6. stavka 1. pod uvjetom da nadzor u državi izvršenja još nije započeo. U takvim slučajevima, odluka se donosi i priopćuje što je prije moguće, a najkasnije 10 dana od primitka informacija.

Članak 10.

Dvostruka kažnjivost

1.  Na temelju ove Okvirne odluke, za sljedeća kaznena djela, kako su definirana pravom države izdavanja, ako je za njih u državi izdavanja propisana maksimalna kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode od najmanje tri godine, priznaju se presude i, prema potrebi, probacijske odluke te provodi nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija bez provjere dvostruke kažnjivosti djela:

 sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji,

 terorizam,

 trgovanje ljudima,

 spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

 nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

 nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

 korupcija,

 prijevara, uključujući prijevaru na štetu financijskih interesa Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica ( 8 ),

 pranje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom,

 krivotvorenje novca, uključujući euro,

 računalni kriminalitet,

 kaznena djela protiv okoliša, uključujući nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

 omogućivanje neovlaštenog ulaska i boravka,

 ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

 nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

 otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

 rasizam i ksenofobija,

 organizirana ili oružana pljačka,

 nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

 prijevara,

 reketarenje i iznuda,

 krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

 krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

 krivotvorenje sredstava plaćanja,

 nedopuštena trgovina hormonalnim tvarima i drugim tvarima za poticanje rasta,

 nedopuštena trgovina nuklearnim ili radioaktivnim materijalima,

 trgovina ukradenim vozilima,

 silovanje,

 podmetanje požara,

 kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

 protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

 sabotaža.

2.  Vijeće, djelujući jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom pod uvjetima utvrđenima u članku 39. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji, u svakom trenutku može odlučiti dodati druge kategorije kaznenih djela popisu iz stavka 1. ovog članka. Vijeće razmatra, u svjetlu izvješća koje mu je podneseno na temelju članka 26. stavka 1. ove Okvirne odluke, treba li popis proširiti ili izmijeniti.

3.  Za kaznena djela koja nisu obuhvaćena stavkom 1. država izvršenja može priznavanje presude i, prema potrebi, probacijske odluke te nadzor probacijskih mjera i alternativnih sankcija uvjetovati time da se presuda odnosi na djela koja predstavljaju kazneno djelo i na temelju prava države izvršenja, bez obzira na njegove sastavne elemente ili opis.

4.  Svaka država članica može, prilikom donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, putem izjave koju priopćuje Glavnom tajništvu Vijeća, izjaviti da neće primjenjivati stavak 1. Svaka se takva izjava može u bilo kojem trenutku povući. Takve izjave ili povlačenja izjava objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

Članak 11.

Osnove za odbijanje priznavanja i nadzora

1.  Nadležno tijelo države izvršenja može odbiti priznavanje presude ili, prema potrebi, probacijske odluke te preuzimanje obveze nadzora probacijskih mjera ili alternativnih sankcija ako:

(a) je potvrda iz članka 6. stavka 1. nepotpuna ili očigledno ne odgovara presudi ili probacijskoj odluci te nije popunjena ili ispravljena u razumnom roku koji je odredilo nadležno tijelo države izvršenja;

(b) nisu ispunjeni kriteriji iz članka 5. stavka 1. članka 5. stavka 2. ili članka 6. stavka 4.;

(c) bi priznavanje presude i preuzimanje odgovornosti za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija bilo suprotno načelu ne bis in idem;

(d) se u slučaju iz članka 10. stavka 3. i, kada je država izvršenja dala izjavu na temelju članka 10. stavka 4., u slučaju iz članka 10. stavka 1., presuda odnosi na djela koja ne bi predstavljala kazneno djelo na temelju prava države izvršenja. Međutim, u vezi s porezima te pristojbama, carinama i deviznim poslovanjem, izvršenje presude ili, prema potrebi, probacijske odluke ne može se odbiti na osnovi činjenice da pravo države izvršenja ne predviđa iste vrste poreza ili pristojbi ili nema istu vrstu propisa kojima se uređuju porezi te pristojbe, carine i devizno poslovanje kao pravo države izdavanja;

(e) je nastupila zastara izvršenja kazne sukladno pravu države izvršenja te se to izvršenje odnosi na djelo u okviru njezine nadležnosti sukladno tom pravu;

(f) postoji imunitet na temelju prava države izvršenja, što onemogućuje nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija;

(g) osuđena osoba ne može, na temelju prava države izvršenja, zbog svoje dobi biti kazneno odgovorna za djela za koja joj je presuda izrečena;

▼M1

(h) u skladu s potvrdom predviđenom u članku 6. osoba se nije osobno pojavila na suđenju koje je rezultiralo odlukom, osim ako se u potvrdi navodi da je osoba u skladu s dodatnim postupovnim zahtjevima utvrđenima u nacionalnom zakonodavstvu države izdavateljice:

i. pravovremeno:

 bila osobno pozvana te time obaviještena o predviđenom datumu i mjestu suđenja koje je rezultiralo odlukom, ili je na neki drugi način primila službenu obavijest o predviđenom datumu i mjestu suđenja, tako da se nedvojbeno utvrdilo da je osoba bila upoznata s predviđenim suđenjem,

 i

 bila obaviještena da se odluka može donijeti u slučaju njezinog nepojavljivanja na suđenju;

ili

ii. bila upoznata s predviđenim suđenjem i ovlastila je pravnog zastupnika, kojeg je imenovala dotična osoba ili država, da je brani tijekom suđenja te ju je taj zastupnik uistinu branio tijekom suđenja;

ili

iii. nakon dostave odluke i nakon što je izričito obaviještena o pravu na obnovu postupka ili žalbu, pri čemu ta osoba ima pravo sudjelovati te se mogu preispitati ključne činjenice predmeta zajedno s novim dokazima, što može dovesti do ukidanja početne odluke:

 izričito izjavila da ne osporava odluku,

 ili

 nije zahtijevala obnovu postupka niti podnijela žalbu u primjenjivom roku;

▼B

(i) presuda ili, prema potrebi, probacijska odluka predviđa medicinski/terapijski postupak koji, neovisno o članku 9., država izvršenja ne može nadzirati zbog svojeg pravnog ili zdravstvenog sustava;

(j) probacijska mjera ili alternativna sankcija traje kraće od šest mjeseci; ili

(k) presuda se odnosi na kaznena djela za koja se na temelju prava države izvršenja smatra da su u cijelosti ili većim ili bitnim dijelom počinjena unutar njezina državnog područja, ili na mjestu koje se smatra njezinim državnim područjem.

2.  Sve odluke na temelju stavka 1. točke (k) u vezi s kaznenim djelima počinjenima djelomično unutar državnog područja države izvršenja ili na mjestu koje se smatra njezinim državnim područjem, donosi nadležno tijelo države izvršenja samo u iznimnim okolnostima te na temelju svakog pojedinačnog slučaja, uzimajući u obzir posebne okolnosti predmeta, a posebno činjenicu je li se veći ili bitni dio predmetnog djela dogodio u državi izdavanja.

3.  U slučajevima iz stavka 1. točaka (a), (b), (c), (h), (i), (j), i (k) prije donošenja odluke o nepriznavanju presude ili, prema potrebi, probacijske odluke te nepreuzimanju odgovornosti za nadzor probacijskih mjera i alternativnih sankcija, nadležno tijelo države izvršenja na odgovarajući se način savjetuje s nadležnim tijelom države izdavanja te od njega, prema potrebi, traži da mu bez odgode dostavi sve potrebne dodatne informacije.

4.  Kada se nadležno tijelo države izvršenja odlučilo pozvati na osnove za odbijanje iz stavka 1. ovog članka, a posebno na osnove iz stavka 1. točke (d) ili (k), ono može, unatoč tome, u dogovoru s nadležnim tijelom države izdavanja, odlučiti nadzirati probacijske mjere ili alternativne sankcije koje su izrečene u presudi te, prema potrebi, probacijskoj odluci koja mu je proslijeđena, bez preuzimanja odgovornosti za donošenje odluka iz članka 14. stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

Članak 12.

Rok

1.  Nadležno tijelo države izvršenja odlučuje što je prije moguće, a najkasnije 60 dana od primitka presude i, prema potrebi, probacijske odluke zajedno s potvrdom iz članka 6. stavka 1., hoće li priznati presudu i, prema potrebi, probacijsku odluku te preuzeti odgovornost za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija. Ono o svojoj odluci odmah obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz.

2.  Kada u iznimnim slučajevima nadležno tijelo države izvršenja nije u mogućnosti poštovati rok predviđen u stavku 1., ono odmah na bilo koji način obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja, navodeći razloge za kašnjenje te procjenu vremena potrebnog za donošenje konačne odluke.

Članak 13.

Mjerodavno pravo

1.  Nadzor i primjena probacijskih mjera i alternativnih sankcija uređuje se pravom države izvršenja.

2.  Nadležno tijelo države izvršenja može nadzirati obvezu kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (h) tako da od osuđene osobe zahtijeva da dostavi dokaz o ispunjavanju obveze naknade štete prouzročene kaznenim djelom.

Članak 14.

Nadležnost za donošenje svih naknadnih odluka i mjerodavno pravo

1.  Nadležno tijelo države izvršenja nadležno je za donošenje svih naknadnih odluka koje se odnose na uvjetnu osudu, uvjetni otpust, pridržaj izricanja kazne i alternativnu sankciju, posebno u slučaju nepoštovanja probacijske mjere ili alternativne sankcije ili ako osuđena osoba počini novo kazneno djelo.

Takve se naknadne odluke posebno odnose na:

(a) izmjenu obveza ili naloga sadržanih u probacijskoj mjeri ili alternativnoj sankciji ili izmjenu trajanja probacijskog razdoblja;

(b) opoziv odgode izvršenja presude ili opoziv odluke o uvjetnom otpustu; i

(c) izricanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode u slučaju alternativne sankcije ili pridržaja izricanja kazne.

2.  Pravo države izvršenja primjenjuje se na odluke donesene sukladno stavku 1. i na sve naknadne posljedice presude uključujući, kada je to primjenjivo, izvršenje i, prema potrebi, prilagodbu kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.

3.  Svaka država članica može, prilikom donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, izjaviti da će kao država izvršenja odbiti preuzimanje odgovornosti predviđeno u stavku 1. točkama (b) i (c) u slučajevima ili kategorijama slučajeva koje ta država članica treba odrediti, a posebno:

(a) u slučajevima koji se odnose na alternativnu sankciju, kada presuda ne sadrži kaznu zatvora ili mjeru koja uključuje oduzimanje slobode koja se treba izvršiti u slučaju nepoštovanja dotičnih obveza ili naloga;

(b) u slučajevima koji se odnose na pridržaj izricanja kazne;

(c) u slučajevima u kojima se presuda odnosi na djela koja ne predstavljaju kazneno djelo na temelju prava države izvršenja, bez obzira na njegove sastavne elemente ili opis.

4.  Kada država članica iskoristi bilo koju od mogućnosti iz stavka 3., nadležno tijelo države izvršenja prenosi nadležnost natrag na nadležno tijelo države izdavanja u slučaju nepoštovanja probacijske mjere ili alternativne sankcije ako nadležno tijelo države izvršenja smatra da je potrebno donijeti naknadnu odluku iz stavka 1. točke (b) ili (c).

5.  U slučajevima iz stavka 3. ovog članka ne mijenja se obveza priznavanja presude i, prema potrebi, probacijske odluke, kao ni obveza poduzimanja svih potrebnih mjera za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija bez odgode, kako je navedeno u članku 8. stavku 1.

6.  Izjave navedene u stavku 3. daju se putem obavješćivanja Glavnog tajništva Vijeća. Svaka se takva izjava može u bilo kojem trenutku povući. Izjave i povlačenja navedeni u ovom članku objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Savjetovanja među nadležnim tijelima

Kada i ako se smatra potrebnim, nadležna tijela države izdavanja i države izvršenja mogu se savjetovati s ciljem lakše i učinkovitije primjene ove Okvirne odluke.

Članak 16.

Obveze uključenih tijela kada je država izvršenja nadležna za naknadne odluke

1.  Nadležno tijelo države izvršenja bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja, na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz, o svim odlukama koje se odnose na:

(a) izmjenu probacijske mjere ili alternativne sankcije;

(b) opoziv odgode izvršenja presude ili opoziv odluke o uvjetnom otpustu;

(c) izvršenje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode zbog nepoštovanja probacijske mjere ili alternativne sankcije;

(d) prestanku važenja probacijske mjere ili alternativne sankcije.

2.  Nadležno tijelo države izvršenja na zahtjev obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja o maksimalnom trajanju oduzimanja slobode koje je nacionalnim pravom države izvršenja predviđeno za kazneno djelo za koje je izrečena presuda te koje bi osuđenoj osobi moglo biti izrečeno u slučaju kršenja probacijske mjere ili alternativne sankcije. Te se informacije šalju odmah po primitku presude i, prema potrebi, probacijske odluke, zajedno s potvrdom iz članka 6. stavka 1.

3.  Nadležno tijelo države izdavanja odmah obavješćuje nadležno tijelo države izvršenja, na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz, o svim okolnostima ili saznanjima koji bi, po njegovu mišljenju, mogli za posljedicu imati donošenje jedne ili više odluka iz stavka 1. točke (a), (b) ili (c).

Članak 17.

Obveze uključenih tijela kada je država izdavanja nadležna za naknadne odluke

1.  Ako je nadležno tijelo države izdavanja nadležno za naknadne odluke navedene u članku 14. stavku 1. sukladno primjeni članka 14. stavka 3., nadležno tijelo države izvršenja odmah ga obavješćuje o:

(a) svim saznanjima koja bi mogla dovesti do opoziva odgode izvršenja presude ili opoziva odluke o uvjetnom otpustu;

(b) svim saznanjima koja bi mogla dovesti do izricanja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode;

(c) svim ostalim činjenicama i okolnostima koje nadležno tijelo države izdavanja traži i koje su mu nužne kako bi mogao donijeti naknadne odluke u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

2.  Kada je država članica iskoristila mogućnost iz članka 11. stavka 4., nadležno tijelo te države obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja u slučaju da osuđena osoba ne poštuje probacijsku mjeru ili alternativnu sankciju.

3.  Obavijest o saznanjima navedenim u stavku 1. točkama (a) i (b) i stavku 2. šalje se na standardnom obrascu utvrđenom u Prilogu II. Obavijest o činjenicama i okolnostima navedenima u stavku 1. točki (c) šalje se na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz, uključujući i, kada je to moguće, standardni obrazac utvrđen u Prilogu II.

4.  Ako se, na temelju nacionalnog prava države izdavanja, osuđena osoba mora ispitati pred sudom prije donošenja odluke o izricanju kazne, taj se zahtjev može ispuniti primjenom, mutatis mutandis, postupka utvrđenog u instrumentima međunarodnog prava ili prava Europske unije koji predviđa mogućnost uporabe videokonferencijske veze za ispitivanje osoba.

5.  Nadležno tijelo države izdavanja bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države izvršenja o svim odlukama o:

(a) opozivu odgode izvršenja presude ili opozivu odluke o uvjetnom otpustu;

(b) izvršenju kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, kada je takva mjera sadržana u presudi;

(c) izricanju kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, kada takva mjera nije sadržana u presudi;

(d) prestanku važenja probacijske mjere ili alternativne sankcije.

Članak 18.

Obavješćivanje koje obavlja država izvršenja u svim predmetima

Nadležno tijelo države izvršenja bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja, na bilo koji način kojim se ostavlja pisani dokaz, o:

1. slanju presude i, prema potrebi, probacijske odluke, zajedno s potvrdom iz članka 6. stavka 1. nadležnom tijelu odgovornom za njezino priznavanje i poduzimanje daljnjih mjera za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u skladu s člankom 6. stavkom 7.;

2. činjenici da je u praksi nemoguće nadzirati probacijske mjere ili alternativne sankcije jer, nakon slanja presude i, prema potrebi, probacijske odluke, zajedno s potvrdom iz članka 6. stavka 1. državi izvršenja, osuđena se osoba ne može pronaći na državnom području države izvršenja, u kojem slučaju država izvršenja nema obvezu nadzora probacijskih mjera ili alternativnih sankcija;

3. konačnoj odluci o priznavanju presude i, prema potrebi, probacijske odluke te o preuzimanju odgovornosti za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija;

4. svim odlukama o nepriznavanju presude i, prema potrebi, probacijske odluke te o nepreuzimanju odgovornosti za nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u skladu s člankom 11., zajedno s obrazloženjem za tu odluku;

5. svim odlukama o prilagodbi probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u skladu s člankom 9., zajedno s obrazloženjem za tu odluku;

6. svim odlukama o amnestiji ili pomilovanju koje dovode do toga da se, zbog razloga iz članka 19. stavka 1., ne provodi nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, prema potrebi zajedno s obrazloženjem za tu odluku.

Članak 19.

Amnestija, pomilovanje, preispitivanje presude

1.  Amnestiju ili pomilovanje mogu odobriti i država izdavanja i država izvršenja.

2.  Samo država izdavanja može odlučiti o zahtjevima za preispitivanje presude koja je temelj za probacijske mjere ili alternativne sankcije koje se trebaju nadzirati na temelju ove Okvirne odluke.

Članak 20.

Prestanak nadležnosti države izvršenja

1.  Ako je osuđena osoba pobjegla ili više nema zakonito i uobičajeno boravište u državi izvršenja, nadležno tijelo države izvršenja može nadležnom tijelu države izdavanja natrag prenijeti nadležnost u vezi s nadzorom probacijskih mjera ili alternativnih sankcija te u vezi sa svim daljnjim odlukama koje se odnose na presudu.

2.  Ako se u državi izdavanja vodi novi kazneni postupak protiv dotične osobe, nadležno tijelo države izdavanja može zatražiti od nadležnog tijela države izvršenja da prenese nadležnost u vezi s nadzorom probacijskih mjera ili alternativnih sankcija te u vezi sa svim daljnjim odlukama koje se odnose na presudu natrag nadležnom tijelu države izdavanja. U tom slučaju nadležno tijelo države izvršenja može prenijeti nadležnost natrag nadležnom tijelu države izdavanja.

3.  Kada se, kod primjene ovog članka, nadležnost prenosi natrag državi izdavanja, nadležno tijelo te države ponovno preuzima nadležnost. Za daljnji nadzor probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, nadležno tijelo države izdavanja uzima u obzir trajanje i mjeru poštovanja probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u državi izvršenja, kao i sve odluke koje je donijela država izvršenja u skladu s člankom 16. stavkom 1.

Članak 21.

Jezici

Potvrda iz članka 6. stavka 1. prevodi se na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države izvršenja. Svaka država članica može, prilikom donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, u izjavi koja se polaže kod Glavnog tajništva Vijeća navesti da će prihvatiti prijevod na jedan ili više drugih službenih jezika institucija Europske unije.

Članak 22.

Troškovi

Troškove koji proizlaze iz primjene ove Okvirne odluke snosi država izvršenja, osim troškova koji su nastali isključivo na državnom području države izdavanja.

Članak 23.

Odnos prema drugim sporazumima i dogovorima

1.  Ova Okvirna odluka, u odnosima među državama članicama, od 6. prosinca 2011. zamjenjuje odgovarajuće odredbe Konvencije Vijeća Europe od 30. studenoga 1964. o nadzoru nad uvjetno osuđenim ili uvjetno otpuštenim počiniteljima kaznenih djela.

2.  Države članice mogu i dalje primjenjivati bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore koji su na snazi nakon 6. prosinca 2008. u mjeri u kojoj oni omogućuju proširivanje ciljeva ove Okvirne odluke te pomažu dodatnom pojednostavnjivanju ili olakšavanju postupaka za nadzor probacijskih mjera i alternativnih sankcija.

3.  Države članice mogu sklapati bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore nakon 6. prosinca 2008. u mjeri u kojoj oni omogućuju proširivanje odredaba ove Okvirne odluke te pomažu dodatnom pojednostavnjivanju ili olakšavanju postupaka za nadzor probacijskih mjera i alternativnih sankcija.

4.  Države članice do 6. ožujka 2009. obavješćuju Vijeće i Komisiju o postojećim sporazumima i dogovorima iz stavka 2. koje žele i dalje primjenjivati. Države članice također obavješćuju Vijeće i Komisiju o svakom novom sporazumu i dogovoru iz stavka 3. u roku od tri mjeseca od njegova potpisivanja.

Članak 24.

Teritorijalna primjena

Ova se Okvirna odluka primjenjuje na Gibraltar.

Članak 25.

Provedba

1.  Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s odredbama ove Okvirne odluke do 6. prosinca 2011.

2.  Države članice dostavljaju Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredaba kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje za njih proizlaze iz ove Okvirne odluke.

Članak 26.

Preispitivanje

1.  Komisija do 6. prosinca 2014. sastavlja izvješće na temelju informacija koje je primila od država članica na temelju članka 25. stavka 2.

2.  Na temelju tog izvješća, Vijeće ocjenjuje:

(a) u kojem su razmjeru države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s ovom Okvirnom odlukom; i

(b) primjenu ove Okvirne odluke.

3.  Izvješću se, prema potrebi, prilažu zakonodavni prijedlozi.

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.




PRILOG I.

image

image

image

image

►(1) M1  

image

image




DODATAK II.

image

image



( 1 ) SL C 147, 30.6.2007., str. 1.

( 2 ) Mišljenje od 25. listopada 2007. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 3 ) SL C 53, 3.3.2005., str. 1.

( 4 ) SL L 327, 5.12.2008., str. 27.

( 5 ) SL L 76, 22.3.2005., str. 16.

( 6 ) SL L 328, 24.11.2006., str. 59.

( 7 ) SL L 191, 7.7.1998., str. 4.

( 8 ) SL C 316, 27.11.1995., str. 49.