02007R1370 — HR — 24.12.2017 — 001.002
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UREDBA (EZ) br. 1370/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. listopada 2007. ( L 315 3.12.2007, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
UREDBA (EU) 2016/2338 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. prosinca 2016. |
L 354 |
22 |
23.12.2016 |
Koju je ispravio:
UREDBA (EZ) br. 1370/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 23. listopada 2007.
o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70
Članak 1.
Svrha i područje primjene
S tim ciljem ova Uredba utvrđuje uvjete po kojima nadležna tijela, prilikom određivanja obveza obavljanja javnih usluga ili njihovog ugovaranja, operaterima javnih usluga nadoknađuju nastale troškove i/ili dodjeljuju isključiva prava u zamjenu za ispunjavanje obveza obavljanja javnih usluga.
Podložno dogovoru nadležnih tijela država članica na čijem se državnom području usluge pružaju, obveze obavljanja javnih usluga mogu se odnositi na usluge javnog prijevoza na prekograničnoj razini, uključujući one kojima se pokrivaju lokalne i regionalne potrebe prijevoza.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe:
„javni prijevoz putnika” znači usluge prijevoza putnika od općeg gospodarskog interesa dostupne javnosti na nediskriminirajućoj i stalnoj osnovi;
„nadležno tijelo” znači svako tijelo javne vlasti ili skupinu tijela javne vlasti države članice ili država članica s ovlastima intervencije u javni prijevoz putnika na danom zemljopisnom području, odnosno svako tijelo kojem je dana takva ovlast;
„lokalno nadležno tijelo” znači svako nadležno tijelo čije zemljopisno područje nadležnosti nije cijela država;
„operater javne usluge” znači svaki javni ili privatni prijevoznik ili skupina takvih prijevoznika koji obavljaju usluge javnog prijevoza putnika ili svako javno tijelo koje pruža usluge javnog prijevoza putnika;
„obveza obavljanja javne usluge” znači zahtjev koji odredi nadležno tijelo da bi osiguralo usluge javnog prijevoza putnika od općeg interesa koje operater, kad bi uzeo u obzir samo svoje komercijalne interese, ne bi preuzeo ili ih ne bi preuzeo u istom opsegu ili pod istim uvjetima bez naknade;
„isključivo pravo” znači pravo operatera javne usluge na obavljanje pojedinih usluga javnog prijevoza putnika na određenoj liniji ili mreži odnosno na određenom području, isključujući sve druge takve operatere;
„naknada za javnu uslugu” znači svaka korist, posebno financijska, koju nadležno tijelo dodijeli izravno ili neizravno iz javnih sredstava tijekom razdoblja provedbe obveze obavljanja javne usluge ili u vezi s tim razdobljem;
„izravno sklapanje” znači sklapanje ugovora o javnim uslugama s operaterom javnih usluga bez prethodnog postupka nadmetanja;
„ugovor o javnim uslugama” znači jedan ili više pravno obvezujućih akata koji potvrđuju sporazum između nadležnog tijela i operatera javne usluge o povjeravanju upravljanja i obavljanja usluga javnog prijevoza putnika tom operateru, obuhvaćenih obavezama obavljanja javne usluge; ovisno o pravu države članice, ugovor također može biti i odluka koju je donijelo nadležno tijelo:
„unutarnji operater” znači zasebna pravna osoba nad kojom lokalno nadležno tijelo, ili u slučaju skupine tijela barem jedno lokalno nadležno tijelo, ima nadzor sličan onom nad vlastitim službama;
„vrijednost” znači vrijednost usluge, dionice, ugovora o javnim uslugama ili sustava naknada za javni prijevoz putnika, koja odgovara ukupnom iznosu naknada, bez poreza, operateru ili operaterima javnih usluga, uključujući naknade svih vrsta koje plaćaju tijela javne vlasti i prihode od prodaje karata koji nisu vraćeni predmetnom nadležnom tijelu;
„opće pravilo” znači mjera koja se bez diskriminacije primjenjuje na sve usluge javnog prijevoza putnika iste vrste na danom zemljopisnom području za koje je odgovorno nadležno tijelo;
„integrirane usluge javnog prijevoza putnika” znači međusobno povezane usluge prijevoza unutar određenog zemljopisnog područja s jedinstvenom informacijskom službom, sustavom izdavanja karata i voznim redom;
„usluge javnog željezničkog prijevoza putnika” znači javni željeznički prijevoz putnika ne uključujući prijevoz putnika drugim vrstama prijevoza tračnicama kao što su podzemna željeznica ili tramvaji.
Članak 2.a
Specifikacija obveza obavljanja javnih usluga
Prilikom utvrđivanja tih specifikacija i opsega njihove primjene nadležno tijelo propisno poštuje načelo proporcionalnosti u skladu s pravom Unije.
Specifikacije su usklađene s ciljevima politike navedenima u dokumentima o politici javnog prijevoza u državama članicama.
Sadržaj i oblik dokumenata o politici javnog prijevoza te postupci za savjetovanje s relevantnim dionicima određuju se u skladu s nacionalnim pravom.
Specifikacijama obveza obavljanja javnih usluga i s njima povezanom naknadom neto financijskog učinka obveza obavljanja javnih usluga:
postižu se ciljevi politike javnog prijevoza na ekonomičan način;
dugoročno se financijski podupire pružanje usluga javnog prijevoza putnika u skladu sa zahtjevima utvrđenima politikom javnog prijevoza.
Članak 3.
Ugovori o javnim uslugama i opća pravila
Članak 4.
Obvezni sadržaj ugovora o javnim uslugama i općih pravila
Ugovori o javnim uslugama i opća pravila:
jasno određuju obveze obavljanja javnih usluga definirane ovom Uredbom i utvrđene u skladu s njezinim člankom 2.a, kojih se operater javnih usluga treba pridržavati, kao i dotična zemljopisna područja;
unaprijed utvrđuju na objektivan i transparentan način:
parametre na temelju kojih se računa eventualno plaćanje naknade; i
prirodu i doseg svih dodijeljenih isključivih prava, na način koji onemogućuje prekomjernu naknadu.
U slučaju ugovora o javnim uslugama koji nisu dodijeljeni u skladu s člankom 5. stavcima 1., 3. ili 3.b, ti se parametri utvrđuju tako da plaćanje naknade ne smije premašiti iznos potreban za pokrivanje neto financijskog učinka troškova koji su nastali i prihoda koji su ostvareni ispunjavanjem obveza obavljanja javnih usluga, uzimajući u obzir s tim povezani prihod zadržan kod operatera javnih usluga i njegovu razumnu dobit;
određuju uvjete raspodjele troškova povezanih s pružanjem usluga. Ti troškovi mogu uključivati posebno troškove radnika, energije, pristojbe za korištenje infrastrukture, održavanja i popravaka vozila javnog prijevoza, željezničkih vozila i postrojenja potrebnih za obavljanje usluga prijevoza putnika, kao i fiksne troškove i odgovarajući povrat na kapital.
Ako je to opravdano troškovima proizašlim iz posebnih zemljopisnih okolnosti, trajanje ugovora o javnim uslugama navedenih u stavku 3. smije se u najudaljenijim regijama produljiti za najviše 50 %.
Ako je to opravdano amortizacijom kapitala u vezi s izvanrednom infrastrukturom, željezničkim vozilima ili ulaganjem u vozila, odnosno ako je ugovor o javnim uslugama dodijeljen poštenim konkurentskim postupkom nadmetanja, taj ugovor može imati dulje trajanje. Da bi se u tom slučaju osigurala transparentnost, nadležno tijelo u roku od jedne godine nakon zaključenja ugovora prosljeđuje Komisiji ugovor o javnim uslugama i elemente koji opravdavaju njegovo dulje trajanje.
Članak 5.
Sklapanje ugovora o javnim uslugama
Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, svako lokalno nadležno tijelo, bilo ili ne bilo ono pojedinačno tijelo ili skupina tijela koja pruža integrirane usluge javnog prijevoza putnika, može odlučiti pružati usluge javnog prijevoza putnika sâmo ili izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama zasebnoj pravnoj osobi nad kojom lokalno nadležno tijelo, ili, u slučaju skupine tijela, barem jedno lokalno nadležno tijelo, ima kontrolu sličnu onoj nad vlastitim službama.
U slučaju usluga javnog željezničkog prijevoza putnika skupina tijela iz prvog podstavka može biti sastavljena samo od lokalnih nadležnih tijela čije zemljopisno područje nadležnosti nije cijela država. Usluga javnog prijevoza putnika ili ugovor o javnim uslugama iz prvog podstavka može pokrivati samo potrebe za prijevozom u gradskim aglomeracijama ili ruralnim područjima ili obojem.
Kada lokalno nadležno tijelo donese takvu odluku, vrijedi sljedeće:
u svrhu određivanja ima li lokalno nadležno tijelo nadzor, u obzir se uzimaju činitelji kao što su stupanj zastupljenosti u upravnim, upravljačkim ili nadzornim tijelima, s tim povezane pojedinosti u osnivačkim aktima, vlasništvo, stvarni utjecaj i nadzor nad strateškim odlukama i pojedinačnim odlukama uprave. U skladu s pravom Zajednice, stopostotno vlasništvo lokalnog nadležnog tijela, a posebno u slučaju javno-privatnih partnerstava, nije obvezan uvjet za uspostavljanje nadzora u smislu ovog stavka, ako postoji prevladavajući javni utjecaj te se nadzor može postići na temelju drugih kriterija;
uvjet primjene ovog stavka jest da unutarnji operater i svaki subjekt nad kojim taj operater ima čak i najmanji utjecaj obavljaju svoje djelatnosti javnog prijevoza putnika unutar područja lokalnog nadležnog tijela, bez obzira na moguće pruge koje izlaze iz tog područja ili druge pojedinačne usluge tih djelatnosti koje zadiru na područje susjednih lokalnih nadležnih tijela, kao i da ne sudjeluju u konkurentnim javnim nadmetanjima vezanim uz pružanje usluga javnog prijevoza putnika organiziranih izvan područja lokalnog nadležnog tijela;
neovisno o točki (b), unutarnji operater može sudjelovati u pravednim konkurentnim javnim nadmetanjima u razdoblju od najviše dvije godine prije isteka njegovog izravno sklopljenog ugovora o javnim uslugama, pod uvjetom da je donesena konačna odluka da se usluge javnog prijevoza putnika obuhvaćene ugovorom unutarnjeg operatera podvrgnu pravednom konkurentnom javnom nadmetanju, te da unutarnji operater nije zaključio ni jedan drugi izravno sklopljeni ugovor o javnim uslugama;
ne postoji li lokalno nadležno tijelo, točke (a), (b) i (c) primjenjuju se na državno tijelo u korist zemljopisnog područja koje ne obuhvaća čitavu državu, pod uvjetom da unutarnji operater ne sudjeluje u konkurentskim nadmetanjima vezanim uz pružanje usluga javnog prijevoza putnika i organiziranim izvan područja za koje je dodijeljen ugovor o javnim uslugama;
razmatra li se podugovaranje prema članku 4. stavku 7., unutarnji operater obavezan je sam obaviti glavninu usluga javnog prijevoza putnika.
Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, u pogledu ugovora o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika koji su dodijeljeni na temelju konkurentnog postupka nadmetanja, nadležno tijelo može na ograničeno razdoblje odlučiti izravno dodijeliti nove ugovore ako nadležno tijelo smatra da je izravna dodjela opravdana iznimnim okolnostima. Takve iznimne okolnosti uključuju situacije u kojima:
Nadležno tijelo izdaje obrazloženu odluku te o tome bez neopravdanog odlaganja obavješćuje Komisiju.
Trajanje ugovora dodijeljenih na temelju ovog stavka razmjerno je iznimnim dotičnim okolnostima i ni u kojem slučaju ne premašuje pet godina.
Nadležno tijelo objavljuje takve ugovore. Pritom uzima u obzir legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija i komercijalnih interesa.
Naknadan ugovor koji se odnosi na iste obveze obavljanja javnih usluga ne dodjeljuje se na temelju te odredbe.
Pri primjeni stavka 3. nadležna tijela mogu odlučiti primjenjivati sljedeći postupak:
Ako nakon isteka tog razdoblja:
samo je jedan operater iskazao interes za sudjelovanje u postupku za dodjelu ugovora o javnim uslugama;
operater je propisno dokazao da će moći stvarno pružati uslugu prijevoza u skladu s obvezama utvrđenima u ugovoru o javnim uslugama;
izostanak konkurencije nije rezultat umjetnog sužavanja parametara javne nabave; i
ne postoji prihvatljiva alternativa,
nadležna tijela mogu započeti pregovore s tim operaterom u svrhu dodjele ugovora bez daljnje objave otvorenog postupka nadmetanja.
Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, nadležno tijelo može odlučiti izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama:
ako je njihova prosječna godišnja vrijednost procijenjena na manje od 1 000 000 EUR ili, u slučaju ugovora o javnim uslugama koje uključuju usluge javnog željezničkog prijevoza putnika, manje od 7 500 000 EUR; ili
ako se odnose na pružanje manje od 300 000 kilometara usluga javnog prijevoza putnika godišnje ili, u slučaju kada su ugovorom o javnim uslugama obuhvaćene i usluge javnog željezničkog prijevoza putnika, manje od 500 000 kilometara.
U slučaju ugovora o javnim uslugama izravno dodijeljenoga malom ili srednjem poduzetniku koji posluje s najviše 23 cestovna vozila, te granične vrijednosti mogu se povisiti ili do prosječne godišnje vrijednosti procijenjene na manje od 2 000 000 EUR ili do pružanja manje od 600 000 kilometara usluga javnog prijevoza putnika godišnje.
Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, nadležno tijelo može odlučiti izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza:
ako smatra da je izravna dodjela opravdana odgovarajućim strukturnim i zemljopisnim značajkama dotičnog tržišta i mreže, a posebno veličinom, značajkama potražnje, složenosti mreže, tehničkom i zemljopisnom izolacijom te uslugama obuhvaćenima ugovorom; i
ako takav ugovor može dovesti do poboljšanja kvalitete usluga ili isplativosti, ili obojega, u usporedbi s prethodno dodijeljenim ugovorom o javnim uslugama.
Na temelju toga nadležno tijelo objavljuje obrazloženu odluku te o tome obavješćuje Komisiju u roku od jednog mjeseca od njezine objave. Nadležno tijelo može nastaviti s dodjelom ugovora.
Za države članice u kojima je na dan 24. prosinca 2017. najveći godišnji opseg tržišta manji od 23 milijuna vlak-kilometara i koje imaju samo jedno nadležno tijelo na nacionalnoj razini te jedan ugovor o javnim uslugama koji obuhvaća cjelokupnu mrežu, smatra se da ispunjavaju uvjete određene u točki (a). Ako nadležno tijelo neke od tih država članica odluči izravno dodijeliti ugovor o javnim uslugama, dotična država članica o tome obavješćuje Komisiju. Ujedinjena Kraljevina može odlučiti primijeniti ovaj podstavak na Sjevernu Irsku.
Ako nadležno tijelo odluči izravno dodijeliti ugovor o javnim uslugama, ono utvrđuje mjerljive, transparentne i provjerljive zahtjeve u pogledu učinkovitosti. Takvi zahtjevi obuhvaćeni su ugovorom.
Zahtjevi u pogledu učinkovitosti posebno obuhvaćaju točnost usluga, učestalost željezničkih operacija, kvalitetu željezničkih vozila i prijevozni kapacitet za putnike.
Ugovor uključuje posebne pokazatelje učinkovitosti kojima se nadležnom tijelu omogućuje provedba periodičkih procjena. Ugovor također uključuje učinkovite i odvraćajuće mjere koje treba nametnuti u slučaju da željeznički prijevoznik ne uspije ispuniti zahtjeve u pogledu učinkovitosti.
Nadležno tijelo periodički procjenjuje je li željeznički prijevoznik ostvario svoje ciljeve za ispunjavanje zahtjeva u pogledu učinkovitosti kako su utvrđeni u ugovoru te svoje nalaze javno obznanjuje. Te se periodične procjene obavljaju najmanje jednom u pet godina. Nadležno tijelo poduzima odgovarajuće i pravovremene mjere, uključujući izricanje učinkovitih i odvraćajućih ugovornih kazni ako tražena poboljšanja kvalitete usluga ili ekonomičnosti, ili obojeg, nisu ostvarena. Nadležno tijelo može u bilo koje vrijeme u potpunosti ili djelomično suspendirati ili otkazati dodijeljen ugovor na temelju ove odredbe ako operater ne ispuni zahtjeve u pogledu učinkovitosti u obavljanju usluga.
Odstupajući od članka 4. stavka 3., trajanje izravno dodijeljenih ugovora na temelju ovog stavka i stavka 4.a ovoga članka ne premašuje 10 godina, osim ako se primjenjuje članak 4. stavak 4.
Ugovori dodijeljeni u skladu s ovim stavkom i stavkom 4.a objavljuju se, uzimajući pritom u obzir legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija i komercijalnih interesa.
Izvanredne mjere mogu imati oblik izravne dodjele ili službenog sporazuma o produljenju ugovora o javnim uslugama ili zahtjeva za ispunjavanjem određenih obveza obavljanja javnih usluga. Operater javne usluge ima pravo žalbe na odluku kojom se nameće ispunjavanje obveza obavljanja određenih javnih usluga. Razdoblje na koje je ugovor o javnim uslugama dodijeljen, produljen ili nametnut izvanrednim mjerama ne smije biti dulje od dvije godine.
Za slučajeve iz stavaka 4.a i 4.b te mjere uključuju mogućnost da se zatraži procjena obrazložene odluke koju je donijelo nadležno tijelo, a koju provodi neovisno tijelo koje određuje dotična država članica. Rezultat takve procjene javno je dostupan u skladu s nacionalnim pravom.
Ako tijela odgovorna za postupke revizije nisu sudskog karaktera, uvijek trebaju dati pisana obrazloženja svojih odluka. Nadalje, u takvom slučaju mora se omogućiti da se sve navodne nezakonite mjere koje je donijelo tijelo za reviziju, odnosno svaka navodna nepravilnost u izvršenju ovlasti povjerenih tom tijelu podvrgne sudskoj reviziji ili reviziji drugog tijela koje je sud u smislu članka 234. Ugovora, nezavisno i o tijelu ugovaratelja i o tijelu za reviziju.
Članak 5.a
Željeznička vozila
Nadležna tijela mogu odlučiti, u skladu s nacionalnim pravom i sukladno pravilima o državnim potporama, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osigurao učinkovit i nediskriminirajući pristup odgovarajućim željezničkim vozilima. Te mjere mogu uključivati:
nabavu od strane nadležnog tijela željezničkih vozila korištenih u svrhu izvršenja ugovora o javnim uslugama s ciljem da ih se stavi na raspolaganje odabranom operateru javnih usluga po tržišnoj cijeni ili u okviru ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. i, ako je primjenjivo, Prilogom;
osiguranje jamstva od strane nadležnog tijela za financiranje željezničkih vozila rabljenih u svrhu izvršenja ugovora o javnim uslugama po tržišnoj cijeni ili kao dio ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. i, ako je primjenjivo, s Prilogom, uključujući jamstvo kojim se pokriva rizik preostale vrijednosti;
obvezu nadležnog tijela u okviru ugovora o javnim uslugama o preuzimanju željezničkih vozila prema unaprijed definiranim financijskim uvjetima na kraju ugovora po tržišnoj cijeni; ili
suradnju s drugim nadležnim tijelima radi stvaranja većeg voznog parka željezničkih vozila.
Članak 6.
Naknada za javnu uslugu
Članak 7.
Objavljivanje
Svako nadležno tijelo treba poduzeti potrebne mjere da bi osiguralo da barem sljedeći podaci budu objavljeni u Službenom listu Europske unije, najmanje jednu godinu prije objave poziva na dostavu ponuda ili jednu godinu prije izravnog sklapanja:
ime i adresa nadležnog tijela;
vrsta predviđenog sklapanja;
usluge i područja potencijalno obuhvaćena sklapanjem;
predviđen datum početka i trajanje ugovora o javnim uslugama.
Nadležna tijela mogu odučiti ne objaviti ove podatke ako se ugovor o javnim uslugama odnosi na manje od 50 000 godišnje prevezenih kilometara usluga javnog prijevoza putnika.
Ako se ovi podaci promijene nakon njihove objave, nadležno tijelo na odgovarajući način objavljuje ispravak što je prije moguće. Ovaj ispravak ne dovodi u pitanje datum objave izravnog odabira ili poziva na dostavu ponuda.
Ovaj se stavak ne primjenjuje na članak 5. stavak 5.
U slučaju izravnog sklapanja ugovora o javnim uslugama željezničkim prijevozom, kako je određeno člankom 5. stavkom 6., nadležno tijelo treba objaviti sljedeće podatke u roku jedne godine od sklapanja:
naziv ugovorne stranke, njezinu vlasničku strukturu i, ako je to prikladno, naziv subjekta ili subjekata koji nad njom imaju zakonski nadzor;
trajanje ugovora o javnim uslugama;
opis usluga prijevoza putnika koje će se obavljati;
opis parametara financijske naknade;
ciljeve u smislu kvalitete, kao što su točnost, pouzdanost i mjerodavne nagrade i sankcije;
uvjete vezane uz nužno potrebna sredstva.
Članak 8.
Prijelazno razdoblje
Ne dovodeći u pitanje stavak 3.:
članak 5. primjenjuje se na dodjelu ugovora o javnim uslugama za usluge prijevoza putnika cestom i drugim vrstama prijevoza tračnicama osim željeznicom, kao što su podzemna željeznica ili tramvaji od 3. prosinca 2019.;
članak 5. primjenjuje se na javne usluge željezničkog prijevoza putnika od 3. prosinca 2019.;
članak 5. stavak 6 i članak 7. stavak 3. prestaju se primjenjivati počevši od 25. prosinca 2023.
Trajanje ugovora dodijeljenih u skladu s člankom 5. stavkom 6. između 3. prosinca 2019. i 24. prosinca 2023. ne smije premašivati deset godina.
Do 2. prosinca 2019. države članice trebaju poduzeti mjere postupnog usklađivanja s člankom 5. da bi se izbjegli ozbiljni strukturni problemi, posebno oni vezani uz prijevozne kapacitete.
U roku od šest mjeseci od 25. prosinca 2020. države članice Komisiji dostavljaju izvješće o napretku s naglaskom na provedbi bilo koje dodjele ugovora o javnim uslugama koji su u skladu s člankom 5. Na temelju izvješća o napretku država članica Komisija provodi preispitivanje i, prema potrebi, podnosi zakonodavne prijedloge.
U primjeni stavka 2. ne uzimaju se u obzir ugovori o javnim uslugama dodijeljeni u skladu s pravom Zajednice i nacionalnim pravom:
prije 26. srpnja 2000. na temelju pravednog konkurentnog postupka nadmetanja;
prije 26. srpnja 2000. na temelju postupka različitog od pravednog konkurentnog postupka nadmetanja;
poslije 26. srpnja 2000. i prije 3. prosinca 2009. na temelju pravednog konkurentnog postupka nadmetanja;
od 26. srpnja 2000. i prije 24. prosinca 2017. na temelju postupka koji nije pravedan konkurentni postupak nadmetanja.
Ugovori navedeni pod (a) mogu se nastaviti do svog isteka. Ugovori navedeni pod (b) i (c) mogu se nastaviti do svog isteka, ali ne dulje od 30 godina. Ugovori navedeni pod (d) mogu se nastaviti do svoga isteka, uz uvjet da su ograničenog trajanja usporedivog s trajanjima određenima u članku 4.
Ugovori o javnim uslugama mogu se nastaviti do svog isteka ako bi njihov prekid doveo do prekomjernih pravnih ili gospodarskih posljedica, te uz uvjet da je Komisija dala svoju suglasnost.
Ako nadležna tijela koriste mogućnost navedenu u prvom podstavku, trebaju to činiti bez diskriminacije, izuzeti sve moguće operatere javnih usluga koji zadovoljavaju ovaj kriterij i obavijestiti sve moguće operatere o svojoj odluci na početku postupka sklapanja ugovora o javnim uslugama.
Dotična nadležna tijela obavješćuju Komisiju o svojoj namjeri primjene ove odredbe barem dva mjeseca prije objave poziva na javno nadmetanje.
Članak 9.
Sukladnost s Ugovorom
Ne dovodeći u pitanje članke 73., 86., 87. i 88. Ugovora, države članice mogu nastaviti dodjeljivati potpore za sektor prometa u skladu s člankom 73. Ugovora koje zadovoljavaju potrebe koordinacije prijevoza ili predstavljaju povrat sredstava za ispunjavanje određenih obveza svojstvenih pojmu javne usluge, osim onih obuhvaćenih ovom Uredbom, a posebno:
do stupanja na snagu zajedničkih pravila o raspodjeli infrastrukturnih troškova, kada se potpore dodjeljuju prijevoznicima koji moraju snositi izdatke vezane uz infrastrukturu koju koriste, dok drugi prijevoznici ne snose sličan teret. Kod određivanja iznosa potpore koja se tako dodjeljuje, uzimaju se u obzir troškovi infrastrukture koje konkurentne vrste prijevoza ne moraju snositi;
kada je svrha potpore promicanje ili istraživanje ili razvoj prometnih sustava i tehnologija koji su ekonomičniji za Zajednicu općenito.
Takve potpore ograničene su na fazu istraživanja i razvoja te ne smiju obuhvaćati komercijalno iskorištavanje takvih prometnih sustava i tehnologija.
Članak 10.
Stavljanje izvan snage
Članak 11.
Izvješća
Nakon završetka prijelaznog razdoblja utvrđenog u članku 8. stavku 2., Komisija će objaviti izvješće o provedbi ove Uredbe i o razvoju na području obavljanja javnog prijevoza putnika u Zajednici, ocjenjujući posebno razvoj kvalitete usluga javnog prijevoza putnika i učinke izravnih sklapanja, uz popratne odgovarajuće prijedloge, ako su potrebni, za izmjenu ove Uredbe.
Članak 12.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu 3. prosinca 2009.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG
Pravila primjenjiva na naknade u slučajevima iz članka 6. stavka 1.
Naknade vezane uz ugovore o javnim uslugama sklopljene izravno u skladu s člankom 5. stavcima 2., 4., 5. ili 6. ili s općim pravilom moraju se izračunati u skladu s pravilima utvrđenim u ovom Prilogu.
Naknada ne smije prelaziti iznos koji odgovara neto financijskom učinku jednakom zbroju učinaka, pozitivnih ili negativnih, poštovanja obveza obavljanja javnih usluga na troškove i prihode operatera javnih usluga. Učinci se ocjenjuju uspoređivanjem situacije u kojoj se poštuje obveza obavljanja javne usluge sa situacijom koja bi postojala kad se obveza ne bi poštovala. Da bi se izračunao neto financijski učinak, nadležno tijelo treba se voditi sljedećom shemom:
troškovi nastali u vezi s obvezom obavljanja javne usluge ili skupom obveza obavljanja javnih usluga koje je nametnulo nadležno tijelo ili tijela, a sadržane su u ugovoru o javnim uslugama i/ili u općem pravilu,
minus svi pozitivni financijski učinci ostvareni u mreži kojom se upravlja u okviru predmetne obveze (obveza) obavljanja javnih usluga,
minus primici od tarifa odnosno svi ostali prihodi ostvareni prilikom ispunjavanja predmetne obveze (obveza) obavljanja javnih usluga,
plus razumna dobit,
jednako je neto financijski učinak.
Poštovanje obveza obavljanja javnih usluga može imati učinak na moguće prijevozne djelatnosti operatera izvan predmetne obveze (obveza) obavljanja javnih usluga. Stoga, da bi se izbjegla prekomjerna naknada ili nedostatna naknada, financijski učinci na mreže operatera koje je moguće kvantificirati uzimaju se u obzir prilikom izračuna neto financijskog učinka.
Troškovi i prihodi moraju se izračunati u skladu s važećim računovodstvenim i poreznim pravilima.
Da bi se povećala transparentnost i izbjeglo prekomjerno financiranje, ako operater javne usluge ne obavlja samo usluge za koje prima naknadu i koje su dio obveze obavljanja javnih usluga, nego se bavi i drugim djelatnostima, računi tih javnih usluga moraju biti odvojeni tako da barem sljedeći uvjeti budu zadovoljeni:
„Razumna dobit” znači stopu povrata na kapital koja je uobičajena u tom sektoru u danoj državi članici, a koja uzima u obzir rizik, ili odsutnost rizika, koji snosi operater javne usluge intervencijom tijela javne vlasti.
Način naknade mora promicati očuvanje ili razvoj:
( 1 ) SL L 364, 12.12.1992., str. 7.
( 2 ) Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).