EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c) i članak 67.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora ( 1 ),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora ( 2 ),

budući da:

(1)

Zajednica si je postavila cilj očuvanja i razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde na kojem je slobodno kretanje osoba osigurano. Za postupno uspostavljanje tog područja Zajednica mora donijeti, inter alia, mjere na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranični utjecaj i potrebne su na pravilno djelovanje unutarnjeg tržišta.

(2)	U skladu s člankom 65. stavkom (c) Ugovora te mjere moraju uključivati uklanjanje prepreka za dobro funkcioniranje parničnih postupaka, ako je potrebno, promicanjem usklađenosti pravila parničnih postupaka koji se primjenjuju u državama članicama.

(3)

U tom smislu, Zajednica je, između ostalih mjera, već donijela Uredbu Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. Uredba Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi u državama članicama sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima ( 3 ), Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima ( 4 ), Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o osnivanju Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima ( 5 ), Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine ( 6 ) i Uredbu (EZ) br. 1896/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog ( 7 ).

(4)	Na zasjedanju Europskog vijeća u Tampereu dana 15. i 16. listopada 1999. Vijeće i Komisija su bili pozvani uspostaviti zajednička postupovna pravila za pojednostavljeni i brži prekogranični postupak kod potrošačkih i gospodarskih sporova male vrijednosti.

(5)

Dana 30. studenoga 2000. Vijeće je donijelo zajednički program Komisije i Vijeća o mjerama za provođenje načela uzajamnog priznavanja odluka u građanskim i trgovačkim stvarima ( 8 ). Program se odnosi na pojednostavljenje i ubrzanje rješavanja prekograničnih sporova male vrijednosti. To je bilo preuzeto u Haškom programu ( 9 ) koji je donijelo Europsko vijeće dana 5. studenoga 2004., u kojem se poziva na aktivno nastavljanje rada u vezi sporova male vrijednosti.

(6)

Dana 20. prosinca 2002. Komisija je donijela Zelenu knjigu o postupku za europski platni nalog i o mjerama za pojednostavljenje i ubrzanje postupaka u sporovima male vrijednosti. Sa Zelenom knjigom je započelo savjetovanje o mjerama u pogledu pojednostavljenja i ubrzanja postupaka u sporovima male vrijednosti.

(7)

Mnoge države članice uvele su pojednostavljene građanske postupke za sporove male vrijednosti, obzirom da troškovi, kašnjenja i složenost povezana s postupkom nisu nužno razmjerni s vrijednošću zahtjeva. Prepreke za brzo i neskupo suđenje su veće u prekograničnim slučajevima. Stoga je potrebno uvesti europski postupak za sporove male vrijednosti (europski postupak za sporove male vrijednosti). Cilj tog postupka bio bi pojednostavljenje pristupa pravosuđu. Narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu zbog poremećaja u pogledu funkcioniranja procesnih sredstava koja su dana vjerovnicima u različitim državama članicama čini potrebnim zakonodavstvo Zajednice koje osigurava jednake uvjete za vjerovnike i dužnike u cijeloj Europskoj uniji. Potrebno je poštovati načela jednostavnosti, žurnosti i proporcionalnosti prilikom odlučivanja o troškovima postupka u skladu s europskim postupkom za sporove male vrijednosti. Korisno je da pojedinosti o troškovima koji budu određeni budu objavljene i da načini utvrđivanja takvih troškova budu transparentni.

(8)

Europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi pojednostaviti i ubrzati suđenje u sporovima male vrijednosti u prekograničnim slučajevima, dajući na raspolaganje alternativna sredstva uz mogućnosti koje postoje u skladu s propisima država članica, koje ostaju netaknute. Ova bi Uredba također trebala pojednostaviti priznanje i izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici.

(9)

Ova Uredba teži promicati temeljna prava i uzima u obzir, posebno, načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Sud bi morao poštovati pravo na pravično suđenje i načelo kontradiktornosti postupka, osobito kada odlučuje o potrebi usmenoj raspravi i o sredstvima izvođenja dokaza te o opsegu izvođenja dokaza.

(10)	S ciljem olakšavanja izračunavanja vrijednosti tužbenog zahtjeva, sve kamate, troškovi i izdaci ne moraju se uzeti u obzir. To ne bi trebalo utjecati na ovlast suda da ih prizna u presudi prema nacionalnim propisima.

(11)	Radi olakšavanja uvođenja europskog postupka za sporove male vrijednosti, tužitelj bi trebao podnijeti zahtjev tako da ispuni standardni obrazac tužbenog zahtjeva i da ga podnese sudu. Obrazac tužbenog zahtjeva trebao bi se podnijeti samo nadležnom sudu.

(12)	Obrascu tužbenog zahtjeva bi se, prema potrebi, trebale priložiti potrebne dokazne isprave. Međutim, to tužitelja ne sprečava da podnese, ako je potrebno, druge dokaze tijekom postupka. Isto načelo bi se trebalo primjenjivati na odgovor tuženika.

(13)	Pojam „očigledno neutemeljen” u vezi odbacivanja tužbenog zahtjeva i „nedopušten” u pogledu odbacivanja zahtjeva trebalo bi odrediti u skladu s nacionalnim pravom.

(14)	Europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi biti pisani postupak, osim ako sud usmenu raspravu ne smatra potrebnom ili je ne zahtijeva stranka. Sud može odbiti zahtjev stranke. To se odbijanje ne može pobijati zasebno.

(15)	Zastupanje stranka po odvjetniku ili drugom pravnom stručnjaku ne bi trebalo biti obvezno.

(16)	Pojam „protutužba” trebalo bi tumačiti u smislu članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001 kao da potječe iz istog ugovora ili činjenice na kojoj se temelji tužba. Članci 2. i 4., kao i članak 5. stavci 3., 4. i 5. primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbu.

(17)	U slučaju kada se tuženik tijekom postupka poziva na svoje pravo prijeboja, takav zahtjev ne predstavlja protutužbu u smislu ove Uredbe. Stoga, tuženik ne bi smio biti obvezan koristiti se standardnim obrascem A, kako je navedeno u Prilogu I, za pozivanje na to pravo.

(18)

Država članica na koju je naslovljen zahtjev je u smislu članka 6. država članica u kojoj se treba izvršiti dostava ili kojoj se treba poslati pismeno. S ciljem smanjivanja troškova i kašnjenja, pismena bi trebalo dostavljati strankama prvenstveno poštom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka.

(19)

Stranka može odbiti primiti pismeno prilikom dostave ili vratiti pismeno u roku tjedan dana ako ono nije napisano na jeziku ili mu nije priložen prijevod na službeni jezik države članice na koje je naslovljeno (ili ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se dostava vrši ili kamo se šalje pismeno) ili na jeziku koji primatelj razumije.

(20)	U okviru usmene rasprave i izvođenja dokaza, države članice bi trebale poticati korištenje modernih komunikacijskih tehnologija u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj se sud nalazi. Sud bi se trebao koristiti najjednostavnijim i najjeftinijim metodama izvođenja dokaza.

(21)	Praktična pomoć koja bi morala biti dostupna strankama, trebala bi uključivati tehničke podatke o raspoloživosti i ispunjavanju obrazaca.

(22)	Informacije o postupovnim pitanjima može također davati sudsko osoblje u skladu s nacionalnim pravom.

(23)	Kako je cilj ove Uredbe pojednostavljenje i ubrzanje postupaka u prekograničnim sporovima male vrijednosti, sud bi trebao postupati čim prije, čak i kada ova Uredba ne propisuje neki rok za posebnu fazu postupka.

(24)	Za računanje rokova kako je predviđeno u ovoj Uredbi, trebala bi se primjenjivati Uredba (EEZ, Euratom) br. 1182/71 Vijeća od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove ( 10 ).

(25)	Kako bi se ubrzala naplata u sporovima male vrijednosti, odluka bi trebala biti izvršiva bez obzira na moguće žalbe i bez uvjeta polaganja osiguranja, osim ako je to predviđeno ovom Uredbom.

(26)	Svako upućivanje na žalbu u ovoj Uredbi uključuje sva moguća žalbena sredstva koja su na raspolaganju u skladu s nacionalnim pravom.

(27)	Sud mora uključivati osobu koja je osposobljena obavljati poslove suca u skladu s nacionalnim pravom.

(28)	Uvijek kada je sud dužan utvrditi rok, konkretna stranka bi trebala biti obaviještena o posljedicama njegovog nepoštovanja.

(29)

Stranka koja nije uspjela u postupku bi trebala snositi troškove postupka. Troškovi postupka utvrđuju se u skladu s nacionalnim pravom. Uzimajući u obzir ciljeve u pogledu jednostavnosti i troškovne učinkovitosti, sud bi trebao narediti da stranka koja nije uspjela u postupku mora platiti samo troškove postupka, uključujući, na primjer, sve troškove nastale zbog činjenice da je drugu stranku zastupao odvjetnik ili drugi pravni stručnjak ili sve troškove nastale zbog dostave ili prijevoda isprava, koji su razmjerni tužbenom zahtjevu ili koji su neophodni.

(30)	Da bi se olakšalo priznanje i izvršenje, odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti trebala bi se priznati i izvršiti u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdu o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti pobijanja njenog priznavanja.

(31)	Trebali bi postojati minimalni standardi za preispitivanje odluke u slučaju kada tuženik nije bio u mogućnosti pobijati tužbeni zahtjev.

(32)

Uzimajući u obzir ciljeve u vezi jednostavnosti i troškovne učinkovitosti, stranka koja traži izvršenje ne mora imati ovlaštenog zastupnika ili poštansku adresu u državi članici u kojoj se izvršenje treba obaviti, osim kod zastupnika koji imaju ovlaštenje za postupak izvršenja u skladu s nacionalnim pravom te države članice.

(33)	Poglavlje III. ove Uredbe također bi se trebalo primjenjivati na utvrđivanje troškova i izdataka za sudske službenike nastalih povodom odluke u postupku navedenom u ovoj Uredbi.

(34)	Mjere potrebne za provođenje ove Uredbe trebale bi se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji ( 11 ).

(35)

Osobito bi se trebala dati ovlast Komisiji da usvoji mjere potrebne za ažuriranje ili tehničke promjene obrazaca iz priloga. Obzirom da su ove mjere općeg opsega i da su određene da promjene elemente ove Uredbe koji nisu ključni i/ili da dopunjuju ovu Uredbu dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni, one bi trebale biti usvojene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom, predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(36)

S obzirom na to da ciljevi ove Uredbe, t.j. uvođenje postupka radi pojednostavljenja i ubrzanja postupaka u prekograničnim sporovima male vrijednosti i radi smanjivanja troškova, ne mogu dostatno ostvariti države članice, te ih se stoga može, zbog dosega i učinaka ove Uredbe, bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)	U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska su obavijestili da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(38)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Ovom se Uredbom uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti kojim se namjerava pojednostaviti i ubrzati postupak u prekograničnim sporovima male vrijednosti i smanjiti troškove. Europski postupak za sporove male vrijednosti na raspolaganju je strankama u sporu kao alternativa postupku koji postoji u skladu s pravom država članica.

Uredba također uklanja međupostupke potrebne za omogućivanje priznanja i izvršenja u drugim državama članicama odluka donesenih u jednoj državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

1. Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost zahtjeva ne prelazi 2 000 eura u vrijeme kada je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda, isključujući sve kamate, troškove i naknade. Ne primjenjuje se posebno na porezne, carinske i upravne stvari ili na odgovornost države za radnje ili propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).

3. U ovoj Uredbi izraz „država članica” znači sve države članice osim Danske.

1. Za potrebe ove Uredbe prekogranični slučaj je slučaj u kojem najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud.

3. Bitan trenutak za utvrđivanje je li riječ o prekograničnom slučaju je datum na koji je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda.

1. Tužitelj pokreće europski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca A tužbenog zahtjeva kako je navedeno u Prilogu I., ulaganjem neposredno kod nadležnog suda, poštom ili drugim komunikacijskim sredstvima kao što su telefaks ili elektronska pošta, koji su prihvatljivi državi članici u kojoj se postupak pokreće. Obrazac zahtjeva uključuje opis dokaza koji dokazuju zahtjev i priložene su, ako je potrebno, odgovarajuće dokazne isprave.

2. Države članice obavješćuju Komisiju koja komunikacijska sredstva prihvaćaju. Komisija objavljuje te podatke.

3. U slučaju kada je zahtjev izvan područja primjene ove Uredbe, sud o tome obavješćuje tužitelja. Ako tužitelj ne povuče tužbeni zahtjev, sud nastavlja s postupkom u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se postupak vodi.

4. Kada sud smatra da su podaci koje je podnio tužitelj nedostatni ili nedovoljno jasni, ili ako obrazac zahtjeva nije valjano ispunjen, on će, osim ako zahtjev nije očigledno neosnovan ili nije očigledno nedopušten, tužitelju pružiti mogućnost da dopuni ili ispravi obrazac tužbenog zahtjeva ili dostavi dodatne podatke ili isprave, ili da povuče tužbeni zahtjev u roku koji odredi sud. Sud se u tu svrhu koristi standardnim obrascem B kako je navedeno u Prilogu II.

Kada je zahtjev očigledno neosnovan ili je očigledno nedopušten ili kada tužitelj propusti upotpuniti ili popraviti obrazac tužbenog zahtjeva u navedenom roku, zahtjev se odbacuje.

5. Država članica dužna je osigurati da obrazac tužbenog zahtjeva bude dostupan na svim sudovima na kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti.

1. Europski postupak za sporove male vrijednosti je pisani postupak. Sud održava usmenu raspravu ako to smatra potrebnim ili ako stranka tako zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava očigledno nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi odbijanja daju se u pisanom obliku. To se odbijanje ne može pobijati zasebno.

2. Nakon zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva, sud ispunjava dio I. standardnog obrasca za odgovore C, kako je navedeno u Prilogu III.

Primjerak obrasca tužbenog zahtjeva i, ako je potrebno, dokaznih isprava zajedno s ispunjenim obrascem za odgovore dostavlja se tuženiku u skladu s člankom 13. Ove se isprave šalju u roku od 14 dana od zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva.

3. Tuženik dostavlja svoj odgovor u roku od 30 dana od dostave obrasca tužbenog zahtjeva i obrasca za odgovor ispunjavanjem dijela II. standardnog obrasca C za odgovor i, ako je potrebno, važnih dokaznih isprava i vraćanjem sudu ili na drugi primjeren način ne koristeći se obrascem za odgovore.

4. U roku od 14 dana od zaprimanja odgovora od tuženika, sud šalje jedan primjerak zajedno sa svim važnim dokaznim ispravama tužitelju.

5. Ako tuženik u odgovoru tvrdi da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi iznos naveden u članku 2. stavku 1., sud odlučuje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tužbu tužitelju je li tužbeni zahtjev u području primjene ove Uredbe. Takva se odluka ne može zasebno pobijati.

6. Svaka protutužba koja se podnosi korištenjem standardnog obrasca A i sve bitne dokazne isprave dostavljaju se tužitelju u skladu s člankom 13. Te se isprave dostavljaju u roku od 14 dana od zaprimanja.

7. Ako protutužba prelazi vrijednost iz članka 2. stavka 1., tužba i protutužba se neće rješavati u europskom postupku za sporove male vrijednosti, već u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se vodi postupak.

Članci 2. i 4., kao i stavci 3., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbe.

1. Obrazac tužbenog zahtjev, odgovor, svaka protutužba, svaki odgovor na protutužbu i svaki opis važnih dokaznih isprava dostavljaju se na jeziku, ili jednom od jezika, suda.

2. Ako je neka druga isprava koji zaprimi sud na jeziku koji nije jezik postupka, sud može tražiti prijevod te isprave samo ako je prijevod potreban za donošenje presude.

3. Ako stranka odbija zaprimiti ispravu zbog što nije ni na jednom od sljedećih jezika:

sud o tome obavješćuje drugu stranku kako bi ona pribavila prijevod te isprave.

1. U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6. sud donosi odluku ili:

2. Sud donosi odluku u roku od 30 dana po usmenoj raspravi ili nakon primitka svih podataka potrebnih za donošenje presude. Presuda se dostavlja strankama u skladu s člankom 13.

3. Ako sud nije zaprimio odgovor konkretne stranke u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6., donosi odluku o tužbenom zahtjevu ili protutužbi.

Sud može održati usmenu raspravu putem videokonferencije ili nekom drugom komunikacijskom tehnologijom, ako ima na raspolaganju tehnička sredstva.

1. Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopustivost dokaza. Sud može dopustiti izvođenje dokaza pismenim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka. Također može dozvoliti izvođenje dokaza videokonferencijom ili nekom drugom komunikacijskom tehnologijom ako raspolaže tehničkim sredstvima.

2. Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili usmenim iskazom samo ako je to potrebno za donošenje presude. U donošenju svoje odluke sud uzima u obzir troškove.

3. Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje tegotnom metodom izvođenja dokaza.

Države članice dužne su strankama osigurati praktičnu pomoć u ispunjavanju obrazaca.

1. Pismena se dostavljaju poštanskom službom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka.

2. Ako dostava u skladu s stavkom 1. nije moguća, dostava se obavlja na bilo koji od načina predviđenih člankom 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 805/2004.

1. Kada sud odredi rok, dotična stranka se obavješćuje o posljedicama njegovog nepoštovanja.

2. Sud može produžiti rok iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 3. i stavka 6., te članka 7. stavka 1. u iznimnim slučajevima, ako je potrebno radi zaštite prava stranaka.

3. Ako u iznimnim okolnostima sud nije u mogućnosti poštovati rokove iz članka 5. stavaka od 2. do 6. te članka 7., poduzet će korake koji se traže u tim odredbama čim prije.

1. Odluka je izvršna neovisno o mogućim pravnim lijekovima. Polaganje osiguranja se ne zahtijeva.

2. Članak 23. se također primjenjuje u slučaju kada se odluka izvršava u državi članici u kojoj je donesena.

Stranka koja nije uspjela u postupku snosi troškove postupka. Međutim, sud ne dosuđuje troškove stranci koja u sporu uspije ako su ti troškovi neopravdani ili nerazmjerni sa tužebnim zahtjevom.

1. Države članice obavješćuju Komisiju o tome je li pravni lijek dopušten prema njihovom postupovnom pravu protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti te u kojem roku ga se može podnijeti. Komisija te podatke objavljuje.

1. Tuženik ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice gdje je odluka donesena, ako:

2. Ako sud odbije preispitati odluku jer se ne primjenjuje nijedan od razloga iz stavka 1., odluka ostaje na snazi.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano iz jednog od razloga iz stavka 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti je ništava.

U skladu s odredbama ove Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi.

1. Odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdom o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti protivljenja njezinom priznavanju.

2. Na zahtjev jedne od stranaka sud izdaje potvrdu o odluci u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je određeno u Prilogu IV., bez dodatnih troškova.

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog poglavlja, postupak izvršenja je uređen pravom države članice izvršenja.

Svaka odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti izvršava se pod istim uvjetima kao odluka donesena u državi članici izvršenja.

3. Stranka koja zahtijeva izvršenje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici ne mora imati:

u državi članici izvršenja, osim kod zastupnika ovlaštenih za ovršni postupak.

4. Ne zahtijeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se nazivali, od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva izvršenje donesene odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti jer je strani državljanin ili zato što nema domicil ili boravište u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja.

1. Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se izvršenje provodi, odbija izvršenje ako je odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti nespojiva s prethodnom odlukom koju je donijela neka država članica ili treća zemlja, ako:

2. Ni pod kojim uvjetima odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne može biti ponovno razmatrana u pogledu materijalnih pitanja u državi članici izvršenja.

Kada stranka uloži pravni lijek protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti ili kada je ulaganje takvog pravnog lijeka još moguće ili kada stranka koja je podnijela zahtjev za preispitivanje odluke u smislu članka 18., nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja može, na zahtjev stranke protiv koje se izvršenje provodi:

Države članice surađuju kako bi obavijestile javnost i stručne krugove o europskom postupku za sporove male vrijednosti, uključujući troškove, posebno preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, osnovane u skladu s Odlukom 2001/470/EZ.

Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim promjenama ovih informacija.

2. Komisija informacije dobivene u skladu sa stavkom 1. objavljuje u Službenom listu Europske unije i na druge odgovarajuće načine.

Mjere za promjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, uključujući dopune koje se odnose na nove ili tehničke promjene obrazaca iz priloga, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak, članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ primjenjuju se uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Do 1. siječnja 2014. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru detaljno izvješće kojim se preispituje primjena europskog postupka za sporove male vrijednosti, uključujući ograničenje vrijednosti zahtjeva iz članka 2. stavka 1. To izvješće sadrži ocjenu primjene postupka i detaljnu ocjenu utjecaja za svaku državu članicu.

S tim ciljem i kako bi osigurale da se propisno vodi računa o najboljim praksama u Europskoj uniji te da su u skladu s načelima unapređenja zakonodavstva, države članice Komisiji dostavljaju informacije u vezi prekograničnom primjenom europskog postupka za sporove male vrijednosti. Te informacije obuhvaćaju sudske pristojbe, brzinu postupka, učinkovitost, jednostavnost korištenja i unutarnje postupke u sporovima male vrijednosti država članica.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2009., osim članka 25. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Područje primjene: Europski postupak za sporove male vrijednosti ima ograničeno područje primjene. U ovom se postupku ne može postavljati zahtjev čija vrijednost prelazi 2000 eura ili vrijednosti koje su navedene u članku 2. Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti. Ako se vaš tužbeni zahtjev ne odnosi na tužbu iz područja primjene ove Uredbe u skladu s člankom 2., postupak se nastavlja pred nadležnim sudom u skladu s pravilima o redovnom parničnom postupku. Ako u takvom slučaju ne želite nastaviti postupak, morate povući zahtjev.

Novčani i drugi zahtjevi: Navedite zahtijevate li novčani iznos i/ili nešto drugo (nenovčani zahtjev), npr. dostavu robe, te potom ispunite polje 7.1. i/ili polje 7.2. Ako vaš zahtjev nije novčani, molim navedite procijenjenu vrijednost vašeg zahtjeva. U slučaju nenovčanog zahtjeva navedite imate li sekundarni zahtjev za naknadu, za slučaj da se ne može udovoljiti prvotnom zahtjevu.

Ako zahtijevate naknadu troškova postupka (npr. troškova prijevoda, naknade odvjetniku, troškova povezanih s dostavom pismena itd.), navedite to u točki 7.3. Pravila o troškovima koje sud može dosuditi razlikuju se u državama članicama. Podaci u pogledu vrste troškova u državama članicama mogu se naći na internetskim stranicama Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima na http://ec.europa.eu/civiljustice.

Ako potražujete ugovorne kamate, na primjer na zajam, trebate navesti iznos i od kojeg datuma teku. Sud može dosuditi zakonske kamate u pogledu vašeg zahtjeva ako uspijete u postupku. Ako potražujete kamate, molimo da to navedete, kao i datum do kojeg se kamate računaju.

Euro (EUR)bugarski lev (BGN)ciparska funta (CYP) češka kruna (CZK)estonska kruna (EEK)britanska funta (GBP) mađarska forinta (HUF)latvijski lats (LVL)litavski litas (LTL) malteška lira (MTL)poljski zlot (PLN)rumunjski leu (RON) švedska kruna (SEK)slovačka kruna (SKK) Ostalo (navedite):

7.3.3. Ako da, molimo navedite kojih troškova te navedite utuženi iznos ili troškove nastale do sada:

Sud je razmotrio vaš obrazac tužbenog zahtjeva i smatra da je neodgovarajuće ili nedostatno jasno ili neispravno ispunjen: molimo dopunite i/ili ispravite vaš obrazac na jeziku suda kako je naznačeno dalje u tekstu čim prije, a najkasnije do .

Sud će odbaciti vaš zahtjev u skladu s uvjetima iz Uredbe (EZ) br. 861(*)/2007 ako ga ne dopunite i/ili ne ispravite u navedenom roku.

Vaš obrazac tužbenog zahtjeva nije ispunjen na pravilnom jeziku. Molimo vas da ga ispunite na jednom od sljedećih jezika

Sljedeći odjeljci obrasca tužbenog zahtjeva moraju se dopuniti i/ili ispraviti, kako je navedeno ispod:

( 2 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 14. prosinca 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 13. lipnja 2007.

( 4 ) SL L 12., 16.1.2001., str. 1 Uredbe kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1791/2006 (SL L 363, 20.12.2006., str. 1.).

( 6 ) SL L 143, 30.4.2004., str. 15., Uredbe kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1869/20005 (SL L 300, 17.11.2005., str. 6.).

( 11 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).


		No	page	date
►M1	Uredba Vijeća (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.	L 158	1	10.6.2013