02006R0562 — HR — 26.11.2013 — 006.005

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B	UREDBA (EZ) br. 562/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) ( L 105 13.4.2006, 1)

Koju je izmijenila:


		br.	stranica	datum
M1	UREDBA (EZ) br. 296/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2008.	L 97	60	9.4.2008
►M2	UREDBA (EZ) br. 81/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. siječnja 2009.	L 35	56	4.2.2009
►M3	UREDBA (EZ) br. 810/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. srpnja 2009.	L 243	1	15.9.2009
►M4	UREDBA (EU) br. 265/2010 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 25. ožujka 2010.	L 85	1	31.3.2010
►M5	UREDBA (EU) br. 610/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. lipnja 2013.	L 182	1	29.6.2013
►M6	UREDBA (EU) br. 1051/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 22. listopada 2013.	L 295	1	6.11.2013

Koju je izmijenila:

►A1

AKT o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama ugovora o Europskoj uniji, ugovora o funkcioniranju Europske unije i ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju

L 112

24.4.2012

Koju je ispravio:

►C1	Ispravak, L 191, 17.7.2015, 8 (1051/2013)

▼B

UREDBA (EZ) br. 562/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. ožujka 2006.

o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i načela

Ovom se Uredbom ukidaju granične kontrole osoba koje prelaze unutarnje granice država članica Europske unije.

Njome se utvrđuju pravila granične kontrole osoba koje prelaze vanjske granice država članica Europske unije.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije;

„unutarnje granice” znači:

(a)

zajedničke kopnene granice, uključujući granice na rijekama i jezerima država članica;

(b)

zračne luke država članica za unutarnje letove;

▼M5

(c)

morske, riječne i jezerske luke država članica za redovne unutarnje trajektne linije;

▼B

„vanjske granice” znači kopnene granice država članica, uključujući granice na rijekama i jezerima, granice na moru i njihove zračne, riječne, pomorske i luke na jezerima, ako se ne radi o unutarnjim granicama;

„unutarnji letovi” znači bilo koji let isključivo prema ili s državnih područja država članica, a koji ne slijeće na državno područje treće zemlje;

▼M5

„redovna unutarnja trajektna linija” znači bilo koja trajektna linija koja povezuje dvije ili više istih luka koje se nalaze na državnom području država članica, a koja ne pristaje u luke izvan državnog područja država članica i koja prevozi putnike i vozila prema objavljenom rasporedu;

„osobe s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije” znači:

▼B

(a)

građani Unije u smislu ►M5 članak 20. stavak 1. ◄ Ugovora i državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana Unije koji ostvaruje svoje pravo na slobodno kretanje, na koje se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica ( 15 );

(b)

državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji bez obzira na njihovo državljanstvo koji, na temelju sporazuma između ►M5 Unija ◄ i njezinih država članica s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije;

„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu ►M5 članak 20. stavak 1. ◄ Ugovora a koji nije obuhvaćen točkom 5. ovog članka;

„osobe za koje je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska” znači državljanin bilo koje treće zemlje za kojeg je u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) izdano upozorenje u skladu s potrebama i za potrebe utvrđene člankom 96. Schengenske konvencije;

„granični prijelaz” znači bilo koji granični prijelaz koji su nadležna tijela odobrila za prelazak vanjskih granica;

▼M5

8a.

„zajednički granični prijelaz” znači svaki granični prijelaz koji se nalazi ili na državnom području države članice ili na državnom području treće zemlje, na kojem službenici graničnog nadzora države članice i službenici graničnog nadzora treće zemlje neposredno jedan nakon drugoga obavljaju izlazne i ulazne kontrole, u skladu sa svojim nacionalnim propisima i prema bilateralnom sporazumu;

▼B

„nadzor državne granice” znači aktivnost koja se provodi na granici u skladu s potrebama i za potrebe ove Uredbe, isključivo kao odgovor na pokušaj prelaska ili na čin prelaska granice, neovisno o svim drugim okolnostima, a sastoji se od granične kontrole i zaštite državne granice;

10.

„granična kontrola” znači kontrola koja se provodi na graničnim prijelazima kako bi se osobama i njihovim prijevoznim sredstvima te predmetima koje posjeduju odobrio ulazak u ili izlazak iz državnog područja država članica;

11.

„zaštita državne granice” znači kontrola granice između graničnih prijelaza i kontrolu graničnih prijelaza izvan utvrđenog radnog vremena kako bi se spriječilo da osobe izbjegnu graničnu kontrolu;

12.

„druga linija kontrole” znači daljnja kontrola koja se može provesti na posebnim mjestima udaljenim od mjesta na kojima provode kontrole nad osobama (prva linija).

13.

„službenik graničnog nadzora” znači bilo koji javni službenik koji je u skladu s nacionalnim pravom raspoređen na granični prijelaz ili duž granice ili u neposrednoj blizini te granice koji izvršava, u skladu s Uredbom i nacionalnim pravom, zadaće nadzora državne granice (dalje u tekstu „službenik”)

14.

„prijevoznik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja se profesionalno bavi pružanjem usluga prijevoza osoba;

▼M5

15.

„boravišna dozvola” znači:

(a)

sve boravišne dozvole koje su izdale države članice prema jedinstvenom obrascu utvrđenom Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja ( 16 ) i boravišne iskaznice izdane u skladu s Direktivom 2004/38/EZ;

(b)

svi drugi dokumenti koje izdaje država članica državljanima trećih zemalja, kojima im se odobrava boravak na njezinom državnom području, koji podliježu obavješćivanju i sljedstvenoj objavi u skladu s člankom 34., uz izuzetak:

privremene dozvole izdane tijekom razmatranja prvog zahtjeva za izdavanjem boravišne dozvole, iz točke (a) ili zahtjeva za azil; i

ii.

vize izdane u državama članicama na jedinstvenom obrascu utvrđenom u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize ( 17 );

▼B

16.

„brod za kružna putovanja” znači brod koji slijedi plan putovanja prema prethodno utvrđenom programu koji uključuje program turističkih aktivnosti u različitim lukama, a obično ne prima putnike niti dopušta putnicima iskrcaj tijekom putovanja;

17.

„izletnička plovidba” znači korištenje izletničkih plovila u sportske ili turističke svrhe;

18.

„obalni ribolov” znači ribolov koji se vrši pomoću plovila koja se vraćaju u luku na državnom području države članice svaki dan ili unutar 36 sati, ne pristajući u luci treće zemlje.

▼M5

18a.

„offshore radnik” znači osoba koja radi na odobalnom postrojenju smještenom u teritorijalnim vodama ili u području isključivog pomorskoga gospodarskog pojasa država članica, kako je definirano međunarodnim pomorskim pravom, te koja se redovno vraća morskim ili zračnim putem na državno područje država članica;

▼B

19.

„prijetnja javnom zdravlju” znači bilo koja bolest koja može izazvati epidemiju u smislu Međunarodnog sanitarnog pravilnika Svjetske zdravstvene organizacije te druge infekcijske bolesti ili zarazne parazitske bolesti ako su predmetom zaštitnih odredbi koje se primjenjuju na državljane država članica.

Članak 3.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na bilo koju osobu koja prelazi unutarnje ili vanjske granice država članica, ne dovodeći u pitanje:

▼M5

(a)

prava osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije;

▼B

(b)

prava izbjeglica i osoba koje traže međunarodnu zaštitu, posebno vezano uz načelo zabrane vraćanja (non-refoulement).

▼M5

Članak 3.a

Temeljna prava

Pri provedbi ove Uredbe, države članice djeluju u potpunoj sukladnosti s odgovarajućim pravom Unije, uključujući i Povelju o temeljnim pravima Europske unije („Povelja o temeljnim pravima”); odgovarajućim međunarodnim pravom, uključujući i Konvenciju o statusu izbjeglica iz Ženeve, od 28. srpnja 1951. („Ženevska konvencija”); obvezama vezanima uz međunarodnu zaštitu, posebno načelo zabrane prisilnog udaljenja; i temeljnim pravima. U skladu s općim načelima prava Unije, odluke prema ovoj Uredbi donose se na pojedinačnoj osnovi.

▼B

GLAVA II.

VANJSKE GRANICE

POGLAVLJE I.

Prelazak vanjskih granica i uvjeti za ulazak

Članak 4.

Prelazak vanjskih granica

Vanjske se granice mogu prijeći samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena. Radno vrijeme je jasno naznačeno na graničnim prijelazima koji nisu otvoreni 24 sata dnevno.

Države članice u skladu s člankom 34. dostavljaju Komisiji popis svojih graničnih prijelaza.

▼M5

Odstupajući od stavka 1., izuzeci od obveze prelaženja vanjskih granica samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena mogu se dopustiti:

(a)

pojedincima ili skupinama osoba, kada za to postoji poseban zahtjev posebne prirode za povremene prelaske vanjskih granica izvan graničnih prijelaza ili izvan utvrđenog radnog vremena, pod uvjetom da posjeduju dozvole potrebne u skladu s nacionalnim pravom i da to nije u suprotnosti s interesima javnog reda i unutarnje sigurnosti država članica. Države članice mogu dogovoriti posebne režime putem bilateralnih sporazuma. O općim izuzećima predviđenim nacionalnim pravom i bilateralnim sporazumima obavješćuje se Komisija prema članku 34.;

(b)

pojedincima ili skupinama osoba u slučaju nepredviđenih hitnih okolnosti;

(c)

u skladu s posebnim pravilima utvrđenima u člancima 18. i 19. u vezi s prilozima VI. i VII.

▼B

Ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavka 2. ili njihove obveze u pogledu međunarodne zaštite, države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uvode kazne za neovlašteno prelaženje vanjskih granica na mjestima izvan graničnih prijelaza ili izvan utvrđenog radnog vremena. Te kazne su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 5.

Uvjeti ulaska državljana trećih zemalja

▼M5

Za planirani boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, uvjeti ulaska za državljane trećih zemalja su sljedeći:

(a)

imaju valjanu putnu ispravu koja nositelju omogućuje prelazak granice i zadovoljava sljedeće uvjete:

važeća je barem tri mjeseca nakon planiranog datuma odlaska s državnog područja država članica. U opravdanom hitnom slučaju, od te se obveze može odstupati;

ii.

izdana je u prethodnih 10 godina;

▼M4

(b)

imaju važeću vizu, ako se to traži na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva ( 18 ), osim kad imaju važeću boravišnu dozvolu ili važeću vizu za dugotrajni boravak;

▼B

(c)

da opravdavaju svrhu i uvjete namjeravanog boravka te imaju dovoljno sredstava za uzdržavanje, kako za vrijeme trajanja namjeravanog boravka tako i za povratak u njihovu matičnu državu ili tranzit do treće zemlje za koju su sigurni da će ih prihvatiti ili su takva sredstva u mogućnosti zakonito pribaviti;

(d)

da nisu osobe za koje je u Schengenskom informacijskom sustavu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska;

(e)

da ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, međunarodnu sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno ako u nacionalnim bazama podataka država članica nije izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska iz istih razloga.

▼M5

1.a

Za potrebe provedbe stavka 1., datum ulaska smatra se prvim danom boravka na državnom području država članica, a datum izlaska smatra se zadnjim danom boravka na državnom području država članica. Razdoblja boravka dopuštena prema boravišnoj dozvoli ili dugotrajnoj vizi ne uzimaju se u obzir kod izračuna trajanja boravka na državnom području država članica.

▼B

Popis isprava koji nije konačan a koje službenik može zatražiti od državljanina treće zemlje kako bi utvrdio da on ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1., točki (c), nalazi se u Prilogu I.

Potrebna sredstva za uzdržavanje se procjenjuju u skladu s trajanjem i svrhom boravka te s obzirom na prosječne cijene prehrane i smještaja u državi (državama) članici (članicama), pomnoženo s brojem dana boravka.

Države članice u skladu s člankom 34. izvješćuju Komisiju o utvrđenim referentnim iznosima.

Procjena dostatnih sredstava za uzdržavanje se može izvršiti na temelju gotovine, putničkih čekova i kreditnih kartica u posjedu državljanina treće zemlje. Jamstvene izjave, predviđene nacionalnim pravom i jamstvena pisma domaćina, kako su definirana nacionalnim pravom, kada državljanin treće zemlje boravi kod domaćina, mogu predstavljati dokaz o dostatnosti sredstava za uzdržavanje.

Odstupajući od stavka 1.:

▼M5

(a)

državljani trećih zemlja koji ne ispunjavaju sve uvjete iz stavka 1., ali posjeduju boravišnu dozvolu ili dugotrajnu vizu, mogu ući na državna područja drugih država članica u svrhu tranzita do državnog područja države članice koja je izdala boravišnu dozvolu ili dugotrajnu vizu, osim ako se njihova imena ne nalaze na nacionalnom popisu upozorenja države članice čije vanjske granice žele prijeći i ako je upozorenje popraćeno uputama da im se zabrani ulazak ili tranzit;

(b)

državljanima trećih zemalja koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1., osim onih navedenih u točki (b), i koji stupe na granicu, može se odobriti ulazak na državna područja država članica ako je viza izdana na granici u skladu s člancima 35. i 36. Uredbe Vijeća (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) ( 19 ).

Države članice prikupljaju statističke podatke o vizama izdanima na granici u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 810/2009 i njezinim Prilogom XII.

▼B

oblik obrasca za vize utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrasca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje ( 20 ),

(c)

državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju jedan ili više uvjeta iz stavka 1. država članica može dopustiti ulazak na svoje državno područje iz humanitarnih razloga, zbog nacionalnog interesa ili zbog međunarodnih obveza. Ako je za dotičnog državljanina treće zemlje izdano upozorenje iz stavka 1. točke (d), država članica koja mu ili joj dopušta ulazak na njezino državno područje o tome na odgovarajući način obavješćuje ostale države članice.

POGLAVLJE II.

Nadzor vanjskih granica i zabrana ulaska

Članak 6.

Provedba granične kontrole

▼M5

Službenici graničnog nadzora u obavljaju svojih dužnosti u potpunosti poštuju ljudsko dostojanstvo, posebno u slučajevima koji uključuju ranjive osobe.

▼B

Svaka mjera koju poduzimaju u obavljanju svojih dužnosti je razmjerna ciljevima koji se tom mjerom žele postići.

Tijekom provedbe granične kontrole službenici ne diskriminiraju osobe na temelju spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, starosne dobi ili spolne orijentacije.

Članak 7.

Granična kontrola osoba

Kretanje preko vanjskih granica podliježe kontrolama službenika. Kontrole se provode u skladu s ovim poglavljem.

Kontrole se mogu odnositi i na kontrole prijevoznih sredstava i predmeta u posjedu osobe koja prelazi granicu. Na pretrage koje se obavljaju primjenjuje se pravo dotične države članice.

Sve se osobe podvrgavaju osnovnoj kontroli u svrhu utvrđivanja njihovog identiteta na temelju predočenja njihovih putnih isprava. Takva se osnovna kontrola sastoji od brze i jednostavne provjere, prema potrebi uporabom odgovarajućih tehničkih sredstava i pregledom u odgovarajućim bazama podataka informacija isključivo o ukradenim, otuđenim, izgubljenim i poništenim ispravama, o važenju isprave koja ovlašćuje zakonitog nositelja za prelazak granice i o prisutnosti znakova krivotvorenja.

▼M5

Osnovna kontrola iz prvog podstavka je pravilo za osobe s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije.

Međutim, tijekom osnovne kontrole osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije, službenici graničnog nadzora, iako ne sustavno, mogu obavljati provjere u nacionalnim i europskim bazama podataka kako bi osigurali da takve osobe ne predstavljaju stvarnu, trenutnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju unutarnjoj sigurnosti, javnom redu, međunarodnim odnosima država članica niti prijetnju javnom zdravlju.

Posljedice takvih provjera ne dovode u pitanje pravo ulaska osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije na državno područje dotične države članice kako je predviđeno Direktivom 2004/38/EZ.

▼B

Državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama.

(a)

Temeljite kontrole prilikom ulaska uključuju provjeru uvjeta ulaska utvrđenih člankom 5. stavkom 1. te, prema potrebi, provjeru isprava na temelju kojih se odobrava boravak i obavljanje profesionalne djelatnosti. To uključuje detaljnu provjeru koja obuhvaća sljedeće aspekte:

provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu i važeću ispravu za prelazak granice, a, prema potrebi, postoji li u navedenoj ispravi, kada je potrebno, viza ili boravišna dozvola;

ii.

pomni pregled putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja;

iii.

provjera ulaznog i izlaznog pečata u putnoj ispravi dotičnog državljanina treće zemlje kako bi se usporedbom datuma ulaska i izlaska utvrdilo boravi li osoba dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka na državnom području država članica;

iv.

provjera mjesta polaska i odredišta dotičnog državljanina treće zemlje i svrhe namjeravanog boravka, prema potrebi uz provjeru odgovarajućih popratnih isprava;

provjera raspolaže li dotični državljanin treće zemlje dostatnim sredstvima za uzdržavanje za trajanje i svrhu namjeravanog boravka, za njegov ili njezin povratak u matičnu zemlju ili tranzit do treće zemlje za koju je siguran (sigurna) da će ga (ju) prihvatiti ili da je on ili ona u mogućnosti zakonito steći takva sredstva;

vi.

provjera da dotični državljanin treće zemlje, njegova ili njezina prijevozna sredstva i predmeti koje prevozi nisu takve naravi da predstavljaju opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica. Takva provjera obuhvaća neposrednu provjeru podataka i upozorenja o osobama i, prema potrebi, predmetima u SIS-ovim i nacionalnim bazama podataka te mjera koje se moraju poduzeti, prema potrebi, kao rezultat upozorenja;

▼M2

(aa)

ako je državljanin treće zemlje nositelj vize iz članka 5. stavka 1. točke (b), temeljita kontrola na ulazu uključuje i provjeru identiteta nositelja vize i vjerodostojnosti vize pretraživanjem podataka u Viznom informacijskom sustavu u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) ( 21 );

(ab)

iznimno kad:

je promet takvih razmjera da vrijeme čekanja na graničnim prijelazima postane predugo;

ii.

su iscrpljena sva kadrovska, infrastrukturna i organizacijska sredstva i

iii.

na temelju ocjene ne postoji opasnost povezana s unutarnjom sigurnošću i nezakonitom imigracijom;

mogu se pretražiti podaci u Viznom informacijskom sustavu uporabom broja vizne naljepnice u svim slučajevima ili, nasumičnim odabirom, broj vizne naljepnice u vezi s provjerom otisaka prstiju.

Međutim, ako postoji sumnja o identitetu nositelja vize i/ili vjerodostojnosti vize, u svim se slučajevima obavlja sustavno pretraživanje podataka u Viznom informacijskom sustavu uporabom broja vizne naljepnice u vezi s provjerom otisaka prstiju.

Ovo se odstupanje može primijeniti samo na predmetnom graničnom prijelazu, pod uvjetom da su ispunjeni navedeni uvjeti;

(ac)

odluku da se pretražuju podaci u Viznom informacijskom sustavu u skladu s točkom (ab) donosi granični policajac po zapovjednoj dužnosti ili se odluka donosi na višoj razini.

Predmetna država članica o toj odluci odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju;

(ad)

svaka država članica jedanput godišnje podnosi Europskom parlamentu i Komisiji izvješće o primjeni točke (ab), koja sadrži broj državljana iz trećih zemalja koje su u Viznom informacijskom sustavu provjereni samo uporabom broja vizne naljepnice i o duljini čekanja iz točke (ab) podtočke i.;

(ae)

točke (ab) i (ac) primjenjuju se za razdoblje od najviše tri godine, koje započinje tri godine od početka funkcioniranja Viznog informacijskog sustava. Komisija prije završetka druge godine primjene točaka (ab) i (ac), podnosi Europskom parlamentu i Vijeću ocjenu njihove provedbe. Na temelju te ocjene Europski parlament i Vijeće mogu pozvati Komisiju da predloži odgovarajuće izmjene ove Uredbe.

▼B

(b)

Temeljite kontrole prilikom izlaska obuhvaćaju:

provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu ispravu za prelazak granice;

ii.

provjeru putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja;

iii.

uvijek kada je to moguće, provjeru radi utvrđenja da državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost ili međunarodne odnose bilo koje države članice;

(c)

Osim kontrola iz točke (b), temeljite kontrole prilikom izlaska mogu obuhvaćati i:

provjeru posjeduje li osoba valjanu vizu, ako je to potrebno u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001, osim u slučaju kad on ili ona imaju valjanu boravišnu dozvolu; ►M2 takva provjera može obuhvatiti pretraživanje podataka u Viznom informacijskom sustavu u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 767/2008; ◄

ii.

provjeru je li osoba prekoračila najdulje dopušteno trajanje boravka na državnom području država članica;

iii.

provjeru upozorenja o osobama i predmetima uključenim u SIS i izvješća u nacionalnim bazama podataka;

▼M2

(d)

za potrebe identifikacije bilo koje osobe koja ne ispunjava, ili više ne ispunjava, uvjete za ulazak, boravak ili boravište na državnom području država članica, može se upotrijebiti Vizni informacijski sustav u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 767/2008.

▼B

Kad postoje mogućnosti i ako to zahtjeva državljanin treće zemlje, takve se temeljite kontrole obavljaju u izdvojenom prostoru.

►M5 Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, državljane trećih zemalja podvrgnute temeljitoj kontroli druge linije pisanim se putem upoznaje sa svrhom i postupkom takve kontrole na jeziku koji razumiju ili za koji se opravdano može pretpostaviti da ga razumiju, ili na drugi učinkoviti način. ◄

Te su informacije dostupne na svim službenim jezicima Unije i na jeziku (jezicima) zemlje ili zemalja koje graniče s dotičnom državom članicom i navode da državljanin treće zemlje može zatražiti ime ili identifikacijski broj policijskog službenika koji provodi temeljitu kontrolu druge linije, naziv graničnog prijelaza i datum prelaska granice.

▼M5

Kontrole nad osobama koje uživaju pravo Unije na slobodno kretanje provode se u skladu s Direktivom 2004/38/EZ.

▼B

Detaljna pravila kojima se uređuje unošenje informacija u evidenciju su utvrđena u Prilogu II.

▼M5

Kada se primjenjuju članak 4. stavak 2. točke (a) ili (b), države članice mogu također osigurati odstupanja od pravila utvrđenih u ovom članku.

▼B

Članak 8.

Popuštanje u režimu granične kontrole

Granična kontrola na vanjskim granicama može se popustiti u slučaju izvanrednih i nepredvidljivih okolnosti. Takvim se okolnostima smatraju oni nepredvidljivi događaji koji dovode do tako gustog prometa da vrijeme čekanja na graničnom prijelazu postane predugo i da su pritom iskorištene sve organizacijske i kadrovske mogućnosti.

Kada je došlo do popuštanja u režimu granične kontrole u skladu sa stavkom 1., obavljanje ulazne granične kontrole u pravilu ima prednost nad obavljanjem izlazne granične kontrole.

Odluku o popuštanju u režimu granične kontrole donosi rukovodni službenik na graničnom prijelazu.

Takva popuštanja u režimu granične kontrole su privremena, prilagođena okolnostima koje ih opravdavaju i uvode se postupno.

Čak i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole, u skladu s člankom 10. službenici otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska.

Svaka država članica jednom godišnje Europskom parlamentu i Komisiji dostavlja izvješće o primjeni ovog članka.

Članak 9.

Zasebne trake i oznake na znakovima

Države članice, posebno na graničnim prijelazima u zračnim lukama osiguravaju zasebne trake za provedbu kontrola nad osobama, u skladu s člankom 7. Te se trake odvajaju pomoću znakova s oznakama navedenim u Prilogu III.

Države članice mogu osigurati zasebne trake na svojim kopnenim i morskim graničnim prijelazima te na granicama između država članica koje ne primjenjuju članak 20 na njihovim zajedničkim granicama. Ako države članice uvedu zasebne trake, na tim se granicama koriste znakovi s oznakama iz Priloga III.

Države članice osiguravaju da su takve trake jasno označene i ondje gdje je od pravila o uporabi različitih traka odstupljeno kako je predviđeno stavkom 4., kako bi se osigurala optimalna razina protoka osoba koje prelaze granicu.

▼M5

(a)

Osobe koje uživaju pravo Unije na slobodno kretanje imaju pravo koristiti se trakama označenim oznakom iz dijela A („EU, EGP, CH”) Priloga III. Mogu se isto tako koristiti trakama označenima oznakom iz dijela B1 („viza nije potrebna”) i B2 („sve putovnice”) Priloga III.

Državljani trećih zemalja koji ne moraju imati vize kod prelaska vanjskih granica država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001 i državljani trećih zemalja koji imaju valjane boravišne dozvole ili dugotrajne vize mogu koristiti trake označene oznakom iz dijela B1 („viza nije potrebna”) Priloga III. ovoj Uredbi. Isto tako, mogu se koristiti trakama označenima oznakom iz dijela B2 („sve putovnice”) Priloga III. ovoj Uredbi.

(b)

Sve ostale osobe koriste trake označene oznakom iz dijela B2 („sve putovnice”) iz Priloga III.

Naznake na oznakama iz točaka (a) i (b) mogu biti prikazane na jeziku ili jezicima koje svaka država članica smatra prikladnima.

Odredba o posebnim trakama navedena pored oznake u dijelu B1 („viza nije potrebna”) Priloga III. nije obvezna. Države članice odlučuju žele li je primijeniti i na kojim graničnim prijelazima u skladu s praktičnim potrebama.

▼B

Na morskim i kopnenim graničnim prijelazima, države članice mogu vozila odvojiti trakama za laka i teška vozila i autobuse, koristeći se znakovima navedenim u dijelu C Priloga III.

Države članice mogu mijenjati oznake na tim znakovima s obzirom na mjesne okolnosti.

U slučaju privremene neravnoteže u prometnim tokovima na određenom graničnom prijelazu, nadležna tijela mogu odstupiti od pravila o upotrebi različitih traka toliko dugo koliko je potrebno da se ta neravnoteža ukloni.

▼M5 —————

▼B

Članak 10.

▼M5

Otiskivanje pečata u putne isprave

▼B

U putne isprave državljana trećih zemalja sustavno se otiskuje pečat prilikom ulaska i izlaska. Ulazni i izlazni pečat posebno se otiskuju u:

(a)

isprave s valjanom vizom na temelju kojih se omogućuje prelazak granice državljanima trećih zemalja;

(b)

isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja kojima je viza izdana na granici od strane države članice omogućuje prelazak granice;

(c)

isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja koji ne moraju imati vizu omogućuje prelazak granice.

▼M5

U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana Unije na kojeg se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ, ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu tom Direktivom, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana trećih zemalja koji uživaju pravo Unije na slobodno kretanje, ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu Direktivom 2004/38/EZ, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

▼B

Ulazni i izlazni pečat ne otiskuje se:

(a)

u putne isprave šefova država i dostojanstvenika čiji je dolazak prethodno službeno najavljen diplomatskim putem;

(b)

u dozvole pilota ili potvrde članova posade zrakoplova;

(c)

u putne isprave pomoraca koji ne borave na državnom području države članice osim u trenutku pristajanja njihova broda i u području luke u kojoj je brod pristao;

(d)

u putne isprave članova posade i putnika na brodovima za kružna putovanja koji ne podliježu graničnoj kontroli u skladu s točkom 3.2.3. Priloga VI.;

(e)

u isprave kojima se državljanima Andore, Monaka i San Marina omogućuje prelazak granice;

▼M5

(f)

u putne isprave posada putničkih i teretnih vlakova na međunarodnim linijama;

(g)

u putne isprave državljana trećih zemalja koji predoče boravišne iskaznice kako je predviđeno Direktivom 2004/38/EZ.

▼M5

Iznimno, na zahtjev državljanina treće zemlje, ulazni ili izlazni pečat ne mora se otisnuti ako bi mu njegovo otiskivanje moglo prouzročiti ozbiljne poteškoće. U tom se slučaju ulazak ili izlazak bilježi na zasebnom listu u kojem se navodi ime i broj putovnice. Taj se list uručuje državljaninu treće zemlje. Nadležna tijela država članica mogu voditi statističke podatke o takvim iznimnim slučajevima i mogu te statističke podatke podnositi Komisiji.

▼B

Praktični postupci za otiskivanje pečata navedeni su u Prilogu IV.

Kad god je to moguće, državljane trećih zemalja upoznaje se s obvezom otiskivanja pečata prilikom ulaska i izlaska u njihovu putnu ispravu od strane službenika čak i kad se provodi popuštanje u režimu granične kontrole u skladu s člankom 8.

Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće do kraja 2008. o provedbi odredbi o otiskivanju pečata u putne isprave.

Članak 11.

Pretpostavke o ispunjavanju uvjeta o trajanju boravka

Ako u putnoj ispravi državljanina treće zemlje nema ulaznog pečata, nadležna nacionalna tijela mogu pretpostaviti da nositelj ne ispunjava ili da više ne ispunjava uvjete o trajanju boravka koji se primjenjuju u dotičnoj državi članici.

Pretpostavka iz stavka 1. se može pobiti predoči li državljanin treće zemlje vjerodostojan dokaz, u bilo kakvom obliku, kao što su putne karte ili dokaz o njegovom boravku izvan državnog područja država članica pomoću kojih može dokazati da se on ili ona pridržavao (-la) uvjeta o trajanju kratkog boravka.

U slučaju da:

(a)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice na kojem se schengenska pravna stečevina primjenjuje u potpunosti, nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom, u njezinoj/njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on/ona prešao/prešla vanjsku granicu jedne od država članica koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu.

(b)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice u pogledu koje odluka iz članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju od 2003. nije donesena, nadležna tijela u skladu s nacionalnim propisima i praksom, u njezinoj/njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on/ona prešao/prešla vanjsku granicu takve države članice.

Osim naznaka iz točaka (a) i (b), državljaninu treće zemlje može se izdati obrazac prikazan u Prilogu VIII.

Države članice se međusobno izvješćuju te Komisiju i Glavno tajništvo Vijeća izvješćuju o svojim nacionalnim praksama u vezi s naznakama iz ovog članka.

▼M5

U slučaju da pretpostavka navedena u stavku 1. nije pobijena, državljanin treće zemlje može se vratiti u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i nacionalnim pravom u skladu s tom Direktivom. ( 22 )

▼M5

Odgovarajuće odredbe iz stavka 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandis ako nedostaje izlazni pečat.

▼B

Članak 12.

Zaštita državne granice

▼M5

Glavna je svrha zaštite državne granice sprečavanje neovlaštenih prelazaka granice, suzbijanje prekograničnog kriminaliteta i poduzimanje mjera protiv osoba koje su nezakonito prešle granicu. Osoba koja je nezakonito prešla granicu i koja nema pravo boravka na državnom području dotične države članice mora se uhititi i podvrgnuti procedurama u skladu s Direktivom 2008/115/EZ.

▼B

Službenici koriste stacionarne ili pokretne jedinice radi provođenja zaštite državne granice.

Zaštita se provodi na način koji sprečava i odvraća osobe od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima.

Zaštitu državne granice između graničnih prijelaza provode službenici čiji broj i metode se prilagođavaju postojećim ili predviđenim rizicima i prijetnjama. To obuhvaća česte i iznenadne promjene razdoblja provođenja zaštite tako da se neovlašteni prelasci granice mogu uvijek otkriti.

Zaštitu vrše stacionarne ili pokretne jedinice koje svoje dužnosti obavljaju ophodnjom ili smještajem na mjestima koja jesu ili koja se smatraju osjetljivima, a cilj je takvog postupanja uhititi pojedince koji nezakonito prelaze granicu. Zaštita se može provoditi i tehničkim sredstvima, uključujući i elektronička sredstva.

▼M5

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 33. u pogledu dodatnih mjera u vezi sa zaštitom državne granice.

▼B

Članak 13.

Zabrana ulaska

Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u članku 5. stavku 1. i ne spada u kategoriju osoba iz članka 5. stavka 4., zabranjuje se ulazak na državna područja država članica. Time se ne dovodi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak.

Ulazak se može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane. Odluku donosi tijelo koje je za to ovlašteno nacionalnim pravom. Ta odluka odmah stupa na snagu.

Obrazložena odluka u kojoj se navode razlozi za zabranu ulaska izdaje se u obliku standardiziranog obrasca kako je određeno u dijelu B Priloga V.; obrazac popunjava tijelo koje u skladu s nacionalnim pravom ima ovlasti zabraniti ulazak. Popunjeni standardizirani obrazac predaje se državljaninu treće zemlje, a državljanin potvrđuje primitak odluke o zabrani ulaska.

Osobe kojima se zabrani ulazak imaju pravo na žalbu. Žalbeni postupak se vodi u skladu s nacionalnim pravom. Državljaninu treće zemlje također se uručuje popis kontaktnih točaka koje mogu pružiti informacije o zastupnicima koji su ovlašteni zastupati državljanina treće zemlje u skladu s nacionalnim pravom.

Žalba ne odgađa izvršenje odluke o zabrani ulaska.

Ne dovodeći u pitanje odštetu dodijeljenu u skladu s nacionalnim pravom, dotični državljanin treće zemlje, u slučaju okončanja žalbenog postupka rješenjem o neosnovanosti odluke o zabrani ulaska, ima pravo na ispravak poništenog ulaznog pečata i svih drugih poništenja ili dodataka koje je unijela država članica koja mu je zabranila ulazak.

Službenici osiguravaju da državljanin treće zemlje kojemu je zabranjen ulazak ne uđe na državno područje dotične države članice.

▼M5

Države članice prikupljaju statističke podatke o broju osoba kojima je zabranjen ulazak, o razlozima zabrane, o državljanstvu osoba sa zabranom ulaska i vrsti granice (kopnene, zračne ili morske) na kojoj im je zabranjen ulazak i podnose ih Komisiji (Eurostat) na godišnjoj osnovi, u skladu s Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti ( 23 ).

▼B

Detaljna pravila kojima se uređuje zabrana ulaska navedena su u djelu A Priloga V.

POGLAVLJE III.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice te suradnja između država članica

Članak 14.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice

Države članice, u skladu s člancima od 6. do 13., raspoređuju dovoljan broj odgovarajućeg osoblja i sredstava za provođenje nadzora državne granice na vanjskim granicama kako bi osigurale učinkovit, visok i jedinstven stupanj nadzora na njihovim vanjskim granicama.

Članak 15.

Provedba nadzora državne granice

Nadzor državne granice, propisan člancima 6. do 13., provode službenici u skladu s odredbama ove Uredbe i nacionalnim pravom.

Kod provođenja nadzora državne granice, ovlasti za pokretanje kaznenog postupka dodijeljene službenicima nacionalnim pravom i koje su izvan područja primjene ove Uredbe ostaju nepromijenjene.

▼M5

Države članice osiguravaju da su službenici graničnog nadzora specijalizirani i odgovarajuće osposobljeni stručnjaci, uzimajući u obzir zajednički temeljni kurikulum za službenike graničnog nadzora koji je uspostavila i razvila Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije osnovana Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004. Kurikulum za obučavanje uključuje specijalističku obuku za prepoznavanje i ponašanje u situacijama koje uključuju ranjive osobe, kao što su maloljetnici bez pratnje i žrtve trgovanja ljudima. Države članice, uz podršku Agencije, potiču službenike graničnog nadzora na učenje stranih jezika potrebnih za izvršavanje njihovih dužnosti.

▼B

Države članice u skladu s člankom 34. Komisiji dostavljaju popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice prema njihovom nacionalnom pravu.

Radi učinkovitog nadzora granica države članice osiguravaju blisku i trajnu suradnju između svojih nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice.

Članak 16.

Suradnja između država članica

Države članice se uzajamno pomažu te blisko i trajno surađuju s ciljem učinkovite provedbe nadzora državne granice u skladu s člancima od 6. do 15. Razmjenjuju sve relevantne informacije.

Operativnom suradnjom između država članica u području upravljanja vanjskim granicama koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica (dalje u tekstu „Agencija”), osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004.

Države članice mogu, ne dovodeći pritom u pitanje nadležnosti Agencije, nastaviti operativnu suradnju s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama na vanjskim granicama, uključujući i razmjenu časnika za vezu, kada takva suradnja upotpunjuje djelovanje Agencije.

Države članice suzdržavaju se od svake aktivnosti koja bi mogla ugroziti rad Agencije ili postizanje njezinih ciljeva.

Države članice izvješćuju Agenciju o operativnoj suradnji iz podstavka 1.

Države članice pružaju obuku o pravilima za nadzor državne granice i o temeljnim pravima. U tom smislu, vodi se računa o zajedničke standardima obuke kako ih je utvrdila i dalje razvila Agencija.

Članak 17.

Zajednička kontrola

Države članice koje za njihove zajedničke kopnene granice ne primjenjuju članak 20. mogu, do dana primjene tog članka, zajednički kontrolirati te zajedničke granice, u kojem slučaju mogu osobu zaustaviti samo jednom u svrhu obavljanja ulazne i izlazne kontrole ne dovodeći pritom u pitanje individualnu odgovornost država članica koja proizlazi iz članaka od 6. do 13.

U tu svrhu države članice mogu međusobno sklapati bilateralne dogovore.

Države članice Komisiju obavješćuju o svim dogovorima sklopljenim u skladu s stavkom 1.

POGLAVLJE IV.

Posebna pravila za graničnu kontrolu

Članak 18.

Posebna pravila za različite vrste granica i prijevoznih sredstava koja se koriste

za prelazak vanjskih granica Posebna pravila navedena u Prilogu VI. primjenjuju se na kontrole koje se provode na različitim vrstama granica i nad prijevoznim sredstvima koja se koriste pri prelasku graničnih prijelaza.

▼M5

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članaka 4. i 5. te od članaka od 7. do 13.

▼B

Članak 19.

Posebna pravila za kontrole određenih kategorija osoba

Posebna pravila navedena u Prilogu VII. primjenjuju se na kontrole sljedećih kategorija osoba:

(a)

šefove država i članove njihove (njihovih) delegacije (delegacija);

(b)

pilote zrakoplova i druge članove posade;

(c)

pomorce;

(d)

nositelje diplomatskih, službenih ili servisnih putovnica i članove međunarodnih organizacija;

(e)

prekogranične radnike;

(f)

maloljetnike;

▼M5

(g)

službe spašavanja, policijske i vatrogasne postrojbe te službenici graničnog nadzora;

(h)

offshore radnici.

▼M5

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članaka 4. i 5. te od članaka od 7. do 13.

▼B

Države članice obavješćuju Komisiju o uzorcima iskaznica koje su akreditiranim članovima diplomatskih misija i konzularnih predstavništava te članovima njihovih obitelji izdala njihova ministarstva vanjskih poslova u skladu s člankom 34.

▼A1

Članak 19.a

Odstupajući od odredaba ove Uredbe u pogledu uspostave graničnih prijelaza te do stupanja na snagu odluke Vijeća o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Hrvatskoj u skladu s člankom 4. stavkom 2. Akta o pristupanju ili do izmjena ove Uredbe koje će uključivati odredbe o graničnoj kontroli na zajedničkim graničnim prijelazima, ovisno o tome što je ranije, Hrvatska može zadržati zajedničke granične prijelaze na svojoj granici s Bosnom i Hercegovinom. Na tim zajedničkim graničnim prijelazima granična policija jedne strane obavlja kontrole ulaska i izlaska na državnom području druge strane. Sve kontrole ulazaka i izlazaka od strane hrvatske granične policije obavljaju se u skladu s pravnom stečevinom Unije, uključujući obveze država članica u pogledu međunarodne zaštite i načela zabrane vraćanja (non-refoulement). Odgovarajući dvostrani sporazumi kojima se utvrđuju predmetni zajednički granični prijelazi se, ako je to potrebno, mijenjaju u tu svrhu.

▼C1

POGLAVLJE IV.a

Posebne mjere u slučaju ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica

Članak 19.b

Mjere na vanjskim granicama i potpora Agencije

Ako se ozbiljni nedostaci u provođenju kontrole vanjskih granica utvrde u izvješću o evaluaciji sastavljenom u skladu s člankom 14. Uredbe Vijeća (EU) br. 1053/2013 o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine ( 24 ) te s ciljem osiguravanja usklađenosti s preporukama iz članka 15. te uredbe, Komisija može provedbenim aktom ocijenjenoj državi članici preporučiti poduzimanje određenih posebnih mjera, koje mogu uključivati jedno ili oboje od sljedećeg:

(a)

uvođenje timova europske granične patrole u skladu s Uredbom (EZ) br. 2007/2004;

(b)

podnošenje njezinih strateških planova, utemeljenih na procjeni rizika, uključujući podatke o uvođenju osoblja i opreme Agenciji na davanje mišljenja.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33.a stavka 2.

▼M6

Komisija redovno obavješćuje odbor osnovan na temelju članka 33.a stavka 1. o napretku provedbe mjera iz stavka 1. ovog članka te o učinku na navedene nedostatke.

O njima također obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Ako je u izvješću o evaluaciji, kako je navedeno u stavku 1., zaključeno da postoji ozbiljan nemar ocijenjene države članice prema njezinim obvezama te stoga mora izvijestiti o provedbi relevantnog akcijskog plana u roku od tri mjeseca u skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1053/2013, i ako nakon tog razdoblja od tri mjeseca Komisija nađe da ista situacija i dalje traje, ona može pokrenuti primjenu postupka navedenog u članku 26. ove Uredbe ako su za to ispunjeni svi uvjeti.

▼B

GLAVA III.

UNUTARNJE GRANICE

POGLAVLJE I.

Ukidanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 20.

Prelazak unutarnjih granica

Unutarnje se granice mogu prijeći na bilo kojem mjestu bez provođenja granične kontrole osoba bez obzira na njihovo državljanstvo.

Članak 21.

Kontrole unutar državnog područja

Ukidanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne utječe na:

(a)

izvršavanje policijskih ovlasti od strane nadležnih tijela država članica prema nacionalnom pravu, u mjeri u kojoj izvršavanje tih ovlasti nema učinak istovjetan graničnoj kontroli; to se također primjenjuje u pograničnim područjima. U smislu prve rečenice, izvršavanje policijskih ovlasti ne može se smatrati istovjetnim provođenju granične kontrole kada policijske mjere:

za cilj nemaju nadzor državne granice,

ii.

se temelje na općim policijskim informacijama i iskustvu vezanom za moguće prijetnje javnoj sigurnosti te posebno kada im je cilj suzbijanje prekograničnog kriminaliteta,

iii.

su osmišljene i provode se na razvidno drugačiji način od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama,

iv.

se provode na temelju provjera na licu mjesta;

(b)

sigurnosne provjere nad osobama koje u skladu s pravom svake države članice provode nadležna tijela službenici ili prijevoznici u lukama i zračnim lukama ako se te provjere također provode nad osobama koje putuju unutar države članice;

(c)

mogućnost da država članica zakonom odredi obvezu nošenja dokumenata i isprava;

▼M5

(d)

mogućnost da država članica, državljanima trećih zemalja, zakonom odredi obvezu da prijave svoju prisutnost na njezinom državnom području prema odredbama članka 22. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

▼B

Članak 22.

Uklanjanje prometnih prepreka s cestovnih graničnih prijelaza na unutarnjim granicama

Države članice uklanjaju sve prepreke koje bi mogle priječiti nesmetan protok prometa na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama, a posebno ograničenja brzine koja nisu vezana za cestovnu sigurnost.

Istodobno, države članice su spremne osigurati objekte za kontrolu u slučaju ponovnog uvođenja unutarnjih graničnih kontrola.

POGLAVLJE II.

Privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

▼M6

Članak 23.

Opći okvir za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama

Ako se u području bez kontrole unutarnjih granica pojavi ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u nekoj državi članici, ta država članica može iznimno ponovo uvesti graničnu kontrolu, na svim ili nekim određenim dijelovima svojih unutarnjih granica, u trajanju od najviše 30 dana ili u predviđenom trajanju ozbiljne prijetnje ako je to trajanje dulje od 30 dana. Područje primjene i trajanje privremenog ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama ne smije prekoračiti vrijeme koje je izričito potrebno za odgovor na ozbiljnu prijetnju.

Granična kontrola na unutarnjim granicama ponovo se uvodi samo kao krajnja mjera i u skladu s člancima 24., 25. i 26.. Kriteriji navedeni u člancima 23.a odnosno 26.a uzimaju se u obzir u svakom slučaju kada se smatra da je odluka o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama u skladu s člancima 24., 25. odnosno 26.

Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u dotičnoj državi članici potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1. ovog članka, ta država članica može produljiti trajanje provođenja granične kontrole na svojim unutarnjim granicama, uzimajući u obzir kriterije navedene u članku 23.a i u skladu s člankom 24., na istoj osnovi kao što je navedeno u stavku 1. ovog članka te, uzimajući u obzir nove elemente, za dodatna razdoblja od najviše 30 dana.

Ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se granična kontrola ponovo uvodi na unutarnjim granicama, uključujući sva produljenja određena u stavku 3. ovog članka, ne smije prekoračiti šest mjeseci. Ako postoje iznimne okolnosti kako je navedeno u članku 26., to ukupno razdoblje može se produljiti na maksimalno dvije godine u skladu sa stavkom 1. tog članka.

Članak 23.a

Kriteriji za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama

Ako se neka država članica odluči na, kao krajnju mjeru, ponovno privremeno uvođenje granične kontrole na jednoj ili više svojih unutarnjih granica ili na njihovim dijelovima ili odluči produljiti takvo privremeno ponovno uvođenje, u skladu s člankom 23. ili člankom 25. stavkom 1., ona ocjenjuje koliko ta mjera može na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti te procjenjuje proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju. Kod donošenja te procjene, država članica posebice uzima u obzir sljedeće:

(a)

mogući utjecaj prijetnji na svoj javni poredak ili unutarnju sigurnost, uključujući nakon terorističkih napada ili prijetnji i uključujući one od strane organiziranog kriminala;

(b)

mogući utjecaj takve mjere na slobodno kretanje osoba u okviru područja bez kontrola unutarnjih granica.

Članak 24.

Postupak za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama na temelju članka 23. stavka 1.

Ako država članica planira ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama na temelju članka 23. stavka 1., ona obavješćuje ostale države članice i Komisiju najkasnije četiri tjedna prije planiranog ponovnog uvođenja, ili u kraćem roku ako su okolnosti koje uzrokuju potrebu za ponovim uvođenjem granične kontrole na unutarnjim granicama poznate manje od četiri tjedna prije planiranog ponovnog uvođenja. U tu svrhu država članica dostavlja sljedeće informacije:

(a)

razloge za predloženo ponovno uvođenje, uključujući sve relevantne podatke koji detaljno navode događaje koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju njezinom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti;

(b)

područje primjene predloženog ponovnog uvođenja uz naznaku dijela ili dijelova unutarnjih granica gdje se granična kontrola treba ponovo uvesti;

(c)

nazive ovlaštenih graničnih prijelaza;

(d)

datum i trajanje planiranog ponovnog uvođenja;

(e)

prema potrebi, mjere koje druge države članice trebaju poduzeti.

Obavijest iz prvog podstavka mogu također zajednički podnijeti dvije ili više država članica.

Prema potrebi, Komisija može zahtijevati dodatne informacije od dotične države članice, odnosno dotičnih država članica.

Informacije iz stavka 1. podnose se Europskom parlamentu i Vijeću u isto vrijeme kada su priopćene i drugim državama članicama na temelju tog stavka.

Države članice koje podnose obavijest prema stavku 1. mogu, prema potrebi i u skladu s nacionalnim pravom, neke dijelove informacija proglasiti povjerljivima.

Proglašavanje informacija povjerljivima ne sprječava Komisiju da iste učini dostupnima Europskom parlamentu. Slanje i rukovanje informacijama i dokumentma poslanima Europskom parlamentu prema ovom članku moraju biti u skladu s pravilima u vezi s prosljeđivanjem i rukovanjem povjerljivim informacijama koja se primjenjuju između Europskog parlamenta i Komisije.

Nakon obavješćivanja od strane određene države članice prema stavku 1. ovog članka i u svrhu savjetovanja iz stavka 5. ovog članka, Komisija ili bilo koja druga država članica može dati mišljenje, ne dovodeći u pitanje članak 72. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Ako Komisija, na temelju informacija sadržanih u obavijesti ili dodatnih informacija koje je primila, Komisija zabrinuta u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti planiranog ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama, ili smatra da bi bilo prikladno održati savjetovanje o nekom aspektu obavijesti, ona daje mišljenje o tome.

Informacije navedene u stavku 1., kao i svako mišljenje Komisije ili države članice prema stavku 4., predmetom su savjetovanja, uključujući, prema potrebi, zajedničke sastanke između države članice koja planira ponovo uvesti graničnu kontrolu na unutarnjim granicama, drugih država članica, posebno onih koje su izravno zahvaćene takvim mjerama, i Komisije, s ciljem organizacije, prema potrebi, uzajamne suradnje između država članica i ispitivanja proporcionalnosti mjera u odnosu na događaje koji uzrokuju ponovno uvođenje kontrole granica i prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

Savjetovanje iz stavka 5. održava se najmanje deset dana prije planiranog datuma ponovnog uvođenja granične kontrole.

Članak 25.

Posebni postupak za slučajeve koji zahtijevaju hitne mjere

Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u državi članici zahtijeva poduzimanje hitnih mjera, dotična država članica iznimno može bez odlaganja ponovo uvesti graničnu kontrolu na unutarnjim granicama, u ograničenom razdoblju od najviše deset dana.

Ako država članica ponovno uvede granične kontrole na unutarnjim granicama, ona istovremeno o tome obavješćuje druge države članice i Komisiju te im dostavlja informacije iz članka 24. stavka 1. uključujući razloge koji opravdavaju korištenje postupka utvrđenog u ovom članku. Komisija se može savjetovati s drugim državama članicama odmah po primitku te obavijesti.

Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1., država članica može produljiti trajanje provođenja granične kontrole na svojim unutarnjim granicama za dodatna razdoblja od najviše 20 dana. Pritom dotična država članica uzima u obzir kriterije navedene u članku 23.a, uključujući ažuriranu ocjenu nužnosti i proporcionalnosti mjere, te uzima u obzir sve nove elemente.

U slučaju takvog produljenja, odredbe članka 24. stavka 4. i 5. primjenjuju se mutatis mutandis, a savjetovanje se odvija bez odlaganja nakon što se o odluci o produljenju obavijeste Komisija i države članice.

Ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 4., ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se granična kontrola ponovo uvodi na unutarnjim granicama, na osnovi početnog razdoblja prema stavku 1. i svakog produljenja prema stavku 3., ne smije prekoračiti dva mjeseca.

Komisija bez odlaganja obavješćuje Europski parlament o obavijestima na temelju ovog članka.

Članak 26.

Posebni postupak kada iznimne okolnosti ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica

U iznimnim okolnostima, kada je sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica ugroženo uslijed trajnih i ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica kako je navedeno u članku 19.a, i u mjeri u kojoj te okolnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u okviru područja bez kontrole unutarnjih granica ili unutar njegovih dijelova, granična kontrola na unutarnjim granicama može se ponovo uvesti u skladu sa stavkom 2. ovog članka za razdoblje od najviše šest mjeseci. To se razdoblje može produljiti najviše tri puta za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci ako iznimne okolnosti traju i dalje..

Vijeće može, u krajnjem slučaju i kao mjeru za zaštitu zajedničkih interesa unutar područja bez kontrole unutarnjih granica, ako sve ostale mjere, posebno one navedene u članku 19.a stavku 1., ne mogu učinkovito ublažiti identificiranu ozbiljnu prijetnju, preporučiti da jedna ili više država članica odluče ponovo uvesti graničnu kontrolu na svim unutarnjim granicama ili nekim njihovim određenim dijelovima. Preporuka Vijeća temelji se na prijedlogu Komisije. Države članice mogu zatražiti da Komisija takav prijedlog za preporuku podnese Vijeću.

U svojoj preporuci Vijeće mora barem naznačiti informacije navedene u članku 24. stavku 1. točkama (a) do (e).

Vijeće može predložiti produljenje u skladu s uvjetima i postupkom utvrđenim u ovom članku.

Prije nego što država članica ponovno uvede graničnu kontrolu na svim unutarnjim granicama ili na nekim njihovim dijelovima prema ovom stavku, dužna je o tome obavijestiti ostale države članice, Europski parlament i Komisiju.

U slučaju da neka država članica ne provodi preporuku iz stavka 2, ta država članica mora bez odgode obavijestiti Komisiju pismenim putem o svojim razlozima.

U takvom slučaju Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću ocjenjujući razloge koje je navela dotična država članica i posljedice za zaštitu zajedničkih interesa u području bez kontrole unutarnjih granica.

Iz valjano utemeljenih hitnih razloga, u vezi sa situacijama gdje okolnosti koje uzrokuju potrebu za produljivanjem kontrole na unutarnjim granicama u skladu sa stavkom 2. postanu poznate manje od 10 dana prije kraja prethodnog razdoblja ponovnog uvođenja, Komisija može odmah primjenjivim provedbenim aktima u skladu s postupkom navedenim u članku 33.a stavku 3. donijeti sve potrebne preporuke. Unutar 14 dana od donošenja tih preporuka, Komisija podnosi Vijeću prijedlog preporuke u skladu sa stavkom 2.

Ovaj članak ne dovodi u pitanje mjere koje država članica može donijeti u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti prema člancima 23., 24. i 25.

Članak 26.a

Kriteriji za privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama kada iznimne okolnosti ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica

Ako Vijeće, kao krajnju mjeru, u skladu s člankom 26. stavkom 2. preporuči privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na jednoj ili više unutarnjih granica ili na njihovim dijelovima, ono ocjenjuje opseg u kojem bi ta mjera mogla na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez kontrole unutarnjih granica te ocjenjuje proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju. Ta se ocjena temelji na detaljnim informacijama podnesenima od strane dotične države članice ili dotičnih država članica te od strane Komisije kao i na ostalim relevantnim informacijama uključujući one dobivene u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Pri donošenju takve ocjene, posebno se uzima u obzir sljedeće:

(a)

dostupnost mjera tehničke ili financijske potpore kojima bi se moglo pribjeći ili im se pribjeglo na nacionalnoj razini ili razini Unije, ili na obje razine, uključujući pomoć tijela, ureda ili agencija Unije kao što su Agencija, Europski potporni ured za azil, osnovan Uredbom (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 25 ), ili Europski policijski ured (Europol), osnovan Odlukom Vijeća 2009/371/PUP ( 26 ), te opseg u kojem bi te mjere mogle na odgovarajući način ukloniti prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez kontrole unutarnjih granica;

(b)

trenutačni i mogući budući učinak ozbiljnih nedostataka povezanih s kontrolom vanjskih granica koji su identificirani u okviru evaluacija provedenih na temelju Uredbe (EU) br. 1053/2013 i opseg u kojem ti ozbiljni nedostaci predstavljaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez kontrole unutarnjih granica;

(c)

mogući utjecaj ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama na slobodno kretanje osoba unutar područja bez kontrole unutarnjih granica.

Prije donošenja prijedloga preporuke Vijeća, u skladu s člankom 26. stavkom 2., Komisija može:

(a)

zatražiti da joj države članice, Agencija, Europol ili druga tijela uredi ili agencije Unije dostave dodatne informacije,

(b)

provoditi posjete na licu mjesta, uz podršku stručnjaka iz država članica te podršku Agencije, Europola ili bilo kojih drugih relevantnih tijela, ureda ili agencija Unije, s ciljem dobivanja ili provjere informacija relevantnih za tu preporuku.

Članak 27.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

Komisija i dotična država članica odnosno dotične države članice dužne su što je prije moguće obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razlozima koji bi mogli pokrenuti primjenu članaka 19.a i od 23. do 26.a.

▼B

Članak 28.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice

na unutarnjim granicama U slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, relevantne odredbe glave II. primjenjuju se mutatis mutandis.

▼M6

Članak 29.

Izvješće o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama

Unutar četiri tjedna od uklanjanja granične kontrole na unutarnjim granicama, država članica koja je provodila graničnu kontrolu na unutarnjim granicama Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji podnosi izvješće o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama, posebice navodeći početnu ocjenu i ispunjavanje kriterija iz članaka 23.a, 25. i 26.a, provođenje provjera, praktičnu suradnju sa susjednim državama članicama, posljedični učinak na slobodno kretanje osoba, učinkovitost ponovnog uvođenja granične kontrole na unutarnjim granicama, uključujući naknadnu ocjenu proporcionalnosti ponovnog uvođenja granične kontrole.

Komisija može izdati mišljenje o toj naknadnoj ocjeni privremenog ponovnog uvođenja granične kontrole na jednoj ili više unutarnjih granica ili njihovih dijelova.

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću najmanje jednom godišnje podnosi izvješće o funkcioniranju područja bez kontrole unutarnjih granica. To izvješće uključuje popis svih odluka o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama koje su donesene tijekom relevantne godine.

Članak 30.

Obavješćivanje javnosti

Komisija i dotična država članica na usklađen način obavješćuju javnost o odluci o ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama te posebice ukazuju na datum početka i datum završetka te mjere, osim ako postoje bitni sigurnosni razlozi da se tako ne postupi.

▼B

Članak 31.

Tajnost

Na zahtjev dotične države članice, ostale države članice, Europski parlament i Komisija poštuju tajnost informacija dostavljenih u vezi s ponovnim uvođenjem i produljenjem nadzora državne granice te izvješćem sastavljenim u skladu s člankom 29.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

▼M5

Članak 32.

Izmjene prilogâ

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 33. u pogledu izmjena priloga III., IV. i VIII.

Članak 33.

Izvršavanje delegiranja

Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

Ovlast za donošenje delegiranih akata navedena u članku 12. stavku 5. i članku 32. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od 19. srpnja 2013.

Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. stavka 5. i članka 32. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti naveden u toj odluci. Taj opoziv stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili od kasnijeg dana utvrđenog u odluci. To ne utječe na valjanost bilo kojih delegiranih akata koji su već na snazi.

Čim Komisija donese delegirani akt, ona o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stavka 5. i članka 32. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od obavijesti o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ne iznesu bilo kakav prigovor ili ako i Europski parlament i Vijeće, prije isteka tog razdoblja, obavijeste Komisiju da neće imati prigovor. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća navedeni se rok produljuje za dva mjeseca.

▼M6

Članak 33.a

Odborski postupak

Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije ( 27 ).

Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne izda mišljenje, Komisija ne usvaja nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2001.

Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 5.

▼B

Članak 34.

Obavijesti

Države članice Komisiji dostavljaju:

▼M5

(a)

popis boravišnih dozvola, na kojemu su razdvojene one obuhvaćene člankom 2. točkom 15. podtočkom (a) i one obuhvaćene člankom 2. točkom 15. podtočkom (b), uz uzorak dozvola obuhvaćenih člankom 2. točkom 15. podtočkom (b). Boravišne iskaznice izdane u skladu s Direktivom 2004/38/EZ posebno se naznačuju kao takve i uzorci se dostavljaju za one boravišne iskaznice koje nisu izdane u skladu s jedinstvenim obrascem utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1030/2002.;

▼B

(b)

popis njihovih graničnih prijelaza;

(c)

referentne iznose zahtijevane za prelazak njihovih vanjskih granica, a koje svake godine utvrđuju nacionalna tijela;

(d)

popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice;

(e)

primjerak uzoraka iskaznica kojih izdaju ministarstva vanjskih poslova;

▼M5

(ea)

izuzeća od pravila u pogledu prelaženja vanjskih granica navedenih u članku 4. stavku 2. točki (a);

(eb)

statističke podatke navedene u članku 10. stavku 3.

▼B

Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama i javnosti informacije koje su joj dostavljene u skladu sa stavkom 1. objavom u Službenom listu Europske unije, seriji C, i drugim primjerenim sredstvima.

Članak 35.

Pogranični promet

Ova Uredba ne dovodi u pitanje pravila Zajednice o pograničnom prometu te postojeće bilateralne sporazume o pograničnom prometu.

Članak 36.

Ceuta i Melilla

Odredbe ove Uredbe ne utječu na posebna pravila koja se primjenjuju na gradove Ceutu i Melillu, kako je određeno u Izjavi Kraljevine Španjolske o gradovima Ceuti i Melilli u Završnom aktu Sporazuma o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. ( 28 )

Članak 37.

Dostavljanje informacija od strane država članica

▼M5

Države članice Komisiju obavješćuju o nacionalnim odredbama koje se odnose na članak 21. točke (c) i (d) o kaznama iz članka 4. stavka 3. i bilateralnim sporazumima sklopljenim u skladu s Uredbom. Buduće izmjene tih odredaba dostavljaju se u roku od pet radnih dana.

▼B

Informacije koje dostavljaju države članice objavljuju se u Službenom listu Europske unije, seriji C.

▼M6

Članak 37.a

Mehanizam evaluacije

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Ugovorom o Europskoj uniji i ne dovodeći u pitanje njihove odredbe o postupcima zbog povrede, provedba ove Uredbe od strane svake države članice ocjenjuje se pomoću mehanizma evaluacije.

Pravila o mehanizmu evaluacije navedena su u Uredbi (EU) br. 1053/2013. U skladu s tim mehanizmom evaluacije, države članice i Komisija zajednički provode redovite, objektivne i nepristrane evaluacije kako bi provjerili ispravnu primjenu ove Uredbe, a Komisija koordinira evaluacije u bliskoj suradnji s državama članicama. U okviru tog mehanizma, svaka se država članica evaluira najmanje jednom u pet godina od strane malog tima koji se sastoji od predstavnika Komisije i stručnjaka koje su imenovale države članice.

Evaluacije se mogu sastojati od najavljenih ili nenajavljenih posjeta na licu mjesta vanjskih ili unutarnjih granica.

U skladu s tim mehanizmom evaluacije, Komisija je odgovorna za donošenje višegodišnjih i godišnjih programa evaluacije te izvješća o evaluaciji.

U slučaju mogućih nedostataka, dotičnim državama članicama mogu se uputiti preporuke za korektivne mjere.

Ako se u izvješću o evaluaciji koje je donijela Komisija u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 1053/2013 utvrde ozbiljni nedostaci u provođenju granične kontrole na vanjskim granicama, primjenjuju se članci 19.a i 26. ove Uredbe.

Europski parlament i Vijeće moraju biti obaviješteni o svim fazama evaluacije i moraju im se poslati svi relevantni dokumenti, u skladu s pravilima o povjerljivim dokumentima.

Europski parlament mora biti odmah i u potpunosti obaviješten o svakom prijedlogu za izmjenu ili zamjenu pravila utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1053/2013.

▼B

Članak 38.

Izvješće o primjeni glave III.

Komisija do 13. listopada 2009. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o primjeni glave III.

Komisija posvećuje posebnu pozornost teškoćama koje bi mogle nastati radi ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Prema potrebi, dostavlja prijedloge radi rješavanja takvih teškoća.

Članak 39.

Stavljanja izvan snage

Odredbe članaka 2. do 8. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. stavljaju se izvan snage s učinkom od 13. listopada 2006.

S učinkom od datuma iz stavka 1. stavlja se izvan snage sljedeće:

(a)

Zajednički priručnik, uključujući i njegove priloge;

(b)

odluke Schengenskog izvršnog odbora od 26. travnja 1994. (SCH/Com-ex (94), 1, rev 2), od 22. prosinca 1994. (SCH/Com-ex (94)17, rev. 4) i od 20. prosinca 1995. (SCH/Com-ex (95) 20, rev. 2);

(c)

Prilog 7. Zajedničkim konzularnim uputama;

(d)

Uredba Vijeća (EZ) br. 790/2001 od 24. travnja 2001. kojom se Vijeću dodjeljuju provedbene ovlasti u vezi s određenim detaljne odredbe i praktičnim postupcima za provođenje graničnih kontrola i nadzora ( 29 );

(e)

Odluka Vijeća 2004/581/EZ od 29. travnja 2004. o određivanju minimalnih oznaka koje se koriste na znakovima na vanjskim graničnim prijelazima ( 30 );

(f)

Odluka Vijeća 2004/574/EZ od 29. travnja o izmjeni Zajedničkog priručnika ( 31 );

(g)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2133/2004 od 13. prosinca 2004. o zahtjevu da nadležna tijela država članica da sustavno otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja pri prelasku vanjskih granica država članica i izmjeni odredbi Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i Zajedničkog priručnika s tim ciljem ( 32 ).

Upućivanja na izbrisane članke i instrumente stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 13. listopada 2006. Međutim, članak 34. stupa na snagu sljedećeg dana nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

PRILOG I.

Dokazi za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za ulazak

Dokazi navedeni u članku 5. stavku 2. mogu uključivati sljedeće:

(a)

za poslovna putovanja:

poziv tvrtke ili nekog tijela na sastanke, konferencije ili događaje vezane za trgovinu, industriju ili posao;

ii.

ostale dokumente koji dokazuju postojanje trgovinskih ili poslovnih odnosa;

iii.

ulaznice za sajmove i kongrese, ako ih osoba posjećuje;

(b)

za putovanja radi školovanja ili drugih oblika izobrazbe:

potvrda o upisu u obrazovnu ustanovu u svrhu pohađanja strukovnih ili teoretskih tečajeva u okviru osnovne i daljnje izobrazbe;

ii.

studentske iskaznice ili potvrde za upisane tečajeve;

(c)

za turistička putovanja ili putovanja u privatne svrhe:

dokazi o smještaju:

—

poziv domaćina ako osoba kod njega odsjeda;

—

dokaz ustanove koja pruža uslugu smještaja ili drugi odgovarajući dokument u kojem se navodi predviđeni smještaj;

ii.

dokazi u vez s planom putovanja:

potvrda rezervacije organiziranog putovanja ili drugi odgovarajući dokument u kojem je naveden plan putovanja;

iii.

dokazi u vezi povratka:

povratna ili druga putna karta;

(d)

za putovanja radi sudjelovanja na političkim, znanstvenim, kulturnim sportskim ili vjerskim događanjima ili putovanja iz drugih razloga:

pozivnice, ulaznice, potvrde o upisu ili programi u kojima se, gdje god je to moguće, navodi naziv organizacije domaćina i trajanje boravka ili drugi odgovarajući dokument u kojem se navodi razlog posjeta.

PRILOG II.

Unošenje podataka

Na svim graničnim prijelazima sve službene i druge informacije od osobite važnosti evidentiraju se ručno ili elektroničkim putem. Informacije koji se evidentiraju posebno uključuju:

(a)

imena službenika odgovornog za lokalnu provedbu granične kontrole te imena drugih službenika u svakom timu;

(b)

popuštanje u režimu granične kontrole osoba primijenjeno u skladu s člankom 8.;

(c)

izdavanje, na granici, zamjenskih isprava za putovnice;

(d)

uhićene osobe i prigovori (kaznena djela i prekršaji);

(e)

osobe kojima je zabranjen ulazak u skladu s člankom 13. (razlozi zabrane i državljanstva);

(f)

sigurnosni kodovi ulaznih i izlaznih pečata, osobni podaci službenika kojima se povjerava određeni pečat u bilo kojem trenutku ili smjeni te informacije koje se odnose na izgubljene i ukradene pečate;

(g)

prigovori osoba koje podliježu kontrolama;

(h)

ostale policijske ili sudske mjere od posebne važnosti;

(i)

posebne događaje.

PRILOG III.

Uzorci znakova kojima se označuju trake na graničnim prijelazima

DIO A

(

)

▼M5

DIO B1: „viza nije potrebna”;

DIO B2: „sve putovnice”.

▼B

DIO C

(33)

▼M5