2006F0783 — HR — 28.03.2009 — 001.002


►B

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2006/783/PUP

od 6. listopada 2006.

o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje

( L 328, 24.11.2006, p.59)

 

 

  No

page

date

►M1

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2009/299/PUP od 26. veljače 2009.

  L 81

24

27.3.2009




▼B

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2006/783/PUP

od 6. listopada 2006.

o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje



VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. stavak 1. točku (a) i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Danske ( 1 ),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 2 ),

budući da:

(1)

Europsko je vijeće na sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. naglasilo da bi načelo uzajamnog priznavanja trebalo postati temelj pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim stvarima unutar Unije.

(2)

U skladu sa stavkom 51. zaključaka Europskog vijeća iz Tamperea, pranje novca je sama srž organiziranog kriminala i trebalo bi ga iskorijeniti kad god se pojavi; Europsko je vijeće odlučno osigurati poduzimanje konkretnih mjera kako bi se pratila, zamrznula, zaplijenila i oduzela imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. S time u vezi, u stavku 55. zaključaka Europsko vijeće poziva na približavanje kaznenog prava i postupaka o pranju novca (npr. praćenje, zamrzavanje i oduzimanje sredstava).

(3)

Sve države članice ratificirale su Konvenciju Vijeća Europe od 8. studenoga 1990. o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda ostvarenih kaznenim djelom (Konvencija iz 1990.). Konvencija obvezuje potpisnice da priznaju i provode nalog za oduzimanje koji je podnijela neka druga strana ili da svojim nadležnim tijelima podnesu zahtjev radi pribavljanja naloga za oduzimanje te, ako je nalog odobren, da ga provedu. Stranke mogu odbiti zahtjeve za oduzimanje, između ostalog, ako kazneno djelo na koje se zahtjev odnosi ne bi bilo kazneno djelo na temelju zakona stranke kojoj je zahtjev podnesen, ili ako na temelju prava stranke kojoj je zahtjev podnesen oduzimanje nije predviđeno za vrstu kaznenog djela na koje se zahtjev odnosi.

(4)

Dana 30. studenoga 2000. Vijeće je donijelo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim stvarima, dajući prvenstvo (mjere 6. i 7.) donošenju instrumenta koji na zamrzavanje dokaza i imovine primjenjuje načelo uzajamnog priznavanja. Nadalje, u skladu sa stavkom 3.3. programa, cilj je, u skladu s načelom uzajamnog priznavanja, poboljšati provođenje u jednoj državi članici naloga za oduzimanje izdanog u drugoj državi članici, između ostalog, u svrhu naknade žrtvi kaznenog djela, uzimajući u obzir Konvenciju iz 1990. Radi postizanja ovog cilja, ova Okvirna odluka unutar svojeg područja primjene smanjuje razloge za odbijanje izvršenja i među državama članicama sprečava svaki sustav pretvorbe naloga za oduzimanje u nacionalni nalog.

(5)

Okvirnom odlukom Vijeća 2001/500/PUP ( 3 ) utvrđuju se odredbe o pranju novca, utvrđivanju, praćenju, zapljeni i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarenih kaznenim djelom. Na temelju te Okvirne odluke, države članice su također obvezne ne tražiti i ne podupirati rezerve u pogledu članka 2. Konvencije iz 1990. ako se kazneno djelo kažnjava lišavanjem slobode ili mjerom oduzimanja slobode od najviše jedne godine.

(6)

Konačno, dana 22. srpnja 2003., Vijeće je donijelo Okvirnu odluku 2003/577/PUP o izvršenju naloga za zamrzavanje imovine ili dokaza u Europskoj uniji ( 4 ).

(7)

Glavni motiv za organizirani kriminal je financijska dobit. Stoga se svaki pokušaj sprječavanja i suzbijanja toga kriminala, kako bi bio djelotvoran, mora usredotočiti na praćenje, zamrzavanje, zapljenu i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Nije dovoljno samo osigurati uzajamno priznavanje u Europskoj uniji privremenih zakonskih mjera poput zamrzavanja i zaplijene. Djelotvorna kontrola gospodarskog kriminala također iziskuje uzajamno priznavanje naloga za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

(8)

Svrha je ove Okvirne odluke olakšati suradnju između država članica u pogledu uzajamnog priznavanja i izvršenja naloga za oduzimanje imovine kako bi se državu članicu obvezalo da na svome području priznaje i provodi naloge za oduzimanje koje je izdao sud nadležan za kaznene stvari neke druge države članice. Ova je Okvirna odluka povezana s Okvirnom odlukom Vijeća 2005/212/PUP od 24. veljače 2005. o oduzimanju novca, predmeta i imovine stečenih kaznenim djelom ( 5 ). Svrha te Okvirne odluke je osigurati da sve države članice imaju učinkovita pravila koja uređuju oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, između ostalog, u odnosu na teret dokaza u pogledu izvora imovine koju posjeduje osoba osuđena za kazneno djelo organiziranog kriminala.

(9)

Suradnja između država članica na temelju načela uzajamnog priznavanja i neposrednog izvršenja sudskih odluka pretpostavlja sigurnost da će se odluke koje je potrebno priznati i prisilno provesti uvijek donositi u skladu s načelima zakonitosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti. Ona također pretpostavlja da će biti očuvana prava dana strankama ili zainteresiranim trećim stranama u dobroj vjeri. U tom je kontekstu potrebno voditi računa o tome da se spriječi usvajanje nepoštenih zahtjeva pravnih ili fizičkih osoba.

(10)

Pravilno praktično djelovanje ove Okvirne odluke pretpostavlja čvrstu povezanost uključenih nacionalnih nadležnih tijela, posebno u slučajevima istovremenog izvršenja naloga za oduzimanje u više od jedne države članice.

(11)

Izrazi „imovinska korist” i „predmeti” koji se koriste u ovoj Okvirnoj odluci dovoljno su široko definirani da obuhvate predmete kaznenih djela uvijek kada je to potrebno.

(12)

Kada postoje sumnje u pogledu lokacije imovine koja je predmetom naloga za oduzimanje, države bi članice trebale uporabiti sva raspoloživa sredstva kako bi utvrdile pravu lokaciju te imovine, uključujući uporabu svih raspoloživih informacijskih sustava.

(13)

Okvirna odluka poštuje temeljna prava i načela koje priznaje članak 6. Ugovora o Europskoj uniji i odražava Povelja o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njeno poglavlje VI. Ništa se u ovoj Okvirnoj odluci ne može protumačiti kao zabrana odbijanja da se oduzme imovina za koju je izdan nalog za oduzimanje kada postoje objektivni razlozi za vjerovanje da je nalog za oduzimanje bio izdan u svrhu progona ili kažnjavanja osobe na temelju njezinog spola, rase, vjeroispovijesti, etničkog podrijetla, nacionalnosti, jezika, političkog mišljenja ili spolne orijentacije, ili da se na položaj te osobe može utjecati zbog bilo kojeg od tih razloga.

(14)

Ova Okvirna odluka nijednu državu članicu ne sprečava da primjeni svoja ustavna pravila u pogledu zakonitog postupanja, slobode udruživanja, slobode tiska i slobode izražavanja u drugim medijima.

(15)

Ova se Okvirna odluka ne bavi povratom imovine zakonitom vlasniku.

(16)

Ova Okvirna odluka ne dovodi u pitanje namjenu za koju će države članice uporabiti iznose dobivene njezinom primjenom.

(17)

Ova Okvirna odluka ne utječe na izvršavanje odgovornosti država članica u pogledu očuvanja zakona i reda te zaštite unutarnje sigurnosti u skladu s člankom 33. Ugovora o Europskoj uniji,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:



Članak 1.

Cilj

1.  Svrha je ove Okvirne odluke donijeti pravila na temelju kojih država članica na svojem državnom području priznaje i provodi nalog za oduzimanje koji je izdao sud nadležan za kaznene stvari druge države članice.

2.  Ova Okvirna odluka nema za učinak izmjenu obveze poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela koje sadrži članak 6. Ugovora o Europskoj uniji te sve obveze sudskih tijela u tome pogledu ostaju nepromijenjene.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke:

(a) „država izdavanja” znači država članica u kojoj je sud izdao nalog za oduzimanje u okviru kaznenog postupka;

(b) „država izvršenja” znači država članica kojoj je poslan nalog za oduzimanje radi njegovog izvršenja;

(c) „nalog za oduzimanje” znači konačna sankcija ili mjera koju je izrekao sud nakon postupka u vezi s kaznenim djelom ili djelima i koji rezultira konačnim oduzimanjem imovine;

(d) „imovina” znači svaka imovina, materijalna ili nematerijalna, pokretna i nepokretna, te pravne isprave i instrumenti koji dokazuju pravo na tu imovinu ili interes u njoj, za koju je sud države izdavanja odlučio da:

i. je imovinska korist od kaznenog djela ili da je jednaka punoj vrijednosti ili dijelu vrijednosti te koristi;

ili

ii. predstavlja predmet toga kaznenog djela;

ili

iii. podliježe oduzimanju kao rezultat primjene proširenih ovlasti oduzimanja u državi izdavanja utvrđenih člankom 3. stavcima 1. i 2. Okvirne odluke 2005/212/PUP;

ili

iv. podliježe oduzimanju na temelju svih drugih odredaba koje se odnose na proširene ovlasti oduzimanja na temelju prava države izdavanja;

(e) „imovinska korist ostvarena kaznenim djelom” znači svaka ekonomska korist ostvarena kaznenim djelima. Može se sastojati od bilo kakvog oblika imovine;

(f) „predmeti” znači sva imovina koja se koristi ili je namijenjena za korištenje, na bilo koji način, bilo u cijelosti ili djelomično, za izvršenje jednog ili više kaznenih djela;

(g) „kulturni predmeti koji čine dio nacionalnog kulturnog nasljeđa” definiraju se u skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/7/EEZ od 15. ožujka 1993. o povratu kulturnih predmeta nezakonito odnesenih s državnog područja države članice ( 6 );

(h) kada kazneni postupak koji vodi do naloga za oduzimanje uključuje glavno kazneno djelo kao i pranje novca, „kazneno djelo” navedeno u članku 8. stavku 2. točki (f) znači glavno kazneno djelo.

Članak 3.

Određivanje nadležnih tijela

1.  Svaka država članica obavješćuje Glavno tajništvo Vijeća koje tijelo ili tijela su na temelju njenog prava nadležna u skladu s ovom Okvirnom odlukom kada je ta država članica:

 država izdavanja,

 ili

 država izvršenja.

2.  Bez obzira na članak 4. stavke 1. i 2., svaka država članica može odrediti, ako je to potrebno kao rezultat organizacije njenog unutarnjeg sustava, jedno ili više središnjih tijela odgovornih za administrativno slanje i primanje naloga za oduzimanje i za pomoć nadležnim tijelima.

3.  Glavno tajništvo Vijeća državama članicama i Komisiji stavlja na raspolaganje primljene informacije.

Članak 4.

Slanje naloga za oduzimanje

1.  Nalog za oduzimanje, zajedno s potvrdom iz stavka 2., čiji je standardni oblik prikazan u Prilogu, može se u slučaju naloga za oduzimanje novčanog iznosa poslati nadležnom tijelu države članice kada nadležno tijelo države izdavanja ima opravdane razloge za uvjerenje da fizička ili pravna osoba protiv koje je nalog za oduzimanje izdan u toj državi ima imovinu ili prihod.

U slučaju naloga za oduzimanje određenih dijelova imovine, nalog za oduzimanje i potvrda se mogu poslati nadležnom tijelu države članice kada nadležno tijelo države izdavanja ima opravdane razloge za uvjerenje da se u toj državi nalazi imovina obuhvaćena nalogom za oduzimanje.

Ako ne postoje opravdani razlozi koji bi državi izdavanja omogućili da odredi državu članicu kojoj bi nalog za oduzimanje mogao biti poslan, nalog za oduzimanje može se poslati nadležnom tijelu države članice u kojoj fizička ili pravna osoba protiv koje je nalog za oduzimanje izdan ima uobičajeno boravište odnosno registrirano sjedište.

2.  Nadležno tijelo države izdavanja izravno šalje nalog za oduzimanje ili njegovu ovjerenu presliku, zajedno s potvrdom, tijelu države izvršenja koje je nadležno za izvršenje naloga bilo kojim sredstvom koje omogućuje zapis pod uvjetima koji državi izvršenja omogućuju da utvrdi vjerodostojnost. Izvornik naloga za oduzimanje ili njegova ovjerena preslika te izvornik potvrde šalju se državi izvršenja ako ona to zatraži. Sva se službena komunikacija odvija izravno između navedenih nadležnih tijela.

3.  Nadležno tijelo države izdavanja potpisuje potvrdu i potvrđuje točnost njenog sadržaja.

4.  Ako tijelo nadležno za izvršenje naloga za oduzimanje nije poznato nadležnom tijelu države izdavanja, potonje nastoji svim načinima, pa tako i putem kontaktnih točaka Europske sudske mreže, dobiti informacije od države izvršenja.

5.  Kada tijelo države izvršenja koja dobije nalog za oduzimanje nije nadležno za priznavanje naloga i poduzimanje potrebnih mjera za njegovo izvršenje, ono po službenoj dužnosti šalje nalog tijelu nadležnom za njegovo izvršenje i o tome uredno obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja.

Članak 5.

Slanje naloga za oduzimanje jednoj ili više država izvršenja

1.  Podložno stavcima 2. i 3., nalog za oduzimanje se na temelju članka 4. može poslati samo jednoj državi izvršenja odjednom.

2.  Nalog za oduzimanje koji se tiče specifičnih dijelova imovine može se poslati više od jednoj državi izvršenja u isto vrijeme u slučajevima kada:

 nadležno tijelo države izdavanja ima opravdane razloge za uvjerenje da se različiti dijelovi imovine obuhvaćeni nalogom za oduzimanje nalaze u različitim državama izvršenja,

 oduzimanje određenog dijela imovine obuhvaćenog nalogom za oduzimanje obuhvaća aktivnosti u više od jedne države izvršenja,

 ili

 nadležno tijelo države izdavanja ima opravdane razloge za uvjerenje da se određeni dio imovine obuhvaćen nalogom za oduzimanje nalazi u jednoj od dvije ili više određenih država izvršenja.

3.  Nalog za oduzimanje novčanog iznosa može se poslati više od jednoj državi izvršenja u isto vrijeme kada nadležno tijelo države izdavanja smatra da za to postoji specifična potreba, na primjer kada:

 predmetna imovina nije bila zamrznuta na temelju Okvirne odluke Vijeća 2003/577/PUP,

 ili

 vrijednost imovine koja se može oduzeti u državi izdavanja i bilo kojoj državi izvršenja vjerojatno nije dovoljna za izvršenje punog iznosa obuhvaćenog nalogom za oduzimanje.

Članak 6.

Kaznena djela

1.  Ako djela koja dovode do naloga za oduzimanjem predstavljaju jedno ili više od sljedećih kaznenih djela, kako je određeno pravom države izdavanja, i ako su u državi izdavanja kažnjiva maksimalnom kaznom zatvora od najmanje tri godine, nalog za oduzimanje dovodi do izvršenja bez provjere dvostruke kažnjivosti djela:

 sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji,

 terorizam

 trgovanje ljudima,

 spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

 nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

 nezakonita trgovina oružjem, streljivom i eskplozivnim tvarima,

 korupcija,

 prijevare, uključujući i prijevare koje ugrožavaju financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

 pranje prihoda stečenog kaznenim djelom,

 krivotvorenje novca, uključujući euro,

 računalni kriminalitet,

 kaznena djela protiv okoliša, uključujući ilegalnu trgovinu ugroženim životinjskim i biljnim vrstama,

 olakšavanje neovlaštenog prelaska državne granice i boravka,

 ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

 nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivom,

 otmica, protupravno oduzimanje slobode i uzimanje talaca,

 rasizam i ksenofobija,

 organizirana ili oružana pljačka,

 nezakonita trgovina kulturnim dobrima, uključujući antikvitetima i umjetničkim djelima,

 prijevare,

 reketarenje i iznuda,

 krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

 krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

 krivotvorenje različitih oblika sredstava plaćanja,

 nezakonita trgovina hormonskim tvarima i ostalim stimulansima rasta,

 nezakonita trgovina nuklearnim ili radioaktivnim tvarima,

 trgovina ukradenim vozilima,

 silovanje,

 podmetanje požara,

 kaznena djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

 protupravno oduzimanje zrakoplova ili plovila,

 sabotaža.

2.  Vijeće može, jednoglasnom odlukom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i na temelju uvjeta utvrđenih u članku 39. stavku 1. Ugovora u Europskoj uniji, odlučiti da popisu iz stavka 1. u bilo kojem trenutku doda druge kategorije kaznenih djela. Vijeće razmatra, u svjetlu izvješća koje na temelju članka 22. dostavlja Komisija, treba li se popis proširiti ili izmijeniti.

3.  Država izvršenja može priznati i provesti nalog za oduzimanje za kaznena djela koja nisu obuhvaćena stavkom 1. pod uvjetom da djela koja dovode do naloga za oduzimanje predstavljaju kazneno djelo koje dopušta oduzimanje na temelju prava države izvršenja, bez obzira na njegove sastavne elemente ili način na koji je opisano u pravu države izdavanja.

Članak 7.

Priznavanje i izvršenje

1.  Nadležna tijela u državi izvršenja bez daljnjih formalnosti priznaju nalog za oduzimanje koji je poslan u skladu s člancima 4. i 5. i odmah poduzimaju sve potrebne mjere za njegovo izvršenje, osim ako nadležna tijela odluče da se pozovu na jedan od razloga za nepriznavanje i neizvršenje predviđenih u članku 8. ili na jedan od razloga za odgodu izvršenja predviđenih u članku 10.

2.  Ako se zahtjev za oduzimanje odnosi na određeni dio imovine, nadležna tijela države izdavanja i države izvršenja mogu se, ako je to predviđeno pravom tih država, sporazumjeti da oduzimanje u državi izvršenja može biti u obliku zahtjeva za isplatom novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti imovine.

3.  Ako se nalog za oduzimanje odnosi na novčani iznos, nadležna tijela države izvršenja izvršavaju nalog za oduzimanje u skladu sa stavkom 1. na bilo kojem dijelu imovine koji je u tu svrhu raspoloživ.

4.  Ako se nalog za oduzimanje odnosi na novčani iznos, nadležna tijela države izvršenja prema potrebi mijenjaju iznos koji treba oduzeti u valutu države izvršenja po deviznom tečaju važećem u trenutku izdavanja naloga za oduzimanje.

5.  Svaka država članica može u izjavi pohranjenoj pri Glavnom tajništvu Vijeća navesti da njena nadležna tijela neće priznati i provoditi naloge za oduzimanje u okolnostima kada je oduzimanje imovine bilo naloženo na temelju proširenih ovlasti oduzimanja iz članka 2. točke (d) podtočke iv. Ta se izjava može povući u svakom trenutku.

Članak 8.

Razlozi za odbijanje priznavanja i izvršenja

1.  Nadležno tijelo države izvršenja može odbiti priznati i provesti nalog za oduzimanje ako potvrda predviđena u članku 4. nije predočena, nije potpuna ili izričito ne odgovara nalogu.

2.  Nadležno pravosudno tijelo države izvršenja, kako je definirano pravom te države, također može odbiti priznati i provesti nalog za oduzimanje ako se utvrdi sljedeće:

(a) izvršenje naloga za oduzimanje bila bi u suprotnosti s načelom ne bis in idem;

(b) u jednom od slučajeva iz članka 6. stavka 3., nalog za oduzimanje se odnosi na djela koja ne predstavljaju kazneno djelo koje omogućuje oduzimanje na temelju zakona države izvršenja; međutim, u odnosu na poreze, pristojbe, carine i mjenjačke aktivnosti, izvršenje naloga za oduzimanje ne može se odbiti zbog toga što pravo države izvršenja ne nameće istu vrstu poreza ili pristojba ili ne sadrži istu vrstu pravila o porezima, pristojbama, carinama i mjenjačkim aktivnostima kao i pravo države izdavanja;

(c) postoje imunitet ili privilegije na temelju prava države izvršenja koji bi spriječili izvršenje domaćeg naloga za oduzimanje na predmetnoj imovini;

(d) prava zainteresirane strane, uključujući treće strane u dobroj vjeri, na temelju prava države izvršenja onemogućavaju izvršenje naloga za oduzimanje, uključujući i slučajeve u kojima je to posljedica primjene pravnog lijeka u skladu s člankom 9;

▼M1

(e) u skladu s potvrdom predviđenom u članku 4. stavku 2. predmetna osoba nije se osobno pojavila na suđenju koje je rezultiralo nalogom za oduzimanje, osim ako se u potvrdi navodi da je ta osoba u skladu s dodatnim postupovnim zahtjevima utvrđenima u nacionalnom pravu države izdavanja:

i. pravovremeno:

 bila osobno pozvana i time obaviještena o predviđenom datumu i mjestu suđenja koje je rezultiralo nalogom za oduzimanje, ili je na neki drugi način stvarno primila službenu obavijest o predviđenom datumu i mjestu suđenja, tako da se nedvojbeno utvrdilo da je osoba bila upoznata s predviđenim suđenjem,

 i

 bila obaviještena da se spomenuti nalog za oduzimanje može donijeti u slučaju njezinog nepojavljivanja na suđenju;

ili

ii. bila upoznata s predviđenim suđenjem i ovlastila je pravnog zastupnika, kojeg je imenovala dotična osoba ili država da je brani tijekom suđenja te ju je taj zastupnik uistinu branio tijekom suđenja;

ili

iii. nakon dostave naloga za oduzimanje i nakon što je izričito obaviještena o pravu na obnovu postupka ili žalbu, pri čemu ta osoba ima pravo sudjelovati te se mogu preispitati ključne činjenice predmeta zajedno s novim dokazima, što može dovesti do ukidanja početne odluke:

 izričito izjavila da ne osporava nalog za oduzimanje,

 ili

 nije zahtijevala obnovu postupka niti podnijela žalbu u primjenjivom roku;

▼B

(f) nalog za oduzimanje temelji se na kaznenom postupku u vezi s kaznenim djelima:

 za koja se na temelju prava države izvršenja smatra da su u cijelosti ili djelomično počinjena na njezinom državnog području ili na mjestu ekvivalentnom njezinom državnom području,

 ili

 koja su počinjena izvan državnog područja države izdavanja, a pravo države izvršenja ne dozvoljava da se u pogledu tih kaznenih djela pokrene sudski postupak ako su ona počinjena izvan državnog područja te države;

(g) nalog za oduzimanje, prema mišljenju tog tijela, bio je izdan u okolnostima kada je oduzimanje imovine bilo naloženo na temelju proširenih ovlasti oduzimanja iz članka 2. točke (d) podtočke iv.;

(h) izvršenje naloga za oduzimanje je obustavljena radi zastare u državi izvršenja, pod uvjetom da djela jesu u nadležnosti te države na temelju njenog vlastitog kaznenog prava.

3.  Ako se nadležnom tijelu države izvršenja čini da:

 je nalog za oduzimanje bio izdan u okolnostima u kojima je oduzimanje imovine bilo naloženo na temelju proširenih ovlasti iz članka 2. točke (d) podtočke iii.,

 i

 nalog za oduzimanje nije obuhvaćen opcijom koju je donijela država izvršenja na temelju članka 3. stavka 2. Okvirne odluke 2005/212/PUP,

ono provodi nalog za oduzimanje najmanje u mjeri predviđenoj u sličnim domaćim slučajevima na temelju nacionalnog prava.

4.  Prije nego što nadležna tijela države izvršenja odluče odbiti priznati i provesti nalog za oduzimanje na temelju stavka 2. ili ograničiti njegovo izvršenje na temelju stavka 3., ona posvećuju posebnu pažnju savjetovanju svim prikladnim sredstvima sa nadležnim tijelima države izdavanja. Savjetovanje je obvezno kada će se odluka vjerojatno temeljiti na:

 stavku 1.,

 stavku 2. točkama (a), (e), (f) ili (g),

 stavku 2. točki (d), a informacije nisu pružene na temelju članka 9. stavka 3.,

 ili

 stavku 3.

5.  Kada je nemoguće izvršiti nalog za oduzimanje zbog toga što je imovina koju treba oduzeti već bila oduzeta, nestala je, uništena je, ne može je se naći na lokaciji navedenoj u potvrdi ili kada lokacija imovine nije dovoljno precizno navedena, čak i nakon savjetovanja s državom izdavanja, odmah se obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja.

Članak 9.

Pravni lijekovi u državi izvršenja protiv priznanja i izvršenja

1.  Svaka država članica donosi potrebne mjere kako bi osigurala da svaka zainteresirana strana, uključujući treće strane u dobroj vjeri, ima pravne lijekove protiv priznanja i izvršenja naloga za oduzimanje na temelju članka 7. radi očuvanja svojih prava. Tužba se podnosi sudu države izvršenja u skladu s pravom te države. Tužba može imati suspenzivni učinak na temelju prava države izvršenja.

2.  Bitni razlozi za izdavanje naloga za oduzimanje ne mogu se osporiti pred sudom u državi izvršenja.

3.  Ako je podnesena tužba sudu u državi izvršenja, o tome se obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja.

Članak 10.

Odgoda izvršenja

1.  Nadležno tijelo države izvršenja može odgoditi izvršenje naloga za oduzimanje poslanog u skladu s člancima 4. i 5.:

(a) ako, u slučaju naloga za oduzimanje novčanog iznosa, smatra da postoji rizik da ukupna vrijednost dobivena od izvršenja naloga može premašiti iznos naveden u nalogu za oduzimanje zbog istovremenog izvršenja naloga za oduzimanje u više od jedne države članice;

(b) u slučaju pravnih lijekova iz članka 9.;

(c) kada izvršenje naloga za oduzimanje može nanijeti štetu pokrenutoj kaznenoj istrazi ili postupku, sve do trenutka koji smatra razumnim;

(d) kada se smatra potrebnim da se nalog za oduzimanje ili njegovi dijelovi prevedu o trošku države izvršenja tijekom vremena potrebnog za pribavljanje prijevoda;

ili

(e) kada je imovina već predmet postupka oduzimanja u državi izvršenja.

2.  Nadležno tijelo države izvršenja tijekom trajanja odgode poduzima sve mjere koje bi poduzelo u sličnom domaćem slučaju kako bi spriječilo da imovina više ne bude raspoloživa za izvršenje naloga za oduzimanje.

3.  U slučaju odgode na temelju stavka 1. točke (a), nadležno tijelo države izvršenja o njoj odmah obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja svim sredstvima koja omogućuju pisani zapis, a nadležno tijelo države izdavanja poštuje obveze iz članka 14. stavka 3.

4.  U slučajevima iz stavka 1. točaka (b), (c), (d) i (e), nadležno tijelo države izvršenja naloga odmah izvještava nadležno tijelo države izdavanja o odgodi, uključujući i razlozima za odgodu i, ako je to moguće, očekivanom trajanju odgode, bilo kojim sredstvom koje omogućuje pisani zapis.

Čim razlozi za odgodu prestanu postojati, nadležno tijelo države izvršenja odmah poduzima potrebne mjere za izvršenja naloga za oduzimanje i o tome obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja bilo kojim sredstvom koje omogućuje pisani zapis.

Članak 11.

Višestruki nalozi za oduzimanje

Ako nadležna tijela države izvršenja obrađuju:

 dva ili više naloga za oduzimanje novčanog iznosa koji su izdani protiv iste fizičke ili pravne osobe, a predmetna osoba nema dovoljna sredstava u državi izvršenja koja bi omogućila izvršenja svih naloga,

 ili

 dva ili više naloga za oduzimanje istog specifičnog dijela imovine,

odluku o tome koji će nalog za oduzimanje biti izvršen donosi nadležno tijelo države izvršenja u skladu sa pravom države izvršenja, vodeći računa o svim okolnostima koje mogu obuhvaćati zamrznutu imovinu, relativnu ozbiljnost i mjesto kaznenog djela, datume naloga i datume slanja naloga.

Članak 12.

Pravo koje uređuje izvršenje

1.  Ne dovodeći u pitanje stavak 3., izvršenje naloga za oduzimanje uređuje pravo države izvršenja i samo će njezina tijela biti nadležna za odlučivanje o postupcima za izvršenje i određivanje svih mjera koje se na njih odnose.

2.  U slučaju kada predmetna osoba može podnijeti dokaz o oduzimanju, u cijelosti ili djelomično, u bilo kojoj državi, nadležno tijelo države izvršenja savjetuje se s nadležnim tijelom države izdavanja odgovarajućim sredstvima. Dio iznosa, u slučaju oduzimanja dobiti ostvarene kaznenim dijelom, koji je naplaćen na temelju naloga za oduzimanje u državi koja nije država izvršenja se u potpunosti odbija od iznosa koji će se oduzeti u državi izvršenja.

3.  Nalog za oduzimanje izdan protiv pravne osobe provodi se čak i ako država izvršenja ne priznaje načelo kaznene odgovornosti pravnih osoba.

4.  Država izvršenja ne smije naložiti neke druge mjere kao zamjenu naloga za oduzimanje, uključujući kazne zatvora ili neke druge mjere koje ograničavaju slobodu osobe, kao posljedica slanja na temelju članaka 4. i 5., osim ako država izdavanja da svoj pristanak.

Članak 13.

Amnestija, oprost, preispitivanje naloga za oduzimanje

1.  Amnestiju i oprost mogu dati država izdavanja i država izvršenja.

2.  Samo država izdavanja može odlučiti o zahtjevu za preispitivanjem naloga za oduzimanje.

Članak 14.

Posljedice slanja naloga za oduzimanje

1.  Slanje naloga za oduzimanje jednoj ili više država izvršenja u skladu s člancima 4. i 5. ne ograničava pravo države izdavanja da sama izvrši nalog za oduzimanje.

2.  U slučaju slanja naloga za oduzimanje koji se odnosi na novčani iznos jednoj ili više država izvršenja, ukupna vrijednost dobivena od izvršenja ne smije premašiti maksimalan iznos naveden u nalogu za oduzimanje.

3.  Nadležno tijelo države izdavanja odmah obavješćuje nadležno tijelo predmetne države izvršenja bilo kojim sredstvom koje ostavlja pisani zapis:

(a) ako smatra da postoji rizik izvršenja iznad maksimalnog iznosa, na primjer na temelju informacija o kojima ga je obavijestila država izvršenja na temelju članka 10. stavka 3. U slučaju primjene članka 10. stavka 1. točke (a), nadležno tijelo države izdavanje čim prije obavješćuje nadležno tijelo države izvršenja o tome je li navedeni rizik prestao postojati;

(b) ako je cijeli nalog za oduzimanje ili jedan njegov dio bio izvršen u državi izdavanja ili u nekoj drugoj državi izvršenja. Navodi se iznos za koji nalog za oduzimanje još nije bio izvršen;

(c) ako nakon slanja naloga za oduzimanje u skladu s člancima 4. i 5. tijelo države izdavanja primi novčani iznos koji je predmetna osoba platila dobrovoljno u vezi s nalogom za oduzimanje, primjenjuje se članak 12. stavak 2.

Članak 15.

Prestanak izvršenja

Nadležno tijelo države izdavanja odmah obavješćuje nadležno tijelo države izvršenja bilo kojim sredstvom koje omogućuje pisani zapis o svim odlukama ili mjerama zbog kojih nalog prestaje biti provediv ili se povlači iz države izvršenja zbog bilo kojeg razloga. Država izvršenja prekida izvršenje naloga čim je nadležno tijelo države izdavanja obavijesti o toj odluci ili mjeri.

Članak 16.

Raspolaganje oduzetom imovinom

1.  Država izvršenja raspolaže novcem koji je dobiven od izvršenja naloga za oduzimanje kako slijedi:

(a) ako je iznos dobiven od izvršenja naloga za oduzimanje manji od 10 000 EUR ili ekvivalentnog iznosa, iznos se uplaćuje državi izvršenja;

(b) u svim drugim slučajevima, država izvršenja šalje državi izdavanja 50 % iznosa koji je dobiven od izvršenja naloga za oduzimanje.

2.  Imovinom koja nije novac koja je bila dobivena od izvršenja naloga za oduzimanje raspolaže se na jedan od sljedećih načina, o kojima odlučuje država izvršenja:

(a) imovina se može prodati. U tom se slučaju prihodom od prodaje raspolaže u skladu sa stavkom 1.;

(b) imovina se može prenijeti državi izdavanja. Ako nalog za oduzimanje pokriva novčani iznos, imovina se može prenijeti državi izdavanja samo kada je ta država dala svoj pristanak;

(c) kada se ne mogu primijeniti točke (a) i (b), imovinom se može raspolagati na neki drugi način u skladu s pravom države izvršenja.

3.  Neovisno o stavku 2., država izvršenja ne treba prodati ili vratiti pojedine dijelove imovine obuhvaćene nalogom za oduzimanje koji su kulturni predmeti i pripadaju nacionalnoj baštini te države.

4.  Primjenjuju se stavci 1., 2. i 3., osim ako se država izdavanja i država izvršenja nisu drukčije sporazumjele.

Članak 17.

Informacije o rezultatu izvršenja

Nadležno tijelo države izvršenja bez odlaganja obavješćuje nadležno tijelo države izdavanja svim sredstvima koja omogućuju zapis:

(a) o slanju nadležnom tijelu naloga za oduzimanje u skladu s člankom 4. stavkom 5.;

(b) o eventualnoj odluci da se ne prizna nalog za oduzimanje, zajedno s razlozima za odluku;

(c) o potpunom ili djelomičnom neuspjehu izvršenja naloga zbog razloga iz članka 11., članka 12. stavaka 1. i 2. ili članka 13. stavka 1.;

(d) čim je završeno izvršenja naloga za oduzimanje;

(e) o primjeni alternativnih mjera u skladu s člankom 12. stavkom 4.

Članak 18.

Povrat

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 2., kada je država izvršenja prema svojem pravu odgovorna za štetu nanesenu jednoj od zainteresiranih stranaka iz članka 9. izvršenjem naloga za oduzimanje koji joj je bio poslan u skladu s člancima 4. i 5., država izdavanja državi izvršenja vraća sve iznose isplaćene toj stranci kao naknadu štete za koju je odgovorna, osim ako je šteta ili dio štete nastala isključivo zbog postupanja države izvršenja.

2.  Stavak 1. ne utječe na pravo država članica glede tražbina za naknadu štete fizičkih i pravnih osoba.

Članak 19.

Jezici

1.  Potvrda se prevodi na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države izvršenja.

2.  Svaka država članica nakon donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije može navesti u izjavi koju pohranjuje pri Glavnom tajništvu Vijeća da će prihvatiti prijevod na jedan ili više službenih jezika institucija Europskih zajednica.

Članak 20.

Troškovi

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 16., države članice ne mogu međusobno potraživati naknadu troškova koji su nastali primjenom ove Okvirne odluke.

2.  Kada je država izvršenja imala troškove koje smatra velikim ili izvanrednim, ona može državi izdavanja predložiti podjelu troškova. Država izdavanja uzima u obzir taj prijedlog na temelju detaljnih specifikacija koje je dala država izvršenja.

Članak 21.

Odnosi s drugim sporazumima i aranžmanima

Ova Okvirna odluka ne utječe na primjenu bilateralnih i multilateralnih sporazuma ili aranžmana između država članica ako ti aranžmani ili sporazumi pomažu daljnjem pojednostavnjivanju ili olakšavanju postupaka za izvršenje naloga za oduzimanje.

Članak 22.

Provedba

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere radi poštovanja ove Okvirne odluke do 24. studenoga 2008.

2.  Države članice Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji dostavljaju tekst odredaba kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje proizlaze iz ove Okvirne odluke. Na temelju izvješća koje na temelju informacija izrađuje Komisija, Vijeće do 24. studenoga 2009. ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere radi poštovanja ove Okvirne odluke.

3.  Glavno tajništvo Vijeća obavješćuje države članice i Komisiju o izjavama danima na temelju članka 7. stavka 5. i članka 19. stavka 2.

4.  Država članica koja je iskusila opetovane poteškoće ili nedostatak aktivnosti od strane neke druge države članice u obostranom priznavanju i izvršenju naloga za oduzimanje koji nisu bili razriješeni bilateralnim savjetovanjem, može obavijestiti Vijeće radi ocjene provedbe ove Okvirne odluke na razini države članice.

5.  Države članice u svojstvu država izvršenja obavješćuju na početku kalendarske godine Vijeće i Komisiju o broju slučajeva u kojima je bio primijenjen članak 17. točka (b) i daju sažetak razloga za tu primjenu.

Do 24. studenoga 2013., Komisija na temelju primljenih informacija izrađuje izvješće koje prati sve inicijative koje bi ona mogla smatrati prikladnima.

Članak 23.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.




PRILOG

POTVRDA

iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2006/783/PUP o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje

image

image

image

image

image

image

image

image

image

image

►(1) M1  

image



( 1 ) SL C 184, 2.8.2002., str. 8.

( 2 ) Mišljenje od 20. studenoga 2002. (SL C 25 E, 29.1.2004., str. 205.).

( 3 ) SL L 182, 5.7.2001., str. 1.

( 4 ) SL L 196, 2.8.2003., str. 45.

( 5 ) SL L 68, 15.3.2005., str. 49.

( 6 ) SL L 74, 27.3.1993., str. 74. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 187, 10.7.2001., str. 43.).