02005L0065 — HR — 26.07.2019 — 002.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
DIREKTIVA 2005/65/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. listopada 2005. o jačanju sigurnosne zaštite luka ( L 310 25.11.2005, 28) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
UREDBA (EZ) br. 219/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2009. |
L 87 |
109 |
31.3.2009 |
|
|
UREDBA (EU) 2019/1243 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. lipnja 2019. |
L 198 |
241 |
25.7.2019 |
|
DIREKTIVA 2005/65/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 26. listopada 2005.
o jačanju sigurnosne zaštite luka
(Tekst značajan za EGP)
Članak 1.
Predmet
1. Glavni je cilj ove Direktive uvođenje mjera Zajednice za jačanje sigurnosne zaštite luka pri suočavanju s prijetnjama nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom. Ova Direktiva mora također osigurati da sigurnosne mjere koje se poduzimaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004 koriste pogodnosti od pojačane sigurnosne zaštite luka.
2. Mjere iz stavka 1. sastoje se od:
(a) osnovnih zajedničkih pravila o mjerama sigurnosne zaštite luka;
(b) provedbenog mehanizma za ova pravila;
(c) primjerenih mehanizama praćenja usklađenosti.
Članak 2.
Područje primjene
1. Ovom se Direktivom utvrđuju mjere sigurnosne zaštite kojih se treba pridržavati u lukama. Države članice mogu primjenjivati odredbe ove Direktive na područja koja su povezana s lukama.
2. Mjere utvrđene u ovoj Direktivi primjenjuju se na svaku luku smještenu na državnom području države članice u kojoj se nalazi jedno ili više lučkih pristaništa obuhvaćenih odobrenim planom sigurnosne zaštite lučkih pristaništa u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004. Ova se Direktiva ne primjenjuje na vojne objekte u lukama.
3. Države članice za svaku luku definiraju granice luke za potrebe ove Direktive, uzimajući u obzir informacije koje proizlaze iz procjene sigurnosne zaštite luke.
4. Kada država članica odredi granice lučkog pristaništa u smislu Uredbe (EZ) br. 725/2004 tako da one praktički obuhvaćaju cijelu luku, odgovarajuće odredbe Uredbe (EZ) br. 725/2004. prevladavaju nad odredbama ove Direktive.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Direktive:
1. „luka” znači bilo koje utvrđeno područje kopna i mora, čije je granice odredila država članica u kojoj se luka nalazi, a koje obuhvaća poslove i opremu namijenjene olakšavanju djelatnosti komercijalnog pomorskog prometa;
2. „sučelje brod/luka” znači interakcije koje nastaju kada je brod neposredno pod utjecajem djelovanja ili kretanja ljudi ili stvari ili pružanja usluga brodu u luci;
3. „lučko operativno područje” znači mjesto na kojem se odvija sučelje brod/luka; to uključuje područja kao što su, prema potrebi, sidrišta, privezi i prilazi luci s morske strane;
4. „kontaktna točka za sigurnosnu zaštitu luke” znači tijelo koje imenuje svaka država članica da služi kao kontaktna točka za Komisiju i druge države članice te da olakša, prati i pruža informacije o primjeni mjera sigurnosne zaštite luke utvrđenih u ovoj Direktivi;
5. „tijelo za sigurnosnu zaštitu luke” znači tijelo odgovorno za sigurnosna pitanja u dotičnoj luci.
Članak 4.
Usklađivanje s mjerama poduzetima u primjeni Uredbe (EZ) br. 725/2004
Države članice osiguravaju da su mjere sigurnosne zaštite luke koje su uvedene ovom Direktivom dobro usklađene s mjerama poduzetima u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004.
Članak 5.
Tijelo za sigurnosnu zaštitu luke
1. Države članice imenuju tijelo za sigurnosnu zaštitu luke za svaku luku obuhvaćenu ovom Direktivom. Tijelo za sigurnosnu zaštitu luke može biti imenovano za više luka.
2. Tijelo za sigurnosnu zaštitu luke odgovorno je za pripremu i provedbu planova sigurnosne zaštite luke zasnovanih na nalazima procjena sigurnosne zaštite luke.
3. Države članice mogu imenovati „nadležno tijelo za pomorsku sigurnost” predviđeno Uredbom (EZ) br. 725/2004 kao tijelo za sigurnosnu zaštitu luke.
Članak 6.
Procjena sigurnosne zaštite luke
1. Države članice osiguravaju izvođenje procjene sigurnosne zaštite luke za luke obuhvaćene ovom Direktivom. U ovim procjenama treba voditi računa o posebnostima različitih dijelova luke i, kada to odgovarajuće tijelo države članice smatra primjenljivim, njezinih susjednih područja, ako imaju utjecaja na sigurnosnu zaštitu u luci, te uzeti u obzir procjene lučkih operativnih područja unutar njihovih granica, kako se provode u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004.
2. Svaka procjena sigurnosne zaštite luke provodi se uzimajući u obzir, kao minimum, detaljne zahtjeve utvrđene u Prilogu I.
3. Procjene sigurnosne zaštite luka može provoditi priznata organizacija sigurnosne zaštite, kako je navedeno u članku 11.
4. Procjene sigurnosne zaštite luka odobravaju dotične države članice.
Članak 7.
Plan sigurnosne zaštite luke
1. Države članice, u skladu s nalazima procjena sigurnosne zaštite luke, osiguravaju da se planovi sigurnosne zaštite luke sastavljaju, održavaju i ažuriraju. Planovi sigurnosne zaštite luke moraju na odgovarajući način obuhvatiti posebnosti različitih dijelova luke i uključiti planove sigurnosne zaštite za lučka pristaništa u okviru njihovih granica utvrđenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004.
2. Planom sigurnosne zaštite luke, za svaku od različitih razina sigurnosne zaštite iz članka 8., utvrđuju se:
(a) postupci koje treba slijediti;
(b) mjere koje treba staviti na snagu;
(c) aktivnosti koje treba poduzeti.
3. Svaki plan sigurnosne zaštite luke mora, kao minimum, uzeti u obzir detaljne zahtjeve navedene u Prilogu II. Prema potrebi, i u mjeri u kojoj je to potrebno, plan sigurnosne zaštite luke posebno uključuje mjere sigurnosne zaštite koje se primjenjuju na putnike i vozila koji se ukrcavaju na pomorske brodove za prijevoz putnika i vozila. U slučaju međunarodnih usluga pomorskog prijevoza, dotične države članice surađuju u procjeni sigurnosne zaštite.
4. Planove sigurnosne zaštite luke može sastavljati priznata sigurnosna organizacija iz članka 11.
5. Planove sigurnosne zaštite luke odobrava dotična država članica prije provedbe.
6. Države članice osiguravaju praćenje provedbe planova sigurnosne zaštite. Praćenje se usklađuje s drugim nadzornim aktivnostima koje se provode u luci.
7. Države članice osiguravaju izvođenje odgovarajućih vježbi, uzimajući u obzir osnovne zahtjeve za vježbama sigurnosnog osposobljavanja navedene u Prilogu III.
Članak 8.
Razine sigurnosne zaštite
1. Države članice uvode sustav razina sigurnosne zaštite za luke ili dijelove luka.
2. Postoje tri stupnja sigurnosne zaštite, kako je određeno u Uredbi (EZ) br. 725/2004:
— „Stupanj sigurnosne zaštite 1” znači stupanj na kojem se cijelo vrijeme primjenjuje osnovni skup odgovarajućih mjera sigurnosne zaštite;
— „Stupanj sigurnosne zaštite 2” znači stupanj tijekom kojega se primjenjuju odgovarajuće dodatne mjere sigurnosne zaštite tijekom određenog razdoblja, kao posljedica povećane opasnosti od nastupanja događaja koji ugrožava sigurnost;
— „Stupanj sigurnosne zaštite 3” znači stupanj tijekom kojega se primjenjuju daljnje posebne mjere sigurnosne zaštite u ograničenom vremenskom razdoblju kada je događaj koji ugrožava sigurnost vjerojatan ili neizbježan, iako možda nije moguće utvrditi poseban cilj izložen sigurnosnoj prijetnji.
3. Države članice određuju stupnjeve sigurnosne zaštite koji se koriste za svaku luku ili dio luke. Na svakom stupnju sigurnosne zaštite, država članica može odrediti da se različite mjere sigurnosne zaštite provode u različitim dijelovima luke ovisno o nalazima procjene sigurnosne zaštite luke.
4. Države članice obavješćuju odgovarajuću osobu ili osobe o razini sigurnosne zaštite koja je na snazi za svaku luku ili dio luke, kao i o svim promjenama s tim u vezi.
Članak 9.
Časnik za sigurnosnu zaštitu luke
1. Dotična država članica odobrava časnika za sigurnosnu zaštitu luke za svaku luku. Svaka luka mora, ako je to izvedivo, imati svog časnika za sigurnosnu zaštitu luke, ali, prema potrebi, luke mogu imati i zajedničkog časnika za sigurnosnu zaštitu.
2. Časnici za sigurnosnu zaštitu luke ispunjavaju ulogu kontaktne točke za pitanja u vezi sa sigurnosnom zaštitom luke.
3. Kada časnik za sigurnosnu zaštitu luke nije ista osoba kao i časnik (časnici) za sigurnosnu zaštitu lučkog (lučkih) pristaništa prema Uredbi (EZ) br. 725/2004, između njih treba osigurati usku suradnju.
Članak 10.
Preispitivanja
1. Države članice osiguravaju da se procjene sigurnosne zaštite luka i planovi sigurnosne zaštite luka preispituju prema potrebi. Moraju se preispitati najmanje jedanput svakih pet godina.
2. Područje primjene preispitivanja je ono iz članaka 6. ili 7., prema potrebi.
Članak 11.
Priznata organizacija za sigurnosnu zaštitu
Države članice mogu imenovati priznatu organizaciju za sigurnosnu zaštitu za potrebe navedene u ovoj Direktivi. Priznate organizacije za sigurnosnu zaštitu moraju ispunjavati uvjete utvrđene u Prilogu IV.
Članak 12.
Uprava nadležna za sigurnosnu zaštitu luke
Države članice imenuju upravu nadležnu za sigurnosnu zaštitu luke. Države članice mogu za pitanja sigurnosne zaštite luke odrediti upravu nadležnu za sigurnosnu zaštitu, imenovanu prema Uredbi (EZ) br. 725/2004. Uprava nadležna za sigurnosnu zaštitu luka mora dostaviti Komisiji popis luka na koje se odnosi ova Direktiva i izvješćivati je o svim promjenama tog popisa.
Članak 13.
Provjeravanje provedbe i sukladnosti
1. Države članice uspostavljaju sustav kojim se osigurava odgovarajuće i redovito nadziranje planova sigurnosne zaštite luka te njihova provedba.
2. Komisija, u suradnji s upravama nadležnima za sigurnosnu zaštitu navedenima u članku 12., prati provedbu ove Direktive od strane država članica.
3. Ovo se praćenje provodi zajedno s pregledima predviđenima u članku 9. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 725/2004.
Članak 14.
Izmjene priloga od I. do IV.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14.a kojima se izmjenjuju prilozi od I. do IV. kako bi se prilagodili iskustvu stečenom njihovom provedbom bez proširivanja područja primjene ove Direktive.
Kada, u slučaju izmjena potrebnih radi prilagodbe priloga I. do IV., to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 14.b.
Članak 14.a
Izvršavanje delegiranja ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 14. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 26. srpnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 ( 1 ).
5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6. Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 14.b
Hitni postupak
1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.
2. Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 14.a stavka 6. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopći svoju odluku o podnošenju prigovora.
▼M2 —————
Članak 16.
Povjerljivost i širenje informacija
1. Primjenjujući ovu Direktivu, Komisija, u skladu s Odlukom 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom ( 2 ), poduzima primjerene mjere za zaštitu informacija koje podliježu zahtjevima za povjerljivošću, do kojih ima pristup ili koje joj dostave države članice.
Države članice poduzimaju jednake mjere u skladu s odgovarajućim nacionalnim zakonodavstvom.
2. Bilo koje osoblje koje provodi sigurnosne inspekcijske preglede, ili rukuje povjerljivim informacijama koje se odnose na ovu Direktivu, mora proći odgovarajuću razinu sigurnosne provjere od strane države članice čiji je dotična osoba državljanin.
Članak 17.
Kazne
Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih kazni za kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom.
Članak 18.
Provedba
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 15. lipnja 2007. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 19.
Izvješće o ocjeni
Do 15. prosinca 2008. i svakih pet godina nakon toga, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o ocjeni koje se, između ostalog, temelji na informacijama dobivenima u skladu s člankom 13. Komisija u izvješću analizira usklađenost država članica s ovom Direktivom i učinkovitost poduzetih mjera. Prema potrebi, Komisija iznosi prijedloge dodatnih mjera.
Članak 20.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 21.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama koje imaju luke kako je navedeno u članku 2. stavku 2.
PRILOG I.
PROCJENA SIGURNOSNE ZAŠTITE LUKE
Procjena sigurnosne zaštite luke je osnova za plan sigurnosne zaštite luke i njegovu provedbu. Procjena sigurnosne zaštite luke mora obuhvatiti najmanje:
— utvrđivanje i evaluaciju važne imovine i infrastrukture koju je važno zaštititi,
— utvrđivanje mogućih prijetnji za imovinu i infrastrukturu te vjerojatnost njihovog nastupanja, s ciljem donošenja i određivanja prioriteta mjera sigurnosne zaštite,
— utvrđivanje, odabir i određivanje prioriteta za protumjere i postupovne promjene te njihovu razinu učinkovitosti u smanjivanju slabosti luke, i
— utvrđivanje slabosti, uključujući ljudske čimbenike u infrastrukturi, politikama i postupcima.
U tu svrhu, procjenom se najmanje:
— utvrđuju sva područja koja su relevantna za sigurnosnu zaštitu luke, čime se ujedno definiraju granice luke. Ovo uključuje lučka operativna područja koja su već obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 725/2004 i čija procjena opasnosti služi kao osnova,
— utvrđuju sigurnosna pitanja koja proizlaze iz sučelja između lučkog operativnog područja i drugih mjera sigurnosne zaštite,
— utvrđuje koje osoblje luke podliježe provjerama prošlosti i/ili sigurnosnoj provjeri zbog njihove uključenosti u područjima visokog rizika,
— ako je korisno, luka se dijeli u skladu s vjerojatnošću nastanka nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom. Područja se prosuđuju, ne samo prema njihovom izravnom profilu mogućeg cilja, nego i prema njihovoj mogućoj ulozi prolaza, u slučaju kada su susjedna područja ciljevi,
— utvrđuju promjene opasnosti npr. s obzirom na sezonske razlike,
— utvrđuju posebne značajke svakog potpodručja, kao što su položaj, prilazi, izvori napajanja energijom, komunikacijski sustav, vlasništvo i korisnici te drugi elementi koji se smatraju važnim za sigurnosnu zaštitu,
— utvrđuju mogući scenariji prijetnji za luku. Cijela luka ili posebni dijelovi njezine infrastrukture, teret, prtljaga, ljudi ili transportna oprema unutar luke mogu biti izravan cilj utvrđene prijetnje,
— utvrđuju posebne posljedice scenarija prijetnji. Posljedice mogu utjecati na jedno ili više pod-područja. Utvrđuju se i izravne i neizravne posljedice. Posebna se pažnja poklanja riziku od ljudskih žrtava,
— utvrđuje mogućnost lančanog učinka nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom,
— utvrđuje ranjivost svakog potpodručja,
— utvrđuju svi organizacijski aspekti relevantni za sveukupnu sigurnosnu zaštitu luke, uključujući podjelu ovlasti vezanih uz sigurnosnu zaštitu, postojeće propise i postupke,
— utvrđuju slabosti sveukupne sigurnosne zaštite luke koje se odnose na organizacijske, zakonodavne i postupovne aspekte,
— utvrđuju mjere, postupci i djelovanja usmjereni ka smanjivanju kritičnih slabosti. Posebnu pažnju treba posvetiti potrebi i načinima nadziranog pristupa ili ograničenjima koja se odnose na cijelu luku ili posebne dijelove luke, uključujući utvrđivanje identiteta putnika, zaposlenika luke ili drugih radnika, posjetitelja i brodskih posada, zahtjevima nadgledanja područja ili aktivnosti, nadzoru tereta i prtljage. Mjere, postupci i aktivnosti moraju biti u skladu s predviđenim rizikom, koji se može razlikovati za različita područja luke,
— utvrđuje na koji se način mjere, postupci i aktivnosti pojačavaju u slučaju povećanja stupnja sigurnosne zaštite,
— utvrđuju posebni zahtjevi za postupanje u utvrđenim slučajevima vezanima uz sigurnosnu zaštitu, kao što su „sumnjivi” teret, prtljaga, gorivo, zalihe ili osobe, nepoznati paketi i poznate opasnosti (npr. bomba). Ovim se zahtjevima također analiziraju uvjeti poželjnosti za uklanjanje opasnosti na mjestu otkrivanja ili nakon preseljenja na sigurno područje,
— utvrđuju mjere, postupci i aktivnosti usmjereni ka ograničavanju i ublažavanju posljedica,
— utvrđuju podjele zadataka koji omogućavaju primjerenu i ispravnu provedbu utvrđenih mjera, postupaka i djelovanja,
— pridaje posebna pažnja, prema potrebi, odnosu s drugim planovima sigurnosne zaštite (npr. planovima sigurnosne zaštite lučkih operativnih područja) i drugim postojećim mjerama sigurnosne zaštite. Pažnja se također pridaje odnosu s drugim planovima odziva (npr. plan odziva za slučaj izlijevanja ulja, lučki plan nepredvidivih okolnosti, plan medicinske intervencije, plan za slučaj nuklearne katastrofe itd.),
— utvrđuju komunikacijski zahtjevi za provedbu mjera i postupaka,
— pridaje posebna pažnja mjerama za zaštitu od razotkrivanja informacija osjetljivih u pogledu sigurnosne zaštite,
— utvrđuju zahtjevi potrebe poznavanja situacije za sve koji su izravno uključeni, kao i, prema potrebi, opće javnosti.
PRILOG II.
PLAN SIGURNOSNE ZAŠTITE LUKE
Plan sigurnosne zaštite luke utvrđuje rješenja sigurnosne zaštite luke. Temelji se na nalazima procjene sigurnosne zaštite luke. Jasno utvrđuje detaljne mjere. Sadrži mehanizam nadzora koji omogućava, kada je potrebno, primjerene korektivne mjere koje treba poduzeti.
Plan sigurnosne zaštite luke temelji se na sljedećim općim aspektima:
— određivanju svih područja važnih za sigurnosnu zaštitu luke. Ovisno o ocjeni, mjerama, postupcima i djelovanjima vezanim uz sigurnosnu zaštitu, može se razlikovati od jednog do drugog potpodručja. U stvari, neka potpodručja mogu zahtijevati strože preventivne mjere od drugih. Posebna se pažnja pridaje sučelju između potpodručja, kako je utvrđeno u procjeni sigurnosne zaštite luke,
— osiguravanju usklađivanja između mjera sigurnosne zaštite za područja različitih sigurnosnih značajki,
— osiguravanju, prema potrebi, različitih mjera za različite dijelove luke, mijenjanju stupnja sigurnosne zaštite i posebno obavješćivanju,
— utvrđivanju organizacijske strukture za podršku jačanja sigurnosne zaštite luke.
Zasnivajući se na tim općim aspektima, planom sigurnosne zaštite luke opisuju se zadaće i utvrđuju radni planovi za sljedeća područja:
— zahtjevi za prilaz. Za neka područja, zahtjevi stupaju na snagu samo kada stupanj sigurnosne zaštite prijeđe minimalne granične vrijednosti. Svi zahtjevi i granične vrijednosti sveobuhvatno su uključeni u plan sigurnosne zaštite luke,
— zahtjevi u vezi s kontrolom identiteta, prtljage i tereta. Zahtjevi se mogu i ne moraju primjenjivati na potpodručja; zahtjevi se mogu i ne moraju u cijelosti primjenjivati na različita potpodručja. Osobe koje ulaze na potpodručje ili su unutar njega mogu se provjeravati. Plan sigurnosne zaštite luke na primjereni način odgovara na nalaze procjene sigurnosne zaštite luke, koja je sredstvo pomoću kojega se utvrđuju sigurnosni zahtjevi svakog potpodručja na svakoj od razina sigurnosne zaštite. Kada se uvedu namjenske identifikacijske iskaznice za potrebe sigurnosne zaštite luke, utvrdit će se jasni postupci za izdavanje, nadzor upotrebe i povrat tih isprava. Takvim se postupcima moraju uzeti u obzir posebnosti određenih skupina korisnika luke, omogućavajući uvođenje namjenskih mjera kako bi se ograničio negativan utjecaj zahtjeva za nadzorom pristupa. Kategorije će najmanje uključivati pomorce, službenike nadležnog tijela, osobe koji redovno rade u luci ili je redovno posjećuju, osobe koje stanuju u luci i osobe koje povremeno rade u luci ili je povremeno posjećuju,
— veze s nadzornim tijelima za nadzor tereta, prtljage i putnika. Prema potrebi, plan mora osigurati povezivanje informacija i sustava provjeravanja ovih tijela, uključujući mogući sustav provjeravanja prije dolaska,
— postupci i mjere rukovanja sumnjivim teretom, prtljagom, gorivom, zalihama ili osobama, uključujući utvrđivanje sigurnosnih područja; kao i za druga sigurnosna pitanja i kršenja sigurnosne zaštite luke,
— zahtjevi praćenja potpodručja ili aktivnosti u okviru potpodručja. Potreba za tehničkim rješenjima i sama rješenja izvode se iz procjene sigurnosne zaštite luke,
— označivanje. Područja sa zahtjevima u vezi s pristupom i/ili nadzorom moraju se ispravno označiti. Zahtjevi u vezi s nadzorom i pristupom uvažavaju na primjereni način sve odgovarajuće postojeće zakone i praksu. Praćenje aktivnosti naznačuje se na primjereni način ako tako zahtijeva nacionalno zakonodavstvo,
— provjeravanje komunikacija i sigurnosno provjeravanje. Sve relevantne informacije u pogledu sigurnosne zaštite ispravno se dostavljaju, u skladu sa standardima sigurnosnog provjeravanja uključenima u plan. S obzirom na osjetljivosti nekih informacija, one se priopćavaju samo onima koji ih moraju znati, ali se, prema potrebi, uključuju postupci za priopćavanje obavijesti općoj javnosti. Standardi sigurnosnog provjeravanja čine dio plana i usmjereni su zaštiti osjetljivih informacija od neovlaštenog razotkrivanja,
— izvješćivanje o nezgodama u vezi sa sigurnosnom zaštitom. S namjerom osiguravanja brzog odziva, plan sigurnosne zaštite luke navodi jasne zahtjeve za izvješćivanje časnika sigurnosne zaštite luke o svim nezgodama u vezi sa sigurnosnom zaštitom i/ili službom za sigurnosnu zaštitu luke,
— sjedinjavanje s ostalim preventivnim planovima ili aktivnostima. Plan se posebno bavi sjedinjavanjem s drugim preventivnim i nadzornim aktivnostima koje su na snazi u luci,
— sjedinjavanje s drugim planovima odziva i/ili uključivanje posebnih odzivnih mjera, postupaka i djelovanja. Planom se detaljno razrađuje međudjelovanje i suradnja s drugim planovima za odziv i slučaj nužnosti. Prema potrebi, rješavaju se sukobi i nedostaci,
— zahtjevi u vezi s osposobljavanjem i vježbama,
— operativna organizacija sigurnosne zaštite luke i radni postupci. Plan sigurnosne zaštite luke detaljno razrađuje organizaciju sigurnosne zaštite luke, podjelu njezinih zadaća i radnih postupaka. Također, prema potrebi, detaljno razrađuje suradnju sa časnicima sigurnosne zaštite lučkog operativnog područja i broda. Navodi zadaće odbora sigurnosne zaštite, ako takav odbor postoji,
— postupci za prilagođavanje i ažuriranje plana sigurnosne zaštite luke.
PRILOG III.
OSNOVNI ZAHTJEVI ZA VJEŽBE SIGURNOSNOG OSPOSOBLJAVANJA
Različite vrste vježbi osposobljavanja koje mogu uključivati sudjelovanje časnika sigurnosne zaštite luke, zajedno s odgovarajućim tijelima država članica, časnicima sigurnosne zaštite kompanija ili časnicima sigurnosne zaštite broda, ako su na raspolaganju, provode se najmanje jedanput svake kalendarske godine, s najviše 18 proteklih mjeseci između vježbi osposobljavanja. Potrebno je donijeti zahtjeve u pogledu sudjelovanja časnika sigurnosne zaštite kompanije ili časnika sigurnosne zaštite brodova u zajedničkim vježbama osposobljavanja, imajući u vidu sigurnosne i radne posljedice za brod. Ovim vježbama osposobljavanja ispituju se komunikacije, suradnja, raspoloživost resursa i odziv. Ove vježbe osposobljavanja mogu biti:
1. u prirodnom opsegu ili u stvarnom okružju;
2. u obliku stolne simulacije ili seminara; ili
3. u kombinaciji s drugim vježbama koje se održavaju kao što su vježbe odziva u nužnosti ili druge vježbe državnih lučkih tijela.
PRILOG IV.
UVJETI KOJE MORA ISPUNITI PRIZNATA ORGANIZACIJA ZA SIGURNOSNU ZAŠTITU
Priznata organizacija za sigurnosnu zaštitu mora biti sposobna pokazati:
1. stručna znanja i iskustvo u odgovarajućim aspektima sigurnosne zaštite luke;
2. primjereno poznavanje lučkih djelatnosti uključujući poznavanje projekta i konstrukcije luke;
3. primjereno poznavanje drugih djelatnosti vezanih uz sigurnosnu zaštitu koje potencijalno utječu na sigurnosnu zaštitu luke;
4. sposobnost procjene mogućih opasnosti za sigurnosnu zaštitu luke;
5. sposobnost održavanja i unaprjeđivanja stručnosti u vezi sa sigurnosnom zaštitom cjelokupnog osoblja;
6. sposobnosti nadgledanja kontinuirane pouzdanosti cjelokupnog osoblja;
7. sposobnost održavanja primjerenih mjera za izbjegavanje neovlaštenog razotkrivanja materijala osjetljivih po pitanju sigurnosti, ili pristupa njima;
8. poznavanje odgovarajućih sigurnosnih zahtjeva nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva;
9. poznavanje postojećih sigurnosnih prijetnji i obrazaca ponašanja;
10. sposobnost priznavanja i otkrivanja oružja, opasnih tvari i naprava;
11. sposobnost prepoznavanja, na nediskriminirajućoj osnovi, značajki i obrazaca ponašanja osoba koje bi mogle ugroziti sigurnosnu zaštitu luke;
12. poznavanje tehnika koje se koriste za izbjegavanje mjera sigurnosne zaštite;
13. poznavanje sigurnosne i nadzorne opreme i sustava te njihovih radnih ograničenja.
Priznata organizacija za sigurnosnu zaštitu luka, koja je izradila procjenu sigurnosne zaštite luke ili pregled takve procjene za luku, ne može izrađivati ili pregledavati plan sigurnosne zaštite za istu luku.
( 1 ) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
( 2 ) SL L 317, 3.12.2001., str. 1. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2005/94/EZ, Euratom (SL L 31, 4.2.2005., str. 66.).