Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima

1. Ova se Uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima kada sud države članice, u skladu s pravom te države, uputi zahtjev:

(a) nadležnom sudu druge države članice da izvede dokaze; ili

(b) da izravno izvede dokaze u drugoj državi članici.

2. Zahtjev se ne podnosi za izvođenje dokaza koji nisu namijenjeni uporabi u započetom ili predviđenom sudskom postupku.

3. U ovoj Uredbi izraz „država članica” označava države članice, osim Danske.

1. Zahtjeve iz članka 1. stavka 1. točke (a), dalje u tekstu: „zahtjevi”, šalje sud pred kojim je postupak započet ili predviđen, dalje u tekstu „sud koji upućuje zahtjev”, izravno nadležnom sudu druge države članice, dalje u tekstu „zamoljeni sud”, za izvođenje dokaza.

2. Svaka država članica sastavlja popis sudova nadležnih za izvođenje dokaza u skladu s ovom Uredbom. U popisu se navodi mjesna i, ako je potrebno, posebna nadležnost tih sudova.

(a) dostavu informacija sudovima;

(b) traženje rješenja za bilo kakve poteškoće koje se mogu pojaviti u odnosu na zahtjev;

2. Savezna država, država u kojoj se primjenjuje više pravnih sustava ili država s autonomnim teritorijalnim entitetima može odrediti više od jednog središnjeg tijela.

3. Svaka država članica određuje središnje tijelo iz stavka 1. ili jedno ili više nadležnih tijela koja će biti odgovorna za donošenje odluka o zahtjevima u skladu s odredbama članka 17.

1. Zahtjev se upućuje korištenjem obrasca A ili, ako je potrebno, obrasca I iz Priloga. Zahtjev sadrži sljedeće informacije:

(a) sud koji upućuje zahtjev i, ako je potrebno, zamoljeni sud;

(b) imena i adrese stranaka u sudskome postupku te njihovih zastupnika, ako postoje;

(d) opis izvođenja dokaza koje treba izvršiti;

(e) ako se zahtjev odnosi na saslušanje osobe:

— ime(na) i adresu(-e) osobe(-a) koju(-e) treba saslušati,

— pitanja koja treba postaviti osobi(-ama) koju(-e) treba saslušati ili činjenično stanje o kojemu će osoba(-e) biti saslušavana(-e),

— ako je potrebno, pozivanje na pravo uskraćivanja svjedočenja u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev,

— bilo kakav zahtjev da se saslušanje obavi pod prisegom ili izjavom umjesto prisege, te bilo kakav poseban oblik koji treba koristiti,

— ako je potrebno, bilo kakvu drugu informaciju koju sud koji upućuje zahtjev smatra potrebnom;

(f) kada se zahtijeva bilo koji drugi oblik izvođenja dokaza, dokumente ili druge predmete koji trebaju biti pregledani;

(g) ako je potrebno, bilo kakav zahtjev u skladu s člankom 10. stavcima 3. i 4. te člancima 11. i 12. i bilo kakva informacija potrebna za njihovu primjenu.

2. Zahtjev i svi dokumenti koji prate zahtjev izuzeti su od potrebe ovjeravanja ili bilo kakvih drugih formalnosti te vrste.

3. Dokumente koje sud koji upućuje zahtjev smatra potrebnima za prilaganje u svrhe izvršenja zahtjeva prati prijevod na jeziku kojim je zahtjev napisan.

Zahtjev i obavijesti iz ove Uredbe sastavljaju se na službenom jeziku zamoljene države članice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službenome jeziku ili jednome od službenih jezika mjesta na kojemu se zahtijevano izvođenje dokaza treba obaviti, ili na drugome jeziku za koji je zamoljena država članica navela da ga može prihvatiti. Svaka država članica navodi službeni jezik ili jezike ustanova Europske zajednice, osim svojeg ili svojih, koji su joj prihvatljivi za ispunjavanje obrazaca.

Zahtjevi i obavijesti iz ove Uredbe upućuju se na najbrži mogući način za koji je zamoljena država članica navela da ga može prihvatiti. Slanje se obavlja na svaki prikladan način, pod uvjetom da primljeni dokument točno odražava sadržaj proslijeđenog dokumenta i da su sve informacije u njemu čitljive.

1. U roku od sedam dana po primitku zahtjeva, nadležni zamoljeni sud šalje potvrdu o primitku sudu koji je uputio zahtjev, korištenjem obrasca B iz Priloga. Ako zahtjev nije u skladu s uvjetima propisanima u člancima 5. i 6., zamoljeni sud unosi takvu bilješku u potvrdu o primitku.

2. Ako izvršenje zahtjeva poslanog korištenjem obrasca A iz Priloga, koji zadovoljava uvjete propisane u članku 5., nije u nadležnosti zamoljenog suda, taj sud prosljeđuje zahtjev nadležnome sudu svoje države članice i obavješćuje o tome sud koji je uputio zahtjev koristeći pri tome obrazac A iz Priloga.

1. Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadrži sve potrebne informacije u skladu s odredbama članka 4., zamoljeni sud bez odlaganja obavješćuje o tome sud koji je uputio zahtjev, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, koristeći obrazac C iz Priloga, i zahtijeva od tog suda da pošalje informacije koje nedostaju, a one moraju biti što točnije navedene.

2. Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što je potreban polog ili predujam u skladu s odredbama članka 18. stavka 3., zamoljeni sud o tome bez odgode obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, koristeći pri tome obrazac C iz Priloga te obavješćuje sud koji je uputio zahtjev o načinu davanja pologa ili predujma. Zamoljeni sud bez odgode potvrđuje primitak pologa ili predujma, a najkasnije u roku od 10 dana od dana primitku pologa ili predujma, koristeći pri tome obrazac D.

1. Ako je zamoljeni sud, u skladu s člankom 7. stavkom 1., na potvrdi o primitku naveo da zahtjev ne ispunjava uvjete propisane u člancima 5. i 6. ili je obavijestio sud koji je uputio zahtjev, u skladu s odredbama članka 8., da zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadrži sve potrebne informacije iz članka 4., rok iz članka 10. počinje teći od trenutka u kojemu je zamoljeni sud primio dopunjeni zahtjev.

2. Ako je zamoljeni sud zatražio polog ili predujam, u skladu s člankom 18. stavkom 3., ovaj rok počinje teći od trenutka davanja pologa ili predujma.

1. Zamoljeni sud izvršava zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od dana primitka zahtjeva.

3. Sud koji je uputio zahtjev može zatražiti da zahtjev bude izvršen u skladu s posebnim postupkom propisanim pravom svoje države članice, koristeći pri tome obrazac A iz Priloga. Zamoljeni sud postupa u skladu s takvim zahtjevom, osim ako je takav postupak nesukladan s pravom države članice zamoljenog suda ili zbog velikih praktičnih poteškoća. Ako zamoljeni sud ne ispuni zahtjev zbog jednog od navedenih razloga, o tome obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac E iz Priloga.

4. Sud koji je uputio zahtjev može zatražiti od zamoljenog suda korištenje komunikacijske tehnologije pri izvođenju dokaza, posebno korištenje video-konferencijske i telefonske konferencijske veze.

Zamoljeni sud postupa u skladu s takvim zahtjevom, osim ako je to nesukladno s pravom države članice zamoljenog suda ili zbog većih praktičnih poteškoća.

Ako zamoljeni sud ne postupi u skladu sa zahtjevom zbog jednog od navedenih razloga, o tome obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac E iz Priloga.

Ako navedena tehnička sredstva nisu dostupna na sudu koji je uputio zahtjev ili na zamoljenom sudu, sudovi međusobnim sporazumom omogućuju raspolaganje takvim sredstvima.

1. Ako pravo države članice zamoljenog suda tako propisuje, stranke i njihovi zastupnici, ako postoje, imaju pravo prisustvovati izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom.

2. Sud koji upućuje zahtjev, u svojem zahtjevu, koristeći pri tome obrazac A iz Priloga, obavješćuje zamoljeni sud, da će stranke i, ako postoje, njihovi zastupnici, biti prisutni i, ako je potrebno, da se zahtijeva njihovo sudjelovanje. Ova se informacija pruža i u svakom drugome prikladnome trenutku.

3. Ako se pri izvođenju dokaza zahtijeva nazočnost stranaka i njihovih zastupnika, ako postoje, zamoljeni sud utvrđuje uvjete pod kojima oni mogu sudjelovati, u skladu s odredbama članka 10.

4. Zamoljeni sud obavješćuje stranke i njihove zastupnike, ako postoje, o vremenu i mjestu održavanja sudskog postupka te, ako je potrebno, o uvjetima pod kojima oni mogu sudjelovati, koristeći pri tome obrazac F iz Priloga.

5. Stavci 1. do 4. ne isključuju mogućnost da zamoljeni sud zatraži od stranaka i njihovih zastupnika, ako postoje, da budu nazočni ili da sudjeluju pri izvođenju dokaza, ako takva mogućnost postoji u skladu s pravom njegove države članice.

Izvršenje u nazočnosti i uz sudjelovanje predstavnika suda koji upućuje zahtjev

1. Ako je to u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev, predstavnici suda koji upućuje zahtjev imaju pravo biti nazočni pri izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom.

2. U svrhe ovog članka, izraz „predstavnik” uključuje članove sudskog osoblja koje određuje sud koji upućuje zahtjev, u skladu s pravom svoje države članice. Sud koji upućuje zahtjev može odrediti i, u skladu s pravom svoje države članice, bilo koju drugu osobu poput stručnjaka.

3. Sud koji upućuje zahtjev, u svojem zahtjevu obavješćuje zamoljeni sud da će njegovi predstavnici biti nazočni i, ako je potrebno, da se zahtijeva njihovo sudjelovanje, koristeći pri tome obrazac A iz Priloga. Ova se informacija pruža i u svakome drugome prikladnom trenutku.

4. Ako se zahtijeva sudjelovanje predstavnika suda koji upućuje zahtjev u izvođenju dokaza, zamoljeni sud utvrđuje uvjete pod kojima oni mogu sudjelovati u skladu s odredbama članka 10.

5. Zamoljeni sud obavješćuje sud koji upućuje zahtjev o vremenu i mjestu održavanja sudskog postupka te, ako je potrebno, o uvjetima pod kojima njegovi predstavnici mogu sudjelovati, koristeći pri tome obrazac F iz Priloga.

Ako je potrebno pri izvršavanju zahtjeva, zamoljeni sud primjenjuje prikladne mjere prisile u onim slučajevima i u onoj mjeri koju propisuje pravo države članice tog suda za izvršenje zahtjeva koji, u iste svrhe, izdaju nacionalna tijela te države članice ili jedna od stranaka.

1. Zahtjev za saslušanje osobe ne izvršava se ako se osoba o kojoj je riječ poziva na pravo da uskrati svjedočenje ili na zabranu svjedočenja,

(a) u skladu s pravom države članice zamoljenog suda; ili

(b) u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev, a takvo je pravo navedeno u zahtjevu ili ga je, ako je potrebno, potvrdio sud koji upućuje zahtjev na molbu zamoljenog suda.

(a) zahtjev ne pripada u područje primjene ove Uredbe, u skladu s odredbama članka 1.; ili

(b) izvršenje zahtjeva u skladu s pravom države članice zamoljenog suda nije u ovlasti sudskih tijela; ili

(c) sud koji upućuje zahtjev, na traženje zamoljenog suda, ne dopuni zahtjev u skladu s člankom 8. u roku od 30 dana nakon što to zatraži zamoljeni sud; ili

(d) polog ili predujam, zatražen u skladu s odredbama članka 18. stavka 3., nije dan u roku od 60 dana od traženja zamoljenog suda.

3. Zamoljeni sud ne može odbiti izvršenje samo na temelju činjenice da, u skladu s pravom svoje države članice, sud te države članice ima isključivu nadležnost u tom predmetu ili da pravo te države članice ne dopušta pokretanje postupka u tom predmetu.

4. Ako je izvršenje zahtjeva odbijeno zbog jednog od razloga iz stavka 2., zamoljeni sud u roku od 60 dana obavješćuje o primitku zahtjeva sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac H iz Priloga.

Ako zamoljeni sud ne može izvršiti zahtjev u roku od 90 dana od dana njegovog primitka, o tome obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac G iz Priloga. Pri tome navodi razloge kašnjenja i procjenu vremena za koje smatra da mu je potrebno za izvršenje zahtjeva.

Zamoljeni sud bez odgode šalje sudu koji je uputio zahtjev dokumente koji dokazuju izvršenje zahtjeva i, ako je potrebno, vraća dokumente koje je primio od suda koji je uputio zahtjev. Uz dokumente se prilaže potvrda o izvršenju, u obrascu H iz Priloga.

1. Ako sud zatraži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici, zahtjev podnosi središnjem tijelu ili nadležnom tijelu iz članka 3. stavka 3. u toj državi, koristeći pri tome obrazac I iz Priloga.

2. Neposredno izvođenje dokaza može se obaviti isključivo na dobrovoljnoj osnovi, bez primjene mjera prisile.

Ako neposredno izvođenje dokaza podrazumijeva saslušanje osobe, sud koji upućuje zahtjev obavješćuje tu osobu da se izvođenje dokaza obavlja na dobrovoljnoj osnovi.

3. Izvođenje dokaza obavlja član sudskog osoblja ili neka druga osoba, poput stručnjaka, koja je određena u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev.

4. U roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice obavješćuje sud koji upućuje zahtjev o tome je li zahtjev prihvaćen i, ako je potrebno, sukladno pravu svoje države članice, o uvjetima za izvršenje zahtjeva, koristeći pri tome obrazac J.

Središnje tijelo ili nadležno tijelo posebno mogu odrediti sud svoje države članice koji će sudjelovati pri izvođenju dokaza, kako bi se osigurala ispravna primjena ovog članka i poštovanje postavljenih uvjeta.

Središnje tijelo ili nadležno tijelo potiče korištenje komunikacijske tehnologije poput video-konferencijskih i telefonskih veza.

5. Središnje tijelo ili nadležno tijelo može odbiti neposredno izvođenje dokaza samo ako:

(a) zahtjev ne pripada u područje primjene ove Uredbe, u skladu s člankom 1.;

(b) zahtjev ne sadrži sve potrebne informacije, u skladu s člankom 4.; ili

6. Ne dovodeći u pitanje uvjete propisane u skladu sa stavkom 4., sud koji upućuje zahtjev izvršava ga u skladu s pravom svoje države članice.

1. Izvršenje zahtjeva, u skladu s člankom 10., nije podložno naknadi pristojba ili troškova.

2. Unatoč tome, ako to zahtijeva zamoljeni sud, sud koji upućuje zahtjev bez odgode osigurava naknadu:

— novčane nagrade stručnjacima i tumačima; i

— troškova nastalih primjenom članka 10. stavaka 3. i 4.

Dužnost stranaka da pokriju ove nagrade ili troškove propisuje pravo države članice u kojoj se nalazi sud koji upućuje zahtjev.

3. Ako je potrebno mišljenje stručnjaka, zamoljeni sud može, prije izvršenja zahtjeva, zahtijevati od suda koji upućuje zahtjev isplatu pologa ili predujma za naknadu tih troškova. U svim drugim slučajevima, polog ili predujam nisu uvjet za izvršavanje zahtjeva.

Polog ili predujam daju stranke ako je tako propisano pravom države članice u kojoj se nalazi sud koji upućuje zahtjev.

1. Komisija sastavlja i redovito ažurira priručnik, koji će biti dostupan i u elektroničkom obliku, sa svim informacijama koje države članice pružaju u skladu s odredbama članka 22. te sporazumima i dogovorima na snazi, sukladno odredbama članka 21.

2. Ažuriranje ili tehničke izmjene standardnih obrazaca iz Priloga provodi Komisija. Te mjere namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 20. stavka 2.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Odnos prema postojećim ili budućim sporazumima ili dogovorima između država članica

1. Ova Uredba, s obzirom na predmete na koje se primjenjuje, ima prednost pred ostalim odredbama bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora koje su države članice sklopile, a posebno Haaške konvencije od 1. ožujka 1954. o građanskom postupku i Haaške konvencije od 18. ožujka 1970. o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim ili trgovačkim stvarima, u odnosima između država članica koje su njihove stranke.

2. Ova Uredba ne sprečava države članice da zadrže ili sklope sporazume ili dogovore između dviju ili više njih s ciljem daljnjeg olakšavanja izvođenja dokaza, pod uvjetom da oni budu u skladu s ovom Uredbom.

(a) do 1. srpnja 2003., presliku sporazuma ili dogovora između država članica navedenih u stavku 2.;

(b) presliku sporazuma ili dogovora sklopljenih između država članica, navedenih u stavku 2., te nacrte takvih sporazuma ili dogovora koje namjeravaju usvojiti; i

(a) popisu iz članka 2. stavka 2. na kojemu se navodi mjesna, i ako je potrebno, posebna nadležnost sudova;

(b) nazivima i adresama središnjih tijela i nadležnih tijela iz članka 3., uz naznaku njihove mjesne nadležnosti;

(c) tehničkim sredstvima za primanje zahtjeva kojima raspolažu sudovi na popisu, u skladu s odredbama članka 2. stavka 2.;

(d) jezicima koje prihvaća na zahtjevima, u skladu s odredbama članka 5.

Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim izmjenama ovih informacija.

Najkasnije 1. siječnja 2007. i svakih pet godina nakon tog datuma, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe, pri čemu posebnu pozornost posvećuje praktičnoj primjeni članka 3. stavka 1. točke (c) i stavka 3. te članaka 17. i 18.

2. Ova se Uredba primjenjuje od 1. siječnja 2004., osim članaka 19., 21. i 22., koji se primjenjuju od 1. srpnja 2001.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama, u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

( 2 ) Mišljenje doneseno 14. ožujka 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 3 ) Mišljenje doneseno 28. veljače 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu).


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA (EZ) br. 1103/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 22. listopada 2008.	L 304	80	14.11.2008