Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

1. Cilj ove Direktive jest usklađivanje nacionalnih propisa za gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom kako bi, u jednu ruku, spriječila svaki njihov utjecaj na okoliš svih država članica jednako kao i na okoliš trećih zemalja ili kako bi smanjila takav utjecaj vodeći računa o visokom stupnju zaštite okoliša, i u drugu ruku, kako bi osigurala funkcioniranje unutarnjeg tržišta te izbjegla zapreke trgovini i ometanja i ograničenja natjecanja u Zajednici.

2. U tu svrhu ovom se Direktivom utvrđuje mjere kojima je osnovni cilj sprečavanje proizvodnje ambalažnog otpada te, kao dodatna temeljna načela, ponovna uporaba ambalaže, recikliranje i drugi oblici oporabe ambalažnog otpada i, stoga, smanjenje konačnog zbrinjavanja takvog otpada kako bi se doprinijelo prijelazu na kružno gospodarstvo.

1. Ova Direktiva obuhvaća svu ambalažu stavljenu na tržište u Zajednici i sav ambalažni otpad, koji se rabi ili je ispušten iz industrijskog, trgovačkog, dućanskog, uslužnog, kućanskog ili bilo kojeg drugog izvora, neovisno o uporabljenom materijalu.

2. Ova Direktiva se primjenjuje ne dovodeći u pitanje važeće zahtjeve za kvalitetom ambalaže kao što su to oni koji se odnose na sigurnost, zaštitu zdravlja i higijene ambalažiranih proizvoda ili važećih zahtjeva prijevoza ili odredbama Direktive Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu ( 1 ).

1. „Ambalaža” znači svi proizvodi bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošača. „Nepovratni” predmeti uporabljeni u iste svrhe također se smatraju ambalažom.

(a) prodajna ambalaža ili primarna ambalaža, npr. ambalaža stvorena da čini proizvod za krajnjeg korisnika ili potrošača na prodajnom mjestu;

(b) skupna ambalaža ili sekundarna ambalaža, npr. ambalaža stvorena da čini u trenutku kupnje zbir određenog broja proizvoda bilo da je on prodan kao takav krajnjem korisniku ili potrošaču, ili služi samo kao sredstvo kojim se pune police na prodajnom mjestu; ona se može odvojiti od proizvoda bez utjecanja na njegova svojstva;

(c) transportna ambalaža ili tercijarna ambalaža, npr. ambalaža stvorena da olakša rukovanje i prijevoz određenog broja proizvoda ili skupnih ambalaža u svrhu sprečavanja fizičkog dodira i transportnih oštećenja. Transportna ambalaža ne uključuje kontejnere za cestovni, željeznički, brodski ili zračni prijevoz.

Definicija pojma „ambalaža” temelji se, nadalje, na niže u tekstu navedenim kriterijima.

Predmeti navedeni u Prilogu I. primjeri su koji pojašnjavaju primjenu tih kriterija.

i. Predmeti se smatraju ambalažom, ako ispunjavaju u prethodnome tekstu navedenu definiciju ne dovodeći u pitanje ostale funkcije koje ambalaža također može imati, osim ako je predmet sastavni dio proizvoda i stoga je nužno da on sadržava, podržava ili čuva taj proizvod tijekom njegova životnoga vijeka i ako je namjena da se svi elementi zajedno koriste, troše ili odlažu.

ii. Predmeti zamišljeni i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje i predmeti za „jednokratnu uporabu” koji se prodaju, pune, ili koji su oblikovani i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje, smatraju se ambalažom pod uvjetom da imaju ambalažnu funkciju.

iii. Ambalažni sastavni dijelovi i pomoćni dijelovi uključeni u ambalažu smatraju se dijelom ambalaže u koju su uključeni. Pomoćni dijelovi, koji su izravno obješeni ili pričvršćeni na proizvod i koji su u funkciji ambalaže, smatraju se ambalažom, ako nisu sastavni dio toga proizvoda i ako su svi dijelovi namijenjeni da se zajedno troše ili odlažu.

1.a „plastika” znači polimer u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ) kojem mogu biti dodani aditivi ili druge tvari, a koji se može upotrebljavati kao glavni strukturni sastojak vrećica;

1.b „plastične vrećice za nošenje” znači vrećice za nošenje s ručkom ili bez ručke, izrađene od plastike koje se daju potrošačima na prodajnom mjestu robe ili proizvodâ;

1.c „lagane plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrona;

1.d „vrlo lagane plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 15 mikrona koje su potrebne zbog higijenskih razloga ili koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže spriječiti bacanje hrane;

1.e „oksorazgradive plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje izrađene od plastičnih materijala kojima su dodani aditivi koji kataliziraju fragmentaciju plastičnog materijala u mikro-fragmente;

2. „ambalažni otpad” znači svaka ambalaža ili ambalažni materijal obuhvaćen definicijom otpada utvrđenom u članku 3. Direktive 2008/98/EZ osim ostataka iz proizvodnje;

2.a „ponovno uporabljiva ambalaža” znači ambalaža koja je osmišljena, dizajnirana i stavljena na tržište tako da tijekom svog životnog vijeka ostvari više putova ili ciklusa na način da se ponovno puni ili ponovno uporabi u istu svrhu u koju je osmišljena;

2.b „višeslojna (kompozitna) ambalaža” znači ambalaža izrađena od dva ili više slojeva različitih materijala koji se ne mogu odvojiti rukom i koji čine jedinstvenu i potpunu cjelinu i koja se sastoji od unutarnjeg spremnika i vanjskog kućišta te koja se tako može puniti, pohranjivati, prenositi i prazniti;

2.c primjenjuju se definicije „otpad”, „gospodarenje otpadom” skupljanje’, „odvojeno skupljanje”, „sprečavanje”, „ponovna uporaba”, „obrada”, „oporaba”, „recikliranje”„zbrinjavanje” i,program proširene odgovornosti proizvođača’ utvrđene u članku 3. Direktive 2008/98/EZ;

11. „gospodarski subjekti” u odnosu na ambalažu znači dobavljači ambalažnog materijala, proizvođači ambalaže i pretvarači, punjači i korisnici uvoznici, trgovci i distributeri, državna tijela i organizacije javnoga prava;

12. „dobrovoljni sporazum” znači sporazum koji je u propisanoj formi sklopljen između nadležnih javnih tijela države članice i toga gospodarskog sektora, koji mora biti dostupan svim strankama koje žele ispunjavati uvjete iz sporazuma sa svrhom postizanja ciljeva ove Direktive.

1. Države članice osiguravaju da se, uz mjere donesene u skladu s člankom 9., provode i druge preventivne mjere kako bi se spriječio nastanak ambalažnog otpada i smanjio utjecaj ambalaže na okoliš.

Te druge preventivne mjere mogu uključivati nacionalne programe, poticaje putem programa proširene odgovornosti proizvođača radi svođenja učinka ambalaže na okoliš na najmanju moguću mjeru ili slične mjere koje se donose, po potrebi, uz savjetovanje s gospodarskim subjektima, potrošačkim organizacijama i organizacijama za zaštitu okoliša, a koje su namijenjene objedinjavanju i iskorištavanju brojnih inicijativa poduzetih u državama članicama u pogledu sprečavanja.

Države članice primjenjuju ekonomske instrumente i druge mjere kako bi osigurale poticaje za primjenu hijerarhije otpada poput onih navedenih u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ ili druge prikladne instrumente i mjere.

1.a Države članice poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svojem državnom području.

Navedene mjere mogu uključivati uporabu nacionalnih ciljeva smanjenja, održavanje ili uvođenje ekonomskih instrumenata kao i ograničenja stavljanja na tržište kojima se odstupa od članka 18., pod uvjetom da su navedena ograničenja razmjerna i nediskriminirajuća.

Takve mjere mogu se razlikovati ovisno o utjecaju laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš kada se one oporabljuju ili zbrinjavaju, njihovim svojstvima kompostiranja, njihovoj trajnosti ili njihovoj specifičnoj namjeni.

Mjere koje poduzimaju države članice uključuju jedno ili oboje od sljedećega:

(a) donošenje mjera kojima se osigurava da razina godišnje potrošnje od 31. prosinca 2019. ne premaši 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi i od 31. prosinca 2025. 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi ili istovjetne ciljeve određene u masi. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz nacionalnih ciljeva potrošnje;

(b) donošenje instrumenata kojima se osigurava da se lagane plastične vrećice za nošenje od 31. prosinca 2018. ne daju besplatno na prodajnome mjestu robe ili proizvoda, osim ako se provedu jednako djelotvorni instrumenti. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz navedenih mjera.

Od 27. svibnja 2018. države članice izvješćuju o godišnjoj potrošnji laganih plastičnih vrećica za nošenje kada Komisiji dostavljaju podatke o ambalaži i ambalažnom otpadu u skladu s člankom 12.

Do 27. svibnja 2016. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi i prilagođavaju formati za izvješćivanje doneseni na temelju članka 12. stavka 3. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

1.b Ne dovodeći u pitanje članak 15., države članice mogu poduzeti mjere poput ekonomskih instrumenata i nacionalnih ciljeva smanjenja u pogledu bilo koje vrste plastičnih vrećica za nošenje, bez obzira na debljinu njihovih stijenki.

1.c Komisija i države članice najmanje tijekom prve godine nakon 27. studenoga 2016. aktivno potiču kampanje za informiranje javnosti i podizanje svijesti o negativnom utjecaju prekomjerne potrošnje plastičnih vrećica za nošenje na okoliš.

2. Komisija pomaže promicati sprečavanje podupirući stvaranje odgovarajućih europskih norma, u skladu s člankom 10. Norme imaju za cilj smanjenje utjecaja ambalaže na okoliš u skladu s člancima 9. i 10.

1. U skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u članku 4. Direktive 2008/98/EZ države članice poduzimaju mjere kako bi potaknule povećanje udjela ponovno uporabljive ambalaže koja se stavlja na tržište i sustava koji omogućuju ponovnu uporabu ambalaže na način koji je siguran za okoliš i u skladu s Ugovorom, ne ugrožavajući higijenu hrane ni sigurnost potrošača. Takve mjere mogu, između ostalog, uključivati:

(b) postavljanje kvalitativnih ili kvantitativnih ciljeva;

(d) određivanje minimalnog postotka ambalaže stavljene na tržište koja se može ponovo uporabiti svake godine po ambalažnom toku.

2. Država članica može odlučiti da će ostvariti prilagođenu razinu ciljeva iz članka 6. stavka 1. točaka od (f) do (i) u određenoj godini uzimajući u obzir prosječni udio, u prethodne tri godine, ponovno uporabljive prodajne ambalaže koja se stavlja na tržište prvi put i koja se ponovno uporabljuje u okviru sustava za ponovnu uporabu ambalaže.

(a) od ciljeva utvrđenih u članku 6. stavku 1. točkama (f) i (h) – udjela ponovno uporabljive prodajne ambalaže iz prvog podstavka ovog stavka u svoj prodajnoj ambalaži koja se stavlja na tržište, i

(b) od ciljeva utvrđenih u članku 6. stavku 1. točkama (g) i (i) – udjela ponovno uporabljive prodajne ambalaže iz prvog podstavka ovog stavka koja se sastoji od relevantnog ambalažnog materijala u svoj prodajnoj ambalaži koja se sastoji od tog materijala i koja se stavlja na tržište.

Za izračun relevantne prilagođene ciljne razine uzima se u obzir najviše pet postotnih bodova od takvog udjela.

3. Država članica može uzeti u obzir količinu drvene ambalaže koja se popravlja radi ponovne uporabe u izračunu ciljeva utvrđenih u članku 6. stavku 1. točki (f), točki (g) podtočki ii., točki (h) te točki (i) podtočki ii.

4. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka te za izračun ciljeva iz stavka 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

5. Najkasnije do 31. prosinca 2024. Komisija analizira podatke o ponovno uporabljivoj ambalaži koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 12. i Prilogom III. radi razmatranja izvedivosti uspostave kvantitativnih ciljeva za ponovnu uporabu ambalaže, uključujući pravila izračuna i bilo koje dodatne mjere za promicanje ponovne uporabe ambalaže. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

1. Kako bi ispunile ciljeve ove Direktive, države članice poduzimaju mjere nužne za postizanje sljedećih ciljeva na svojemu cijelom području:

(a) najkasnije do 30. lipnja 2001. će se prikupiti ili spaliti u spalionicama otpada s iskorištavanjem energije najmanje 50 masenih %, a najviše 65 masenih % ambalažnoga otpada;

(b) najkasnije do 31. prosinca 2008. će se prikupiti ili spaliti u spalionicama s iskorištavanjem energije najmanje 60 masenih % ambalažnog otpada;

(c) najkasnije do 30. lipnja 2001. najmanje 25 masenih %,a najviše 45 masenih % ukupnih ambalažnih materijala, koje sadrži ambalažni otpad, pri čemu će maseni udio svakoga ambalažnog materijala biti najmanje 15 %;

(d) najkasnije do 31. prosinca 2008. reciklirat će se najmanje 55 masenih %, a najviše 80 masenih % ambalažnoga otpada;

(e) najkasnije do 31. prosinca 2008. treba postići sljedeće minimalne ciljne udjele recikliranja za materijale sadržane u ambalažnomu otpadu:

iv. 22,5 masenih % za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku;

(f) najkasnije do 31. prosinca 2025. najmanje 65 % masenog udjela ukupnog ambalažnog otpada bit će reciklirano;

(g) najkasnije do 31. prosinca 2025. postići će se sljedeći minimalni ciljevi prema masenom udjelu za recikliranje za sljedeće materijale sadržane u ambalažnom otpadu:

(h) najkasnije do 31. prosinca 2030. najmanje 70 % masenog udjela ukupnog ambalažnog otpada bit će reciklirano;

(i) najkasnije do 31. prosinca 2030. postići će se sljedeći minimalni ciljevi prema masenom udjelu za recikliranje za sljedeće materijale sadržane u ambalažnom otpadu:

1.a Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točke (f) i (h) države članice mogu odgoditi rokove za ostvarenje ciljeva navedenih u stavku 1. točki (g) podtočkama od i. do vi. i točki (i) podtočkama od i. do vi. do pet godina pod sljedećim uvjetima:

(a) odstupanje je ograničeno na maksimalno 15 postotnih bodova u okviru jednog cilja ili je podijeljeno između dvaju ciljeva,

(b) stopa recikliranja za jedan cilj ne smije se smanjiti na razinu ispod 30 % kao posljedica tog odstupanja,

(c) stopa recikliranja za jedan cilj iz točke (g) podtočaka v. i vi. te točke (i) podtočaka iv. i v. ne smije se smanjiti na razinu ispod 60 % kao posljedica tog odstupanja, i

(d) najmanje 24 mjeseca prije relevantnog roka utvrđenog u stavku 1. točki (g) ili (i) ovog članka država članica obavješćuje Komisiju o svojoj namjeri da odgodi relevantni rok i dostavlja plan provedbe u skladu s Prilogom IV. ovoj Direktivi. Država članica može objediniti taj plan s planom provedbe podnesenim u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2008/98/EZ;

1.b U roku od tri mjeseca od primitka plana provedbe podnesenog u skladu s točkom (d) stavka 1.a Komisija može od države članice zatražiti da revidirataj plan ako Komisija smatra da plan nije u skladu sa zahtjevima iz Priloga V. Dotična država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije dostavlja revidirani plan.

1.c Komisija do 31. prosinca 2024. revidira ciljeve utvrđene u stavku 1. točkama (h) i (i) s ciljem njihova zadržavanja ili, po potrebi, povećanja. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

4. Države članice, prema potrebi, potiču upotrebu materijala koji se dobivaju od recikliranoga ambalažnog otpada za proizvodnju ambalaže i drugih proizvoda:

(a) poboljšanjem tržišnih uvjeta za takve materijale;

(b) preispitivanjem postojećih odredaba koje sprečavaju uporabu tih materijala.

6. Države članice objavljuju mjere i ciljne udjele navedene u stavku 1. i s njima upoznaju širu javnost i gospodarske subjekte.

7. Grčka, Irska i Portugal mogu, zbog svojega specifičnog položaja, naime, zbog velikoga broja malih otoka te zbog ruralnih i planinskih predjela i trenutačno niske razine potrošnje ambalaže, odlučiti da:

(a) najkasnije 30. lipnja 2001. ostvare ciljne udjele niže od onih utvrđenih u stavku 1. točkama (a) i (c), ali najmanje 25 % za oporabu ili spaljivanje u spalionicama otpada s iskorištavanjem energije;

(b) istodobno odgode postizanje ciljnih udjela iz stavka 1. točaka (a) i (c) na kasniji rok, no najkasnije do 31. prosinca 2005.;

(c) odgode postizanje ciljnih udjela navedenih u stavku 1. točkama (b), (d) i (e) do datuma po njihovu izboru, ali najkasnije do 31. prosinca 2011.

10. Državama članicama koje su već utvrdile, ili će utvrditi, programe koji su iznad najvećih ciljnih udjela iz stavka 1. i koje u tu svrhu osiguravaju odgovarajuće kapacitete za recikliranje i oporabu, dopušta se da slijede te ciljne udjele i ostvaruju u interesu visoke razine zaštite okoliša, pod uvjetom da te mjere ne narušavaju unutarnje tržište ni ometaju druge države u poštovanju ove Direktive. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim mjerama. Komisija potvrđuje te mjere nakon što provjeri, u suradnji s državama članicama, da su one u skladu s gore navedenim razmatranjima i da nisu sredstva proizvoljne diskriminacije ili prikrivenoga ograničavanja trgovine među državama članicama.

11. Države članice koje su pristupile Europskoj uniji na temelju Ugovora o pristupanju od 16. travnja 2003. mogu odgoditi postizanje ciljeva navedenih u stavku 1. točkama (b), (d) i (e) do datuma po njihovom izboru ali ne kasnije od 31. prosinca 2012. za Češku, Estoniju, Cipar, Litvu, Mađarsku, Sloveniju i Slovačku; 31. prosinca 2013. za Maltu; 31. prosinca 2014. za Poljsku; i 31. prosinca 2015. za Latviju.

1. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i):

(a) države članice izračunavaju masu ambalažnog otpada nastalog i recikliranog u određenoj kalendarskoj godini. Količina ambalažnog otpada nastalog u državi članici može se smatrati jednakom količini ambalaže stavljene na tržište u istoj godini u toj državi članici;

(b) masa recikliranog ambalažnog otpada računa se kao masa ambalaže koja je postala otpad koji, nakon što je prošao sve potrebne postupke provjere, razvrstavanja ili druge prethodne postupke za uklanjanje otpadnih materijala koji nisu obuhvaćeni daljnjom preradom i za jamčenje visokokvalitetnog recikliranja, ulazi u postupak recikliranja u kojem se otpadni materijali stvarno prerađuju u proizvode, materijale ili tvari.

2. Za potrebe stavka 1. točke (a) masa recikliranog ambalažnog otpada računa se kada otpad uđe u postupak recikliranja.

Odstupajući od prvog podstavka, masa recikliranog ambalažnog otpada može biti mjerena kao izlazna količina svih postupaka razvrstavanja uz uvjet:

(a) da se izlazna količina otpada potom reciklira;

(b) da masa materijala ili tvari koje su uklonjene u daljnjim postupcima koji prethode postupku recikliranja i koje potom nisu reciklirane nije uračunata u masu otpada koji se prijavljuje kao recikliran.

3. Države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti ambalažnog otpada kako bi osigurale ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 1. točkom (a) ovog članka i stavkom 2. točkama (a) i (b) ovog članka. Kako bi se osigurala pouzdanost i točnost prikupljenih podataka o recikliranom ambalažnom otpadu, sustav se može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih u skladu s člankom 35. stavkom 4. Direktive 2008/98/EZ, tehničkih specifikacija za zahtjeve u pogledu kvalitete razvrstanog otpada, ili prosječnih stopa gubitka za razvrstani otpad za različite vrste otpada i prakse gospodarenja otpadom. Prosječne stope gubitka koriste se samo u slučajevima u kojima se pouzdani podatci ne mogu dobiti na drugačiji način te se izračunavaju na osnovi pravila izračuna utvrđenih u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 11.a stavka 10. Direktive 2008/98/EZ.

4. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni u članku 6. stavku 1. točkama od (f) do (i) količina biorazgradivog ambalažnog otpada koji ulazi u aerobnu ili anaerobnu obradu može se računati recikliranom ako tom obradom nastaje kompost, digestat ili drugi izlazni materijal sa sličnom količinom recikliranog sadržaja u odnosu na inicijalni otpad, koji će se koristiti kao reciklirani proizvod, materijal ili tvar. Ako se izlazni materijal koristi na zemljištu, države članice mogu ga računati kao recikliran samo ako to korištenje koristi poljoprivredi ili donosi ekološko poboljšanje.

5. Količina materijala od ambalažnog otpada koji je prestao biti otpad kao rezultat pripremnih postupaka prije prerade može se uračunati kao reciklirani materijal pod uvjetom da je namijenjen za daljnju preradu u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu. Međutim, materijali koji su prestali biti otpad i koji su namijenjeni upotrebi kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije, ili će se spaljivati, nasipavati ili odlagati, ne smiju se računati kao napredakprema ostvarenju ciljeva za recikliranje.

6. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i), države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala koji se odvajaju nakon spaljivanja otpada proporcionalno udjelu spaljenog ambalažnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene kriterije kvalitete utvrđene u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 11.a stavkom 9. Direktive 2008/98/EZ.

7. Ambalažni otpad koji se šalje u drugu državu članicu radi recikliranja u toj drugoj državi članici smije se računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i) samo za onu državu članicu u kojoj je taj ambalažni otpad skupljen.

8. Ambalažni otpad koji se izvozi iz Unije računa se kao napredak prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 6. stavkom 1. ove Direktive za državu članicu u kojoj je ambalažni otpad skupljen samo ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 3. ovog članka i ako, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ), izvoznik može dokazati da pošiljka ambalažnog otpada ispunjava zahtjeve te Uredbe te da se obrada otpada izvan Unije odvijala u uvjetima koji su približno jednaki zahtjevima relevantnog okolišnog zakonodavstva Unije.

9. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu stavaka od 1. do 5. ovog članka, Komisija do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka, osobito u pogledu mase nastalog ambalažnog otpada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i) najkasnije tri godine prije svakog u njima utvrđenog roka.

(a) procjenu ostvarenja ciljeva za svaku državu članicu;

(b) popis država članica za koje postoji rizik da neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar odgovarajućih rokova, uz odgovarajuće preporuke za dotične države članice;

(c) primjere najboljih praksi koje se primjenjuju diljem Unije koje bi mogle poslužiti kao smjernice za napredak prema ostvarenju ciljeva.

1. Radi ostvarenja ciljeva utvrđenih ovom Direktivom države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su uspostavljeni sustavi za:

(a) povrat i/ili skupljanje uporabljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada od potrošača, drugog krajnjeg korisnika, ili nekih drugih ambalažnih tokova s ciljem da ju usmjere prema drugim najprikladnijim oblicima gospodarenja otpadom;

(b) ponovnu uporabu ili oporabu uključujući recikliranje ambalaže i/ili skupljenog ambalažnog otpada.

U tim sustavima mogu sudjelovati gospodarski subjekti iz dotičnih sektora i nadležna javna tijela. Oni se pod nediskriminirajućim uvjetima također primjenjuju na uvozne proizvode, uključujući podrobne dogovore i cijene određene za pristup takvom sustavu, a ti su sustavi osnovani kako bi se izbjegle prepreke trgovini ili narušavanje tržišnog natjecanja u skladu s Ugovorom.

2. Države članice osiguravaju da se najkasnije do 31. prosinca 2024. uspostave programi proširene odgovornosti proizvođača za svu ambalažu u skladu s člancima 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ.

3. Mjere iz stavaka 1. i 2. dio su politike koja obuhvaća svu ambalažu i ambalažni otpad i u okviru njih se vodi računa osobito o zahtjevima u pogledu zaštite okoliša te zdravlja, sigurnosti i higijene potrošača, zaštite kvalitete, izvornosti i tehničkih karakteristika pakirane robe i rabljenih materijala te zaštite prava industrijskog i trgovačkog vlasništva.

4. Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale visoku kvalitetu recikliranja ambalažnog otpada i zadovoljile neophodne standarde kvalitete propisane za relevantne sektore recikliranja. U tu se svrhu članak 11. stavak 1. Direktive 2008/98/EZ primjenjuje na ambalažni otpad, uključujući otpad od višeslojne (kompozitne) ambalaže.

1. Vijeće u skladu s uvjetima iz Ugovora najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive donosi odluke o označivanju ambalaže.

2. Da bi se omogućilo skupljanje, ponovna uporaba i oporaba, uključujući i recikliranje, na temelju Odluke Komisije 97/129/EZ, na ambalaži mora biti naznačena vrsta uporabljenoga ambalažnog materijala radi njezine identifikacije i klasifikacije industrije na koju se odnosi. ( 4 )

3. Ambalaža ima odgovarajuću oznaku bilo na vlastitoj površini bilo na naljepnici. Ta oznaka mora biti jasno vidljiva i lako čitljiva. Oznake moraju imati određenu izdržljivost i trajnost, uključujući i nakon otvaranja ambalaže.

Specifične mjere za biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati

Do 27. svibnja 2017. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuju specifikacije za naljepnice ili oznake radi osiguravanja priznavanja, na razini cijele Unije, biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje i plastičnih vrećica za nošenje koje se mogu kompostirati i pružanja potrošačima točnih informacija o svojstvima kompostiranja takvih vrećica. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

Najkasnije osamnaest mjeseci nakon donošenja navedenog provedbenog akta, države članice osiguravaju da biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati budu označene u skladu sa specifikacijama predviđenima u tom provedbenom aktu.

1. Države članice osiguravaju da se tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, ambalaža može stavljati na tržište samo ako ispunjava sve osnovne zahtjeve iz ove Direktive uključujući i Prilog II.

2. Od datuma iz članka 22. stavka 1. ove Direktive, države članice pretpostavljaju da su ispunjeni svi osnovni zahtjevi iz ove Direktive uključujući Prilog II. kada ambalaža ispunjava:

(a) odgovarajuće usklađene norme, čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europskih zajednica. Države članice objavljuju referentne brojeve nacionalnih normi koje prenose te usklađene norme;

(b) odgovarajuće nacionalne norme iz stavka 3. ovog članka ako u područjima koje obuhvaćaju te norme ne postoje usklađene norme.

3. Države članice moraju upoznati Komisiju s tekstovima svojih nacionalnih normi iz stavka 2 točke (b) ovog članka, koje smatraju da ispunjavaju zahtjeve iz ovog članka. Komisija te tekstove odmah prosljeđuje drugim državama članicama.

Države članice objavljuju upućivanja na te norme. Komisija osigurava da su ona objavljena u Službenom listu Europskih zajednica.

4. Kad država članica ili Komisija smatra da norme iz stavka 2. ovog članka ne ispunjavaju u potpunosti osnovne zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, Komisija ili država članica predmet prosljeđuje na odlučivanje Odboru osnovanom Direktivom 83/189/EEZ uz navođenje razloga za to, Odbor bez odgode daje svoje mišljenje.

O mišljenju Odbora Komisija obavješćuje države članice je li potrebno te norme povući iz objave iz stavka 2. i 3. ovog članka, ili ne.

5. Komisija najkasnije do 31. prosinca 2020. ispituje izvedivost jačanja osnovnih zahtjeva s ciljem, između ostalog, poboljšanja dizajna za ponovnu uporabu i promicanja visokokvalitetnog recikliranja kao i postroženja njihove provedbe. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

Komisija prema potrebi, potiče pripremu europskih normi koje se odnose na osnovne zahtjeve iz Priloga II.

— mjerila i metodologije analize vijeka trajanja ambalaže,

— postupke mjerenja i provjere prisutnosti teških metala i drugih opasnih tvari u ambalaži i njihovom oslobađanju iz ambalaže i ambalažnog otpada u okoliš,

— mjerila za najmanji sadržaj recikliranog materijala u ambalaži, za određene vrste ambalaže,

— mjerila za postupke kompostiranja i proizvedeni kompost,

1. Države članice osiguravaju da ukupna koncentracija olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma prisutnih u ambalaži ili ambalažnim sastojcima ne prelazi sljedeće:

— 600 ppm po težini dvije godine nakon dana iz članka 22. točke 1. ove Direktive,

— 250 ppm po težini tri godine nakon dana iz članka 22. točke 1. ove Direktive,

— 100 ppm po težini pet godina nakon dana iz članka 22. točke 1. ove Direktive

2. Koncentracije iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na ambalažu koja je u potpunosti izrađena od olovnog kristalnog stakla na način određen u Direktivi 69/493/EEZ ( 5 ).

3. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 21.a radi dopunjavanja ove Direktive utvrđivanjem uvjeta pod kojima se razine koncentracije iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju na reciklirane materijale i na proizvodne petlje koji su unutar zatvorenog i kontroliranog lanca te utvrđivanjem vrsta ambalaže koje su izuzete od zahtjeva utvrđenih stavkom 1. trećom alinejom ovog članka.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale uspostavljanje baze podataka o ambalaži i ambalažnom otpadu, tamo gdje ih još nema, i to na usklađenom temelju kako bi se državama članicama i Komisiji omogućio nadzor nad provedbom ciljeva postavljenih iz ove Direktive.

2. Baze podataka iz stavka 1. uključuju podatke na temelju Priloga III., a njima se posebno pružaju informacije o magnitudi, svojstvima i razvoju tokova otpada ambalaže i ambalažnog otpada na razini pojedinačnih država članica, uključujući informacije o toksičnosti ili opasnosti ambalažnih materijala i dijelova koji se upotrebljavaju u njihovoj proizvodnji.

3.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 6. stavka 1. točaka od (a) do (i) i podatke o ponovno uporabljivoj ambalaži za svaku kalendarsku godinu.

One te podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se podatci prikupljaju. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija na temelju Priloga III. u skladu sa stavkom 3.d ovog članka.

Prvo razdoblje izvješćivanja o ciljevima utvrđenima u članku 6. stavku 1. točkama od (f) do (i) i podatcima o ponovno uporabljivoj ambalaži započinje u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje u skladu sa stavkom 3.d ovog članka i obuhvaća podatke za to razdoblje izvješćivanja.

3.b Podatcima koje države članice dostavljaju u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete i izvješće o mjerama poduzetima na temelju članka 6.a stavaka 3. i 8., uključujući, po potrebi, detaljne informacije o prosječnim stopama gubitka.

3.c Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u upotrebi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje nakon prve dostave podataka od strane država članica, a nakon svake četiri godine.

3.d Komisija najkasnije do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za dostavu podataka u skladu sa stavkom 3.a ovog članaka. Za potrebe izvješćivanja o provedbi članka 6. stavka 1. točaka od (a) do (e) ove Direktive, države članice koriste format utvrđen Odlukom Komisije 2005/270/EZ ( 6 ). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. ove Direktive.

4. Države članice u osiguravanju podrobnih podataka uzimaju u obzir pojedine probleme malih i srednjih poduzetnika.

6. Države članice zahtijevaju od svih uključenih gospodarskih subjekata da nadležnim tijelima dostavljaju pouzdane podatke iz svog sektora kako to zahtijeva ovaj članak.

Države članice moraju, u roku od dvije godine od dana iz članka 22. stavka 1. ove Direktive poduzeti mjere, kako bi osigurale korisnicima ambalaže, uključujući posebno i potrošače, potrebne podatke o:

— sustavima za povrat, prikupljanje i obnovu koji su im na raspolaganju,

— njihovoj ulozi i doprinosu u pogledu oporabe, obnove i recikliranja ambalaže i ambalažnog otpada,

— značenju oznaka na ambalaži koja postoji na tržištu,

— primjerenim elementima planova za gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom iz članka 14. ove Direktive.

Države članice također promiču kampanje za informiranje potrošača i podizanje njihove svijesti.

Za ostvarivanje ciljeva i mjera iz ove Direktive države članice u planove gospodarenja otpadom, prema članku 17. Direktive 75/442/EEZ, uvrštavaju posebno poglavlje o postupanju s ambalažom i ambalažnim otpadom, uključujući mjere donesene na temelju članka 4. i 5. ove Direktive.

Na temelju odgovarajućih odredaba Ugovora, Vijeće donosi gospodarske instrumente za poticanje postizanja ciljeva iz ove Direktive. U nedostatku takvih mjera, države članice smiju, u skladu sa načelima koja uređuju politiku u okolišu Zajednice, između ostalog, načelom onečišćivač plaća, te obvezama iz Ugovora, donijeti mjere za ostvarivanje ovih ciljeva.

1. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 83/189/EEZ, prije donošenja takvih mjera, države članice obavješćuju Komisiju o prijedlozima mjera koje namjeravaju donijeti u okviru ove Direktive, osim mjera fiskalne prirode, ali uključujući tehničke podatke vezane uz fiskalne mjere koje potiču ispunjavanje takvih tehničkih zahtjeva, a sve u svrhu omogućavanja Komisiji da ih ispita u svjetlu postojećih propisa, pri čemu se za svaki pojedini slučaj primjenjuje postupak propisan navedenom Direktivom.

2. Ako je predložena mjera istodobno i tehnički propis u smislu Direktive 81/189/EEZ, država članica može u postupku obavješćivanja iz ove Direktive navesti da je obavješćivanje također jednako valjano za Direktivu 83/189/EEZ.

Države članice na svojem području ne sprečavaju stavljanje na tržište ambalaže koja ispunjava odredbe ove Direktive.

1. Komisija donosi provedbene akte potrebne za prilagodbu identifikacijskog sustava iz članka 8. stavka 2. i članka 10. drugog stavka šeste alineje znanstvenom i tehničkom napretku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21.a o izmjeni ilustrativnih primjera za definiranje ambalaže navedenih u Prilogu I.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21.a radi dopune ove Direktive ako je to potrebno za rješavanje poteškoća do kojih dolazi u primjeni odredaba ove Direktive, a posebno u pogledu inertnih ambalažnih materijala koji se u Uniji stavljaju na tržište u vrlo malim količinama (tj. približno 0,1 % masenog udjela), ponajprije ambalaže za medicinske uređaje i farmaceutske proizvode, malih pakiranja i luksuznih pakiranja.

1. Do 27. studenoga 2021. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se procjenjuje djelotvornost mjera iz članka 4. stavka 1.a na razini Unije, u borbi protiv onećišćivanja okoliša smećem, mijenjanju ponašanja potrošača i promicanju sprečavanja nastanka otpada. Ako procjena pokaže da donesene mjere nisu djelotvorne, Komisija ispituje druge moguće načine za postizanje smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, uključujući postavljanjem realnih i ostvarivih ciljeva na razini Unije i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

2. Do 27. svibnja 2017. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ispituje utjecaj uporabe okso-razgradivih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

3. Do 27. svibnja 2017. Komisija procjenjuje posljedice, u smislu životnog vijeka, različitih mogućnosti za smanjivanje potrošnje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

1. Komisiji pomaže odbor osnovan na temelju članka 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ).

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EZ) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i članka 20. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 4. srpnja 2018. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ( 8 ).

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i članka 20. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 30. lipnja 1996. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

3. Uz to, države članice Komisiji dostavljaju svoje zakone i druge propise koji se odnose na primjenu ove Direktive.

3.a Pod uvjetom da su ciljevi navedeni u članku 4. i članku 6. postignuti, države članice mogu prenijeti odredbe navedene u članku 4. stavku 1.a i članku 7. putem sporazumâ između nadležnih tijela i dotičnih gospodarskih sektora.

(b) utvrđuju ciljeve s odgovarajućim rokovima;

(c) objavljuju se u nacionalnim službenim listovima ili u kojemu službenom dokumentu jednako tako dostupnom javnosti te dostavljaju Komisiji;

(d) postignuti rezultati redovito se prate, dojavljuju nadležnim tijelima vlastima i Komisiji te stavljaju na raspolaganje javnosti pod uvjetima utvrđenim sporazumom;

(e) nadležna tijela vlasti osiguravaju da se napredak postignut u okviru sporazuma provjerava;

(f) u slučaju neusklađenosti sa sporazumom, države članice provode odgovarajuće odredbe ove Direktive zakonskim, regulatornim ili upravnim mjerama.

4. Zahtjevi za izradom ambalaže ni u jednom se slučaju ne primjenjuju na ambalažu koja se rabila za neki proizvod prije dana stupanja na snagu ove Direktive.

5. Države članice dopuštaju za razdoblje najviše od 5 godina od dana stupanja na snagu ove Direktive, stavljanje na tržište ambalaže koja je bila izrađena prije tog dana i ako je bila u skladu važećim nacionalnim zakonodavstvom.

Direktiva 85/339/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od dana iz članka 22. stavka 1. ove Direktive.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Vrećice za slanje kataloga i magazina (s magazinom)

Podlošci za kolače koji se prodaju zajedno s kolačima

Kalemi, tube i valjci na koje se namataju fleksibilni materijali (npr. plastična folija, aluminij, papir), osim kalema tuba i valjaka koji su dio proizvodnih strojeva i ne rabe se za prezentiranje proizvoda kao prodajne jedinice.

Lonci za cvijeće namijenjeni za korištenje samo tijekom prodaje i prijevoza biljaka, a ne za držanje biljke tijekom njezinog cijelog životnog vijeka.

„Spindle” kutije za CD-e (koje se prodaju s CD-ima i nisu namijenjene za spremanje)

Vješalice za odjeću (koje se prodaju zajedno s odjevnim predmetima)

Sustavi sterilnih barijera (vrećice, podlošci i materijali potrebni za očuvanje sterilnosti proizvoda)

Kapsule za automate za napitke (npr. kava, kakao, mlijeko) koje nakon uporabe ostaju prazne

Punjive čelične boce koje se koriste za različite vrste plina, isključujući vatrogasne aparate

Lonci za cvijeće namijenjeni za držanje biljke tijekom njezinog cijelog životnog vijeka

Vješalice za odjeću (koje se prodaju zasebno)

Kapsule za automate za kavu, vrećice za kavu od folije, filtar vrećice za kavu koje se bacaju zajedno s uporabljenim kavenim proizvodom

Kutije za CD-e, DVD-e i videokasete (u kojima se prodaju CD-i, DVD-i i videokasete)

„Spindle” kutije za CD-e (koje se prodaju prazne i namijenjene su za spremanje)

Mehanički mlinac (ugrađen u punjivu posudu, npr. punjivi mlinac za papar)

Predmeti koji su ambalaža, ako su dizajnirani i namijenjeni za punjenje na prodajnom mjestu

Plastična folija za odjeću opranu u praonama rublja

Papirnati kalupi za pečenje (koji se prodaju prazni)

Podlošci za kolače koji se prodaju bez kolača

Četkica maskare koja čini dio čepa posudice

Ljepljive etikete pričvršćene na drugu ambalažu

Dozirna kugla koja čini dio sustava za zatvaranje posude za deterdžent

Mehanički mlinac (ugrađen u posudu za jednokratnu uporabu, napunjen proizvodom, npr. mlinac za papar napunjen paprom)

OSNOVNI ZAHTJEVI O SASTAVU I PRIRODI AMBALAŽE, NJEZINE PONOVNE UPORABLJIVOSTI, OBNOVLJIVOSTI, UKLJUČUJUĆI RECIKLABILNOST

— Ambalaža se izrađuje tako da obujam i težina ambalaže bude ograničena na najmanje veličine primjerene održavanju potrebne razine sigurnosti, higijene i naklonosti potrošača ambalažiranom proizvodu.

— Ambalaža se dizajnira, proizvodi i komercijalizira na način koji dopušta njezinu ponovnu uporabu ili oporabu, uključujući recikliranje, u skladu s hijerarhijom otpada, i koji u najvećoj mogućoj mjeri smanjuje utjecaj na okoliš pri zbrinjavanju ambalažnog otpada ili ostataka preostalih nakon provedbe gospodarskih mjera gospodarenja ambalažnim otpadom.

— Ambalaža se proizvodi tako da škodljive i druge rizične tvari i materijal kao sastavni dijelovi ambalažnog materijala ili koji od ambalažnih sastojaka bude smanjen na najmanju moguću mjeru u vezi s prisutnošću u emisijama, pepelu, lužnatim otplavinama, kad ambalaža ili ostaci preostali nakon provedbe gospodarskih mjera upravljanja ambalažnim otpadom budu spaljeni ili zatrpani pod zemlju.

— fizička svojstva i značajke ambalaže moraju izdržati određeni broj putovanja ili obrtanja, u normalnim predviđenim uvjetima uporabe,

— mogućnost prerade uporabljene ambalaže tako da se udovolji zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima koji vrijede za radnu snagu,

— ispunjavanje zahtjeva koji se posebno odnose na ambalažu koja se može obnoviti kad se ta ambalaža više ne može ponovno uporabiti i tako postaje otpad.

Ambalaža mora biti proizvedena na takav način da omogući recikliranje određenog postotka od težine materijala iskorištenog u proizvodnji proizvoda za tržište, u skladu sa sadašnjim standardima u Zajednici. Određivanje tog postotka može varirati zavisno od vrste materijala od kojeg je ambalaža.

(b) Ambalaža koja se može obnoviti u obliku uporabe otpada za energetske svrhe

Ambalažni otpad obrađen u energetsku svrhu mora imati najmanju donju kaloričnu vrijednost kako bi se vraćanje energije omogućilo na najbolji mogući način.

Ambalažni otpad obrađen radi kompostiranja mora biti takve biorazgradive naravi da ne smeta odvojenom skupljanju i postupku kompostiranja ili aktivnosti u koju je uveden.

Biorazgradivi ambalažni otpad mora biti takve naravi da može podnijeti fizikalnu, kemijsku, termičku ili biološku razgradnju, tako da se najveći dio gotovog komposta na kraju razgrađuje na ugljikov dioksid, biomasu i vodu. Oksorazgradiva plastična ambalaža ne smatra se biorazgradivom.

PODACI KOJE DRŽAVE ČLANICE MORAJU UKLJUČITI U SVOJE BAZE PODATAKA U VEZI S AMBALAŽOM I AMBALAŽNIM OTPADOM (U SKLADU S TABLICAMA OD 1. DO 4.)

Količina ambalaže (primarne, sekundarne i tercijarne) potrošene na državnom području pojedine države

Količina ambalaže (primarna, sekundarna i tercijarna) oporabljena na području pojedine države

Količina ambalažnog otpada obnovljenog i odloženog na području pojedine države

Količina ambalažnog otpada recikliranog ili obnovljenog na području pojedine države

Plan provedbe koji se podnosi u skladu s člankom 6. stavkom 1.a točkom (d) sadržava sljedeće:

1. procjenu prijašnjih, trenutačnih ili predviđenih stopa recikliranja, odlaganja i drugih vrsta obrade ambalažnog otpada i tokova od kojih se sastoji;

2. procjenu provedbe planova gospodarenja otpadom i programa za sprečavanje nastanka otpada uspostavljenih u skladu s člancima 28. i 29. Direktive 2008/98/EZ;

3. razloge zbog kojih država članica smatra da relevantni cilj utvrđen u članku 6. stavku 1. točkama (g) i (i) možda neće moći ostvariti u roku zadanom u tom članku i procjenu produljenja vremena koje je potrebno za ostvarenje tog cilja;

4. mjere potrebne za ostvarenje ciljeva utvrđenih u članku 6. stavku 1. točkama (g) i (i) ove Direktive koje se primjenjuju na državu članicu tijekom produljenja vremena, uključujući odgovarajuće ekonomske instrumente i druge mjere za davanje poticaja za primjenu hijerarhije otpada iz članka 4. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ i Priloga IV.a toj direktivi;

5. raspored provedbe mjera utvrđenih u točki 4., utvrđivanje tijela nadležnog za njihovu provedbu i procjenu njihova pojedinačnog doprinosa ostvarenju ciljeva koji se primjenjuju u slučaju produljenja vremena;

6. informacije o financiranju gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća”;

7. mjere za poboljšanje kvalitete podataka, prema potrebi, s ciljem boljeg planiranja i praćenja rezultata u području gospodarenja otpadom.

( 2 ) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

( 3 ) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

( 6 ) Odluka Komisije 2005/270/EZ od 22. ožujka 2005. o utvrđivanju formata u odnosu na sustav baza podataka na temelju Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 86, 5.4.2005., str. 6.).

( 7 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).


		br.	stranica	datum
M1	UREDBA (EZ) br. 1882/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. rujna 2003.	L 284	1	31.10.2003
►M2	DIREKTIVA 2004/12/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. veljače 2004.	L 47	26	18.2.2004
►M3	DIREKTIVA 2005/20/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 9. ožujka 2005.	L 70	17	16.3.2005
M4	UREDBA (EZ) br. 219/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2009.	L 87	109	31.3.2009
►M5	DIREKTIVA KOMISIJE 2013/2/EU Tekst značajan za EGP od 7. veljače 2013.	L 37	10	8.2.2013
►M6	DIREKTIVA (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 29. travnja 2015.	L 115	11	6.5.2015
►M7	DIREKTIVA (EU) 2018/852 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 30. svibnja 2018.	L 150	141	14.6.2018