1994L0062 — HR — 26.05.2015 — 006.001


Ovaj je dokument samo dokumentacijska pomoć za čiji sadržaj institucije ne preuzimaju odgovornost

►B

DIREKTIVA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA 94/62/EZ

od 20. prosinca 1994.

o ambalaži i ambalažnom otpadu

( L 365 31.12.1994, 10)

 

 

  No

page

date

 M1

UREDBA (EZ) br. 1882/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. rujna 2003.

  L 284

1

31.10.2003

►M2

DIREKTIVA 2004/12/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. veljače 2004.

  L 47

26

18.2.2004

►M3

DIREKTIVA 2005/20/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 9. ožujka 2005.

  L 70

17

16.3.2005

►M4

UREDBA (EZ) br. 219/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2009.

  L 87

109

31.3.2009

►M5

DIREKTIVA KOMISIJE 2013/2/EU Tekst značajan za EGP od 7. veljače 2013.

  L 37

10

8.2.2013

►M6

DIREKTIVA (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 29. travnja 2015.

  L 115

11

6.5.2015




▼B

DIREKTIVA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA 94/62/EZ

od 20. prosinca 1994.

o ambalaži i ambalažnom otpadu



EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije ( 1 ),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora ( 2 ),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 189.b Ugovora ( 3 ),

budući da različite nacionalne mjere za gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom moraju biti usklađene kako bi, u jednu ruku, sprečavale bilo kakav njegov utjecaj na okoliš ili smanjenje takvog utjecaja, osiguravajući na taj način visoku razinu zaštite okoliša, i, u drugu ruku, osigurale funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjegavanje zapreka trgovini te iskrivljavanje i ograničavanje natjecanja u Zajednici;

budući da je najbolji način sprečavanja stvaranja ambalažnog otpada smanjivanje ukupne količine ambalaže;

budući da je potrebno, u odnosu na ciljeve ove Direktive, poštovati opće načelo da poduzete mjere u jednoj državi članici u svrhu očuvanja okoliša ne smiju imati negativan utjecaj na sposobnost druge države članice u postizavanju ciljeva Direktive;

budući da je smanjivanje ambalaže bitno za održivi rast koji posebno zahtijeva Ugovor o Europskoj uniji;

budući da ova Direktiva mora obuhvatiti sve vrste ambalaže stavljene na tržište i sav ambalažni otpad; stoga Direktiva Vijeća 85/339/EEZ od 27. lipnja 1985. o spremnicima za tekućine za ljudsku potrošnju ( 4 ) mora biti stavljena izvan snage;

budući da ambalaža ima izuzetno važnu socijalnu i gospodarsku ulogu i stoga se mjere predviđene ovom Direktivom moraju primjenjivati ne dovodeći u pitanje drugo odgovarajuće zakonodavstvo koje utječe na kvalitetu i prijevoz ambalaže ili ambalažirane robe;

budući da u skladu sa strategijom Zajednice o gospodarenju otpadom utvrđenoj u Rezoluciji Vijeća od 7. svibnja 1990. o politici otpada ( 5 ) i Direktivi Vijeća 75/442/EEZ od 15.7.1975. o otpadu ( 6 ), gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom, mora u prvom redu uključiti sprečavanje nastanka ambalažnog otpada i, kao dodatno temeljno načelo, oporabu ambalaže, recikliranje i ostale oblike obnove ambalažnog otpada i zbog toga, smanjivanje konačnog odlaganja takvog otpada;

budući da, sve dok ne dođe do znanstvenog i tehnološkog napretka na području postupaka obnove, potrebno je dati prednost oporabi i recikliranju kad se ima u vidu utjecaj na okoliš; budući da to u državama članicama zahtijeva uspostavu sustava koji će jamčiti vraćanje uporabljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada; Budući da je potrebno najhitnije dovršiti procjene o vijeku trajanja kako bi opravdale jasno mjesto na ljestvici među ambalažom koja se može oporabiti, reciklirati i obnoviti;

budući da se nastanak ambalažnog otpada sprječava na temelju odgovarajućih mjera, uključujući i pobude iz država članica u skladu s ciljevima ove Direktive;

budući da države članice mogu u skladu s Ugovorom poticati sustav oporabe ambalaže koja se može oporabiti na za okoliš siguran način, u svrhu iskorištavanja prednosti doprinosa takvog sustava na zaštitu okoliša;

budući da sa stajališta okoliša recikliranje mora smatrati kao važan dio obnove, s posebnim pogledom potrebno je gledati na smanjenje potrošnje energije i primarnih sirovina kao i na konačno odlaganje otpada;

budući da je obnova energije jedan od djelotvornih vidova obnove ambalažnog otpada;

budući da ciljevi obnove i recikliranja postavljeni u državama članicama moraju biti ograničeni unutar određenih raspona djelovanja kako bi vodili računa o različitim stanjima u državama članicama i kako bi se izbjeglo stvaranje zapreka za trgovinu, te ometanja natjecanja;

budući da, u svrhu postizanja rezultata u srednjoročnom razdoblju i davanja gospodarskim subjektima, potrošačima i javnoj vlasti potrebne izglede za daljnju budućnost, rok za srednjoročno razdoblje se mora odrediti za postizanje ranije navedenih ciljeva, a ciljevi za kraj dugoročnog razdoblja moraju biti određeni kasnije, vodeći računa da se ti ciljevi bitno uvećavaju;

budući da bi Europski parlament i Vijeće morali na temelju izvještaja Komisije, izučavati kako, praktično iskustvo stečeno u državama članicama radeći na postizavanju tih ciljeva, tako i znanstvene pronalaske u procjenjivanju znanja kao što su to ekološke ravnoteže;

budući da države članice koje imaju, ili će donijeti, programe koji idu dalje od tih ciljeva u korist visoke razine zaštite okoliša pod uvjetom da takve mjere izbjegnu poremećaje na unutrašnjem tržištu i ne sprečavaju druge države članice u ispunjavanju ove Direktive; budući da Komisija mora odobriti takve mjere nakon odgovarajuće provjere;

budući da, u drugu ruku, nekim državama članicama može biti dozvoljeno prihvaćanje nižih ciljeva zbog posebnih okolnosti u tim državama članicama, pod uvjetom da one dosegnu najniži cilj za obnovu u standardnom roku, i standardne ciljeve u nekom kasnijem roku;

budući da gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom zahtijeva uspostavu sustava povrata, prikupljanja i obnove; budući da takvi sustavi moraju biti otvoreni za sudjelovanje svih zainteresiranih strana i biti namijenjeni izbjegavanju diskriminacije uvoznih proizvoda i zapreka trgovini ili ometanju natjecanja, te jamčiti najveći mogući opseg povrata ambalaže i ambalažnog otpada, u skladu s Ugovorom;

budući da pitanje označivanja ambalaže u Zajednici zahtijeva daljnje proučavanje, ali Zajednica o tome mora odlučiti u skoroj budućnosti;

budući da je u svrhu smanjivanja na najmanju moguću razinu utjecaja ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš kao i u svrhu izbjegavanja zapreka trgovini i ometanja natjecanja, također potrebno pobliže odrediti osnovne zahtjeve koji određuju sastav i prirodu ponovne upotrebljivosti i obnovljivosti uključujući reciklažnost ambalaže;

budući da prisutnost škodljivih metala i drugih tvari u ambalaži mora biti ograničena imajući u vidu njihov utjecaj na okoliš (posebno u svjetlu njihove najvjerojatnije prisutnosti u emisijama ili pepelu kad se ambalaža spaljuje, ili u lužnatim otplavinama ako je otpad zatrpan pod zemlju); budući da je važno, kao prvi korak prema smanjenju otrovnosti ambalažnog otpada, sprečavati dodavanje škodljivih teških kovina u ambalažu i osigurati da se takve tvari ne ispuštaju u okoliš, s odgovarajućim iznimkama koje mora odrediti Komisija u posebnim slučajevima kroz postupak Odbora;

budući da, ako se želi dostići visoka razina recikliranja i izbjeći zdravstvene i sigurnosne poteškoće onih zaposlenika koji skupljaju i prerađuju ambalažni otpad, je bitno da takav otpad bude razvrstan prema porijeklu;

budući da se zahtjevi izrade ambalaže ne bi trebali primjenjivati na ambalažu koja se rabi za neki proizvod prije stupanja na snagu ove Direktive; budući da je prijelazno razdoblje za stavljanje na tržište ambalaže također zatraženo;

budući da je pri utvrđivanju vremena za pripremu stavljanja na tržište ambalaže koja bi ispunila sve bitne uvjete potrebno voditi računa o činjenici da nadležna tijela za normizaciju već pripremaju europske norme;

budući da bi se propisi o načinima dokazivanja sukladnosti s nacionalnim normama počeli primjenjivati bez odgode;

budući da mjere iz ove Direktive podrazumijevaju razvoj kapaciteta za obnovu i recikliranje te prodaje za reciklirane ambalažne materijale;

budući da uvrštavanje recikliranog materijala u ambalažu ne smije biti suprotno odgovarajućim propisima o higijeni, zdravlju i zaštiti potrošača;

budući da su podaci o ambalaži i ambalažnom otpadu potrebni za cjelokupno područje Zajednice radi nadzora provedbe ciljeva ove Direktive;

budući da je iznimno važno da svi oni koji su uključeni u proizvodnju, uporabu, uvoz i distribuciju ambalaže i ambalažiranih proizvoda postanu svjesniji u kolikoj mjeri ambalaža postaje otpad, i da u skladu s načelom onečišćivač plaća oni prihvaćaju odgovornost za taj otpad; budući da razvoj i provedba mjera predviđenih ovom Direktivom mora uključivati i zahtijevati tijesnu suradnju svih partnera, gdje je to primjereno, u duhu solidarne odgovornosti;

budući da potrošači imaju ključnu ulogu u gospodarenju ambalažom i ambalažnim otpadom i stoga moraju biti primjereno obaviješteni u svrhu prilagođavanja svojeg ponašanja i stavova;

budući da će uklapanje posebnog poglavlja o gospodarenju ambalažom i ambalažnim otpadom, potrebno u skladu s Direktivom 75/442/EEZ doprinijeti učinkovitoj provedbi ove Direktive;

budući da u svrhu olakšavanja postizanja ciljeva ove Direktive, može biti za Zajednicu i države članice primjereno da koriste gospodarske instrumente u skladu s odredbama Ugovora, kako bi se izbjegli novi oblici protekcionizma;

budući da bi države članice ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. o utvrđivanju postupaka obavješćivanja u području tehničkih normi i pravila ( 7 ), morale obavijestiti Komisiju o prijedlozima svih mjera koje namjeravaju donijeti prije njihovog donošenja, kako bi se moglo utvrditi jesu li one u skladu s Direktivom ili ne;

budući da prilagodbu znanstvenom i tehničkom napretku identifikacije ambalažnog sustava i formata u odnosu na sustav baze podataka mora osigurati Komisija prema postupku odbora;

budući da je potrebno predvidjeti posebne mjere koje je potrebno donijeti za rješavanje poteškoća u provedbi ove Direktive, te gdje je to prikladno, i sa samim postupkom odbora,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:



Članak 1.

Ciljevi

1.  Cilj ove Direktive jest usklađivanje nacionalnih propisa za gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom kako bi, u jednu ruku, spriječila svaki njihov utjecaj na okoliš svih država članica jednako kao i na okoliš trećih zemalja ili kako bi smanjila takav utjecaj vodeći računa o visokom stupnju zaštite okoliša, i u drugu ruku, kako bi osigurala funkcioniranje unutarnjeg tržišta te izbjegla zapreke trgovini i ometanja i ograničenja natjecanja u Zajednici.

2.  U tu svrhu ova Direktiva utvrđuje mjere kojima je osnovni cilj, sprečavanje proizvodnje ambalažnog otpada i kao dodatnim temeljnim načelima, oporabi ambalaže, recikliranju i drugim oblicima obnove ambalažnog otpada i, stoga, smanjenju konačnog odlaganja takvog otpada.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova Direktiva obuhvaća svu ambalažu stavljenu na tržište u Zajednici i sav ambalažni otpad, koji se rabi ili je ispušten iz industrijskog, trgovačkog, dućanskog, uslužnog, kućanskog ili bilo kojeg drugog izvora, neovisno o uporabljenom materijalu.

2.  Ova Direktiva se primjenjuje ne dovodeći u pitanje važeće zahtjeve za kvalitetom ambalaže kao što su to oni koji se odnose na sigurnost, zaštitu zdravlja i higijene ambalažiranih proizvoda ili važećih zahtjeva prijevoza ili odredbama Direktive Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu ( 8 ).

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1. „Ambalaža” znači svi proizvodi bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošača. „Nepovratni” predmeti uporabljeni u iste svrhe također se smatraju ambalažom.

„Ambalaža” se sastoji samo od:

(a) prodajna ambalaža ili primarna ambalaža, npr. ambalaža stvorena da čini proizvod za krajnjeg korisnika ili potrošača na prodajnom mjestu;

(b) skupna ambalaža ili sekundarna ambalaža, npr. ambalaža stvorena da čini u trenutku kupnje zbir određenog broja proizvoda bilo da je on prodan kao takav krajnjem korisniku ili potrošaču, ili služi samo kao sredstvo kojim se pune police na prodajnom mjestu; ona se može odvojiti od proizvoda bez utjecanja na njegova svojstva;

(c) transportna ambalaža ili tercijarna ambalaža, npr. ambalaža stvorena da olakša rukovanje i prijevoz određenog broja proizvoda ili skupnih ambalaža u svrhu sprečavanja fizičkog dodira i transportnih oštećenja. Transportna ambalaža ne uključuje kontejnere za cestovni, željeznički, brodski ili zračni prijevoz.

Definicija pojma „ambalaža” temelji se, nadalje, na niže u tekstu navedenim kriterijima.

Predmeti navedeni u Prilogu I. primjeri su koji pojašnjavaju primjenu tih kriterija.

i. Predmeti se smatraju ambalažom, ako ispunjavaju u prethodnome tekstu navedenu definiciju ne dovodeći u pitanje ostale funkcije koje ambalaža također može imati, osim ako je predmet sastavni dio proizvoda i stoga je nužno da on sadržava, podržava ili čuva taj proizvod tijekom njegova životnoga vijeka i ako je namjena da se svi elementi zajedno koriste, troše ili odlažu.

ii. Predmeti zamišljeni i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje i predmeti za „jednokratnu uporabu” koji se prodaju, pune, ili koji su oblikovani i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje, smatraju se ambalažom pod uvjetom da imaju ambalažnu funkciju.

iii. Ambalažni sastavni dijelovi i pomoćni dijelovi uključeni u ambalažu smatraju se dijelom ambalaže u koju su uključeni. Pomoćni dijelovi, koji su izravno obješeni ili pričvršćeni na proizvod i koji su u funkciji ambalaže, smatraju se ambalažom, ako nisu sastavni dio toga proizvoda i ako su svi dijelovi namijenjeni da se zajedno troše ili odlažu.

Komisija, prema potrebi, razmatra i, kada je to potrebno, preispituje ilustrativne primjere definicije ambalaže navedene u Prilogu I. Prioritetno se rješavaju sljedeći proizvodi: CD i video kutije, tegle za cvijeće, tube i valjci oko kojih je namotan fleksibilni materijal, podloge samoljepivih etiketa i papir za zamatanje. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 21. stavka 3.;

▼M6

1.a „plastika” znači polimer u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ) kojem mogu biti dodani aditivi ili druge tvari, a koji se može upotrebljavati kao glavni strukturni sastojak vrećica;

1.b „plastične vrećice za nošenje” znači vrećice za nošenje s ručkom ili bez ručke, izrađene od plastike koje se daju potrošačima na prodajnom mjestu robe ili proizvodâ;

1.c „lagane plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrona;

1.d „vrlo lagane plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 15 mikrona koje su potrebne zbog higijenskih razloga ili koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže spriječiti bacanje hrane;

1.e „oksorazgradive plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje izrađene od plastičnih materijala kojima su dodani aditivi koji kataliziraju fragmentaciju plastičnog materijala u mikro-fragmente;

▼B

2. „ambalažni otpad” znači svaka ambalaža ili ambalažni materijal obuhvaćen pojmom otpada iz Direktive 75/442/EEZ, osim proizvodnih ostataka;

3. „gospodarenje ambalažnim otpadom” znači gospodarenje otpadom u skladu sa Direktivom 75/442/EEZ;

4. „sprečavanje” znači smanjenje količine i štetnosti za okoliš od:

 materijala i tvari sadržanih u ambalaži i ambalažnom otpadu,

 ambalaže i ambalažnog otpada u fazi proizvodnog postupka i u promociji, distribuciji, korištenju te fazi uništenja

posebno razvojem „čistih” proizvoda i tehnologije;

5. „oporaba” znači svaki postupak kojim ambalaža, koja je bila stvorena i oblikovana da u okviru vijeka trajanja podnese neki najmanji broj putovanja ili obrtanja, bude ponovno napunjena ili uporabljena za istu svrhu za koju je stvorena, sa ili bez potpore pomoćnih proizvoda prisutnih na tržištu koji bi ambalaži pomogli da se opet napuni; takva oporabljena ambalaža će postati ambalažni otpad kad ju više neće biti moguće uporabiti;

6. „obnova” znači svaki primjenljivi postupak iz Priloga II. B Direktivi 75/442/EEZ;

7. „recikliranje” znači ponovna uporaba u proizvodnom postupku nad otpadnim materijalima za njegovu primarnu ili neke druge svrhe uključujući i organsku reciklažu, osim uporabe otpada za energetske svrhe;

8. „uporaba otpada za energetske svrhe” znači uporaba gorivog ambalažnog otpada kao sredstva za stvaranje energije kroz neposredno spaljivanje sa ili bez drugog otpada, ali sa dobivanjem topline;

9. „organsko recikliranje” znači aerobna (kompostiranje) ili anaerobna (biometanizacija) obrada, pod nadziranim uvjetima i korištenjem mikroorganizama, biorazgradivih dijelova ambalažnog otpada, koji stvara stabilizirane (neaktivne) organske ostatke ili metan;

10. „odlaganje” znači bilo koji od primjenljivih postupaka iz Priloga II. A Direktivi 75/442/EEZ;

11. „gospodarski subjekti” u odnosu na ambalažu znači dobavljači ambalažnog materijala, proizvođači ambalaže i pretvarači, punjači i korisnici uvoznici, trgovci i distributeri, državna tijela i organizacije javnoga prava;

12. „dobrovoljni sporazum” znači sporazum koji je u propisanoj formi sklopljen između nadležnih javnih tijela države članice i toga gospodarskog sektora, koji mora biti dostupan svim strankama koje žele ispunjavati uvjete iz sporazuma sa svrhom postizanja ciljeva ove Direktive.

▼M2

Članak 4.

Sprečavanje

1.  Države članice osiguravaju da se uz mjere za sprečavanje stvaranja ambalažnoga otpada, poduzete u skladu s člankom 9. provedu i druge preventivne mjere.

Te druge mjere mogu biti nacionalni programi, projekti za uvođenje odgovornosti proizvođača s ciljem smanjenja utjecaja ambalaže na okoliš ili slične mjere, koje se, ako je to potrebno, donose nakon savjetovanja s gospodarskim subjektima i namijenjene su da objedinjuju mnoge inicijative koje poduzimaju države članice u svrhu sprečavanja i služe tim inicijativama. Te su mjere u skladu s ciljevima ove Direktive kako je definirano u članku 1. stavku 1.

▼M6

1.a  Države članice poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svojem državnom području.

Navedene mjere mogu uključivati uporabu nacionalnih ciljeva smanjenja, održavanje ili uvođenje ekonomskih instrumenata kao i ograničenja stavljanja na tržište kojima se odstupa od članka 18., pod uvjetom da su navedena ograničenja razmjerna i nediskriminirajuća.

Takve mjere mogu se razlikovati ovisno o utjecaju laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš kada se one oporabljuju ili zbrinjavaju, njihovim svojstvima kompostiranja, njihovoj trajnosti ili njihovoj specifičnoj namjeni.

Mjere koje poduzimaju države članice uključuju jedno ili oboje od sljedećega:

(a) donošenje mjera kojima se osigurava da razina godišnje potrošnje od 31. prosinca 2019. ne premaši 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi i od 31. prosinca 2025. 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi ili istovjetne ciljeve određene u masi. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz nacionalnih ciljeva potrošnje;

(b) donošenje instrumenata kojima se osigurava da se lagane plastične vrećice za nošenje od 31. prosinca 2018. ne daju besplatno na prodajnome mjestu robe ili proizvoda, osim ako se provedu jednako djelotvorni instrumenti. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz navedenih mjera.

Od 27. svibnja 2018. države članice izvješćuju o godišnjoj potrošnji laganih plastičnih vrećica za nošenje kada Komisiji dostavljaju podatke o ambalaži i ambalažnom otpadu u skladu s člankom 12.

Do 27. svibnja 2016. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi i prilagođavaju formati za izvješćivanje doneseni na temelju članka 12. stavka 3. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

1.b  Ne dovodeći u pitanje članak 15., države članice mogu poduzeti mjere poput ekonomskih instrumenata i nacionalnih ciljeva smanjenja u pogledu bilo koje vrste plastičnih vrećica za nošenje, bez obzira na debljinu njihovih stijenki.

1.c  Komisija i države članice najmanje tijekom prve godine nakon 27. studenoga 2016. aktivno potiču kampanje za informiranje javnosti i podizanje svijesti o negativnom utjecaju prekomjerne potrošnje plastičnih vrećica za nošenje na okoliš.

▼M2

2.  Komisija pomaže promicati sprečavanje podupirući stvaranje odgovarajućih europskih norma, u skladu s člankom 10. Norme imaju za cilj smanjenje utjecaja ambalaže na okoliš u skladu s člancima 9. i 10.

3.  Komisija prema potrebi predlaže mjere kojima se jača i dopunjuje provedba osnovnih zahtjeva i osigurava da se nova ambalaža stavlja na tržište samo ako je proizvođač poduzeo sve nužne mjere kako bi smanjio njezin utjecaj na okoliš, a da pritom nije ugrozio osnovnu funkciju ambalaže.

▼B

Članak 5.

Države članice mogu poticati sustave za oporabu ambalaže, koja može biti u skladu sa Ugovorom oporabljena na za okoliš siguran način, u skladu s Ugovorom.

▼M2

Članak 6.

Oporaba i recikliranje

1.  Kako bi ispunile ciljeve ove Direktive, države članice poduzimaju mjere nužne za postizanje sljedećih ciljeva na svojemu cijelom području:

(a) najkasnije do 30. lipnja 2001. će se prikupiti ili spaliti u spalionicama otpada s iskorištavanjem energije najmanje 50 masenih %, a najviše 65 masenih % ambalažnoga otpada;

(b) najkasnije do 31. prosinca 2008. će se prikupiti ili spaliti u spalionicama s iskorištavanjem energije najmanje 60 masenih % ambalažnog otpada;

(c) najkasnije do 30. lipnja 2001. najmanje 25 masenih %,a najviše 45 masenih % ukupnih ambalažnih materijala, koje sadrži ambalažni otpad, pri čemu će maseni udio svakoga ambalažnog materijala biti najmanje 15 %;

(d) najkasnije do 31. prosinca 2008. reciklirat će se najmanje 55 masenih %, a najviše 80 masenih % ambalažnoga otpada;

(e) najkasnije do 31. prosinca 2008. treba postići sljedeće minimalne ciljne udjele recikliranja za materijale sadržane u ambalažnomu otpadu:

i. 60 masenih % za staklo;

ii. 60 masenih % t za papir i karton;

iii. 50 masenih % za kovine;

iv. 22,5 masenih % za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku;

v. 15 masenih % za drvo.

2.  Smatra se da ambalažni otpad koji je izvezen iz Zajednice u skladu s uredbama Vijeća (EEZ) br. 259/93 ( 10 ), (EZ) br. 1420/1999 ( 11 ) i Uredbom Komisije (EZ) br. 1547/1999 ( 12 ), ispunjava obveze i ciljne udjele iz stavka 1., samo ako postoji čvrsti dokaz da je prikupljanje i/ili recikliranje obavljeno pod uvjetima koji su otprilike jednakovrijedni kao i uvjeti koje s tim u vezi propisuje zakonodavstvo Zajednice.

3.  Države članice, prema potrebi, potiču energetsku oporabu, kad je to zbog ekoloških razloga i zbog omjera troškova i koristi bolje od recikliranja materijala. To se može obaviti uzimanjem u obzir dovoljnih razlika između državnih (nacionalnih) ciljnih udjela recikliranja i oporabe.

4.  Države članice, prema potrebi, potiču upotrebu materijala koji se dobivaju od recikliranoga ambalažnog otpada za proizvodnju ambalaže i drugih proizvoda:

(a) poboljšanjem tržišnih uvjeta za takve materijale;

(b) preispitivanjem postojećih odredaba koje sprečavaju uporabu tih materijala.

5.  Najkasnije do 31. prosinca 2007. Europski parlament i Vijeće će kvalificiranom većinom i na prijedlog Komisije utvrditi ciljne udjele za treće petogodišnje razdoblje od 2009. do 2014. na temelju praktičnoga iskustva stečenoga u državama članicama pri ostvarivanju ciljnih udjela navedenih u stavku 1. te na temelju rezultata znanstvenih istraživanja i tehnika vrednovanja kao što su ocjena životnoga ciklusa i analiza troškova i koristi.

Postupak se ponavlja svakih pet godina.

6.  Države članice objavljuju mjere i ciljne udjele navedene u stavku 1. i s njima upoznaju širu javnost i gospodarske subjekte.

7.  Grčka, Irska i Portugal mogu, zbog svojega specifičnog položaja, naime, zbog velikoga broja malih otoka te zbog ruralnih i planinskih predjela i trenutačno niske razine potrošnje ambalaže, odlučiti da:

(a) najkasnije 30. lipnja 2001. ostvare ciljne udjele niže od onih utvrđenih u stavku 1. točkama (a) i (c), ali najmanje 25 % za oporabu ili spaljivanje u spalionicama otpada s iskorištavanjem energije;

(b) istodobno odgode postizanje ciljnih udjela iz stavka 1. točaka (a) i (c) na kasniji rok, no najkasnije do 31. prosinca 2005.;

(c) odgode postizanje ciljnih udjela navedenih u stavku 1. točkama (b), (d) i (e) do datuma po njihovu izboru, ali najkasnije do 31. prosinca 2011.

8.  Komisija što je moguće prije, ali najkasnije do 30. lipnja 2005., podnosi izvještaj Europskomu parlamentu i Vijeću o napretku provedbe ove Direktive i njezinom utjecaju na okoliš, kao i o funkcioniranju unutarnjega tržišta. Izvještaj uzima u obzir pojedinačne okolnosti u svakoj državi članici. Obuhvaća sljedeće:

(a) ocjenu učinkovitosti, primjenu i provedbu osnovnih zahtjeva;

(b) dodatne preventivne mjere radi, koliko god je to moguće, smanjivanja utjecaja ambalaže na okoliš, bez ugrožavanja njezine osnovne funkcije;

(c) mogući razvoj ekološkoga ambalažnog indikatora, kako bi se sprečavanje nastajanja ambalažnoga otpada učinilo jednostavnijim i učinkovitijim;

(d) planove za sprečavanje stvaranja ambalažnoga otpada;

(e) poticaje za ponovnu uporabu, a pogotovo usporedbu troškova i koristi od ponovne uporabe i recikliranja;

(f) odgovornost proizvođača uključujući i financijske aspekte;

(g) napore da se i nadalje smanjuju i, ako je to potrebno, na kraju postupno do 2010. iz ambalaže uklone teški metali i ostale opasne tvari u ambalaži.

Uz taj se izvještaj, prema potrebi, podnose prijedlozi za reviziju odgovarajućih odredaba ove Direktive, ako takvi prijedlozi već nisu podneseni.

9.  Izvještaj se bavi pitanjima iz stavka 8. kao i ostalim relevantnim pitanjima u okviru različitih elemenata Šestoga akcijskog programa za okoliš, a posebno tematskom strategijom recikliranja i tematskom strategijom održivoga korištenja resursa.

Komisija i države članice, prema potrebi, potiču studije i probne projekte povezane s točkama 8. (b), (c), (d), (e) i (f) i drugim preventivnim instrumentima.

10.  Državama članicama koje su već utvrdile, ili će utvrditi, programe koji su iznad najvećih ciljnih udjela iz stavka 1. i koje u tu svrhu osiguravaju odgovarajuće kapacitete za recikliranje i oporabu, dopušta se da slijede te ciljne udjele i ostvaruju u interesu visoke razine zaštite okoliša, pod uvjetom da te mjere ne narušavaju unutarnje tržište ni ometaju druge države u poštovanju ove Direktive. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim mjerama. Komisija potvrđuje te mjere nakon što provjeri, u suradnji s državama članicama, da su one u skladu s gore navedenim razmatranjima i da nisu sredstva proizvoljne diskriminacije ili prikrivenoga ograničavanja trgovine među državama članicama.

▼M3

11.  Države članice koje su pristupile Europskoj uniji na temelju Ugovora o pristupanju od 16. travnja 2003. mogu odgoditi postizanje ciljeva navedenih u stavku 1. točkama (b), (d) i (e) do datuma po njihovom izboru ali ne kasnije od 31. prosinca 2012. za Češku, Estoniju, Cipar, Litvu, Mađarsku, Sloveniju i Slovačku; 31. prosinca 2013. za Maltu; 31. prosinca 2014. za Poljsku; i 31. prosinca 2015. za Latviju.

▼B

Članak 7.

Sustavi za povrat, prikupljanje i obnovu

1.  Države članice donose potrebne mjere kako bi osigurale da su uspostavljeni sustavi za:

(a) povrat i/ili prikupljanje uporabljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada kod potrošača, drugog krajnjeg korisnika, ili nekih drugih ambalažnih tokova u želji da ju usmjere prema drugim najprikladnijim oblicima gospodarenja otpadom;

(b) oporabu ili obnovu uključujući reciklažu ambalaže i /ili prikupljenog ambalažnog otpada,

kako bi ispunile ciljeve iz ove Direktive.

Ti su sustavi otvoreni za sudjelovanje gospodarskim subjektima iz tih sektora, kao i za sudjelovanje nadležnih javnih tijela. Oni se pod nediskriminirajućim uvjetima također primjenjuju na uvozne proizvode, uključujući podrobne dogovore i cijene određene za pristup takvom sustavu, te su ti sustavi osnovani kako bi se izbjegle trgovačke zapreke ili ometanje natjecanja u skladu s Ugovorom.

2.  Mjere iz stavka 1. ovog članka predstavljaju dio politike koja vrijedi za svu ambalažu i ambalažni otpad i uzima u obzir posebno zahtjeve koji se odnose na zaštitu okoliša i zdravlja, sigurnosti i higijene potrošača; zaštitu kvalitete, izvornosti i tehnička svojstva ambalažirane robe i uporabljenih materijala; te zaštitu prava nad industrijskim i trgovačkim vlasništvom.

Članak 8.

Sustav označivanja i identifikacije

1.  Vijeće u skladu s uvjetima iz Ugovora najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive donosi odluke o označivanju ambalaže.

▼M2

2.  Da bi se omogućilo skupljanje, ponovna uporaba i oporaba, uključujući i recikliranje, na temelju Odluke Komisije 97/129/EZ, na ambalaži mora biti naznačena vrsta uporabljenoga ambalažnog materijala radi njezine identifikacije i klasifikacije industrije na koju se odnosi. ( 13 )

▼B

3.  Ambalaža ima odgovarajuću oznaku bilo na vlastitoj površini bilo na naljepnici. Ta oznaka mora biti jasno vidljiva i lako čitljiva. Oznake moraju imati određenu izdržljivost i trajnost, uključujući i nakon otvaranja ambalaže.

▼M6

Članak 8.a

Specifične mjere za biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati

Do 27. svibnja 2017. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuju specifikacije za naljepnice ili oznake radi osiguravanja priznavanja, na razini cijele Unije, biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje i plastičnih vrećica za nošenje koje se mogu kompostirati i pružanja potrošačima točnih informacija o svojstvima kompostiranja takvih vrećica. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

Najkasnije osamnaest mjeseci nakon donošenja navedenog provedbenog akta, države članice osiguravaju da biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati budu označene u skladu sa specifikacijama predviđenima u tom provedbenom aktu.

▼B

Članak 9.

Osnovni zahtjevi

1.  Države članice osiguravaju da se tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, ambalaža može stavljati na tržište samo ako ispunjava sve osnovne zahtjeve iz ove Direktive uključujući i Prilog II.

2.  Od datuma iz članka 22. stavka 1. ove Direktive, države članice pretpostavljaju da su ispunjeni svi osnovni zahtjevi iz ove Direktive uključujući Prilog II. kada ambalaža ispunjava:

(a) odgovarajuće usklađene norme, čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europskih zajednica. Države članice objavljuju referentne brojeve nacionalnih normi koje prenose te usklađene norme;

(b) odgovarajuće nacionalne norme iz stavka 3. ovog članka ako u područjima koje obuhvaćaju te norme ne postoje usklađene norme.

3.  Države članice moraju upoznati Komisiju s tekstovima svojih nacionalnih normi iz stavka 2 točke (b) ovog članka, koje smatraju da ispunjavaju zahtjeve iz ovog članka. Komisija te tekstove odmah prosljeđuje drugim državama članicama.

Države članice objavljuju upućivanja na te norme. Komisija osigurava da su ona objavljena u Službenom listu Europskih zajednica.

4.  Kad država članica ili Komisija smatra da norme iz stavka 2. ovog članka ne ispunjavaju u potpunosti osnovne zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, Komisija ili država članica predmet prosljeđuje na odlučivanje Odboru osnovanom Direktivom 83/189/EEZ uz navođenje razloga za to, Odbor bez odgode daje svoje mišljenje.

O mišljenju Odbora Komisija obavješćuje države članice je li potrebno te norme povući iz objave iz stavka 2. i 3. ovog članka, ili ne.

Članak 10.

Normizacija

Komisija prema potrebi, potiče pripremu europskih normi koje se odnose na osnovne zahtjeve iz Priloga II.

Komisija posebno potiče pripremu europskih normi koje se odnose na:

 mjerila i metodologije analize vijeka trajanja ambalaže,

 postupke mjerenja i provjere prisutnosti teških metala i drugih opasnih tvari u ambalaži i njihovom oslobađanju iz ambalaže i ambalažnog otpada u okoliš,

 mjerila za najmanji sadržaj recikliranog materijala u ambalaži, za određene vrste ambalaže,

 mjerila za postupke recikliranja,

 mjerila za postupke kompostiranja i proizvedeni kompost,

 mjerila za označivanje ambalaže.

Članak 11.

Koncentracije teških metala prisutnih u ambalaži

1.  Države članice osiguravaju da ukupna koncentracija olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma prisutnih u ambalaži ili ambalažnim sastojcima ne prelazi sljedeće:

 600 ppm po težini dvije godine nakon dana iz članka 22. točke 1. ove Direktive,

 250 ppm po težini tri godine nakon dana iz članka 22. točke 1. ove Direktive,

 100 ppm po težini pet godina nakon dana iz članka 22. točke 1. ove Direktive

2.  Koncentracije iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na ambalažu koja je u potpunosti izrađena od olovnog kristalnog stakla na način određen u Direktivi 69/493/EEZ ( 14 ).

▼M4

3.  Komisija utvrđuje uvjete pod kojima se razina koncentracija iz stavka 1. ne primjenjuje na reciklirane materijale te na proizvodne petlje u zatvorenom i kontroliranom lancu, kao i na vrste ambalaže izuzete iz zahtjeva iz stavka 1. treće alineje.

Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 21. stavka 3.

▼B

Članak 12.

Sustav informiranja

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale uspostavljanje baze podataka o ambalaži i ambalažnom otpadu, tamo gdje ih još nema, i to na usklađenom temelju kako bi se državama članicama i Komisiji omogućio nadzor nad provedbom ciljeva postavljenih iz ove Direktive.

2.  U tu svrhu, baze podataka osiguravaju posebno podatke o raširenosti, svojstvima i razvoju ambalaže i pritjecanju ambalažnog otpada (uključujući podatke o otrovnosti ili opasnosti od ambalažnih materijala i sastojaka koji se rabe u njihovoj izradi) na razini pojedinih država članica.

▼M4

3.  Radi usklađivanja karakteristika i prezentacije dobivenih podataka te kako bi se podatke država članica učinilo kompatibilnima, države članice dostavljaju Komisiji svoje dostupne podatke u formatu usvojenom na temelju priloga I. i II., u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

▼B

4.  Države članice u osiguravanju podrobnih podataka uzimaju u obzir pojedine probleme malih i srednjih poduzetnika.

5.  Dobiveni podaci dostupni su zajedno s nacionalnim izvještajima iz članka 17. ove Direktive, a ti podaci se također dopunjuju u svim kasnijim izvještajima.

6.  Države članice zahtijevaju od svih uključenih gospodarskih subjekata da nadležnim tijelima dostavljaju pouzdane podatke iz svog sektora kako to zahtijeva ovaj članak.

Članak 13.

Podaci za korisnike ambalaže

Države članice moraju, u roku od dvije godine od dana iz članka 22. stavka 1. ove Direktive poduzeti mjere, kako bi osigurale korisnicima ambalaže, uključujući posebno i potrošače, potrebne podatke o:

 sustavima za povrat, prikupljanje i obnovu koji su im na raspolaganju,

 njihovoj ulozi i doprinosu u pogledu oporabe, obnove i recikliranja ambalaže i ambalažnog otpada,

 značenju oznaka na ambalaži koja postoji na tržištu,

 primjerenim elementima planova za gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom iz članka 14. ove Direktive.

▼M2

Države članice također promiču kampanje za informiranje potrošača i podizanje njihove svijesti.

▼B

Članak 14.

Planovi gospodarenja otpadom

Za ostvarivanje ciljeva i mjera iz ove Direktive države članice u planove gospodarenja otpadom, prema članku 17. Direktive 75/442/EEZ, uvrštavaju posebno poglavlje o postupanju s ambalažom i ambalažnim otpadom, uključujući mjere donesene na temelju članka 4. i 5. ove Direktive.

Članak 15.

Gospodarski instrumenti

Na temelju odgovarajućih odredaba Ugovora, Vijeće donosi gospodarske instrumente za poticanje postizanja ciljeva iz ove Direktive. U nedostatku takvih mjera, države članice smiju, u skladu sa načelima koja uređuju politiku u okolišu Zajednice, između ostalog, načelom onečišćivač plaća, te obvezama iz Ugovora, donijeti mjere za ostvarivanje ovih ciljeva.

Članak 16.

Obavješćivanje

1.  Ne dovodeći u pitanje Direktivu 83/189/EEZ, prije donošenja takvih mjera, države članice obavješćuju Komisiju o prijedlozima mjera koje namjeravaju donijeti u okviru ove Direktive, osim mjera fiskalne prirode, ali uključujući tehničke podatke vezane uz fiskalne mjere koje potiču ispunjavanje takvih tehničkih zahtjeva, a sve u svrhu omogućavanja Komisiji da ih ispita u svjetlu postojećih propisa, pri čemu se za svaki pojedini slučaj primjenjuje postupak propisan navedenom Direktivom.

2.  Ako je predložena mjera istodobno i tehnički propis u smislu Direktive 81/189/EEZ, država članica može u postupku obavješćivanja iz ove Direktive navesti da je obavješćivanje također jednako valjano za Direktivu 83/189/EEZ.

Članak 17.

Obveza izvješćivanja

Države članice izvješćuju Komisiju o primjeni ove Direktive u skladu s člankom 5. Direktive Vijeća 91/692/EEZ od 23. prosinca 1991. o standardiziranju i racionaliziranju izvješća o provedbi određenih direktiva koje se odnose na okoliš ( 15 ). Prvo izvješće obuhvaća razdoblje od 1995. do 1997.

Članak 18.

Sloboda stavljanja na tržište

Države članice na svojem području ne sprečavaju stavljanje na tržište ambalaže koja ispunjava odredbe ove Direktive.

▼M4

Članak 19.

Prilagodba znanstvenom i tehničkom napretku

1.  Izmjene potrebne za prilagodbu sustava identifikacije znanstvenom i tehničkom napretku (iz članka 8. stavka 2. i članka 10. drugog stavka posljednje alineje) i formata u vezi sa sustavom baze podataka (iz članka 12. stavka 3. i Priloga III.) usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

2.  Komisija usvaja izmjene potrebne kako bi se ilustrativni primjeri definicija ambalaže (iz Priloga I.) prilagodili znanstvenom i tehničkom napretku. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 21. stavka 3.

▼B

Članak 20.

Posebne mjere

▼M4

1.  Komisija utvrđuje tehničke mjere potrebne za rješavanje poteškoća do kojih dolazi u primjeni odredaba ove Direktive, a posebno u vezi s inertnim ambalažnim materijalima stavljenima na tržište unutar Zajednice u vrlo malim količinama (tj. približno 0,1 % po masi), prvenstveno ambalaže za lijekove i farmaceutske proizvode, mala pakiranja i luksuzna pakiranja. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 21. stavka 3.

▼B

2.  Komisija također podnosi izvještaj Europskom parlamentu te Vijeću o svakoj mjeri koju je potrebno poduzeti, ako je potrebno zajedno s prijedlogom.

▼M6

Članak 20.a

Izvješćivanje o laganim plastičnim vrećicama za nošenje

1.  Do 27. studenoga 2021. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se procjenjuje djelotvornost mjera iz članka 4. stavka 1.a na razini Unije, u borbi protiv onećišćivanja okoliša smećem, mijenjanju ponašanja potrošača i promicanju sprečavanja nastanka otpada. Ako procjena pokaže da donesene mjere nisu djelotvorne, Komisija ispituje druge moguće načine za postizanje smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, uključujući postavljanjem realnih i ostvarivih ciljeva na razini Unije i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

2.  Do 27. svibnja 2017. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ispituje utjecaj uporabe okso-razgradivih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

3.  Do 27. svibnja 2017. Komisija procjenjuje posljedice, u smislu životnog vijeka, različitih mogućnosti za smanjivanje potrošnje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

▼M2

Članak 21.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor.

2.  Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ ( 16 ) uzimajući u obzir odredbe iz članka 8. Odluke.

Razdoblje navedeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

▼M4

3.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

▼B

Članak 22.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 30. lipnja 1996. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.  Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

3.  Uz to, države članice Komisiji dostavljaju svoje zakone i druge propise koji se odnose na primjenu ove Direktive.

▼M6

3.a  Pod uvjetom da su ciljevi navedeni u članku 4. i članku 6. postignuti, države članice mogu prenijeti odredbe navedene u članku 4. stavku 1.a i članku 7. putem sporazumâ između nadležnih tijela i dotičnih gospodarskih sektora.

▼M2

Takvi sporazumi moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a) izvršni su;

(b) utvrđuju ciljeve s odgovarajućim rokovima;

(c) objavljuju se u nacionalnim službenim listovima ili u kojemu službenom dokumentu jednako tako dostupnom javnosti te dostavljaju Komisiji;

(d) postignuti rezultati redovito se prate, dojavljuju nadležnim tijelima vlastima i Komisiji te stavljaju na raspolaganje javnosti pod uvjetima utvrđenim sporazumom;

(e) nadležna tijela vlasti osiguravaju da se napredak postignut u okviru sporazuma provjerava;

(f) u slučaju neusklađenosti sa sporazumom, države članice provode odgovarajuće odredbe ove Direktive zakonskim, regulatornim ili upravnim mjerama.

▼B

4.  Zahtjevi za izradom ambalaže ni u jednom se slučaju ne primjenjuju na ambalažu koja se rabila za neki proizvod prije dana stupanja na snagu ove Direktive.

5.  Države članice dopuštaju za razdoblje najviše od 5 godina od dana stupanja na snagu ove Direktive, stavljanje na tržište ambalaže koja je bila izrađena prije tog dana i ako je bila u skladu važećim nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 23.

Direktiva 85/339/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od dana iz članka 22. stavka 1. ove Direktive.

Članak 24.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 25.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

▼M5




PRILOG I.

ILUSTRATIVNI PRIMJERI ZA KRITERIJE IZ ČLANKA 3. STAVKA 1.

Ilustrativni primjeri za kriterij i.

Ambalaža

Kutije za slatkiše

Ovojnica od folije za kutiju za CD

Vrećice za slanje kataloga i magazina (s magazinom)

Podlošci za kolače koji se prodaju zajedno s kolačima

Kalemi, tube i valjci na koje se namataju fleksibilni materijali (npr. plastična folija, aluminij, papir), osim kalema tuba i valjaka koji su dio proizvodnih strojeva i ne rabe se za prezentiranje proizvoda kao prodajne jedinice.

Lonci za cvijeće namijenjeni za korištenje samo tijekom prodaje i prijevoza biljaka, a ne za držanje biljke tijekom njezinog cijelog životnog vijeka.

Staklene bočice za injekcijske otopine.

„Spindle” kutije za CD-e (koje se prodaju s CD-ima i nisu namijenjene za spremanje)

Vješalice za odjeću (koje se prodaju zajedno s odjevnim predmetima)

Kutije za šibice

Sustavi sterilnih barijera (vrećice, podlošci i materijali potrebni za očuvanje sterilnosti proizvoda)

Kapsule za automate za napitke (npr. kava, kakao, mlijeko) koje nakon uporabe ostaju prazne

Punjive čelične boce koje se koriste za različite vrste plina, isključujući vatrogasne aparate

Predmeti koji nisu ambalaža

Lonci za cvijeće namijenjeni za držanje biljke tijekom njezinog cijelog životnog vijeka

Kutije za alat

Čajne filtar vrećice

Voštani ovoj za sir

Ovici za kobasice

Vješalice za odjeću (koje se prodaju zasebno)

Kapsule za automate za kavu, vrećice za kavu od folije, filtar vrećice za kavu koje se bacaju zajedno s uporabljenim kavenim proizvodom

Patrone za pisače

Kutije za CD-e, DVD-e i videokasete (u kojima se prodaju CD-i, DVD-i i videokasete)

„Spindle” kutije za CD-e (koje se prodaju prazne i namijenjene su za spremanje)

Topive vrećice za deterdžente

Lampioni (posude za svijeće)

Mehanički mlinac (ugrađen u punjivu posudu, npr. punjivi mlinac za papar)

Ilustrativni primjeri za kriterij ii.

Predmeti koji su ambalaža, ako su dizajnirani i namijenjeni za punjenje na prodajnom mjestu

Papirnate ili plastične vrećice za nošenje

Tanjuri i šalice za jednokratnu uporabu

Prozirna prijanjajuća folija

Vrećice za sendviče

Aluminijska folija

Plastična folija za odjeću opranu u praonama rublja

Predmeti koji nisu ambalaža

Štapić za miješanje

Pribor za jelo za jednokratnu uporabu

Papir za umatanje (koji se prodaje zasebno)

Papirnati kalupi za pečenje (koji se prodaju prazni)

Podlošci za kolače koji se prodaju bez kolača

Ilustrativni primjeri za kriterij iii.

Ambalaža

Etikete obješene ili pričvršćene na proizvod

Predmeti koji su dio ambalaže

Četkica maskare koja čini dio čepa posudice

Ljepljive etikete pričvršćene na drugu ambalažu

Klamerice

Plastični naglavci

Dozirna kugla koja čini dio sustava za zatvaranje posude za deterdžent

Mehanički mlinac (ugrađen u posudu za jednokratnu uporabu, napunjen proizvodom, npr. mlinac za papar napunjen paprom)

Predmeti koji nisu ambalaža

Pričvrsna pločica za radiofrekvencijsku identifikaciju (RFID)

▼B




PRILOG II.

OSNOVNI ZAHTJEVI O SASTAVU I PRIRODI AMBALAŽE, NJEZINE PONOVNE UPORABLJIVOSTI, OBNOVLJIVOSTI, UKLJUČUJUĆI RECIKLABILNOST

1.    Zahtjevi koji se posebno odnose na izradu i sastav ambalaže

 Ambalaža se izrađuje tako da obujam i težina ambalaže bude ograničena na najmanje veličine primjerene održavanju potrebne razine sigurnosti, higijene i naklonosti potrošača ambalažiranom proizvodu.

 Ambalaža je osmišljena, proizvedena i komercijalizirana na takav način da dopušta ponovnu uporabu, obnovu, uključujući reciklažu, te da u najvećoj mogućoj mjeri smanji utjecaj na okoliš kad ambalažni otpad ili ostaci preostali nakon provedbe gospodarskih mjera upravljanja ambalažnim otpadom budu odloženi.

 Ambalaža se proizvodi tako da škodljive i druge rizične tvari i materijal kao sastavni dijelovi ambalažnog materijala ili koji od ambalažnih sastojaka bude smanjen na najmanju moguću mjeru u vezi s prisutnošću u emisijama, pepelu, lužnatim otplavinama, kad ambalaža ili ostaci preostali nakon provedbe gospodarskih mjera upravljanja ambalažnim otpadom budu spaljeni ili zatrpani pod zemlju.

2.    Zahtjevi koji se posebno odnose na prirodu ponovne uporabljivosti ambalaže

Sljedeći se zahtjevi moraju istodobno zadovoljiti:

 fizička svojstva i značajke ambalaže moraju izdržati određeni broj putovanja ili obrtanja, u normalnim predviđenim uvjetima uporabe,

 mogućnost prerade uporabljene ambalaže tako da se udovolji zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima koji vrijede za radnu snagu,

 ispunjavanje zahtjeva koji se posebno odnose na ambalažu koja se može obnoviti kad se ta ambalaža više ne može ponovno uporabiti i tako postaje otpad.

3.    Zahtjevi koji se posebno odnose na prirodu obnovljivosti ambalaže

(a)    Ambalaža koja se može obnoviti kao materijal za recikliranje

Ambalaža mora biti proizvedena na takav način da omogući recikliranje određenog postotka od težine materijala iskorištenog u proizvodnji proizvoda za tržište, u skladu sa sadašnjim standardima u Zajednici. Određivanje tog postotka može varirati zavisno od vrste materijala od kojeg je ambalaža.

(b)    Ambalaža koja se može obnoviti u obliku uporabe otpada za energetske svrhe

Ambalažni otpad obrađen u energetsku svrhu mora imati najmanju donju kaloričnu vrijednost kako bi se vraćanje energije omogućilo na najbolji mogući način.

(c)    Ambalaža koja se može obnoviti kompostiranjem

Ambalažni otpad obrađen radi kompostiranja mora biti takve biorazgradive prirode da ne smeta odvojenom prikupljanju i postupku kompostiranja ili pogonu u koji je ubačen.

(d)    Biorazgradiva ambalaža

Biorazgradivi ambalažni otpad mora biti takve prirode da može podnijeti fizičko, kemijsko, termalno ili biološko razlaganje, tako da se najveći dio gotovog komposta na kraju rastavlja na ugljikov dioksid, biomasu i vodu.




PRILOG III.

PODACI KOJE DRŽAVE ČLANICE MORAJU UKLJUČITI U SVOJE BAZE PODATAKA U VEZI S AMBALAŽOM I AMBALAŽNIM OTPADOM (U SKLADU S TABLICAMA OD 1. DO 4.)

1.

Za primarnu, sekundarnu i tercijarnu ambalažu:

(a) količine za svaku širu kategoriju materijala od ambalaže koja se koristi u državi (proizvedeno + uvezeno - izvezeno) (tablica 1.);

(b) ponovno uporabljene količine (tablica 2.).

2.

Za otpad koji potječe ili ne potječe od domaćinstava:

(a) količine za svaku širu kategoriju materijala, obnovljenog i odloženog u državi (proizvedeno + uvezeno - izvezeno) (tablica 3.);

(b) reciklirane i obnovljene količine za svaku širu kategoriju materijala (tablica 4.).

TABLICA 1.

Količina ambalaže (primarne, sekundarne i tercijarne) potrošene na državnom području pojedine države

image

TABLICA 2.

Količina ambalaže (primarna, sekundarna i tercijarna) oporabljena na području pojedine države

image

TABLICA 3.

Količina ambalažnog otpada obnovljenog i odloženog na području pojedine države

image

TABLICA 4.

Količina ambalažnog otpada recikliranog ili obnovljenog na području pojedine države

image



( 1 ) SL C 263, 12.10.1992., str. 1. i SL C 285, 21.10.1993., str. 1.

( 2 ) SL C 129, 10.5.1993., str. 18.

( 3 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 23. lipnja 1993. (SL C 194, 19.7.1993., str. 177.), Zajedničko stajalište Vijeća od 4. ožujka 1994. (SL C 137, 19.5.1994., str. 65. (SL C 205, 25.7.1994., str. 163.). Potvrđeno 2. prosinca 1993. (SL C 342, 20.12.1993., str. 15.). Zajednički tekst Mirovnog odbora od 8. studenoga 1994.

( 4 ) SL L 176, 6.7.1985., str. 18. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/629/EEZ (SL L 377, 31.12.1991., str. 48.).

( 5 ) SL C 122, 18.5.1990., str. 2.

( 6 ) SL L 194, 25.7.1975., str. 39. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/156/EEZ (SL L 78, 26.3.1991., str. 32.).

( 7 ) SL L 109, 26.4.1983., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/400/EEZ (SL L 221, 6.8.1992., str. 55.).

( 8 ) SL L 377, 31.12.1991., str. 20.

( 9 ) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

( 10 ) SL L 30, 6.2.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2557/2001 (SL L 349, 31.12.2001., str. 1.).

( 11 ) SL L 166, 1.7.1999., str. 6. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2118/2003 (SL L 318, 3.12.2003., str. 5.).

( 12 ) SL L 185, 17.7.1999., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2118/2003)

( 13 ) SL L 50, 20.2.1997., str. 28.

( 14 ) SL L 326, 29.12.1969., str. 36.

( 15 ) SL L 377, 31.12.1991., str. 48.

( 16 ) SL L 184., 17. srpnja 1999., str. 23.