Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru

1. Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore iz Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ), osim ako su takvi ugovori isključeni u skladu s člancima od 18. do 24., od 27. do 30., 34. ili 55. te Direktive.

Ugovori u smislu značenja ove Direktive jesu ugovori o javnoj nabavi robe, ugovori o javnim radovima i uslugama, koncesije radova i usluga, okvirni sporazumi i dinamički sustavi nabave.

Ova se Direktiva također primjenjuje na koncesije koje su dodijelili naručitelji, navedeni u Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), osim ako su takve koncesije isključene u skladu s člancima 10., 12., 13., 14., 16., 17., i 25. te Direktive.

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU, odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Unije u području nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

2. Države članice osiguravaju da nema diskriminacije među poduzećima koja prijavljuju povredu u okviru postupaka za sklapanje ugovora, koja proizlazi iz razlikovanja koje ova Direktiva pravi između nacionalnih propisa kojima se provodi pravo Zajednice i drugih nacionalnih propisa.

3. Države članice osiguravaju da su, prema detaljnim pravilima koja mogu utvrditi države članice, postupci pravne zaštite dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.

4. Države članice mogu zahtijevati da je osoba koja namjerava koristiti postupak pravne zaštite obavijestila naručitelja o navodnom kršenju i o svojoj namjeri da zatraži pravnu zaštitu, pod uvjetom da to ne utječe na rok mirovanja u skladu s člankom 2.a stavkom 2. ili bilo kojim drugim rokovima za podnošenje zahtjeva za pravnu zaštitu u skladu s člankom 2.c.

5. Države članice mogu zahtijevati da dotična osoba najprije zatraži pravnu zaštitu kod naručitelja. U tom slučaju države članice osiguravaju da podnošenje takvog zahtjeva za pravnu zaštitu ima za posljedicu neposrednu obustavu mogućnosti sklapanja ugovora.

Države članice odlučuju o primjerenim sredstvima komunikacije, uključujući faks ili elektronička sredstva, koja se koriste za podnošenje zahtjeva za pravnu zaštitu u skladu s prvim podstavkom.

Obustava iz prvog podstavka ne prestaje prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana, računajući od dana poslije dana kad je naručitelj poslao odgovor, ako se koriste faks ili elektronička sredstva, ili, ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je naručitelj poslao odgovor, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana primitka odgovora.

1. Države članice osiguravaju da mjere poduzete u vezi s postupcima preispitivanja iz članka 1. ove Direktive uključuju odredbu o ovlastima:

ili

(a) poduzimanja, što je prije moguće i kroz interlokutorni postupak, privremenih mjera s ciljem otklanjanja navodnog kršenja ili sprečavanja daljnje povrede interesa u pitanju, uključujući mjere obustave ili osiguravanja obustave postupka sklapanja ugovora ili provedbe bilo kakve odluke koju donosi naručitelj; i

(b) ukidanja ili osiguranja ukidanja nezakonito donesenih odluka, uključujući uklanjanje diskriminirajućih tehničkih, ekonomskih ili financijskih specifikacija u pozivu na nadmetanje, periodičnoj indikativnoj obavijesti, obavijesti o postojanju sustava kvalifikacije, poziva na dostavu ponuda, ugovornim dokumentima ili bilo kojem drugom dokumentu koji se odnose na konkretni postupak sklapanja ugovora;

ili

(c) poduzimanja, što je prije moguće i ako je moguće kroz interlokutorni postupak, te ako je potrebno kroz pravomoćni meritorni postupak, mjera koje nisu predviđene u točkama (a) i (b), s ciljem ispravljanja svakog utvrđenog kršenja te sprečavanja povrede predmetnih interesa; posebno, izdavanjem naloga za plaćanje određenog iznosa u slučajevima kada kršenje nije otklonjeno ili spriječeno.

Države članice takve odluke mogu donijeti za sve naručitelje ili za pojedine kategorije naručitelja utvrđene na temelju objektivnih mjerila, nastojeći u svakom slučaju sačuvati učinkovitost mjera donesenih radi sprečavanja povrede nanijete predmetnim interesima;

(d) i, u oba gore navedena slučaja, naknadu štete osobama koje su oštećene kršenjem.

Ako se šteta potražuje s obrazloženjem da je odluka donijeta na nezakonit način, države članice mogu osigurati, ako njihov unutarnji pravni sustav to zahtijeva i predviđa tijela koja s tim ciljem imaju potrebne ovlasti, da se osporavana odluka ukine ili utvrdi nezakonitom.

2. Ovlasti navedene u stavku 1. i člancima 2.d i 2.e mogu se prenijeti na odvojena tijela nadležna za različite aspekte postupka pravne zaštite.

3. Ako prvostupanjsko tijelo, neovisno o naručitelju, preispituje odluku o odabiru, države članice osiguravaju da naručitelj ne može sklopiti ugovor prije nego je tijelo nadležno za pravnu zaštitu donijelo odluku o primjeni privremenih mjera ili o pravnoj zaštiti. Obustava će prestati najranije po isteku roka mirovanja, kako je navedeno u članku 2.a stavku 2. i članku 2.d stavcima 4. i 5.

3.a Osim u slučajevima kako je predviđeno u stavku 3. i članku 1. stavku 5., postupak pravne zaštite ne mora nužno imati automatski učinak obustave na postupke sklapanja ugovora na koje se odnosi.

4. Države članice mogu predvidjeti da tijelo nadležno za postupke pravne zaštite može uzimati u obzir moguće posljedice privremenih mjera za sve zainteresirane koji bi mogli biti oštećeni, kao i javni interes, te može odlučiti da ne odredi takve mjere kada bi njihove negativne posljedice mogle nadmašiti njihove koristi.

Odluka da se ne odrede privremene mjere ne dovodi u pitanje bilo koje drugo pravo osobe koja zahtijeva takve mjere.

5. Iznos koji je potrebno platiti u skladu sa stavkom 1. točkom (c) potrebno je utvrditi dovoljno visoko kako bi naručitelje odvraćao od kršenja ili ustrajanja na kršenju. Plaćanje tog iznosa može biti ovisno o konačnoj odluci o tome je li do kršenja stvarno došlo.

6. Osim u slučajevima predviđenim u člancima 2.d do 2.f, učinci provođenja ovlasti koje su navedene u stavku 1. ovog članka na ugovor sklopljen nakon njegova odabira utvrđuju se na temelju nacionalnog prava.

Nadalje, osim u slučaju kad se odluka mora ukinuti prije dodjele naknade štete, država članica može predvidjeti da se nakon sklapanja ugovora u skladu s člankom 1. stavkom 5., stavkom 3. ovog članka ili člancima 2.a do 2.f ovlasti tijela nadležnog za postupke pravne zaštite ograničavaju na dodjelu naknade štete bilo kojoj osobi koja je pretrpjela štetu.

7. Kod zahtjeva za naknadu štete koji se odnosi na troškove pripreme ponude ili sudjelovanja u postupku nabave, od osobe koja podnosi zahtjev zahtijeva se da dokaže samo kršenje prava Zajednice u području nabave ili nacionalnih propisa o provedbi toga prava, da je imala velike izglede za dobivanje ugovora i da je kršenje negativno utjecalo na te izglede.

8. Države članice osiguravaju da se odluke koje donose tijela nadležna za postupke preispitivanja mogu učinkovito provesti.

9. Budući da tijela nadležna za postupke preispitivanja nisu sudska tijela, potrebno je uvijek dati pisano obrazloženje njihovih odluka. Nadalje, u tom slučaju potrebno je predvidjeti postupak koji jamči da svaka navodno nezakonita mjera tijela nadležnog za preispitivanje ili svaka navodna povreda učinjena pri izvršavanju ovlasti dodijeljenih tom tijelu mogu biti predmetom sudskog preispitivanja ili preispitivanja drugog tijela koje je ►M2 sud ili sudsko vijeće u smislu članka 234. Ugovora ◄ , i neovisno je od naručitelja i od tijela nadležnog za preispitivanje.

Članovi nezavisnog tijela iz stavka 1. moraju se imenovati i razrješavati pod jednakim uvjetima kao i suci od strane tijela nadležnog za njihovo imenovanje, trajanje mandata i razrješenje. Najmanje predsjednik tog nezavisnog tijela mora imati jednake pravne i stručne kvalifikacije kao i suci. Neovisno tijelo mora donositi odluke u skladu s postupkom u kojem se saslušavaju obje strane, i te odluke moraju biti pravno obvezujuće, na način kako odredi svaka država članica.

1. Države članice osiguravaju da osobe navedene u članku 1. stavku 3. imaju dovoljno vremena za učinkovito preispitivanje odluka o odabiru koje donose naručitelji, donošenjem potrebnih propisa u kojima se poštuju minimalni uvjeti navedeni u stavku 2. ovog članka i u članku 2.c.

2. ►M3 Ugovor se nakon donošenja odluke o dodjeli ugovora iz područja primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ne može sklopiti prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kad je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ako se koristi telefaks ili elektronička sredstva priopćavanja, ili ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka roka od najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kada je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma primitka odluke o dodjeli ugovora. ◄

Smatra se da su ponuditelji zainteresirani ako još nisu konačno isključeni. Isključenje je konačno ako su o njemu obaviješteni zainteresirani ponuditelji i ako ga neovisno tijelo nadležno za pravnu zaštitu smatra zakonitim ili ako ono više ne može biti predmet postupka pravne zaštite.

Smatra se da su natjecatelji zainteresirani sve dok im naručitelj nije dao informacije o odbijanju njihovih zahtjeva za sudjelovanje prije obavijesti o odluci o odabiru zainteresiranim ponuditeljima.

Svakom zainteresiranom ponuditelju i natjecatelju uz odluku o odabiru mora se dostaviti:

— sažetak odgovarajućih razloga kako je utvrđeno u članku 75. stavku 2. Direktive 2014/25/EU, podložno odredbama članka 75. stavka 3. te Direktive ili u članku 40. stavku 1. Direktive 2014/23/EU, podložno odredbama članka 40. stavka 2. te Direktive i

Države članice mogu predvidjeti da se rokovi navedeni u članku 2.a stavku 2. ove Direktive ne primjenjuju u sljedećim slučajevima:

(a) ako Direktiva 2014/25/EU ili, gdje je relevantno, Direktiva 2014/23/EU ne zahtijeva prethodnu objavu obavijesti u Službenom listu Europske unije;

(b) ako je jedini zainteresirani ponuditelj u smislu članka 2.a stavka 2. ove Direktive onaj koji je odabran za sklapanje ugovora i nema zainteresiranih natjecatelja;

Ako se koristi ovo odstupanje, države članice osiguravaju da je ugovor nevažeći u skladu s člancima 2.d i 2.f ove Direktive, ako:

Kada država članica predvidi da se svi zahtjevi za reviziju odluke naručitelja, donesene u okviru ili u odnosu na postupak sklapanja ugovora koji potpada u područje primjene ►M3 Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ◄ , moraju podnijeti prije isteka određenog roka, taj je rok najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka naručitelja poslana ponuditelju ili natjecatelju, ako se koriste faks ili elektronička sredstva, ili, ako se koriste druga sredstva komunikacije, taj je rok najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka naručitelja poslana ponuditelju ili natjecatelju, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana primitka odluke naručitelja. Uz odluku naručitelja, svakom ponuditelju ili natjecatelju mora se priložiti sažetak odgovarajućih razloga. U slučaju kad se zahtjev za pravnu zaštitu podnosi vezano uz odluke navedene u članku 2. stavku 1. točki (b) ove Direktive, a koje ne podliježu posebnoj obvezi obavješćivanja, rok je najmanje 10 kalendarskih dana od dana objave pojedine odluke.

1. Države članice osiguravaju da tijelo nadležno za pravnu zaštitu, neovisno o naručitelju, smatra ugovor nevažećim ili da se njegovo nevaženje zasniva na odluci takvog tijela nadležnog za pravnu zaštitu u svakom od sljedećih slučajeva:

(a) ako je naručitelj dodijelio ugovor bez prethodne objave obavijesti u Službenom listu Europske unije, kad to nije dopušteno u skladu s Direktivom 2014/25/EU ili Direktivom 2014/23/EU;

(b) u slučaju kršenja članka 1. stavka 5., članka 2. stavka 3. ili članka 2.a stavka 2. ove Direktive, ako je tim kršenjem ponuditelju koji podnosi zahtjev za pravnu zaštitu uskraćena mogućnost korištenja predugovornih pravnih lijekova te je to kršenje povezano s kršenjem ►M3 Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ◄ , ako je to kršenje utjecalo na šanse podnositelja koji podnosi zahtjev za pravnu zaštitu da dobije ugovor;

(c) u slučajevima navedenim u drugom podstavku članka 2.b točke (c) ove Direktive, ako države članice koriste odstupanje od roka mirovanja za ugovore na temelju dinamičkog sustava nabave.

2. Posljedice ugovora koji se smatra nevažećim predvidjet će se nacionalnim pravom.

Nacionalno pravo može predvidjeti retroaktivno poništavanje svih ugovornih obveza ili ograničiti opseg poništenja samo na one obveze koje se još moraju izvršiti. U potonjem slučaju države članice predviđaju primjenu drugih kazni u smislu članka 2.e stavka 2.

3. Države članice mogu predvidjeti da tijelo nadležno za pravnu zaštitu, neovisno o naručitelju, ne mora smatrati ugovor nevažećim čak i ako je bio nezakonito sklopljen zbog razloga navedenih u stavku 1., ako je tijelo nadležno za pravnu zaštitu, nakon što je ispitalo sve relevantne aspekte, utvrdilo da prevladavajući razlozi u vezi s općim interesom zahtijevaju da učinci ugovora trebaju ostati na snazi. U tom slučaju države članice moraju predvidjeti alternativne kazne u smislu članka 2.e stavka 2. koje će se umjesto toga primijeniti.

Gospodarski interesi u važenju ugovora mogu se smatrati prevladavajućim razlozima samo u izuzetnim okolnostima kada bi nevaženje ugovora dovelo do nerazmjernih posljedica.

Međutim, gospodarski interesi izravno vezani uz predmetni ugovor ne predstavljaju prevladavajuće razloge u vezi s općim interesom. Gospodarski interesi izravno vezani uz ugovor uključuju, između ostalog, troškove koji proizlaze iz kašnjenja u izvršenju ugovora, troškove koji proizlaze iz pokretanja novog postupka nabave, troškove uzrokovane promjenom gospodarskog subjekta koji izvršava ugovor i troškove pravnih obveza koje proizlaze iz nevaženja ugovora.

4. Države članice predviđaju da se stavak 1. točka (a) ovog članka ne primjenjuje ako:

— naručitelj smatra da je dodjela ugovora bez prethodne objave obavijesti u Službenom listu Europske unije dopuštena u skladu s 2014/25/EU ili Direktivom 2014/23/EU,

— je naručitelj objavio u Službenom listu Europske unije obavijest, kako je opisano u članku 3.a ove Direktive, kojom izražava svoju namjeru da sklopi ugovor, i

5. Države članice predviđaju da se stavak 1. točka (c) ovog članka ne primjenjuje ako:

— je naručitelj poslao zainteresiranim ponuditeljima odluku o odabiru zajedno sa sažetkom razloga, kako je navedeno u prvoj alineji četvrtog podstavka članka 2.a stavka 2. ove Direktive, i

— ugovor nije sklopljen prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka o odabiru poslana zainteresiranim ponuditeljima, ako se koriste faks ili elektronička sredstva, ili, ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka roka od najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka o odabiru poslana zainteresiranim ponuditeljima, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana primitka odluke o odabiru.

1. U slučaju kršenja članka 1. stavka 5., članka 2. stavka 3. ili članka 2.a stavka 2., koje nije obuhvaćeno člankom 2.d stavkom 1. točkom (b), države članice predviđaju nevaženje u skladu s člankom 2.d stavcima 1. do 3. ili alternativne kazne. Države članice mogu predvidjeti da tijelo nadležno za pravnu zaštitu, neovisno o naručitelju, nakon procjene svih relevantnih aspekata odluči hoće li se ugovor smatrati nevažećim ili će se nametnuti alternativne kazne.

2. Alternativne kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Alternativne kazne su:

Države članice mogu tijelu nadležnom za pravnu zaštitu prenijeti široke diskrecijske ovlasti da bi uzimalo u obzir sve relevantne činjenice, uključujući ozbiljnost kršenja, ponašanje naručitelja i, u slučajevima navedenim u članku 2.d stavku 2., opseg u kojem ugovor ostaje na snazi.

1. Države članice mogu predvidjeti da se u skladu s člankom 2.d stavkom 1. zahtjev za pravnu zaštitu mora podnijeti:

— naručitelj objavio obavijest o dodjeli ugovora u skladu s člancima 70. i 71. Direktive 2014/25/EU ili u skladu s člancima 31. i 32. Direktive 2014/23/EU, uz uvjet da ta obavijest uključuje opravdanje odluke javnog naručitelja da dodjeli ugovor bez prethodne objave obavijesti u Službenom listu Europske unije, ili

— naručitelj je obavijestio ponuditelje ili natjecatelje na koje se to odnosi o sklapanju ugovora, uz uvjet da ta informacija sadržava sažetak bitnih razloga kako je utvrđeno u članku 75. stavku 2. Direktive 2014/25/EU, podložno odredbama članka 75. stavka 3. te Direktive ili u članku 40. stavku 1. Direktive 2014/23/EU, podložno članku 40. stavku 2. te Direktive. Ova se mogućnost također primjenjuje na slučajeve iz članka 2.b prvog stavka točke (c) ove Direktive;

2. U svim ostalim slučajevima, uključujući zahtjeve za pravnu zaštitu u skladu s člankom 2.e stavkom 1., rokovi za podnošenje zahtjeva za pravnu zaštitu utvrđuju se prema nacionalnom pravu, ovisno o odredbama članka 2.c.

Obavijest navedena u drugoj alineji članka 2.d stavka 4., čiji će oblik utvrditi Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom kako je navedeno u članku 3.b stavku 2., mora sadržavati sljedeće podatke:

1. Komisiji pomaže Savjetodavni odbor za ugovore o javnoj nabavi osnovan člankom 1. Odluke Vijeća 71/306/EEZ od 26. srpnja 1971. ( 3 ) (dalje u tekstu: Odbor).

2. Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji ( 4 ), uz uzimanje u obzir odredaba njezinog članka 8.

1. Komisija može primijeniti postupak predviđen u stavcima od 2. do 5., ako je prije sklapanja ugovora procijenila da je došlo do ozbiljne povrede prava Unije u području nabave tijekom postupka dodjele ugovora koji je u području primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ili u odnosu na članak 26. stavak 1. Direktive 2014/25/EU u slučaju naručitelja na koje se ta odredba primjenjuje

2. Komisija obavještava državu članicu na koju se to odnosi o razlozima zbog kojih je zaključila da je počinjeno ozbiljno kršenje i traži njegovo otklanjanje primjenom odgovarajućih mjera.

3. U roku od 21 kalendarskog dana od primitka obavijesti navedene u stavku 2. država članica na koju se to odnosi dostavlja Komisiji:

(c) obavijest da je postupak sklapanja ugovora naručitelj sam na svoju inicijativu obustavio ili da je obustavljen na temelju ovlasti navedenih u članku 2. stavku 1. točki (a).

4. Razložno obrazloženje dostavljeno sukladno stavku 3. točki (b) može se zasnivati između ostalog na činjenici da je navodno kršenje već predmet sudskog ili nekog drugog postupka pravne zaštite ili pravne zaštite kako je navedeno u članku 2. stavku 9. U tom slučaju država članica obavještava Komisiju o rezultatima tih postupaka čim su oni poznati.

5. Ako je država članica obavijestila da je postupak sklapanja ugovora obustavljen u skladu sa stavkom 3. točkom (c), ona mora obavijestiti Komisiju o ukidanju obustave ili o početku drugog postupka sklapanja ugovora, koji se u cijelosti ili dijelom odnosi na isti predmet. U toj obavijesti dužna je potvrditi da je navodno kršenje ispravljeno ili razložno obrazložiti zašto nije ispravljeno.

1. Komisija može uz savjetovanje s Odborom tražiti od država članica da joj dostave informacije o funkcioniranju nacionalnog postupka pravne zaštite.

2. Države članice jednom godišnje Komisiji dostavljaju tekst svih odluka, uz navođenje razloga za te odluke, koje su donijela njihova tijela nadležna za pravnu zaštitu u skladu s člankom 2.d stavkom 3.

Najkasnije do 20. prosinca 2012. Komisija će preispitivati provedbu ove Direktive i izvještavati Europski parlament i Vijeće o njezinoj učinkovitosti, a posebno o djelotvornosti alternativnih kazni i rokovima.

1. Države članice prije 1. siječnja 1993. poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. Kraljevina Španjolska poduzima te mjere najkasnije do 30. lipnja 1995. Helenska Republika i Portugalska Republika poduzimaju te mjere najkasnije do 30. lipnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice donose mjere iz stavka 1. istog dana kad i mjere utvrđene u Direktivi 90/531/EEZ.

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba domaćeg prava koje donesu u području koje uređuje ova Direktiva.

( 1 ) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZSL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

( 2 ) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).

( 3 ) SL L 185, 16.8.1971., str. 15. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 77/63/EEZ (SL L 13, 15.1.1977., str. 15.).

( 4 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).


		br.	stranica	datum
M1	COUNCIL DIRECTIVE 2006/97/EC of 20 November 2006 (*)	L 363	107	20.12.2006
►M2	DIREKTIVA 2007/66/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 11. prosinca 2007.	L 335	31	20.12.2007
►M3	DIREKTIVA 2014/23/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 26. veljače 2014.	L 94	1	28.3.2014

A1	AKT o uvjetima pristupanja Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske i prilagodbama ugovorâ na kojima se temelji Europska unija 94/C 241/08	C 241	21	29.8.1994
A2	AKT o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama ugovora na kojima se temelji Europska unija	L 236	33	23.9.2003