Zahtjev za savjetodavno mišljenje Suda EFTA-e koji je 13. srpnja 2018. podnio Prvostupanjski sud Kneževine Lihtenštajn (Fürstliches Landgericht) u predmetu C protiv Concordia Schweizerische Kranken- und Unfallversicherung AG, Landesvertretung Lihtenštajn

(Predmet E-2/18)

(2018/C 439/14)

Dopisom Sudu EFTA-e od 13. srpnja 2018., zaprimljenim u pisarnicu Suda 17. srpnja 2018., Prvostupanjski sud Kneževine Lihtenštajn (Fürstliches Obergericht) podnio je zahtjev za savjetodavno mišljenje u predmetu C/Concordia Schweizerische Kranken- und Unfallversicherung AG, Landesvertretung Lihtenštajn o sljedećim pitanjima:

Utvrđuje li se Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti samo minimalni okvir koji se mora poštovati kako bi se spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja ili su pravila utvrđena tom uredbom obvezna u smislu da utječu i na obveze o davanjima koje proizlaze iz ugovora o osiguranju u cijelom svijetu i da te obveze ograničavaju? Primjenjuje li se Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti na sustave socijalnog osiguranja koji radnika obvezuju samo na to da dokaže da ima odgovarajuće zdravstveno osiguranje te mu dopuštaju da, na temelju slobode ugovaranja, odabere među različitim osiguravateljima uređenima privatnim pravom, pri čemu se samo zahtijeva dokaz o sklapanju odgovarajućeg ugovora o osiguranju?

(a)

Je li osiguranik primjenom Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti obvezan ustanovi za socijalno osiguranje u mjestu svojeg boravišta dostaviti račune obuhvaćene ugovorom o osiguranju sklopljenim u okviru sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, tako da se ustanova za socijalno osiguranje koja se nalazi u državi članici odgovornoj za isplatu mirovine smatra odgovornom za isplatu tek nakon što ustanova u mjestu osiguranikova boravišta odbije platiti, ili se osiguranik može u svakom slučaju pozvati na svoja prava po ugovoru o osiguranju?

(b)

Ako se, u skladu s točkom (a), osiguranik ne može pozvati na ugovor o osiguranju:

vrijedi li to i ako je ugovor o osiguranju sklopljen u okviru zahtjeva za obveznim osiguranjem, ali ugovoreno osiguranje premašuje minimum propisan zakonom te je stoga njegovo ugovaranje u određenoj mjeri „dobrovoljno”?

Ako su osiguranici, u skladu s pitanjem 2., obvezni najprije dostaviti račune instituciji u svojoj državi boravišta:

(a)

Primjenjuje li se to i na osiguranu osobu koja već nekoliko godina prima davanja na temelju ugovornog odnosa ili se činjenica da se sustav socijalnog osiguranja poziva na Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti protivi načelu dobre vjere?

(b)

Ima li sustav socijalnog osiguranja pravo, pozivajući se na Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, zatražiti povrat davanja od osigurane osobe kojoj je u prošlosti pruženo osiguravateljno pokriće iznad razine predviđene Uredbom, to jest, ostvarila je davanja koja joj se na temelju pravila te uredbe nisu trebala isplatiti, ili se takvi zahtjevi za povrat protive načelu dobre vjere?

(c)

S obzirom na Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, ima li osiguranik koji je primio davanja u okviru sustava socijalnog osiguranja bez prethodnog podnošenja računa preko ustanove za socijalno osiguranje u mjestu boravišta, pravo na buduća davanja, bez potrebe za podnošenjem računa preko ustanove za socijalno osiguranje u mjestu boravišta?