|
5.4.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 119/10 |
PRESUDA SUDA
оd 27. studenoga 2017.
u predmetu E-19/16
Thorbjørn Selstad Thue kojeg podupire Norveški policijski savez (Politiets Fellesforbund) protiv norveške vlade
(Direktiva 2003/88/EZ – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Radno vrijeme – Putovanje do radnog mjesta koje nije zaposlenikovo stalno ili uobičajeno radno mjesto i/ili iz njega)
(2018/C 119/11)
U predmetu E-19/16 Thorbjørn Selstad Thue kojeg podupire Norveški policijski savez (Politiets Fellesforbund) protiv norveške vlade – ZAHTJEV Sudu u skladu s člankom 34. Sporazuma među državama EFTA-e o osnivanju Nadzornog tijela i Suda koji je podnio Vrhovni sud Norveške (Norges Høyesterett) u pogledu tumačenja članka 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, Sud, u sastavu Carl Baudenbacher, predsjednik i sudac izvjestitelj, Per Christiansen i Ása Ólafsdóttir (ad hoc), suci, presudio je 27. studenoga 2017. kao u izreci:
|
1. |
Potrebno vrijeme koje zaposlenik, kao što je podnositelj žalbe, na zahtjev poslodavca, utroši na putovanje do radnog mjesta koje nije njegovo stalno ili uobičajeno radno mjesto i/ili iz njega izvan uobičajenog radnog vremena i radi izvršenja svojih aktivnosti ili dužnosti na tom drugom mjestu, smatra se „radnim vremenom” u smislu članka 2. Direktive 2003/88/EZ. |
|
2. |
Ne zahtijeva se procjena intenziteta količine posla koji se obavlja tijekom putovanja. |
|
3. |
Učestalost tih putovanja nije važna, osim ako im svrha nije prijenos radnog mjesta zaposlenika na novo stalno ili uobičajeno radno mjesto. |