PRESUDA SUDA

od 13. rujna 2017.

u predmetu E-15/16

Yara International ASA protiv Norveške vlade

(Sloboda poslovnog nastana – Članci 31. i 34. Sporazuma o EGP-u – Potreba – Nacionalni propisi o unutargrupnim doprinosima – Ujednačena dodjela poreznih ovlasti – Iznimka zbog konačnog gubitka – Rizik od izbjegavanja plaćanja poreza – Potpuno umjetni dogovor – Zabrana zlouporabe pravâ)

(2018/C 16/04)

U predmetu E-15/16 Yara International ASA protiv Norveške vlade – ZAHTJEV Sudu u skladu s člankom 34. Sporazuma među državama EFTA-e o osnivanju Nadzornog tijela i Suda koji je podnio norveški Žalbeni sud Borgarting (Borgarting lagmannsrett) u vezi s tumačenjem članka 31. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru u kontekstu nacionalnih propisa o unutargrupnim doprinosima, Sud, u sastavu Carl Baudenbacher, predsjednik i sudac izvjestitelj, Per Christiansen i Ása Ólafsdóttir (ad hoc), suci, presudio je 13. rujna 2017. kao u izreci:

Članci 31. i 34. Sporazuma o EGP-u ne sprječavaju primjenu nacionalnih propisa o unutargrupnim doprinosima, kao što su propisi norveškog Zakona o porezu, prema kojem doprinos utječe na smanjenje prenositeljeve oporezive dobiti i dio je primateljeve oporezive dobiti neovisno o tome je li primatelj ostvario gubitak ili dobit za porezne svrhe, koji uvjetuju podložnost i prenositelja i primatelja oporezivanju u predmetnoj državi EGP-a. Uvjet je prava EGP-a da nacionalni propisi moraju imati legitiman cilj poput potrebe za zaštitom ujednačene dodjele poreznih ovlasti među državama EGP-a ili sprječavanjem stvaranja potpuno umjetnih dogovora koji dovode do izbjegavanja plaćanja poreza. Međutim, zahtjevi nacionalnog prava prelaze okvire onoga što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva u slučajevima kada je nastali gubitak inozemnog društva kćeri konačan.