–

za LIPOR – Associação de Municípios para a Gestão Sustentável de Resíduos do Grande Porto, M. Fernandes, R. Maia Magalhães i R. P. Pinto, advogados,

–

za PreZero Portugal, S. A., A. Tinoco, advogado,

–

za portugalsku vladu, P. Barros da Costa, F. Batista i M. J. Ramos, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, L. Halajová, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Biolan, G. Wils i I. Melo Sampaio, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 63. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26., SL 2020., L 406, str. 67. i SL 2023/90063, L).

2

Taj je zahtjev upućen u okviru spora između LIPOR‑a – Associação de Municípios para a Gestão Sustentável de Resíduos do Grande Porto (Udruga općina za održivo gospodarenje otpadom šireg područja Porta, Portugal) (u daljnjem tekstu: LIPOR) i društva PreZero Portugal, S. A. (u daljnjem tekstu: PreZero Portugal) s društvom Semural Waste & Energy, S. A. (u daljnjem tekstu: Semural), s obzirom na to da je LIPOR dodijelio ugovor o prijevozu i odlaganju otpada društvu PreZero Portugal, S. A. („PreZero”).

3

Uvodne izjave 14. i 84. Direktive 2014/24 glase:

[…]

4

Članak 2. te direktive, naslovljen „Definicije“, u svojem stavku 1. predviđa:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

5

Člankom 56. navedene direktive, kojim se propisuju „[o]pća načela” koja se primjenjuju na izbor sudionika i dodjelu ugovora, u stavku 3. određuje se:

„Ako su informacije ili dokumentacija koju je trebao podnijeti gospodarski subjekt nepotpuni ili pogrešni ili se takvima čine ili ako nedostaju određeni dokumenti, javni naručitelji mogu, osim ako je drukčije predviđeno nacionalnim pravom kojim se provodi ova Direktiva, zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da podnesu, dopune, razjasne ili upotpune nužne informacije ili dokumentaciju u odgovarajućem roku, pod uvjetom da su ti zahtjevi u potpunom skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti.”

6

Članak 58. navedene direktive, naslovljen „Kriteriji za odabir”, propisuje:

„1   Kriteriji za odabir mogu se odnositi na:

[…]

3.   Vezano uz ekonomsku i financijsku sposobnost, javni naručitelji mogu postaviti uvjete kojima se osigurava da gospodarski subjekti imaju ekonomsku i financijsku sposobnost potrebnu za izvršenje ugovora. […]

[…]

4.   Vezano uz stručnu i tehničku sposobnost, javni naručitelji mogu postaviti uvjete kojima se osigurava da gospodarski subjekti imaju potrebne ljudske i tehničke resurse i iskustvo za obavljanje ugovora na odgovarajućoj razini kvalitete.

[…]”

7

Članak 59. te direktive, naslovljen „Europska jedinstvena dokumentacija o nabavi”, u stavku 1. određuje:

„U vrijeme podnošenja zahtjeva za sudjelovanje ili ponuda, javni naručitelji dužni su prihvatiti [ESPD] koj[i] se sastoji od ažurirane osobne izjave kao preliminarni dokaz umjesto potvrda koje izdaju tijela javne vlasti ili treće strane, a kojima se potvrđuje da relevantni gospodarski subjekt ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

Ako se gospodarski subjekt oslanja na sposobnosti drugih subjekata, u skladu s člankom 63., ESPD također mora sadržavati podatke iz ovog stavka prvog podstavka koji se odnose na te subjekte.

ESPD se sastoji od službene izjave gospodarskog subjekta da nema relevantnih osnova za isključenje i/ili da je odgovarajući kriterij za odabir ispunjen te pruža relevantne informacije koje zahtijeva javni naručitelj. Osim toga, ESPD navodi tijelo javne vlasti ili treću stranu odgovornu za uspostavu popratnog dokumenta i sadrži službenu izjavu da će gospodarski subjekt, na zahtjev i bez odlaganja, moći dostaviti te popratne dokumente.

[…]”

8

Članak 60. navedene direktive, naslovljen „Načini dokazivanja”, u stavku 1. određuje:

„Javni naručitelji mogu zahtijevati potvrde, izjave ili druge načine dokazivanja iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka i Priloga XII. kao dokaz za nepostojanje osnova za isključivanje iz članka 57. i za ispunjavanje kriterija za odabir sukladno članku 58.

Javni naručitelji ne smiju zahtijevati načine dokazivanja osim onih iz ovog članka i iz članka 62. U odnosu na članak 63., gospodarski subjekti mogu se osloniti na bilo koji odgovarajući način kako bi dokazali javnom naručitelju da raspolažu potrebnim resursima.”

9

Članak 63. Direktive 2014/24, naslovljen „Oslanjanje na sposobnosti drugih subjekata”, u stavku 1. predviđa:

„S obzirom na kriterije koji su vezani uz ekonomsku i financijsku sposobnost kako je određeno sukladno članku 58. stavku 3. i kriterije vezane uz tehničku i stručnu sposobnost kako je određeno sukladno članku 58. stavku 4., gospodarski subjekt može se osloniti, prema potrebi i za određeni ugovor, na sposobnosti drugih subjekata, bez obzira na to kakva je pravna narav veze između njih i njega. S obzirom na kriterije koji su vezani uz obrazovne i stručne kvalifikacije kako je određeno u dijelu II. točki (f) Priloga XII. ili na relevantno stručno iskustvo, gospodarski subjekti mogu se, međutim, osloniti samo na sposobnosti drugih subjekata ako će oni obaviti radove ili pružiti usluge za koje se traže te sposobnosti. Ako se gospodarski subjekt želi osloniti na sposobnosti drugih subjekata, mora dokazati javnom naručitelju da ima na raspolaganju potrebne resurse, na primjer, dostavljanjem obveze tih subjekata u tu svrhu.

Javni naručitelj dužan je, u skladu s člancima 59., 60. i 61., provjeriti ispunjavaju li subjekti čije sposobnosti namjerava iskoristiti gospodarski subjekt relevantne kriterije za odabir te postoje li osnove za isključenje sukladno članku 57. Javni naručitelj zahtijeva da gospodarski subjekt zamijeni subjekt koji ne zadovoljava relevantni kriterij za odabir ili za koji postoji obvezujuća osnova za isključenje. Javni naručitelj može zahtijevati ili država članica može zahtijevati od njega da zahtijeva da gospodarski subjekt zamijeni subjekt za koji postoji neobvezujuća osnova za isključenje.

Ako se gospodarski subjekt oslanja na sposobnosti drugih subjekata vezano uz kriterije koji se odnose na ekonomsku i financijsku sposobnost, naručitelji mogu zahtijevati da taj gospodarski subjekt i ti subjekti budu zajednički odgovorni za izvršenje ugovora.

Pod istim uvjetima, skupina gospodarskih subjekata navedena u članku 19. stavku 2. može se osloniti na sposobnost članova skupine ili drugih subjekata.”

10

Članak 65. te direktive odnosi se na „[s]manjenje broja inače kvalificiranih natjecatelja koji će se pozvati na sudjelovanje”.

11

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/7 оd 5. siječnja 2016. o utvrđivanju standardnog obrasca za europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi (SL 2016., L 3, str. 16.) određuje u uvodnoj izjavi 1.:

„Jedan od najvažnijih ciljeva direktiva [2014/24] i 2014/25/EU [Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2014., L 156, str. 10. i SL 2023/90064, L).] smanjenje je administrativnog opterećenja javnih naručitelja, naručitelja i gospodarskih subjekata, a posebno malih i srednjih poduzeća. [ESPD] ključni je element tog nastojanja. Standardni obrazac za ESPD trebao bi se stoga izraditi na način da se otkloni potreba za dostavom znatnog broja potvrda i drugih dokumenata povezanih s kriterijima za isključivanje i odabir gospodarskog subjekta. Imajući na umu taj cilj, u standardnom obrascu trebali bi biti navedeni i odgovarajući podaci u pogledu subjekata na čije se sposobnosti gospodarski subjekt oslanja kako bi se provjera tih podataka mogla provesti zajedno s provjerom u pogledu glavnoga gospodarskog subjekta i pod istim uvjetima.”

12

Prilog 1. toj provedbenoj uredbi, naslovljen „Upute”, u osamnaestom stavku navodi:

„Gospodarski subjekt koji sudjeluje sam, ali se oslanja na sposobnosti najmanje jednog drugog subjekta mora osigurati da javni naručitelj ili naručitelj zaprimi njegov ESPD zajedno sa zasebnim ESPD‑om u kojem su navedeni relevantni podaci […] za svaki subjekt na koji se oslanja.”

13

Naslovljen „Standardni obrazac za [ESPD]”, prilog II. toj uredbi sadržava dio II. koji se odnosi na „[p]odatke o gospodarskom subjektu”, u čijoj se točki C, naslovljenoj „Podaci o oslanjanju na sposobnosti drugih subjekata”, predviđa:

14

Članak 57. Códiga dos Contratos Públicos (Zakonik o javnoj nabavi), u verziji primjenjivoj na glavni postupak (u daljnjem tekstu: ZJN), naslovljen „Natječajna dokumentacija”, u stavku 1. određuje:

„1   Ponuda se sastoji od sljedećih dokumenata:

15

Članak 70. ZJN‑a, naslovljen „Analiza ponuda”, u stavku 2. točki (a) određuje:

„Ponude se isključuju ako njihova ocjena pokaže:

16

Članak 72. ZJN‑a, naslovljen „Pojašnjenje i uređivanje ponuda i prijava”, u stavku 3. točki (a) predviđa:

„Povjerenstvo za odabir zahtijeva od natjecatelja i ponuditelja da isprave, u roku od najviše pet dana, formalne nepravilnosti u njihovim prijavama i ponudama koje treba ispraviti, s obzirom na to da to uklanjanje ne može izmijeniti njihov sam sadržaj i ne krši načela jednakog postupanja i tržišnog natjecanja; te nepravilnosti osobito uključuju:

17

Članak 146. ZJN‑a, naslovljen „Preliminarno izvješće”, u stavku 2. točki (d) određuje:

„U preliminarnom izvješću navedenom u prethodnom stavku povjerenstvo za odabir također predlaže, uz obrazloženje, isključenje ponuda:

[…]

18

Članak 168.ZJN‑a, naslovljen „Natječajna dokumentacija”, u stavku 4. predviđa:

„Ako se, kako bi zadovoljio minimalne zahtjeve tehničke sposobnosti, kandidat oslanja na treće strane, bez obzira na način povezanost s njima, uključujući i onaj podugovaranja, odgovarajuća kandidatura uključuje i izjavu kojom se te treće strane u potpunosti obvezuju izvršiti određene usluge koje su predmet ugovora koji se sklapa.”

19

Odlukom od 29. svibnja 2023. upravni odbor LIPOR‑a pokrenuo je otvoreni postupak javne nabave na međunarodnoj razini za dodjelu ugovora o pružanju usluga prijevoza i odlaganja 75000 tona otpada iz postrojenja za oporabu energije u postrojenju za neopasni otpad.

20

Članak 9. poziva na nadmetanje, naslovljen „Natječajna dokumentacija”, u stavku 1. točkama (a) do (c) kao i (l) predviđao je da, u skladu s člankom 57. ZJN‑a, ponude moraju sadržavati ESPD, izjavu u kojoj se navodi predložena cijena, časnu izjavu o poštovanju pravnih obveza u području zapošljavanja radnika imigranata i, u slučaju angažiranja podugovaratelja, izjavu u kojoj se navode podugovorene usluge i obvezu podugovaratelja da izvrše radove koji su im povjereni.

21

Na temelju članka 15. tog poziva na nadmetanje, koji se odnosi na „pojašnjenja o ponudama”, javni naručitelj može na temelju članka 72. stavka 1. ZJN‑a od ponuditelja zatražiti pojašnjenja koja smatra potrebnima za analizu i ocjenu ponuda.

22

Usto je predviđeno, u skladu s člankom 72. stavkom 2. ZJN‑a, da pojašnjenja ponuditelja čine sastavni dio ponude, pod uvjetom da ne proturječe elementima od kojih se sastoji, da ih ne mijenjaju niti dopunjuju te da se njima ne nastoje ispraviti propusti koji dovode do isključenja ponude na temelju članka 70. stavka 2. točke (a) ZJN‑a.

23

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je društvo PreZero podnijelo ponudu u iznosu od 4800000 eura, dok je ponuda društva Semural iznosila 4794500 eura.

24

LIPOR je prihvatio te dvije ponude, nakon što je pozvao društvo PreZero, u skladu s člankom 72. stavkom 3. ZJN‑a, da ispravi nepravilnost, koja je prethodila podnošenju njegove ponude, a koja se odnosila na nepravilno ispunjenje ESPD‑a. Društvo PreZero provelo je taj ispravak u određenom roku.

25

U svojem preliminarnom izvješću LIPOR je dao prednost ponudi društva PreZero, u odnosu na ponudu društva Semural.

26

Društvo Semural osporavalo je tu klasifikaciju pred LIPOR‑om. Tvrdilo je da je društvo PreZero trebalo biti isključeno iz postupka javne nabave o kojem je riječ u glavnom postupku zbog nepoštovanja članka 9. stavka 1. točke (l) pravila javne nabave i članka 57. stavka 1. točke (c) ZJN‑a. Istaknuo je, s jedne strane, da društvo PreZero nije podnijelo ni izjavu o podugovaranju koja se odnosi na Valor RIB – Indústria de Resíduos Lda. (u daljnjem tekstu: Valor RIB) ni izjavu o obvezi potonjeg, iako je nepodnošenje takve izjave, na temelju članka 146. stavka 2. točke (d) tog zakonika, razlog za isključenje ponude društva PreZero. Društvo Semural tvrdi, s druge strane, da društvo PreZero svojoj ponudi nije priložilo ESPD Valor RIB‑a ili bilo kojeg drugog podugovaratelja, što je također bio razlog za isključenje njegove ponude koji se ne može ispraviti.

27

U svojem konačnom izvješću od 21. srpnja 2023. LIPOR je smatrao da bi bilo očito pretjerano kvalificirati društvo Valor RIB kao podugovaratelja, s obzirom na to da je društvo PreZero u svojoj ponudi navelo da je društvo Valor RIB u cijelosti u njegovu vlasništvu. Istaknuo je da su te informacije bile javne i da se mogu provjeriti brzim uvidom u postupke društva koje je stavilo na raspolaganje Ministarstvo pravosuđa. Iz toga je zaključio da bi, čak i ako je društvo Valor RIB formalno pravni subjekt koji se razlikuje od društva PreZero, bilo pretjerano smatrati da je riječ o situaciji podugovaranja. Prema mišljenju LIPOR‑a, bilo bi uostalom neuobičajeno zahtijevati od običnog društva kćeri da se obveže izvršiti radove koje mu je povjerilo njegovo društvo majka. U praksi se društvo PreZero ne koristi trećom stranom za izvršenje dijela predmetnog ugovora, nego samo mobilizira sredstva koja mu pripadaju u cijelosti, makar i neizravno.

28

LIPOR je dodao da obveza podnošenja izjava o obvezi podugovaratelja ima za cilj spriječiti rizik od toga da ponuditelji imenuju podugovaratelje, a da od početka ne raspolažu jamstvima u pogledu njihova stvarnog sudjelovanja u izvršenju usluga. Takav bi rizik u ovom slučaju bio otklonjen jer bi, prema njegovu mišljenju, bilo nezamislivo da društvo Valor RIB odbije odlagati otpad koji je isporučilo društvo PreZero, s obzirom na to je da potonje njegov vlasnik i, slijedom toga, ima ovlast odlučivanja u društvu Valor RIB.

29

Stoga, uzimajući u obzir veze na osnovi vlasništva kapitala koje ujedinjuju društva PreZero i Valor RIB, podnošenje izjave o obvezi potonjeg, priložene ponudi, samo je nebitna formalnost čije nepostojanje nije prepreka provjeri usklađenosti ponude sa zahtjevima poziva na nadmetanje.

30

Na temelju tih razmatranja LIPOR je odbio zahtjev društva Semural, zadržao prvotno rangiranje ponuda i predložio da se predmetni ugovor dodijeli društvu PreZero.

31

Upravni odbor LIPOR‑a na sastanku 31. srpnja 2023. potvrdio je zaključke završnog izvješća od 21. srpnja 2023. i dodijelio ugovor društvu PreZero.

32

Semural je Tribunalu Administrativo e Fiscal do Porto (Upravni i porezni sud u Portu, Portugal) podnio predugovornu upravnu tužbu protiv LIPOR‑a kojom je tražio, kao prvo, poništenje odluke o dodjeli ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku društvu PreZero, kao drugo, isključenje njegove ponude, kao treće, da mu se dodijeli ugovor i, kao četvrto, podredno, da se model ocjenjivanja proglasi nezakonitim.

33

Presudom od 9. studenoga 2023. taj je sud prihvatio tužbu društva Semural. Tu je presudu u žalbenom postupku potvrdio Tribunal Central Administrativo Norte (Središnji upravni sud za Sjever, Portugal) presudom donesenom 16. veljače 2024.

34

LIPOR je zatim podnio žalbu u kasacijskom postupku Supremo Tribunalu Administrativo (Visoki upravni sud, Portugal), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. Tvrdi da se subjekt koji je u stopostotnom vlasništvu ponuditelja ne može smatrati podugovarateljem i da se stoga na njega ne primjenjuju pravni zahtjevi koji se odnose na situacije podugovaranja.

35

Sud koji je uputio zahtjev ističe da je društvo PreZero u cijelosti vlasnik društva Valor RIB i da su odobrenje za rad odlagališta otpada, okolišna dozvola i operativna dozvola društva Valor RIB uloženi u spis. Također ističe da je Sud u presudi od 10. studenoga 2022., Taxi Horn Tours (C‑631/21, EU:C:2022:869, t. 60.), presudio da, ako taj zajednički pothvat smatra da za izvršenje ugovora o javnoj nabavi treba zatražiti vlastita sredstva određenih članova, za njega treba smatrati da se oslanja na sposobnosti drugih subjekata u smislu članka 63. Direktive 2014/24 i mora slijedom toga podnijeti ne samo vlastiti ESPD, nego i ESPD svakog od članova na čije se sposobnosti namjerava osloniti.

36

Međutim, taj se sud pita može li se to tumačenje primijeniti na situaciju u kojoj gospodarski subjekt u svrhu izvršenja ugovora namjerava koristiti opremu i usluge drugog društva koje je u njegovu stopostotnom vlasništvu, čiji je jedini član i čiji je jedan od upravitelja također njegov direktor.

37

U tim je okolnostima Supremo Tribunal Administrativo (Visoki upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

38

Odlukom predsjednika Suda od 24. veljače 2025. odbijen je zahtjev suda koji je uputio zahtjev da se o ovom predmetu odluči u ubrzanom postupku.

39

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 63. stavak 1. Direktive 2014/24 tumačiti na način da treba smatrati da se društvo majka oslanja na sposobnosti drugih subjekata u smislu te odredbe kada se radi izvršenja ugovora o javnoj nabavi namjerava koristiti sposobnostima društva kćeri koje je u cijelosti u njegovu vlasništvu.

40

Članak 63. stavak 1. prvi podstavak prva rečenica te direktive dodjeljuje gospodarskom subjektu pravo oslanjanja, za određeni ugovor, na sposobnosti drugih subjekata, bez obzira na to kakva je pravna narav njihova međusobnog odnosa, kako bi zadovoljio kriterije koji se odnose na ekonomsku i financijsku sposobnost navedene u članku 58. stavku 3. navedene direktive i kriterije tehničke i stručne sposobnosti navedene u članku 58. stavku 4. iste direktive (vidjeti osobito presudu od 3. lipnja 2021., Rad Service i dr., C‑210/20, EU:C:2021:445, t. 30. i rješenje od 10. siječnja 2023., Ambisig, C‑469/22, EU:C:2023:25, t. 23.).

41

Budući da se, u skladu s člankom 63. stavkom 1. prvim podstavkom prvom rečenicom Direktive 2014/24, pravo gospodarskog subjekta na oslanjanje na sposobnosti drugih subjekata može ostvariti „bez obzira na to kakva je pravna narav veze između tih subjekata i njega”, oslanjanje na sposobnosti društva kćeri, uključujući kada je ono u stopostotnom vlasništvu društva majke, obuhvaćeno je oslanjanjem na sposobnosti „drugih subjekata” u smislu te odredbe.

42

To je tumačenje potkrijepljeno člankom 2. stavkom 1. točkom 10. te direktive, u kojem se „gospodarski subjekt” definira kao „fizička ili pravna osoba ili javno tijelo ili skupina tih osoba i/ili tijela, uključujući svako privremeno udruženje poduzeća, koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, nabavu robe ili pružanje usluga”. Međutim, u uvodnoj izjavi 14. navedene direktive, u kojoj se pojašnjava doseg te definicije, navodi se da se pojam „gospodarski subjekt” mora „tumačiti u širem smislu” i da izričito navodi društva kćeri.

43

Osim toga, ne može se prihvatiti argumentacija društva PreZero, koja se sastoji od toga da se pojam „gospodarska cjelina” koji je Sud razvio u svojoj sudskoj praksi koja se odnosi na članak 101. UFEU‑a prenese na područje javne nabave.

44

Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da pravna osobnost društva kćeri sama po sebi ne sprečava da se njegovo ponašanje pripiše njegovu društvu majci, osobito u slučaju kada to društvo kći, iako ima zasebnu pravnu osobnost, ne odlučuje autonomno o svojem ponašanju na tržištu, već u bitnome provodi upute koje mu daje društvo majka. Zbog tako stvorenog jedinstva skupine, ponašanja društava kćeri mogu se u određenim okolnostima povezati s društvom majkom. U tim okolnostima, formalna razdvojenost između tih društava, koja proizlazi iz njihove odvojene pravne osobnosti ne može isključiti takvo jedinstvo za potrebe primjene pravila tržišnog natjecanja (vidjeti osobito presude od 14. srpnja 1972., Imperial Chemical Industries/Komisija, 48/69, EU:C:1972:70, t. 132., 133., 135. i 140. i od 6. listopada 2021., Sumal, C‑882/19, EU:C:2021:800, t. 41. i 43.).

45

Sud je u točki 60. presude od 10. rujna 2009., Akzo Nobel i dr./Komisija (C‑97/08 P, EU:C:2009:536) također pojasnio da, kada društvo majka ima u stopostotnom vlasništvu društvo kćer koje je počinilo povredu pravila tržišnog natjecanja Europske unije, postoji oboriva pretpostavka prema kojoj navedeno društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na ponašanje svojeg društva kćeri.

46

Međutim, ta se sudska praksa ne može primijeniti na područje javne nabave s obzirom na to da je glavni cilj pojma „gospodarska cjelina” u smislu te sudske prakse osigurati učinkovitost provedbe pravila tržišnog natjecanja Unije od strane javnih tijela („public enforcement”), tako da se izbjegne da velike grupacije koriste društva kćeri kako bi izbjegle visoke sankcije u slučaju povrede tih pravila. Međutim, takav cilj nije povezan s pravom Unije u području javne nabave.

47

Naprotiv, koristan učinak pravila kojima se uređuje provedba postupaka javne nabave zahtijeva da javni naručitelj ima najtočnije i najpotpunije moguće znanje o situaciji svakog gospodarskog subjekta koji zahtijeva sudjelovanje u postupku javne nabave ili koji namjerava podnijeti ponudu, kako bi se uvjerio u njegovu vjerodostojnost i pouzdanost, prema tome, u nepostojanje gubitka povjerenja u gospodarski subjekt o kojem je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2022., Taxi Horn Tours, C‑631/21, EU:C:2022:869, t. 48.).

48

Stoga, kada društvo majka u svojoj ponudi navede da namjerava povjeriti izvršenje predmetnog ugovora o javnoj nabavi jednom od točno utvrđenih društava kćeri, javni naručitelj mora moći provjeriti, s jedne strane, sposobnost tog društva kćeri u smislu članka 58. Direktive 2014/24 (vidjeti po analogiji presudu od 14. travnja 1994., Ballast Nedam Groep, C‑389/92, EU:C:1994:133, t. 15. i 16.) i, s druge strane, to što u odnosu na njega ne postoje osnove za isključenje na temelju članka 57. te direktive.

49

Iz toga slijedi da se, za razliku od pristupa prihvaćenog u pravu tržišnog natjecanja Unije, pravo Unije u području javne nabave, a osobito članak 63. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2014/24, temelje na konceptu pojma „ostali subjekti” koji se ponajprije temelji na pravnoj osobnosti dotičnih gospodarskih subjekata. Međutim, gospodarska jedinica u smislu članka 101. UFEU‑a po definiciji se sastoji od više fizičkih ili pravnih osoba i ne uklanja pravni identitet svake od njih. Stoga, za potrebe primjene Direktive 2014/24, društvo kći koje je u stopostotnom vlasništvu njegova društva majke ostaje odvojeni „drugi subjekt” od tog društva.

50

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 63. stavak 1. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da treba smatrati da se društvo majka oslanja na sposobnosti drugih subjekata kada se radi izvršenja ugovora o javnoj nabavi namjerava koristiti sposobnostima društva kćeri koje je u cijelosti u njegovu vlasništvu.

51

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 56. stavak 3. Direktive 2014/24 tumačiti na način da društvo majku, koje se namjerava osloniti na sposobnosti društva kćeri koje je u cijelosti u njegovu vlasništvu i čiji je jedan od rukovoditelja također direktor društva majke, treba isključiti iz postupka javne nabave samo zato što svojoj ponudi nije priložilo ESPD tog društva kćeri.

52

Iz članka 59. stavka 1. te direktive proizlazi da ESPD može, ovisno o slučaju, alternativno ili kumulativno, slijediti jedan ili više od triju sljedećih ciljeva. Naime, taj dokument je ažurirana osobna izjava kao preliminarni dokaz umjesto potvrda koje izdaju tijela javne vlasti ili treće strane, a kojima se potvrđuje da se dotični gospodarski subjekt ne nalazi u jednoj od situacija iz članka 57. navedene direktive, u kojoj se gospodarski subjekti isključuju ili se mogu isključiti, da ispunjava odgovarajuće kriterije za odabir koji su određeni u skladu s člankom 58. navedene direktive i da prema potrebi ispunjava objektivna pravila i kriterije koji su određeni u skladu s člankom 65. iste direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2022., Taxi Horn Tours, C‑631/21, EU:C:2022:869, t. 48.).

53

Međutim, valja istaknuti da se drugo pitanje temelji na pretpostavci da je gospodarski subjekt koji se namjerava osloniti na sposobnosti drugih subjekata dužan podnijeti ESPD svakog od tih subjekata.

54

Međutim, kao što to proizlazi iz članka 60. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2014/24, u vezi s njezinim člankom 63. stavkom 1. prvim podstavkom, gospodarski subjekti mogu se osloniti na bilo koji odgovarajući način kako bi dokazali javnom naručitelju da raspolažu potrebnim resursima za izvršenje predmetnog ugovora o javnoj nabavi, osobito tako da dostave obveze tih subjekata u tu svrhu.

55

Budući da se primjenjuje načelo slobode dokazivanja, od natjecatelja ili ponuditelja ne može se zahtijevati da javnom naručitelju podnese ESPD za sebe kao i ESPD za svaki od subjekata na čije se sposobnosti namjerava osloniti.

56

Točno je da je ESPD, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 1. Provedbene uredbe 2016/7, ključan element pristupa zakonodavca Unije, osobito putem Direktive 2014/24, koji se sastoji u smanjenju administrativnog opterećenja s kojim se suočavaju i javni naručitelji i gospodarski subjekti, osobito MSP‑ovi.

57

U tom smislu, predviđajući da javni naručitelji prilikom podnošenja zahtjeva za sudjelovanje ili ponuda „prihvaćaju” ESPD, članak 59. stavak 1. prvi podstavak te direktive samo predviđa slučaj, koji je uostalom najčešći, u kojem je natjecatelj ili ponuditelj odabrao primijeniti takav način dokazivanja (vidjeti u tom smislu rješenje od 10. siječnja 2023., Ambisig, C‑469/22, EU:C:2023:25, t. 24.).

58

Međutim, gospodarski subjekt može umjesto ESPD‑a odlučiti podnijeti potvrde koje izdaju tijela javne vlasti ili treće strane i kojima se, među ostalim, utvrđuje da ne samo on, nego i subjekti na čije se sposobnosti namjerava osloniti nisu obuhvaćeni osnovom za isključenje navedenom u članku 57. navedene direktive i/ili da ispunjavaju kriterije za odabir utvrđene u skladu s njezinim člankom 58.

59

U ovom slučaju iz toga slijedi da, ako su odobrenje za rad odlagališta, okolišna dozvola i operativna dozvola društva Valor RIB koje je društvo PreZero priložilo svojoj ponudi bili dovoljni da se dokaže da to društvo kći ispunjava kriterije za kvalitativni odabir utvrđene u skladu s člankom 58. Direktive 2014/24, društvo PreZero nije bilo dužno dostaviti ESPD kako bi dokazalo poštovanje tih kriterija. Osim toga, s obzirom na to da upravljanje društvom kćeri obavlja jedini direktor koji je također direktor društva majke, ESPD potonjeg može dokazati da se na tu osobu ne odnosi nijedan od razloga za isključenje predviđenih u članku 57. te direktive. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri je li to ovdje slučaj.

60

Suprotno tomu, ako dokumenti iz točaka 35. i 59. ove presude nisu bili dovoljni za ispravljanje nepostojanja ESPD‑a društva Valor RIB, na društvu PreZero je bilo da, u skladu s točkom C dijela II. Priloga 2. Provedbenoj uredbi 2016/7, u vezi s osamnaestim stavkom Priloga 1. toj provedbenoj uredbi te uvodnom izjavom 84. trećim stavkom i člankom 59. stavkom 1. drugim podstavkom Direktive 2014/24, javnom naručitelju proslijedi zaseban ESPD koji sadržava relevantne informacije za svaki od subjekata na čije se sposobnosti namjerava osloniti.

61

U svakom slučaju, iz članka 56. stavka 3. te direktive jasno proizlazi da „[a]ko je informacija ili dokumentacija koju je trebao podnijeti gospodarski subjekt nepotpuna ili se pokaže nepotpunom ili pogrešnom ili ako nedostaju određeni dokumenti, javni naručitelji mogu, osim ako je drukčije predviđeno nacionalnim pravom provodeći ovu Direktivu; zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da podnesu, dopune, razjasne ili upotpune nužne informacije ili dokumentaciju u odgovarajućem vremenskom roku, pod uvjetom da su ti zahtjevi u potpunom skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti”.

62

U tom pogledu valja istaknuti, kao prvo, da članak 72. stavak 3. točka (a) ZJN‑a natjecateljima i ponuditeljima izričito omogućuje da isprave formalne nepravilnosti koje utječu na njihove prijave ili ponude ako to uklanjanje ne može izmijeniti sam njihov sadržaj i ne povređuje načela jednakog postupanja i tržišnog natjecanja. Usto, u toj se odredbi među nepravilnostima koje se mogu ispraviti navode nepravilno nepodnošenje ili nepodnošenje dokumenata čiji je jedini cilj utvrditi činjenice ili svojstva prije datuma podnošenja prijave ili ponude, osobito ESPD.

63

Budući da je stoga moguće ispraviti činjenicu da natjecatelj ili ponuditelj nije proslijedio vlastiti ESPD, isto treba vrijediti i kada se propust odnosi na prosljeđivanje ESPD‑a društva kćeri na čije se sposobnosti natjecatelj ili ponuditelj namjerava osloniti.

64

Kao drugo, takvo otklanjanje nedostataka u skladu je s načelima jednakog postupanja i transparentnosti, s obzirom na to da je, s jedne strane, natjecatelj ili ponuditelj u svojoj prijavi ili ponudi naveo da namjerava koristiti subjekt čija ESPD nije bio proslijeđen i, s druge strane, jer je riječ, kao što je to predviđeno člankom 72. stavkom 3. točkom (a) ZJN‑a, o podnošenju dokaza o činjenicama ili svojstvima prije datuma podnošenja prijave ili ponude.

65

S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 56. stavak 3. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da društvo majku, koje se namjerava osloniti na sposobnosti društva kćeri koje je u cijelosti u njegovu vlasništvu i čiji je jedan od rukovoditelja također direktor društva majke, ne treba isključiti iz postupka javne nabave samo zato što svojoj ponudi nije priložilo ESPD tog društva kćeri, s obzirom na to da se takav propust može ispraviti pod uvjetom da to nije protivno nijednoj odredbi nacionalnog prava i da se taj ispravak provede u skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti.

66

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje: