Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

MACIEJA SZPUNARA

od 4. rujna 2025.(1)

Predmet C-199/24

ND

protiv

Legal Newsdesk Sweden AB, prije Garrapatica AB

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Attunda tingsrätt (Prvostupanjski sud u Attundi, Švedska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Zaštita osobnih podataka – Obrada podataka o kaznenim osuđujućim presudama – Stavljanje informacija o kaznenim osuđujućim presudama na raspolaganje javnosti na internetu uz naknadu – Postizanje ravnoteže između prava na zaštitu osobnih podataka i prava na slobodu izražavanja i informiranja”






I.      Uvod

1.        Ovaj zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Attunda tingsrätt (Prvostupanjski sud u Attundi, Švedska) Sudu pruža priliku da pojasni doseg članka 85. Uredbe (EU) 2016/679(2), u situaciji u kojoj operator internetske baze podataka odbije zahtjev osobe da izbriše osobne podatke koji se odnose na njezinu kaznenu osudu.

II.    Pravni okvir

A.      Pravo Unije

2.        Članak 85. OUZP-a odnosi se na „Obrad[u] i slobod[u] izražavanja i informiranja”. Glasi kako slijedi:

„1.      Države članice zakonom usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje obradu u novinarske svrhe i svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja.

2.      U vezi s obradom koja se obavlja u novinarske svrhe ili u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja, države članice predviđaju izuzeća ili odstupanja od poglavlja II. (načela), poglavlja III. (prava ispitanika), poglavlja IV. (voditelj obrade i izvršitelj obrade), poglavlja V. (prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama), poglavlja VI. (neovisna nadzorna tijela), poglavlja VII. (suradnja i konzistentnost) i poglavlja IX. (posebne situacije obrade) ako su ona potrebna kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka sa slobodom izražavanja i informiranja.

3.      Svaka država članica Komisiji priopćuje odredbe svojih zakona koje je donijela u skladu sa stavkom 2. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama zakona ili izmjeni koja na njih utječe.”

B.      Švedsko pravo

3.        Yttrandefrihetsgrundlagen (1991:1469) (Ustavni zakon o slobodi izražavanja (1991:1469); u daljnjem tekstu: Zakon o slobodi izražavanja) jedan je od takozvanih mediegrundlagara (ustavni zakoni o medijima) u Švedskoj i sadržava odredbe o ustavnoj zaštiti, među ostalim, radijskih i televizijskih emitiranja i određenih internetskih stranica. Njegova je svrha osigurati slobodu izražavanja u tom pogledu. U skladu s poglavljem 1. člankom 4. Zakona o slobodi izražavanja, ustavne odredbe o prijenosu programa treba primjenjivati na određenu vrstu baza podataka ako je za tu djelatnost izdana potvrda za odobrenje objave. U ovom je slučaju potvrda za odobrenje objave izdana za bazu podataka Lexbase, što znači da se na nju primjenjuje ustavna zaštita.

4.        U skladu s poglavljem 1. člankom 7. prvim stavkom lagena (2018:218) med kompletterande bestämmelser till EU:s dataskyddsförordning (Zakon (2018:218) o utvrđivanju dodatnih odredbi uz Unijin OUZP (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti podataka)), OUZP se ne primjenjuje ako je u suprotnosti s tryckfrihetsförordningenom (Ustavni zakon o slobodi tiska; u daljnjem tekstu: Zakon o slobodi tiska) ili Zakonom o slobodi izražavanja. U skladu s drugim stavkom prethodno navedene odredbe, određeni članci OUZP-a ne primjenjuju se na obradu osobnih podataka koja se provodi, među ostalim, u novinarske svrhe.

5.        Iz poglavlja 1. članka 14. Zakona o slobodi izražavanja proizlazi da nijedno tijelo javne vlasti ne može, osim na temelju tog zakona, poduzeti mjere protiv osobe koja je zlouporabila slobodu izražavanja ili pridonijela takvoj zlouporabi u programu, ni mjere protiv programa zbog takvog razloga. Nadalje, iz njegova poglavlja 1. članka 11. proizlazi da tijelo javne vlasti ne može zabraniti ili spriječiti prijenos, objavu ili širenje programa javnosti na temelju njegova sadržaja, osim ako za to postoji osnova u tom zakonu.

6.        Naknada štete za zlouporabu slobode izražavanja zbog sadržaja programa može se, u skladu s poglavljem 9. člankom 1. Zakona o slobodi izražavanja, temeljiti samo na činjenici da program na koji se odnosi potraživanje uključuje povrede slobode izražavanja. Utvrđivanje da je neka osoba sudjelovala u kaznenim djelima ili da je kriva za njihovo počinjenje ili pružanje na drukčiji način informacija koje bi neku osobu mogle izložiti osudi drugih predstavlja kazneno djelo klevete, kao i povredu slobode izražavanja na temelju poglavlja 5. članka 1. Zakona o slobodi izražavanja i poglavlja 7. članka 3. tryckfrihetsförordningena (1949:105) (Uredba (1949:105). o slobodi tiska). Međutim, takvo postupanje se ne kažnjava ako je, s obzirom na okolnosti, bilo opravdano pružiti informacije u tom pogledu i ako osoba koja je pružila informacije može dokazati da su one točne ili da je iz opravdanih razloga vjerovala da su točne.

III. Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja

7.        Legal Newsdesk Sweden AB (u daljnjem tekstu: Legal Newsdesk), tuženik iz glavnog postupka, operator je baze podataka Lexbase i u njoj objavljuje osobne podatke osoba protiv kojih se vodio kazneni postupak. Legal Newsdesk u tom pogledu omogućuje pretraživanje pojedinaca i društava na koje su se odnosili kazneni ili građanski postupci pred švedskim sudom. Myndigheten för press, radio och tv (švedsko Tijelo za tisak i audiovizualne medije) (sada Mediemyndigheten; u daljnjem tekstu: švedska Agencija za medije) izdao je za bazu podataka Lexbase takozvani utgivningsbevis (potvrda o nepostojanju zakonskih prepreka za objavu kojom se dodjeljuje ustavna zaštita; u daljnjem tekstu: potvrda za odobrenje objave).

8.        Osoba ND, tužitelj iz glavnog postupka, osuđena je 17. siječnja 2011. za kazneno djelo te je relevantna osuđujuća odluka bila dostupna u bazi podataka Lexbase do veljače 2024. Osuđujuća odluka uklonjena je iz javnog registra kaznene evidencije. Iako je tužitelj iz glavnog postupka od Legal Newsdeska zatražio da izbriše njegove osobne podatke, ti podaci nisu odmah izbrisani, nego tek nakon rutinske provjere.

9.        Osoba ND podnijela je tužbu Attunda tingsrättu (Prvostupanjski sud u Attundi), koji je sud koji je uputio zahtjev, te je tražila da se Legal Newsdesku naloži da plati naknadu štete u iznosu od 300 000 švedskih kruna (SEK) (otprilike 26 000 eura), uvećanom za kamate. Legal Newsdesk osporavao je taj zahtjev i pritom tvrdio da je za sadržaj objavljen u bazi podataka Lexbase izdana potvrda za odobrenje objave. Međutim, u skladu s nacionalnim pravom, u takvim se okolnostima OUZP kao takav ne primjenjuje jer je pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno ustavnim zakonima o medijima, kojima se predviđaju samo mogućnost da se osobu koja je odgovorna za povredu takve zaštite smatra kazneno odgovornu za klevetu i pravo na naknadu štete u tom pogledu.

10.      Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu navodi da se člankom 85. stavkom 2. OUZP-a izričito dopušta državama članicama da predviđaju izuzeća i odstupanja povezana s obradom osobnih podataka u „novinarske svrhe” i, općenitije, u svrhu jamčenja slobode izražavanja i informiranja. Međutim, kad je riječ o obradi osobnih podataka u „novinarske svrhe”, u OUZP-u se ne definira što se podrazumijeva pod tim svrhama. Nadalje, čak i ako takve svrhe obuhvaćaju bilo kakvo otkrivanje informacija, mišljenja ili ideja javnosti, u sudskoj praksi se ne pojašnjava utjecaj članka 85. OUZP-a na pravne lijekove koje treba staviti na raspolaganje ispitanicima u skladu s člancima 79. i 82. OUZP-a.

11.      U tom je kontekstu sud koji je uputio zahtjev rješenjem od 1. ožujka 2024., koje je Sud zaprimio 13. ožujka 2024., odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Omogućuje li članak 85. stavak 1. OUZP-a državama članicama da, uz zakonodavne mjere koje trebaju donijeti u skladu s člankom 85. stavkom 2. te uredbe, donose zakonodavne mjere koje se odnose na obradu osobnih podataka u svrhe različite od novinarskih svrha ili svrha akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja?

2.      U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Omogućuje li članak 85. stavak 1. OUZP-a usklađivanje prava na zaštitu osobnih podataka u skladu s tom uredbom s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što znači da je jedini pravni lijek koji na raspolaganju ima osoba čiji su osobni podaci obrađeni time što su kaznene osuđujuće presude te osobe uz naknadu stavljene na raspolaganje javnosti na internetu pokretanje kaznenog postupka zbog klevete ili potraživanje naknade štete za klevetu?

3.      U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje ili niječnog odgovora na drugo pitanje: Može li aktivnost koja se sastoji od toga da se javni dokumenti kao što su kaznene osuđujuće presude, bez ikakve obrade ili uređivanja, uz naknadu stavljaju na raspolaganje javnosti na internetu predstavljati obradu osobnih podataka u svrhe propisane člankom 85. stavkom 2. OUZP-a?”

12.      Pisana očitovanja podnijele su stranke glavnog postupka, bugarska, finska i švedska vlada te Europska komisija. Stranke glavnog postupka, Kraljevina Švedska i Komisija sudjelovale su na raspravi održanoj 14. svibnja 2025.

IV.    Ocjena

A.      Prvo i drugo pitanje - područje primjene članka 85. stavaka 1. i 2. OUZP-a

13.      Prvim dvama pitanjima, koja treba ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti traži da se utvrdi treba li članak 85. stavak 1. OUZP-a tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalno pravo na temelju kojeg je jedini pravni lijek koji na raspolaganju ima osoba čiji su osobni podaci obrađeni time što su kaznene osuđujuće presude te osobe uz naknadu stavljene na raspolaganje javnosti na internetu pokretanje kaznenog postupka zbog klevete ili potraživanje naknade štete za klevetu.

1.      Struktura članka 85. OUZP-a

14.      Najprije ću razmotriti strukturu i nastanak članka 85. OUZP-a.

15.      U skladu s člankom 85. stavkom 1. OUZP-a države članice zakonom usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s OUZP-om s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje obradu u novinarske svrhe i svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja.

16.      Ta odredba odražava te se njome nastoje uskladiti, što je izraz koji podsjeća na terminologiju koja se upotrebljava u Konvenciji Vijeća Europe br. 108(3), tri različita i potencijalno suprotstavljena temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), a to su zaštita osobnih podataka(4), sloboda izražavanja i informiranja(5) i sloboda umjetnosti i znanosti(6).

17.      Budući da članak 85. stavak 1. OUZP-a navodi izraz „što uključuje”, mogu zaključiti da je novinarska djelatnost jedna od nekoliko potkategorija šire kategorije prava na slobodu izražavanja i informiranja.

18.      Kad je riječ o toj konkretnoj potkategoriji obrade koja se obavlja u novinarske svrhe(7), u članku 85. stavku 2. OUZP-a navodi se da države članice predviđaju izuzeća ili odstupanja od poglavlja II. (načela), poglavlja III. (prava ispitanika), poglavlja IV. (voditelj obrade i izvršitelj obrade), poglavlja V. (prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama), poglavlja VI. (neovisna nadzorna tijela), poglavlja VII. (suradnja i konzistentnost) i poglavlja IX. (posebne situacije obrade) ako su ona potrebna kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka sa slobodom izražavanja i informiranja.

19.      Kad je riječ o razlici i odnosu između stavka 1. i stavka 2. članka 85. OUZP-a, dok se prvonavedenim utvrđuju opća regulatorna ovlast i načelo, drugonavedenim se predviđa mehanizam provedbe u konkretno navedenim područjima jer se državama članicama izričito dopuštaju izuzeća i odstupanja od određenih poglavlja OUZP-a.

20.      U ovoj fazi treba navesti nekoliko napomena o toj odredbi.

21.      Kao prvo, kao što se to navodi u tekstu članka 85. stavka 1. OUZP-a(8), države članice imaju obvezu (a ne samo diskrecijsku ovlast) uskladiti zaštitu podataka sa slobodom izražavanja.

22.      Kao drugo, poseban mehanizam provedbe te obveze navodi se samo u pogledu obrade podataka u novinarske svrhe ili svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja. Nigdje se u članku 85. OUZP-a ne navodi može li se taj naznačeni mehanizam primijeniti i u drugim područjima koja su obuhvaćena slobodom izražavanja, ali ne predstavljaju obradu u prethodno navedene svrhe.

23.      Kao treće, u skladu s člankom 85. stavkom 2. OUZP-a, države članice imaju obvezu predviđati izuzeća ili odstupanja od niza poglavlja OUZP-a, čime se ograničava stvarno područje primjene tih poglavlja ako su ta izuzeća i odstupanja potrebna kako bi se uskladila zaštita podataka sa slobodom izražavanja. To znači da postoje situacije u kojima zaštitu podataka treba ograničiti kako bi bila kompatibilna i usklađena sa slobodom izražavanja.

24.      Kao četvrto, kad države članice ispunjavaju svoje obveze iz članka 85. OUZP-a, djeluju u okviru područja primjene OUZP-a. Stoga, provode pravo Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, što znači da se Povelja primjenjuje na taj postupak usklađivanja(9).

25.      Kao peto, zadaća stvarnog provođenja usklađivanja prepušta se državama članicama. Na njima je da taj odnos prilagode vlastitim pravnim i ustavnim tradicijama. To neizbježno dovodi do određenih razlika u razini zaštite u Europskoj uniji kad je riječ i o zaštiti podataka i slobodi izražavanja jer treba uskladiti dva potencijalno suprotstavljena prava. Međutim, upravo se to namjeravalo postići zakonodavstvom Unije.

26.      Naposljetku, člankom 85. OUZP-a se ni na koji način ne predviđa pravna osnova za to da države članice proglase cijeli OUZP neprimjenjivim na određene situacije. To se odnosi i na stavke 1. i 2 te odredbe. Iako će sud koji je uputio zahtjev to trebati provjeriti, smatram da članak 85. OUZP-a ne daje pravnu osnovu na temelju koje bi švedsko zakonodavstvo moglo proglasiti OUZP neprimjenjivim u onom dijelu u kojem je u suprotnosti sa švedskim zakonodavstvom o slobodi izražavanja.

2.      Odnos između članka 85. stavka 1. i članka 85. stavka 2. OUZP-a

27.      Kao što je to prethodno navedeno, u članku 85. OUZP-a ne navodi se ništa o tome može li se stavak 2. te odredbe primijeniti na pitanja obuhvaćena slobodom izražavanja koja ne predstavljaju novinarske svrhe(10). Može li država članica predvidjeti izuzeća i odstupanja od poglavlja II. do VII. i IX. čak i ako se ona ne odnose na obrade u novinarske svrhe?

28.      Prema mojem mišljenju, države članice ne mogu predviđati izuzeća i odstupanja od cijelih poglavlja OUZP-a.

29.      Kao prvo, činjenica da se u članku 85. stavku 2. OUZP-a detaljno navodi određen broj poglavlja OUZP-a koja treba ograničiti znači da se ta odredba primjenjuje samo na određeno pitanje na koje se odnosi taj stavak, odnosno na obradu koja se obavlja u novinarske svrhe.

30.      Kao drugo, članak 85. stavak 3. OUZP-a, kojom se države članice obvezuje da Komisiji priopćuju odredbe svojih zakona koje su donijele u skladu sa stavkom 2. ne bi imala puno smisla kad bi države članice i u skladu s člankom 85. stavkom 1. mogle predviđati izuzeća i odstupanja od poglavlja OUZP-a navedenih u članku 85. stavku 2. Člankom 85. stavkom 3. OUZP-a Komisiji se nastoji omogućiti da detaljno provjerava slučajeve u kojima su države članice odstupile od određenih poglavlja OUZP-a. Taj bi cilj bio doveden u pitanje kad bi države članice na temelju članka 85. stavka 1. OUZP-a mogle predviđati izuzeća i odstupanja koja ne bi bile dužne priopćavati.

31.      Kao treće, korisno je pogledati zakonodavni postupak koji je doveo do donošenja OUZP-a. On otkriva da je Komisija u svojem prvotnom nacrtu (budućeg) članka 85. OUZP-a, slijedeći logiku odredbe iz Direktive 95/46/EZ koja joj je prethodila(11), namjeravala ograničiti usklađivanje zaštite podataka i slobode izražavanja na obradu koja se obavlja isključivo u novinarske svrhe. U tom je smislu predložila da odredba o kojoj je riječ sadržava dva stavka, koji su slični članku 85. stavku 2. i članku 85. stavku 3. OUZP-a(12). Europski parlament je tražio da se predloženi sustav proširi na slobodu izražavanja općenito. Predloženo je da se izbriše upućivanje na „novinarske svrhe” i zamijeni izrazom „po potrebi”(13). Međutim, taj prijedlog na kraju nije prihvaćen.

32.      Rezultat je članak 85. OUZP-a u trenutačnom obliku. Kad bi država članica mogla donijeti iste mjere u skladu s člankom 85. stavkom 1. i člankom 85. stavkom 2. OUZP-a, u praksi bi, naime, prevladalo stajalište Europskog parlamenta koje je u ranijoj fazi bilo odbijeno.

33.      Stoga države članice u najboljem slučaju mogu u točno određenim okolnostima, na temelju članka 85. stavka 1. OUZP-a, ograničiti prava sadržana u OUZP-u. Kad je riječ o ovom predmetu, točni uvjeti pod kojima je to moguće hipotetski su te bi prekoračivali opseg predmeta koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev.

3.      Nepostojanje izuzeća ili odstupanja od poglavlja VIII. OUZP-a

34.      Nadalje, ni člankom 85. stavkom 1. OUZP-a ni doista bilo kojom drugom odredbom OUZP-a ne dopušta se državama članicama da ograniče prava koja se ispitanicima priznaju na temelju poglavlja VIII. (o pravnim sredstvima, odgovornosti i sankcijama) jer bi to bilo zaobilaženje izričitog nenavođenja tog poglavlja u stavku 2. članku 85. OUZP-a.

35.      Iz informacija koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da je pravo na zaštitu osobnih podataka u kontekstu širenja podataka o kaznenim djelima zajamčeno samo na temelju kaznene odgovornosti za klevetu i mogućnosti potraživanja naknade štete u tom pogledu. Posljedica toga je da se nacionalnim pravom o kojem je riječ izravno isključuje nekoliko pravnih lijekova koji su navedeni u poglavlju VIII. u slučaju obrade osobnih podataka koja je na temelju nacionalnog prava zaštićena slobodom izražavanja, kao što je podnošenje pritužbe na temelju članka 77. OUZP-a, jer se čini da nadzorno tijelo nije ovlašteno izricati kaznene sankcije ili dodijeliti naknadu štete. Zbog istih se razloga čini da se predmetnim nacionalnim pravom isključuje mogućnost dobivanja naloga protiv voditelja obrade na temelju članka 79. stavka 1. OUZP-a.

36.      Na temelju toga predlažem da se na prva dva pitanja odgovori da članak 85. stavak 1. OUZP-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravo na temelju kojeg je jedini pravni lijek koji na raspolaganju ima osoba čiji su osobni podaci obrađeni time što su kaznene osuđujuće presude te osobe uz naknadu stavljene na raspolaganje javnosti na internetu pokretanje kaznenog postupka zbog klevete ili potraživanje naknade štete za klevetu.

B.      Treće pitanje - pojam „novinarske svrhe” iz članka 85. stavka 2. OUZP-a

37.      Sud koji je uputio zahtjev trećim pitanjem u biti želi doznati predstavlja li aktivnost koja se sastoji od toga da se javni dokumenti kao što su kaznene osuđujuće presude, bez ikakve obrade ili uređivanja, uz naknadu stavljaju na raspolaganje javnosti na internetu obradu osobnih podataka u novinarske svrhe propisane člankom 85. stavkom 2. OUZP-a(14).

38.      Najprije valja naglasiti da sud koji je uputio zahtjev traži samo smjernice o tome je li ovaj predmet obuhvaćen područjem primjene članka 85. stavka 2. OUZP-a. Suprotno tomu, sud koji je uputio zahtjev ne pita je li Kraljevina Švedska, ako se članak 85. stavak 2. OUZP-a primjenjuje, pravilno uskladila slobodu izražavanja sa zaštitom podataka.

39.      Stoga,pitanje je da li je baza podataka Legal Newsdeska baza podataka za novinarske svrhe.

40.      U nedostatku jasne definicije, polazna točka za tumačenje pojma „novinarske svrhe” mora biti njegovo uobičajeno značenje. U ovom slučaju, klasični rječnici nude prilično usku definiciju pojma „novinarstvo” (journalism): „rad na prikupljanju i pisanju vijesti za novine, časopise, radio, televiziju ili internetske novinske portale; vijesti u pisanom obliku”(15); „rad na pisanju članaka za novine, časopise, televiziju ili radio”(16).

41.      U ovoj se fazi uvelike možemo osloniti na sudsku praksu Suda koja se odnosi na članak 9. Direktive 95/46, koji je prethodnik članka 85. OUZP-a. U toj sudskoj praksi Sud je smatrao da pojmove koji se odnose na pravo na slobodu izražavanja, kao što je novinarstvo, treba tumačiti široko(17), što dokazuje da usklađivanje zaštite podataka sa slobodom izražavanja ne slijedi tradicionalnu logiku postojanja pravila i iznimke. Nadalje, aktivnosti koje uključuju sustavno prikupljanje i objavu sveobuhvatnih popisa osobnih poreznih podataka, koji se dobivaju iz javnih evidencija i zatim objavljuju, mogu se svrstati u „novinarske djelatnosti” ako je njihov cilj otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti, neovisno o mediju korištenom za njihov prijenos. One nisu ograničene na medijske kuće te se mogu obavljati u svrhu ostvarivanja dobiti(18).

42.      Nadalje, kao što je to Komisija pravilno naglasila, novinarske svrhe nisu nužno povezane s tradicionalnim medijima kao što su novine, radio i televizija(19). Sud je stoga smatrao da se izuzeća i odstupanja predviđena člankom 9. Direktive 95/46 ne primjenjuju samo na medijske kuće, nego i na svaku osobu koja se bavi novinarstvom(20), što znači da se u načelu i blogeri i pojedinci mogu pozvati na članak 85. stavak 2. OUZP-a.

43.      Osim toga, činjenica da se objava podataka javnosti provodi radi ostvarivanja dobiti ne isključuje, prima facie, mogućnost da se smatra da takva objava predstavlja djelatnost koja se obavlja „isključivo u novinarske svrhe”. Svaki će poduzetnik nastojati ostvariti dobit od svoje djelatnosti. Stupanj komercijalnog uspjeha može čak biti presudan za profesionalnu novinarsku djelatnost(21).

44.      Međutim, u predmetu koji se odnosio na pitanje ulazi li snimanje i objava videozapisa pripadnika policije u postaji prilikom obavljanja njihovih dužnosti u područje primjene članka 9. Direktive 95/46, Sud je odlučio da se ne može smatrati da je svako otkrivanje podataka na internetu koji se odnose na osobne podatke obuhvaćeno pojmom „novinarska djelatnost” te da se na njega stoga primjenjuju iznimke i odstupanja iz članka 9. Direktive 95/46(22).

45.      Naposljetku, Sud obično ostavlja znatnu slobodu sudovima koji upućuju zahtjev u određivanju toga postoji li u predmetima o kojima je riječ stvarna obrada u novinarske svrhe. U tom se pogledu naglasak stavlja na pitanje je li jedina svrha objave „otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti”(23).

46.      Iako će u konačnici biti na sudu koji je uputio zahtjev da tu sudsku praksu primijeni na predmet koji se pred njim vodi, na temelju informacija sadržanih u zahtjevu za prethodnu odluku smatram da svrha obrade koju provodi Legal Newsdesk nije otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti(24). To društvo samo vodi bazu podataka u kojoj pruža pristup isključivo odlukama kaznenih sudova i te podatke dodatno ne obrađuje i ne uređuje. Sumnjam da se te informacije o kaznenim osuđujućim presudama objavljuju kako bi se pozornost društva skrenula na određeno pitanje. Zapravo se stječe dojam, kao što je to tvrdila i Komisija, da Legal Newsdesk stavlja te informacije na raspolaganje samo osobama koje za to plate, pri čemu ne postoji nikakva naznaka da to društvo općenitije želi skrenuti pozornost javnosti na te informacije.

47.      S obzirom na prethodno navedena razmatranja, ne mogu predložiti da bi trebalo smatrati da se takva aktivnost obavlja u novinarske svrhe.

48.      Stoga predlažem da se na treće pitanje odgovori tako da članak 85. stavak 2. OUZP-a treba tumačiti na način da aktivnost koja se sastoji od toga da se javni dokumenti kao što su kaznene osuđujuće presude, bez ikakve obrade ili uređivanja, stavljaju na raspolaganje javnosti na internetu uz naknadu, ne predstavlja obradu osobnih podataka u novinarske svrhe.

V.      Zaključak

49.      S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Attunda tingsrätt (Prvostupanjski sud u Attundi, Švedska) odgovori na sljedeći način:

1.      Članak 85. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka),

treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravo u skladu s kojim je jedini pravni lijek, koji na raspolaganju ima osoba čiji su osobni podaci obrađeni time što su kaznene osuđujuće presude te osobe stavljene na raspolaganje javnosti na internetu uz naknadu, pokretanje kaznenog postupka zbog klevete ili potraživanje naknade štete za klevetu.

2.      Članak 85. stavak 2. Uredbe 2016/679

treba tumačiti na način da aktivnost koja se sastoji od toga da se javni dokumenti kao što su kaznene osuđujuće presude, bez ikakve obrade ili uređivanja, stavljaju na raspolaganje javnosti na internetu uz naknadu, ne predstavlja obradu osobnih podataka u novinarske svrhe.


1      Izvorni jezik: engleski


2      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.) (u daljnjem tekstu: OUZP)


3      Vidjeti preambulu izvorne Konvencije Vijeća Europe iz 1981. za zaštitu osoba glede automatske obrade osobnih podataka, dostupne na https://rm.coe.int/1680078b37. Ta je konvencija sveobuhvatno ažurirana 2018. Protokolom kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka (CETS br. 223 – dostupno na https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list?module=treaty-detail&treatynum=223). Njime su uvedeni novi zahtjevi za izvješćivanje o povredama podataka, poboljšana prava osoba i poboljšani mehanizmi za prekogranične prijenose podataka. Nadalje, u članku 11. stavku 1. točki (b) revidirane konvencije danas se sloboda izražavanja navodi expressis verbis kao osnova za ograničenje zaštite podataka. Protokol još nije stupio na snagu jer ga treba ratificirati najmanje 38 stranaka Konvencije, a dosada su Protokol ratificirale samo 33 stranke (vidjeti https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list?module=treaty-detail&treatynum=223). Pročišćeni tekst dostupan je na https://rm.coe.int/convention-108-convention-for-the-protection-of-individuals-with-regar/16808b36f1.


4      Članak 8. Povelje


5      Članak 11. Povelje


6      Članak 13. Povelje


7      Kao i u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja, što nije relevantno u ovom predmetu.


8      „države članice usklađuju”.


9      Vidjeti u tom pogledu i Schiedermair, St., u Ehmann, E., Selmayr, M. (ur.), Datenschutz-Grundverordnung, Kommentar, C.H. Beck, München, 3. izd., 2022., članak 85., t. 4.


10      Radi jednostavnosti, prilikom upućivanja na članak 85. stavak 2. OUZP-a odsad neću više upućivati na „svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja” s obzirom na to da se ovaj predmet ne odnosi na ta pitanja.


11      Vidjeti članak 9. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995 . o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)


12      Vidjeti članak 80. prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka) /* COM/2012/011 final – 2012/0011 (COD) */, koji je donesen 25. siječnja 2012. i proslijeđen Europskom parlamentu i Vijeću 27. siječnja 2012.


13      Vidjeti članak 80. stajališta Europskog parlamenta usvojenog u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka), koje je doneseno zakonodavnom rezolucijom Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka) (COM(2012)0011 – C7-0025/2012 – 2012/0011(COD)).


14      Iako se pojam „novinarske” ne navodi u tekstu pitanja, u skladu s Komisijinim prijedlogom predlažem da se pitanje u tom smislu neznatno preoblikuje jer je očito da sud koji je uputio zahtjev traži smjernice samo o pojmu „novinarske svrhe”, a ne (i) o izrazu „svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja”.


15      Vidjeti definiciju navedenu u rječniku Oxford Advanced Learner’s Dictionary, dostupnu na https://www.oxfordlearnersdictionaries.com/definition/english/journalism?q=journalism.


16      Vidjeti definiciju navedenu u rječniku Cambridge Learner’s Dictionary, dostupnu na https://dictionary.cambridge.org/dictionary/learner-english/journalism.


17      Vidjeti presude od 16. prosinca 2008., Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:727, t. 56.) i od 14. veljače 2019., Buivids (C-345/17, EU:C:2019:122, t. 51.).


18      Vidjeti presudu od 16. prosinca 2008, Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:727, t. 61.).


19      To se odražava i u uvodnoj izjavi 153. OUZP-a, koja je opisni ekvivalent članka 85. OUZP-a i u kojoj se izričito navodi „audiovizualn[o] područj[e]”.


20      Vidjeti presudu od 16. prosinca 2008, Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:727, t. 58.). Vidjeti i mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:266, t. 65.).


21      Vidjeti presudu od 16. prosinca 2008, Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:727, t. 59.).


22      Vidjeti presudu od 14. veljače 2019., Buivids (C-345/17, EU:C:2019:122, t. 58.). Vidjeti i mišljenje nezavisne odvjetnice E. Sharpston u predmetu Buivids (C-345/17, EU:C:2018:780, t. 55.).


23      Vidjeti presude od 16. prosinca 2008., Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:727, t. 62.) i od 14. veljače 2019., Buivids (C-345/17, EU:C:2019:122, t. 59.).


24      U tom pogledu valja imati na umu da je, nakon što je zaprimio presudu od 16. prosinca 2008., Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia (C-73/07, EU:C:2008:727), sud koji je uputio zahtjev u tom predmetu zaključio da in casu ne postoji obrada u novinarske svrhe. Vidjeti presudu Europskog suda za ljudska prava od 21. lipnja 2017., Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske (CE:ECHR:2017:0627JUD000093113, t. 22.).