Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
TAMARE ĆAPETA
od 12. lipnja 2025.(1)
Predmet C-137/24 P
Michael Heßler
protiv
Europske komisije
„Žalba – Uredba br. 260/68 (EEZ, Euratom, EZUČ) – Pravilnik o osoblju – Naknada za uzdržavano dijete – Porezno smanjenje – Veza između naknade za uzdržavano dijete i poreznog smanjenja – Odnos između unutarnjih smjernica institucije Unije i hijerarhijski nadređenih zakonodavnih akata”
I. Uvod
1. Osobe zaposlene u institucijama Europske unije imaju pravo na određene socijalne povlastice. Za zaposlenike s uzdržavanom djecom one uključuju naknadu za uzdržavano dijete i porezno smanjenje.
2. G. Michael Heßler, dužnosnik Europske komisije, podnio je zahtjev za smanjenje porezne osnovice, jer je njegova kćer, iako starija od 26 godina, u trenutku podnošenja zahtjeva još uvijek bila studentica. Komisija je odbila taj zahtjev. G. Heßler podnio je tužbu protiv te odluke Općem sudu, koji ju je odbio presudom od 20. prosinca 2023., Heßler/Komisija (T-369/22; u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2023:855). Ovom žalbom G. Heßler osporava tu presudu.
3. Na temelju zahtjeva Suda, ovo će se mišljenje usredotočiti samo na jedno od pitanja postavljenih u okviru žalbe, odnosno na ispitivanje postoji li veza između naknade za uzdržavano dijete i poreznog smanjenja za uzdržavano dijete iz Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68(2).
4. Kako bi pružio odgovor na to pitanje, Sud mora protumačiti dva instrumenta Unije; Pravilnik o osoblju(3) i Uredbu br. 260/68.
II. Mjerodavno pravo
Pravo Unije
Pravilnik o osoblju
5. Uvjeti za dodjelu naknade za uzdržavano dijete utvrđeni su u članku 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, naslovljenom „Primici od rada i naknada troškova”, koji određuje:
„1. Dužnosnik s jednim uzdržavanim djetetom ili više njih, u skladu sa stavcima 2. i 3. koji slijede, prima mjesečnu naknadu od […] za svako uzdržavano dijete.
2. ,Uzdržavano dijete’ znači zakonito, biološko ili posvojeno dijete dužnosnika ili njegova bračnog druga, koje dužnosnik uzdržava.
Isto se primjenjuje na dijete za koje je podnesen zahtjev za posvojenje te je postupak posvojenja pokrenut.
Svako dijete koje je dužnosnik obvezan uzdržavati na temelju sudske odluke temeljene na zakonodavstvu države članice o zaštiti maloljetnika smatra se uzdržavanim djetetom.
3. Naknada se odobrava:
(a) automatski za djecu mlađu od osamnaest godina;
(b) na zahtjev dužnosnika i uz predočenje popratne dokumentacije, za djecu u dobi od osamnaest do dvadeset i šest godina koja se obrazuju ili strukovno osposobljavaju.
4. Svaka osoba koju je dužnosnik zakonski obvezan uzdržavati i čije uzdržavanje podrazumijeva visoke troškove može se, u iznimnim slučajevima, smatrati uzdržavanim djetetom na temelju posebne obrazložene odluke koju tijelo za imenovanje donosi na temelju popratne dokumentacije.
5. Plaćanje naknade za dijete koje se zbog teške bolesti ili invalidnosti ne može samostalno uzdržavati nastavlja se za vrijeme trajanja bolesti ili invalidnosti, neovisno o dobi.
6. U smislu ovog članka, za svako uzdržavano dijete isplaćuje se samo jedna naknada za uzdržavano dijete, čak i ako su roditelji zaposleni u dvjema različitim institucijama Europske unije.
7. Ako je skrbništvo nad uzdržavanim djetetom u smislu stavaka 2. i 3. na temelju zakonskih propisa, naloga suda ili nadležnog upravnog tijela povjereno drugoj osobi, naknada za uzdržavano dijete isplaćuje se toj osobi u ime i za račun dužnosnika.”
Uredba br. 260/68
6. Porezno smanjenje uređeno je člankom 3. Uredbe br. 260/68, koji u relevantnim dijelovima određuje:
„1. Porez se plaća svaki mjesec na plaće, nadnice i prihode koje Zajednice plaćaju svakom poreznom obvezniku.
[…]
3. Obiteljska naknada i socijalna davanja koji su dolje navedeni odbijaju se od osnovnog oporezivog iznosa:
(a) obiteljske naknade:
[…]
– naknada za uzdržavano dijete,
[…]
4. Podložno odredbama članka 5., iznos koji je dobiven primjenom prethodnih odredaba smanjuje se za 10 % za profesionalne i osobne troškove.
Dodatno smanjenje jednako dvostrukom iznosu naknade za uzdržavano dijete ostvaruje se za svako uzdržavano dijete poreznog obveznika kao i za svaku osobu koju se smatra uzdržavanim djetetom u smislu članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.
[…]”
III. Činjenično stanje i postupak
A. Okolnosti spora
7. Žalitelj je Komisijin dužnosnik. Otac je dviju kćeri rođenih 1993. i 1994. u odnosu na koje je primao naknadu za uzdržavano dijete do 2019. odnosno 2020., kad je svaka od njih navršila 26 godina.
8. Osim naknade za uzdržavano dijete, žalitelj je do 31. srpnja 2021. za svaku od svojih dviju kćeri, koje su na taj datum još bile studentice, ostvarivao i smanjenje porezne osnovice predviđeno člankom 3. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe br. 260/68.
9. Žalitelj je 28. lipnja 2021. Komisijinu Uredu za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (u daljnjem tekstu: PMO) dostavio potvrdu o studiranju svoje starije kćeri kako bi zatražio produljenje poreznog smanjenja u odnosu na tu kćer.
10. Porukama elektroničke pošte od 29. lipnja 2021. voditelj predmeta u odjelu PMO-a nadležnom za spis odgovorio je žalitelju i naveo da će se na temelju presude XB/ESB(4) odbiti svaki zahtjev za dodjelu ili produljenje poreznog smanjenja ako ne postoji pravo na naknadu za uzdržavano dijete koja se isplaćuje na temelju članka 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju(5).
11. Žalitelj je 15. srpnja 2021. uputio dopis načelniku odjela PMO-a nadležnog za spis, u kojem je osporavao informacije sadržane u porukama elektroničke pošte od 29. lipnja 2021. Žalitelj nije primio izričit odgovor na taj dopis.
12. Žalitelj je 18. kolovoza 2021. zatražio od PMO-a da mu odobri produljenje poreznog smanjenja u odnosu na njegovu drugu kćer.
13. Voditelj predmeta u odjelu PMO-a nadležnom za spis odgovorio je žalitelju porukom elektroničke pošte od 27. kolovoza 2021. Sadržaj tog odgovora u načelu je bio istovjetan odgovoru koji se ticao njegove starije kćeri.
14. Žalitelj je 24. studenoga 2021. podnio žalbu protiv odbijanja zatraženog produljenja, temeljenu na tome što mu PMO nije odgovorio, te je zahtijevao produljenje poreznog smanjenja u odnosu na obje kćeri.
15. Djelujući u svojstvu tijela za imenovanje, Direktor odjela za financijske, pravne i partnerske poslove pri Komisijinoj Glavnoj upravi za ljudske resurse i sigurnost odbio je 25. ožujka 2022. žaliteljevu žalbu (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe).
B. Tužba pred Općim sudom
16. Tužbom podnesenom Općem sudu 24. lipnja 2022. žalitelj je zahtijevao da Opći sud, s jedne strane, poništi odluku o odbijanju žalbe i, s druge strane, naloži Komisiji da mu retroaktivno odobri predmetno porezno smanjenje počevši od 1. kolovoza 2021. do prestanka ispunjenja uvjeta, i da plati eventualne kamate na neisplaćene iznose.
17. Opći je sud pobijanom presudom tužbu odbio u cijelosti.
C. Žalbeni razlozi i zahtjevi stranaka pred Sudom
18. Kao što je navedeno u točki 3. ovog mišljenja, iako se žalba temelji na trima žalbenim razlozima, u ovom će se mišljenju, u skladu sa zahtjevom Suda, razmotriti samo treći žalbeni razlog(6).
19. Iako nije jasno razdvojena, žaliteljeva argumentacija u okviru trećeg žalbenog razloga može se podijeliti na više dijelova. Kao prvo, žalitelj tvrdi da je Opći sud u točki 93. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio vezu između smanjenja porezne osnovice i stvarnog isplaćivanja naknade za uzdržavano dijete. Kao drugo, žalitelj tvrdi da je Opći sud, među ostalim u točki 74. pobijane presude, pogrešno protumačio koncept „uzdržavano dijete” i da je stoga pogrešno odbio njegov zahtjev za smanjenje porezne osnovice u odnosu na njegovu kćer. Kao treće, žalitelj tvrdi da u točki 94. pobijane presude Opći sud nije uzeo u obzir obvezujuću prirodu Komisijinih unutarnjih akata. Kao četvrto, žalitelj tvrdi da je u točki 100. pobijane presude Opći sud pogrešno protumačio pravnu prirodu zatraženog poreznog smanjenja.
20. Na temelju podnesenih žalbenih razloga žalitelj od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– poništi odluku o odbijanju žalbe;
– naloži Komisiji da retroaktivno dodijeli, počevši od 1. kolovoza 2021. do prestanka ispunjenja uvjeta, porezno smanjenje predviđeno člankom 3. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe br. 260/68, kao što proizlazi iz zaključaka voditelja uprave 222/04;(7)
– naloži Komisiji plaćanje kamata na dugovane iznose u skladu s poreznim propisima; i
– naloži Komisiji snošenje troškova.
21. Komisija od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu; i
– naloži žalitelju snošenje troškova.
IV. Analiza
22. Na temelju zahtjeva Suda, ovo mišljenje usredotočuje se samo na žaliteljev treći žalbeni razlog i strukturirano je na sljedeći način.
23. U odjeljku A razmotrit ću žaliteljev argument prema kojem je Opći sud počinio pogrešku time što je utvrdio da postoji veza između dodjele naknade za uzdržavano dijete i prava na porezno smanjenje u odnosu na uzdržavano dijete. U odjeljku B razmotrit ću pojam uzdržavanog djeteta u smislu članka 3. stavka 3. točke (a) Uredbe br. 260/68, u vezi s člankom 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju. U odjeljku C ispitat ću moguću primjenu unutarnje odluke voditeljâ uprave i odnos između unutarnjih akata institucija Unije i zakonodavnih akata Unije. Naposljetku, u odjeljku D kratko ću se osvrnuti na žaliteljevu tvrdnju da je Opći sud pogrešno protumačio stvarnu prirodu poreznog smanjenja.
A. Veza između naknade za uzdržavano dijete i poreznog smanjenja
24. Žalitelj tvrdi da je Opći sud, uvjetujući pravo na porezno smanjenje primanjem stvarne isplate naknade za uzdržavano dijete, u točki 93. pobijane presude pogrešno protumačio pravo.
25. Slažem se sa žaliteljevim stajalištem prema kojem tekst članka 3. stavka 4. Uredbe br. 260/68 ne vezuje pravo na porezno smanjenje uz stvarno isplaćivanje naknade za uzdržavano dijete. Međutim, porezno smanjenje povezano je, kao što ću to objasniti, s člankom 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju jer podliježe poštovanju istog zahtjeva uzdržavanja kao i pravo na naknadu za uzdržavano dijete.
26. Tekst članka 3. stavka 4. drugog podstavka Uredbe br. 260/68 upućuje na to da je porezno smanjenje uvjetovano samo postojanjem uzdržavanog djeteta u smislu članka 2. stavka 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju. Usto, ako se osoba može kvalificirati kao uzdržavano dijete na temelju članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, postojanje tog uzdržavanog djeteta može rezultirati pravom na porezno smanjenje za dužnosnika koji je odgovoran za to dijete. Stoga ta odredba pravo na porezno smanjenje ne uvjetuje stvarnim primanjem naknade za uzdržavano dijete na temelju članka 2. stavka 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.
27. Posljedično, ne postoji takva veza između naknade za uzdržavano dijete i poreznog smanjenja u smislu da se naknada za uzdržavano dijete mora stvarno isplaćivati kako bi dužnosnik imao pravo na smanjenje porezne osnovice. U tom smislu, točno je da je Opći sud počinio pogrešku kada je u točki 93. pobijane presude utvrdio da dužnosnik ima pravo na porezno smanjenje samo ako mu se naknada za uzdržavano dijete stvarno isplaćuje.
28. U tom je pogledu Opći sud također pogriješio time što se oslonio na točku 103. presude u predmetu XB/ESB i zaključio da samo stvarno isplaćivanje naknade za uzdržavano dijete može dovesti do prava na porezno smanjenje. Glavno pitanje u tom predmetu nije bilo postojanje veze između naknade za uzdržavano dijete i poreznog smanjenja, već ima li osoba zaposlena u Europskoj središnjoj banci na kratkotrajnom ugovoru pravo na porezne olakšice. Stoga presuda XB/ESB nije izravno relevantna za ovaj predmet.
29. Iako se slažem sa žaliteljem da pravo na porezno smanjenje za uzdržavano dijete ne ovisi o stvarnom isplaćivanju naknade za uzdržavano dijete, ne slažem se sa žaliteljevim mišljenjem da između tih dviju vrsta povlastica ne postoji nikakva veza.
30. U sudskoj praksi Suda već je pojašnjeno da veza između poreznog smanjenja i naknade za uzdržavano dijete postoji jer oba imaju isti socijalni cilj i odgovaraju na iste razloge jer su oba opravdana troškovima koji proizlaze iz trenutačne i nedvojbene potrebe povezane s djetetom i njegovim stvarnim uzdržavanjem(8). Osim toga, između tih dvaju davanja postoji veza u smislu da su uvjeti za dodjelu obiju vrsta davanja isti, s obzirom na to da oba uvjeta ovise o konceptu uzdržavanog djeteta.
31. Budući da pravo na smanjenje porezne osnovice ovisi o postojanju uzdržavanog djeteta i da članak 3. stavak 4. Uredbe br. 260/68 upućuje na Pravilnik o osoblju kako bi se definirao taj pojam, valja razmotriti je li Opći sud počinio pogrešku u tumačenju koncepta uzdržavanog djeteta.
B. Koncept „uzdržavano dijete”
32. Žalitelj smatra da je Opći sud u točki 74. pobijane presude pogrešno protumačio koncept „uzdržavano dijete” tako što je zaključio da prilikom njegova definiranja valja uzeti u obzir i druge stavke članka 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, a ne samo njegov drugi stavak. U prilog svojoj tezi žalitelj ističe da iz presude u predmetu Brems/Vijeće(9) proizlazi da definiciju koncepta „uzdržavano dijete” treba ocjenjivati samo na temelju članka 2. stavka 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.
33. Ne slažem se sa žaliteljem.
34. Pravo na porezno smanjenje na temelju članka 3. stavka 4. Uredbe br. 260/68 nastaje u odnosu na uzdržavanu djecu u smislu članka 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.
35. Članak 2. stavak 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju definira uzdržavano dijete kao „zakonito, biološko ili posvojeno dijete dužnosnika ili njegova bračnog druga, koje dužnosnik uzdržava”. U toj odredbi ne utvrđuje se dobna granica u svrhu definiranja koncepta „uzdržavano dijete”.
36. Međutim, kao što je to Opći sud pravilno utvrdio u točki 79. pobijane presude (koju žalitelj nije izričito osporio), ta se odredba ne može tumačiti neovisno o drugim odredbama tog članka. Naprotiv, namjeru zakonodavca Unije moguće je utvrditi samo tumačenjem tog članka kao cjeline.
37. S tim u vezi, članak 2. stavak 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju upućuje na to da je zakonodavac Unije namjeravao uvesti dobnu granicu iznad koje se osoba više ne može smatrati uzdržavanim djetetom, uz iznimke predviđene u članku 2. stavcima 4. i 5. tog pravilnika. Ta je granica utvrđena na 18 godina –ispod te dobi nije potrebno dokazivati uzdržavanje. Međutim, ta se dobna granica može produljiti do 26. godine života u određenim slučajevima u kojima postoji „uzdržavanje” ako se dijete obrazuje ili strukovno osposobljava i ako se o tome dostavi dokaz. Međutim, nakon što navrši 26 godina, dijete se više ne smatra uzdržavanim djetetom, čak i ako još uvijek pohađa studij.
38. S obzirom na moguće trajanje određenih vrsta studija, može se raspravljati o primjerenosti odabrane dobne granice od 26 godina. Međutim, to je rasprava koja se treba voditi u zakonodavnom postupku, a ne pred sudovima.
39. Nadalje, zakonodavac Unije predvidio je druge mogućnosti koje dužnosnicima omogućuju ostvarivanje dodatnih povlastica u situacijama u kojima se osoba može smatrati uzdržavanim djetetom na temelju uvjeta navedenih u članku 2. stavcima 4. ili 5. Priloga VII. Pravilniku o osoblju. Stoga dužnosnik može ostvariti pravo na porezno smanjenje u odnosu na dijete starije od 26 godina, ali koje još uvijek pohađa studij, ako njegovo uzdržavanje podrazumijeva visoke troškove za dužnosnika, kao što je to predviđeno člankom 2. stavkom 4. Međutim, dužnosnik bi trebao dokazati da je taj uvjet ispunjen.
40. U ovom slučaju žalitelj nije istaknuo da njegovo pravo na porezno smanjenje nastaje na temelju članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju. Žalitelj je tvrdio da ima pravo na porezno smanjenje samo na temelju činjenice da njegova kćer još uvijek pohađa studij, iako je starija od 26 godina.
41. U prilog žaliteljevu argumentu prema kojem je koncept „uzdržavano dijete” izražen u članku 2. stavku 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, tumačenom zasebno, i stoga ne sadržava dobnu granicu, žalitelj se pozvao na presudu u predmetu Brems/Vijeće.
42. Ne mogu se složiti sa žaliteljevim tumačenjem te presude. Iako je točno da je Opći sud u toj presudi naveo da definicija koncepta „uzdržavano dijete” jest predviđena člankom 2. stavkom 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, taj se sud prilikom odgovaranja na postavljena pitanja pozvao i na druge stavke tog članka(10).
43. Sud je potvrdio takvo tumačenje u presudi u predmetu Vijeće/Brems(11), u kojoj je pojasnio da se članak 2. stavak 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju ne može tumačiti na način da mu se protivi to da se osobe koje dužnosnik uzdržava i koje se nalaze u situaciji različitoj od onih iz članka 2. stavaka 3. i 5. tog pravilnika smatraju uzdržavanom djecom.
44. Zaključno, slažem se s Komisijom da koncept „uzdržavano dijete” treba tumačiti uzimajući u obzir članak 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju razmatran u cjelini, jer se ne može pretpostaviti da je zakonodavac Unije namjeravao omogućiti povlastice u odnosu na djecu dužnosnika neovisno o njihovoj dobi ili posebnim okolnostima u kojima se nalaze.
45. Slično tomu, ako uzdržavana djeca starija od 26 godina ne mogu činiti osnovu prava dužnosnika Unije na naknadu za uzdržavano dijete, isto vrijedi za porezno smanjenje, s obzirom na to da Uredba br. 260/68 izričito upućuje na koncept „uzdržavano dijete”, kako je definiran u Pravilniku o osoblju.
46. Stoga je Opći sud pravilno smatrao da ostvarivanje poreznog smanjenja ovisi o istim kriterijima kao što su oni koji su utvrđeni za ostvarivanje dodatka za uzdržavano dijete, jer su oba određena konceptom „uzdržavano dijete”. Taj koncept treba tumačiti s obzirom na članak 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju razmatran u cjelini te on načelno isključuje djecu stariju od 26 godina, čak i ako još studiraju.
47. Žaliteljeve argumente prema kojima je Opći sud počinio pogrešku u tumačenju koncepta „uzdržavano dijete” stoga treba odbiti kao neosnovane.
C. Mogu li unutarnji akti institucije povisiti dobnu granicu na temelju koje se dijete smatra „uzdržavanim djetetom”?
48. Žalitelj tvrdi da je Opći sud u točki 94. pobijane presude(12) pogrešno protumačio prirodu Komisijinih unutarnjih smjernica 36-2004 od 24. svibnja 2004.
49. Tim unutarnjim aktom Komisija je prenijela Zaključak voditelja uprave br. 222/04 od 7. travnja 2004. u kojem su odlučili odobriti porezno smanjenje predviđeno člankom 3. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe br. 260/68 za uzdržavanu djecu stariju od 26 godina. Takvo smanjenje odobrit će se samo ako je dijete započelo školovanje prije nego što je navršilo 26 godina i redovno nastavlja školovanje o kojem je riječ. Također su dogovorili da se porezno smanjenje na toj osnovi više neće odobravati od datuma kada dijete ostvari dohodak veći od 40 % plaće dužnosnika u razredu 1. stupnju 1. ili kada dijete navrši 30 godina života.
50. Žalitelj ističe da navedeni akt nije unutarnja odluka opće naravi, donesena na temelju Pravilnika o osoblju, nego odluka donesena na temelju članka 10. Uredbe br. 260/68 kako bi se zajamčilo ujednačeno tumačenje te uredbe. Osim toga, žalitelj smatra da Zaključak voditelja uprave br. 222/04 od 7. travnja 2004. čini lex specialis čiji je krajnji cilj pojednostavniti upravni postupak. Žalitelj u biti tvrdi da u odnosu na djecu koja su još uvijek uzdržavana jer studiraju, ali su starija od 26 godina, u svakom slučaju nastaje pravo na porezno smanjenje na temelju članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju koje se primjenjuje na temelju članka 3. stavka 4. Uredbe br. 260/68. Dogovorom voditelja uprave samo se pojednostavnio postupak stjecanja prava na toj osnovi.
51. Ne slažem se sa žaliteljevim argumentima.
52. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, unutarnje akte institucija treba smatrati pravilom postupanja kojim se ističe praksa koju treba slijediti, koje uprava nameće samoj sebi i od kojeg ne može odstupiti bez navođenja razloga(13). Kao takvi, ti akti ograničavaju diskrecijsku ovlast institucije koja ih izdaje(14).
53. Međutim, takvi unutarnji akti koje je donijela institucija Unije ni u kojem slučaju ne smiju odstupiti od obvezujućih akata koji su im hijerarhijski nadređeni, kao što su Uredba br. 260/68 ili Pravilnik o osoblju(15).
54. Drugim riječima, unutarnjim se smjernicama ne mogu zakonito utvrditi pravila koja odstupaju od odredaba Pravilnika o osoblju ili bilo kojeg drugog zakonodavnog ili provedbenog akta Unije.
55. Iz spisa se ne može zaključiti na temelju čega je Komisija donijela predmetne unutarnje smjernice. Međutim, isto bi se rasuđivanje primjenjivalo da su unutarnje smjernice, kao što to tvrdi žalitelj, odluka donesena na temelju članka 10. Uredbe 260/68 kako bi se zajamčilo ujednačeno tumačenje te uredbe ili kad bi se radilo o unutarnjoj odluci opće naravi, donesenoj na temelju Pravilnika o osoblju. Bez obzira na osnovu na kojoj je donesena, takva unutarnja odluka nije primjenjiva ako je u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije.
56. Ne može se smatrati da su unutarnje smjernice poput onih u ovom slučaju u skladu ni s tekstom ni s ciljevima Pravilnika o osoblju ili Uredbe br. 260/68. Dapače, ona odstupa od tih zakonodavnih akata uvođenjem dobne granice koja nije predviđena navedenim propisima ili neopravdano napušta potrebu dokazivanja postojanja uvjeta predviđenih člankom 2. stavkom 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju radi stjecanja prava na porezno smanjenje.
57. Žaliteljeve argumente prema kojima je Opći sud počinio pogrešku u točki 94. stoga također treba odbiti kao neosnovane.
D. Priroda poreznog smanjenja
58. Žalitelj tvrdi da je Opći sud u točki 100. pobijane presude pogrešno protumačio stvarnu prirodu poreznog smanjenja. On smatra da porezno smanjenje ne podrazumijeva isplatu, nego samo dovodi do smanjenja oporezivog dohotka, zbog čega je zatražio povrat samo poreznih iznosa koje je platio, izračunanih na temelju iznosa za koji bi se oporezivi dohodak smanjio da je ostvarivao pravo na smanjenje porezne osnovice.
59. Slažem se sa žaliteljem da porezno smanjenje nije iznos koji Komisija isplaćuje dužnosniku, nego iznos za koji se smanjuje porezna osnovica na temelju koje se izračunava dugovani iznos.
60. Međutim, prema mojem mišljenju, ništa u točki 100. pobijane presude ne upućuje na to da Opći sud ima drukčije stajalište. Razlog zbog kojeg je taj sud žaliteljev zahtjev smatrao novčanim potraživanjem leži u činjenici da je svojom tužbom žalitelj od Komisije zatražio isplatu neosnovano plaćenih iznosa. Svrha te kvalifikacije tužbenog zahtjeva bila je utvrđivanje nadležnosti Općeg suda za odlučivanje o žaliteljevu (tada tužiteljevu) zahtjevu, što je bio zaključak u njegovu korist.
61. Zaključno, iako je Opći sud počinio pogrešku time što je smatrao da pravo na porezno smanjenje za uzdržavano dijete ovisi o stvarnom isplaćivanju naknade za uzdržavano dijete, taj sud nije počinio pogrešku time što je zaključio da postoji veza između tih dviju vrsta davanja. Pravo na porezno smanjenje uvjetovano je ispunjenjem uvjeta predviđenog u članku 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, koji treba razmatrati u cjelini, kako bi se odredio koncept „uzdržavano dijete”. Taj koncept ne uključuje djecu stariju od 26 godina, čak i ako još studiraju, osim ako ispunjavaju druge uvjete kako su definirani u članku 2. stavku 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju. Pravila o pravu na porezno smanjenje koja su tako utvrđena zakonodavstvom Unije ne mogu se izmijeniti unutarnjim aktima institucija Unije.
V. Zaključak
62. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odbije žaliteljev treći žalbeni razlog.
1 Izvorni jezik: engleski
2 Uredba Vijeća od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica (SL 1968., L 56, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 15., str. 12.)
3 Uredba br. 31 (EEZ), 11 (EZAE) o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 1962., L 45, str. 1385.) (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju)
4 Presuda od 12. ožujka 2020. (T-484/18; u daljnjem tekstu: presuda u predmetu XB/ESB, EU:T:2020:90)
5 U svakoj od tih poruka elektroničke pošte nalazila se i bilješka ispod potpisa voditelja predmeta u kojoj je navedeno da su te poruke poslane samo u informativne svrhe i da ne predstavljaju odluku koja se može osporavati na temelju članka 90. Pravilnika o osoblju.
6 Prvi žalbeni razlog odnosi se na točke 44. i 45. pobijane presude u kojima je, prema žaliteljevu mišljenju, Opći sud pogrešno proglasio nedopuštenom tužbu za poništenje u pogledu njegove druge kćeri. Drugi žalbeni razlog odnosi se na točku 50. pobijane presude u kojoj je, prema žaliteljevoj tvrdnji, Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije priznao obvezu koju uprava ima na temelju članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i što je pogrešno protumačio pravo na saslušanje iz njezina članka.
7 Zaključak voditelja uprave br. 222/04 (SEC[2004]411) od 7. travnja 2004.
8 Vidjeti presude od 27. studenoga 1980., Sorasio-Allo i dr./Komisija (81/79, 82/79 i 146/79, EU:C:1980:270, t. 15.); od 28. studenoga 1991., Schwedler/Parlament (C-132/90 P, EU:C:1991:452, t. 26.) i od 7. svibnja 1992., Vijeće/Brems (C-70/91 P, EU:C:1992:201, t. 7.).
9 Presuda od 14. prosinca 1990., (T-75/89; u daljnjem tekstu: presuda u predmetu Brems/Vijeće, EU:T:1990:88)
10 Presuda u predmetu Brems/Vijeće, t. 23. U tom je predmetu zatraženo od Općeg suda da odgovori na pitanje koliko dugo na temelju odredbi Pravilnika o osoblju dužnosnik može ostvarivati naknadu za uzdržavano dijete u odnosu na dijete starije od 18 godina koje se ne školuje niti strukovno osposobljava te koje nije spriječeno samostalno se uzdržavati zbog teške bolesti ili invalidnosti. Pravno pitanje koje je dovelo do tog spora odnosilo se na tumačenje članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, a osobito na pitanje je li dijete dužnosnika obuhvaćeno pojmom „svaka osoba” kao što je to tvrdio tužitelj u tom postupku ili taj izraz treba tumačiti na način da znači „svaku osobu koja nije” dužnosnikovo dijete, kao što je to tvrdio tuženik.
11 Presuda od 7. svibnja 1992. (C-70/91 P, EU:C:1992:201, t. 8.).
12 Žalitelj se poziva na točku 84. pobijane presude. Međutim, mora da je riječ o lapsus calami jer ta točka nema nikakve veze sa žaliteljevim argumentima. Stoga ću postupiti kao da se žalitelj ustvari pozvao na točku 94. pobijane presude.
13 Vidjeti u tom pogledu presude od 30. siječnja 1974., Louwage/Komisija (148/73, EU:C:1974:7) i od 1. prosinca 1983., Michael/Komisija (343/82, EU:C:1983:360).
14 Mišljenje nezavisne odvjetnice Stix-Hackl u predmetu Libéros/Komisija (C-171/00 P, EU:C:2001:628, t. 33.)
15 Presuda od 1. prosinca 1983., Blomefield/Komisija (190/82, EU:C:1983:358, t. 21.)