RJEŠENJE OPĆEG SUDA (drugo prošireno vijeće)

7. kolovoza 2024.(*)

„Žig Europske unije – Određivanje novog zastupnika – Tužitelj koji je prestao odgovarati na pozive Općeg suda – Članak 131. stavak 2. Poslovnika Općeg suda – Obustava postupka”

U predmetu T‑125/23,

Synapsa Med sp. z o.o., sa sjedištem u Jelcz‑Laskowiceu (Poljska), koju zastupa G. Kuchta, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa T. Frydendahl, u svojstvu agenta,

tuženika,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest

Gravity Brand Holdings LLC, sa sjedištem u New Yorku, New York (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju V. Balaguer Fuentes, I. Sempere Massa i J. Schmitt, odvjetnici,

OPĆI SUD (drugo prošireno vijeće),

u sastavu: A. Marcoulli, predsjednica, J. Schwarcz, V. Tomljenović, R. Norkus (izvjestitelj) i W. Valasidis, suci,

tajnik: V. Di Bucci,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

donosi sljedeće

Rješenje

1        Tužitelj, društvo Synapsa Med sp. z o.o., svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a zahtijeva poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 9. siječnja 2023. (predmet R 923/2022‑5) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

2        Dopisom od 6. veljače 2024. tužiteljev zastupnik obavijestio je Opći sud da više ne zastupa tužitelja.

3        U okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. njegova Poslovnika, dopisom od 9. veljače 2024. Opći sud obavijestio je tužiteljeva zastupnika da će i dalje s njim komunicirati sve dok tužitelj ne odredi novog zastupnika. Opći sud zatražio je od tog zastupnika i da obavijesti tužitelja da je na temelju članka 51. stavka 1. Poslovnika njegova zadaća da odredi novog zastupnika. Dodao je da, ako ga tužiteljev novi zastupnik najkasnije do 26. veljače 2024. ne obavijesti o svojem imenovanju, namjerava po službenoj dužnosti obustaviti postupak, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda.

4        Tužitelj nije odredio novog zastupnika u za to određenom roku.

5        U okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. Poslovnika Opći sud postavio je u dopisu od 7. ožujka 2024. strankama pitanje kako bi se one pisanim putem očitovale o mogućnosti da Opći sud, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika, po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem obustavi postupak.

6        Dopisom od 21. ožujka 2024., intervenijent, društvo Gravity Brand Holdings LLC, odgovorio je potvrdno na pitanje Općeg suda. Dodao je da bi bilo prikladno da Opći sud naloži tužitelju snošenje troškova postupka.

7        Dopisom od 22. ožujka 2024. EUIPO je od Općeg suda zahtijevao da odbaci tužbu i da mu ne naloži snošenje troškova postupka. Pojasnio je i da mu nisu nastali troškovi čiju je naknadu moguće tražiti. Konkretno, EUIPO tvrdi da bi posljedica obustave postupka, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika, bila to da se spriječi da pobijana odluka proizvodi učinke na temelju članka 71. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).

8        EUIPO navodi da je obveza tužitelja da ga zastupa odvjetnik bitno postupovno pravilo čije nepoštovanje dovodi do nedopuštenosti tužbe pred Općim sudom. Usto, prema EUIPO‑ovu mišljenju, ako Opći sud tijekom postupka utvrdi da tužitelj više ne poštuje navedeno pravilo, on može tumačiti tu činjenicu kao povlačenje tužbe na temelju članka 125. Poslovnika, kao prepreku nastavku postupka čija je posljedica da tužbu očito treba odbaciti odnosno odbiti na temelju članka 126. Poslovnika ili kao apsolutnu zapreku vođenju postupka na temelju članka 129. Poslovnika.

9        Tužitelj nije odgovorio na pitanje Općeg suda u za to određenom roku.

10      U skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, ako tužitelj prestane odgovarati na pozive Općeg suda, Opći sud može, nakon što sasluša stranke, po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem obustaviti postupak.

11      Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz članka 19. trećeg i četvrtog stavka te članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, koji se primjenjuju na Opći sud na temelju članka 53. prvog stavka tog Statuta, a osobito iz upotrebe pojma „zastupati” iz članka 19. trećeg stavka navedenog Statuta, proizlazi da za podnošenje tužbe Općem sudu, stranke koje nisu države članice, institucije Europske unije, države stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP), a nisu države članice i u tom sporazumu navedeno nadzorno tijelo Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), nisu ovlaštene same postupati, nego se moraju koristiti uslugama treće strane koja treba biti ovlaštena postupati pred sudovima države članice ili države koja je stranka Sporazuma o EGP‑u (vidjeti u tom smislu rješenje od 20. studenoga 2017., BikeWorld/Komisija, T‑702/15, EU:T:2017:834, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

12      Iz članka 19. Statuta Suda proizlazi i da obveza da stranku zastupa odvjetnik treba postojati sve do dostave sudske odluke kojom se završava postupak. Međutim, ta obveza treba biti usklađena, s jedne strane, sa slobodom stranke da je zastupa odvjetnik kojeg izabere i, s druge strane, s pravom odvjetnika da, u skladu sa svojim etičkim obvezama, prestane zastupati stranku tijekom postupka. Slijedom toga, iako stranku ne mora zastupati isti odvjetnik tijekom cijelog postupka, ona treba osigurati da je tijekom cijelog postupka kontinuirano zastupa neki odvjetnik, odnosno od podnošenja pravnog lijeka do dostave sudske odluke kojom se završava postupak. Iz toga slijedi da je važno da, kad odvjetnik prestane zastupati tužitelja tijekom postupka, navedeni tužitelj bez odgađanja odredi novog zastupnika kako bi se zajamčio kontinuitet njegova zastupanja (rješenje od 19. lipnja 2014., Suwaid/Vijeće, T‑268/12, neobjavljeno, EU:T:2014:598, t. 17.).

13      U ovom slučaju iz točaka 4. i 9. ovog rješenja proizlazi da tužitelj nije odredio novog zastupnika i da više ne odgovara na pozive Općeg suda. Time što nije odgovorio na zahtjeve Općeg suda da navede odvjetnika kojeg je odredio kao novog zastupnika, tužitelj je tijekom postupka povrijedio bitnu postupovnu obvezu iz članka 19. Statuta Suda.

14      Međutim, suprotno onomu što tvrdi EUIPO, tužiteljevo nepostupanje u ovom se slučaju ne može tumačiti ni kao povlačenje tužbe na temelju članka 125. Poslovnika, ni kao prepreka nastavku postupka koja dovodi do toga da tužbu očito treba odbaciti odnosno odbiti na temelju članka 126. tog Poslovnika, ni kao apsolutna zapreka vođenju postupka na temelju članka 129. navedenog Poslovnika.

15      Kao prvo, kad je riječ o EUIPO‑ovu argumentu prema kojem se tužiteljevo nepostupanje može smatrati aktom kojim se povlači tužba, valja istaknuti da, kako bi se moglo smatrati da je riječ o povlačenju tužbe, tužitelj treba pokazati stvarnu i izričitu želju da povuče tužbu. Uvjet koji se odnosi na stvarno postojanje želje podrazumijeva da ne postoji nikakva dvojba u pogledu postojanja te želje. Kad je riječ o izričitosti povlačenja tužbe, to osobito znači da to povlačenje tužbe ne može biti implicitno (vidjeti u tom smislu rješenje od 15. prosinca 2022., Leonardo/Frontex, T‑675/20, neobjavljeno, EU:T:2022:870, t. 22.).

16      Međutim, u ovom slučaju neodređivanje novog zastupnika i neodgovaranje na zahtjeve Općeg suda u za to određenim rokovima nije dovoljno kako bi se utvrdilo da je riječ o povlačenju tužbe jer nisu isključene sve dvojbe u pogledu tužiteljeve želje da povuče tužbu. Stoga se ne može smatrati da to nepostupanje predstavlja želju za povlačenjem tužbe.

17      Kao drugo, kad je riječ o EUIPO‑ovu argumentu prema kojem tužiteljevo nepostupanje predstavlja narušavanje dobrog odvijanja postupka zbog kojeg se može smatrati da tužbu očito treba odbaciti odnosno odbiti, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 126. Poslovnika, kad je tužba očito nedopuštena ili očito pravno neosnovana, Opći sud može odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku. Usto, iz sudske prakse proizlazi da se dopuštenost tužbe ocjenjuje s obzirom na situaciju koja postoji u trenutku podnošenja tužbe. Ako u tom trenutku uvjeti za podnošenje tužbe nisu ispunjeni, ta je tužba stoga nedopuštena (presuda od 27. studenoga 1984., Bensider i dr./Komisija, 50/84, EU:C:1984:365, t. 8.; vidjeti u tom smislu rješenje od 6. srpnja 2017., Janukovič/Vijeće, C‑505/16 P, EU:C:2017:525, t. 53.).

18      U ovom slučaju treba utvrditi da je uvjet dopuštenosti tužbe koja se odnosi na zastupanje tužitelja bio propisno ispunjen u trenutku njezina podnošenja. Budući da činjenica da tužitelj ne odredi novog zastupnika i da više ne odgovara na zahtjeve Općeg suda tijekom postupka ne može utjecati ni na dopuštenost tužbe u trenutku njezina podnošenja ni na njezinu osnovanost, ne može se smatrati da ovu tužbu očito treba odbaciti odnosno odbiti.

19      Kao treće, kad je riječ o EUIPO‑ovu argumentu prema kojem tužiteljevo nepostupanje predstavlja apsolutnu zapreku vođenju postupka koju Opći sud može istaknuti po službenoj dužnosti na temelju članka 129. Poslovnika, dovoljno je podsjetiti na to da je do tužiteljeva nepostupanja došlo tijekom postupka i stoga to nepostupanje ne može utjecati na dopuštenost tužbe u trenutku njezina podnošenja. Osim toga, s obzirom na to da neodređivanje novog zastupnika u valjanom i propisanom obliku može, prema sudskoj praksi, biti dovoljan dokaz da tužitelj više nema pravni interes (vidjeti u tom smislu rješenje od 12. rujna 2013., Yaqub/OHIM – Turkey (ATATURK), T‑580/12, neobjavljeno, EU:T:2013:518, t. 7. i navedenu sudsku praksu), to može dovesti samo do obustave postupka, a ne do odbacivanja tužbe kao nedopuštene.

20      Nadalje, s obzirom na to da EUIPO tvrdi da bi posljedica obustave postupka u ovom predmetu bila da pobijana odluka ne proizvodi učinke, valja istaknuti da se ovaj predmet razlikuje od onih na koje se poziva i u kojima su donesena rješenja od 12. travnja 2018., Cryo‑Save/EUIPO (C‑327/17 P, neobjavljeno, EU:C:2018:235); od 3. srpnja 2003., Lichtwer Pharma/OHIM – Biofarma (Sedonium) (T‑10/01, EU:T:2003:182); od 26. studenoga 2012., MIP Metro/OHIM – Real Seguros (real,- BIO) (T‑549/11, neobjavljeno, EU:T:2012:622); od 4. srpnja 2013., Just Music Fernsehbetriebs/OHIM – France Télécom (Jukebox) (T‑589/10, neobjavljeno, EU:T:2013:356); od 23. veljače 2021., Frutas Tono/EUIPO – Agrocazalla (Marién) (T‑587/19, neobjavljeno, EU:T:2021:107) i od 14. veljače 2023., Laboratorios Ern/EUIPO – Arrowhead Pharmaceuticals (TRiM) (T‑428/22, neobjavljeno, EU:T:2023:80). Naime, ti se predmeti odnose na slučajeve u kojima su tijekom postupka pred Općim sudom ili Sudom nastupili događaji koji su doveli do toga da je postupak koji se vodi pred EUIPO‑om postao bespredmetan zbog povlačenja prigovora na registraciju žiga za koji je podnesena prijava ili povlačenja zahtjeva za opoziv osporavanog žiga, ili koji su imali učinke na valjanost ranijeg prava ili prava na koje se odnosi zahtjev za zaštitu sustava žiga Europske unije. Zbog svakog od tih događaja sud Unije u biti je utvrdio da je tužba postala bespredmetna u smislu članka 113. ili članka 114. stavka 1. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., članka 130. stavka 2. ili članka 131. stavka 1. Poslovnika i da u skladu s tim odredbama treba obustaviti postupak po tužbi.

21      Međutim, valja utvrditi da u ovom slučaju nije riječ ni o jednoj od tih situacija. Naime, intervenijent nije povukao svoj zahtjev za proglašenje tužiteljeva žiga ništavim. Osim toga, nije nastupio nijedan događaj koji utječe na valjanost intervenijentova ranijeg prava o kojem je riječ. Stoga u ovom slučaju postupak za proglašenje žiga ništavim koji je pokrenut pred EUIPO‑om nije postao bespredmetan. Pobijana odluka, u kojoj je utvrđena ništavost tužiteljeva žiga, nije postala nevaljana. Njezini učinci samo su odgođeni do donošenja odluke Općeg suda, pred kojim je tužitelj pokrenuo postupak.

22      Okolnost da je tužitelj prestao odgovarati na pozive Općeg suda, čime se odrekao prava na obranu svojih interesa a da pritom nije povukao tužbu, stoga nema utjecaj na postupak koji se vodi pred EUIPO‑om i, slijedom toga, na predmet tužbe pred Općim sudom, nego samo na uvjete daljnjeg ispitivanja tužbe pred Općim sudom.

23      U tom kontekstu, utvrđenje Općeg suda da se postupak obustavlja, koje se temelji na članku 131. stavku 2. Poslovnika, ne može biti prepreka mogućnosti da pobijana odluka proizvodi svoje učinke.

24      U tom pogledu valja istaknuti da je jedini cilj mehanizma uspostavljenog člankom 71. stavkom 3. Uredbe 2017/1001 da odluke žalbenih vijeća ne proizvode učinke do ishoda sudskog postupka kako bi se strankama na koje se odnose EUIPO‑ove odluke zajamčila sudska zaštita koja je prilagođena posebnosti prava žiga. Naime, ne bi imalo nikakvog smisla registrirati žig, zatim ga izbrisati iz registra te ga, po potrebi, ponovno registrirati u skladu s odlukama koje su uzastopno donijela EUIPO‑ova tijela i sud Unije. Iz toga slijedi da, iako je točno da se obustava postupka izričito ne navodi u članku 71. stavku 3. Uredbe 2017/1001 kao uvjet za suspenzivan učinak tužbi podnesenih protiv odluka žalbenih vijeća, valja smatrati da za potrebe primjene te odredbe obustavu postupka na temelju članka 131. stavka 2. Poslovnika treba izjednačiti s odbijanjem tužbe podnesene Općem sudu u smislu članka 71. stavka 3. Uredbe 2017/1001.

25      S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika, obustaviti postupak po ovoj tužbi.

 Troškovi

26      U skladu s člankom 137. Poslovnika, u slučaju obustave postupka, Opći sud o troškovima odlučuje po slobodnoj ocjeni.

27      U ovom slučaju Opći sud smatra, s obzirom na konkretne okolnosti, da tužitelju valja naložiti snošenje vlastitih troškova, kao i intervenijentovih troškova, uzimajući u obzir da je EUIPO obavijestio Opći sud da mu nisu nastali troškovi čiju je naknadu moguće tražiti.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (drugo prošireno vijeće)

rješava:

1.      Obustavlja se postupak po ovoj tužbi.

2.      Društvu Synapsa Med sp. z o.o. nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova društva Gravity Brand Holdings LLC.

U Luxembourgu 7. kolovoza 2024.

*      Jezik postupka: engleski