1

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelji, Comité interprofessionnel du vin de Champagne i Institut national de l’origine et de la qualité (INAO) zahtijevaju djelomično poništenje odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 17. veljače 2023. (predmet R 531/2022‑2) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

2

Društvo Nero Lifestyle Srl podnijelo je 19. veljače 2019. EUIPO‑u prijavu za registraciju žiga Europske unije za verbalni žig NERO CHAMPAGNE.

3

Žig za koji je podnesena prijava označavao je proizvode i usluge iz razreda 33., 35. i 41. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga u svrhu registriranja žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, te za svaki od tih razreda odgovara sljedećem opisu:

4

Tužitelji su 2. kolovoza 2019. podnijeli prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.

5

Prigovor se temeljio na zaštićenoj oznaci izvornosti (ZOI) br. AOP‑FR‑A1359 „Champagne”, registriranoj u Europskoj uniji za vino od 18. rujna 1973., u skladu s člankom 107. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL 2013., L 347, str. 671.).

6

U prilog prigovoru navedeni su razlozi iz članka 8. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.) i članka 103. stavka 2. točaka (a) do (d) Uredbe br. 1308/2013.

7

Odjel za prigovore 1. veljače 2022. djelomično je prihvatio prigovor u pogledu usluga „prodaje, na malo i na veliko, na internetu i u trgovinama, piva i bezalkoholnih pića” iz razreda 35. na temelju članka 103. stavka 2. točaka (c) i (d) Uredbe br. 1308/2013 te je odbio prigovor za druge proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.

8

Tužitelji su 31. ožujka 2022. EUIPO‑u podnijeli žalbu protiv odluke Odjela za prigovore u dijelu u kojem je njome odbijen prigovor.

9

Pobijanom odlukom žalbeno vijeće poništilo je odluku Odjela za prigovore u dijelu u kojem je njome odbijen prigovor za usluge „oglašavanje; vođenje komercijalnih poslova; poslovna administracija; uredski rad” iz razreda 35. te je prihvatio prigovor za te usluge. S druge strane, odbilo je prigovor za proizvode iz razreda 33. i usluge iz razreda 41. iz točke 3. ove presude kao i za usluge „prodaje, na malo i na veliko, na internetu i u trgovinama, vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ‚Champagne’” iz razreda 35. (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: predmetni proizvodi i usluge).

10

Tužitelji koje podupiru Francuska Republika i Talijanska Republika, od Općeg suda zahtijevaju da:

11

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

12

Društvo Nero Lifestyle od Općeg suda zahtijeva da:

13

oriGin, organization for an International Geographical indication network (u daljnjem tekstu: oriGIn), od Općeg suda zahtijeva da EUIPO‑u i društvu Nero Lifestyle naloži snošenje troškova, uključujući i njegove troškove.

14

Tužitelji u biti ističu četiri tužbena razloga, od kojih se prvi, podijeljen na tri dijela, temelji na povredi članka 8. stavka 6. Uredbe 2017/1001, u vezi s člankom 103. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe br. 1308/2013, drugi na povredi članka 8. stavka 6. Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 103. stavkom 2. točkom (a) podtočkom i. Uredbe br. 1308/2013, treći, podijeljen na dva dijela, na povredi obveze obrazlaganja iz članaka 263. i 296. UFEU‑a i članka 94. stavka 1. Uredbe 2017/1001 te, četvrti, na povredi načela jednakog postupanja i dobre uprave.

15

Najprije valja ispitati prvi tužbeni razlog i prvi dio trećeg tužbenog razloga zajedno, a zatim drugi dio trećeg tužbenog razloga.

16

Prvim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelji tvrde da uporaba i registracija ZOI‑ja „Champagne” kao dijela žiga za koji je podnesena prijava predstavljaju zlouporabu funkcija ZOI‑ja i da su kao takve protivne članku 103. stavku 2. točki (a) podtočki ii. Uredbe br. 1308/2013, u vezi s člankom 8. stavkom 6. Uredbe 2017/1001.

17

U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga tužitelji ističu kako je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da se, s obzirom na to da se prijava za registraciju žiga za koji je podnesena prijava odnosi isključivo na proizvode u skladu sa specifikacijama za ZOI „Champagne” i na usluge koje se odnose na takve proizvode, članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne primjenjuje. Stoga je žalbeno vijeće pogrešno isključilo mogućnost da žig registriran za proizvode u skladu s tim specifikacijama ili za usluge koje se odnose na takve proizvode može iskorištavati ugled predmetnog ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013.

18

Trećim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelji prigovaraju žalbenom vijeću da nije provelo opću ocjenu žiga za koji je podnesena prijava, protivno članku 8. stavku 6. Uredbe 2017/1001, u vezi s člankom 103. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe br. 1308/2013, i ističu skup indicija koje, prema njihovu mišljenju, dokazuju da taj žig iskorištava ugled ZOI‑ja „Champagne” u smislu te odredbe.

19

Usto, tužitelji prvim dijelom trećeg tužbenog razloga u biti tvrde da je žalbeno vijeće povrijedilo svoju obvezu obrazlaganja jer u točki 37. pobijane odluke nije izložilo razloge zbog kojih je smatralo da ne postoji nikakav dokaz da je uporaba žiga za koji je podnesena prijava obuhvaćena područjem primjene članka 103. stavka 2. Uredbe br. 1308/2013.

20

Uvodno valja podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe 2017/1001, na temelju prigovora bilo koje osobe ovlaštene prema mjerodavnom pravu za ostvarivanje prava koja proizlaze iz oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, žig za koji je podnesena prijava ne registrira u slučaju kada, i u opsegu u kojem, sukladno zakonodavstvu Unije ili nacionalnom pravu kojim se predviđa zaštita oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla, s jedne strane, zahtjev za oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla već je podnesen u skladu sa zakonodavstvom Unije ili nacionalnim pravom prije datuma prijave za registraciju žiga EU‑a ili datuma prvenstva zatraženoga u prijavi, pod uvjetom njegove naknadne registracije i, s druge strane, ta oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla daje pravo zabrane uporabe kasnijeg žiga.

21

Članak 8. stavak 6. Uredbe 2017/1001 treba tumačiti s obzirom na relevantne odredbe prava Unije u području određivanja i zaštite ZOI‑ja u pogledu vinskih proizvoda. Slijedom toga, u ovom slučaju valja uputiti na ZOI‑je registrirane u skladu s Uredbom br. 1308/2013 (vidjeti po analogiji presudu od 6. listopada 2021., Esteves Lopes Granja/EUIPO – IVDP (PORTWO GIN), T‑417/20, neobjavljenu, EU:T:2021:663, t. 24.).

22

Člankom 102. stavkom 1. Uredbe br. 1308/2013, naslovljenim „Veza sa žigovima”, predviđa se:

„Registracija žiga koji sadrži zaštićenu oznaku izvornosti [ZOI] ili zemljopisnog podrijetla [ZOZP] ili se od njih sastoji, a koj[i] nisu u skladu s dotičnim specifikacijama proizvoda, ili je njihova upotreba obuhvaćena člankom 103. stavkom 2. i koji se odnosi na proizvod koji je obuhvaćen jednom od kategorija navedenih u Prilogu VII. dijelu II.:

23

Članak 103. Uredbe br. 1308/2013, naslovljen „Zaštita”, u verziji koja je tada bila na snazi na dan podnošenja prigovora, glasi:

„1.   [ZOI] i [ZOZP] može koristiti svaki gospodarski subjekt koji na tržište stavlja vino proizvedeno u skladu s odgovarajućim specifikacijama proizvoda.

2.   [ZOI] i [ZOZP] kao i vino koje nosi zaštićeni naziv u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićeno je u odnosu na:

[…]

[…]”

24

Iz sudske prakse proizlazi da je cilj zaštitnog sustava ZOI‑ja i ZOZP‑ova, predviđen Uredbom br. 1308/2013, u biti potrošačima jamčiti da poljoprivredni proizvodi koji nose registrirani naziv imaju određena posebna obilježja zato što potječu iz određenog zemljopisnog područja i stoga jamče kvalitetu zbog svojeg zemljopisnog podrijetla kako bi poljoprivrednici koji su uložili mnogo truda u poboljšanje kvalitete ostvarili veće prihode i kako bi se treće osobe spriječilo da iskorištavaju ugled koji proizlazi iz kvalitete tih proizvoda (presude od 14. rujna 2017., EUIPO/Instituto dos Vinhos do Douro e do Porto,C‑56/16 P, EU:C:2017:693, t. 82. i od 9. rujna 2021., Comité Interprofessionnel du Vin de Champagne,C‑783/19, EU:C:2021:713, t. 49.).

25

Argumente tužiteljâ valja ispitati na temelju tih razmatranja.

26

Tužitelji, koje podupire Talijanska Republika, tvrde da se pravo uporabe ZOI‑ja iz članka 103. stavka 1. Uredbe br. 1308/2013 odnosi na pravo njegove upotrebe kao ZOI‑ja, odnosno u skladu s funkcijom ZOI‑ja. Suprotno tomu, tom se odredbom trećim osobama ne dopušta da registriraju ZOI kao dio žiga jer je takva uporaba protivna članku 103. stavku 2. točki (a) podtočki ii. Uredbe br. 1308/2013. Tužitelji, koje podupiru Francuska Republika i oriGIn, na raspravi su pojasnili svoj položaj priznajući, s jedne strane, da pod određenim uvjetima ZOI može biti dio žiga, pri čemu su, s druge strane, tvrdili da žalbeno vijeće mora provesti analizu svakog pojedinog slučaja kako bi ocijenilo iskorištava li žig za koji je podnesena prijava ugled predmetnog ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. navedene uredbe.

27

EUIPO i društvo Nero Lifestyle osporavaju argumente tužiteljâ. Konkretno, EUIPO je na raspravi istaknuo da je nedopušten argument tužiteljâ prema kojem je žalbeno vijeće trebalo provesti analizu od slučaja do slučaja kako bi ocijenilo iskorištava li se žigom za koji je podnesena prijava ugled ZOI‑ja „Champagne” jer je prvi put istaknut na navedenoj raspravi.

28

Iz odredaba članka 76. točke (d) u vezi s člankom 84. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda proizlazi, među ostalim, da je tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge ili argumente, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka ili ako predstavljaju dopunu tužbenog razloga iznesenog ranije, izravno ili implicitno, u tužbi kojom je pokrenut postupak i koji su usko povezani s njim (vidjeti presudu od 22. studenoga 2017., von Blumenthal i dr./EIB, T‑558/16, neobjavljenu, EU:T:2017:827, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

29

U tom pogledu, cilj je argumentacije tužiteljâ prema kojoj je žalbeno vijeće na temelju članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013 trebalo provesti analizu od slučaja do slučaja kako bi ocijenilo iskorištava li žig za koji je podnesena prijava ugled ZOI‑ja „Champagne” samo pojasniti argument koji je iznesen u tužbi, a razvijen u okviru trećeg dijela prvog tužbenog razloga, prema kojem je žalbeno vijeće trebalo primijeniti navedenu odredbu u slučajevima u kojima je žig sadržavao ZOI i odnosio se na proizvode u skladu sa specifikacijama proizvoda za taj ZOI kao i za usluge koje se odnose na takve proizvode, te je ona stoga dopuštena.

30

Što se tiče merituma, kad je riječ o pitanju je li registracija žiga koji sadržava ili se sastoji od ZOI‑ja kao takva protivna člancima 102. i 103. Uredbe br. 1308/2013, valja podsjetiti na to da se člankom 102. stavkom 1. Uredbe br. 1308/2013 predviđa da se registracija žiga koji sadržava ZOI ili ZOZP ili se od njega sastoji, a koji nisu u skladu s dotičnim specifikacijama proizvoda, ili je njihova upotreba obuhvaćena člankom 103. stavkom 2. i koji se odnosi na proizvod koji je obuhvaćen jednom od kategorija navedenih u Prilogu VII. dijelu II. toj uredbi, odbija ako je zahtjev za registraciju žiga predan nakon datuma kad je Komisiji podnesen zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla i ako je oznaka izvornosti ili zemljopisnog podrijetla nakon toga bila zaštićena.

31

Iz te odredbe proizlazi da se njome načelno ne zabranjuje da žig sadržava ZOI ili se od njega sastoji. Naprotiv, iz toga proizlazi da se žig koji sadržava ili se sastoji od ZOI‑ja može registrirati pod određenim uvjetima, u smislu da se registracija takvog žiga odbija ili poništava samo u dvama slučajevima, odnosno, kao prvo, ako ZOI nije u skladu sa specifikacijama predmetnog proizvoda ili, kao drugo, ako je njegova uporaba obuhvaćena člankom 103. stavkom 2. Uredbe br. 1308/2013 i odnosi se na proizvod iz jedne od kategorija navedenih u dijelu II. Priloga VII. toj uredbi.

32

Članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 u biti predviđa iscrpan popis praksi protiv kojih su ZOI‑ji zaštićeni.

33

Konkretno, člankom 103. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe br. 1308/2013, na koji se tužitelji pozivaju u okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga kako bi tvrdili da su uporaba i registracija žiga koji sadržava ili se sastoji od ZOI‑ja „kao takvi” neusklađeni s tom odredbom, ograničava se na propisivanje da je ZOI zaštićen od svake izravne ili neizravne komercijalne uporabe ZOI‑ja „koja iskorištava ugled [ZOI‑ja]”. Iz toga slijedi da ta odredba, u vezi s člankom 102. stavkom 1. navedene uredbe, nije prepreka registraciji žiga koji sadržava ili se sastoji od ZOI‑ja kao takvog, nego samo tomu da ta registracija iskorištava ugled predmetnog ZOI‑ja.

34

Stoga iz zajedničkog tumačenja članka 102. stavka 1. i članka 103. stavka 2. Uredbe br. 1308/2013 proizlazi da se tim odredbama ne protivi registracija žiga koji sadržava ZOI ili se sastoji od njega kao takvog, osim ako je takva registracija u suprotnosti s jednim od slučajeva izričito predviđenih u tu svrhu.

35

Uostalom, kao što je to navedeno u točki 26. ove presude, koje su ispitane na raspravi, tužitelji su u biti priznali da se člankom 102. stavkom 1. Uredbe br. 1308/2013 ne zabranjuje registracija žigova koji sadržavaju ZOI ili se sastoje od njega kao takvog, nego da se njime zahtijeva ispitivanje od slučaja do slučaja kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni uvjeti za takvu registraciju, što žalbeno vijeće nije učinilo u ovom slučaju.

36

Slijedom toga, prvi dio prvog tužbenog razloga stoga valja odbiti kao neosnovan.

37

U ovom je slučaju žalbeno vijeće u točki 37. pobijane odluke u biti smatralo, s jedne strane, da se članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne primjenjuje jer se, u skladu s ograničenjem popisa proizvoda i usluga, ZOI upotrebljavao u skladu sa specifikacijama proizvoda i, s druge strane, da ne postoji nikakav dokaz da je uporaba žiga za koji je podnesena prijava obuhvaćena člankom 103. stavkom 2. navedene uredbe.

38

U tom je pogledu žalbeno vijeće u točkama 38. do 41. pobijane odluke u biti smatralo, rasuđujući a contrario članku 102. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1308/2013, da se, ako se predmetni ZOI upotrebljava za proizvode koji su u skladu sa specifikacijama ZOI‑ja „Champagne”, članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne primjenjuje i da je to slučaj u ovom predmetu, s obzirom na to da je popis predmetnih proizvoda i usluga ograničen na proizvode koji su u skladu s navedenim specifikacijama.

39

Tužitelji, koje podupiru Francuska Republika i oriGIn, tvrde da je pogrešno iz članka 102. stavka 1. Uredbe br. 1308/2013, čije je područje primjene ograničeno na žigove koji sadržavaju ZOI ili se sastoje od ZOI‑ja koji nije u skladu sa specifikacijama proizvoda o kojem je riječ, zaključiti da je područje primjene članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. te uredbe također ograničeno na uporabu tog ZOI‑ja za proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama proizvoda. Prema tome, sama činjenica da se žig za koji je podnesena prijava odnosi na proizvode koji su u skladu sa specifikacijama ZOI‑ja „Champagne” i na povezane usluge nije dovoljna, u nedostatku ocjene od slučaja do slučaja, da bi se isključila primjenjivost članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. navedene uredbe na ovaj slučaj.

40

EUIPO i društvo Nero Lifestyle osporavaju argumente tužiteljâ.

41

EUIPO smatra da se u okviru ispitivanja apsolutnih razloga za odbijanje žigova koji sadržavaju ZOI ili se sastoje od njega već mnogo godina primjenjuje ono što tužitelji nazivaju „teorija ograničenja”. U skladu s tom teorijom, prigovori istaknuti na temelju članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe 2017/1001, u vezi s člankom 103. Uredbe br. 1308/2013, mogu se povući ako su relevantni proizvodi ograničeni na način da ispunjavaju zahtjeve specifikacija predmetnog ZOI‑ja ili ZOZP‑a. Usto, iz strukture članka 103. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1308/2013 nužno proizlazi da se pojam „iskorištavanje ugleda” ZOI‑ja iz članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. navedene uredbe odnosi, kao prvo, ili čak isključivo, na situacije u kojima se ZOI upotrebljava za proizvode ili usluge koji nisu usporedivi s onima obuhvaćenima predmetnim ZOI‑jem. To uostalom proizlazi iz presude od 6. listopada 2021., PORTWO GIN (T‑417/20, neobjavljena, EU:T:2021:663, t. 52.), prema kojoj se ugled ZOI‑ja može iskoristiti kada se upotrebljava za proizvode različite od onih zaštićenih ZOI‑jem i kada se poseban imidž i razlikovna svojstva ZOI‑ja mogu prenijeti na proizvode obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava.

42

Društvo Nero Lifestyle podupire EUIPO‑ovo tumačenje članka 103. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1308/2013 pozivajući se na više odluka EUIPO‑a.

43

Najprije, u skladu s „teorijom ograničenja” koju je žalbeno vijeće primijenilo u točkama 37. do 41. pobijane odluke, u biti se pretpostavlja da žig koji uključuje ZOI načelno ne može iskorištavati ugled tog ZOI‑ja ako je taj žig isključivo registriran za proizvode koji su u skladu sa specifikacijama tog ZOI‑ja kao i za usluge koje se odnose na takve proizvode.

44

Ta teorija proizlazi iz EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje žigova Europske unije (dio C (Prigovor), odjeljak 6. (Oznake zemljopisnog podrijetla), točka 3.1.3. (Oznake u vezi s opsegom zaštite OZP‑a na temelju relativnih razloga)), prema kojima, „kada specifikacija prijave za registraciju [žiga] uključuje, u pogledu proizvoda istovjetnih onima koji su obuhvaćeni [ZOI‑om ili ZOZP‑om], samo proizvode koji su u skladu sa specifikacijama predmetnog [ZOI‑ja ili ZOZP‑a], funkcija relevantnog [ZOI‑ja ili ZOZP‑a] jamči se za te proizvode jer se prijava [žiga] odnosi samo na specifične oznake zemljopisnog podrijetla. Slijedom toga, svaki prigovor protiv odgovarajuće ograničene prijave za registraciju [žiga] bit će odbijen.”

45

U tom pogledu valja istaknuti da pobijana odluka nije dovoljno jasna u svojoj primjeni te „teorije ograničenja”, kako je primijenjena u ovom slučaju. Konkretno, nije jasno je li, prema mišljenju žalbenog vijeća, „teorija ograničenja” u biti oboriva pretpostavka nepostojanja iskorištavanja ugleda ZOI‑ja, kako proizlazi iz točke 37. pobijane odluke, ili neoboriva, kako proizlazi iz točaka 40. i 41. navedene odluke.

46

Upitan na raspravi, EUIPO nije mogao pojasniti sastoji li se navedena teorija od oborive ili neoborive pretpostavke i je li u pobijanoj odluci žalbeno vijeće primijenilo prvu ili drugu vrstu pretpostavke. Stoga, iako je EUIPO potvrdio da, u načelu, žig koji označava samo proizvode koji su u skladu sa specifikacijama ZOI‑ja ne može iskorištavati njegov ugled, ipak je priznao da se ne može isključiti da se u rijetkim slučajevima takvo iskorištavanje ipak može dokazati.

47

U tim okolnostima valja istaknuti da je, prema prvom tumačenju, koje proizlazi iz točaka 40. i 41. pobijane odluke, žalbeno vijeće primijenilo „teoriju ograničenja” kao neoborivu pretpostavku nepostojanja iskorištavanja ugleda ZOI‑ja kada žig za koji je podnesena prijava označava samo proizvode koji su u skladu sa specifikacijama i povezane usluge. Naime, žalbeno je vijeće u navedenim točkama pobijane odluke istaknulo da se, s obzirom na to da se žig za koji je podnesena prijava odnosi na proizvode koji su u skladu sa specifikacijama ZOI‑ja i na usluge koje se odnose na takve proizvode, članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne primjenjuje.

48

Postupivši na taj način, žalbeno vijeće počinilo je pogrešku koja se tiče prava. Naime, s jedne strane, kao što je navedeno u točki 22. ove presude, članak 102. stavak 1. Uredbe br. 1308/2013 u biti predviđa dva razloga za odbijanje registracije žiga koji sadržava ZOI ili se sastoji od njega i odnosi se na proizvod iz jedne od kategorija navedenih u dijelu II. Priloga VII. toj uredbi. Žig koji sadržava ZOI ili se sastoji od njega neće se moći registrirati, kao prvo, ako nije u skladu sa specifikacijama proizvoda o kojem je riječ ili, kao drugo, ako je njegova uporaba obuhvaćena člankom 103. stavkom 2. navedene uredbe.

49

S druge strane, slučajevi navedeni u članku 103. stavku 2. Uredbe br. 1308/2013, navedeni u točki 23. ove presude, ne odnose se, osim onog predviđenog u članku 103. stavku 2. točki (a) podtočki i. te uredbe, na usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama proizvoda. Naime, ništa u tekstu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. i točaka (b) do (d) Uredbe br. 1308/2013 ne upućuje na to da se u njemu predviđeni slučajevi ne mogu primijeniti na uporabu ZOI‑ja za proizvode koji su u skladu s njegovim specifikacijama.

50

Za razliku od članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke i. Uredbe br. 1308/2013, kojim se njegovo područje primjene ograničava na „usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama”, članak 103. stavak 2. točka (a) podtočka ii. navedene uredbe ne navodi da se primjenjuje samo na uporabu predmetnog ZOI‑ja za usporedive proizvode ili za proizvode i usluge koji nisu u skladu sa specifikacijama tog ZOI‑ja (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 9. rujna 2021., Comité Interprofessionnel du Vin de Champagne,C‑783/19, EU:C:2021:713, t. 54.). Naime, iz teksta članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013, u kojem se ne upućuje ni na „usporedive proizvode” ni na bilo koju drugu posebnu kategoriju proizvoda ili usluga, proizlazi da se ta odredba primjenjuje na sve vrste proizvoda i usluga, uključujući usporedive proizvode koji su u skladu sa specifikacijama predmetnog ZOI‑ja.

51

Iz toga slijedi kako sama činjenica da žig koji sadržava ZOI ograničava svoju registraciju na proizvode koji su u skladu sa specifikacijama i usluge koje se odnose na takve proizvode sama po sebi ne sprječava primjenu razloga za odbijanje ili poništenje predviđenih u članku 103. stavku 2. točki (a) podtočki ii. i točkama (b) do (d) Uredbe br. 1308/2013. Stoga se ne može ab initio isključiti da žig za koji je podnesena prijava može iskorištavati ugled ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2103 ako su proizvodi ili usluge na koje se odnosi u skladu sa specifikacijama. Zato se, suprotno onomu što je žalbeno vijeće smatralo u točkama 40. i 41. pobijane odluke, na članak 103. stavak 2. točku (a) podtočku ii. Uredbe br. 1308/2013 može pozvati kako bi se usprotivilo registraciji žiga koji sadržava ZOI ili se sastoji od njega, unatoč činjenici da su proizvodi i usluge koji se odnose na takve proizvode, obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava, u skladu sa specifikacijama proizvoda predmetnog ZOI‑ja.

52

U tom pogledu i kao što to pravilno tvrde tužitelji, s obzirom na članak 103. stavak 2. točku (a) podtočku ii. Uredbe br. 1308/2013, žalbeno vijeće trebalo je, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti u ovom slučaju, provesti analizu kako bi ocijenilo iskorištava li žig za koji je podnesena prijava ugled ZOI‑ja „Champagne”. U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da iskorištavanje ugleda ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013 pretpostavlja uporabu tog ZOI‑ja čiji je cilj neopravdano iskorištavanje njegova ugleda (presude od 20. prosinca 2017., Comité Interprofessionnel du Vin de Champagne,C‑393/16, EU:C:2017:991, t. 40. i od 6. listopada 2021., PORTWO GIN, T‑417/20, neobjavljena, EU:T:2021:663, t. 50.).

53

Osim toga, kao što to pravilno ističu tužitelji, žalbeno vijeće proturječilo je samo sebi u pobijanoj odluci utvrdivši, s jedne strane, u točki 40. pobijane odluke, da se „članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne primjenjuje” na žig koji označava samo proizvode koji su u skladu sa specifikacijama, pri čemu je zatim u točki 47. i sljedećim točkama pobijane odluke ispitalo je li registracija tog žiga protivna članku 103. stavku 2. točki (c) navedene uredbe. Čini se da je žalbeno vijeće tako implicitno, ali nužno priznalo da se određeni slučajevi predviđeni člankom 103. stavkom 2. Uredbe br. 1308/2013 mogu primijeniti na takav žig i tako spriječiti njegovu registraciju, što proturječi postojanju neoborive pretpostavke negiranja primjenjivosti članka 103. stavka 2. Uredbe br. 1308/2013 na žigove koji sadržavaju ZOI ili se sastoje od njega, a koji se isključivo odnose na proizvode koji su u skladu sa specifikacijama proizvoda i povezanih usluga.

54

Stoga je žalbeno vijeće, time što je u točkama 40. i 41. pobijane odluke u biti podnijelo neoborivu pretpostavku prema kojoj se smatra da registracija žiga koji sadržava ZOI ili se sastoji od njega za proizvode koji su u skladu sa specifikacijama i usluge povezane s takvim proizvodima ne iskorištava ugled tog ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013, počinilo pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja te odredbe.

55

Prema drugom tumačenju pobijane odluke, koje se razlikuje od onog navedenog u točki 47. ove presude i koje proizlazi iz točke 37. navedene odluke, „teorija ograničenja” uvodi oborivu pretpostavku prema kojoj se može pretpostaviti da žig registriran samo za proizvode koji su u skladu sa specifikacijama i za usluge koje se odnose na te proizvode ne iskorištava ugled ZOI‑ja, osim ako se ne može dokazati suprotno.

56

Kao što je navedeno u točki 37. ove presude, žalbeno je vijeće u točki 37. pobijane odluke navelo da se članak 103. stavak 2. Uredbe br. 1308/2013 ne primjenjuje u ovom slučaju jer se ZOI upotrebljavao u skladu sa specifikacijama i jer nema dokaza da je uporaba žiga za koji je podnesena prijava obuhvaćena područjem primjene članka 103. stavka 2. navedene uredbe. Čini se da žalbeno vijeće time priznaje da se navedena pretpostavka može oboriti na temelju elemenata kojima se u ovom slučaju može dokazati da uporaba žiga može iskorištavati ugled ZOI‑ja.

57

U tom pogledu valja podsjetiti, kao što je to utvrđeno u točki 24. ove presude, na to da sustav zaštite ZOI‑ja i ZOZP‑ova predviđen Uredbom br. 1308/2013 u biti ima za cilj potrošačima osigurati da poljoprivredni proizvodi koji nose registrirani naziv zbog svojeg podrijetla iz određenog zemljopisnog područja imaju određena posebna obilježja i stoga pružaju jamstvo kvalitete zbog svojeg zemljopisnog podrijetla.

58

Stoga se može pretpostaviti da žig koji sadržava ZOI ili se sastoji od njega, a koji je registriran samo za proizvode koji su u skladu sa specifikacijama tog ZOI‑ja ili za povezane usluge, neće neopravdano iskorištavati ugled tog ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013, s obzirom na to da se smatra da se on na tržištu upotrebljava samo za proizvode koji ispunjavaju zahtjeve kvalitete koji se odnose na taj ZOI ili za usluge koje se odnose na takve proizvode. Stoga se smatra da je u tom slučaju ispunjen cilj zaštite kvalitete proizvoda označenih ZOI‑jem koji se nastoji postići Uredbom br. 1308/2013.

59

Međutim, takva se pretpostavka može oboriti ako se na temelju konkretnih, potkrijepljenih i dosljednih dokaza može dokazati da određeni žig može nepošteno iskorištavati ugled ZOI‑ja, čak i ako označava samo proizvode koji su u skladu sa specifikacijama tog ZOI‑ja ili povezane usluge. Stoga, kada se EUIPO‑ova tijela upoznaju s takvim elementima, ona ih moraju ispitati kako bi provjerila omogućuju li oni obaranje navedene pretpostavke.

60

Stoga, s obzirom na to da se pobijana odluka tumači na način da se njome uvodi oboriva pretpostavka, ona ne sadržava pogrešku koja se tiče prava. Međutim, kao što pravilno ističu tužitelji, valja ispitati je li žalbeno vijeće u dovoljnoj mjeri izložilo razloge koji su ga naveli na zaključak da ta pretpostavka nije oborena u ovom slučaju.

61

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 94. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe 2017/1001, u EUIPO‑ovim odlukama moraju navesti razlozi na kojima se one temelje. Ta obveza ima isti doseg poput one koja proizlazi iz članka 296. drugog stavka UFEU‑a, koji zahtijeva da obrazloženje jasno i nedvosmisleno odražava zaključke autora akta, pri čemu nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer pitanje zadovoljava li obrazloženje akta navedene zahtjeve ne treba ocjenjivati samo u odnosu na njegov tekst, nego i na njegov kontekst i sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno pravno područje (vidjeti presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma,C‑564/16 P, EU:C:2018:509, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

62

Osim toga, žalbeno vijeće nije dužno izričito i iscrpno odgovoriti na sve argumente koje su iznijele stranke u postupku pred njim (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2012., Rubinstein i L’Oréal/OHIM, C‑100/11 P, EU:C:2012:285, t. 112. i od 6. rujna 2012., Storck/OHIM, C‑96/11 P, neobjavljenu, EU:C:2012:537, t. 88.), ali pod uvjetom da iznese činjenice i pravna razmatranja koja imaju ključnu važnost u strukturi odluke (vidjeti presudu od 24. studenoga 2015., Intervog/OHIM (meet me), T‑190/15, neobjavljenu, EU:T:2015:874, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

63

U tom je pogledu žalbeno vijeće u točki 37. pobijane odluke utvrdilo da tužitelji nisu podnijeli nikakav dokaz u tu svrhu.

64

Međutim, iz pismena tužiteljâ proizlazi da je više elemenata kojima se nastoji dokazati da je žig za koji je podnesena prijava mogao iskorištavati ugled ZOI‑ja „Champagne” bilo izneseno u stadiju upravnog postupka. Riječ je, kao prvo, o osobito visokom ugledu ZOI‑ja „Champagne”, kao drugo, o argumentu prema kojem usluga po definiciji ne može biti u skladu sa specifikacijama proizvoda ZOI‑ja, tako da „teorija ograničenja” ne može vrijediti za usluge, kao treće, o navođenju činjenice da je žig za koji je podnesena prijava verbalni žig koji se stoga može upotrebljavati na mnogo različitih načina na tržištu, uključujući na način suprotan ciljevima ZOI‑ja, kao četvrto, o argumentima kojima se u biti tvrdi da pojam „nero” kvalificira pojam „champagne” u sklopu žiga za koji je podnesena prijava i, kao peto, o argumentima koji se odnose na označivanje proizvoda koje na tržište stavlja društvo Nero Lifestyle. Naposljetku, tužitelji su se u svojem podnesku žalbenom vijeću pozvali na dokaze koji su već podneseni Odjelu za prigovore i koji su navedeni u točki 6. pobijane odluke.

65

Međutim, žalbeno vijeće je u točkama 42. do 46. pobijane odluke ispitalo samo jedan od tih elemenata, odnosno onaj prema kojem je žig za koji je podnesena prijava protivan pravilima o označivanju predviđenima u specifikacijama ZOI‑ja „Champagne”.

66

Stoga, neovisno o osnovanosti argumenata i elemenata koje su istaknuli tužitelji i koji su navedeni u točki 64. ove presude, time što je samo utvrdilo da „nema dokaza da je uporaba žiga [za koji je podnesena prijava] obuhvaćena područjem primjene članka 103. stavka 2.”, žalbeno vijeće povrijedilo je obvezu obrazlaganja koju ima s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 61. i 62. ove presude jer nije dovoljno objasnilo zbog čega elementi koje su tužitelji podnijeli nisu mogli oboriti, u ovom slučaju, pretpostavku navedenu u točki 58. ove presude.

67

Argumenti EUIPO‑a i društva Nero Lifestyle ne dovode u pitanje sva prethodna razmatranja. Naime, kao prvo, u presudi od 6. listopada 2021., PORTWO GIN (T‑417/20, neobjavljena, EU:T:2021:663, t. 31.), na koju se EUIPO poziva, ne proizlazi da je Opći sud, time što je naveo da se člankom 103. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1308/2013 dodjeljuje zaštita od svake izravne ili neizravne komercijalne uporabe ZOI‑ja „kako za usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama vezanima za zaštićeni naziv tako i za proizvode koji nisu usporedivi ako se navedenom uporabom iskorištava ugled tog ZOI‑ja”, tumačio članak 103. stavak 2. točku (a) ii. Uredbe br. 1308/2013 na način da se primjenjuje samo na proizvode koji nisu usporedivi s proizvodima na koje se odnosi određeni ZOI. Naime, u navedenom se predmetu ne postavlja pitanje je li potonja odredba primjenjiva na uporabu tog ZOI‑ja za usporedive proizvode u skladu sa specifikacijama. Stoga je Opći sud protumačio članak 103. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 1308/2013 s obzirom na činjenične okolnosti tog predmeta, odnosno uporabu ZOI‑ja u žigu za označivanje jakih alkoholnih pića koja ne odgovaraju obilježjima vina obuhvaćenih tim ZOI‑jem. Osim toga, Opći sud također je smatrao da je područje primjene zaštite predviđene navedenom odredbom „osobito široko”.

68

Kao drugo i suprotno onomu što tvrdi društvo Nero Lifestyle, presuda od 14. rujna 2017., EUIPO/Instituto dos Vinhos do Douro e do Porto (C‑56/16 P, EU:C:2017:693, t. 81. do 84.) ne omogućuje pobijanje prethodnih zaključaka. Naime, iako je u skladu s tom presudom cilj ZOI‑ja „jamčiti da proizvod koji ih nosi potječe iz određenog zemljopisnog područja i da ima određena posebna obilježja”, u navedenoj se presudi također pojašnjava da „primjenjivi propisi štite njihove korisnike od toga da treće osobe koje žele iskoristiti ugled koji su stekli zloupotrebljavaju navedene oznake”, što je žalbeno vijeće propustilo ispitati, kao što to proizlazi iz točke 65. ove presude. Stoga sama činjenica da su proizvodi i usluge koji se odnose na takve proizvode u skladu sa specifikacijama proizvoda nije ab initio dovoljna za donošenje zaključka da se žigom registriranim za takve proizvode ili usluge ne može zlorabiti ugled ZOI‑ja u smislu članka 103. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1308/2013 a da se pritom konkretno ne ispitaju posebna obilježja tog žiga kao i sve relevantne okolnosti slučaja.

69

Zbog svih prethodnih razloga valja zajedno prihvatiti drugi i treći dio prvog tužbenog razloga i prvi dio trećeg tužbenog razloga te slijedom toga poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo žalbu koju su mu tužitelji podnijeli.

70

Međutim, i dalje je potrebno ispitati i drugi dio trećeg tužbenog razloga jer on, za razliku od upravo istaknute pogreške koja se tiče prava i nepostojanja obrazloženja, utječe na odgovor koji treba dati na drugi dio tužbenog zahtjeva tužiteljâ koji se odnosi na izmjenu pobijane odluke.

71

Tužitelji, koje podupiru Francuska Republika i oriGIn, smatraju da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da potrošači koji su govornici talijanskog govornog područja nisu dovedeni u zabludu u pogledu prirode i bitnih svojstava vina navedenog na popisu proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, u smislu članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013. Prema njihovu mišljenju, s jedne strane, pojam „nero”, koji znači „noir” (crni) na francuskom, relevantna javnost može percipirati bilo kao oznaku boje vina bilo kao oznaku sorte navedenog vina, koja upućuje, primjerice, na to da se ono proizvodi samo od crnog grožđa ili sadržava veću količinu sorte „crni pinot”. Stoga se izraz „nero champagne” može shvatiti kao da znači „crni šampanjac” i da upućuje na novu sortu šampanjca, i to iako iz specifikacija ZOI‑ja proizlazi da vino iz Champagne može biti samo bijelo ili ružičasto. Međutim, žalbeno vijeće nije pružilo drugo uvjerljivo objašnjenje o načinu na koji javnost percipira pojam „nero” povezan s nazivom „Champagne”. U tom pogledu nije dovoljno samo utvrđenje da „crni šampanjac” ne postoji. Naprotiv, upravo zbog činjenice da takva sorta šampanjca ne postoji žalbeno vijeće trebalo je zaključiti da postoji opasnost da relevantna javnost bude dovedena u zabludu. Naposljetku, tužitelji osporavaju zaključak žalbenog vijeća prema kojem žig za koji je podnesena prijava ne može dovesti potrošače u zabludu jer je dio „NERO Lifestyle Projecta” i pripada obitelji žigova NERO čiji je nositelj društvo Nero Lifestyle.

72

EUIPO i društvo Nero Lifestyle osporavaju argumente tužiteljâ.

73

EUIPO tvrdi da su razlozi zbog kojih je žalbeno vijeće odbilo prigovor na temelju članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013 jasno navedeni u točki 47. i sljedećim točkama pobijane odluke. Osim toga, razlozi pobijane odluke u tom su pogledu točni jer ne postoji nijedan razlog da relevantna javnost riječ „nero” shvati kao da opisuje riječ „champagne” jer se na talijanskom jeziku pridjevi koji opisuju boje uobičajeno stavljaju iza imenice koju opisuju, a ne ispred nje. Prema EUIPO‑ovu mišljenju, formulacija „crni šampanjac” očito nije zavaravajuća s obzirom na to da upućuje na nepostojeći koncept. Osim toga, tvrdnja tužiteljâ prema kojoj potrošači riječ „nero” shvaćaju kao upućivanje na sortu grožđa nije potkrijepljena nijednim dokazom. Naposljetku, što se tiče argumenta koji se odnosi na obitelj žigova, EUIPO smatra da točku 49. pobijane odluke treba shvatiti kao dodatnu ocjenu načina na koji talijanska javnost shvaća izraz „nero champagne”, ali pobijana odluka ostaje ista u nedostatku tih razmatranja.

74

Opći sud smatra da valja prekvalificirati taj drugi dio trećeg tužbenog razloga, u skladu s njegovim sadržajem, na način da se u biti temelji na povredi članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013.

75

Kao što je to navedeno u točki 23. ove presude, iz članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013 proizlazi da su ZOI i vino koje taj zaštićeni naziv upotrebljava u skladu s odgovarajućim specifikacijama zaštićeni u odnosu na bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu glede izvora, podrijetla, prirode ili ključnih osobina proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični vinski proizvod, kao i pakiranje proizvoda u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njegovom podrijetlu.

76

U ovom je slučaju žalbeno vijeće u točki 48. pobijane odluke istaknulo da navodi tužiteljâ nisu potkrijepljeni. Osim toga, žalbeno vijeće istaknulo je da se u dijelu relevantne javnosti talijanskog govornog područja obično upućuje na boju vina kao „rosso” ili „rossi” (crno vino), „bianco” ili „bianchi” (bijelo vino) i „rosato” ili „rosati” (ružičasto vino), kako bi u biti zaključilo da relevantna javnost ne bi bila dovedena u zabludu, s obzirom na to da ne postoji ni šampanjac „nero” ni „crni šampanjac”. Naposljetku, u točki 49. pobijane odluke žalbeno vijeće utvrdilo je postojanje obitelji žigova NERO čiji je nositelj društvo Nero Lifestyle, što predstavlja „drugi razlog” za razumijevanje da se izraz „nero” ne odnosi na boju vina, nego na obitelj žigova čiji je nositelj društvo Nero Lifestyle.

77

Kao prvo, valja navesti da se žig za koji je podnesena prijava sastoji od prvog verbalnog elementa „nero”, koji je uobičajeni pridjev na talijanskom jeziku koji znači „crni”, i drugog verbalnog elementa „champagne”.

78

Kao drugo, iz specifikacija proizvoda ZOI‑ja „Champagne”, na koji se pozivaju tužitelji, proizlazi da vina iz Champagne mogu biti bijela ili ružičasta, uporabom triju sorti vinove loze: crni pinot, pinot meunier i chardonnay, bez posebnih pravila kojima se uređuje udio koji treba uključiti u proizvodnju vina iz Champagne. U tom pogledu, tužitelji su na raspravi naveli, a da im EUIPO nije proturječio, kako je vrlo rijetko da se šampanjac sastoji isključivo od crnog pinota i da je u tom slučaju označen izrazom „blanc de noirs” [(bijelo od crnog)] i da je takav šampanjac zapravo bijelo vino koje se proizvodi od crnog grožđa. Stoga bi relevantna javnost mogla pomisliti da izraz „nero champagne” opisuje šampanjac koji se sastoji isključivo od crnog pinota, što nije nužno slučaj.

79

Kao treće, iz sudske prakse proizlazi da ograničenje činjenične osnove ispitivanja koje provodi žalbeno vijeće ne isključuje to da ono uzme u obzir, osim činjenica koje su izričito navele stranke u postupku povodom prigovora, općepoznate činjenice, odnosno činjenice koje mogu biti poznate svim osobama ili koje se mogu saznati iz općenito dostupnih izvora (vidjeti presude od 22. lipnja 2004., Ruiz‑Picasso i dr./OHIM – Daimler Chrysler (PICARO), T‑185/02, EU:T:2004:189, t. 29. i od 9. travnja 2014., Pico Food/OHIM – Sobieraj (MILANÓWEK CREAM FUDGE), T‑623/11, EU:T:2014:199, t. 19.).

80

U tom se pogledu izraz „nero” upotrebljava u nazivu više poznatih talijanskih sorti, kao što su „Nero d’Avola” ili „Nero Buono”, te je čak uključen u naziv talijanskih ZOI‑ja poput „Pinot Nero dell’Oltrepò Pavese” ili „Castel del Monte Bombino Nero”. Ta općepoznata činjenica potvrđena je odlukom Odjela za prigovore u kojoj je navedeno da postoje brojne sorte vinove loze koje u svoje nazive uključuju obilježje „nero”, kao što su „Albana nera”, „Bombino nero”, „Greco nero”, „Nero buono” ili „Nero d’Avola”.

81

Slijedom toga, relevantna javnost mogla bi biti dovedena u zabludu vjerovanjem da žig za koji je podnesena prijava za registraciju podsjeća na sortu šampanjca o kojem je riječ, zbog razloga navedenih u točki 78. ove presude.

82

Osim toga, kao što to pravilno ističu tužitelji, relevantna javnost talijanskog govornog područja pojam „nero” shvaća na način da znači „crni”. Stoga, s obzirom na to da se žig za koji je podnesena prijava odnosi na vina koja odgovaraju specifikacijama ZOI‑ja „Champagne”, navedena javnost može biti dovedena u zabludu, vjerujući da navedeni pojam označava boju tog vina, to više što na tržištu već postoje bijeli šampanjci i ružičasti šampanjci. Stoga bi relevantna javnost mogla biti dovedena u zabludu u pogledu boje vina iz Champagnea koje se stavlja na tržište pod žigom za koji je podnesena prijava, vjerujući da je riječ o novoj sorti šampanjca, odnosno „crnom šampanjcu”, iako, prema specifikacijama ZOI‑ja, šampanjac može biti samo bijeli ili ružičasti.

83

Suprotno onomu što tvrdi EUIPO, činjenica da šampanjac crne boje ne postoji ne isključuje mogućnost da izraz „crni šampanjac” bude zavaravajući. Naime, uobičajeno je da šampanjac, i, općenitije, vino, bude opisan svojom bojom. Relevantna javnost stoga bi mogla pomisliti da je riječ o novom proizvodu na tržištu.

84

Naposljetku, iz sadržaja spisa ne proizlazi da je obitelj žigova NERO, čiji je nositelj navodno društvo Nero Lifestyle, osobito ugledna ili poznata relevantnoj javnosti, tako da nije dokazano da ta javnost, izložena žigu za koji je podnesena prijava, odmah razumije da se u njemu upućuje na tu obitelj žigova. Osim toga, žalbeno vijeće ni na koji način nije objasnilo razloge na temelju kojih bi moglo utvrditi postojanje takve obitelji žigova ni, uostalom, od kojih bi žigova ta obitelj bila sastavljena. Osim toga, čak i ako dio relevantne javnosti ima saznanja o toj navodnoj obitelji žigova i uspostavi vezu između nje i žiga za koji je podnesena prijava, činjenica je da bi se za drugi dio relevantne javnosti, koja o njoj nema saznanja, izraz „nero” mogao percipirati kao da upućuje na sortu šampanjca ili njegovu boju, tako da bi taj dio relevantne javnosti žig za koji je podnesena prijava mogao percipirati kao da prenosi oznaku koja je lažna ili dovodi u zabludu u smislu članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013.

85

Stoga, i zbog prethodno navedenih razloga, žalbeno vijeće počinilo je pogrešku u ocjeni time što je smatralo da žig za koji je podnesena prijava nije obuhvaćen člankom 103. stavkom 2. točkom (c) Uredbe br. 1308/2013.

86

Zato valja prihvatiti drugi dio trećeg tužbenog razloga i stoga, također zbog tog razloga, poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome žalbeno vijeće odbilo žalbu koju su mu tužitelji podnijeli, a da pritom nije potrebno ispitati drugi i četvrti tužbeni razlog.

87

Drugim dijelom svojeg tužbenog zahtjeva tužitelji od Općeg suda najprije zahtijevaju da odbije prijavu za registraciju žiga za koju je podnesena prijava za predmetne proizvode i usluge.

88

Valja smatrati da se tim dijelom tužbenog zahtjeva u biti traži da Opći sud izvrši svoju ovlast izmjene kako bi poništio odluku Odjela za prigovore i prihvatio prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za predmetne proizvode i usluge i tako donese odluku koju je, prema tužiteljevu mišljenju, žalbeno vijeće trebalo donijeti kada mu je podnesena žalba.

89

Naime, iz članka 71. stavka 1. druge rečenice Uredbe 2017/1001 proizlazi da žalbeno vijeće može poništiti odluku EUIPO‑ova odjela koji je donio pobijanu odluku i izvršiti nadležnost tog tijela, u ovom slučaju odlučiti o prigovoru i prihvatiti ga. Slijedom toga, te mjere pripadaju mjerama koje može donijeti Opći sud temeljem svoje ovlasti da izmijeni odluku, utvrđene u članku 72. stavku 3. Uredbe 2017/1001 (vidjeti presudu od 14. prosinca 2011., Völkl/OHIM – Marker Völkl (VÖLKL), T‑504/09, EU:T:2011:739, t. 40. i navedenu sudsku praksu; presudu od 13. prosinca 2018., Monster Energy/EUIPO – Bösel (MONSTER DIP), T‑274/17, EU:T:2018:928, t. 97. (neobjavljenu)).

90

Valja podsjetiti na to da ovlast izmjene koju ima na temelju članka 72. stavka 3. Uredbe 2017/1001 Općem sudu ne daje ovlast da ocijeni ono o čemu žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište. Prema tome, izvršavanje ovlasti izmjene načelno treba biti ograničeno na slučajeve u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo navedeno vijeće, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo dužno donijeti (vidjeti presudu od 24. listopada 2019., ZPC Flis/EUIPO – Aldi Einkauf (Happy Moreno choco), T‑498/18, EU:T:2019:763, t. 129. i navedenu sudsku praksu).

91

U ovom slučaju valja istaknuti da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci ispitalo sve dokaze koje su tužitelji podnijeli kako bi potkrijepili oznaku koja je lažna ili dovodi u zabludu u smislu članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013, priopćenu žigom za koji je podnesena prijava za proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, tako da Opći sud ima ovlast izmijeniti navedenu odluku u tom pogledu (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2024., Supermac’s/EUIPO – McDonald’s International Property (BIG MAC), T‑58/23, neobjavljenu, EU:T:2024:360, t. 109.).

92

Međutim, kao što to proizlazi iz točaka 77., 78., 80., 83. i 84. ove presude, žalbeno vijeće bilo je dužno smatrati, nakon opće ocjene dokaza koje su podnijeli tužitelji, da su oni bili dovoljni kako bi se dokazalo da se za izraz „nero” može smatrati da upućuje na sortu šampanjca ili njegovu boju, tako da bi barem dio relevantne javnosti žig za koji je podnesena prijava mogao percipirati kao da prenosi oznaku koja je lažna ili dovodi u zabludu u smislu članka 103. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1308/2013.

93

U tim okolnostima valja, izmjenom pobijane odluke, poništiti odluku Odjela za prigovore u dijelu u kojem je njome odbijen prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava i prihvatiti navedeni prigovor za predmetne proizvode i usluge.

94

Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

95

Budući da EUIPO i društvo Nero Lifestyle nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje troškova tužiteljâ i oriGIna, sukladno njihovim zahtjevima.

96

Osim toga, tužitelji su zahtijevali da Opći sud naloži EUIPO‑u i društvu Nero Lifestyle snošenje njihovih troškova pred žalbenim vijećem. U tom pogledu treba podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 190. stavkom 2. Poslovnika, nužni troškovi koji su strankama nastali u postupku pred žalbenim vijećem smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Stoga EUIPO‑u i društvu Nero Lifestyle valja također naložiti snošenje nužnih troškova koji su tužiteljima nastali u postupku pred žalbenim vijećem.

97

Međutim, to se ne odnosi na troškove u postupku pred Odjelom za prigovore. Stoga se zahtjev tužitelja da se EUIPO‑u i društvu Nero Lifestyle naloži snošenje troškova upravnog postupka pred EUIPO‑om može prihvatiti samo u pogledu nužnih troškova koji su tužiteljima nastali u postupku pred žalbenim vijećem (presuda od 12. siječnja 2006., Devinlec/OHIM – Time ART (QUANTUM), T‑147/03, EU:T:2006:10, t. 115.).

98

Naposljetku, na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, Francuska Republika i Talijanska Republika snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje: