1.

Primjenjuje li se iznimka koja se odnosi na jedinice za spaljivanje opasnog otpada iz točke 5. Priloga I. Direktivi o trgovanju emisijskim jedinicama (1) – u skladu s kojom sve jedinice u kojima se odvija izgaranje goriva treba uključiti u dozvolu za emisije stakleničkih plinova, osim jedinica za spaljivanje opasnog otpada – na sve jedinice u kojima se odvija spaljivanje opasnog otpada ili je za primjenu te iznimke potrebno uzeti u obzir određeni odlučujući čimbenik? Ako je potreban takav čimbenik, je li za primjenu iznimke odlučujuća svrha jedinice ili mogu biti relevantni i drugi čimbenici?

2.

Ako je svrha jedinice odlučujuća za ocjenu, treba li iznimku ipak primijeniti na jedinicu u kojoj se odvija spaljivanje opasnog otpada, ali čija glavna svrha nije spaljivanje?

3.

Ako se iznimka primjenjuje samo na jedinicu čija je glavna svrha spaljivanje opasnog otpada, koje kriterije treba primijeniti prilikom ocjene svrhe?

4.

Ako je za ocjenu ključno utvrditi treba li jedinicu smatrati sastavnim dijelom djelatnosti koja se obavlja u postrojenju i za koju je potrebna dozvola na temelju Direktive, primjerice u smislu odjeljka 3.3.3. Uputa Komisije, koje je zahtjeve potrebno postaviti kako bi se na temelju njih utvrdilo treba li jedinicu smatrati sastavnim dijelom postrojenja? Može li se, primjerice, postaviti zahtjev prema kojem proizvodnja treba biti nemoguća ili nedopuštena bez jedinice o kojoj je riječ (vidjeti Upute Europske komisije, str. 14., bilješka 14.) ili je dovoljno da jedinica bude tehnički povezana s postrojenjem i da prihvaća opasni otpad isključivo iz tog postrojenja?