15.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/14


Žalba koju je 26. siječnja 2023. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 16. studenoga 2022. u predmetu T-469/20, Kraljevina Nizozemska/Komisija

(Predmet C-40/23 P)

(2023/C 173/20)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky, H. van Vliet i I. Georgiopoulos, agenti)

Druga stranka u postupku: Kraljevina Nizozemska

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 16. studenoga 2022. u predmetu T-469/20, Kraljevina Nizozemska/Komisija, EU:T:2022:713,

odbije četvrti i peti tužbeni razlog u predmetu T-469/20,

upotrijebi ovlast iz članka 61. stavka 1. druge rečenice Statuta Suda Europske unije da sam odlučio o predmetu i tužbu odbije kao neosnovanu u cijelosti,

naloži Kraljevini Nizozemskoj snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na jednom žalbenom razlogu koji se sastoji od dva dijela.

Odlukom Komisije pobijanom u prvostupanjskom postupku (1) (u daljnjem tekstu: odluka) jedna je mjera proglašena spojiva s unutarnjim tržištem, a da pritom nije bilo konačno odlučeno je li ta mjera predstavljala državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UEFU-a.

U okviru prvog dijela navodi se da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da je Komisija mogla donijeti odluku o nespornosti u smislu članka 4. stavka 3. Uredbe 2015/1589 (2) samo ako je prethodno odlučila o tome je li sporna mjera predstavljala državnu potporu. Komisija smatra da različite metode tumačenja prava Unije ne mogu potvrditi taj zaključak. Osobito, pobijana presuda nije u skladu s ciljem zakonodavca Unije da se brzo razjasni je li mjera spojiva s unutarnjim tržištem. Naime, ako presuda ne ukine, Komisija će biti prisiljena, iako je već uvjerena da je određena mjera spojiva s unutarnjim tržištem, dugotrajno i nepotrebno ispitivati jesu li ispunjeni svi kriteriji iz članka 107. stavka 1. UFEU-a.

U okviru drugog dijela prigovara se da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da odluka povrjeđuje temeljno načelo pravne sigurnosti. Naprotiv, odlukom je povećana pravna sigurnost time što je mjera proglašena spojivom s unutarnjim tržištem čim je to Komisija utvrdila.


(1)  Odluka Komisije C(2020) 2998 final od 12. svibnja 2020. o državnoj potpori SA. 54537 (2020/NN) – Nizozemska, Zabrana uporabe ugljena za proizvodnju električne energije u Nizozemskoj.

(2)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.)