–

za Valsts ieņēmumu dienests, I. Jaunzeme, ģenerāldirektore,

–

za Europsku komisiju, M. Salyková i A. Sauka, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje, s jedne strane, članka 46. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL 2009., L 324, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 17., str. 260.) i, s druge strane, podbrojeva 39269092 i 39269097 Kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 254/2000 od 31. siječnja 2000. (SL 2000., L 28, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 216.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 2658/87), u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/1925 оd 12. listopada 2017. (SL 2017., L 282, str. 1.) (u daljnjem tekstu: KN).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Pārtikas drošības, dzīvnieku veselības un vides zinātniskais institūtsa „BIOR” (Znanstveni institut za sigurnost hrane, zdravlje životinja i okoliš „BIOR”, Latvija) (u daljnjem tekstu: BIOR) i Valsts ieņēmumu dienestsa (Porezna uprava, Latvija) u vezi s tarifnim razvrstavanjem i stoga uvoznim carinama koje BIOR duguje u vezi s označivačima namijenjenima označavanju ribe.

3

Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: HS) uveden je Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983., u okviru Svjetske carinske organizacije (WCO), i prihvaćen, zajedno s Protokolom o njegovim izmjenama od 24. lipnja 1986., u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.). Napomene s objašnjenjem HS‑a izrađene su unutar WCO‑a u skladu s odredbama te konvencije.

4

Na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) navedene konvencije, svaka se ugovorna strana obvezuje uskladiti svoje tarifne i statističke nomenklature s HS‑om i, kao prvo, koristiti sve tarifne brojeve i podbrojeve HS‑a kao i pripadajuće brojčane oznake bez dodavanja ili preinaka, kao drugo, primijeniti opća pravila za tumačenje HS‑a, kao i sve napomene za odjeljke, poglavlja i podbrojeve te da neće preinačiti njihov opseg, i kao treće, slijediti brojčani niz HS‑a.

5

Pravilo 3. Općih pravila za tumačenje HS‑a propisuje:

„Proizvode koje bi se, primjenom općeg pravila 2. (b) ili zbog bilo kojeg drugog razloga, na prvi pogled moglo razvrstati u dva ili više tarifnih brojeva, razvrstava se na sljedeći način:

6

Napomena s objašnjenjem koja se odnosi na pravilo 3. (b) Općih pravila za tumačenje HS‑a glasi:

[…]

[…]”

7

Napomene s objašnjenjem koje se odnose na tarifni broj 392690 HS‑a glase kako slijedi:

„Ovaj tarifni broj obuhvaća proizvode nespomenute niti uključene na drugom mjestu od plastičnih masa (kako su definirani u napomeni 1. ovog poglavlja) ili od ostalih materijala iz tarifnih brojeva 39.01 do 39.14 […]” [neslužbeni prijevod]

8

Kao što to proizlazi iz članka 1. stavka 1. Uredbe br. 2658/87, KN, koji je utvrdila Europska komisija, uređuje tarifno razvrstavanje robe uvezene u Europsku uniju. Tom se nomenklaturom preuzima prvih šest znamenki tarifnih brojeva i podbrojeva iz HS‑a, a samo su sedma i osma znamenka dio njezina vlastitog razvrstavanja.

9

Na temelju članka 12. stavka 1. Uredbe br. 2658/87, Komisija svake godine donosi uredbu kojom se reproducira cjelokupna verzija KN‑a, zajedno s carinskim stopama u skladu s člankom 1. te uredbe, onako kako ta verzija proizlazi iz mjera koje su usvojili Vijeće Europske unije ili Komisija. Navedena uredba objavljuje se najkasnije do 31. listopada u Službenom listu Europske unije i primjenjuje se od 1. siječnja sljedeće godine.

10

U skladu s općim pravilima za tumačenje KN‑a koja se nalaze u prvom dijelu, odsjeku I. A KN‑a:

„Razvrstavanje robe u [KN] uređuju sljedeća načela:

[…]

11

Drugi dio KN‑a, naslovljen „Popis carinskih stopa”, sadržava odsjek VII. naslovljen „Plastične mase i proizvodi od plastičnih masa; kaučuk i proizvodi od kaučuka”. Poglavlje 39. tog odsjeka naslovljeno je „Plastične mase i proizvodi od plastičnih masa”.

12

Napomena 1. tog poglavlja 39. glasi kako slijedi:

„U cijelom se [KN‑u], pod pojmom ‚plastične mase’ podrazumijeva one materijale iz tarifnih brojeva 3901 do 3914 koji su oblikovani ili ih se može oblikovati, bilo u trenutku polimerizacije ili u nekoj sljedećoj fazi, pod vanjskim utjecajem (najčešće topline ili pritiska, a ako je potrebno s otapalom ili omekšivačem) lijevanjem, istiskivanjem, prešanjem, valjanjem ili drugim postupkom, u oblike koji ostaju nakon prestanka vanjskog utjecaja.

U cijelo[m] se [KN‑u], pod pojmom ‚plastične mase’ uključuje i vulkanfiber. Ovim pojmom, međutim, nisu obuhvaćeni tekstilni materijali iz odsjeka XI.”

13

Navedeno poglavlje 39. obuhvaća sljedeće tarifne brojeve i podbrojeve KN‑a:

14

Članak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1798/75 od 10. srpnja 1975. o uvozu obrazovnih, znanstvenih i kulturnih materijala bez carina Zajedničke carinske tarife (SL 1975., L 184, str. 1.) [neslužbeni prijevod], kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1027/79 od 8. svibnja 1979. (SL 1979., L 134, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1798/75), predviđao je:

„1.   Znanstveni instrumenti i uređaji koji nisu navedeni u članku 2., kad se uvoze isključivo u nekomercijalne svrhe, oslobođeni su od carina Zajedničke carinske tarife ako:

[…]

3.   Za potrebe ovog članka:

[…]” [neslužbeni prijevod]

15

Uvodne izjave 2. i 3. Uredbe br. 1186/2009 glase:

16

U skladu s člankom 1. te uredbe:

„Ovom se Uredbom utvrđuju oni slučajevi u kojima se, zbog posebnih okolnosti, odobrava oslobođenje od uvoznih carina, izvoznih carina i mjere donesene na temelju članka 133. [UEZ‑a] kada se roba pušta u slobodan promet ili se izvozi iz carinskoga područja Zajednice.”

17

Poglavlje XI. navedene uredbe, naslovljeno „Obrazovni, znanstveni i kulturni materijali; znanstveni instrumenti i uređaji”, sadržava njezine članke 42. do 52.

18

Članak 43. te uredbe glasi kako slijedi:

„Obrazovni, znanstveni i kulturni materijali navedeni u Prilogu II. uvoze se bez uvoznih carina pod uvjetom da su namijenjeni:

19

Članak 44. Uredbe br. 1186/2009 glasi:

„1.   Podložno člancima 45. do 49., znanstveni instrumenti i uređaji koji nisu obuhvaćeni u članku 43. uvoze se bez uvoznih carina kada se uvoze isključivo u nekomercijalne svrhe.

2.   Oslobođenje iz stavka 1. ograničeno je na znanstvene instrumente i uređaje koji su namijenjeni:

20

U skladu s člankom 46. točkom (a) te uredbe:

„Za potrebe članaka 44. i 45.:

[…]”

21

Članak 5. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1225/2011 od 28. studenoga 2011. za potrebe primjene članaka od 42. do 52., 57. i 58. Uredbe br. 1186/2009 (SL 2011., L 314, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 21., str. 208.) nalazi se u poglavlju IV. te provedbene uredbe, naslovljenom „Posebne odredbe o uvozu znanstvenih instrumenata i uređaja oslobođenom od uvoznih carina u skladu s člancima 44. i 46. [Uredbe br. 1186/2009]”. Taj članak predviđa:

„Za potrebe primjene članka 46. točke (a) [Uredbe br. 1186/2009], ‚objektivnim tehničkim svojstvima’ znanstvenog instrumenta ili uređaja smatraju se ona obilježja koja proizlaze iz konstrukcije tog instrumenta ili uređaja ili iz prilagodbe standardnog instrumenta ili uređaja koja omogućuje postizanje učinkovitosti više od one koju zahtijeva uobičajena industrijska ili komercijalna uporaba.

Kada se na temelju objektivnih tehničkih svojstava nekog instrumenta ili uređaja ne može jasno utvrditi treba li se on smatrati znanstvenim instrumentom ili uređajem, provjerava se uporaba dotičnog instrumenta ili uređaja za koji se zahtijeva uvoz oslobođen od carina. Ako se provjerom utvrdi da se predmetni instrument ili uređaj rabi u znanstvene svrhe, smatra se da je isti znanstvenog karaktera.”

22

BIOR, tužitelj iz glavnog postupka, uvezao je označivače vrste „T‑bar tag”, „streamer tag”, „Standard anchor t‑bar tag” i „tagging applicators”, to jest označivače prekrivene plastičnom masom ili izrađene od polietilenskog štapića, namijenjene pričvršćivanju na živu ribu radi proučavanja njezine migracije i rasta u okviru znanstvenih istraživanja (u daljnjem tekstu: predmetni označivači).

23

U lipnju 2018. BIOR je prijavio da su predmetni označivači obuhvaćeni podbrojem 39269092 KN‑a kao „[o]stali proizvodi od plastičnih masa i proizvodi od ostalih materijala iz tarifnih brojeva 3901 do 3914” koji su „izrađeni od folija”. BIOR je tvrdio da su označivači „znanstveni instrumenti ili uređaji” koji su uvezeni isključivo u nekomercijalne svrhe. S obzirom na to razvrstavanje, navedeni su označivači bili oslobođeni od carine.

24

Odlukom od 20. studenoga 2018. Porezna uprava razvrstala je predmetne označivače u podbroj 39269097 KN‑a kao „[o]stale proizvode od plastičnih masa i proizvode od ostalih materijala iz tarifnih brojeva 3901 do 3914” koji nisu „izrađeni od folija”, na koje se primjenjuje carinska stopa od 6,5 % zbog toga što se ti označivači ne mogu smatrati „znanstvenim instrumentima ili uređajima” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009, s obzirom na to da su namijenjeni označavanju predmeta znanstvene analize, omogućujući prikupljanje informacija potrebnih za istraživanje, ali ne omogućuju provođenje konkretnih aktivnosti koje se u pravilu provode instrumentima. Stoga je navedena uprava tom odlukom BIOR‑u naložila plaćanje carine u iznosu od 612,20 eura, iznosa od 128,56 eura na ime poreza na dodanu vrijednost (PDV) te zateznih kamata.

25

BIOR je podnio tužbu za poništenje te odluke kako bi ishodio oslobođenje predmetnih označivača od uvoznih carina. Presudom od 18. rujna 2020. Administratīvā apgabaltiesa (Okružni upravni sud, Latvija), odlučujući u žalbenom postupku, poništila je navedenu odluku i priznala pravo na to oslobođenje. Taj sud je smatrao da se ti označivači mogu smatrati „znanstvenim instrumentima” u smislu članka 44. i članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009 jer se koriste isključivo u znanstvene i nekomercijalne svrhe.

26

Porezna uprava podnijela je protiv te presude Augstākā tiesi (Senāts) (Vrhovni sud, Latvija), koja je sud koji je uputio zahtjev, žalbu u kasacijskom postupku, ističući da je Administratīvā apgabaltiesa (Okružni upravni sud) pogrešno protumačila opseg oslobođenja od uvoznih carina na temelju članka 44. Uredbe br. 1186/2009 u vezi s njezinim člankom 46. točkom (a), s obzirom na to da su predmetni označivači isključivo informativne naravi i da se ne mogu kvalificirati kao „instrument” u smislu tih odredbi. Osim toga, tvrdi da to oslobođenje treba, u skladu sa sudskom praksom Suda, usko tumačiti.

27

BIOR tvrdi da znanstvenici bez označavanja riba ne bi mogli proučavati migracijske trendove tih životinja, utvrditi stopu njihova preživljavanja niti proučavati njihov rast, tako da predmetne označivače treba smatrati „instrumentima” namijenjenima označavanju predmeta znanstvenog istraživanja koji su, zbog svojih objektivnih tehničkih karakteristika i rezultata koje postižu, uglavnom ili isključivo pogodni za znanstvene djelatnosti. Osim toga, BIOR tvrdi da su ti označivači uvezeni isključivo u nekomercijalne svrhe, a to Porezna uprava nije osporavala.

28

Sud koji je uputio zahtjev navodi da BIOR i Porazna uprava nisu suglasni o tome treba li predmetne označivače razvrstati u podbroj 39269092 ili 39269097 KN‑a. Međutim, taj sud pojašnjava da je to pitanje od sporedne važnosti s obzirom na to da se na oba podbroja primjenjuje ista carinska stopa. Odlučujuće pitanje jest jesu li ti označivači obuhvaćeni pojmom „znanstveni instrument ili uređaj” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009, a riječ je o pojmu koji Sud još nije imao prilike tumačiti.

29

S obzirom na navedeno, sud koji je uputio zahtjev navodi da je Sud taj pojam tumačio u kontekstu Uredbe br. 1798/75 koja je, za razliku od članka 44. Uredbe br. 1186/2009, predviđala dodatni uvjet za oslobođenje od uvoznih carina, a to je da se u Zajednici u to vrijeme ne smiju proizvoditi instrumenti ili uređaji koji su znanstveno istovrijedni.

30

Prije svega, sud koji je uputio zahtjev ističe da iz sudske prakse proizašle iz presude od 26. lipnja 1986., Nicolet Instrument (203/85, EU:C:1986:269, t. 21.), proizlazi da se „objektivnim tehničkim svojstvima” instrumenta smatraju ona obilježja koja proizlaze iz konstrukcije tog instrumenta ili iz prilagodbe standardnog instrumenta koja omogućuje postizanje učinkovitosti više od one koju zahtijeva uobičajena industrijska ili komercijalna uporaba.

31

Nadalje, tvrdi da iz sudske prakse proizašle iz presuda od 2. veljače 1978., Universiteitskliniek (72/77, EU:C:1978:21, t. 15.), od 29. siječnja 1985., Gesamthochschule Duisburg (234/83, EU:C:1985:30, t. 27.) i od 21. siječnja 1987., Control Data Belgium/Komisija (13/84, EU:C:1987:16, t. 16.), proizlazi da kriterij prema kojem dotični instrument ili uređaj, kako bi ga se smatralo „znanstvenim instrumentom ili uređajem”, mora, zbog svojih objektivnih tehničkih karakteristika i rezultata koje postiže, biti „isključivo ili uglavnom pogodan” za znanstvene djelatnosti, zahtijeva samo to da je taj instrument ponajprije prikladan za obavljanje znanstvenih djelatnosti, a da pritom činjenica da je, iako sekundarno, prikladan i za druge svrhe poput industrijske uporabe, ne predstavlja razlog za isključenje.

32

Naposljetku, iz sudske prakse proizašle iz presuda od 10. studenoga 1983., Gesamthochschule Essen (300/82, EU:C:1983:324, t. 15.) i od 26. siječnja 1984., Ludwig‑Maximilians‑Universität München (45/83, EU:C:1984:31, t. 11., 12. i 14.), proizlazi da predmet koji po samoj svojoj prirodi nije sredstvo za analizu, nego sredstvo za provedbu znanstvenog istraživanja ne može biti obuhvaćen pojmom „znanstveni instrument ili uređaj”, ali da tim pojmom može biti obuhvaćen materijal koji zbog svoje tehničke strukture i načina funkcioniranja kao takav izravno služi kao sredstvo za znanstveno istraživanje.

33

Postavlja se međutim pitanje je li u ovom slučaju primjenjiva sudska praksa navedena u točkama 30. do 32. ove presude. U vezi s time, sud koji je uputio zahtjev podsjeća na to da u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija neke odredbe prava Unije ne može služiti kao jedina osnova tumačenja te odredbe niti joj se može dati prednost u odnosu na druge jezične verzije, s obzirom na to da se te odredbe moraju tumačiti i primjenjivati ujednačeno u odnosu na verzije svih jezika Unije.

34

Naime, sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu ističe da izrazi „uređaj” i „instrument” prema svojem uobičajenom značenju u svakodnevnom jeziku imaju različita značenja na njemačkom, engleskom, francuskom i latvijskom jeziku. Stoga se, s jedne strane, kad je riječ o izrazu „uređaj”, postavlja pitanje treba li ga definirati kao tehnički uređaj, sredstvo ili opremu koja ispunjava određenu funkciju ili pak kao skup tehničkih elemenata, sredstava ili dijelova opreme koji ispunjavaju takvu funkciju. S druge strane, izraz „instrument” može se tumačiti široko, kao sredstvo ili alat koji se može koristiti za izvršavanje rada ili konkretnog zadatka ili usko, postavljanjem dodatnog zahtjeva da to sredstvo ili alat mora služiti za obavljanje konkretnih radnji koje se obično obavljaju instrumentima.

35

U tim je okolnostima Augstākā tiesa (Senāts) (Vrhovni sud) odlučila prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

36

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 46. točku (a) Uredbe br. 1186/2009 tumačiti na način da su označivači prekriveni plastičnom masom ili izrađeni od polietilenskog štapića i koji zbog svoje tehničke strukture i načina funkcioniranja kao takvi služe kao sredstvo za znanstveno istraživanje, na način da se pričvršćuju na živu ribu radi proučavanja njezine migracije i rasta, obuhvaćeni pojmom „instrumenti” ili „uređaji”, koji se mogu kvalificirati „znanstvenima” u smislu te odredbe.

37

U skladu s člankom 46. točkom (a) Uredbe br. 1186/2009, „instrument ili uređaj” koji se može kvalificirati „znanstvenim” znači „svaki instrument ili uređaj koji je zbog svojih objektivnih tehničkih karakteristika i rezultata koje postiže uglavnom ili isključivo pogodan za znanstvene djelatnosti”.

38

Kao prvo, valja provjeriti mogu li se predmetni označivači kvalificirati kao „instrument” ili „uređaj” u smislu te odredbe.

39

U tom pogledu valja utvrditi da ni Uredba br. 1186/2009 ni Provedbena uredba br. 1225/2011 ne daje definiciju pojma „instrument” ili pojma „uređaj” niti u tom pogledu upućuje na nacionalno pravo.

40

Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da utvrđivanje značenja i dosega pojmova za koje pravo Unije ne daje nikakvu definiciju i ne upućuje na pravo država članica treba provesti u skladu s njihovim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku, uzimajući u obzir kontekst u kojem se oni koriste i ciljeve postavljene propisom kojem pripadaju (vidjeti u tom smislu presude od 5. svibnja 2022., DSR – Montagem e Manutenção de Ascensores e Escadas Rolantes, C‑218/21, EU:C:2022:355, t. 29. i od 22. veljače 2024., Randstad Empleo i dr., C‑649/22, EU:C:2024:156, t. 41. kao i navedenu sudsku praksu).

41

U ovom slučaju, s jedne strane, prema svojem uobičajenom značenju u svakodnevnom jeziku, pojam „uređaj” podrazumijeva sklop dijelova namijenjenih zajedničkom funkcioniranju ili skup tehničkih elemenata organiziranih u cjelinu koja je potpunija od sredstva i ima određenu funkciju. Međutim, s obzirom na ono što proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, ne može se smatrati da predmetni označivači čine takav sklop dijelova ili takav skup tehničkih elemenata, tako da ne mogu biti obuhvaćeni tim pojmom.

42

S druge strane, pojam „instrument” prema svojem uobičajenom značenju u svakodnevnom jeziku označava proizvedeno sredstvo ili predmet koji omogućuje obavljanje neke radnje ili nekog posla. Stoga je taj pojam dovoljno širok da bi mogao obuhvatiti predmetne označivače koji su, prema informacijama koje je pružio sud koji je uputio zahtjev, proizvedeno sredstvo ili predmeti koji služe označavanju žive ribe.

43

Kad je riječ o kontekstu u kojem se pojam „instrument” nalazi u zakonodavstvu čiji je dio, valja istaknuti da članak 44. stavak 1. Uredbe br. 1186/2009 „znanstvene instrumente” oslobađa od uvoznih carina kada se uvoze isključivo u nekomercijalne svrhe.

44

Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi u području PDV‑a, koja se također primjenjuje u području carina, izraze upotrijebljene za utvrđivanje oslobođenja treba tumačiti usko, s obzirom na to da ta oslobođenja predstavljaju iznimke od općeg načela prema kojem se PDV naplaćuje na svaku isporuku robe i usluga koju porezni obveznik obavlja u zamjenu za plaćanje (presuda od 19. srpnja 2012., Lietuvos geležinkeliai, C‑250/11, EU:C:2012:496, t. 35. i navedena sudska praksa).

45

U tom pogledu, suprotno onomu što Komisija tvrdi u svojim pisanim očitovanjima, činjenica da se izraz „any” u engleskoj verziji članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009 nalazi prije izraza „instrument” ne može potkrijepiti široko tumačenje pojma „instrument”. Naime, druge jezične verzije te odredbe, a osobito njemačka i francuska, koje redom upućuju na „diejenigen Instrumente” odnosno na „un instrument”, ne sadržavaju istovjetan pojam „any”. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom formulacija neke odredbe prava Unije upotrijebljena u jednoj od jezičnih verzija ne može služiti kao jedina osnova za tumačenje te odredbe niti joj se može dati prednost u odnosu na druge jezične verzije. Naime, odredbe prava Unije moraju se tumačiti i primjenjivati ujednačeno s obzirom na verzije sastavljene na svim jezicima Unije. U slučaju nejednakosti između različitih jezičnih verzija nekog teksta prava Unije, odredba o kojoj je riječ mora se tumačiti s obzirom na opću strukturu i svrhu propisa kojeg je dio (presuda od 21. ožujka 2024., Cobult, C‑76/23, EU:C:2024:253, t. 25. i navedena sudska praksa).

46

Međutim, Sud je već presudio da pojam „znanstveni instrument” u smislu članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1798/75 treba tumačiti na način da uključuje materijal koji ne služi kao predmet, nego kao sredstvo za takvo istraživanje, odnosno kada se istraživanje provodi pomoću tog materijala, tako da njegova uloga u istraživačkom procesu nije isključivo pasivne prirode (vidjeti u tom smislu presude od 10. studenoga 1983., Gesamthochschule Essen, 300/82, EU:C:1983:324, t. 15. te od 26. siječnja 1984., Ludwig‑Maximilians‑Universität München, 45/83, EU:C:1984:31, t. 11.).

47

Naime, osim dodatnog uvjeta za oslobođenje koji je bio predviđen člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 1798/75, u skladu s kojim se „u Zajednici [nisu smjeli] proizvoditi instrumenti ili uređaji koji su znanstveno istovrijedni”, koji više ne postoji u članku 44. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 1186/2009, a riječ je o uvjetu koji nije odlučan za potrebe ocjene pojma „znanstveni instrument”, tekst potonje odredbe je u bitnome jednak tekstu tog članka 3. stavka 1. Osim toga, važno je utvrditi da članak 3. stavak 3. Uredbe br. 1798/75 i članak 46. točka (a) Uredbe br. 1186/2009 taj pojam definiraju na potpuno jednak način. Stoga valja smatrati da je sudska praksa koja se odnosi na tumačenje navedenog pojma u kontekstu Uredbe br. 1798/75, navedena u prethodnoj točki, relevantna za definiciju tog pojma u smislu Uredbe br. 1186/2009.

48

Prema tome, valja smatrati da se pojam „instrument”, kada ga treba kvalificirati „znanstvenim”, može pojmiti na način da obuhvaća ne samo sredstva i predmete proizvedene radi obavljanja neke posebne djelatnosti nego i materijal koji zbog svoje tehničke strukture i načina funkcioniranja služi kao sredstvo za znanstveno istraživanje, kao što se čini da je to slučaj s predmetnim označivačima, koji se pričvršćuju na živu ribu radi proučavanja njezine migracije i rasta.

49

Što se tiče preostalog, kontekst u kojem se izraz „instrument” koristi u Uredbi br. 1186/2009, Provedbenoj uredbi br. 1225/2011 i KN‑u kao i ciljevi tih propisa nedovoljno su jasni da bi se utvrdilo značenje tog pojma.

50

S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi, podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, da su predmetni označivači obuhvaćeni pojmom „instrument” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009.

51

Kao drugo, kako bi ih se moglo kvalificirati kao „znanstvene instrumente” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009, ti označivači moraju, zbog svojih objektivnih tehničkih karakteristika i rezultata koje postižu uglavnom ili isključivo biti pogodni za znanstvene djelatnosti.

52

Kad je riječ o pitanju imaju li predmetni označivači „objektivne tehničke karakteristike” u smislu te odredbe koje ih čine pogodnima za znanstvene djelatnosti, valja istaknuti da su, na temelju članka 5. prvog stavka Provedbene uredbe br. 1225/2011, „objektivna tehnička svojstva” znanstvenog instrumenta definirana kao „ona obilježja koja proizlaze iz konstrukcije tog instrumenta […] ili iz prilagodbe standardnog instrumenta […] koja omogućuj[u] postizanje učinkovitosti više od one koju zahtjeva uobičajena industrijska ili komercijalna uporaba”.

53

U ovom slučaju, riječ je o označivačima prekrivenima plastičnom masom ili izrađenima od polietilenskog štapića, koji se pričvršćuju na ribe radi proučavanja njezine migracije i rasta u okviru znanstvenih istraživanja. Iako je točno da se, s obzirom na ono što proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, takvi označivači čine pogodnima za uporabu u znanstvene svrhe, ipak valja utvrditi da oni nemaju obilježja koja proizlaze iz njihove konstrukcije ili prilagodbe koja im omogućuju postizanje učinkovitosti više od one koju zahtijeva industrijska ili komercijalna upotreba. Naime, kao što je to Komisija u bitnome istaknula u svojim pisanim očitovanjima, čini se da se označivači poput onih o kojima je riječ mogu također na odgovarajući način koristiti u okviru akvakulture ili sportskog ribolova u industrijske ili komercijalne svrhe.

54

Iako se dakako, u skladu s člankom 5. drugim stavkom Provedbene uredbe br. 1225/2011, za instrument koji se rabi u znanstvene svrhe smatra da ima znanstveni karakter, potrebno je utvrditi da se ta pretpostavka primjenjuje samo kada se na temelju objektivnih tehničkih svojstava dotičnog instrumenta ne može jasno utvrditi treba li ga smatrati „znanstvenim instrumentom”. Međutim, s obzirom na ono što proizlazi iz prethodne točke, u ovom je slučaju moguće jasno utvrditi da predmetni označivači nemaju takva „objektivna tehnička svojstva” koja ih čine pogodnima za znanstvene djelatnosti.

55

Stoga, podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, predmetni označivači nemaju „objektivne tehničke karakteristike” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009 u vezi s člankom 5. Provedbene uredbe br. 1225/2011, koje ih čine pogodnima za znanstvene djelatnosti.

56

U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da predmetni označivači imaju takve „objektivne tehničke karakteristike”, čini se da oni zbog tih svojstava i rezultata koje postižu nisu „isključivo ili uglavnom pogodni za znanstvene djelatnosti” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009. Naime, valja podsjetiti na to da taj zahtjev podrazumijeva provjeru toga je li predmetni instrument ponajprije pogodan za znanstvene djelatnosti, odnosno za stjecanje i produbljivanje znanstvenih spoznaja, a da se pritom ne isključuje mogućnost da je on, iako sekundarno, prikladan i za druge svrhe, kao što su industrijska ili komercijalna uporaba (vidjeti po analogiji presude od 29. siječnja 1985., Gesamthochschule Duisburg, 234/83, EU:C:1985:30, t. 27. te od 21. siječnja 1987., Control Data Belgium/Commission, 13/84, EU:C:1987:16, t. 16.).

57

Međutim, s obzirom na ono što proizlazi iz točke 53. ove presude, valja smatrati da se predmetni označivači ne čine pogodnijima za znanstvene djelatnosti nego za korištenje u druge svrhe, među ostalim u industrijske ili komercijalne svrhe. Stoga, i u ovom slučaju podložno provjerama koje mora provesti sud koji je uputio zahtjev, ti označivači nisu, zbog svojih objektivnih tehničkih svojstava pod pretpostavkom da su utvrđena i rezultata koje postižu „uglavnom ili isključivo pogodni za znanstvene djelatnosti” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009.

58

Slijedom toga, valja zaključiti, poput Komisije i Porezne uprave, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, da predmetni označivači nisu obuhvaćeni pojmom „znanstveni instrument” u smislu članka 46. točke (a) Uredbe br. 1186/2009.

59

Ta tvrdnja potkrijepljena je sudskom praksom navedenom u točki 44. ove presude, prema kojoj se izrazi upotrijebljeni za utvrđivanje oslobođenja od uvoznih carina trebaju usko tumačiti, kao i člankom 1. Uredbe br. 1186/2009 u vezi s njezinim uvodnim izjavama 2. i 3., na temelju koje je oslobođenje od uvoznih carina opravdano samo „u određenim dobro definiranim okolnostima, kada zbog posebnih uvjeta pod kojima se roba uvozi nema uobičajene potrebe da se zaštiti gospodarstvo”.

60

Iz prethodno navedenog proizlazi da na prvo pitanje valja odgovoriti na način da članak 46. točku (a) Uredbe br. 1186/2009 treba tumačiti na način da označivači prekriveni plastičnom masom ili izrađeni od polietilenskog štapića i koji zbog svoje tehničke strukture i načina funkcioniranja kao takvi služe kao sredstvo za znanstveno istraživanje, na način da se pričvršćuju na živu ribu radi proučavanja njezine migracije i rasta, nisu obuhvaćeni pojmom „znanstveni instrumenti” u smislu te odredbe.

61

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li KN tumačiti na način da su označivači prekriveni plastičnom masom ili izrađeni od polietilenskog štapića, pričvršćeni na živu ribu u svrhu znanstvenog istraživanja, obuhvaćeni podbrojem 39269092 KN‑a ili su takvi označivači obuhvaćeni podbrojem 39269097 te nomenklature.

62

Kao prvo, valja utvrditi, poput suda koji je uputio zahtjev i Komisije, da je to pitanje od sporedne važnosti za rješavanje spora u glavnom postupku, s obzirom na to da je carinska stopa primjenjiva na robu iz svakog od tih dvaju podbrojeva jednaka, odnosno 6,5 %.

63

Međutim, nije isključeno da će sud koji je uputio zahtjev morati donijeti odluku o tome je li Porezna uprava izvršila pravilno tarifno razvrstavanje u pogledu predmetnih označivača, čak i ako to nema utjecaja na primjenjivu carinsku stopu.

64

Kao drugo, valja podsjetiti na to da, kada je Sudu upućen zahtjev za prethodnu odluku u području tarifnog razvrstavanja, njegova se zadaća sastoji u tome da pojasni kriterije primjene koji će nacionalnim sudovima omogućiti pravilno razvrstavanje predmetnih proizvoda u KN, a ne u tome da sam provodi to razvrstavanje. Naime, kvalifikacija predmetne robe radi njezina tarifnog razvrstavanja proizlazi iz isključivo činjeničnog utvrđenja koje Sud nije dužan provesti u okviru zahtjeva za prethodnu odluku (presuda od 27. travnja 2023., X i Inspecteur van de Belastingdienst Douane, C‑107/22, EU:C:2023:346, t. 17. i navedena sudska praksa).

65

Osim toga, u skladu s općim pravilima za tumačenje KN‑a, tarifno razvrstavanje robe u KN određuje se prema pojmovima iz tarifnih brojeva i napomena uz odsjeke ili poglavlja, pri čemu naslovi odsjeka, poglavlja i potpoglavlja služe samo za lakše snalaženje. U interesu pravne sigurnosti i radi pojednostavnjivanja nadzora, odlučujući kriterij za razvrstavanje robe u carinsku tarifu u načelu treba tražiti na temelju njezinih značajki i objektivnih svojstava, kako su određeni tekstom tarifnog broja navedene nomenklature i napomenama odsjeka ili poglavlja (presuda od 27. travnja 2023., X i Inspecteur van de Belastingdienst Douane, C‑107/22, EU:C:2023:346, t. 18. i navedena sudska praksa).

66

Osim toga, Sud je više puta presudio da, iako napomene s objašnjenjem HS‑a, s jedne strane, i KN‑a, s druge strane, nemaju obvezujuću snagu, one predstavljaju važne instrumente za osiguranje ujednačene primjene zajedničke carinske tarife i kao takve pružaju valjane elemente za njezino tumačenje (presuda od 27. travnja 2023., X i Inspecteur van de Belastingdienst Douane, C‑107/22, EU:C:2023:346, t. 19. i navedena sudska praksa).

67

Iz teksta tarifnog broja 3926 KN‑a proizlazi da su njime obuhvaćeni „[o]stali proizvodi od plastičnih masa i proizvodi od ostalih materijala iz tarifnih brojeva 3901 do 3914”.

68

Osim toga, napomena 1. iz poglavlja 39 KN‑a pojam „plastične mase” definira kao „one materijale iz tarifnih brojeva 3901 do 3914 koji su oblikovani ili ih se može oblikovati, bilo u trenutku polimerizacije ili u nekoj sljedećoj fazi, pod vanjskim utjecajem (najčešće topline ili pritiska, a ako je potrebno s otapalom ili omekšivačem) lijevanjem, istiskivanjem, prešanjem, valjanjem ili drugim postupkom, u oblike koji ostaju nakon prestanka vanjskog utjecaja”.

69

Međutim, u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje se ne nalaze elementi koji pobuđuju sumnju u relevantnost razvrstavanja predmetnih označivača u tarifni broj 3926 KN‑a, kako je definiran u napomeni 1. poglavlja 39 KN‑a.

70

S obzirom na to, sud koji je uputio zahtjev morat će provjeriti sadržavaju li označivači vrste „streamer tag”, kao što to tvrdi Komisija u svojim pisanim očitovanjima, osim polietilenske trake i metalni vrh koji služi pričvršćivanju tih označivača na ribe. Naime, ako je to slučaj, tarifno razvrstavanje tih označivača trebalo bi izvršiti primjenom općeg pravila 3. za tumačenje KN‑a.

71

U tom pogledu, iz općeg pravila 3. (a) za tumačenje KN‑a proizlazi da tarifni broj koji sadrži najodređeniji opis ima prednost u odnosu na tarifne brojeve s općenitijim opisom. Međutim, ako se u nazivu svakog od tih tarifnih brojeva navodi samo dio materijala ili tvari sadržanih u mješavini ili složenoj robi, te se tarifne brojeve smatra podjednako određenima u odnosu na predmetnu robu. Međutim, kad je riječ o označivačima koji osim polietilenske trake imaju i metalni vrh, valja utvrditi da se dva dijela tih označivača sastoje od materijala koji nisu obuhvaćeni istim tarifnim brojem KN‑a, tako da te tarifne brojeve treba smatrati podjednako određenima i da stoga tarifno razvrstavanje nije moguće izvršiti prema tom općem pravilu.

72

Ako bi sud koji je uputio zahtjev došao do zaključka da je to doista tako, za potrebe tarifnog razvrstavanja označivača vrste „streamer tag” valjalo bi primijeniti opće pravilo 3. (b) za tumačenje KN‑a, u skladu s kojim se „[m]ješavine [i] složenu robu koja se sastoj[i] od različitih materijala ili je izrađena od različitih komponenti […], koje se ne može razvrstati primjenom [općeg pravila 3. (a) za tumačenje KN‑a] razvrstava kao da se sastoje od materijala ili komponente koja im daje bitnu značajku”.

73

Ta se bitna značajka može utvrditi tako da se upitamo bi li proizvod, ako ne bi imao neku od svojih komponenti, i dalje imao svojstva koja ga obilježavaju. Kao što je to navedeno u točki VIII. napomene s objašnjenjima HS‑a koja se odnosi na pravilo 3. (b) Općih pravila za tumačenje HS‑a, koje odgovara općem pravilu 3. (b) za tumačenje KN‑a, osobina koja određuje bitnu značajku može, ovisno o vrsti proizvoda, proizlaziti primjerice iz prirode materijala od kojeg se sastoji, njegova obujma, količine, mase, vrijednosti ili važnosti jednog od sastavnih materijala za uporabu tih proizvoda (vidjeti, u tom smislu, presudu od 22. lipnja 2023., PR Pet, C‑24/22, EU:C:2023:507, t. 66. i navedenu sudsku praksu).

74

U ovom slučaju, iako, kao što to tvrdi Komisija, metalni vrh koji imaju označivači vrste „streamer tag” služi samo njihovu pričvršćivanju na tijelo ribe, treba utvrditi da polietilenska traka od koje su izrađeni tim označivačima daje bitnu značajku, tako da u skladu s općim pravilom 3. (b) za tumačenje KN‑a navedene označivače treba razvrstati u tarifni broj 3926 KN‑a, što međutim mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

75

Ako bi to bio slučaj, sud koji je uputio zahtjev trebat će provjeriti, s obzirom na ono što proizlazi iz općeg pravila 1. za tumačenje KN‑a i sudske prakse navedene u točkama 64. do 66. ove presude, u koji se podbroj tarifnog broja 3926 KN‑a mogu razvrstati predmetni označivači, uzimajući u obzir njihova svojstva i njihove objektivne značajke, pri čemu treba pojasniti da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje ne sadržava nijedan element koji bi mogao opravdati razvrstavanje tih označivača u neki drugi podbroj osim u podbroj 39269097 KN‑a, naslovljen „ostalo”.

76

S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da KN treba tumačiti na način da su označivači prekriveni plastičnom masom ili izrađeni od polietilenskog štapića, pričvršćeni na živu ribu u svrhu znanstvenog istraživanja obuhvaćeni podbrojem 39269097 KN‑a, ali pod uvjetom da se ti označivači sastoje isključivo od „plastičnih masa” u smislu napomene 1. iz poglavlja 39 KN‑a ili da im plastična masa daje bitnu značajku, ako je riječ o mješavinama ili složenoj robi koja se sastoji od različitih materijala ili robi izrađenoj od različitih komponenti u smislu općeg pravila 3. (b) za tumačenje KN‑a, koje se ne mogu razvrstati primjenom točke (a) tog općeg pravila.

77

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje: