–

za PR, U. Karpenstein i R. Sangi, Rechtsanwälte,

–

za njemačku vladu, J. Möller i N. Scheffel, u svojstvu agenata,

–

za estonsku vladu,, M. Kriisa, u svojstvu agenta,

–

za nizozemsku vladu, K. Bulterman i H. S. Gijzen, u svojstvu agenata,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za finsku vladu, H. Leppo, u svojstvu agenta,

–

za Vijeće Europske unije, M. Bishop i T. Haas, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, M. Carpus Carcea, C. Georgieva i M. Kellerbauer, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5.n stavka 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (SL 2014., L 229, str. 1. i ispravci SL 2014., L 246, str. 59. i SL 2022., L 114, str. 214.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) 2022/1904 od 6. listopada 2022. (SL 2022., L 259 I, str. 3.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 833/2014).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osoba GM i ON, kupaca stana koji se nalazi u Berlinu (Njemačka) i koji pripada pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Rusiji, i osobe PR, javnog bilježnika u Njemačkoj, u vezi s odbijanjem tog bilježnika da ovjeri i izvrši ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na taj stan, uz obrazloženje da se ne može isključiti da se tom ovjerom povređuje članak 5.n stavak 2. Uredbe br. 833/2014, koji zabranjuje pružanje usluga pravnog savjetovanja pravnim osobama s poslovnim nastanom u Rusiji.

3

Članak 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2014., L 78, str. 6. i ispravak SL 2014., L 121, str. 60.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 476/2014 od 12. svibnja 2014. (SL 2014., L 137, str. 1.) predviđa:

„1.   Zamrzavaju se sva sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju, u vlasništvu su, u posjedu ili pod kontrolom bilo koje fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela, ili fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela koji su povezani s njima, kako je navedeno u Prilogu I.

2.   Nikakva sredstva ili gospodarski izvori ne stavljaju se na raspolaganje, izravno ili neizravno, u ili za korist fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela, ili fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela povezanih s njima, kako je navedeno u Prilogu I.”

4

Uvodne izjave 1. i 2. Uredbe 833/2014 glase:

5

U skladu s člankom 5.aa stavkom 1. Uredbe br. 833/2014:

„Zabranjuje se izravno ili neizravno sudjelovanje u svakoj transakciji s:

6

Članak 5.n stavci 1., 2. i 6. te uredbe određuje:

„1.   Zabranjuje se izravno ili neizravno pružanje računovodstvenih ili revizorskih usluga, uključujući zakonsku reviziju, knjigovodstvenih usluga ili usluga poreznog savjetovanja, ili usluga poslovnog savjetovanja i savjetovanja u vezi s upravljanjem ili usluga odnosa s javnošću:

2.   Zabranjuje se izravno ili neizravno pružanje arhitektonskih i inženjerskih usluga, usluga pravnog savjetovanja i usluga savjetovanja u području IT‑a:

[…]

6.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na pružanje usluga koje su nužne za osiguravanje pristupa sudskim, upravnim ili arbitražnim postupcima u državi članici, ili za priznavanje ili izvršenje presude ili arbitražnog pravorijeka donesenih u državi članici, pod uvjetom da je takvo pružanje usluga u skladu s ciljevima ove Uredbe i [Uredbe br. 269/2014].”

7

Uvodne izjave 5. i 8. do 10. Odluke Vijeća (ZVSP) 2022/1909 od 6. listopada 2022. o izmjeni Odluke 2014/512/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (SL 2022., L 259I, str. 122.) glase kako slijedi:

[…]

[…]”

8

Uvodne izjave 2., 19. i 22. Uredbe 2022/1904 navode:

[…]

[…]

9

Članak 311.b stavak 1. prva rečenica Bürgerliches Gesetzbucha (Građanski zakonik), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: BGB), propisuje da ugovor o kupoprodaji nekretnine mora ovjeriti javni bilježnik.

10

U skladu s člankom 873. stavkom 1. BGB‑a, za prijenos vlasništva nad nekretninom potrebna je suglasnost obiju stranaka o tom prijenosu i upisu tog prijenosa u zemljišne knjige.

11

Iz članka 925. stavka 1. BGB‑a proizlazi da se izjava o suglasnosti načelno mora dati pred javnim bilježnikom.

12

U skladu s člankom 925.a BGB‑a javni bilježnik smije zaprimiti izjavu o prijenosu vlasništva samo ako mu se predoči isprava o kupoprodaji.

13

U skladu s člankom 4. Beurkundungsgesetza (Zakon o ovjerama dokumenata) od 28. kolovoza 1969. (BGBl. 1969 I, str. 1513.), kako je izmijenjen Zakonom od 15. srpnja 2022. (BGBl. 2022 I, str. 1146.), javni bilježnik mora odbiti ovjeru isprave ako nije u skladu s njegovim službenim dužnostima, osobito kada se ovjera zahtijeva kako bi se sudjelovalo u radnjama kojima se nastoji postići očito nezakonit ili nepošten cilj.

14

Na temelju članka 17. stavka 1. Zakona o ovjerama, kako je izmijenjen zakonom od 15. srpnja 2022., javni bilježnik dužan je obavijestiti stranke o pravnom dosegu isprave o kojoj je riječ.

15

Prema članku 1. Bundesnotarordnunga (Savezni zakon o javnom bilježništvu) od 24. veljače 1961. (BGBl. 1961 I, str. 97.), kako je izmijenjen Zakonom od 15. srpnja 2022. (BGBl. 2022 I, p. 1146) (u daljnjem tekstu: BNotO) javni bilježnik imenuje se kao neovisni nositelj javne službe koji ovjerava pravne akte i obavlja druge zadaće u području preventivnog djelovanja pravosuđa.

16

Članak 14. BNotO‑a u stavku 1. predviđa da javni bilježnik ne zastupa određenu stranku, nego je neovisni i nepristrani povjerenik svih stranaka. U skladu s člankom 14. stavkom 2., javni bilježnik mora odstupiti sa svojih dužnosti ako one nisu pomirljive s dužnostima koje iz toga proizlaze.

17

Članak 15. BNotO‑a u stavku 1. predviđa da javni bilježnik ne može odbiti zahtjev za ovjeru isprave bez dovoljnog razloga, a u stavku 2. da postoji pravni lijek protiv odbijanja javnog bilježnika da ovjeri ispravu.

18

U skladu s člankom 29. stavkom 1. Grundbuchordnunga (Zakon o vođenju zemljišnih knjiga) od 26. svibnja 1994. (BGBl. 1994 I, str.1114.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, upis u zemljišne knjige može se izvršiti samo ako se javnim ili službeno ovjerenim ispravama dokaže da su obavljeni pravni poslovi potrebni za upis.

19

Osobe GM i ON, njemački državljani, namjeravale su kupiti stan u stambenoj zgradi u suvlasništvu koja se nalazi u Berlinu. Taj je stan upisan u zemljišnim knjigama u Berlin‑Schönebergu koje vodi Amtsgericht Schöneberg (Općinski sud u Schönebergu, Njemačka). U skladu s tim zemljišnim knjigama, vlasnik navedenog stana je od 2013. Visit‑Moscow Ltd, društvo registrirano u Rusiji i sa sjedištem u Moskvi (Rusija).

20

Za potrebe te transakcije osobe GM i ON te društvo Visit‑Moscow Ltd obratili su se osobi PR, javnom bilježniku u Berlinu, tražeći od njega da sastavi njihov ugovor o kupoprodaji i ovjeri ga, u skladu s njihovim navodima o predmetu kupoprodaje, kupoprodajnoj cijeni i drugim ugovornim odredbama. Zatražili su od njega i da izvrši taj ugovor tako ovjeren, što je zahtijevalo, među ostalim, upis prijenosa vlasništva nad stanom o kojem je riječ na osobe GM i ON u zemljišne knjige, brisanje tereta na tom stanu te čuvanje kupoprodajnog iznosa na fiducijarnom računu i njegovu isplatu društvu Visit‑Moscow.

21

Dopisom od 15. prosinca 2022. osoba PR obavijestila je osobe GM i ON i društvo Visit‑Moscow da je privremeno odbila ovjeriti navedeni ugovor jer nije mogla isključiti mogućnost da bi ovjerom tog ugovora povrijedila zabranu propisanu člankom 5.n stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 833/2014 koja se odnosi na pružanje usluga pravnog savjetovanja pravnim osobama s poslovnim nastanom u Rusiji.

22

Osoba PR odbila je i zahtjev za ponovno razmatranje tog odbijanja koji su podnijele osobe GM i ON i društvo Visit‑Moscow, a koji je podnesen u njihovoj tužbi protiv navedenog odbijanja te je, u skladu s primjenjivim pravilima, tu tužbu proslijedila na odlučivanje Landgerichtu Berlin (Zemaljski sud u Berlinu, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev.

23

Kao prvo, taj sud smatra potrebnim utvrditi povređuje li se javnobilježničkom ovjerom ugovora o kupoprodaji nekretnine zabrana predviđena u članku 5.n stavku 2. točki (b) Uredbe br. 833/2014 kad je prodavatelj pravna osoba s poslovnim nastanom u Rusiji.

24

U tom pogledu navedeni sud primjećuje, kao prvo, da se tvrdnji da je takva ovjera obuhvaćena tom zabranom protivi nekoliko aspekata.

25

Konkretno, javni bilježnik ne pruža uslugu, nego obavlja službenu dužnost. On je neovisni nositelj javne službe koji ovjerava pravne akte i obavlja druge zadaće u području preventivnog djelovanja pravosuđa. U obavljanju svojih dužnosti javni bilježnik ne može zastupati nijednu stranku, nego mora biti neovisni i nepristrani povjerenik svih stranaka. Obavlja zadaće javne službe koje mu je država povjerila i koje bi država, da nema tog delegiranja, trebala obavljati putem svojih tijela. Slijedom toga, javni bilježnik nije pružatelj usluga koji pruža svoje usluge na temelju ugovora uređenoga građanskim pravom, nego nositelj javne službe koji na zahtjev stranaka obavlja zadaće poput nepristranog obavještavanja ugovornih stranaka o pravnom dosegu isprave o kojoj je riječ, a koje se temelje na javnom pravu. Javne ovlasti koje podrazumijeva javnobilježnička funkcija očituju se kada javni bilježnik odbije ovjeriti ugovor zbog razloga predviđenog zakonom.

26

Kao drugo, čak i kad bi se javnobilježničke radnje smatrale „uslugama” u smislu članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014, radnje koje su potrebne u svrhu upisa u zemljišne knjige trebale bi biti izuzete od zabrane pružanja usluga pravnog savjetovanja pravnim osobama s poslovnim nastanom u Rusiji na temelju članka 5.n stavka 6. te uredbe, koji se primjenjuje na pružanje usluga koje su nužne za osiguravanje pristupa sudskim, upravnim ili arbitražnim postupcima u državi članici. Naime, u skladu s njemačkim pravom, upis u zemljišne knjige neophodan je za zasnivanje i stjecanje prava nad nekretninom. Vođenje zemljišnih knjiga, koje je povjereno posebnim odjelima okružnih sudova i uređeno pravilima o sudskom postupku, sudski je postupak ili barem upravni postupak u kojem javni bilježnici imaju središnju ulogu. Naime, zahtjev za upis u te knjige valjan je samo ako se pravna transakcija o kojoj je riječ potvrdi javnim ili službeno ovjerenim ispravama. To znači da je sudjelovanje javnog bilježnika u načelu nužno za provođenje upisa u zemljišne knjige.

27

Usto, s obzirom na to da osobama iz članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014 nije zabranjeno raspolaganje nekretninama ili njihovo gospodarsko iskorištavanje, ne bi bilo protivno cilju te odredbe da se tim osobama i u budućnosti dopusti pristup postupku upisa u zemljišne knjige.

28

Kao treće, čak i ako bi trebalo smatrati da javnobilježnička djelatnost obuhvaća uslugu pravnog savjetovanja koja je obuhvaćena zabranom iz članka 5.n stavka 2., a da ne može biti izuzeta od te zabrane na temelju navedenog članka 5.n. stavka 6., postojale bi važne indicije prema kojima se navedena zabrana ne proteže na sudjelovanje javnog bilježnika u sastavljanju ugovora o kupoprodaji nekretnina.

29

Naime, za prijenos vlasništva nad nekretninom koja se nalazi u Njemačkoj, u skladu s njemačkim pravom nije dovoljan samo upis kupca u zemljišne knjige, nego je potrebna i izjava o suglasnosti obiju strana za prijenos vlasništva, koju u načelu mora ovjeriti javni bilježnik. Ugovor o prodaji nekretnine trebao bi ovjeriti javni bilježnik. Slijedom toga, u slučaju kad bi se zabrana propisana člankom 5.n stavkom 2. Uredbe br. 833/2014 primjenjivala na ovjeru ugovora o kupoprodaji nekretnine, pravnim osobama s poslovnim nastanom u Rusiji pravno bi se i činjenično oduzela svaka mogućnost raspolaganja njihovom imovinom s obzirom na to da u prijenosu vlasništva nad nekretninom nužno sudjeluje javni bilježnik. To bi predstavljalo ozbiljnu povredu temeljnog prava na vlasništvo tih osoba.

30

S obzirom na navedeno, službe Europske komisije objavile su dokument pod nazivom „Provision of Services – Frequently asked questions concerning sanctions adopted following Russia’s military aggression against Ukraine and Belarus’ involvement in it” („Pružanje usluga – Često postavljana pitanja o sankcijama donesenima nakon ruske vojne agresije na Ukrajinu i uključenosti Bjelarusa u tu agresiju”, u verziji od 21. prosinca 2022.). U tom su dokumentu te službe smatrale da se članak 5.n stavak 2. Uredbe br. 833/2014 primjenjuje na javnobilježničku djelatnost za račun pravnih osoba s poslovnim nastanom u Rusiji. Iako nije obvezujući, navedeni dokument dovodi do nesigurnosti u pogledu pravilnog tumačenja te odredbe.

31

Kao drugo, u slučaju da treba smatrati da se javnobilježničkom ovjerom ugovora o kupoprodaji nekretnine koja je u vlasništvu pravne osobe s poslovnim nastanom u Rusiji ne povređuje zabrana predviđena u članku 5.n stavku 2. točki (b) Uredbe br. 833/2014, sud koji je uputio zahtjev pita se povređuju li usluge koje pruža sudski tumač, koji u skladu sa zakonom mora osigurati prijevod na njemački jezik za stranku koja ne vlada tim jezikom prilikom te ovjere zabranu predviđenu tom odredbom ako se te usluge pružaju zastupnicima takve pravne osobe.

32

Kao treće i posljednje, u istom slučaju navedenom u prethodnoj točki, taj sud dvoji o tome povređuju li dodatne zadaće koje javni bilježnik obično obavlja kako bi osigurao takvog ugovora o kupoprodaji nakon njegove ovjere zabranu predviđenu člankom 5.n stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 833/2014, kada je prodavatelj pravna osoba s poslovnim nastanom u Rusiji.

33

U tim je okolnostima Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

34

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5.n stavak 2. točku (b) Uredbe br. 833/2014 tumačiti na način da su:

obuhvaćeni zabranom pružanja usluga pravnog savjetovanja pravnoj osobi koja je predviđena tom odredbom.

35

Kao prvo, kad je riječ o javnobilježničkoj ovjeri ugovora o kupoprodaji nekretnine, iz teksta članka 5.n stavka 2. točke (b) Uredbe br. 833/2014 proizlazi da se „[z]abranjuje izravno ili neizravno pružanje […] usluga pravnog savjetovanja […] pravnim osobama, subjektima ili tijelima s poslovnim nastanom u Rusiji”.

36

Kao prvo, što se konkretno tiče pojma „usluge pravnog savjetovanja” iz te odredbe, on nije definiran ni navedenom odredbom ni drugim odredbama Uredbe br. 833/2014.

37

Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, značenje i doseg izraza za koje pravo Unije ne daje nikakvu definiciju treba utvrditi prema njegovu uobičajenom smislu u svakodnevnom jeziku, pri čemu treba uzeti u obzir kontekst u kojem se on koristi i ciljeve kojima teži propis kojega je dio (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2024., Trade Express‑L i Devnia TSIMENT, C‑395/22 i C‑428/22, EU:C:2024:374, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

38

Prema njegovu uobičajenom značenju u svakodnevnom jeziku, izraz „pravno savjetovanje” općenito označava mišljenje o nekom pravnom pitanju. Izrazi „pravno savjetovanje” iz članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014, koji se upotrebljavaju u vezi s izrazom „usluge” upućuju na obavljanje gospodarske djelatnosti koja se temelji na odnosu između pružatelja i njegova klijenta čiji je predmet pružanje pravnih savjeta, a kojom pružatelj pruža savjete o pravnim pitanjima osobama koje ih traže.

39

To shvaćanje izraza „usluge pravnog savjetovanja” potvrđeno je uvodnom izjavom 19. Uredbe 2022/1904, u kojoj se navodi da te usluge obuhvaćaju „pružanje pravnih savjeta strankama u izvanparničnim stvarima, uključujući poslovne transakcije, te obuhvaća primjenu ili tumačenje prava”, „sudjelovanje, s klijentima ili u njihovo ime, u poslovnim transakcijama, pregovorima i drugim poslovima s trećim stranama” te „pripremu, izvršenje i provjeru pravnih dokumenata”.

40

Prve dvije vrste djelatnosti navedene u toj uvodnoj izjavi odnose se naime na odnos između pružatelja usluga i njegova „klijenta” te upućuju na ulogu tog pružatelja usluga u tome da pomaže tom klijentu i savjetuje ga u interesu potonjeg u pogledu pravnih aspekata transakcija s trećim osobama. S druge strane, treća vrsta djelatnosti navedena u toj uvodnoj izjavi, koja se sastoji od „pripreme, izvršenja i provjere pravnih dokumenata”, odnosi se na djelatnosti koje su dodatne u odnosu na prve dvije vrste djelatnosti.

41

Međutim, djelatnosti obuhvaćene pojmom „usluge pravnog savjetovanja” u smislu članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014 jasno se razlikuju od onih koje mogu izvršavati javna tijela ili bilo koji drugi subjekt kojem je država povjerila, pod nadzorom tih tijela, zadaću od općeg interesa i koji u tu svrhu ima određene obvezujuće ovlasti u odnosu na građane. Naime, zadaća tih javnih tijela nije pružanje usluga koje se sastoje od davanja mišljenja o pravnim pitanjima osobama radi promicanja ili obrane pojedinačnih interesa tih osoba.

42

U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da, na temelju njemačkog prava, ugovor o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u Njemačkoj obvezno zahtijeva sudjelovanje javnog bilježnika u svojstvu neovisnog nositelja javne službe kako bi se tom ugovoru dodijelilo svojstvo javne isprave. Tom ovjerom javni bilježnik potvrđuje zakonitost navedenog ugovora time što na njega stavlja službeni pečat s grbom Landa koji ga je imenovao. Takvo sudjelovanje, do kojeg dolazi na zahtjev ugovornih strana, spada u zadaće javne službe koje je država povjerila javnim bilježnicima i koje bi država, da nema tog delegiranja, trebala obavljati putem svojih tijela. U okviru izvršavanja te zadaće javnim bilježnicima dodjeljuju se obvezujuće ovlasti s obzirom na to da mogu odbiti ovjeriti takav ugovor o kupoprodaji zbog razloga predviđenog zakonom.

43

Osim toga, kao što je to nezavisna odvjetnica također istaknula u točkama 43. i 44. svojeg mišljenja, čini se da je sudjelovanje javnog bilježnika ograničeno na ovjeru ugovora o kupoprodaji o kojem je riječ ili, u ovom slučaju, na odbijanje ovjeravanja tog ugovora kako bi se potpuno neovisno i nepristrano uskladio sa svojom pravnom obvezom, a da pritom uz tu ovjeru ne pruža pravne savjete namijenjene promicanju posebnih interesa stranaka.

44

Slijedom toga, ne čini se da u okviru takve ovjere javni bilježnik djeluje s ciljem promicanja posebnih interesa jedne ili druge stranke ili obiju stranaka o kojima je riječ, nego nepristrano, da osigurava jednak odmak od stranaka spora i njihovih interesa, isključivo u interesu prava i pravne sigurnosti. S obzirom na posebne načine provođenja javnobilježničke ovjere isprava i pravne učinke koji se odnose na vjerodostojne isprave u njemačkom pravnom poretku o kojem je riječ, navedene u točkama 42. i 43. ove presude, očito je da ta ovjera ne odgovara djelatnostima iz točke 38. te presude.

45

Iz toga slijedi da, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti istaknula u točkama 35., 37. do 39., 41. do 43. i 47. svojeg mišljenja i pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, javnobilježnička ovjera, kao što je to navedeno u točkama 42. i 43. ove presude, ugovora o kupoprodaji nekretnine u vlasništvu pravne osobe sa sjedištem u Rusiji nije obuhvaćena pojmom „usluge pravnog savjetovanja” iz članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014 i, slijedom toga, područjem primjene zabrane pružanja takvih usluga takvoj pravnom osobi predviđene točkom (b) te odredbe.

46

Kao drugo, takvo doslovno tumačenje članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014 potkrijepljeno je normativnim kontekstom te odredbe i te uredbe.

47

Naime, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 53. do 55. i 60. do 64. svojeg mišljenja, s jedne strane, članak 5.aa stavak 1. Uredbe br. 833/2014 propisuje zabranu izravnog ili neizravnog sudjelovanja u bilo kojoj transakciji s pravnim osobama koje ispunjavaju određene kriterije, među kojima su oni koji se odnose na činjenicu da te osobe imaju poslovni nastan u Rusiji ili izvan Unije, da su uvrštene na popis društava u vlasništvu Ruske Države iz Priloga XIX. toj uredbi, da su u vlasništvu ili su više od 50 % u vlasništvu Ruske Države ili su usko povezane s tom državom ili s tijelima iz tog priloga. S obzirom na navedeno, ni ta ni bilo koja druga odredba te uredbe ne predviđa opću zabranu sudjelovanja u transakciji s pravnom osobom samo zato što ona ima poslovni nastan u Rusiji ili zabranu prijenosa vlasništva nad nekretninama koje se nalaze na području Unije i koje pripadaju takvoj osobi.

48

S druge strane, iako Uredba br. 269/2014 predviđa mjere ograničavanja u odnosu na osobe odgovorne za djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine, kao i osobe i subjekte koji su s njima povezani, zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora te zabrana raspolaganja financijskim sredstvima ili gospodarskim izvorima koju ona nameće u članku 2. primjenjuju se samo na određene fizičke ili pravne osobe, subjekte ili tijela koji su taksativno navedeni u Prilogu I. toj uredbi.

49

Međutim, ako bi članak 5.n stavak 2. Uredbe br. 833/2014 trebalo tumačiti na način da se zabrana predviđena tom odredbom primjenjuje na vjerodostojnu ispravu poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, to bi dovelo, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 59. i 64. svojeg mišljenja, do nedosljednosti, s jedne strane, u primjeni te uredbe i, s druge strane, između navedene uredbe i Uredbe br. 269/2014.

50

Naime, iako su transakcije koje se odnose na nekretnine koje se nalaze na području Unije i pripadaju pravnim osobama sa sjedištem u Rusiji i dalje dopuštene na temelju Uredbe br. 833/2014, te bi transakcije u praksi mogle biti otežane u određenim državama članicama kao što je Savezna Republika Njemačka u kojima javnobilježnička ovjera ugovora o kupoprodaji nekretnine predstavlja bitan uvjet za raspolaganje takvom nekretninom, i to neovisno o tome je li tim pravnim osobama zabranjeno raspolagati njihovom imovinom u skladu s Uredbom br. 269/2014.

51

Međutim, zakonodavac Unije nije mogao težiti takvoj varijabilnosti u učincima zabrane predviđene člankom 5.n stavkom 2. Uredbe br. 833/2014 od jedne države članice do druge države članice, ovisno o javnobilježničkom sustavu koji se primjenjuje.

52

Kao treće, suprotno onomu što su estonska, nizozemska i poljska vlada mogle navesti u svojim pisanim očitovanjima ili na raspravi, tumačenje iz točke 45. ove presude nije protivno cilju Uredbe br. 833/2014 ni cilju Uredbe br. 269/2014.

53

Najprije, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Odluke 2022/1909 i uvodne izjave 2. Uredbe br. 833/2014, dodatne mjere ograničavanja, među kojima je i zabrana pružanja usluga pravnog savjetovanja, uvedene su „protiv nezakonitih djelovanja Rusije kako bi dodatno povećale pritisak na Rusiju kako bi okončala svoj agresivni rat” i „s ciljem povećavanja troškova djelovanja Rusije usmjerenog na podrivanje teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Ukrajine te promicanja mirnog rješenja krize”. S obzirom na to, ni iz te odluke ni iz te uredbe ili Uredbe 2022/1904 ne proizlazi da je Vijeće, kao donositelj tih akata, time što je uvelo tu zabranu namjeravalo osigurati da, navedenom zabranom, pravne osobe s poslovnim nastanom u Rusiji u određenim državama članicama ne mogu raspolagati svojim nekretninama.

54

Nadalje, Vijeće na raspravi nije samo osporilo to da je namjeravalo nametnuti pravnim osobama s poslovnim nastanom u Rusiji zabranu raspolaganja njihovim nekretninama koje se nalaze na području Unije, nego je u odgovoru na pitanje koje je postavio Sud pojasnilo da je cilj zabrane pružanja usluga pravnog savjetovanja iz članka 5.n stavka 2. Uredbe br. 833/2014 bio ruskim pravnim osobama koje djeluju na području Unije otežati nastavak njihovih poslovnih djelatnosti na tom području i time utjecati na rusko gospodarstvo. Međutim, javnobilježnička ovjera, kao što je ona uređena njemačkim pravom, ugovora o kupoprodaji nekretnine koja pripada pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Rusiji ne može se smatrati protivnom tom cilju.

55

Naposljetku, s obzirom na to da zabranu predviđenu člankom 5.n stavkom 2. Uredbe br. 833/2014 treba shvatiti na način da se njome nastoji postići cilj iz uvodne izjave 5. Odluke 2022/1909 da se spriječi izbjegavanje donesenih sankcija, valja istaknuti, kao što je to učinila nezavisna odvjetnica u točki 74. svojeg mišljenja, s obzirom na to da na temelju te uredbe nije predviđena apsolutna zabrana poslovnih transakcija s pravnim osobama s poslovnim nastanom u Rusiji, da ne proizlazi da bi javnobilježnička ovjera, kao što je ona uređena njemačkim pravom, ugovora o kupoprodaji nekretnine koja pripada pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Rusiji a priori i općenito mogla pridonijeti izbjegavanju donesenih mjera ograničavanja.

56

Iz svih prethodnih elemenata proizlazi da ovjera njemačkog javnog bilježnika ugovora o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u Njemačkoj, a koja pripada pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Rusiji nije obuhvaćena područjem primjene zabrane pružanja usluga pravnog savjetovanja predviđene člankom 5.n stavkom 2. Uredbe br. 833/2014.

57

Kao drugo, dvojbe suda koji je uputio zahtjev odnose se na pitanje jesu li zadaće predviđene njemačkim zakonodavstvom koje javni bilježnik obavlja kako bi osigurao izvršenje ovjerenog ugovora o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u Njemačkoj, a koja pripada pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Rusiji, obuhvaćene tom zabranom.

58

Prema odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, te se zadaće sastoje, među ostalim, od čuvanja kupoprodajnog iznosa na fiducijarnom računu i njegove isplate prodavatelju, brisanja tereta na nekretnini i upisa prijenosa vlasništva nad njom.

59

Na sudu koji je uputio zahtjev je da za svaku od navedenih zadaća ocijeni podrazumijevaju li one pružanje pravnog savjetovanja strankama od strane javnog bilježnika u smislu tumačenja pojma „usluge pravnog savjetovanja” iz točke 38. ove presude.

60

U tom pogledu i, također, podložno konačnoj ocjeni suda koji je uputio zahtjev, zadaće o kojima je riječ ne podrazumijevaju pružanje bilo kakvog pravnog savjetovanja od strane javnog bilježnika strankama ugovora o kupoprodaji nekretnine.

61

Kao treće i posljednje, pitanja suda koji je uputio zahtjev odnose se na usluge prevođenja koje je sudski tumač pružio prilikom ovjere ugovora o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u Njemačkoj, a koja pripada pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Rusiji kako bi pomagao zastupniku te pravne osobe koji ne vlada jezikom postupka ovjere.

62

Budući da profesija sudskog tumača nije pravne prirode, usluge prevođenja koje pruža sudski tumač prilikom ovjeravanja isprave ne mogu predstavljati element „pravnog savjetovanja”, kako ga se shvaća prema uobičajenom značenju tih izraza navedenom u točki 38. ove presude, čak i ako se pružanje usluga o kojima je riječ sastoji od pružanja pomoći pravnom stručnjaku koji djeluje u pravnom području. Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 56. ove presude, ovjera njemačkog javnog bilježnika ugovora o kupoprodaji nekretnine poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku nije obuhvaćena područjem primjene zabrane pružanja usluga pravnog savjetovanja predviđene člankom 5.n stavkom 2. Uredbe br. 833/2014. Iz toga slijedi da, time što pruža usluge prevođenja u okviru postupka javnobilježničke ovjere takve isprave, kako bi pomogao zastupniku te takve prave osobe koji ne vlada jezikom koji se postupka ovjere, sudski tumač toj pravnoj osobi ne pruža „usluge pravnog savjetovanja” u smislu te odredbe. Stoga ta potonja pružanja usluga nisu obuhvaćena zabranom predviđenom navedenom odredbom.

63

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 5.n stavak 2. točku (b) Uredbe br. 833/2014 treba tumačiti na način da:

nisu obuhvaćeni zabranom pružanja usluga pravnog savjetovanja pravnoj osobi koja je predviđena tom odredbom.

64

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 5.n stavak 2. točku (b) Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) 2022/1904 od 6. listopada 2022.

treba tumačiti na način da:

nisu obuhvaćeni zabranom pružanja usluga pravnog savjetovanja pravnoj osobi koja je predviđena tom odredbom.