Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

PRIITA PIKAMÄEA

od 13. lipnja 2024.(1)

Predmet C-379/23

Guldbrev AB

protiv

Konsumentombudsmannen

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud regije Svea kao Žalbeni sud za patente i tržišno natjecanje, Švedska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Nepoštena poslovna praksa – Direktiva 2005/29/EZ – Članak 2. točke (c), (d) i (i) te članak 3. stavak 1. – Zajednička ponuda koja se sastoji od procjene i otkupa zlata – Pojmovi ‚proizvod’ i ‚poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču’”

1. Primjenjuje li se Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču(2) na situaciju u kojoj trgovac otkupljuje proizvod (u ovom slučaju zlato) od potrošača, pri čemu taj otkup zahtijeva prethodnu uslugu procjene tog proizvoda koju pruža sam trgovac, koji na taj način određuje otkupnu cijenu?

2. To je u biti pitanje koje Sud treba razmotriti u ovom predmetu, povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud regije Svea kao Žalbeni sud za patente i tržišno natjecanje, Švedska) koji se odnosi na tumačenje članka 2. točaka (c), (d) i (i) te članka 3. stavka 1. Direktive 2005/29.

3. Taj je zahtjev za prethodnu odluku upućen u okviru spora između društva Guldbrev AB, dioničkog društva osnovanog u skladu sa švedskim pravom, i Konsumentombudsmannena (pravobranitelj za potrošače, Švedska, u daljnjem tekstu: KO) u vezi s postupkom koji je pokrenulo to tijelo u kojem je zahtijevalo da se društvu Guldbrev naloži da prekine s određenim nepoštenim poslovnim praksama u pogledu procjene i otkupa zlata od potrošača.

4. Ovaj predmet Sudu pruža priliku da pojasni svoju sudsku praksu u pogledu pojmova „proizvod” i „nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču”, u smislu Direktive 2005/29, konkretno u manje viđenoj situaciji u kojoj je trgovac taj koji kupuje proizvod od potrošača, a ne obrnuto, kao što je to uobičajeno.

I. Pravni okvir

A. Pravo Unije

5. Članak 2. Direktive 2005/29, naslovljen „Definicije”, glasi:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]

(d) ‚poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču’ (dalje u tekstu također: poslovna praksa) znači svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima;

[…]

(i) ‚poziv na kupnju’ znači tržišno komuniciranje koje navodi obilježja proizvoda i njegovu cijenu na način koji je primjeren korištenim sredstvima tržišnog komuniciranja i na taj način omogućuje potrošaču da obavi kupnju;

[…]”

6. Članak 3. te direktive, naslovljen „Područje primjene”, u stavku 1. propisuje:

„Ova se Direktiva primjenjuje na nepoštenu poslovnu praksu poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču, kako je utvrđena u članku 5., prije, tijekom i nakon trgovačkog posla u vezi s proizvodom.”

B. Švedsko pravo

7. Direktiva 2005/29 prenesena je u švedski pravni poredak marknadsföringslagenom (2008:486) (Zakon (2008:486) o oglašivačkim praksama, u daljnjem tekstu: Zakon o oglašivačkim praksama).

II. Glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom

8. Guldbrev je društvo koje otkupljuje zlato preko interneta i čija je djelatnost procjena i otkup zlata od potrošača. Guldbrev nema fizičke trgovine, svoju djelatnost otkupa i uspoređivanja cijena obavlja na raznim internetskim stranicama. Navodi i ostale prakse na koje se odnosi postupak koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev prisutni su na internetskim stranicama društva Guldbrev, na društvenim mrežama te u pismima koja Guldbrev šalje potrošačima.

9. KO je zahtijevao da se zabrani određeno oglašavanje društva Guldbrev te da mu se naloži da potrošačima pruža određene informacije.

10. KO tvrdi da proizvod koji Guldbrev oglašava treba smatrati zajedničkom ponudom koja se sastoji od procjene i otkupa zlata. U tom pogledu, na oglašavanje društva Guldbrev, koje se provodilo putem oglasa na Googleu i na internetskim stranicama s alatom za uspoređivanje cijena, treba se primjenjivati Zakon o oglašivačkim praksama te je ono zavaravajuće i nepošteno u skladu s Direktivom 2005/29(3) i tim zakonom(4).

11. Prema mišljenju KO-a, oglašavanje cijene zlata čini oglašavanje radi namamljivanja te namamljivanje i zamjenu, koji se protive većem broju odredbi Priloga I. Direktivi 2005/29(5). Guldbrev nije internetske stranice dovoljno jasno predstavio kao oglašavanje te se nije naveo kao oglašivač. Najviše cijene koje Guldbrev oglašava nerazumne su i nepredvidive ili nedostižne zbog zahtjeva koje Guldbrev postavlja. Društvu Guldbrev stavljaju se na teret i zavaravajući navodi o cijenama koji narušavaju sposobnost potrošača da donesu informiranu odluku.

12. Guldbrev je osporavao zahtjeve KO-a tvrdeći, u biti, da činjenice u ovom predmetu nemaju nijedan element na temelju kojeg bi se primjenjivala Direktiva 2005/29 ili Zakon o oglašivačkim praksama, s obzirom na to da se prakse o kojima je riječ odnose na usluge otkupa. U svakom slučaju, prema tvrdnjama društva Guldbrev, oglašavanje nije bilo ni zavaravajuće ni nepošteno.

13. Prvostupanjski sud, Patent- och marknadsdomstolen (Sud za patente i tržišno natjecanje, Švedska), presudio je da prakse društva Guldbrev u okviru njegove djelatnosti čine poslovne prakse obuhvaćene područjem primjene Direktive 2005/29. Ocijenio je da se ne može smatrati da su prakse na koje se odnose zahtjevi KO-a kao takve isključene iz područja primjene Zakona o oglašivačkim praksama. Stoga je zabranio određeno oglašavanje te je društvu Guldbrev naložio da u svojim oglasima pruža određene informacije.

14. Guldbrev je protiv određenih dijelova presude prvostupanjskog suda podnio žalbu sudu koji je uputio zahtjev te je zahtijevao da se odbije tužba KO-a.

15. Taj sud treba odlučiti, među ostalim, čine li prakse društva Guldbrev nepoštenu poslovnu praksu. Kako bi odlučio o tom meritornom pitanju, on najprije mora utvrditi primjenjuju li se Direktiva 2005/29 i Zakon o oglašivačkim praksama na činjenice u ovom predmetu. Stoga mora odlučiti u kojoj se mjeri, u skladu s člankom 2. točkama (c), (d) i (i) te člankom 3. stavkom 1. Direktive 2005/29, procjena i otkup zlata od potrošača te prakse poput onih o kojima je riječ u ovom slučaju mogu smatrati poslovnom praksom u smislu Direktive 2005/29.

16. U tom pogledu navedeni sud smatra da iz sudske prakse Suda proizlazi da oglašavanje o kojem je riječ može po svojoj prirodi činiti poslovnu praksu u smislu Direktive 2005/29, pod uvjetom da se odnosi na proizvod u smislu te iste direktive. Međutim, čini se da Sud još nije odlučivao o pitanju odnosi li se ponuda trgovca o kojoj je riječ u ovom slučaju na „proizvod” u smislu Direktive 2005/29, a to je pitanje relevantno za odgovor na pitanje treba li odredbe nacionalnog prava, odnosno Zakon o oglašivačkim praksama, tumačiti s obzirom na materijalna pravila iz Direktive 2005/29.

17. U tim je okolnostima Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud regije Svea kao Žalbeni sud za patente i tržišno natjecanje) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1. U situaciji poput one koja se razmatra pred nacionalnim sudom, čine li procjena i otkup zlata od potrošača proizvod (složeni proizvod) u smislu članka 2. točaka (c), (d) i (i) te članka 3. stavka 1. [Direktive 2005/29]?

2. Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, čini li procjena zlata u situaciji koja se razmatra pred nacionalnim sudom proizvod u smislu Direktive 2005/29?”

18. Guldbrev, KO i Europska komisija Sudu su podnijeli pisana očitovanja.

III. Analiza

A. Prvo prethodno pitanje

19. Svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. točke (c), (d) i (i) te članak 3. stavak 1. Direktive 2005/29 tumačiti na način da poslovna radnja koja se sastoji od složene ponude procjene robe, u ovom slučaju zlata, koju za potrošača provodi trgovac, i trgovčeva otkupa te robe od tog potrošača čini „proizvod” u smislu tih odredbi.

20. Sud koji je uputio zahtjev postavlja to pitanje kako bi utvrdio primjenjuje li se Direktiva 2005/29 na predmet koji je u tijeku pred njim, tako da relevantne odredbe nacionalnog zakona o poslovnim praksama treba tumačiti s obzirom na materijalna pravila iz te direktive. Navedeno se prethodno pitanje, prema tome, odnosi isključivo na područje primjene Direktive 2005/29, a ne na moguću nepoštenu prirodu poslovnih radnji kao što su one o kojima je riječ u glavnom postupku. Moja će analiza stoga biti usredotočena na taj aspekt.

21. Stranke koje su podnijele očitovanja Sudu imaju različita stajališta o tome koji odgovor treba dati na to pitanje. Dok KO i Komisija tvrde da na to pitanje valja odgovoriti potvrdno, Guldbrev tvrdi da u ovom slučaju poslovna radnja koju čini kombinacija procjene i otkupa zlata ne može biti „proizvod” u smislu Direktive 2005/29.

22. Da bi se odgovorilo na prvo prethodno pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev, najprije valja podsjetiti na to da, kao što to pokazuje sudska praksa Suda, osobito iz članka 1. i uvodne izjave 23. Direktive 2005/29 proizlazi da je njezin cilj osigurati zajednički visoki stupanj zaštite potrošača dovođenjem do potpunog usklađivanja pravila koja se odnose na nepoštene poslovne prakse(6).

23. Nadalje, Sud je također zauzeo stajalište da Direktivu 2005/29 obilježava posebno široko materijalno područje primjene, s obzirom na to da je zakonodavac Unije postavio vrlo široko shvaćanje pojma „poslovna praksa” u smislu te direktive jer se ona u njezinu članku 2. točki (d) definira kao „svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac”(7).

24. U tom je pogledu Sud istaknuo da se jedini kriterij koji određuje članak 2. točka (d) Direktive 2005/29 odnosi na to da praksa trgovca mora biti u izravnoj vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem robe ili usluge potrošaču(8).

25. U kontekstu ovog predmeta valja također podsjetiti na to da je Sud presudio i da zajedničke ponude, koje se temelje na kombinaciji najmanje dvaju različitih proizvoda ili usluga u jednoj ponudi, predstavljaju poslovne radnje koje očito ulaze u okvir poslovne strategije subjekta i njihov je izravni cilj promocija i ostvarivanje prodaje. Iz toga proizlazi da te radnje predstavljaju poslovnu praksu u smislu članka 2. točke (d) Direktive 2005/29 te stoga ulaze u njezino područje primjene(9).

26. Na temelju naznaka koje pruža sudska praksa valja provjeriti jesu li poslovne radnje kao što su one u predmetu koji je u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev obuhvaćene područjem primjene Direktive 2005/29.

27. U ovom slučaju te se poslovne radnje sastoje od, s jedne strane, usluge procjene zlata koju trgovac pruža potrošaču i, s druge strane, radnje kojom taj trgovac, na temelju te procjene, otkupljuje zlato od istog potrošača.

28. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se u predmetnoj poslovnoj ponudi trgovca te dvije radnje izvršavaju zajedno i neodvojive su, u smislu da jedna ovisi o drugoj. Naime, iz te odluke proizlazi da trgovac otkupljuje zlato od potrošača samo pod uvjetom da taj potrošač prihvati uslugu procjene koju pruža taj trgovac kako bi utvrdio kvalitetu i odredio otkupnu cijenu zlata o kojem je riječ. Cijena zlata određuje se u trenutku procjene i potrošač mora prihvatiti tu cijenu da bi se prodaja zlata izvršila.

29. U tom je kontekstu, kao što to pravilno tvrdi Komisija, nedvojbeno da je usluga procjene zlata koju trgovac pruža potrošaču „proizvod” u smislu članka 2. točke (c) Direktive 2005/29, koji po definiciji uključuje „sv[e] usluge”. Posljedično, poslovne prakse u odnosu prema potrošaču povezane s takvim proizvodom u skladu s člankom 2. točkom (d) Direktive 2005/29 očigledno su obuhvaćene područjem primjene te direktive.

30. Dvojba, međutim, može postojati kad je riječ o poslovnoj radnji koju čini trgovčev otkup zlata od potrošača. Naime, moglo bi se smatrati da u slučaju trgovčeva otkupa proizvoda od potrošača ne postoji „izravn[a] vez[a] s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima”, kako to zahtijeva sudska praksa navedena u točki 24. ovog mišljenja. Takvu poslovnu radnju zapravo čini, obrnuto, to da potrošač dobavlja proizvod trgovcu.

31. Međutim, zbog zajedničkog izvršavanja i neodvojivosti dviju poslovnih radnji o kojima je riječ, što je spomenuto u točki 28. ovog mišljenja, prema mojem se mišljenju mora smatrati da postoji „izravna veza” između, s jedne strane, poslovne radnje koju čini trgovčev otkup zlata od potrošača i, s druge strane, „proizvoda” o kojem je riječ prema definiciji iz članka 2. točke (c) Direktive 2005/29, odnosno usluge procjene zlata koju trgovac pruža potrošaču.

32. Budući da trgovac otkupljuje zlato od potrošača samo pod uvjetom da taj potrošač prihvati uslugu procjene koju pruža trgovac kako bi utvrdio kvalitetu i odredio cijenu zlata o kojem je riječ, valja smatrati da dvije neodvojive poslovne radnje čine jedan proizvod i, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 25. ovog mišljenja, očito ulaze u okvir poslovne strategije trgovca s izravnim ciljem promocije i ostvarivanja prodaje tog proizvoda. Iz toga slijedi da zajednička ponuda otkupa zlata koji je uvjetovan prihvaćanjem usluge procjene zlata doista čini poslovnu praksu u smislu članka 2. točke (d) Direktive 2005/29 i stoga mora biti obuhvaćena njezinim područjem primjene.

33. U tom pogledu ističem, kao prvo, da je prethodno tumačenje jedino koje može dati puni učinak Direktivi 2005/29 na način da jamči, u skladu sa zahtjevom visoke razine zaštite potrošača, učinkovito suzbijanje nepoštene poslovne prakse(10). Naime, primjenom suprotnog tumačenja, kojim se želi isključiti primjenjivost Direktive 2005/29, ne bi se štitili gospodarski interesi potrošača o kojima je riječ jer bi se iz područja primjene te direktive isključile poslovne prakse koje su u izravnom odnosu s utjecajem na potrošačeve odluke, što bi bilo očito protivno ciljevima navedene direktive(11).

34. Kao drugo, tumačenje koje sam predložio za relevantne odredbe Direktive 2005/29 također je u skladu s vrlo širokim opsegom koji je, kao što sam to istaknuo u točki 22. ovog mišljenja, u sudskoj praksi priznat toj direktivi u pogledu njezina materijalnog područja primjene(12).

35. Kao treće, tumačenje koje sam predložio u skladu je sa stajalištem koje je Komisija iznijela u svojoj obavijesti pod naslovom „Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu”(13).

36. U točki 2.3.2. tih smjernica Komisija, s jedne strane, uzima u obzir da mogu postojati situacije slične onoj u ovom slučaju, „u kojima je moguće utvrditi povezanost između prodaje potrošačeva proizvoda trgovcu i promocije, prodaje ili dobavljanja (različitog) proizvoda potrošaču”. Doista, prema Komisijinu su mišljenju takve situacije obuhvaćene Direktivom 2005/29.

37. S druge strane, u istoj točki navedenih smjernica Komisija izričito navodi da se u određenim okolnostima može utvrditi dovoljno izravna veza između potrošačeve prodaje zlata i trgovčeve prodaje ili pružanja usluge procjene zlata potrošaču.

38. Dokumenti kao što su takve smjernice, iako nisu obvezujući i ni na koji način ne obvezuju Sud, prema sudskoj praksi mogu, međutim, pomoći u tumačenju sekundarnog prava Unije kao što je to Direktiva 2005/29(14).

39. Zaključno, iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da na prvo prethodno pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev treba, prema mojem mišljenju, odgovoriti da članak 2. točke (c), (d) i (i) te članak 3. stavak 1. Direktive 2005/29 treba tumačiti na način da usluga procjene robe koju trgovac izvršava za potrošača, s jedne strane, i trgovčev otkup tog proizvoda od tog potrošača, uvjetovan prihvaćanjem cijene određene slijedom te procjene, s druge strane, čine „proizvod” u smislu tih odredbi.

B. Drugo prethodno pitanje

40. Budući da je to pitanje postavljeno za slučaj da se na prvo pitanje odgovori niječno, ako Sud članak 2. točke (c), (d) i (i) te članak 3. stavak 1. Direktive 2005/29 protumači na način koji sam predložio u točki 39. ovog mišljenja, na njega nije potrebno odgovoriti.

41. U svakom slučaju, iz mojih razmatranja u točki 29. ovog mišljenja proizlazi da i na drugo prethodno pitanje treba, prema mojem mišljenju, odgovoriti potvrdno.

IV. Zaključak

42. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je postavio Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud regije Svea kao Žalbeni sud za patente i tržišno natjecanje, Švedska) odgovori na sljedeći način:

Članak 2. točke (c), (d) i (i) te članak 3. stavak 1. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća

treba tumačiti na način da:

usluga procjene robe koju trgovac izvršava za potrošača, s jedne strane, i trgovčev otkup tog proizvoda od tog potrošača, uvjetovan prihvaćanjem cijene određene slijedom te procjene, s druge strane, čine „proizvod” u smislu tih odredbi.

1 Izvorni jezik: francuski

2 Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.)

3 Konkretno, Prilogom I. točkom 22. te direktive

4 Konkretno, člancima 8. i 9. navedenog zakona

5 Vidjeti točku 5. odnosno točku 6. podtočku (c) Priloga I. Direktivi 2005/29.

6 Presude od 3. listopada 2013., Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs (C-59/12, EU:C:2013:634, t. 34. i navedena sudska praksa) i od 19. rujna 2018., Bankia (C-109/17, EU:C:2018:735, t. 29. i navedena sudska praksa)

7 Presude od 9. studenoga 2010., Mediaprint Zeitungs- und Zeitschriftenverlag (C-540/08, EU:C:2010:660, t. 21.) i od 16. travnja 2015., UPC Magyarország (C-388/13, EU:C:2015:225, t. 34.)

8 Presuda UPC Magyarország (C-388/13, EU:C:2015:225, t. 35.)

9 Presude od 23. travnja 2009., VTB-VAB i Galatea (C-261/07 i C-299/07, EU:C:2009:244, t. 50.) i od 7. rujna 2016., Deroo-Blanquart (C-310/15, EU:C:2016:633, t. 28.)

10 Vidjeti u tom smislu presudu od 3. listopada 2013., Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs (C-59/12, EU:C:2013:634, t. 39.).

11 Vidjeti uvodne izjave 7. i 8. Direktive 2005/29.

12 Vidjeti u tom pogledu presudu od 3. listopada 2013., Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs (C-59/12, EU:C:2013:634, t. 40.)

13 SL 2021., C 526, str. 1.

14 Vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od 12. ožujka 2020., Komisija/Italija (Nezakonite potpore dodijeljene hotelijerskom sektoru na Sardiniji) (C-576/18, neobjavljenu, EU:C:2020:202, t. 136. i navedenu sudsku praksu).