Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 11. srpnja 2024.(1)
Predmet C-121/23 P
Swissgrid AG
protiv
Europske komisije
„Žalba – Unutarnje tržište električne energije – Uredba (EU) 2017/2195 – Članak 1. stavci 6. i 7. – Operatori prijenosnih sustava (OPS-ovi) za električnu energiju – Sudjelovanje na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja – Europska platforma TERRE – Dopis Europske komisije kojim se odbija sudjelovanje OPS-a za električnu energiju koji posluje u Švicarskoj i kojim se zahtijeva njegovo isključenje – Tužba za poništenje – Članak 263. UFEU-a – Akt protiv kojeg je dopušten pravni lijek – Izravan utjecaj – Diskrecijska ovlast – Nepostojanje pojedinačnog prava na odobrenje – Pravo na savjesno i nepristrano postupanje sa spisom i na obrazloženo zauzimanje stajališta – Pravo na saslušanje – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu”
I. Uvod
1. Ovaj će predmet Sudu pružiti priliku da pojasni granice pojma „akt protiv kojeg je dopušten pravni lijek” ili „akt koji se može pobijati” i, po potrebi, njegovu povezanost s pojmom „izravan utjecaj” u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.
2. Ovaj se predmet odnosi na situaciju u kojoj se propisom Unije na temelju kojeg je donesen sporni akt, odnosno Uredbom (EU) 2017/2195(2), njegovu autoru, odnosno Europskoj komisiji, dodjeljuje široka diskrecijska ovlast u pogledu davanja odobrenja. Tako se, s obzirom na to da Komisija u tu svrhu nema ograničenu nadležnost, suprotno tomu, gospodarski subjekti o kojima je riječ ne mogu pozivati na pojedinačno pravo na ishođenje takvog odobrenja. Međutim, je li u takvoj situaciji opravdano smatrati da akt kojim se odbija to odobrenje takvi subjekti ne mogu pobijati jer mu svrha nije „proizvesti obvezujuće pravne učinke koji utječu na [njihove] interese, bitno mijenjajući [njihov] pravni položaj”(3), ili jer je, drugim riječima, taj akt pravno neobvezujuć, a stoga im ni ne nanosi štetu?
3. Upravo je takav pristup Opći sud Europske unije primijenio u svojem rješenju od 21. prosinca 2022., Swissgrid/Komisija (T-127/21, neobjavljeno, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2022:868), koje žalitelj Swissgrid AG osporava u okviru ove žalbe. Opći sud tim je rješenjem odbacio kao nedopuštenu žaliteljevu tužbu za poništenje odluke koja je navodno sadržana u dopisu koji je potpisala direktorica Komisijine Glavne uprave za energetiku (u daljnjem tekstu: GU za energetiku) (u daljnjem tekstu: sporni dopis). Direktorica je u tom dopisu odbila odobriti, u skladu s člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195, sudjelovanje Švicarske, uključujući žalitelja, na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja, osobito na platformi Trans European Replacement Reserves Exchange (europska platforma za prekograničnu razmjenu zamjenskih rezervi, u daljnjem tekstu: platforma TERRE).
4. Međutim, kao što ću to objasniti u okviru ovog mišljenja, čini mi se da je poistovjećivanje nepostojanja ograničene nadležnosti s nepostojanjem akta koji se može pobijati istovjetno uskraćivanju sudske zaštite. To vrijedi tim više jer sporni dopis u ovom slučaju odgovara zahtjevu za odobrenje koji je žalitelj podnio nakon što su operatori prijenosnih sustava (u daljnjem tekstu: OPS-ovi) za električnu energiju koji sudjeluju na platformi TERRE i Agencija za suradnju energetskih regulatora (u daljnjem tekstu: ACER) dali pozitivna mišljenja. Naime, ni postojanje Komisijine diskrecijske ovlasti ni nepostojanje pojedinačnog prava na postizanje određenog ponašanja te institucije ne mogu kao takvi isključiti njezine akte iz nadzora zakonitosti koji sud Unije provodi na temelju članka 263. UFEU-a. Naprotiv, taj sud treba moći nadzirati je li Komisija prilikom donošenja stajališta navedenog u spornom dopisu poštovala granice diskrecijske ovlasti koja joj je dodijeljena propisom o kojem je riječ te može li je stoga izvršavati kao što se navodi u tom dopisu.
II. Pravni okvir: Uredba 2017/2195
5. Člankom 1. Uredbe 2017/2195, naslovljenim „Predmet i područje primjene”, određuje se, među ostalim:
„1. Ovom se Uredbom utvrđuju detaljne smjernice za uravnoteženje električne energije, uključujući uspostavljanje zajedničkih načela za nabavu i obračun rezervi za održavanje frekvencije, rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije i zamjenskih rezervi te zajedničke metodologije za aktivaciju rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije i zamjenskih rezervi.
2. Ova se Uredba primjenjuje na operatore prijenosnog sustava (OPS-ovi), operatore distribucijskog sustava (ODS-ovi) i zatvorenog distribucijskog sustava, regulatorna tijela, Agenciju za suradnju energetskih regulatora […], Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E), treće strane s delegiranim ili dodijeljenim ovlastima i druge sudionike na tržištu.
[…]
6. Europske platforme za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja mogu se otvoriti OPS-ovima koji posluju u Švicarskoj pod uvjetom da se u švicarsko nacionalno pravo uvedu glavne odredbe zakonodavstva Unije o tržištu električne energije i da postoji međuvladin sporazum o suradnji na području električne energije između Unije i Švicarske ili ako isključenje Švicarske može prouzročiti neplanirane fizičke protoke energije kroz Švicarsku koji ugrožavaju sigurnost sustava u toj regiji.
7. Ovisno o uvjetima iz stavka 6. Komisija, na temelju mišljenja Agencije [za suradnju energetskih regulatora] i svih OPS-ova, u skladu s postupcima iz članka 4. stavka 3., odlučuje o sudjelovanju Švicarske na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja. Prava i obveze švicarskih OPS-ova moraju biti u skladu s pravima i obvezama OPS-ova koji posluju u Uniji jer se time omogućuje nesmetano funkcioniranje tržišta uravnoteženja na razini Unije i osiguravaju ravnopravni uvjeti za sve dionike.”
III. Okolnosti spora
6. Okolnosti spora, kako su navedene u točkama 2. do 10. pobijanog rješenja, mogu se sažeti kako slijedi.
7. Žalitelj je dioničko društvo osnovano na temelju švicarskog prava i jedini OPS za električnu energiju u Švicarskoj. Član je europske mreže OPS-ova za električnu energiju (European Network of Transmission System Operators for Electricity, u daljnjem tekstu: ENTSO-E).
8. Dio OPS-ova za električnu energiju, među kojima je i žalitelj, osmislio je platformu TERRE, na kojoj je on već sudjelovao(4), iako u tu svrhu nije prethodno ishodio Komisijino odobrenje.
9. Svi su OPS-ovi za električnu energiju, okupljeni u okviru ENTSO-E-a, 7. rujna 2017. u skladu s člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 dali pozitivno mišljenje o odobrenju za sudjelovanje Švicarske na europskim platformama za uravnoteženje jer je bio ispunjen drugi uvjet predviđen člankom 1. stavkom 6. te uredbe.
10. ACER je 10. travnja 2018. u skladu s člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 također dao mišljenje o sudjelovanju Švicarske na europskim platformama za uravnoteženje. ACER je u tom mišljenju naglasio da se općenito slaže s ocjenom OPS-ova za električnu energiju u pogledu učinkovitosti koju bi donijelo potpuno sudjelovanje Švicarske na tim platformama(5). Usto je istaknuo da je važno da Švicarska provede cijelu Uredbu 2017/2195 i s njome povezane odredbe kako bi OPS-ovi za električnu energiju u Europskoj uniji i Švicarskoj bili ravnopravni.
11. Zamjenik glavne direktorice Komisijina GU-a za energetiku poslao je 31. srpnja 2020. ENTSO-E-u i žalitelju dopis u kojem je naglasio da je iznenađen namjerom OPS-ova za električnu energiju da žalitelja uključe u platformu TERRE kao punopravnog člana te je istaknuo da se na povezivanje i uravnoteženje tržištâ primjenjuje sveobuhvatni okvir pravno obvezujućih prava i obveza na koje Švicarska još nije pristala. Stoga švicarski operateri i OPS-ovi za električnu energiju u načelu nemaju pravo sudjelovati na toj platformi. Usto je podsjetio na to da Komisija Švicarskoj nije odobrila nikakvu iznimku na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195.
12. Žalitelj je 29. rujna 2020. odgovorio Komisiji i istaknuo da je njegovo potpuno sudjelovanje na europskim platformama za uravnoteženje neophodno zbog sigurnosti elektroenergetskog sustava. U biti je tvrdio da nije u dovoljnoj mjeri uključen u postupak proračuna kapaciteta Unije ni u analizu operativne sigurnosti. Usto je uputio na obrazloženje navedeno u ENTSO-E-ovu mišljenju od 7. rujna 2017. i u ACER-ovu mišljenju od 10. travnja 2018.
13. ENTSO-E je 5. studenoga 2020. odgovorio Komisiji. U tom su odgovoru OPS-ovi za električnu energiju naglasili su da je odluka o sudjelovanju Švicarske na europskim platformama za uravnoteženje na Komisiji, u skladu s člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195, te su pritom podsjetili na to da su, kao i ACER, dali pozitivno mišljenje o takvom sudjelovanju.
14. Žalitelj je 8. prosinca 2020. Komisiji poslao dopis u kojem je podsjetio na to su OPS-ovi za električnu energiju iz Unije i ACER dali pozitivno mišljenje o njegovu sudjelovanju na platformi TERRE te je od nje zatražio da navedeno sudjelovanje odobri u skladu s člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195.
15. U spornom dopisu od 17. prosinca 2020. upućenom ENTSO-E-u kao odgovor na njegov dopis od 5. studenoga 2020., direktorica Komisijina GU-a za energetiku istaknula je, kao prvo, da žaliteljevo sudjelovanje u projektu platforme TERRE nije u skladu s primjenjivim pravom Unije, odnosno člankom 1. stavcima 6. i 7. Uredbe 2017/2195. Kao drugo, podsjetila je na to da se u ACER-ovu mišljenju naglasilo da je važno da Švicarska provede cijelu Uredbu 2017/2195 i s njom povezane odredbe. Kao treće, direktorica je istaknula da se određenim mjerama u dovoljnoj mjeri odgovara na rizike koje predstavljaju nepredviđeni fizički protoci energije i da stoga Švicarska ne treba sudjelovati na europskim platformama za uravnoteženje. U tom je pogledu tvrdila da se operativna sigurnost temelji, s jedne strane, na (ponovnom) proračunu kapaciteta i, s druge strane, na koordinaciji operativne sigurnosti na regionalnoj razini, što već uključuje Švicarsku. Kao četvrto, direktorica je zaključila da Komisija ne vidi razlog za donošenje odluke o odobrenju za sudjelovanje Švicarske na europskim platformama za uravnoteženje, među kojima je i platforma TERRE. Kao peto, zatražila je od OPS-ova za električnu energiju da žalitelja isključe s platforme TERRE najkasnije do 1. ožujka 2021. Žalitelju je elektroničkom poštom dostavljen primjerak tog dopisa.
16. Europski parlament u Rezoluciji od 4. listopada 2023. naglašava, među ostalim, da u sektoru električne energije stabilnost mreže i sigurnost opskrbe i tranzita ovise o bliskoj suradnji između Unije i Švicarske te navodi da je zabrinut zbog toga što isključivanje švicarske energetske industrije predstavlja sistemske rizike za sinkrono područje kontinentalne Europe. Prema mišljenju Parlamenta, do sklapanja sporazuma o institucijskom okviru između Unije i Švicarske potrebna su tehnička rješenja na razini OPS-ova i uključivanje Švicarske u proračune kapaciteta Unije kako bi se smanjili najveći rizici za stabilnost regionalne mreže i sigurnost opskrbe(6).
IV. Postupak pred Općim sudom i pobijano rješenje
17. Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 26. veljače 2021. žalitelj je na temelju članka 263. UFEU-a podnio tužbu za poništenje odluke koja je navodno sadržana u spornom dopisu.
18. Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 19. svibnja 2021., Komisija je istaknula prigovor nedopuštenosti, pri čemu je tvrdila da sporni dopis nije akt koji se može pobijati u smislu članka 263. UFEU-a s obzirom na to da ne proizvodi obvezujući pravni učinak jer je riječ o neformalnoj komunikaciji između predstavnikâ OPS-ova za električnu energiju i GU-a za energetiku na razini njegovih službi. Žalitelj usto nije opravdao svoju aktivnu procesnu legitimaciju u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-a, s obzirom na to da se sporni dopis ne odnosi izravno na njega.
19. Pobijanim rješenjem Opći sud odbacio je žaliteljevu tužbu kao nedopuštenu s obzirom na to da sporni dopis nije akt protiv kojeg je dopušten pravni lijek na temelju članka 263. UFEU-a.
20. Opći sud u tom pogledu smatra da pravni kontekst spornog dopisa sprečava njegovu kvalifikaciju kao „akta čija je svrha proizvesti obvezujuće pravne učinke u odnosu na tužitelja” u smislu sudske prakse(7). Prema mišljenju Općeg suda, člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 ne predviđa se da žalitelj ima pravo tražiti i ishoditi od Komisije odobrenje da Švicarska, a stoga i OPS-ovi za električnu energiju koji u njoj imaju poslovni nastan, sudjeluju na europskim platformama za uravnoteženje, osobito na platformi TERRE. Opći sud smatra da iz teksta te odredbe proizlazi da Komisija i dalje ima pravo odbiti to sudjelovanje, čak i ako su ispunjeni uvjeti iz članka 1. stavka 6. te uredbe kojima se opravdava takvo odobrenje. U biti ističe da, iako Komisija na temelju dvaju ispunjenih uvjeta predviđenih člankom 1. stavkom 6. navedene uredbe može zauzeti stajalište o tome treba li odobriti takvo sudjelovanje, tom joj se odredbom ne nalaže nikakva obveza u tom smislu. Usto, svakim drugim tumačenjem oduzeo bi se koristan učinak članku 1. stavku 7. drugoj rečenici te uredbe(8).
21. Opći sud zaključuje da donošenje odluke kojom se Švicarskoj, a stoga i OPS-ovima za električnu energiju koji u njoj imaju poslovni nastan odobrava sudjelovanje na europskim platformama za uravnoteženje ovisi isključivo o izboru Komisije, koja u tom pogledu raspolaže diskrecijskom ovlašću. Prema mišljenju Općeg suda, žalitelj kao OPS za električnu energiju stoga nema nikakvo pojedinačno pravo tražiti i ishoditi od Komisije da donese odluku kojom se Švicarskoj, a stoga i OPS-ovima za električnu energiju koji u njoj imaju poslovni nastan odobrava da sudjeluju na europskim platformama za uravnoteženje. Stoga „[sporni] dopis ne može […] predstavljati odluku koja može proizvoditi pravne učinke u odnosu na tužitelja i koja može izmijeniti njegov pravni položaj […] s obzirom na to da se njime ne povređuje pojedinačno pravo kojim se ograničava Komisijina ovlast odlučivanja, koja je u ovom slučaju diskrecijska”(9).
V. Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
22. Aktom podnesenim tajništvu Suda 28. veljače 2023. žalitelj je podnio ovu žalbu.
23. Žalitelj u žalbi od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijano rješenje;
– proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;
– vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje o osnovanosti tužbe i
– o troškovima žalbenog postupka odluči naknadno.
24. Komisija od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu i
– žalitelju naloži snošenje troškova.
25. Stranke su na raspravi održanoj 8. svibnja 2024. iznijele usmena očitovanja i odgovorile na pitanja Suda.
VI. Ocjena
A. Uvodne napomene
26. Žalitelj svojim prvim i drugim žalbenim razlogom dovodi u pitanje ocjenu Općeg suda u skladu s kojom sporni dopis ne proizvodi pravne učinke u odnosu na njega, čime bi se izmijenio njegov pravni položaj, s obzirom na to da se njime ne povređuje pojedinačno pravo kojim se ograničava Komisijina diskrecijska ovlast na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195.
27. Predlažem da se ta dva žalbena razloga razmotre zajedno.
28. Kao prvo, ocijenit ću pitanje ispunjava li sporni dopis kriterije pojma „akt koji se može pobijati” uzimajući u obzir, među ostalim, njegovu bit i namjernu njegova autora (odjeljak B).
29. Kao drugo, ispitat ću utjecaj koji na kvalifikaciju tog dopisa kao „akta koji se može pobijati” imaju Komisijina diskrecijska ovlast na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195 koja se odnosi na dodjelu odobrenja i, suprotno tomu, eventualno nepostojanje ograničene nadležnosti u tom pogledu ili žaliteljeva pojedinačnog prava na ishođenje takvog odobrenja (odjeljak C).
30. Kao treće, podredno ću u pogledu drugog žalbenog razloga analizirati doseg i granice te diskrecijske ovlasti kao odgovor na žaliteljev argument prema kojem on u ovom slučaju ima pojedinačno pravo kojem odgovara Komisijina obveza da mu dodijeli to odobrenje. U tom ću kontekstu odgovoriti i na treći žalbeni razlog u kojem se tvrdi da Opći sud u tom pogledu nije dostatno obrazložio pobijano rješenje (odjeljak D).
B. Kriteriji iz sudske prakse kojima se uređuje pojam „akt koji se može pobijati” i bit spornog dopisa
31. Kako bi se utvrdilo predstavlja li sporni dopis akt koji se može pobijati, valja podsjetiti na sudsku praksu u kojoj se priznaje da je protiv svakog akta, neovisno o njegovu obliku, čija je svrha proizvesti obvezujuće pravne učinke koji utječu na žaliteljeve interese, bitno mijenjajući njegov pravni položaj, dopušteno podnijeti pravni lijek. Kako bi se ocijenilo proizvodi li akt takve učinke i može li stoga biti predmet tužbe, valja razmotriti objektivne kriterije i bit tog akta. U tom pogledu također valja, kao što to priznaje Opći sud(10), uzeti u obzir kontekst njegova donošenja i ovlasti institucije koja ga je donijela(11), kao i njezinu namjeru(12).
32. Suprotno tomu, nisu predmet sudskog nadzora iz članka 263. UFEU-a akti koji ne stvaraju obvezujuće pravne učinke, poput pripremnih akata, potvrđujućih akata i strogo provedbenih akata, običnih preporuka i mišljenja kao i načelno interne upute(13).
33. Činjenica da sporni dopis nema oblik formalne Komisijine odluke, nego oblik običnog dopisa koji je potpisala direktorica GU-a za energetiku, stoga ne utječe na njegovu kvalifikaciju kao „akta koji se može pobijati”(14). U suprotnom bi Komisija mogla izbjeći nadzor suda Unije nepoštivanjem formalnih zahtjeva kojima se uređuje donošenje spornog akta, odnosno zahtjeva koji se nalažu s obzirom na njegovu stvarnu bit, među kojima su i zahtjevi u pogledu nadležnosti službe koja je djelovala, pravilne kvalifikacije tog akta kao „odluke” ili pak njegove formalne dostave njegovu adresatu(15).
34. Kad je riječ o biti spornog dopisa, a osobito o njegovu sadržaju i tekstu, uključujući namjeru njegova autora koja iz njega proizlazi, Opći sud uzima u obzir činjenicu da se u tom dopisu, kao prvo, podsjeća na to da žaliteljevo sudjelovanje na platformi TERRE nije moguće ako Komisija prethodno Švicarskoj ne odobri sudjelovanje na toj platformi u skladu s člankom 1. stavcima 6. i 7. Uredbe 2017/2195, kao drugo, naglašava da mu se ne čini da su uvjeti za takvo sudjelovanje trenutačno ispunjeni i, kao treće, od OPS-ova za električnu energiju traži da žalitelja isključe s navedene platforme najkasnije do 1. ožujka 2021.(16).
35. To treće razmatranje samo po sebi upućuje na to da je Komisija spornom dopisu namjeravala pridati pravne posljedice koje bi mogle nanijeti štetu žalitelju. Međutim, Opći sud to nije uzeo u obzir u nastavku svoje analize. Naime, on nije dodatno ocjenjivao doseg razmatranja navedenih u spornom dopisu ili namjeru njegova autora, nego se u nastavku samo izjasnio o „pravnom kontekstu” tog dopisa zbog kojeg ga, prema njegovu mišljenju, nije moguće kvalificirati kao „akt čija je svrha proizvesti obvezujuće pravne učinke u odnosu na tužitelja”(17).
36. Smatram da taj pristup sadržava pogrešku koja se tiče prava, osobito zbog toga što se njime ne uzima u obzir činjenica da sadržaj spornog dopisa očito nanosi štetu žalitelju. S jedne strane, činjenica da se žalitelju, kao švicarskom OPS-u za električnu energiju i članu ENTSO-E-a, odbilo potpuno sudjelovanje na platformi TERRE, koje je dopušteno OPS-ovima za električnu energiju iz Unije, utječe na njegove interese tim više jer je on već sudjelovao na toj platformi, iako nije bio punopravni član te se u tom smislu nije mogao pozivati na pojedinačno pravo(18). S druge strane, Komisija je u tom dopisu proglasila nezakonitim žaliteljevo sudjelovanje na platformi TERRE do tog trenutka te je upotrebom zapovjednog stila koji je u tu svrhu istaknut podebljanim slovima(19), od OPS-ova za električnu energiju iz Unije zatražila da ga isključe s te platforme najkasnije do 1. ožujka 2021. Usto, u njemu je navedena mogućnost podnošenja tužbe za naknadu štete nastale zbog traženog žaliteljeva isključivanja s platforme TERRE(20). Naime, odbijanje donošenja odluke o odobrenju, zajedno sa zahtjevom da se prekine žaliteljevo sudjelovanje na toj platformi, koje može dovesti do tužbe za naknadu štete, nužno ima za svrhu proizvesti obvezujuće pravne učinke koji utječu na žaliteljeve interese, bitno mijenjajući njegov pravni položaj. Stoga mu se ne može oduzeti pravo, na temelju članka 263. UFEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), na to da osporava osnovanost tih odbijanja i da podnese zahtjev sudovima Unije.
37. Međutim, Opći sud uopće nije ispitao te odlučujuće aspekte prilikom ocjenjivanja postoji li akt koji se može pobijati, što znači i da njegovo rasuđivanje navedeno u točkama 23. do 29. pobijanog rješenja sadržava pogrešku koja se tiče prava.
C. Diskrecijska ovlast i nepostojanje pojedinačnog prava
38. Nadalje, smatram da Opći sud nije smio uputiti na postojanje Komisijine diskrecijske ovlasti i stoga na nepostojanje pojedinačnog prava na ishođenje odobrenja za sudjelovanje na platformi TERRE kako bi na temelju toga zaključio da sporni dopis nije mogao ni proizvesti obvezujuće pravne učinke u odnosu na žalitelja ni izmijeniti njegov pravni položaj.
39. Čini mi se očitim da se, kad se propisom o kojem je riječ ne predviđa ograničena nadležnost, nego diskrecijska ovlast uprave, time u načelu odmah isključuje postojanje pojedinačnog prava na traženje određenog ponašanja od nje, a to je u ovom slučaju odobrenje da Švicarska i žalitelj sudjeluju, među ostalim, na platformi TERRE. To razmatranje ne utječe na točan doseg eventualne diskrecijske ovlasti koja je Komisiji dodijeljena na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195, koji ću ocijeniti u točkama 51. do 58. ovog mišljenja.
40. Iz toga slijedi da se u rasuđivanju navedenom u točkama 24. do 29. pobijanog rješenja samo navodi ponavljajući pravni dokaz koji se odnosi na situaciju u kojoj pojedinac od tijela koje raspolaže diskrecijskom ovlašću nastoji dobiti odgovor ili pokrenuti djelovanje koji su za njega povoljni(21). Suprotno tomu, iz toga ne proizlazi da protiv zauzimanja konačnog stajališta takvog tijela, koje tu ovlast odbija iskoristiti na način na koji bi to htio pojedinac, nije dopušteno podnijeti pravni lijek pred sudom Unije jer mu se, s obzirom na to da u tom smislu ne postoji pojedinačno pravo, tim zauzimanjem stajališta ne nanosi šteta. Tako u području tržišnog natjecanja, iako podnositelj pritužbe, osobito konkurent koji može dokazati legitimni interes, ne može naložiti Komisiji da donese odluku kakvu on traži, on ipak ima pravo na savjesno i nepristrano ispitivanje njegove pritužbe i na to da od Komisije dobije obrazložen konačni odgovor protiv kojeg je dopušten pravni lijek(22).
41. Isto tako, Opći sud je takvim postupanjem povrijedio postupovni status žalitelja kao jedinog švicarskog OPS-a u okviru postupka pokrenutog na temelju članka 1. stavaka 6. i 7. Uredbe 2017/2195. Tim se postupkom konkretno nastoji ishoditi da Komisija odlukom, a na temelju mišljenja koja su donijeli ACER i svi OPS-ovi iz Unije, Švicarskoj i švicarskim OPS-ovima odobri sudjelovanje na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja. Tako je u ovom slučaju taj postupak pokrenut na temelju pozitivnih mišljenja ACER-a i tih OPS-ova kako bi se žalitelja uključilo na platformu TERRE, nakon čega je žalitelj u istom smislu podnio zahtjev na temelju drugog uvjeta iz članka 1. stavka 6. te uredbe(23).
42. S obzirom na taj cilj postupka na temelju članka 1. stavaka 6. i 7. Uredbe 2017/2195 i na tu situaciju, žalitelj se stoga mogao, kao i podnositelj pritužbe u području prava tržišnog natjecanja, pozvati na pravo na to da Komisija savjesno i nepristrano postupa s njegovim spisom, osobito s njegovim zahtjevom za odobrenje, i da propisno obrazloži konačan odgovor na taj zahtjev kako bi mogao osporavati njegovu osnovanost(24). U ovom je slučaju poštovanje tih postupovnih zahtjeva bilo tim nužnije s obzirom na diskrecijsku ovlast kojom Komisija raspolaže za potrebe dodjele tog odobrenja(25). Naime, kvalifikacija spornog dopisa kao „akta protiv kojeg nije dopušten pravni lijek” omogućila bi Komisiji da u tom pogledu izbjegne bilo kakav sudski nadzor(26).
43. Opći sud u pobijanom rješenju nije poštovao te postupovne zahtjeve koje je Komisija ipak očito htjela ispuniti spornim dopisom, o čemu svjedoči i činjenica da je poslala primjerak žalitelju. Naime, Komisija je u njemu navela svoje konačno stajalište o mišljenjima OPS-ova i ACER-a, kao i o tom zahtjevu, te je pritom okončala postupak na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195.
44. Iz toga proizlazi da postojanje Komisijine diskrecijske ovlasti kao takve, na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195, ne može spornom dopisu oduzeti pravno obvezujuće učinke u odnosu na žalitelja, kako se na njih podsjeća u točki 36. ovog mišljenja. Činjenicom koju je naglasio Opći sud, a koja se odnosi na to da se tom odredbom Komisiji ne „nalaže” da odobri sudjelovanje Švicarske na europskim platformama za uravnoteženje ako su ispunjeni uvjeti iz članka 1. stavka 6. Uredbe 2017/2195(27), nego joj se u tu svrhu ostavlja „izbor”(28), ne isključuje se to da sporni dopis mijenja njegov pravni položaj. Opći sud ne može opravdati svoj pristup ni utvrđenjem da bi se svakim drugim tumačenjem oduzeo koristan učinak članku 1. stavku 7. drugoj rečenici te uredbe(29). To je tim manje moguće jer analiza dosega i posljedica izvršavanja Komisijine navodne diskrecijske ovlasti proizlazi iz ispitivanja merituma, a ne iz dopuštenosti tužbe(30).
45. Stoga razmatranje navedeno u točki 23. pobijanog rješenja, prema kojem pravni kontekst spornog dopisa sprečava njegovu kvalifikaciju kao „akta čija je svrha proizvesti obvezujuće pravne učinke u odnosu na tužitelja”, sadržava pogrešku koja se tiče prava. Isto vrijedi za zaključak iz točke 29. tog rješenja prema kojem taj dopis u biti ne može predstavljati odluku koja može proizvoditi pravne učinke u odnosu na njega i koja može izmijeniti njegov pravni položaj, s obzirom na to da se njime ne povređuje pojedinačno pravo kojim se ograničava Komisijina diskrecijska ovlast odlučivanja.
46. Pogrešku koja se tiče prava sadržava i razmatranje navedeno u točki 28. pobijanog rješenja prema kojem se člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 žalitelju ne dodjeljuje nikakvo pravo na pokretanje postupka koji je u njemu predviđen ili na sudjelovanje u njemu na bilo koji način, osobito na temelju ostvarivanja prava na saslušanje. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravo na saslušanje primjenjuje se na svaki postupak koji može rezultirati aktom koji negativno utječe na osobu, kao što je odbijanje odobrenja za žaliteljevo sudjelovanje na platformi TERRE ili njegovo isključenje s te platforme, a njegovo se poštovanje nalaže čak i onda kad se mjerodavnim propisom izričito ne predviđa takva formalnost(31). Žalitelj je stoga raspolagao takvim postupovnim jamstvom i pravom na ishođenje sudskog nadzora nad Komisijinim poštovanjem tog jamstva(32). U svakom slučaju, nije sporno da je u ovom slučaju postupak na temelju te odredbe već bio u tijeku kad je žalitelj podnio svoj zahtjev i da su već bila ispunjena dva formalna kriterija kako bi Komisija mogla donijeti odluku na temelju navedene odredbe, odnosno OPS-ovi za električnu energiju okupljeni u ENTSO-E-u i ACER dali su pozitivna mišljenja, tako da mu se nije moglo oduzeti pravo na saslušanje u tom okviru.
47. Osim toga, bitno mijenjanje žaliteljeva pravnog položaja koje iz toga proizlazi dovoljno je da se prizna izravan utjecaj u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-a, kako se tumači u ustaljenoj sudskoj praksi(33). Naime, u tom pogledu trebaju biti ispunjena dva kumulativna kriterija, odnosno da osporavana mjera, s jedne strane, izravno proizvodi učinke na pravni položaj pojedinca i da se, s druge strane, njome ne daje nikakva diskrecijska ovlast adresatima zaduženima za njezinu provedbu(34).
48. Suprotno onomu što tvrdi Komisija, to je slučaj u ovom predmetu. Naime, u spornom dopisu ne odbija se samo odobriti sudjelovanje Švicarske i žalitelja na platformi TERRE, nego se njime zahtijeva i da se žalitelja isključi s te platforme najkasnije do 1. ožujka 2021.(35), pri čemu se OPS-ovima za električnu energiju koji su u tom pogledu adresati ipak ne daje diskrecijska ovlast. Iz toga slijedi da se u razmatranjima Općeg suda, kako su podredno navedena u točki 30. pobijanog rješenja, zanemaruje i kriterij izravnog utjecaja.
49. Stoga valja prihvatiti prvi žalbeni razlog i ukinuti pobijano rješenje.
50. Neovisno o dostatnosti prethodno navedenih razmatranja za potrebe ukidanja pobijanog rješenja, predlažem da se i na drugi žalbeni razlog odgovori u dijelu u kojem se njime osporava doseg Komisijine diskrecijske ovlasti i ističe da žalitelj ima pravo ishoditi Komisijino odobrenje za sudjelovanje, među ostalim, na platformi TERRE. Naime, taj odgovor koji se više odnosi na meritum nego na dopuštenost tužbe mogao bi biti koristan za konačno rješenje spora nakon eventualnog vraćanja predmeta Općem sudu na ponovno suđenje.
D. Doseg diskrecijske ovlasti kojom se isključuje postojanje pojedinačnog prava na ishođenje odobrenja
51. Žalitelj svojim drugim žalbenim razlogom u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da mu se člankom 1. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 ne dodjeljuje nikakvo pojedinačno pravo na to da od Komisije traži i ishodi donošenje odluke kojom se Švicarskoj, a stoga i OPS-ovima koji u njoj imaju poslovni nastan odobrava da sudjeluju na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja(36). Žalitelj u biti smatra da je, s obzirom na to da je formalni kriterij postojanja pozitivnih mišljenja OPS-ova i ACER-a na temelju te odredbe bio ispunjen i da je, u skladu s tim mišljenjima, bio ispunjen drugi uvjet predviđen člankom 1. stavkom 6. te uredbe, Komisija bila dužna donijeti odluku u istom smislu.
52. U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 1. stavkom 6. Uredbe 2017/2195 predviđa samo mogućnost („mogu”) otvaranja europskih platformi za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja OPS-ovima koji posluju u Švicarskoj. To je otvaranje moguće pod dva alternativna uvjeta, odnosno, s jedne strane, ako se u švicarsko pravo uvedu relevantne glavne odredbe zakonodavstva Unije o tržištu električne energije i ako postoji međuvladin sporazum o suradnji na području električne energije između Unije i Švicarske te, s druge strane, ako isključenje Švicarske može prouzročiti neplanirane fizičke protoke energije kroz Švicarsku koji ugrožavaju sigurnost sustava u toj regiji.
53. Komisija na temelju članka 1. stavka 7. Uredbe 2017/2195 raspolaže isključivom ovlašću za donošenje odluke („Komisija […] odlučuje”) kojom se Švicarskoj i OPS-ovima koji u njoj posluju odobrava sudjelovanje na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja. Usto, izvršavanje te ovlasti odlučivanja ovisi, s jedne strane, o tome jesu li ispunjena dva alternativna materijalna uvjeta predviđena u stavku 6. tog članka, kako su navedena u prethodnoj točki, i, s druge strane, o formalnom zahtjevu, odnosno postojanju mišljenja ACER-a i svih OPS-ova, pri čemu se ne pojašnjava treba li takvo mišljenje biti pozitivno ili negativno („na temelju mišljenja”(37)).
54. Ta su razmatranja dovoljna da se odbije žaliteljev argument prema kojem je, kad ACER i OPS-ovi iz Unije daju pozitivno mišljenje o pitanju je li ispunjen jedan od uvjeta predviđenih u članku 1. stavku 6. Uredbe 2017/2195, Komisija dužna donijeti odluku kojom se odobrava sudjelovanje Švicarske i OPS-ova koji u njoj posluju na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja. Isto vrijedi za njegov argument da joj se upotrebom pasivnog oblika („est décidée par la Commission” ili „shall be decided by the Commission”) u članku 1. stavku 7. prvoj rečenici te uredbe nalaže da donese takvu odluku. To je tim više točno jer se u drugim jezičnim verzijama u tom pogledu upotrebljava aktivni oblik(38).
55. Stoga je Opći sud u točki 26. pobijanog rješenja u biti pravilno zaključio da činjenica da je ispunjen jedan od dvaju uvjeta predviđenih člankom 1. stavkom 6. Uredbe 2017/2195 „Komisiji samo omogućuje da zauzme stajalište o tome treba li odobriti takvo sudjelovanje, ali joj se ne nalaže da ga odobri”. Naime, ako nije ispunjen nijedan od tih dvaju uvjeta, Komisija ne može donijeti odluku o odobrenju. Suprotno tomu, ako je ispunjen jedan od tih uvjeta, ovlaštena je to učiniti.
56. Međutim, članak 1. stavak 7. druga rečenica Uredbe 2017/2195, o kojem se Opći sud izjasnio u točki 27. pobijanog rješenja, u tom pogledu nije relevantan. U toj drugoj rečenici samo se utvrđuju pravne posljedice odluke o odobrenju ako je donesena na temelju prve rečenice te odredbe, što ovdje nije slučaj, te se ona stoga ne odnosi na prethodne uvjete za njezino donošenje. Naime, tek nakon što se odobri sudjelovanje švicarskih OPS-ova, njihova prava i obveze moraju biti „u skladu s pravima i obvezama OPS-ova koji posluju u Uniji jer se time omogućuje nesmetano funkcioniranje tržišta uravnoteženja na razini Unije i osiguravaju ravnopravni uvjeti za sve dionike”(39). Taj je zahtjev tim nužniji ako se odluka o odobrenju temelji na drugom od uvjeta predviđenih u članku 1. stavku 6. te uredbe, što je situacija u kojoj nije zajamčeno da Švicarska primjenjuje, kao što se to predviđa prvim od tih uvjeta, glavne odredbe zakonodavstva Unije koje se odnosi na tržište električne energije. Suprotno tomu, ako ne postoji takvo odobrenje, a stoga ni sudjelovanje švicarskih OPS-ova, njihova prava i obveze po definiciji ne mogu biti istovjetni pravima i obvezama OPS-ova iz Unije, niti mogu „omoguć[iti] nesmetano funkcioniranje tržišta uravnoteženja na razini Unije”(40).
57. Naposljetku, neodređeni pojmovi koji proizlaze iz drugog uvjeta na temelju članka 1. stavka 6. Uredbe 2017/2195 i njegov neodređen tekst upućuju na to da Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću u pogledu pitanja je li taj uvjet ispunjen. Naime, njime se zahtijeva da Komisija provede složenu dvostruku hipotetsku analizu kako bi utvrdila, s jedne strane, može li isključenje Švicarske prouzročiti „neplanirane fizičke protoke energije kroz Švicarsku” i, s druge strane, „ugrožavaju [li takvi protoci] sigurnost sustava u toj regiji”. Tim se razmatranjem potvrđuje da, s obzirom na njezinu isključivu ovlast odlučivanja na temelju te odredbe, Komisija ne može biti dužna donijeti odluku o odobrenju samo zbog toga što su ACER i OPS-ovi dali pozitivno mišljenje. To je još manje slučaj kad se, kao u ovom slučaju, ACER-ovo pozitivno mišljenje temelji samo na razmatranju da je sudjelovanje Švicarske učinkovito rješenje za smanjenje zagušenja i povećanje operativne sigurnosti(41).
58. Točno je da je Opći sud stoga mogao smatrati da Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću na temelju članka 1. stavaka 6. i 7. Uredbe 2017/2195, kojom se isključuje postojanje tužiteljeva pojedinačnog prava na ishođenje odluke o odobrenju. Isto tako, ta ocjena dovoljno jasno i razumljivo proizlazi iz točaka 24. do 29. pobijanog rješenja, tako da se Općem sudu ne može prigovoriti da nije u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju odluku u tom pogledu (treći žalbeni razlog).
59. Stoga se drugi žalbeni razlog ne može prihvatiti. S obzirom na ono što sam navela u točkama 31. do 49. ovog mišljenja, na toj ocjeni Općeg suda ipak se ne može temeljiti njegov zaključak da sporni dopis ne sadržava obvezujuće pravne učinke u odnosu na žalitelja i da taj dopis stoga predstavlja akt protiv kojeg nije dopušten pravni lijek.
VII. Zaključak
60. Stoga predlažem Sudu da prihvati prvi žalbeni razlog iz žalbe, da ukine pobijano rješenje, da vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje u skladu s člankom 61. Statuta Suda Europske unije i da o troškovima odluči naknadno.
1 Izvorni jezik: francuski
2 Uredba Komisije od 23. studenoga 2017. o uspostavljanju smjernica za električnu energiju uravnoteženja (SL 2017., L 312, str. 6.)
3 Upravo se taj izraz upotrebljava u ustaljenoj sudskoj praksi, među ostalim, u presudama od 17. srpnja 2008., Athinaïki Techniki/Komisija (C-521/06 P, EU:C:2008:422, t. 29.); od 26. siječnja 2010., Internationaler Hilfsfonds/Komisija (C-362/08 P, EU:C:2010:40, t. 51.) i od 20. prosinca 2017., Trioplast Industrier/Komisija (C-364/16 P, neobjavljena, EU:C:2017:1008, t. 28.).
4 Vidjeti točku 3. ovog mišljenja.
5 Konkretnije, ACER je u tom pogledu naveo sljedeće: „[S]udjelovanje Švicarske na europskim platformama za razmjenu standardnih proizvoda za energiju uravnoteženja moglo bi biti učinkovito rješenje za borbu protiv eventualnih problema zagušenja švicarske mreže te povećati učinkovitost proračuna i dodjele švicarskog prekozonskog kapaciteta, kao i opću pogonsku sigurnost u regiji”.
6 Vidjeti točke 39. i 40. Rezolucije Europskog parlamenta od 4. listopada 2023. o odnosima EU-a i Švicarske (2023/2042(INI)) (SL 2024., C/2024/1183).
7 Vidjeti točke 19. do 23. pobijanog rješenja u kojima se upućuje, među ostalim, na presudu od 15. srpnja 2021., FBF (C-911/19, EU:C:2021:599, t. 36.).
8 Točke 24. do 28. pobijanog rješenja
9 Točka 29. pobijanog rješenja
10 Točka 20. in fine pobijanog rješenja
11 Vidjeti u tom smislu presude od 13. listopada 2011., Deutsche Post i Njemačka/Komisija (C-463/10 P i C-475/10 P, EU:C:2011:656, t. 36. i 37.); od 3. lipnja 2021., Mađarska/Parlament (C-650/18, EU:C:2021:426, t. 37. i 38.) i od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće (C-348/20 P, EU:C:2022:548, t. 62. i 63.). Vidjeti i moje mišljenje u spojenim predmetima EIB/ClientEarth i Komisija/EIB (C-212/21 P i C-223/21 P, EU:C:2022:1003, t. 47.) te u predmetu Nemea Bank/ESB (C-181/22 P, EU:C:2023:935, t. 47.).
12 Vidjeti osobito presudu od 26. siječnja 2010., Internationaler Hilfsfonds/Komisija (C-362/08 P, EU:C:2010:40, t. 52.).
13 Presuda od 22. travnja 2021., thyssenkrupp Electrical Steel i thyssenkrupp Electrical Steel Ugo/Komisija (C-572/18 P, EU:C:2021:317, t. 47. i navedena sudska praksa)
14 Vidjeti u tom smislu presude od 17. srpnja 2008., Athinaïki Techniki/Komisija (C-521/06 P, EU:C:2008:422, t. 44. i 59. i navedena sudska praksa) i od 18. studenoga 2010., NDSHT/Komisija (C-322/09 P, EU:C:2010:701, t. 47.); rješenje od 22. siječnja 2010., Makhteshim-Agan Holding i dr./Komisija (C-69/09 P, neobjavljeno, EU:C:2010:37, t. 38.).
15 Vidjeti u tom smislu presudu od 17. srpnja 2008., Athinaïki Techniki/Komisija (C-521/06 P, EU:C:2008:422, t. 44. i 45.), koja se odnosila na običan dopis službi Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje u kojem se klasificirala pritužba u području državnih potpora.
16 Točka 21. pobijanog rješenja
17 Točka 23. pobijanog rješenja
18 Vidjeti točke 38. do 45. ovog mišljenja.
19 Relevantan odlomak koji se nalazi na stranici 3. spornog dopisa glasi kako slijedi (isticanje kao u izvorniku): „The Commission thus asks TSOs to re-establish a situation which is compliant with the conditions for participation in EU platforms in the Electricity Balancing Regulation and exclude Swissgrid from the TERRE platform as of 1 March 2021 at the latest”.
20 Relevantan odlomak naveden na prvoj stranici spornog dopisa glasi kako slijedi: „This may become relevant in relation to possible damage claims resulting from the required exclusion of Swissgrid from the TERRE platform”.
21 Kad je riječ o položaju podnositelja pritužbi u području prava tržišnog natjecanja ili državnih potpora koji od Komisije traže da iskoristi svoje ovlasti davanja uputa i ovlasti odlučivanja, vidjeti osobito presude od 18. studenoga 2010., NDSHT/Komisija (C-322/09 P, EU:C:2010:701); od 19. siječnja 2017., Komisija/Total i Elf Aquitaine (C-351/15 P, EU:C:2017:27); od 20. prosinca 2017., Trioplast Industrier/Komisija (C-364/16 P, neobjavljena, EU:C:2017:1008) i od 20. travnja 2023., Amazon.com i dr./Komisija (C-815/21 P, EU:C:2023:308).
22 Vidjeti osobito presudu od 30. lipnja 2022., Fakro/Komisija (C-149/21 P, neobjavljena, EU:C:2022:517, t. 42. do 50. i navedena sudska praksa).
23 Vidjeti također točku 52. i sljedeće točke ovog mišljenja.
24 Vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 18. studenoga 2010., NDSHT/Komisija (C-322/09 P, EU:C:2010:701, t. 45. i sljedeće) i od 19. siječnja 2017., Komisija/Total i Elf Aquitaine, C-351/15 P, EU:C:2017:27, t. 35. do 38.).
25 Vidjeti ustaljenu sudsku praksu od presude od 21. studenoga 1991., Technische Universität München (C-269/90, EU:C:1991:438, t. 14.); vidjeti osobito presudu od 4. svibnja 2023., ESB/Crédit lyonnais (C-389/21 P, EU:C:2023:368, t. 57. i navedena sudska praksa): „kada neka institucija posjeduje široku diskrecijsku ovlast, suštinsku važnost ima poštovanje procesnih garancija, među kojima se nalazi i obveza nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve elemente relevantne za predmetni slučaj”). Na toj se sudskoj praksi temelje članak 41. stavak 1. i članak 41. stavak 2. točka (c) Povelje; vidjeti Objašnjenja koja se odnose na Povelju Europske unije o temeljnim pravima (SL 2007., C 303, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.), Objašnjenje članka 41. – Pravo na dobru upravu.
26 Vidjeti u tom pogledu treći i četvrti tužbeni razlog tužbe kojom se pokreće prvostupanjski postupak.
27 Točke 26. i 27. pobijanog rješenja
28 Točka 29. pobijanog rješenja
29 Točka 27. in fine pobijanog rješenja
30 Vidjeti i točke 56. do 58. ovog mišljenja.
31 Vidjeti u tom smislu presude od 22. studenoga 2012., M. (C-277/11, EU:C:2012:744, t. 85. i 86.) i od 18. lipnja 2020., Komisija/RQ (C-831/18 P, EU:C:2020:481, t. 67.). Vidjeti i članak 41. stavak 2. točku (a) Povelje.
32 Vidjeti u tom pogledu treći tužbeni razlog tužbe kojom se pokreće prvostupanjski postupak.
33 Presude od 13. listopada 2011., Deutsche Post i Njemačka/Komisija (C-463/10 P i C-475/10 P, EU:C:2011:656, t. 38.) i od 4. prosinca 2019., Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo/Komisija (C-342/18 P, neobjavljena, EU:C:2019:1043, t. 35.)
34 Presude od 13. listopada 2011., Deutsche Post i Njemačka/Komisija (C-463/10 P i C-475/10 P, EU:C:2011:656, t. 65. i 66.) i od 4. prosinca 2019., Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo/Komisija (C-342/18 P, neobjavljena, EU:C:2019:1043, t. 37.)
35 Vidjeti točku 36. ovog mišljenja.
36 Točke 28. i 29. pobijanog rješenja
37 Druge jezične verzije treba shvatiti na isti način; vidjeti primjerice verziju na njemačkom jeziku („auf der Grundlage einer Stellungnahme”) ili verziju na engleskom jeziku („based on an opinion”).
38 Vidjeti, među ostalim, verziju na njemačkom jeziku („entscheidet die Kommission”), verziju na danskom jeziku („træffer Kommissionen”) i verziju na nizozemskom jeziku („neemt de Commissie”).
39 Ta je pravna posljedica još jasnije izražena u verzijama na njemačkom i engleskom jeziku: „Im Interesse eines reibungslos funktionierenden Regelreservemarkts auf Unionsebene und gleicher Wettbewerbsbedingungen für alle Interessenträger entsprechen die Rechte und Pflichten der schweizerischen ÜNB dabei den Rechten und Pflichten der in der Union tätigen ÜNB”; „The rights and responsibilities of Swiss TSOs shall be consistent with the rights and responsibilities of TSOs operating in the Union, allowing for a smooth functioning of balancing market at Union level and a level-playing field for all stakeholders” (moje isticanje).
40 Tim se razmatranjem ne dovodi u pitanje je li se žalitelj dobrovoljno obvezao drugim OPS-ovima da će poštovati relevantna pravila Unije, kao što je to tvrdio na raspravi.
41 Vidjeti točku 10. ovog mišljenja i stranicu 1. spornog dopisa.