11.9.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 321/16


Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. srpnja 2023. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Braşov – Rumunjska) – kazneni postupak protiv C.I., C.O., K.A., L.N., S.P.

(Predmet C-107/23 PPU (1), Lin (2))

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita financijskih interesa Europske unije - Članak 325. stavak 1. UFEU-a - Konvencija PFI - Članak 2. stavak 1. - Obveza suzbijanja prijevara usmjerenih protiv financijskih interesa Unije s pomoću odvraćajućih i učinkovitih mjera - Obveza predviđanja kaznenih sankcija - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Teške prijevare u području PDV-a - Rok zastare kaznene odgovornosti - Presuda ustavnog suda kojom je poništena nacionalna odredba kojom se uređuju razlozi za prekid tog roka - Sustavna opasnost od nekažnjivosti - Zaštita temeljnih prava - Članak 49. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni - Zahtjevi predvidljivosti i preciznosti kaznenog zakona - Načelo retroaktivne primjene blažeg kaznenog zakona (lex mitior) - Načelo pravne sigurnosti - Nacionalni standard zaštite temeljnih prava - Obveza sudova države članice da izuzmu iz primjene presude ustavnog suda i/ili vrhovnog suda te države članice u slučaju neusklađenosti s pravom Unije - Stegovna odgovornost sudaca u slučaju nepoštovanja tih presuda - Načelo nadređenosti prava Unije”)

(2023/C 321/19)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Braşov

Stranke glavnog kaznenog postupka

C.I., C.O., K.A., L.N., S.P.

Uz sudjelovanje: Statul român

Izreka

1.

Članak 325. stavak 1. UFEU-a i članak 2. stavak 1. Konvencije sastavljene na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, potpisane u Bruxellesu 26. srpnja 1995. i priložene Aktu Vijeća od 26. srpnja 1995.,

treba tumačiti na način da:

sudovi države članice nisu dužni, zbog povrede načela zakonitosti kaznenih djela i kazni koje je zaštićeno nacionalnim pravom u smislu zahtjeva koji se odnose na predvidljivost i preciznost kaznenog zakona, izuzeti iz primjene presude Ustavnog suda te države članice kojima se poništava nacionalna zakonodavna odredba kojom se uređuju razlozi za prekid roka zastare u kaznenim stvarima, čak i ako je posljedica tih presuda to da će se velik broj kaznenih predmeta, uključujući predmete koji se odnose na kaznena djela teške prijevare usmjerene protiv financijskih interesa Europske unije, obustaviti zbog zastare kaznene odgovornosti.

Suprotno tomu, navedene odredbe prava Unije treba tumačiti na način da su:

sudovi te države članice dužni izuzeti iz primjene nacionalni standard zaštite koji se odnosi na načelo retroaktivne primjene blažeg kaznenog zakona (lex mitior) i koji omogućuje osporavanje, uključujući u okviru pravnih lijekova protiv pravomoćnih osuđujućih presuda, prekida roka zastare kaznene odgovornosti u takvim predmetima zbog postupovnih radnji izvršenih prije takvog utvrđenja nevaljanosti.

2.

Načelo nadređenosti prava Unije

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis ili praksa na temelju kojih su nacionalni redovni sudovi države članice obvezani odlukama ustavnog i vrhovnog suda te države članice te zbog toga i zbog mogućeg utvrđivanja stegovne odgovornosti dotičnih sudaca ne mogu po službenoj dužnosti izuzeti iz primjene sudsku praksu koja proizlazi iz tih odluka, čak i ako smatraju, s obzirom na presudu Suda, da je ta sudska praksa protivna odredbama prava Unije s izravnim učinkom.


(1)   SL C 189, 30. 5. 2023.

(2)  Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.