—

Tužitelj tvrdi da je pobijani akt nezakonit jer ga je načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnika donio bez nužnog sudjelovanja Predsjedništva Europskog parlamenta, stvarnog imatelja ovlasti za donošenje financijskih, organizacijskih i administrativnih odluka koje se odnose na europske zastupnike u smislu članka 25. Poslovnika Europskog parlamenta.

—

Tužitelj tvrdi da je pobijani akt nezakonit jer nije dostatno obrazložen čime je došlo do povrede članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 41. Povelje.

—

Tužitelj tvrdi da je pobijani akt nezakonit jer nije donesen na valjanoj pravnoj osnovi, s obzirom na to da je članak 2. stavak 1. Priloga 3. Pravilima o troškovima i naknadama zastupnika stavljen izvan snage donošenjem Statuta zastupnika (članci 74. i 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika).

—

Tužitelj ističe da je pobijani akt nezakonit jer je Europski parlament pogrešno protumačio i primijenio članak 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika i članak 2. stavak 1. Priloga III. Pravilima o troškovima i naknadama zastupnika. Tužitelj tvrdi da te odredbe treba tumačiti u smislu da upućivanje na Priloge I., II. i III. Pravilima o troškovima i naknadama zastupnika koja su sadržana u članku 75. Provedbenih mjera Statuta zastupnika, a osobito na članak 2. stavak 1., treba nužno shvatiti kao upućivanje na mirovinu primjenjivu u trenutku kada je isti Prilog III. bio na snazi. U protivnom, tumačenje i primjena navedene odredbe na način na koji je to učinio Parlament omogućava da se tužiteljeva mirovina izmijeni neodređeni broj puta, čime se izravno krše članak 28. Statuta zastupnika te načela legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti.

—

Konačno, čak i kada bi se prihvatilo tumačenje Europskog parlamenta, članak 2. stavak 1. Priloga III. Pravila o troškovima i naknadama zastupnika instituciji ograničen je pravom Unije te se, u svakom slučaju, može odnositi samo na iznos i uvjete isplate mirovine te ne može utjecati na pravo na istu mirovinu. U ovom slučaju, mjera primijenjena na tužitelja, na način da je Odluka 150/2022 automatski prenesena, nije samo izmijenila tužiteljevo pravo na mirovinu, utječući na uvjete mirovine, nego je, osim toga, očito protivna pravu Unije.

—

Tužitelj tvrdi da je pobijani akt nezakonit jer je Europski parlament, automatskim prijenosom Odluke 150/2022 i posljedičnim ponovnim izračunom tužiteljeve mirovine novom i retroaktivnom metodologijom s trajnim učincima, koja neposredno utječe na pravo na mirovinu, povrijedio načelo pravne sigurnosti, koje se protivi povredi stečenih prava, što je osim toga u skladu sa svrhom članka 28. Statuta i člankom 75. Provedbenih mjera, kao i načelo zaštite legitimnih očekivanja koje ne dopušta umanjivanje i/ili mijenjanje mirovina. Osim toga, taj ponovni izračun, time što pogađa samo bivše talijanske europske zastupnike, jedine adresate mjere na temelju koje se u skladu s metodom doprinosa vrši retroaktivni ponovni izračun dospjelih mirovina, dok metoda doprinosa u Italiji još nije bila ni uvedena, očito je u suprotnosti s načelom jednakosti, zbog čega dolazi do nezakonite diskriminacije u odnosu na bivše europske zastupnike drugih država članica i europske zastupnike izabrane nakon 2009. te općenito sve druge građane, čije mirovine nisu predmet takvog smanjenja.

—

Tužitelj tvrdi se pobijanim aktom, time što se njime putem ponovnog izračuna smanjuje iznos mirovine za funkciju zastupnika u Europskom parlamentu koji mu pripada u prvotno utvrđenom iznosu, izravno utječe na njegovo pravo vlasništva. Među ostalim, on smatra da je ta intervencija učinjena bez stvarnog obrazloženja i da mu je prouzročila neproporcionalan i nerazuman gubitak.

—

Tužitelj tvrdi da je Europski parlament pobijanim aktom, kojim je prihvatio mjeru ponovnog izračuna mirovina koja zbog načina na koji je osmišljena uglavnom pogađa osobe starije dobi, povrijedio članke 21. i 25. Povelje, članak 10. UFEU-a i članak 15. Europskog stupa socijalnih prava i Direktive 2000/78/EZ (4).