—

poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 11. travnja 2022. o ex ante doprinosima za Jedinstveni sanacijski fond za 2022. (br. spisa: SRB/ES/2022/18), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 5. stavka 1. točke (e) Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (1), jer tuženik nije isključio novac klijenata kojim tužitelj fiducijarno upravlja iz obračuna bankovne pristojbe za 2022. Članak 5. stavak 1. točka (e) Delegirane uredbe (EU) 2015/63 primjenjuje se na takav novac klijenata koji je zaštićen od insolventnosti, s obzirom na to da je ispunjavao činjenične pretpostavke u skladu s nedvosmislenim tekstom norme.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti u skladu s člankom 70. stavkom 2. podstavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 (2), u vezi s člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU (3), s obzirom na to da se odlukom utvrđuje višestruko veća bankovna pristojba na temelju puke činjenice bezrizične fiducijarne pasive koju je tužitelj iskazao u bilanci. Odluka nije ni prikladna ni nužna za postizanje ciljeva koji se žele postići bankovnom pristojbom, a nedostaci uzrokovani odlukom nisu razmjerni ciljevima koji se nastoje postići.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda načela jednakog postupanja jer se odlukom prema tužitelju postupa različito u odnosu na kreditne institucije čiji nacionalni računovodstveni standardi nisu zahtijevali iskaz fiducijarne pasive ili koje su bilance sastavljale prema IFRS-u (International Financial Reporting Standards), kao i na investicijska društva koja istodobno nisu imala odobrenje za rad kao kreditne institucije a upravljala su sredstvima klijenata, pri čemu to različito postupanje nije objektivno opravdano.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), s obzirom na to da uključivanje bezrizične fiducijarne pasive u osnovicu za obračun dovodi do znatnog povećanja tužiteljeve bankovne pristojbe za 2022.

5.

Peti tužbeni razlog: povreda članka 49., u vezi s člankom 54. UFEU-a, jer odluka ograničava tužitelja u njegovoj slobodi obavljanja poslovne aktivnosti u državi članici njegova glavnog mjesta poslovanja, pri čemu je ograničenje neproporcionalno i tužitelja diskriminira u odnosu investicijska društva u drugim državama članicama, koja su istodobno imala odobrenje za rad kao kreditne institucije.

6.

Šesti tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje na temelju članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (a) Povelje jer je tuženik tužitelju odredio nedostatni rok za savjetovanje od navodno jedanaest radnih dana kako bi, u okviru savjetovanja, ispitao nacrt odluke i izradio mišljenje.

7.

Sedmi tužbeni razlog: povreda članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (c) Povelje te članka 296. stavka 2. UFEU-a jer obrazloženje pobijane odluke ne omogućava tužitelju da na primjeren način provjeri visinu svojeg doprinosa.

8.

Osmi tužbeni razlog: povreda načela djelotvornog pravnog lijeka u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje, jer tužitelj, zbog nedostatnog obrazloženja, ne može na primjeren način razumjeti, odnosno osporiti, ispravnost odluke.

9.

Deveti tužbeni razlog (podredno): ništavost osnovice obračuna na temelju članka 14. stavka 2., članka 3. točke 11., u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom (e), člankom 3. točkom 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63, ako bi je se tumačilo na način da u svrhu obračuna bankovne pristojbe treba uzeti u obzir fiducijarnu pasivu investicijskih društava koja su istodobno imala i odobrenje za rad kao kreditne institucije, s obzirom na to da je riječ o povredi članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU, načela jednakog postupanja, članka 16. Povelje i članka 49. u vezi s člankom 54. UFEU-a.