—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2022/307 od 24. veljače 2022. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (1), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2022/300 od 24. veljače 2022. o provedbi članka 8.a Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (2), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja; i

—

naloži Vijeću snošenje svih troškova postupka, uključujući onih koji su nastali tužitelju.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni činjenica koju je počinio tuženik jer je zauzeo stajalište da tužitelj doprinosi djelovanjima Lukašenkova režima koja olakšavaju nezakonit prelazak vanjskih granica Unije, iako je ono u potpunosti neosnovano.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela proporcionalnosti jer su gospodarske posljedice mjera ograničavanja donesenih u odnosu na tužitelja katastrofalne i neproporcionalne u usporedbi s ciljevima koje bi pobijani akti trebali ostvariti a ne uspijevaju.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja iz drugog stavka članka 296. UFEU-a jer je obrazloženje dano za pobijane akte puka formalnost.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane i prava na pošteno suđenje jer tužitelju nije osigurano saslušanje prije nametanja pobijanih mjera ograničavanja i on nije mogao pravilno ostvariti svoja prava obrane, uključujući pravo na pošteno suđenje koje je, među ostalim, zajamčeno člankom 6. stavkom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i člankom 48. stavkom 2. Povelje o temeljnim pravima. Da je takvo saslušanje pravodobno održano, tužitelj bi bio u mogućnosti obavijestiti Vijeće o svojem priopćenju Europskoj komisiji od 13. studenoga 2021. i prestanku djelovanja u Minsku.