Tužba podnesena 28. veljače 2022. – Kremer/Komisija

(Predmet T-110/22)

(2022/C 158/17)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Christiane Kremer (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: D. Grisay i A. Ansay, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—	prihvati ovu tužbu za poništenje/utvrđivanje izvanugovorne odgovornosti;

—

proglasi je dopuštenom i, slijedom toga:

—

primarno,

—

proglasi tužbu za poništenje osnovanom i odluči da je odluka tijela za imenovanje o nedopuštenosti od 24. veljače 2022. ništava zbog toga što:

—	su članci 77. Pravilnika o osoblju za dužnosnike i članak 11. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike, na kojima se temelji rješenje o utvrđenju upućeno tužiteljici, nezakoniti;

—	time što tužiteljici, u svojem rješenju o utvrđenju, nije ponudila nikakvu naknadu mirovinskih prava koje nadležno europsko tijelo nije obračunalo, Europska komisija povrijedila je svoju dužnost brižnog postupanja;

—	time što tužiteljici, u svojem rješenju o utvrđenju, nije ponudila nikakvu naknadu mirovinskih prava koje nadležno europsko tijelo nije obračunalo, Europska komisija povrijedila je načelo jednakog postupanja i nediskriminacije;

—	i vrati spis tijelu za imenovanju da ono odredi iznos koji treba nadoknaditi tužiteljici;

—

podredno,

—

proglasi osnovanom tužbu za naknadu štete, pri čemu se ta tužba temelji na stjecanju bez osnove, zbog toga što je tužiteljica osiromašila za iznos svojih mirovinskih prava uplaćenih u nacionalni mirovinski sustav, a koje nadležno europsko tijelo nije uzelo u obzir i kojima je, posljedično, obogaćen mirovinski fond Europske unije;

—	naloži Komisiji da nadoknadi dvije financijske štete koje je tužiteljica pretrpjela, a čiji se iznos glavnica na dan podnošenja ove tužbe procjenjuje na 55 401,07 eura

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članka 77. stavka 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) i članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju. Tužiteljica ističe da se spomenutim odredbama predviđa da dužnosnik mora donijeti odluku o prijenosu svojih mirovinskih prava, stečenih u okviru nacionalnog sustava, u mirovinski fond Europske unije (u daljnjem tekstu: MFEU) u deset godina nakon početka svojeg djelovanja u službama institucija Europske unije. Međutim, dužnosnik koji je obavio prijenos može tek u trenutku odlaska u mirovinu točno izmjeriti doseg eventualnog prijenosa, osobito zbog pravila kojim se iznos mirovina ograničava na 70 %. Tužiteljica iz toga zaključuje da to pravilo dovodi do različitog postupanja u odnosu na dužnosnika koji je čitavu svoju karijeru proveo u okviru europskog sustava, što čini povredu načela nediskriminacije.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti pružanja pomoći i brižnog postupanja iz članka 24. Pravilnika o osoblju. Tužiteljica tvrdi da dužnosnici, prilikom prijenosa svojih mirovinskih prava iz nacionalnog sustava u MFEU, obično od Komisije dobiju tablicu u kojoj je navedeno imaju li pravo na naknadu nesubvencionirane aktuarske protuvrijednosti iznosa uplaćenih u svoj izvorni mirovinski sustav, a koji se ne priznaju u mirovinskom sustavu Unije. Nadalje, naknada se općenito provodi bez ograničenja i posebnih radnji. Međutim, prema tužiteljičinim tvrdnjama, ona nije dobila ni tablicu ni bilo kakvu naknadu.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije. Tužiteljica smatra da postoji diskriminacija, koja nije opravdana objektivnim kriterijem, između određenih dužnosnika koji dobivaju naknadu prilikom prijenosa njihovih mirovinskih prava i onih za koje to nije slučaj.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pozivanju na izvanugovornu odgovornost zbog postojanja stjecanja bez osnove na tužiteljičinu štetu.