Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Associazione „Terra Mia Amici No Tap”/EIB

(Predmet T-86/22)

(2022/C 165/45)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Associazione „Terra Mia Amici No Tap” (Melendugno, Italija) (zastupnik: A. Calò, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi i proglasi da je Europska investicijska banka pogriješila kada je proglasila nedopuštenim i nepravodobnim zahtjev za preispitivanje koji je uputila udruga tužitelj;

—	naloži Europskoj investicijskoj banci da donese odluku o povlačenju financiranja odobrenih TAP AG-u;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na navodnoj nedopuštenosti zahtjeva za preispitivanje.

—

U tom pogledu tužitelj se poziva na povredu Aarhuške konvencije te Uredbe (EZ) br. 1367/2006 (1) od 6. rujna 2006. i Uredbe (EU) br. 2021/1767 (2), točaka 1., 6. i 9. preambule EIB Statement of Environmental and Social Principles and Standards. Tvrdi da je u konkretnom slučaju EIB trebao povući odobrena financiranja, s obzirom na to da se zahtjev za preispitivanje odnosio na upravni akt u smislu prava okoliša.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na navodnoj zastari zahtjeva za preispitivanje zbog proteka rokova.

—

U tom pogledu tužitelj se poziva na povredu Aarhuške konvencije te Uredbe (EZ) br. 1367/2006 od 6. rujna 2006. i Uredbe (EU) br. 2021/1767, točaka 1., 6. i 9. preambule EIB Statement of Environmental and Social Principles and Standards. Tvrdi da je u konkretnom slučaju EIB propustio povući financiranje, pri čemu je povlačenje trebalo provesti novim, samostalnim i zasebnim aktom u odnosu na onaj kojim je prethodno bilo odobreno financiranje, te da u svakom slučaju rok od šest tjedana za podnošenje zahtjeva za preispitivanje treba računati od početka funkcioniranja djela, s obzirom na to da je ugovorom bilo određeno da se financirani subjekt do tog datuma mora uskladiti sa standardima EIB-a.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi točke 36. EIB Statement of Environmental and Social Principles and Standards iz 2009.

—

U tom pogledu tužitelj navodi da u konkretnom slučaju točka 36. predviđa da EIB zahtijeva da svi financirani projekti moraju poštovati barem:

—	mjerodavno nacionalno zakonodavstvo u području okoliša;

—	mjerodavno zakonodavstvo EU-a u području okoliša, posebno Direktive PUO EU-a i direktive o zaštiti prirode, te sektorske i „transverzalne” direktive;

—	načela i standarde relevantnih međunarodnih konvencija u području okoliša uključenih u pravo EU-a. U konkretnom slučaju nijedna od navedenih točaka nije bila poštovana. Naime, razvidno je da su dokazane sljedeće povrede:

zakonodavstvo EU-a u području okoliša, konkretno:

a.I.	uvodna izjava 36. u vezi s člancima 4. i 14. Uredbe (EU) br. 347/2013 (nepostojanje analize troškova i koristi);

a.II.

uvodna izjava 31. Uredbe (EU) br. 347/2013 u vezi s člankom 5. stavkom 1. i Prilogom IV. bilješkom 1. Direktive 2011/92/EU (vanjski kumulativni učinci);

a.III.

uvodna izjava 31. Uredbe (EU) br. 347/2013 u vezi s člankom 5. stavkom 1. i Prilogom IV. bilješkom 1. Direktive 2011/92/EU (unutarnji kumulativni učinci) – Zabrana „Salami Slicing”;

a.IV.

članak 2. stavak 1. Direktive 2011/92/EU, članak 6. stavci 3. i 4. Direktive o staništima;

a.V.	članak 4. stavak 4. Direktive 2009/147, Direktiva o pticama;

a.VI.

uvodna izjava 30. u vezi s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 i člankom 6. Direktive PUO (Transparentnost i sudjelovanje);

a.VII.

uvodna izjava 28. u vezi s člankom 7. Uredbe (EU) br. 347/2013 (propis o staništima);

a.VIII.

povreda članka 191. stavka 1. UFEU-a, zajedno s povredom Izjave Europske investicijske banke o socijalnim i okolišnim načelima i standardima, koju je Upravno vijeće potvrdilo 3. veljače 2009.

Talijansko zakonodavstvo, konkretno:

b.I.	Zakonodavna uredba 42/2004 o prijenosu Konvencije o krajobrazima, članak 26.;

b.II.

Zakonodavna uredba 42/2004 o prijenosu Konvencije o krajobrazima, članak 146.;

b.III.

članak 14.ter Zakona br. 241 od 7. kolovoza 1990., Konferencija usluga;

b.IV.

odredba A57 Ministarske uredbe 223/14 o usklađivanju u području okoliša;

b.V.	Zakonodavna uredba 152/06, Nepostojanje sankcija;

b.VI.

članak 452.quater Kaznenog zakonika (ekološka katastrofa).

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Uredbe (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2013.

—	U tom pogledu tužitelj tvrdi da, naime, po svemu sudeći nikada nije bila provedena odgovarajuća analiza troškova i koristi.

(1) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)

(2) Uredba (EU) 2021/1767 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2021. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2021., L 356, str. 1.)