—

djelomično poništi Odluku 2021/2020 u dijelu koji se odnosi na isključenje iz financiranja od strane Europske unije troškova u ukupnom iznosu od 178 320 110,85 eura, koje je snosila agencija za plaćanja akreditirana u Rumunjskoj i koji su prijavljeni u okviru EFJP-a i EPFRR-a, a predstavljaju paušalne financijske ispravke (5 % i 2 %) koji se primjenjuju kao posljedica povrede prava Unije u odnosu na plaćanja po površini za godine podnošenja zahtjeva 2017. i 2018. (financijske godine 2018. i 2019.) (1);

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinom neprikladnom korištenju ovlasti isključenja određenih iznosa iz financiranja Unije na temelju članka 52. Uredbe br. 1306/2013 (2).

Komisija je na neodgovarajući način provela postupak provjere usklađenosti za godine podnošenja zahtjeva 2017. i 2018.:

Komisija je počinila pogrešku time što je smatrala da postoji nepravilnost vezana za upravne provjere koje se odnose na plaćanja za ekologizaciju, koja je utjecala na sredstva. Čak i ako pretpostavimo da takva nepravilnost postoji, postupanje institucije Unije – a osobito vrlo nejasna formulacija zaključaka i vremenska podudarnost istraga iz 2017. i 2018. – onemogućava podnošenje relevantnih izračuna o utjecaju u roku iz članka 34. stavka 3. trećeg podstavka Uredbe br. 908/2014 (3). U tom kontekstu Komisija je neopravdano i protivno članku 34. stavku 6. iste uredbe odbila analizirati podatke i izračune koje su rumunjska tijela dostavila u zahtjevu za mirenje vezano za istragu iz 2008. ([zahtjev od] 5. veljače 2020.). Komisija ni u kojem slučaju nije smjela primijeniti paušalne ispravke od 5 %.

Postupanje institucije Unije u kontekstu istrage iz 2018. godine, kada je riječ o nepravilnostima koje se odnose na ažuriranje LPIS-a (4) – kvaliteta i ispravna identifikacija referentnih parcela u LPIS-u i GIS-u (5) – a osobito činjenica da su ključni aspekti pojašnjeni u njezinom konačnom stajalištu vezanom za istragu iz 2017. ([stajalište dostavljeno] 20. prosinca 2019.) – onemogućila bi utvrđivanje opsega tih nepravilnosti i podnošenje relevantnih izračuna učinka u roku iz članka 34. stavka 3. trećeg podstavka Uredbe br. 908/2014. U tom kontekstu, Komisija je neopravdano i protivno članku 34. stavku 6. iste uredbe odbila analizirati podatke i izračune koje su rumunjska tijela dostavila u zahtjevu za mirenje vezano za istragu iz 2008. ([zahtjev od] 5. veljače 2020.).

Postupanje institucije Unije u kontekstu istrage iz 2008. godine, kada je riječ o nepravilnostima koje se odnose na najveće prihvatljive površine za mjere potpore povezane s površinama koje se financiraju iz EPFRR-a, koje se sastoji od nametanja vlastite metode izračuna, ne može zamijeniti analizu podataka i izračuna koje su 10. lipnja 2019. dostavila rumunjska tijela. Nadalje, to bi postupanje rumunjskim tijelima onemogućilo identifikaciju, unutar roka iz članka 34. stavka 3. trećeg podstavka Uredbe br. 908/2014, prilagodbi koje su nužne za ispravak dostavljenih podataka i izračuna. U tom kontekstu, Komisija je neopravdano i protivno članku 34. stavku 6. iste uredbe odbila analizirati podatke i izračune koje su rumunjska tijela dostavila u zahtjevu za mirenje vezano za istragu iz 2018. ([zahtjev od] 5. veljače 2020.).

Komisija je pogrešno smatrala da postoji nepravilnost koja se odnosi na izvršenje dovoljnog broja provjera na licu mjesta u okviru sustava plaćanja vezano za ekologizaciju, pogrešno se pozivajući na kontrolne podatke i statistike koji su dostavljeni u smislu članka 9. stavka 1. Uredbe br. 809/2014 (6). Čak i ako pretpostavimo da takva nepravilnost postoji, Komisija ne bi morala primijeniti paušalne ispravke od 5 %.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

Rumunjska smatra da je pobijana odluka protivna načelu proporcionalnosti, s obzirom na činjenicu da je primjena paušalnih ispravaka od 5 % kada je riječ o plaćanjima iz EFJP-a i od 2 % kada je riječ o plaćanjima iz EPFRR-a za godine podnošenja zahtjeva 2017. i 2018. (financijske godine 2018. i 2019.) dovela do precjenjivanja gubitka za fondove Unije zbog utvrđenih nepravilnosti, jer stope od 5 % i 2 % ne uzimaju u obzir prirodu i ozbiljnost povrede ni njezine financijske posljedice za proračun Unije.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja iz članka 296. drugog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Komisija je povrijedila obvezu obrazlaganja predviđenu člankom 296. drugim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije time što nije pružila dostatno i odgovarajuće obrazloženje u pogledu, s jedne strane, postojanja nepravilnosti i odbijanja argumenata i izračuna koje su dostavila rumunjska tijela i, s druge strane, neprimjene članka 34. stavka 6. Uredbe br. 908/2014 vezano za posebnost provjere usklađenosti koja se odnosila na godine podnošenja zahtjeva 2017. i 2018.