Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. studenoga 2022. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska) – S.R.G./Profi Credit Bulgaria EOOD

(Predmet C-714/22)

(2023/C 63/25)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: S.R.G.

Tuženik: Profi Credit Bulgaria EOOD

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 3. točku (g) Direktive 2008/48/EZ (1) tumačiti na način da troškovi za dodatne usluge, koje su ugovorene uz ugovor o potrošačkom kreditu, kao što su troškovi za mogućnost odgode plaćanja i smanjenja obroka, čine dio efektivne kamatne stope kredita?

Treba li članak 10. stavak 2. točku (g) Direktive 2008/48/EZ tumačiti na način da pogrešno navođenje efektivne kamatne stope u ugovoru o kreditu sklopljenom između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača kao dužnika valja smatrati nepostojanjem informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu i da nacionalni sud treba primijeniti pravne posljedice predviđene u nacionalnom pravu za nepostojanje informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u ugovoru o potrošačkom kreditu?

Treba li članak [23.] Direktive 2008/48/EZ tumačiti na način da je sankcija u obliku ništavosti ugovora o potrošačkom kreditu, koja je predviđena u nacionalnom pravu i u skladu s kojom treba otplatiti samo odobreni iznos glavnice, proporcionalna ako efektivna kamatna stopa nije jasno navedena u ugovoru o potrošačkom kreditu?

Treba li članak 4. stavke 1. i 2. Direktive 93/13/EEZ (2) tumačiti na način da troškove za paket dodatnih usluga, koje su predviđene u zasebnom, dodatnom ugovoru sklopljenom uz ugovor o potrošačkom kreditu koji je glavni ugovor, treba smatrati dijelom glavnog predmeta ugovora i da oni stoga ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti?

Treba li članak 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ u vezi s točkom 1. podtočkom (o) Priloga Direktivi tumačiti na način da je odredba u ugovoru o dodatnim uslugama sklopljenom uz potrošački kredit nepoštena ako se u toj odredbi potrošaču odobrava apstraktna mogućnost da odgodi i promijeni plan svojih plaćanja, za što je dužan platiti troškove čak i ako ne iskoristi tu mogućnost?

Treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti tumačiti na način da im se protivi sustav koji u sljedećim slučajevima dopušta da potrošač snosi dio troškova postupka: 1. kada se djelomično prihvati zahtjev kojim se traži utvrđenje da se ne duguju iznosi zbog utvrđene nepoštene odredbe […]; 2. kada je potrošačevo ostvarivanje prava prilikom određivanja iznosa tražbine u praksi nemoguće ili pretjerano otežano i 3. uvijek kada postoji nepoštena odredba, uključujući slučajeve kada nepoštena odredba ni potpuno ni djelomično neposredno ne utječe na iznos vjerovnikove tražbine ili kada ta odredba nije neposredno povezana s predmetom postupka?

(1) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.)

(2) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)